---

SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > VLAŠIĆKA GRUPA > Čemernica
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Goli vis, 1339 m​
Koordinate najvišeg vrha: 44.5039; 17.2681

Čemernica je planina u Bosni i Hercegovini. Nalazi se južno od Banja Luke, na područjima općina Mrkonjić Grad, Kneževo (nekada Skender-Vakuf) i Grad Banja Luka. Planinu okružuju rijeke Vrbas, te njegove njegove pritoke Ugar i Vrbanja. Najviši vrh Čemernice Goli vis visok je 1339 metara.

Čemernica je najviši dio planinskog niza koji se proteže u smjeru sjever-jug od Banjalučke kotline do Pougarja i između dolina Vrbasa i Vrbanje, a čine ga niske planine Bjeljavina (Ponir), Osmača, Tisovac i Čemernica. No, prevladavajući smjer razlomljenih glavnih grebena Čemernice dinarskog je smjera pružanja: sjeverozapad-jugoistok. Dalje prema jugoistoku, ali od Čemernice odvojena dubokim kanjonom Ugra, nastavlja se planina Ranče. Jugoistočno od Čemernice nalazi se prostrani sjeverni plato vlašićkog masiva s pojedinačnim planinskim grebenima koji se izdižu s toga platoa. Zapadno od Čemernice nalazi se planina Manjača. 

Na sjeveroistoku, padine Čemernice spuštaju se prema prostranom platou, koji se proteže sve do doline rijeke Vrbanje, i koji je raščlanjen pritokama te rijeke.

U podnožju planine nalaze se naselja Kotor Varoš (na sjeveroistoku), Kneževo  (Skender Vakuf; na istoku), Agino Selo i Bočac (na zapadu, uz rijeku Vrbas) i dr., dok je prostor same planine nenaseljen.

Planinu odlikuje krški teren s dolomitnim i vapnenačkim stijenama i veliko bogatstvo živog svijeta.

Čemernica je izvorište mnogih rijeka, potoka i potočića, a najveće su Cvrcka i Jakotina.  Njihovi izvori su na sjevernim padinama. U sjevernom i srednjem dijelu nalazi se nekoliko izvora: Vidovo vrelo, Vučja lokva i Nova voda. Južni dio je uglavnom bezvodan.

Čemernica raspolaže velikim prirodnim šumskim sastojinama, koje se eksploatiraju još iz vremena iz kojih potječu prvi zapisi o ovoj planini. U podnožju su listopadne  (grab, jasen, bukva i dr), a prema višim zonama slijede pojasi bukove i mješovite listopadno-četinarske šume. Sjeveroistočne strane pokrivene su pašnjacima, koji se ljeti koriste za ispašu stoke.

Ispod njenih sjevernih obronaka, tj. strmih stijena izgrađena je hidroelektrana Bočac, s odgovarajućoj vodnom akumulacijom.
Duž njenih istočnih padina prolazi regionalna cesta Banja Luka – Skender Vakuf – Travnik, kao i njen ogranak Skender Vakuf – Imljani - Korićani – Turbe (preko rijeke Ilomske).

Vjeruje se da je planina imenovana ili po biljci čemerika ili po tegobnim (čemernim) uvjetima života šumskih radnika.​

Greben Čemernice i njezin sjeveroistočni plato raščlanjen pritokama rijeke Vrbanje (Cvrcka, Jakotina i dr.). Grad Kotor Varoš vidi se u podnožju toga platoa u dolini Vrbanje.
Izvor: Google Earth, 2021.

Čemernica, prostorni pogled, iz smjera zapada
Izvor: Google Earth, 2021.

Pogled na Čemernicu
Izvor: Wikipedia; Autor: Rade Nagraisalović

VRŠNI DIO PLANINE

---

Pogled s vrha Čemernice
Izvor: Wikipedia; Vlasnik: www.mrkonjic-grad

Uspon na planinu

Staza: Bočac (na rijeci Vrbas) - Goli Vis (vrh Čemernice)
Težina staze: srednje zahtjevna, bez tehničkih detalja
Trajanje uspona: 2,5 do 3 sata

Bike - Čemernica, Goli vis 1339 mnv, 12.07.13.
Datum objave: 26.12.2013. Autor: Nenad Rajic
Opis: Uspon na lijepu planinu Čemernicu, iz Kneževa. Krasna tura, još ljepši pogled na dolinu Vrbasa i Bočac. Vozili Dake i Nenad.​

SJEVEROISTOČNI DIJELOVI

---

Cvrcka

Cvrcka je najveća lijeva pritoka Vrbanje. Izvire na sjevernim padinama Čemernice, na vododijelnici između Jakotine (lijeva pritoka iste rijeke) i potoka koji se ulivaju u Ugar. Formiraju je dvije čelenke: Međurača (izvor na oko 1200 m) i Vukača (izvor na oko 1150 m).
Nakon ušća jedine veće pritoke – Bukovice, ulazi u duboki, strmi i nepristupačni kanjon, čija dubina na nekim mjestima iznosi više od 500 m u odnosu na okolni plato. Iz njega izlazi u ljevkasto polje neposredno prije Večića, koje se proširuje u relativno prostrano Večićko polje. Tu je i njeno ušće, na oko 300 m nadmorske visine. Pri izlazu iz kanjona, u ovu rijeku se obrušavaju atraktivne Vilenske vode, u vidu zavjese od mlazeva raspršene vode, s visoke lijeve obale od sedre.

Zahvaljujući zaštitićenosti nedostupačnog kanjona, Večići su, u sjevernoj Bosni, najduže odolijevali napadima snaga VRS (uključujući i avijaciju JNA). Iscrpljeni glađu i nedostatkom snabdijevanja, dio boraca i većina civila, probili su se do Travnika. Od ušća Cvrcke, sva bošnjačka i hrvatska naselja, uzvodno duž rijeke Vrbanja (do Kruševa Brda) i nizvodno (do Banjaluke) su također uništena. Večići su potpuno uništeni, postojeće (bošnjačko) stanovništo je ubijano, a ostatak je protjeran. Kolona od njih više od 180 je zarobljena na području Grabovice, gdje im se gubi svaki trag. Njihovi ostaci još uvijek nisu pronađeni – registrirani su kao nestale osobe u ratu u Bosni.
IZVOR  Cvrcka. Wikipedija (sh)

Posebni rezervat prirode Kanjon Cvrcke
Autor: Svjetlopis Vladimir Tadić; Wikipedija, CC BY-SA 4.0

Večićko polje

Večićko polje je plodna zaravan na riječnim nanosima Vrbanje i Cvrcke, u općini Kotor-Varoš. Večićko polje je omeđeno Vrbanjom, Cvrckom i obližnjim brdsko-planinskim uzvišenjima - sjeveroistočnim padinama Čemernice. Najveća dužina mu je oko 3 km, a širina oko 2 km. Na obodima polja su naseljena mjesta Večići, Hanifići, Draguljići i Marjanovići. Nalaze se ispod uzvisina Brižine (373 m), u vijencu Klinića brda (650 m) i Bajrića brda (460 m) na padini Doca. Uzvodno od ušća Cvrcke, u Vrbanju se ulijeva i Jelički potok, uz čije ušće se Večićko polje završava u zaravni Vrhpoljâ. Nadmorska visina polja je oko 320 m.
Posebna turistička atrakcija regije bili su redovni zabavni, privredni i religijski Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Većićkom polju, svakog 2.8. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i dovište u znak sjećanja na davnu bitku i njene šehide. Od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2003. godine podnesen je zahtjev da se nekropoli stećaka Trzan i turbetima u Večićima dodijeli status nacionalnog spomenika kulture u BiH. U poratnom periodu pažnju u ljetnom razdoblju privlače Vilen(j)ske vode i kanjon Cvrcke.
PROČITAJ VIŠE  Večićko polje. Wikipedija

Jakotina

​Jakotina je lijeva pritoka Vrbanje. Izvire na sjeveroistočnim padinama Čemernice (na oko 1050 m n.v.), iznad sela Kostići i ceste Banjaluka – Kneževo (Skender Vakuf). Duga je oko 20 km.. Ušće joj je u Kotor-Varošu, stotinjak metara nizvodno od stare čaršije.
Nakon međurječja sa Cvrckom (također pritokom Vrbanje) i pritokama Ugra, silazi u relativno dubok kraći kanjon (dubok oko 300 m) – sve do ušća njene jedine (desne) pritoke Grabačovce. Pri samom ulazu u Kotor Varoš, slijede jedan manji i veliki vodopad (Bobas, visok oko 7 m). Na desnoj litici iznad vodopada je i šire poznati istoimeni izvor (točak), za koji se od davnina vežu različita narodna vjerovanja Iznad Bobasa, na lijevoj strmoj padini, nalaze se ostaci zidina srednjovjekovnog grada Kotor (kod današnj Kotor-Varoši). Nakon II svjetskog rata ostali su očuvani ostaci kule (sa zvonom promjera 5 m), tamnica i stubište koje ih povezuje.
Ovu rijeku dijelom prati lokalna cesta: Kotor-Varoš – Skender Vakuf, koja izlazi na komunikaciju za Travnik (alternativno preko Ilomske ili Ugra) i Banjaluku.
Jakotina na Bobasu razdvaja gradska naselja Kotor (pretežno bošnjački) i Čepak (sa Podbarnicana; pretežno hrvatski). To stanovništvo je, uz ostale Bošnjake i Hrvate kotorvaroške općine, (1992.) protjerano ili poubijano, kao i onih iz hrvatskih sela Viševice, Sokoline, Zagrađe i ostalih okolnih naselja. Uzvodno od ušća Jakotine (do Kruševa Brda i nizvodno – sve do Banja Luke, u proteklom ratu (1992.-1995.) , u slivu Vrbanje su gotovo sva bošnjačka i hrvatska naselja devastirana, a lokalno stanovništvo protjerano ili poubijano.
IZVOR  Jakotina. Wikipedija (sh)

Kotor (tvrđava)

Kotor ili Kotor-grad je bio srednjovjekovna utvrda iznad današnjeg naselja Kotor u Kotor-Varošu. Nalazio se u Donjim Krajima, Župa Vrbanja. U nekim novijim (2002.) izvorima stoji da se naselje ispod utvrde zove Kotorište, što nikada nije odgovaralo stvarnom stanju, jer je Kotorište kotorvaroško naselje na suprotnoj (desnoj) obali Vrbanje.
U izvornom obliku (čije razvaline i danas postoje), u Kotoru je bila kula, nešto poviše na grebenu iznad rijeke Jakotine i tamnica (neposredno iznad vodopada). Kula i tamnica su bile povezane kamenim (izlomljenim) stepeništem. U kuli se, sve do oslobođenja Kotor-Varoši, 1945., nalazilo zvono impozantnog promjera: 5 m. Njegova dalja sudbina je nepoznata. Prvi puta Kotor se pominje 1382., kada je pripadao hercegu Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću (oko 1350. - 1416.). Kao jamčevinu za pozajmljeni novac 1412. dobila ga je njegova žena Jelena. Kotor je i dalje ostao omiljena Hrvojevo odredište, u kojem je i umro.
PROČITAJ VIŠE  Kotor (tvrđava). Wikipedija

DOLINOM VRBASA

---

Kanjon Vrbasa 

Bočac

Bočac je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opčini Banja Luka. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 1.685 stanovnika,u velikoj većini srpske nacionalnosti (99,10%).

Bočac se nalazi u banjalučkoj regiji. Prostire se jugozapadno od planine Čemernice do desne obale rijeke Vrbas.

Ovo naseljeno mjesto čine zaseoci: Gradina, Mracelj, Drenik, Ponijer, Maljigovo, Daidžići, Džemat, Potplanina, Polje i Šumnjaci.“

Povijest:
Tvrđava Bočac se nalazi na lijevoj obali Vrbasa, na sredini ceste E661, između Banjaluke i Jajca. Izgrađena je početkom XV stoljeća na stijeni, sa zadaćom braniti prijelaz preko Vrbasa. Prvi put se spominje u povelji iz 1448. godine. Grad je od 1463. do 1527. godine, kada je pao pod Turke, bio utvrđenje Jajačke banovine. U ranom XVIII stoljeću Bočac se spominje kao utvrđenje s malo topova. Napušten je prije 1833. godine. Za vrijeme turske okupacije je naknadno utvrđivan i održavan te su do danas relativno dobro očuvani snažni bedemi i kule koji okružuju prostrano gradsko dvorište.

U blizini naselja se nalazi istoimeno akumulacijsko jezero i Hidroelektrana Bočac koja napaja grad Banjaluku električnom energijom.

Od povijesnih vremena Bočac je sjedište paroha i crkvene općine bilo u Bočcu. Međutim, pravoslavne bogomolje u selu nije bilo sve do prije desetak godina. Doduše, u pričama se spominje crkva – brvnara koju su, svojim dolaskom u Bosnu, porušili Turci. Kasnije je postojala crkva u Aginom selu koja je, pored ovog, opsluživala i vjernike Bočca i Krmina, dakle mjesta u kojima je potkraj devetnaestog stoljeća bilo 312 domova i u njima 2.541 seljanin. 
IZVOR  Wikipedija

Bočac (Izvor: Wikipedia; Autor: Milijana Pavlović)