|
|
kostanSJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > ŽUMBERAČKO GORJE / GORJANCI > Žumberačka gora - vodič
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
|
|
UvodŽumberačka gora, Žumberačko gorje, odn. Samoborsko i Žumberačko gorje, ili Gorjanci na slovenskom jeziku, je niža planinsko-brdska grupa koja se smjestila na rubnom dijelu Dinarskog gorja, na području dodira s predalpskim i panonskim prostorom, dijelom u jugozapadnoj Sloveniji, i većim dijelom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dugačko je oko 50, a široko oko 20 km. Protire se između rijeka Krke na sjeverozapadu, Save na sjeveru, Kupe na jugu, te gradova i naselja Samobora, Jastrebarskog, Brežica, Kostanjevice, Novog Mesta, Metlike, Ozlja i Krašića. U slovenskoj Dolenjskoj, prema zapadu nastavlja se masiv Kočevskog Roga od kojega ga dijeli Črmošnjička dolina. U Hrvatskoj se ono većim dijelom nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Dio gore, koji teritorijalno pripada Zagrebačkoj županiji, područje je podijeljeno između grada Samobora, grada Jastrebarskog i grada Ozlja te općina Žumberak i Krašić.
Iako se radi o dinarskom pobrđu, Žumberačko gorje proteže se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, poput nekih nizinskih-otočnih planina jugozapadnog dijela Panonske nizine (pr. Medvednica iznad Zagreba). Dakle, ono se proteže okomito na klasični dinarski smjer (SZ-JI), za razliku od susjednog (prema zapadu) brdsko-planinskog masiva Kočevskog Roga u Sloveniji. Razlog takvom smjeru Žumberačkog gorja je tektonika, jer se ono nalazi u prijelaznoj zoni, na dodiru odn. sudaru dviju velikih sustava: dinarskog i alpskog. Vukomeričke gorice, koje se nalaze jugoistočno od Žumberačkog gorja, poširok su i nizak ogranak žumberačke orografske cjeline. Osobitost ovoga gorja je spoj predalpskog, dinarskog, krškog i panonskog svijeta. Smjer joj je uglavnom alpski (točnije, predalpski), tektonika dinarska, karakter krški, a biljni pokrov i prema prema panonskoj ravnici pomaknuti položaj podsjeća na druge osamljene gore, poput Medvednice. Najviši vrh je Sveta gera (1178 m), odn. na slovenskom Trdinov vrh. Iako njegovi vrhovi nisu visoki, područje ima planinski karakter, šumovita područja, blage pitome livade i male kanjone okružene strmim brdskim grebenima. Po najvišem grebenu, kojime ide i razvodnica porječja rijeka Krke i Kupe, prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Žumberačko gorje obično se dijeli na Žumberačku goru (slov. Gorjanci; Sveta Gera/Trdino vrh, 1178 m) i na Samoborsko gorje (Japetić, 879 m). Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom te vodom, zanimljive su značajke te planine. Nekada su se koristila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak poznat; osobito su se vadili bakar i, u manjim količinama uz bakar, zlato te željezo. Žumberak je nastanjen autohtonim slovenskim (u Gorjancima) i hrvatskim stanovništvom, kao i potomcima uskoka, doseljenika s juga koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da štite Austriju, Kranjsku i Hrvatsku od Turaka. Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike, posebno zbog bizine velikih gradova Zagreba, Novog Mesta i Karovca. U Hrvatskoj je veći dio gore zaštićen kao Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. ENGLISH SUMMARY: Žumberačka gora - Guide
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Ime
|
Slovenski naziv za Žumberačku goru je Gorjanci, a stari nazivi na njemačkom su Sichelgebirge ili Uskokengebirge, odn. Uskočka gora na hrvatskom. Osim za morfološku cjelinu Žumberak je istovremeno i naziv za hrvatsku mikroregiju, koja obuhvaća hrvatski dio gore, bez Samoborskoga gorja.
Pretpostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras je u svojoj glasovitoj Topografiji upotrebljavao za goru naziv Sichelburg Gebrige (Sichel, njem. znači srp, a berg/gebirge znači brdo/gorje), vjerojatno prema srpastom izgledu gorja. To je također bilo i ime starog grada koji je nekada stajao na vrhu brežuljka istočno od današnjeg zaselka Stari Grad (Kekić Draga). U popisu župa Akvilejske patrijarhije iz 1296. navedena je žumberačka župa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio današnji hrvatski naziv Žumberak, (Poljak, 2001.). Također je zanimljivo kako Vjekoslav Klaić u 19. stoljeću sve najviše vrhove Žumberačkog gorja naziva Gorjancima, koji se - kako on navodi - iz Kranjske šire po Žumberku, dakle po hrvatskoj mikroregiji toga naziva. Klaić Vjekoslav Klaić, hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilišta, književnik i muzikolog, u svojoj knjizi iz 1880. godine zapisao je slijedeće o Žumberačkoj gori i Gorjancima: Gore medju Savom i Kupom nisu tako prostrane, kano što netom opisane. One zapremaju daleko manje prostora, te počimaju na medji kranjskoj visokimi Gorjanci, koji se šire po Žumberku. Najviši vrhunac u Gorjancih jest sv. Gera (1175 met.), koji je u obće najviši vrh u sjevernoj Hrvatskoj. Gorjance nastavlja Samoborska ili Okićka gora (najviši vrh Plešivica 781 m.), a iza Jaske nižu se veoma nizke Vukomerićke gorice, koje se prema Sisku gube u ravnicu. IZVOR Vjekoslav KLAIĆ: Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880 . |
Naslovna fotografija
Livade podno vrha Ječmeništa |
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Reljef
|
Dinarsko gorje i prijelazno gorje prema Alpama i panonskom području povezuje u srednjem porječju Kupe srednje visoka Žumberačka gora, koju neki s obzirom na njezinu osobitu planinsku složenost nazivaju Žumberačko gorje. Slovenci taj planinski skup na državnoj razmeđi Hrvatske i Slovenije nazivaju Gorjanci.
Ova niska planina, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru do Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, a na sjeveroistoku ga dolina rječice Bregane, dijeli od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u Belokrajinsku kršku zaravan. Žumberačka gora / Gorjanci seže do 1178 m visokog vrha Svete Gere (slo. Trdinov vrh). Gorje se uzdizalo i odvajalo rasjedima počevši prije 15 pa sve do prije 2 milijuna gоdina. Najveći dio gorja je prekriven trijaskim dolomitom debelim i do 900 m. Za ovo gorje je važna velika isprepletenost panonskih, predalpskih i dinarskih, odn. krških značajki. |
Vode
Žumberak je područje bogato izvorima i potocima, koji zbog krških obilježja često poniru i opet izviru. Zabilježeno je 337 izvora i preko 260 vodotoka.
Potok Slapnica
|
PRIRODA
Lokacija: Budinjak
|
Lokacija: Budinjak
Lokacija: Budinjak
|
Zaštita prirode
Na hrvatskoj strani je 1999. godine osnovan Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje, dok je na slovenskoj strani predviđeno da se središnji dio Gorjanaca zaštiti kao krajinski park.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Prirodne značajke Gorjanaca pojačane su raznolikom prošlošću naseljavanja još od prapovijesti do danas. Upravo je čovjek svojim aktivnostima, kao što su krčenje šuma i košnja livada, doprinio većoj krajobraznoj, a time i biološkoj raznolikosti.
Područje obilježava suživot pograničnog slovenskog i hrvatskog, odn. uskočkog stanovništva. Na slovenskoj strani, uz Gorjance je vezana bogata narodna tradicija koju je literalno obradio Janez Trdina.
Gospodarsko iskorištavanje prostranih šuma Gorjanaca počelo je 1838. godine, kada je izgrađena pilana kod Dolža, a intenzivnije nakon Prvog svjetskog rata pilana kod Fabrike (žaga pri Fabriki), do koje je vodila šumska željeznica.
Duž hrpta Žumberka prolazi državna granica Hrvatske i Slovenije.
Područje obilježava suživot pograničnog slovenskog i hrvatskog, odn. uskočkog stanovništva. Na slovenskoj strani, uz Gorjance je vezana bogata narodna tradicija koju je literalno obradio Janez Trdina.
Gospodarsko iskorištavanje prostranih šuma Gorjanaca počelo je 1838. godine, kada je izgrađena pilana kod Dolža, a intenzivnije nakon Prvog svjetskog rata pilana kod Fabrike (žaga pri Fabriki), do koje je vodila šumska željeznica.
Duž hrpta Žumberka prolazi državna granica Hrvatske i Slovenije.
Naselja
Kulturno-povijesna baština
Narodna baština
Tradicionalni radovi
Košanice (livade košanice), hrv. / košenice, slo
Za krajobrazni i ekološki izgled Žumberka značajne su livade košanice s rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Livada je tip travnjaka nastao nakon uništenja šuma, djelovanjem redovite košnje (košanica) radi dobivanja krme za stoku, za razliku od pašnjaka, koji se održavaju ispašom.
Za krajobrazni i ekološki izgled Žumberka značajne su livade košanice s rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Livada je tip travnjaka nastao nakon uništenja šuma, djelovanjem redovite košnje (košanica) radi dobivanja krme za stoku, za razliku od pašnjaka, koji se održavaju ispašom.
ŽUMBERAČKA GORA - Sjeveroistočni dio
Bregana (rijeka)
|
Rijeka Bregana, pritoka rijeke Save je u dijelu srednjeg i donjeg toka granični vodotok između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, dok gornjim tokom teče kroz hrvatski teritorij. Duga je 26,92 km.
Rijeka Bregana nastaje spajanjem 9 potoka odprilike 18 km uzvodno.To su Jaruška Bregana, Lipovačka, Pavlanska, Brezovačka, Golubićka, Delivukova, Šimračka, Tisovačka i Siječevačka Bregana. Glavni pritoci Bregane s hrvatske strane su: Rakovac, Dobri potok, Jarak, Velika Draga, Škrbotnik i Breganica, a sa slovenske: nekoliko manjih pritoka, Sevškov jarek i Kamenjak. Bregana sa svojim pritocima tvori dobro razgranatu hidrografsku mrežu u porječju lepezastog oblika površine 92,1 km2. Porječje Bregane obilježava u većem dijelu šumski pokrov i strmi obronci, što su faktori koji daju relativno veliko bazno otjecanje u Bregani sa srednjim protokom od 1,36 m3/s te posljedično rezultiraju izraženim erozijskim procesima. Manji dio površine sliva otpada na poljoprivredna zemljišta i naselja. Bregana je s gledišta zaštite prirode zaštićena i važna za očuvanje više vrsta riba (Direktiva o staništima) što značajno utječe na način upravljanja vodama Bregane te vodnim dobrom i priobalnim zemljištem. Na rijeci Bregani, na hrvatskoj strani, nasuprot (nekadašnjeg vojnog) Remontnog zavoda (nalazi se na slovenskom teritoriju), 1952. g. postavljena je vodomjerna stanica. Naselje Bregana ime je dobilo po rijeci. IZVORI / PROČITAJ VIŠE JELENIĆ, Janko: Nešto iz prošlosti našeg kraja – kanjon Bregana. Udruga Žumberčki uskoci, 14.8.2014.; Bregana. Frisco-Project 
Izletište Biopark Divlje vode u dolini rijeke Bregane
|
|
Glažuta
Tuščak
Gradina Tuščak predstavlja važno arheološko nalazište. Na visini od 585 m nalaze se ostatci dviju kula koje su 20-ak metara udaljene jedna od druge. Dublje u šumi nalazi se manja kula u kojoj su postavljene klupe i stol za odmor. Gradina Tuščak podignuta je na prijelazu iz 12. u 13 st. na tadašnjoj granici Njemačke i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. S vrha pruža se lijep vidik na Stojdragu. Hrptom se može doći do vrha Tuščak (602 m) koji je obrastao šumom, te nema vidika. Gradina je kontrolna točka: HPO i Samoborske obilaznice (SO). Žig HPO nalazi se na ostacima gradine.
Stojdraga
|
Jesenski pogled iz Stojdrage u Hrvatskoj na brijegove između Malog Cirnika i Šentvidske gore u slovenskim Gorjancima
|
Crkva sv. Jurja
|
Brdo Bjelinje, pogled iz smjera Stojdrage
|
|
Milenijski križ postavljen je na ulazu u mjesto iz smjera zapada
|
Selce Žumberačko
|
Naselje u sastavu Grada Samobora u kojemu su 2021. godine stalno prebivalište imala samo tri stanovnika. Najveći broj stanovnika Selce je imalo 1910. godine - čak 48. Još 1971. godine njih 37 prijavilo je selo kao stalno boravište, nakon čega počinje znatan pad broja stanovnika.
|
|
KIČER I BJELINJE
Vrh Kičer (613 m)
Kičer (613 m)
Kičer (lijevo) i Bjelinje (648 m), desno
U pozadini Veliki Cirnik |
Drmići (Poklek)
Drmići i vrh Grandovica (670 m) u pozadini
|
GRANDOVICA
Grandovica (670 m)
|
Pogled s Grandovice prema Kumičevcu
|
Potok Jarak
Pogled na dolinu potoka Jarka
Lijevo je Tušćak. Najviši i najbliži vrh na desnoj strani je Bjelinje (648 m) iznad Stojdrage. |
Poklek
|
|
|
|
KUMIČEVAC
Pogled od Drmića na Kumičevac (771 m)
|
|
|
|
Svrževo
Pogled na šumovitu brdsku uvalu Svrževo ispod Pokleka
|
Kravljak
Novo Selo Žumberačko
|
|
RAVNICE
|
|
PLANINSKA GORA
Cerovica
|
|
Izvor Cerovica
|
Izvor Cerovica
Izvor Cerovica jedan je od 848 izvora Parka prirode. Od davnina važni ljudima zbog vode za piće, za stoku i za pranje rublja, a tijekom posljednjih pola stoljeća zapušteni, danas su izvori važno stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Od kralješnjaka ovdje možemo naći predstavnike vodozemaca (planinski vodenjak, obični daždevnjak, žuti mukač i smeđa žaba) i gmazova.
|
|
|
Osunja
Prisjeka
PROČITAJ VIŠE GVOZDANOVIĆ, Tomo: Prisjeka nekad, danas i sutra. Udruga Žumberački uskoci, 3.8.2014. (HTML)
|
|
Osredek Žumberački
|
|
Budinjak
Bratelji
ŽUMBERAČKA GORA - Središnji dio
Japetova košenica
|
|
|
|
|
|
|
|
SLJEME
|
|
|
|
RAVNA GORA
|
|
|
|
|
|
|
|
ZEČAK
Zečak, s najvišim vrhom 795 m n.v. je prostrana travnata zaravan u istočnom dijelu Žumberka. Spada pod najljepše vidikovce Samoborskog gorja. S vrha se pruža odličan pogled na Žumberačku goru, Japetić, Noršić selo, Sv. Geru, Vodice i td. Greben Zečaka nastavlja se na jug i predstavlja razvodnicu Save i Kupe. Vrh je kontrolna točka: HPO, Jaskanskog planinarskog puta (JPP), Samoborskog planinarskog puta (SSP).
Kostanjevac
Kupčina Žumberačka
Barnadići (Kupčina Žumberačka)
PROČITAJ VIŠE
SEKULIĆ, Sanja: Nakit i ukrasni predmeti iz kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih grobova oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku. Diplomski rad. Zagreb, 2018. (PDF1; PDF2)
SEKULIĆ, Sanja: Nakit i ukrasni predmeti iz kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih grobova oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku. Diplomski rad. Zagreb, 2018. (PDF1; PDF2)
- Sažetak. U okviru obnove crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku, smještenom sjeverozapadno od mjesta Kostanjevac, od 2006. godine provode se arheološka istraživanja pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda koja su pokazala da je riječ o građevini s dugom poviješću i kontinuitetom korištenja. Crkva je izgrađena vjerojatno polovicom 13. stoljeća, a uz nju je do kraja 18. stoljeća funkcioniralo i groblje, koje je potom premješteno u neposrednu blizinu, a koje tamošnji stanovnici koriste i danas. Istraživanjima unutarsame crkve utvrđene su četiri razine poda koje ukazuju na najmanje četiri povijesne obnove crkve.Arheološkim istraživanjima provedenim od 2006. do 2014. godine na groblju oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku, otkriveno je 149 grobova. U grobovima, alii oko njih, kao posljedica prekopavanja i opetovanog pokapanja pokojnika na istome mjestu, zatečeni su nabožni predmeti, dijelovi nošnje i nakit koji svjedoče o pogrebnim običajima, načinu života i izgledu nošnje žumberačkog stanovništva u kasnom srednjemi novome vijeku. Okosnicu ovoga rada predstavljaju nakit i ukrasni predmeti otkriveni u grobovima tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 2006. do 2014. godine. U radu je obrađeno ukupno 111ukrasnih predmeta -prstenje koje predstavlja najbrojnijuskupinu nalaza te igle, ukrasi za glavu i broševi.
- Sažetak. Crkva sv. Nikole biskupa u Žumberku izgrađena je u srednjem vijeku, vjerojatno polovicom 13. stoljeća, u gotičkom stilu. Uz crkvu je do kraja 18. stoljeća funkcioniralo i groblje, koje se potom premješta na obližnju lokaciju, gdje se nalazi i koristi do današnjih dana. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja crkve započela su 2004. godine, a 2006. godine započinju arheološka istraživanja groblja, koja su od 2010. godine sustavna. U ovom radu obrađeni su nabožni predmeti pronađeni u arheološkim kampanjama provedenim od 2011. do 2014. godine. Nabožni predmeti ili devocionalije su predmeti religijske namjene, koji potiču ili proširuju pobožnost. Među njima se svojom brojnošću ističu medaljice, a slijede ih križevi, krunice i brevari. Ukupno je u ovom radu obrađeno 70 nabožnih predmeta, većinom iz grobnih cjelina, dok ostatak čine slučajni nalazi. Sve vrste medaljica (osim jubilejskih) su zastupljene s barem jednim primjerkom. Brojnošću se ističu svetačke medaljice, među kojima dominiraju medaljice sv. Benedikta. Slijede ih hodočasničke, a s najviše primjerka je zastupljen Mariazell. Značajan je nalaz trsatske medaljice, prve pronađene u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Od ostalih nabožnih predmeta trebalo bi izdvojiti tri velike nanizane krunice i ovalni brončani brevar unutar kojeg su ostali sačuvani brojni predmeti, uključujući i fragmente papira s tekstom. U radu su dani mnogobrojni podaci o zastupljenosti nabožnih predmeta po spolovima pokojnika, njihovoj dobi u trenutku smrti i o načinu ukopa. Sve je popraćeno grafovima i tablicama. Na kraju rada nalaze se table i katalog sa svim predmetima, potanko opisanima.
SVETA GERA / TRDINOV VRH
Sa svojih 1178 m predstavlja najviši vrh Žumberačke gore, Gorjanca i panonske Hrvatske, ali i granicu Hrvatske i Slovenije. Osim naziva Sv. Gera nosi ime i Sv. Ilija po grkokatoličkoj kapelici. U blizini je i Slovenska rimokatolička kapelica Sv. Gere. Slovenci koriste naziv Trdinov vrh prema književniku Janezu Trdini, dok su Hrvati prihvatili ime Sv. Gera. Vrh je širok valoviti proplanak dug 300 m smjera istok zapad, na kojem se nalazi stup visok 15-ak metara sa ljestvama kojim se može uspeti na vrh. Sveta Gera je izdaleka prepoznatljiv po visokom TV tornju koji se nalazi stotinjak metara od stupa na vrhu.
Vrh je kontrolna točka HPO, Karlovačke obilaznice (KO) i Planinarski put Žumberkom (PPŽ). Žig HPO se nalazi na vrhu.
Vrh je kontrolna točka HPO, Karlovačke obilaznice (KO) i Planinarski put Žumberkom (PPŽ). Žig HPO se nalazi na vrhu.
PLIJEŠ
Iznad planinarskog doma Vodice na 977 m, na zapadnoj strani Sošičke doline, prostire se vrlo pristupačan vrh Pliješ. Najzastupljenija je šuma bora, breze, bukve i ariša. Južna padina prilično je strma, dok se s druge strane prostiru livade. S vrha se pruža širok vidik na okolicu. U blizini se nalazi glasovita jama Jazovka kod koje su sredinom 1945. ubijeni bolesni hrvatski vojnici pokupljeni iz bolnica, te bačeni u nju. Pliješ je kontrolna točka: HPO i Karlovačke obilaznice (KO).
JEČMIŠTE
Ječmište (976 m) je dugačko travnato bilo ispruženo u smjeru zapad – istok. Sam vrh ne ističe se osobito s vršne zaravni, ali je vrlo zanimljiv. U proljetno doba cijelo je Ječmište prekriveno prekrasnim cvjetnim sagom.
Sošice
Ponikva Japage
PROČITAJ VIŠE BUZJAK, Nenad; BUZJAK, Suzana; OREŠIĆ, Danijel Orešić: Florističke, mikroklimatske i geomorfološke značajke ponikve Japage na Žumberku (Hrvatska). Šumarski list 135, br. 3-4 (2011): 127-136. (PDF)
Sažetak. Urušna ponikva Japage nalazi se u zapadnom dijelu Žumberka. Istraživanjem je utvrđeno da je oblikovana u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Svojim dimenzijama ističe se kaonajveća takva pojava na području Žumberka. Volumen ponikve je oko 54 000 m3. Mjerenjima mikroklimatskih parametara u Japagama (s prekidima od 2007. do 2009. godine) dokazana je temperaturna inverzija u toplom dijelu godine. U vege tacijskom periodu 2007. i 2008. godine na području Japaga istraživana je i flora. Popisivane su vrste koje rastu na različitim dubinama i ekspozicijama. Ukupno je zabilježeno 59 svojti biljaka. Od vrsta svojom nazočnošću prevladavale su paprati i to posebice u donjem dijelu ponikve i na dnu gdje je smanjena osvijetljenost i povećana vlažnost zraka i tla u odnosu na rub ponikve. Zabilježene biljke podvrgnute su i analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.
PROČITAJ VIŠE BUZJAK, Nenad; BUZJAK, Suzana; OREŠIĆ, Danijel Orešić: Florističke, mikroklimatske i geomorfološke značajke ponikve Japage na Žumberku (Hrvatska). Šumarski list 135, br. 3-4 (2011): 127-136. (PDF)
Sažetak. Urušna ponikva Japage nalazi se u zapadnom dijelu Žumberka. Istraživanjem je utvrđeno da je oblikovana u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Svojim dimenzijama ističe se kaonajveća takva pojava na području Žumberka. Volumen ponikve je oko 54 000 m3. Mjerenjima mikroklimatskih parametara u Japagama (s prekidima od 2007. do 2009. godine) dokazana je temperaturna inverzija u toplom dijelu godine. U vege tacijskom periodu 2007. i 2008. godine na području Japaga istraživana je i flora. Popisivane su vrste koje rastu na različitim dubinama i ekspozicijama. Ukupno je zabilježeno 59 svojti biljaka. Od vrsta svojom nazočnošću prevladavale su paprati i to posebice u donjem dijelu ponikve i na dnu gdje je smanjena osvijetljenost i povećana vlažnost zraka i tla u odnosu na rub ponikve. Zabilježene biljke podvrgnute su i analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.
Studena voda
|
|
|
Gaj
|
|
Sekulići
|
|
Bulići
Gudalji
|
|
Dubrava
Rakitnik
|
|
Prekriže
|
|
Popova Rustinja
"Schengenski" izleti
Ulazak Hrvatske u Schengenski prostor 1.1.2023. godine omogućio je neometan prolazak granične slovensko-hrvatske linije i općenito, slobodnije kretanje graničnim područjem. Time su se otvorile brojne mogućnosti za aktivnosti na otvorenom, kao što su neprekinute pješačke i biciklističke rute koje prolaze teritorijama obje države.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Izleti po Gorjancima uz granicu s Hrvatskom
Kanjon Slapnice
|
Dolina Slapnice (u lokalnom govoru Slapnička draga, ili jednostavno Slapnica) je duboka potočna dolina strmih strana kroz koju protječe istoimeni potok. Nalazi se u središnjem dijelu Žumberačke gore, na granici općina Žumberak i Krašić. Ime duguje mnoštvu slapova koji većinom nastaju zbog procesa taloženja sedre. Veći dio doline je 1964. zaštićen kao značajni krajobraz, a od 1999. postaje dio Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje.
Potok Slapnica izvire u podnožju glavnog hrpta Žumberačke gore, između sela Kalje i Višći vrh, južno od Mrzlog Polja. U njega utječu potoci Kalovka, Jarak, Duboki potok, Drenovac, Vranjački potok, te mnoštvo manjih potoka koji često presušuju. Većina pritoka dolazi s istočne strane doline iz područja koje se naziva Pećno, po istoimenom selu. Kao i većina potoka na Žumberačkoj gori, i Slapnica oscilira u količini vode između velikih voda u proljeće do ljeta kada većina manjih pritoka presušuje, pa značajno pada razina vode. U samoj dolini izmjenjuju se područja gdje potok teče mirnim ili bržim tokom. Na područjima gdje je tok brži nalazi se većina slapova. Ti su slapovi uglavnom manje stepenice, najčešće visine do jednog metra, nastale taloženjem sedre ili zbog prirodnih prepreka (kamenje, srušeno drveće). Među slapovima su najznačajniji Vranjački slap sa svojim sedrenim barijerama i špiljom u sedrenoj stijeni, te slap Brisalo. Oni su ujedno i najveći, s visinom oko petnaest metara. Zanimljivo da se ni Vranjački slap ni slap Brisalo ne nalaze na samom potoku Slapnici, nego na pritokama, Vranjačkom potoku i Dubokom potoku. IZVOR Dolina Slapnice. Wikipedija (hr) |
Kanjon potoka Slapnice u proljeće i kasnu jesen bogat je vodom te pruža jedinstven doživljaj netaknute prirode. U rano proljeće bogat je cvijećem od zaštićenog crnog kukurijeka, božikovine, do običnih visibaba i jaglaca. Nerijetko se može vidjeti i pokoja divlja životinja poput srna, divljih svinja, te ostalih manjih šumskih životinja. Neki dijelovi puta kroz kanjon nešto su zahtjevniji zbog klizavog terena, ali se svakako isplati izdvojiti više vremena i truda.
|
|
|
Slap Vranjak
|
Vranjački slap se ne nalazi unutar granica zaštićenog krajobraza.
|
|
|
Slap Brisalo
|
Slap visok 15 m predstavlja pravi mali gorski amfiteatar. Zajedno sa Vranjačkim slapom i Zidanim pećinama daje dodatnu ljepotu kanjonu Slapnice. Pristupačan je i neplaninarima jer je moguće doći automobilom na 10-ak minuta hoda od slapa. Od Medven drage kreće se kroz kamenolom, uz ribičku kuću do natpisa "Brisalo" na desnoj strani (oko 7 km). Slap je kontrolna točka Jaskanske planinarske oblaznice; Žig se nalazi pričvršćen na stijeni desno od slapa.
|
|
|
|
Dubok potok
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Slapnica
|
Draganov mlin
Draganov mlin, sagrađen 1870. g., jedini je sačuvan od 3 mlina u dolini potoka Slapnice. U funkcionalnom je stanju, ali se u njemu više ne melje. Na njegovom bočnom pročenju nalazi se drveni nadlijevni kotač je pokretao dva mlinska kamena - za pšenicu i kukuruz. 
Draganov mlin
Gospodarski objekt nasuprot Draganovog mlina
|
Detalj gospodarskog objekta nasuprot Draganovog mlina
|
Staničići Žumberački
Zidane pećine
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
|
|
|
|
Pećno
Uspenija Presevete Bogorodice
|
|
|
|
Čučići
Kanjon potoka Jarak
|
|
|
Pogled iz Bele krajine
Pogled od Smuka na Radohi prema krajnjem jugozapadnom dijelu Gorjanaca / Žumberačke gore (u pozadini) |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Planinarski put Žumberkom
|
Planinarski put Žumberkom je planinarska obilaznica koja se proteže od Slavetića (Jastrebarsko), preko najvišeg vrha Žumberka, Svete Gere, do Sošica. Obilaznica prolazi kroz predivan kanjon Slapnice, gdje se nalaze dva od četiri velika slapa Žumberka, stara sela od povijesnog značaja, te kroz predivne krajolike Žumberačke gore. S trase puta se pružaju predivni vidici na doline rijeke Kupe, Jastrebarsko, Karlovac i slovenska sela, a za vedrih dana vidik se proteže do Velebita, te se naročito lijepo vidi Klek. Obilaznica vodi kroz 12 kontrolnih točaka, među kojima su planinski vrhovi, domovi, slapovi… Obilaznica je linijska, ali se točke mogu po želji obići bilo kojim redom. Za dobivanje priznanja potrebno je obići sve kontrolne točke, što se dokazuje utiskivanjem žigova u dnevnik obilaznice. Ako žiga nema, posjet se dokazuje fotografijom ili ovjerom od matičnog društva u slučaju organiziranog obilaska. Ako se obilaznica prolazi odjednom, za njezin obilazak je potrebno dva do tri dana, a prenoćiti se može u planinarskim domovima "Vodice" i "Boris Farkaš", uz prethodnu najavu. Trasa puta označena je slovom "M". Za uspješno prijeđenu obilaznicu se dobiva lijepa spomen značka i priznanje.
Planinarski put Žumberkom je obilaznica kroz Žumberačko gorje osnovana od strane planinarskog društva "Monter" (danas "Trešnjevka-Monter") 1990. godine. To je druga obilaznica na Žumberku nakon Karlovačke obilaznice, a duga je 75 kilometara. Obilaznik koji se odluči za ovu obilaznicu će proći kroz poznate, ali i malo popularne dijelove Žumberka, te se upoznati s raznovrsnom florom, prekrasnim vidicima, gorskim sedlima, napuštenim selima, ali i kulturno-povijesnim dijelovima Žumberka i njegovom slavnom uskočkom poviješću. Na umu treba imati da je za vrijeme jakih kiša moguće je teže kretanje kroz kanjon Slapnice zbog povećanja vodostaja, te prilaz slapu Zeleni vir. Trajanje puta: 20 sati |
Kontrolne točke:
|
IZVORI I LITERATURA
|
BUZJAK, Nenad: Geomorfološke i speleološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa. 2006. (PDF na zahtjev)
BUZJAK, Nenad: Speleološke pojave u Parku prirode "Žumberak – Samoborsko gorje". Geoadria, Volumen 7/1 31-49, Zadar, 2002 (PDF)
|
