Borač

Borač je predjel oko izvora rijeke Neretve i u gornjem toku Neretve (Gornje Neretve), u blizini tromeđe Hercegovine, Bosne i Crne Gore. Prostrano je područje, koje obuhvaća približno 200-tinjak km2, i koje se dijeli na Gornji i Donji Borač.

U prirodoslovnom smislu to je flišna udolina na granici hercegovačkoga krša, sjeverno od Gacka, sjeveroistočno od Nevesinja i južno od Kalinovika. Borač je s jedne strane omeđen masivom Zelengore (sjeveroistok), a s druge strane Gatačko-Nevesinjskom površi (jugozapad).

Na prostoru Borča se nalaze izvori rijeke Neretve. Ona izvire na padinama Zelengore i odatle teče uzdužnom dolinom strmim vododerinama prema Jadranskom moru. Borač je prvi dio te doline, od izvora do sela Uloga.

U društveno-socijalnom smislu, Borač se, primarno zbog svoje izoliranosti, od povijesnih sve do današnjih dana, profilirao kao jedinstvena mikroregija, koja je u prošlosti gospodarski najviše gravitirala Gacku, s kojim je bio povezan pješačkom stazom dugom oko 25 km. Vrlo slabim prometnim tokovima i nekvalitetnim putovima (i cestama) bio je povezan i s Kalinovikom - preko prostora Zagorja, Nevesinjem - preko nevesinjske površi (Morine i dr.) i prijevojem Čemerno.

Naselja ove pretplaninske oblasti (s povijesno pretežno muslimanskim stanovništvom) nižu se s obadvije strane obale gornjeg toka Neretve, s nadmorskom visinom od 700—1250 m. Naselja su: Ulog, Obalj, Luka, Žurovići, Šumići, Bundići, Soderi, Šipovica, Melečići, Sambelići, Počelj, Mjedenik i dr..

ENGLISH SUMMARY: Borač

Borač is an area in the upper course of the Neretva river (Gornja Neretva), near the tri-border of Herzegovina, Bosnia and Montenegro. It is a spacious area that is divided into Upper (Gornji) and Lower (Donji) Borač.

The springs of the Neretva River are located in the area of Borač. It springs out of the slopes of Zelengora and flows from there along the valley with steep ravines towards the Adriatic Sea. Borač is the first part of that valley, from the source to the village of Ulog.

In Borač, at an altitude of 900 to 1200 meters, there is a group of villages: Luka, Žurovići, Šumići, Bundići, Soderi, Šipovica, Melečići, Sambelići, Počelj, Mjedenik.

Uvećaj kartu

ZUROVIĆI Borač

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:

Izvori Neretve
Uloško jezero i Morine
Planine: Zelengora, Lelija, Živanj
Pridvorica: manastir u džamija

Klikom na logo direktno pronađi smještaj u ovom kraju
Search directly for accommodation in this region

Oglašavajte ovdje:

lokalnu ponudu,
usluge i servise
smještaj
gastronomsku ponudu
lokalne proizvode
turističku ponudu
aktivnosti na otvorenom i dr.

ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA

Gornji dio uzdužnog neretvanskog rasjeda, koji počinje izvorom Neretve (Gredelj, 1259 m) a završava se kod Uloga (618 m) naziva se Borač. To je udolina: SZ—JI (dinarskog) pravca, užljebljena u flišu, duboka 800—1000 i više metara. S visoravnima i površinama koje uokviruju ovo područje, Borač zahvaća oko 200 km2, od čega na Gornji Borač otpada nešto više od polovine.

Jugozapadna strana Borča oivičena je strmim odsjecima Nevesinjske i Gatačke površi (Živanj 1695 m, Mjedena Glava 1602 m) sastavljenim od trijaskih i jurskih vapnenaca koji leže na verfenskim škriljcima — mjestimice ogolićenim. Ovim površima Borač je orografski odvojen od Gacka i Nevesinja.

Sjeveroistočna strana Borča omeđena je nešto blažim, ali visokim ograncima geološki raznovrsnog kompeksa Zelengore (Vranjača 1869 m, Gabaš 1658 m) i oštrim, skoro okomitim, ogrankom vapnenačkog Dumoša (1879 m).

U čeonom dijelu uvale leži prijevoj Gredelj preko kojega se Borač veže sa srodnom udolinom Sutjeske. Gredelj i susjedno sedlo Čemerno (1329 m) razvođe su jadranskog i crnomorskog sliva.

Borač se nalazi na granici kompaktnog hercegovačkog krša i nema njegovih krških fenomena. Uz tok Neretve dominiraju flišni laporci, pješčenjaci i glinci u koje su umetnuti i slojevi škriljaca. Penjući se uz padine ovi slojevi ustupaju mjesto vapnencu. (Bajčetić. 1954.)

Borač, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earh, 2025.

Tradicionalni prometni pravci. Preko Čemerna Borač je tradicionalno vezan za stari trgovački put Dubrovnik-Foča. Jedan pješački put vodio je u prošlosti pored Neretve i izbijao kod Uloga na put Kalinovik—Nevesinje. Istočnom stranom Borča vodi šumska cesta za Zelengoru, kojim Rudinjani izgone stoku na Zelengorske pašnjake, dok drugi humnjački put, izlazeći iz Nevesinjskog polja na Gatačku površ, prolazi preko Mjedenika na Pridvoricu i izbija na planinski pašnjak Kotlanicu.

PRIRODA

STANOVNIŠTVO I NASELJA

Stanovništvo

U današnjem sastavu stanovništva Borča prevladavaju Srbi i Bošnjaci (Muslimani). U jednom konkretnom povijesnom razdolju, od 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata ovdje je bio i znatan broj Hrvata katolika.

Katolici u Borču. U Borču je nekad bio bio veći broj Hrvata katolika. Katolici su u Borču u crkvenim zabilješkama registrirani polovicom 19. stoljeća, prije dolaska austro-ugarskih vlasti.
Nakon austro-ugarskog zaposjedanja 1878. doselili su novi katolici. Muslimani nezadovoljni novim uvjetima odseljavali su u Tursku, a imanja i zemlju prodavali. Biskup Buconjić to je uočio te otkupljivao zemlju, i nagovarao ljude iz prenapučenih krajeva svoje biskupije neka dosele u ovaj kraj. Muslimani su osobito prodavali zemlju katolicima iz Donje Hercegovine. Doseljeni Hrvati bavili su se planištarenjem i uzgojem planinskih žitnih kultura.
S početka 20. stoljeća Humljaci iz hercegovačkih Humina su se dosta naselili po gornjim predjelima nevesinjskog kotara, osobito po Borču. To prostrano područje dijeli se na Gornji i Donji Borač. Sela Donjeg Borča pripadala su tada postojećoj općini Ulog, a Gornjeg Borča – općini Gacko. Hrvati su na svojim imanjima živjeli u mnogim selima Donjeg Borča, dok ih u Gornjem Borču nije bilo. Područje Donjeg Borča pripadalo je sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije (prostorno najveće župe u Hercegovini).
Zbog poboljšanih uvjeta bh. katolicima na prijelazu 19. u 20. stoljeće, broj katoličkih vjernika snažno je narastao i u ovom kraju Gornje Neretve pa je katoličke školske djece bilo toliko da se od mjesnoga biskupa tražilo i stalnog kateheta (u kršćanstvu, nastavnik vjeronauka u župnoj zajednici), koji bi ujedno i bio stalni svećenik u ovom kraju.
Kako je u prvo vrijeme u sjevernim dijelovima župe bilo tek nekoliko desetaka katolika, nevesinjski je župnik u ljetno doba obilazio planine i planištare te one stalno naseljene obitelji, njih oko tridesetak u ono doba, u Borču i na Oblju, za koje je služio svete mise i dijelio svete sakramente. U samom Borču ubrzo se naselilo oko 80 obitelji, na Oblju bijahu još od prije četiri kuće Raguža i Marića, a više Neretve u Bjelimićima također desetak obitelji. Tako se, povećanjem broja vjernika, javlja potreba za osiguranjem stalnog mjesta za obavljanje vjerskih potreba – crkve. Stoga su se počeli iznositi i prijedlozi za mjesto i naselje koje bi bilo najprikladnije za njezinu izgradnju.
Katolici s područja Borča (Klinja, Ulog, Cerova, Baketa, Boljuni, Obadi, Obalj, Tomišlja, Kladovo Polje) htjeli su sagraditi 1913. crkvu za ovaj dio nevesinjske župe. Mostarsko-duvanjski biskup im je 9.8. te godine izdao dozvolu. Odbor za gradnju čiji su članovi bili ovdašnji katolici predvidio je da crkva bude posvećena sv. Petru. Premda su u međuvremenu blagoslovljeni temelji i građa za crkvu, Prvi svjetski rat odgodio je gradnju u Klinji, a poslije prvoga svjetskog rata nove vlasti priječile su i na kraju zabranile gradnju crkve.
Rastuća katolička zajednica u Borču bila je toliko narasla da su, bez obzira na nepovoljne prilike za katolički puk između dvaju svjetskih ratova, 24.1.1929. godine ovdašnji katolici zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ušla sva naselja Borča. Na kraju je crkva sagrađena u Ulogu 1937. godine. Do Drugoga svjetskog rata ovaj su kraj nastavale brojne obitelji Baketa, Bogdanovića, Konjevoda, Marića, Papaca, Previšića, Raguža, Šutala, Vuletića i dr.
Drugi svjetski rat bio je teško razdoblje za Hrvate nevesinjskog kraja. Mnogi su otišli, već 1941. planištarima je opao broj, a od 1942. slijedi krvavo opadanje i propadanje. Već u siječnju te godine u svom prvom pohodu četnici su u hladnu Neretvu bacali ljude, žene i djecu, ubijene i žive koje su onda s obale puškom gađali. Preživjele su spasili muslimani kroz čija ih je sela Neretva nosila. Zbog višekratnih četničkih krvavih pohoda nevesinjska župa izgubila je oko 300 članova.
Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta. U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.

IZVOR Toni Šarac: Nevesinje i upa Uznesenja Blažene Djevice Marije. Šesti nastavak. Portal RB - Donja Hercegovina, 6.11.2009.

Naselja

Sela Borča se pružaju s obadvije strane toka Neretve.

Donji Borač obuhvaća naselja Bak, Cerovu, Dubravu, Galiće, Igri, Jablaniće, Jezero, Klinju, Kovačiće, Kruščicu, Ljusiće, Mekoče, Melečiće, Nedavić, Obade, Obalj, Obrnju, Plačikus, Pločnik, Pode, Poriju,
Presjedovac, Rajac, Rastovac, Sela, Strane, Susječno,Tmuše, Tomišlja, Trešnjevicu, Trnovicu, Tuhobić,
Ulog i dr.

Sela Gornjeg Borča su: Gornja i Donja Luka, Zurovići, Šumići, Šipovica, Jabuka, Stambelići, Donji i Gornji Igri, Soderi, Meličići, Lončari, Mjedenik i Pridvorica. Jedino selo Jabuka gravitira slivnom području Sutjeske (administrativno je pripadalo Boračkoj opštini). Gornja granica stalnih naselja nalazi se u zoni dodira flišnih i vapnenčkih slojeva (selo Šipovica 1250 m).

Tradicionalne aktivnost

Poljoprivreda

Stočarstvo

U godinama i desetljeću nakon Drugog svjetskog rata (prema zapisu Branka Bajčetića, 1954.) glavna privredna grana Borča bilo je stočarstvo, koje se na prostranim pašnjacima i livadama razvijalo potpuno ekstenzivno. Pašnjaci i livade sudjelovale su s oko 90% u ukupnoj poljoprivrednoj površini. Najjače je bilo zastupljeno ovčarstvo (populacija dosta krupne pramenke) i govedarstvo (buša i meliorirana buša za stvaranje gatačkog govečeta). Slabe prometne veze s ostalim privrednim oblastima činile proizvodnju ovoga područja naturalnom. Prema tome prerada mlijeka podmirivala je pučanstvu uglavnom vlastite potrebe, a rijetko su mliječni proizvodi bili namijenjeni tržištu (Gacko, Mostar).

Branko Bajčetić u istom je znanstvenom članku zapisao je tradicionalni način prerade mlijeka na području Borča:

Kravlje (nevareno) i ovčje (vareno) mlijeko — pomiješano ili odvojeno — razlijeva se na drvene škipove (plitke posude), gdje prema toploti stoji 24—36 sati. Masnoća ovčjeg mlijeka iznosi 7,23%, a kravljeg 3,4% u 10 mjerenja polovinom kolovoza (Gerber). Poslije određenog stajanja na škipu pavlaka (vrhnje) se skida u stap, a obrano se mlijeko lijeva u kotao ili lonac.
U stapu se pavlaka sakuplja kroz nekoliko dana, a pritom se često »uljuti«. Zatim se mete, a izmeteno se maslo pere, soli i topi; cijeđenjem odvoji se »tuziga« (talog), a maslo se sipa u lonac ili kantu. Mlaćenica se »srka« i rijetko prokuhava, da se dobije »provara«.
Obrano nevareno kravlje mlijeko, pošto je stajalo na škipu 24 sata, imalo je 1,2% masti, a obrano vareno ovčje mlijeko, pošto je stajalo isto toliko na škipu, imalo 1% masti. U oba slučaja mjerenje je vršeno samo tri puta (Gerber).
Pomiješano obrano mlijeko zagrije se na temperaturu od 30—33°C. Na 5 l mlijeka dodaje se 0,10 l domaćeg sirila, koje se spravlja, od sirišta odrasle ovce ili govečeta. Ako se stojeći na škipu nevareno mlijeko ukiseli, a to se događa za velikih vrućina, ne dodaje se sirilo. Tada se dobije slabiji sir. Pošto se doda sirilo, formira se gruda 8—10 minuta, kada se i gruda prikuplja drvenom kašikom (oko 10 minuta). Prikupljena gruda stavlja se u »bezanu« (platnenu) krpu, te smješta u sud, gdje se pod vlastitom težinom ili pritiještena kamenom cijedi oko 12 sati. Iza. toga se sirna gruda meće u kace sa zapreminom 10—30 kg. U kacu se nalijeva surutka, da u njoj sir ogrizne.
Kada se kaca napuni sirilom, cjelokupna se sadržina izvadi, sir se reže u kriške, pere u surutki, soli i ponovno zbija u kace. Na vrhu kace sir se dobro posoli, pokrije daskom i pritisne kamenom, te ovako stoji do upotrebe. To je postan, suh i vrlo tvrd sir s velikom sadržinom soli. Sir namijenjen prodaji stavlja se u mješine, dobro zbije, istisne uzduh i zaveže. U mješinama se sir bolje čuva i lakše transportira na konjima.
U surutki ostaje 0,1—0,2% masti. Surutka se često prokuhava, da se dobije »provara« ili se daje kravama, a siromašniji je seljaci »srkaju«, pošto je procijede.
Da se podmiri osnovna potreba u »mrsu«, od početka studenoga do početka svibnja računa se da je potrebno za jednog odraslog člana domaćinstva 10 kg sira i 3 kg masla, uz odgovarajuću potrošnju svježog mlijeka.

Mliječni proizvodi prerađuju se i čuvaju u jednodjelnom mljekaru, u kome je otvoreno ognjište. Mnoga domaćinstva nemaju ni mljekara, te ove poslove obavljaju u kući za stanovanje.

Prerada mlijeka u području Borča obilježena je primitivnošću i lošom higijenom. To se odnosi ne samo na prostorije, osoblje i pribor za preradu, nego i na tehnološki proces u svim njegovim fazama. Relativno mali broj stoke, koja je usto i slabe proizvodnosti, prinuđava proizvođače, da poluprerađevine (pavlaku) skupljaju više dana, kako bi je dalje zajednički preradili. Kako se poluprerađevine skupljaju i čuvaju bez obzira na osnovne higijenske zahtjeve, pa kako se prerađuju u prostorijama s otvorenim ognjištem, onečišćeni su i konačni proizvodi: sir, maslo, i kajmak.

Da se unaprijedi poljoprivreda u planinskim i pretplaninskim područjima,, treba ne samo podizati stočarstvo, nego razvijati i komunikacije, podizati objekte potrebne za preradu mlijeka, te podizati kulturnu, higijensku i stručnu naobrazbu proizvođača, — bez obzira, što proizvodnja ovoga pđručja ima danas pretežno naturalni karakter. ’

Prirodni uvjeti Borča su takvi, da će njegova stočarska proizvodnja s vremenom postati robna. Ovo područje obuhvata velike površine pretplaninskih pašnjaka (Površ i obronci Zelengore) i neposredno gravitira prostranim planinskim pašnjacima jednog od najboljih planinskih objekata BiH—Zelengore. Ove će se mogućnosti ostvariti, ako se izvrše navedene mjere, a te su nužne i stoga, što je Borač u čeonom dijelu akumulacionog sistema hidrocentrale Jablanica.

BAJČETIĆ, Branko: Prilog poznavanju poljoprivredne proizvodnje u području gornjeg toka Neretve. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):145-60. Sarajevo, 1954. (PDF)

Mljekar — Borac, selo Zurovići

Priče iz kraja

MTB Epic ride: Fojnica - spust u kanjon Borač - izvor Neretve - Gornja Bodežišta
Autor: Sarafanje Datum objave: 16.11.2024.
Opis. Za mene, najbolja ovogodišnja MTB avantura (do sada, ima još do kraja godine :)). Već neko vrijeme izučavam satelitske karte, pokušavajući da nađem put da se spustim u kanjon Borač sa Brnjca. Na turu krećem sa velikim upitnikom, jer sam imao oko 1km kroz šumu, gdje se na satelitskim kartama nije moglo vidjeti da li ima ikako puta. Na početku me dočekala niska temperatura (krenuo sam na 0°C), ali srećom iz Fojnice je odmah krenuo uspon, na suncu, pa sam se brzo ugrijao. Do Gornje Kokorine, tj. do Brnjac planine se lagano penjem makadamskim putem, a zatim kreće avantura. Početak spusta u Borač je idealan makadamski put. Usput srećem ljude, koji mi govore da se može spustiti u Borač, ali da je put "grdan". Ovo mi je dosta pomoglo, znajući da se neću morati vraćati istim putem. Ubrzo se put dosta kvari. Kako se šuma izvlačila, kamioni su napravili brazde, a onda je vjerovatno i voda počela prolaziti kroz njih, tako da je put dobrim dijelom izrovan, na nekim dijelovima su rupe i do 2 metra. Nakon nekih sat vremena spusta, dolazim do Neretve. Ucrtana ruta je vodila još 1km nizvodno. Moguće da je dole bio most, ali pošto sam vidio da je na ovom mjestu bio nekad žićani most, a i Neretva je plitka bila za pregaziti, odlučujem se da je pređem. Ipak, voda je bila malo dublja nego što sam mislio, tako da sam skvasio aktivni veš, ali srećom, imao sam rezervni par čarapa. Prelaskom Neretve dolazim u selo Dubrava, te se uključujem na makadamski put (Čemerno - Ulog) i nastavljam do sela Krupac, a zatim na drugi veći uspon do Počelja. Iz Počelja se spuštam u Prodvoricu, gdje obilazim nekropolu stećaka, a zatim nastavljam voziti dalje kroz kanjon Borač, prema izvoru Neretve. Na putu prema Živnju sam svratio i na vrelo Neretve da dospem vode, te nastavljam lijepom šumskom stazom obodom planine Živanj. Nakon uživanja kroz šumu, dolazim do ogromnih polja i dolina, te nastavljam voziti prema selo Gornja Bodežišta, gdje se odvajam preko brežuljaka i polja prema Donjim Bodežištima. Napokon dolazim na put (put je malo asfaltiran, ali je više makadam), te počinjem sa spustom. Prvo se spuštam do sela Brajićevići, te nastavljam dalje putem prema Nadinićima. U Nadinićima dolazim na magistralni put, te zadnjih 11km vozim cestom nazad u Fojnicu. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: / strava GPX trek: https://mega.nz/file/kOd0GC7I#3d2jI_L... Pratite nas i na Facebooku: / sarafanje Instagram: / sarafanje
Poglavlja: 0:00 vožnja autom do Fojnice 1:09 Fojnica - Gornja Kokorina 10:01 Gornja Kokorina (snimci dronom) 12:33 spust u kanjon Borač (ljepši dio) 15:57 spust u kanjon Borač (ružniji dio) 31:52 Neretva (snimci dronom i prelazak) 35:58 Dubrava - Krupac - Počelje 41:24 Počelje (kanjon Borač, snimci dronom) 44:40 Pridvorica 47:11 Pridvorica - Luka - izvor Neretve 53:04 izvor Neretve 54:13 od izvora do usjeka ispod Živnja 57:36 livadama do Gornjih Bodežišta 1:02:38 Gornja Bodežišta - Donja Bodežišta 1:06:48 D. Bodežišta - Brajćevići - Nadinići 1:12:45 Nadinići - Fojnica 1:14:20 relive i završni ekran

MTB: Čemerno - Previja - Igri - Pridvoričko vrelo - kanjon Borač
Autor: Sarafanje Datum objave: 6.9.2023.
Opis. Vožnja biciklima Čemerno do izvora Neretve, gdje smo tražili jedan od 5 izvora Neretve (ne onaj koji je označen tablom). Nakon nekih pola sata traženja smo ga pronašli, ali na žalost voda je jedva tekla i izvor je zarpan ispilanim stablima, tako da nismo imali priliku da se napijemo vode iz izvora. Vožnju dalje nastavljamo putem prema Zelengori, te se u selu Previja odvajamo lijevo prema selu Igri. Iz Previje se lagano spuštamo makadamskim putem do sela Igri, odakle je put dobro zarastao. Izgleda da se ili ne koristi nikako ili se rijetko koristi. Uz zanimljivu vožnju kroz visoko raslinje uz mnogo rupa i prepreka putu, prolazeći kroz selo Manjaci (iako smo upratili samo jednu deku izlivenu) dolazimo do Pridvorice. U Pridvorici odlučujemo da odemo i do Pridvoričkog vrela i nismo požalili. Do sada je na vrelu najhladnija voda koju sam imao priliku da osjetim. Inače koliko smo mogli pronaći informacije, voda koja izvire na vrelu dolazi iz Kotlaničkog jezera, koje se nalazi tačno iznad Pridvorice i udaljeno je samo 3,5km. Nakon osvježavajuče pauze idemo nazad prema Čemernom kroz kanjon Borač. Tu također silazimo do Neretve na jednom mjestu, gdje je Neretva pravo topla. Povratak nam je otežalo jako sunce koje nam je crpilo snagu, a također smo jako žednili, iako smo popili oko 7 boca vode. Uglavnom, nakon mukotrpnog uspona napokon dolazimo na Čemerno gdje završavamo današnju turu. I ako neko slučajno zna kuda vodi markacija koja se nalazi u blizini Pridvoričkog vrela, može li ostaviti komentar na video ili javiti na neki drugi način, bio bi zahvalan. Hvala. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: / strava Pratite nas i na Facebooku: / sarafanje Instagram: / sarafanje Poglavlja: 0:00 Čemerno (snimci dronom) 0:57 polazak bajkom Čemerno - izvor Neretve 3:29 traženje izvora Neretve 6:12 izvor Neretve i vraćanje do bajkova 8:13 nastavak puta do Previje 10:29 snimci dronom prije previje 12:03 Previja - Igri 17:17 zapuštena staza do Pridvorice 28:55 Pridvorica 31:53 Pridvoričko vrelo 33:50 povratak kroz kanjon Borač 38:41 Luka - Čemerno 42:20 relive i završni ekran

Dumoš nad kanjonom Neretve

Po kraju

Neretva

Rijeka Neretva od izvora na 1227 metara nadmorske visine sa zapadne strane sedla Gredelj – planina Jabuka (dio Zelengore), teče kroz Borač u kojem je i selo Ulog. U Borču je dolina ižlijebljena, dubine 500 do 600 metara, nema većih pritoka zbog relativno malog slivnog područja.

MTB: Od izvora do ušća Neretve 1. dio (gornji tok)
Autor: Sarafanje Datum objave: 27.6.2022.
Opis. Prvi dio avanture bajkovima od izvora do ušća rijeke Neretve. Krećemo zorom iz Čemernog. Nakon par kilometara dolazimo na izvor Neretve, kratko se slikamo i nastavljamo na dug put. Par kilometara of izvora se odvajamo u kanjon Borak. Sljedećih četrdesetak kilometara vozimo kroz kanjon, prolazeći pored brojnih pritoka Neretve (na par mjesta dolazimo i do Neretve), ali uglavnom se vozi pored Neretve, a ne vidi se. Nakon par sati, dolazimo u Ulog, gdje pravimo prvu veću pauzu za kafu i osvježavanje. Dalje nastavljamo putem za Kalinovik. Stajemo na vidikovcu iznad mjesta gdje se planira izgradnja hidroelektrane Ulog. Od vidikovca se uključujemo na asfaltiranu cestu, i prolazeći kroz sela Nedavići, Kovači i Obalj, dolazimo do raskrsnice, gdje se odvajamo za Hotovlje. Ubrzo nestaje asfalta i opet smo na makadamu. Spuštamo se do prvog mosta, gdje nas dočekuje auto pratnje. Od ekipe saznajemo da se autom ne može dalje i da je navodno put propao. Dalje od Hotovlja se sve više i više kvari cesta, ali ništa što se bajkom ne može.. Taman kad smo se ponadali da smo prošli najgori dio, dolazimo do bukvalno rupe. Rijeka Lepernica je odnijela cestu (ili most). Sreća, Mario je imao 5m užeta, te smo tako uspjeli spustiti i izvući bicikla iz rupe. Dolazimo do drugog mosta. Taj most se od 1995 do 2000g nalazio na mjestu sadašnjeg mosta Musala (Titovog mosta), koji je izmješten na ovu lokaciju. Od sela Dindo nas čeka uspon, koji možda nagibom i nije previše težak, ali sunce i nedostatak unosa hrane u toku vožnje je učinio svoje, te se do na Bjelimiće i sela Argud jedva nekako dovlačim. Od Arguda ima još malo uspona, ali to je već lakše išlo kad sam znao da je spust blizu. Od Bjelimića se spuštam u Lađanicu, na jednoj krivini sam pogrešno procijenio brzinu, a pored puta nije bilo saobračajnih znakova za jaku krivinu, te me zamalo kamion nije pokupio. U Glavatičevu napokon dolazim do prve prodavnice, gdje kupujem najveći sendvič. Kada se skupila čitava ekipa, dobijamo opciju da prespavamo u Glavatičevu, što smo se odlučili da nam je bolja opcija, s obzirom da smo već bili blizu izmaka snage, a ostala su nam još 2 velika uspona do Konjica i za planiranim vremenom smo kasnili 1 sat vremena, tako da bi nas mrak uhvatio.. Tu se završava prvi dan naše avanture.. Ubrzo dolazi i drugi dio. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: / strava GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1J9hW... Pratite nas i na Facebooku: / sarafanje Instagram: / sarafanje Poglavlja: 0:00 Polazak Čemerno 1:17 izvor Neretve 2:12 kanjon Borač 12:37 Ulog (snimci dronom) 14:40 nastavak puta do vidikovca (iznad HE Ulog) 15:44 snimci dronom s vidikovca 17:24 Obalj - raskrsnica za Hotovlje 20:06 od raskrsnice do Hotovlja 23:27 Hotovlje do odrona (užasna cesta) 30:11 situacija 36:13 od rupe do Arguda 39:37 Argud - Odžaci 41:08 spust s Bjelimića 43:28 zamalo sudar 44:01 spajanje s Neretvom 44:34 Lađanica i Glavatičevo 46:34 relive i završni ekran

DONJI BORAČ

Ulog

Ulog je naseljeno mjesto, koje se smjestilo uz rijeku Neretvu, u općini Kalinovik. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine, u naselju je živio 61 stanovnik.

Iz Nevesinja se u ulog dolazi prelaskom Morina iz Kifina Sela. Blizu Uloga je Uloško jezero. Ulog tvori više mahala - Miralići, Piralići, Mahala, Bukve. Nema podatka po čemu je Ulog dobio ime.

Povijesni pregled. Ovdje su brojna arheološka nalazišta, slabo istražena. Područje je vrlo bogato nekropolama stećaka, koje su brojne uz cese koje vode prema Ulogu. Mjesto se spominje u 15. stoljeću kao područje na kojem se nalazila carina. U blizini su srednjovjekovne utvrde Obalj i Ljušci. Ovim su krajem hodile mnoge karavane, putnici namjernici, vojske i nomadi sa stokom. Putopisac Evlija Ćelebija 1664. godine je zabilježio prolazeći kroz Ulog da je tada ovdje bilo oko 150 kuća pokrivenih kamenim pločama.
U Ulogu je u noći između 10. i 11.1.1882.godine počeo Uloški ustanak, takozvana Druga Nevesinjska puška protiv austrougarske vlasti, pod vodstvom hajdučkog harambaše, serdara Pera Tunguza, njegovih suboraca i žitelja ovoga kraja. U ustanku su zajedno sudjelovali Srbi i Muslimani. Ustanak nije uspio, kao ni onaj prethodni, najprije zbog srpske nesloge, jer nije prihvaćen od obrenovićke vlasti u Srbiji (knez Milan je zbog politike neuplitanja dobio titulu kralja), kao i zbog međunarodnog (austrougarskog) lukavstva. U prvom dijelu 20. stoljeća Ulog je bio sjedište kotarske ispostave, imao je osnovnu školu i žandarsku vojarnu. Bio je sjedište općine koja je postojala do 1963. godine, kada je ukinuta, a dijelovi te bivše općine razdijeljeni između općina Kalinovik i Nevesinje.

Stanovništvo. Prema popisu iz 1961. godine, općina Ulog imala je 5.104 stanovnika, od čega 2.778 Srba (54,42%), ostalo uglavnom Bošnjaka. Danas u mjestu Ulog živi samo nekoliko muslimanskih i desetak pravoslavnih obitelji.

Naselja. Dok je Ulog bio općina, obuhvaćao je naselja Bak, Cerovu, Dubravu, Galiće, Igri, Jablaniće, Jezero, Klinju, Kovačiće, Kruščicu, Lončare, Ljusiće, Mekoče, Melečiće, Mjedenik, Nedavić, Obade, Obalj, Obrnju, Plačikus, Pločnik, Pode, Poriju, Presjedovac, Pridvoricu, Rajac, Rastovac, Sela, Stambeliće, Strane, Susječno, Tmuše, Tomišlja, Trešnjevicu, Trnovicu, Tuhobić i Ulog.

Na svome putu iz Foče u Hecegovinu, kroz kasabu Ulog prošao je slavni turski pisac Evlija Čelebija koji je u svom Putopisu zabilježio:
Kasaba Ulog…Njegova je tvrđava u planinama i zapustjela je. To je vojvodstvo hercegovačkog sandžaka… Ima svega tri mahale, džamiju Mehmed- bega Šestokrilovića ( poznata porodica proslavljena u narodnim pjesmama), koja ima visok minaret.
Ima, dalje, dva mesdžida i konačište ( han) zidano od tvrdog materijala, malo kupatilo (hamam), pet dućančića i do sto pedeset kamenim pločama pokrivenih kućica.

Evlija Čelebija kasabu Ulog spominje još na nekoliko mjesta. Tako u opisu Gatačkog polja on kaže: Prema carskim naredbama koje sam ja, siromah, donio od velikog vezira, isplaćeno je tri hiljade pandura iz dubrovačkog harača ( hazine) i te tri hiljade momaka otpremljeni su kao čuvari ( muhafezedži) na najvažnija mjesta…

U popisu tih mjesta i najvažnijih klanaca navodi se i Ulog. Kasaba Ulog spominje se 1469. godine kao središte nahije Viševa koja odgovara istoimenoj srednjovjekovnoj župi u gornjem toku rijeke Neretva. U toj nahiji 1477. Godine spominju se i sela: Borač, Trnovi i Strane koja postoje i danas. U 17. stoljeću, kada je nastao ovaj rukopis, Ulog je pripadao kadiluku Foča. Pored Foče i Uloga ovaj kadiluk je obuhvaćao: Jeleč, Ustikolinu, Zagorje i Zalom- palanku.

Džamija Mehmed-bega Šestokrilovića u Ulogu. Džamija iz vremena otomanske vlasti, obnovljena je 1934. Godine. Kao i mnoge druge džamije u Bosni i Hercegovini i ova je, tijekom rata u BiH (1992-1995.) srušena. Džamija je obnovljena 2006. godine i u njoj se klanja džuma i bajram-namazi.
IZVOR medzlis-sa.ba

Ulog, džamija Mehmed-bega Šestokrilovića
Izvor: www.mojdzemat.com

Crkva sv. Vasilija Ostroškog. Crkvena opština uloška sa sjedištem u Ulogu pripada Zahumsko- Hercegovačkoj eparhiji. Hram Sv. Vasilija Ostroškog u Ulogu osvećen je 1907. godine za vrijeme Mitropolita Petra Zimonjića.

Crkva sv. Ane i sv. Joakima. Katolička crkva u Ulogu, filijalna crkva nevesinjske župe. Jedno je od većih obiteljskih hodočasničkih prošteništa u Hercegovini. Uloška crkva sv. Ane jednobrodna je crkva, s polukružnom oltarnom apsidom. Građena je od kamena, s limenim pokrovom na dvije vode, i s vanjske i unutarnje strane je fino ožbukana. Na pročelju, visko iznad ulaznih, jednokrilnih vrata nalazi se, u zabatnom dijelu, mala rozeta. Na vrhu pročelja crkve je ukrašen zvonik na preslicu s jednim zvonom. Dužine je 15 metara, a široka 7 metara. U vrijeme izgradnje određena je za sela: Obadi, Tomišlja, Cerova, Baketa, Boljune i Obalj, u kojima je prije drugog svjetskog rata živjelo oko 360 katolika. U navedenim selima postojala su i manja groblja, koja se i danas vide.
Početkom 20. stoljeća, katolici borčanskog kraja htjeli su izgraditi crkvu za svoj dio župe. Trebala je biti u Klinji, no već pripremljenu gradnju crkve omeo je Prvi svjetski rat i na crkvu se čekalo preko dvadeset godina, jer je novi jugoslavenski režim priječio je i na kraju zabranio gradnju crkve.
Umjesto u Klinji, politika je odlučila da se filijalna crkva za borčanski dio nevesinjske župe izgradi u Ulogu, i to na Lučinama. Razlog zašto je crkva sagrađena u Ulogu je i taj što su trgovci iz Uloga Uroš Doder i ostali, te službenici iz tih javnih ustanova, pretegli u odluci mjesta gradnje. Osim prikupljanja sredstava od kuće do kuće, kao i u vrijeme gradnje crkve na Morinama, tadašnji trgovci su dali dobre darove, a i poneki od službenika, jer je tu bila katarska ispostava koju je uspostavila Austrougarska Monarhija, potom Osnovna škola i žandarska kasarna. Za vrijeme skupljanja dragovoljnih priloga za podizanje crkve ljudi su rado davali - po mogućnosti kao je tko mogao - u novcu ili u živom blagu. Netko ovna, netko i dva, netko dvisku i kao da su to jedva dočekali, kako priča Jozo Papac u svojim 'Sjećanjima', jer se osjećalo da dolazi vrijeme procvata i napretka te da su zauvijek prošla vremena kad su planištari i Humljaci s puškom u ruci čuvali svoja stada i obrađivali planinske imetke i kad su njihovi djedovi i očevi morali bježati i nastanjivati se po drugim planinama.
Crkva je naposlijetku sagrađena je i blagoslovljena 9.9.1937., a prva misa služena 26.7.1937. godine. Novosagrađenu crkvu blagoslovio je biskup Alojzije Mišić. To je prvi poznati biskupski pohod ovom kraju i ovoj crkvi. Godine 1938. katolici iz Borča pisali su papi moleći pomoć za nabavku zvona. Godine 1939. zvono je darovao državni ministar, lokalni sin Nikola Precca i iste je godine ono blagoslovljeno. Za svetkovinu sv. Ane svake se godine u srpnju/julu priređivalo svečano misno slavlje i vjernici su se u velikom broju okupljali sa svih strana. Danas se redovito uz ime sv. Ane spominje i njezin muž sv. Joakim.
Iako je crkva bila izgrađena, ipak je i nakon toga planištarima i Borčanima uvijek ostala podosta udaljena. Tada je ondje u Borču bila rastuća katolička zajednica, koja je bila toliko narasla da su bez obzira na nepovoljne prilike za katolički puk između dvaju svjetskih ratova 24.1.1929. godine ovdašnji katolici zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ušla sva naselja Borča.
U Drugom svjetskom ratu Hrvati katolici Gornje Hercegovine teško su stradali. Tih su godina gotovo potpuno nestali. Godina 1942. bila je teška za uloške katolike. Već od siječnja/januara 1942. počeli su pohodi četničkih snaga. Prema pričanjima četnici su u prvom pohodu bacali ljude u Neretvu, žene i djecu, ubijene i žive - koje su onda s obale puškom gađali. Preživjele su spasili muslimani kroz čija ih je sela nosila Neretva. Ta su djeca spašena iz hladne Neretve kasnije obnovila crkvu sv. Ane u Ulogu te u crkvi postavila spomen-ploču u spomen ubijenih i onih koje je odnijela hladna Neretva. Zbog višekratnog četničkog zločinačkog pohoda nevesinjska župa izgubila je oko 300 članova. Tada je u Ulogu ubijeno 18 osoba prezimena Konjevod, i 1 osoba prezimenom Šutalo.
Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, unatoč stradanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta. Njihovi potomci žive danas u južnim krajevima Hercegovine, drugi su se raselili po Slavoniji, a poneki i dalje po svijetu. Ipak, stari kraj, svoju crkvu, groblja i grobišta ne zaboravljaju, pa danas svake godine na svetkovinu sv. Ane i sv. Joakima u Ulogu bude do 500 vjernika sa svih strana i brojnih zemalja, a podrijetlom iz uloškog kraja.
Sela koja je crkva pokrivala ostala su bez katolika poslije Drugoga svjetskog rata, pa su do 1992. godine ovdje živjele su samo dvije obitelji i to na Oblju (Marić i Raguž), a u drugim selima više nije bilo katolika.
Crkva je porušena u Drugome svjetskom ratu i u takvom ruševnom izdanju stajala je sve do 1973. godine. Tada je nevesinjski župnik fra Grga Martić pokrenuo aktivnosti za njezinu obnovu.
Novoobnovljena crkva je u ratu u BiH 1991. – 1995. uspjela izaći neoštećena. Imala je sreću da je služila za vjerske potrebe vojnika-katolika iz sustava međunarodnih mirovnih snaga u vrijeme ratnih djelovanja.
IZVOR Crkva sv. Ane i sv. Joakima. Wikipedija (hr)

Na zgradu bivše Šumske uprave, koja je sagrađena na temeljima austrougarske kasarne, postavljena je 2023. godine spomen ploča s natpisom, kako bi se 9.7., kada se u Krekovima kod Nevesinja obilježava Prva Nevesinjska puška, mogla u Ulogu obilježiti i Druga Nevesinjska puška tj. Uloški ustanak, i postaviti vijenac zahvalnosti.

RTRS, Zapis o selu, Ulog
Autor: Moja Hercegovina Datum objave: 10.9.2013.

Ulog, nekada opština sa više od 4.000 stanovnika - danas selo sa tek 10 mještana
Autor: RTRS vijesti Datum objave: 3.12.2021.
Opis. Web: https://www.rtrs.tv Facebook: / rtrs.portal Twitter: / rtrsvijesti Instagram: / rtrsvijesti

IZVOR Ulog. Wikipedija (hr, bs, sr)

Uloško, odn. Crvanjsko jezero

Uloško ili Crvanjsko jezero je smješteno na području općine Kalinovik. Jezero nosi naziv Uloško po selu Ulogu koje se nalazi u blizini, odnosno Crvanjsko, jer se nalazi u podnožju planine Crvnja.
Nadmorska visina mu je 1058 metara. Dužina jezera je oko 500 metara, širina oko 200 metara, a dubina jezera je oko 25 metara. Ova dubina je na strani planine Crvanj (zapad), a prema suprotnoj strani postupno se smanjuje.
Sa zapadne strane je brdo Mali Vrh (1274 m) dok ga sa sjeverne strane opkoljava bukova šuma. Starosjedioci kažu da postoji više izvora koji se nalaze u samom jezeru. Voda iz jezera (Jezernica) otječe i uljeva se u Neretvu.
Jezero ima svoje izvore koji obnavljaju vodu, a iz njega ističe priličan potok što omogućava ribljem fondu preživljavanje tijekom zime kada se jezero zaledi.
IZVOR Uloško jezero. Wikipedija

Crvanjsko jezero
Autor: Martin Brož; Wikipedija

Crvanjsko jezero
Datum objave: 6.9.2020. Autor: Vinko Azinovic
Opis: 06.09.2020.

BORAČKA SELA - Ulog
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Ulog je na stranama Neretvine doline, na visini od 678 m. Ima više stalnihvrela. Zima je blaga, snijeg pada veći ali brzo kopni. Zemlje za obrađivanje ima dosta. Muslimani su slobodni, a pravoslavni drže svoje i aginske zemlje, s koje plaćaju trećinu ili ćesim.

Dijeli se na više bez reda rasturenih "mahala": Milavići, Piralići, Carina, Dobri Do, Babići i Varoš. Ima svega 30 kuća.

Priča se da su svi Borčani dugo iza Turskog osvojenja bili pravoslavni. Za Borač se veli da se je tri puta "turčio" i u staru vjeru povraćao. Docnije ga kuge pomoriše, i Bošnjaci pod Gradaščevićem porobiše. Starinci su Bolbozani, od prav. porodice Milarevića, koji su živjeli u današnjem selištu Milarevićima. - Šačići potiču od Šake Harambaše koga su Turci zarobili pa je primio islam. Ostale muslkman. porodice "doselile su na miraz u najnovije vrijeme." Od pravoslavnih su: Šekare s Pilatovaca prije 45 godina. - Vujačići su iz Nudola za vrijeme okupacije. - Doder je došao za trgovinom iz Kokorine u Gacku. Slavi Đurđev-dan. - Vučetić je s Vilusa u Banjanima. Slavi Đurđevdan. - Bajević je došao kao terzija iz Čajniča. Slavi Nikoljdan. - Bugarin (Hadžiđorđevik) je došao iz Bugarske kao terzija. Nema slave.

U Ulogu ima bezbroj raznih starina, groblja, selišta, gradina; na nekima se od njih vide natpisi, srpski i rimski.

Jezero

BORAČKA SELA - Jezero
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

U jednom do 200 m. dubokom kotlu, samo dolinom Jezernice prema Neretvi, otvorenu s visinom od 950 do 1005 m. Blaže je klime i šumovito. Ispaša, šuma i zemlje ima dosta. Polovina se oslobodila, a polovina je Čengića čitluk.
Jezernnica je podijelila selo na dva dijela, od kojih se desni zove Crkvina. Ima 9 kuća.
Grade ljetne kolibe po stranama i po zemlji.
O postanku Jezera naveli smo priču pi opisu Domrka. Najstariji su Golijani. Prije 300 godina doselili su ispod Golije. Od njih su oni po Nevesinju. Ima ih samo dvije kuće. Kuće su im na manastirskom vakufu, pa se za to vele seljaci ne mogu množiti. - Govedarica je prije trideset godina doselio s Miholjača. - Pored pravoslavnih žive i Muslimani: Tucak koji je porijeklom iz Sela i Đipa iz Obadi. Na Crkvini vele bio je manastir, gdje su se Srbi po pričanju očajno branili kad su Turci osvajali. Selište ima na Ječištu. Vide se i nekakve grede u jezeru.

Obrnja

Obrnja je naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik. Dio je Donjeg Borča.

U Obrnji je postojala hrvatska katolička zajednica koja je imala ovdje svoja imanja. Selo pripada sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. Iako je godina 1942. bila je teška za borčanske katolike, kod Hrvata katolika iz Obrnje nije bilo ljudskih žrtava, no morali su se skloniti drugamo na sigurna mjesta dok je trajao partizansko-četnički pohod u siječnju/januaru. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.
U Obrnji je rođen Vasilije Ćeklić, hrv. pedagog i metodičar.

IZVOR Obrnja. Wikipedija (hr)

Porija (Porije)

Porija se nalazi u sastavu općine Kalinovik, na "ulazu" na visoravan Morine, na nadmorskoj visini od oko 1100 metara.

IZVOR Porija. Wikipedija (hr)

BORAČKA SELA - Porije
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Otvorena položaja, na visini 1000 do 1100 m. vrlo hladno. Imaju izvorsku vodu. Zemlje i šume imaju dosta. Jedni od starine imaju svoje zemlje, drugi su kupovali i malo je aginske.
Svih devet seoskih kuća zbijeno je u jednu grupu.
Neki seljani imaju zimske kolibe na Sedlu i Kragujevačkom Brdu.
Selo je prvobitno bilo Obadića imanje. Kad se cio Borač skupa „isturčio“ Sava Obadić nije bio kod kuće, i on se nije poturčio, ali je pristao da sjedi pred džamijom, dok se ostali budu klanjali. I sad se zove Obadića Kamen. Obadići su samrli, a udovicom njihovom oženio se prije sto godina Okuka iz Vranjskih i naslijedio cijelo imanje. I on je morao sve do okupacije sjedeti pred džamijom na Obadovu Kamenu i paliti svijeću na Obadića krsno ime Krstov-dan. Okuka ima 4 kuća. - Ćućili su Bulatovići iz Rovaca u Crnoj Gori. Doselili su u ovo selo prije 40 godina. - Vilići su iz Gračanice u Gacku. Jedno su pleme s muslimanima Krvavcima. Doselio je prije kratkog vremena. On je mećansuz tj. nema nikakve nepokretne svojine u selu. - Savić je poselio kao sluga iz Bijenje. - Sa Oblja su doselile dvije kuće Govedarice. Muslimani Đipe su od Obadića. To ime je pradjed dobio zato što je dobro đipao (skakao) onaj dan kad je Borač primio islam.

Obadi

Obadi su naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik. U Obadima je postojala hrvatska katolička zajednica. Obadi pripadaju sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije
Godina 1942. bila je teška za obadske katolike, kad je ubijeno je i nestalo 18 osoba prezimenom Konjevod. Poslije drugog svjetskog rata nestali su katolici iz Obada.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 2013.: 0; 1991.: 3 (Muslimani 3); 1981.: 13 (Muslimani 13); 1971. 12 (Muslimani 12); 1961. 16 (Jugoslaveni 16)

IZVOR Obadi (Kalinovik). Wikipedija (hr)

Tuhobić

Boljuni
KOORDINATE 43.4202, 18.3359

Boljuni su razoreno seosko naselje u općini Kalinovik. Nalaze se podno vrha Šiljevca (1434 m) i sjeverno od Klinje, istočno od Uloga, a u blizini je Kazanića vrelo.
Povijesni pregled. Iz vremena planištarenja ostalo je sjećanje gdje su koji humnjački Hrvati imali svoju planinu. Iz Boljuna od Stoca išli su u Boljune planinu. Dvojno su stanovali radi stoke i žitnice, zimi u Humnini, a ljeti se sa stokom seli u planinu. Humnjaci su u toj seobi sa sobom donijeli i ime svoga sela. Nakon Drugog svjetskog rata Hrvati katolici su nestali iz Boljuna. Selo je crkveno pripadalo nevesinjskoj župi.

Strane

Strane su naseljeno mjesto u općini Kalinovik. Strane se nalaze na nadmorskoj visini od 923 metra.
Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1971. godina: 52 stanovnika; 1981. godima: 53; 1991. godina: 21; 2013. godina: 18 st.

BORAČKA SELA - Strane
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Seoce na uskoj iskomadanoj zaravni koja se diže 3-400 m. iznad Neretve, čije je dno u najbližim dijelovima visoko 450 metara. Od Sjevera je zaklonjeno, klima je blaža, i snijeg ne ostaje dugo. Ima više zdravih i dobrih izvora. Nemaju mnogo ziratne zemlje, i ta je po nekoliko kilometara udaljena. Zato imaju dosta šume i ispaše. Od svih samo jedan seljak ima svoju zemlju. Selo se dijeli na tri male grupe koje su u jednom pravcu 500 do 700 m. poređane.
Imaju zimske klanice u Pletenoj Lokvi i Nedaviću, u kojima zimi drže stoku zbog piće i obreta.
Zna se da su negda ovdje stanovali Muslimani Bašalići, koji se prije petnaest godina presele u boračko selo Bionoge. Age Bašalići dosele prije 50 godina iz Rudina na čitluk porodice: Kovače iz sela Korita, Vukoviće s Meke Grude i Vujoviće iz Vranjskih. Kovači vele da potiču od onoga Jovana Šindiša s Baljaka, pasu se i zvali Šindići. Vele da su od njih Muslimani Ćatovići s Đeča. Iza njih se naselio na selištu Kadinu Dolu Sikimić odnekle iz Ljubinjskog kotara. Kovači Slave Šćepanj-dan. Vujovići Nikolj-dan, a Vukovići Jovanj-dan. Čini se da je Kadin Do starije naselje nego Strane. To pokazuje pored raznih razvalina i današnje seosko groblje u Kadinu Dolu.

Jasenak (Strane)

Kadijin Dô (Strane)

Čečurke (Strane)

Kovačići

Kovačići su naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik. Dio su Donjeg Borča.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1961. 70 (Srbi 70); 1971.: 51 (Srbi 51); 1981.: 33 (Srbi 33); 1991.: 13 (Srbi 12; Ostali 1); 2013.: 14 (Srbi 13, Hrvat 1)
U Kovačićima je postojala hrvatska katolička zajednica koja je imala ovdje svoja imanja. Kovačići pripadaju sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. Godina 1942. ubijene su i nestale 2 osobe prezimena Šutalo.

Odmah ponad sela je nekropola s 15 stećaka (14 sanduka i 1 sljemenjak).

IZVOR Kovačići. Wikipedija (hr)(sr)

Jablanići

Jablanići su naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik, dio su Donjeg Borča.

U Jablanićima je do Drugog svjetskog rata postojala hrvatska katolička zajednica koja je imala ovdje svoja imanja. Godine 1942. u ratu je ubijeno je i nestalo 9 osoba katolika prezimena Šutalo.

Odmah ponad sela je nekropola s 15 stećaka (14 sanduka i 1 sljemenjak).

IZVOR Jablanići. Wikipedija (hr)

Milarevo

Milarevo je naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik. Nalazi se jugoistočno od Kovačića i Uloga i sjeveroistočno od Jablanića, zapadno od kojih protječe Neretva.
Oko 500 m južno od ovog zaseoka, pokraj seoskog puta je nekropola s 35 stećaka (33 sanduka i 2 sljemenjaka). Kamenolom za stećke nalazio se u velikoj blizini.

IZVOR Milarevo. Wikipedija (hr)(sr)

Klinja
KOORDINATE 43.3967, 18.3672 NADMORSKA VISINA 915 m

Klinja se nalazi u sastavu općine Kalinovik.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1961.: 105; 1971.: 91 (Bošnjaci 48, Srbi 43); 1981.: 42 (Srbi 24, Muslimani 18); 1991.: 13 (Srbi 7; Muslimani 6); 2013.: 0

Projekt izgradnje katoličke crkve. Nakon što je dobrovoljnim prilozima na Morinama 1912. godine izgrađena katolička crkva sv. Ilije, prešlo se na gradnju još jedne crkve namijenjene sjevernom dijelu nevesinjske župe, u gornjem toku Neretve, u predjelu zvanom Borač, gdje je bio veći broj katolika. Još prije Prvoga svjetskog rata određeno je da se gradi crkva u Klinji, u Donjem Borču, gdje je bilo mnoštvo katolika. Katolici iz sela Kovačića, Klinje, Cerove, Tomišlja, Obadi i Oblja 1913. godine su od biskupa u Mostaru zatražili odobrenje za graditi kapelicu sv. Petra u Klinji. Izgradnju bi financirao mjesni katolik Nikola Vuletić, knez iz Cerove. Ordinarijat je pozdravio zahtjev i najavio blagoslov temeljnoga kamena i već 6.12.1913. biskup je izdao i potrebnu dozvolu za gradnju crkve. Bila je određena i lokacija za crkvu, kod same žandarske vojarne. Odmah se prišlo gradnji crkve koja je trebala biti posvećena sv. Petru. Već je bio pripremljen građevinski materijal, velike gomile otesana kamena za obrube, prozore i vrata. Radovi na crkvi su počeli 1914. godine. Temelji su bili postavljeni i kamen isklesan. Predviđeni izgled bio je kao onaj crkve u Donjem Hrasnu, dužine bi bila 10 metara te još dva metra za polukružnu oltarsku apsidu, širine 6 i visine 3 metra. Izbijanje Prvoga svjetskog rata sve je poremetilo. Gomile pripremljena kamena ostale su napuštene, a crkva neizgrađena. Kad je propala Austro-Ugarska, katolicima stvari krenule su krivo. Crkva je ostala neizgrađena, a pripremljeni kamen nagomilan na crkvištu, neposredno uz žandarmerijsku postaju, ostao je napušten. U Kraljevini SHS vlasti su osporavale daljnju gradnju crkve i naposljetku je kotarska vlast zabranila daljnji proces gradnje crkve. Moralo je proći i više od dvadeset godina da ovaj dio župe dobije svoju crkvu. No, crkva nije izgrađena u Klinji, nego zbog politike, izgrađena je u Ulogu na Lučinama, jer je Ulog bilo sjedište kotarske ispostave, osnovna škola i žandarska vojarna, a Ulog je bio i općina. K tome trgovci iz Uloga Uroš Doder i ostali, te službenici iz tih javnih ustanova pretegli su u ovoj odluci te je odlučeno da se crkva podigne u Ulogu, i to na Lučinama.
Drugi svjetski rat. Godine 1942. iz Kline su ubijene ili nestale 3 osobe prezimenom Previšića i Papac.

IZVOR Klinja. Wikipedija (hr)(sr)

Cerova
KOORDINATE 43.3850, 18.3600 NADMORSKA VISINA 865 m

Cerova je naselje u općini Kalinovik. Dio je Donjeg Borča.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1961.: 47; 1971.: 30 (Muslimani 18, Srbi 6, Crnogorci 6); 1981.: 26 (Muslimani 20, Srbi 6); 1991.: 9 (Muslimani 7, Srbi 2); 2013.: 4 (Bošnjaci 2, Srbi 2)
U Cerovi je u prošlosti postojala i hrvatska katolička zajednica. Iz vremena planištarenja ostalo je sjećanje gdje su koji humnjački Hrvati imali svoju planinu. Dvojno su stanovali radi stoke i žitnice, zimi u Humini, a ljeti se sa stokom selili u planinu. Humnjaci su u toj seobi sa sobom donijeli i ime svoga sela. Cerova pripada sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije. Godine 1942. je ubijeno je i nestalo 19 osoba prezimenom Baketa i Vuletić. Poslije Drugog svjetskog rata nestali su katolici iz Cerove.

IZVOR Cerova. Wikipedija (hr)(sr)

Baketa

Baketa je selo u općini Kalinovik u blizini Cerove. Godina 1942. bila je teška za cerovske katolike, kad je ubijeno je i nestalo 19 osoba prezimenom Baketa i Vuletić. Nakon rata Hrvati katolici su nestali iz Baketa. Prostor Baketa dio je nevesinjske župe.

IZVOR Baketa. Wikipedija (hr)(sr)(bs)

Mekoča

Kladovo Polje

Kladovo Polje je zadružno planinsko ljetno naselje koje se nalazi na visokom krškom Kladovom polju. Od Kalinovika je zračnom crtom udaljeno desetak kilometara ka jugozapadu. Kladovo Polje je dio Donjeg Borča.

U Kladovom Polju je postojala hrvatska katolička zajednica koja je imala ovdje svoja imanja. Godina 1942. bila je teška za katolike Borča, kad je mnogo njih ubijeno, ali je Kladovo Polje prošlo bez žrtava, no mnogi su se bili morali sklanjati na sigurnija područja.

U blizini zgrada na nešto izdignutom zemljištu u dvjema skupinama je nekropola sa 10 stećaka u obliku sanduka.

IZVORI Kladovo Polje (naselje). Wikipedija (hr); Kladovo polje. Wikipedija (hr)

Kladovo polje je visoko krško polje na kojem se nalazi zadružno planinsko ljetno naselje Kladovo Polje. Prostire se nedaleko od Suhog Polja. Od Kalinovika je zračnom crtom udaljeno desetak kilometara ka jugozapadu. Na nadmorskoj je visini od 1506 metara.
Svoje "planine" stanovnici Humske zemlje odnosno Donje Hercegovine, humnjački Hrvati, imali su na sjeveroistočnim predjelima Hercegovine. Poznate planine u vlasništvu humnjačkih Hrvata su Morine, Crvanj, Zelengora, a nešto manje Hrvata je na Treskavici i Visočici. Poznato je i tko je imao koju planinu: Lokva Trebinja na Crvnju planini, Zažablje na Morinama, Hrasno u Kladovu Polju, Burmazi na Treskavici, pa iz Boljuna od Stoca išli su u Boljune planinu, Bjelojevići u Bjelojevićima itd.
Hrvati iz Hrasna planištarili su osim Kladova polja i u Bukovu dolu i Bukovoj ravni, a pravoslavni na Kladovu polju.

Nedavić
KOORDINATE 43.4508, 18.3247 NADMORSKA VISINA 830 m

Nedavić je naseljeno mjesto u općini Kalinovik. Nalazi se iznad kanjona Neretve, uz cestu Kalinovik-Nevesinje. Nadmorska visina sela je oko 830 metara.
Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 2013.: 13 (Srbi 12); 1991. 24 (Srbi 23, Hrvati 1); 1981. 51 (Srbi 49, Hrvati 1, Jugoslaveni 1); 1971.: 82 (Srbi 82)

Tmuše
KOORDINATE 43.4411, 18.3364 NADMORSKA VISINA 1138 m

Tmuše su naseljeno mjesto u općini Kalinovik.
Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 2013.: 1 (Srbi 1); 1991.: 15 (Srbi 15); 1981.: 28 (Srbi 28); 1971.: 54 (Srbi 54).

Ljusići i Osatno (Srn Do)

BORAČKA SELA - Ljusići i Osatno (Srn Do)
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Na lijevoj obali Neretve, zaklonjeno sa svih strana, visoko 750-800 m. pa su blaže klime. Osatno je od Ljusića 3/4 sata udaljeno. Izvor Ćeifan Vrelo u Ljusićima i Gršan u Osatnu služe vodom sve kuće. Ima dosta zemlje, ispaše i šume. Na Osatnu su zajedničke ispaše i njive. Govedarice iz Ljusića ostale od djedova kao kad su u jednoj kući živjeli. Svi su slobodni. U selu ima svega 6 kuća i to četiri u Ljusiću a dvije u Osatnu.
Ljeti izgone iz Ljusića stoku na Osatno, gdje imaju torove i kolibe.
Ne zna se kako su sela dobila ime. Do poslednje kuge živjeli su Muslimani Ćeifani u Ljusićima. Njih je kuga pomorila. Iza njih su doselile Govedarice s Miholjača. Slave Nikolj-dan. Šarovići u Osatnu doselili su prije 50 godina iz Pive u Gacko, pa u Trešnjevicu, odakle ga Govedarice naseliše na Osatno. - Tomanović (Zubac) je iz Zubaca. I on živi na Osatnu.
Osatno je postalo selo od torina, ipak se vide razvaline starih kuća. I na Ljusićima ima omeđina, starog groblja i grad, za koji pričaju da se iz njega Erceg Stjepan branio od Turaka.

Obalj

KOORDINATE 43.45778, 18.3505 NADMORSKA VISINA 1103 m

Selo Obalj nalazi se na rijeci Neretvi u općini Kalinovik. 15-ak kilometara udaljeno od općinskog središta. U srednjem vijeku postojala je župa Zagorje čije je sjedište bila utvrda Obalj. Obalj je dio Donjeg Borča.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1961. 464 (Srbi 436, Hrvati 28); 1971.: 412 (Srbi 385, Hrvati 24, Jugoslaveni 2, Miuslimani 1); 1981.: 259 (Srbi 240, Hrvati 15, Muslimani 3, Jugoslaveni 1); 1991.: 150 (Srbi 139, Hrvati 9, Muslimani 1, Ostali 1); 2013. 74 (Srbi 74).
U Oblju danas žive uglavnom staračke obitelji Sladoja, Ćeranića, Purkovića, Đoga, Jovanovića i Vukovića u oko 40 kuća (izv: 2014.).
U Oblju je do Drugog svjetskog rata postojala i hrvatska katolička zajednica koja je imala ovdje svoja imanja. Zabilježeno je, prema zapisu župnika stolačkog i provikara trebinjskog don Lazara Lazarevića iz 1887. godine, da i prije austro-ugarskog zaposjedanja BIH (1878.) od 1872. godine u Oblju kod Uloga žive katoličke obitelji (četiri kuće) Đure Marića i Đure Raguža. Nakon toga, u 20. stoljeću ove gornje predjele nevesinjskog kotara naseljavaju i Humljaci - iz hercegovačkih Humina. Nakon stradanja u Drugom svjetskom ratu, ovaj dio župe nastojao je oživjeti nevesinjski župnik fra Mirko Magzan. Godine 1955. je uz dopuštenje Ordinarijata blagoslovio groblje na Oblju i tu slavio prvu sv. Misu nakon Drugoga svjetskog rata.

Znamenitosti

Nektopole sa stećcima

Nekropola sa stećcima na lokalitetu Gornje Suho Polje u selu Obalj
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Kladovo Polje u selu Obalj
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Suho Polje u selu Obalj

Crkva sv. Vaznesenja Gospodnjeg. Seoska crkva, čija je gradnja završena 1869. godine, pokrivena je kamenom koji je donesen s visoravni Morine (planina Crvanj), a zvono, koje je dopremljeno iz Metkovića, bilo je teško oštećeno 1914. u Prvom svjetskom ratu. U njoj se čuva svetinja (relikvija) koja se već više od jednog i pol stoljeća smatra zaštitnikom sela. Radi se o ruci jednog čobančeta (pastira), koju su u 18. stoljeću posjekli Turci, a koja do danas nije istrunula. Obljani pričaju kako su deset godina nakon završetka crkve, iznenada noću, njihovi preci počeli viđati neobičnu svjetlost, koja se kao stub dizala između Sladojskog i groblja Ćeranića.
- Pozovu oni tada kneza i popa Marka Sladoja da zajedno otvore grob koji svjetli i u njemu, zaista, nađu netruležne ruke srpskog čobančeta kojeg su na pravdi Boga, posjekli Turci. Kažu da se nikad nije saznalo gdje se nalazi druga, posvećena ruka. Jedni vjeruju da je ona bila u manastiru Žitomislići kod Mostara, a drugi misle da se nalazi u Zavali kod Trebinja.[4]
Ova relikvija se tradicionalno obnosi oko crkve u Oblju na Spasovdan (40. dan nakon Uskrsa). Ovdje u vezi zaštitnih svojstava ove relikvije u selu znaju reći kako selo nikada nisu pogodili grad, suša, glad, niti ga je osvojila neprijateljska vojska.
U porti (ograđenom prostoru dvorišta) crkve u Oblju nalazi se groblje s krstačama (nadgrobno obilježje u obliku krsta/križa). Ovdje je sahranjivanje Srba počelo sredinom 19 stoljeća jer, kažu, ranije to turska vlast nije dopuštala, već se prije toga sahranjivalo na Pliješ Dolu, iznad Oblja.
Na jednoj kamenoj krstači uklesano je ime Mare Sladoje. Starice koja „ovđe počiva u miru božjem”. Rođena je 1790, a umrla 1909. godine, sa 119 godina. Ukoliko su ovi podaci vjerodostojni, Mara Sladoja, zvana baka Kolakuša, mogla bi biti najstariji čovjek koji je ikada živio. Naime, 2013. godine u Japanu je u starosti od 116 godina umro Jiroemon Kimura koji je zabilježen u Guinnessovoj knjizi rekorda kao osoba koja je dokazano najduže živjela.
Obljani kao primer svoje tolerantnosti i čovjekoljublja vole posjetiteljima pokazati spomenik austro-ugarskom vojniku, koji je od željeza, podignut u selu 1886. I dan-danas, spomenik tadašnjem okupatorskom vojniku stoji neoštećen usred groblja.
KOORDINATE 43.461392, 18.350479

Stijena Grad. Smatra se kako je selo Obalj dobilo ime po zaobljenoj stijeni koja se nalazi uz cestu Kalinovik-Ulog, između sela Oblja i Nedavića, par kilometara prije tunela.
Stijena se zove Grad a njezina okolica Podgrađe. Ovdje je navodno bio stari grad koji se spominje u poveljama aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa V. iz 1444. i 1445. godine, u kojima se navode Veletin (u Bjelimićima, u vlasništvu Poznanja Purčića) i Obalj kao utvrđeni gradovi u Zagorju. Pored ovih, u kalinovičkom kraju postoje ostaci još dvaju srednjovjekovnih gradova, čija je povijet manje poznata. Jedan je kod naselja Ljusići, a drugi kod sela Bojići. (Š. Bešlagić, 1962). Iz toga razdoblja na Oblju se vide samo konture podrumskih prostorija, tragovi čatrnje (rezervoar za vodu) i put uklesan u stijenu. Kasnija legenda priča kako se tamošnji beg penjao na ovu stijenu na konju kako bi sa nje promatrao svoj imanje i radove na njemu.
KOORDINATE 43.462785, 18.343327

Austro-ugarski kameni most. Kvalitetno građen most djelo je austro-ugarskih inžinjera. Kasnije, za socijalističke Jugoslavije, djelomično je bio nadograđen.
KOORDINATE 43.461098, 18.346291

Osnovna škola. Zgrada osnovne škole u Oblju zaključana je i propada jer nema dovoljno učenika. Oni malobrojni preostali prevoze se u školu u Kalinovik.

Hidroelektrana "Ulog". Podno Oblja na rijeci Neretvi je 2015. godine započela gradnja Hidroelektrane "Ulog".

IZVOR Obalj. Wikipedija (hr)(sr)

Pogled iz Hotovlja na Obalj

IZ STARIH ZAPISA

BORAČKA SELA - Obalj
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Obalj je na zaravnjenom brijegu na desnoj obani Neretve, koji je visok 1015 m. Ima samo jedan izvor, Drenovik, i jedna Čatrnja. Na ravnu nezaštićenu povijaricu Obalj je izložen Sjeveru i zbog toga je vrlo hladno. Imaju dosta ziratne zemlje, pašnjaka i šume. Ima i slobodne i aginske zemlje, s koje se plaća trećina.
Dijeli se na: Obalj, Duper, Suvo Polje i Umsko Polje.
Misli se da je selo dobilo ime od starog grada Oblja koji se diže na jednoj obloj stijeni.
Najstariji su Đeranići koji su se prije 200 godina posvadili s haračlijama i pobjegli iz Gacka. Vazda ih ima samo po jedna kuća. Iza njega je doselio Sladoje sa Žrvnja. Pravo mu je prezime Paranos pa je ubio Dubrovčanina i morao pobjeći i promijeniti ime. Ima ih 17 kuća. Purkovići su Drekalovići iz Kuča. Ubili su plemenika i pobjegli. Najprije su živjeli na Viovićima, pa su kupili na Oblju imanje. Gajovići su prije 50 godina doselili od bratstva Govedarica na Mioljačama. Ima ih 5 kuća. - Čorlije su 1875. doselile s Meke Grude. - Bazale je naselio sa Zagorja beg Pilipović za vrijeme okupacije na svoj čitluk. - Poslije okupacije doselili su katolici Raguži od Humine.
Osim starog grada ima i drugih starina, a osobito groblja i stećaka na Suvom Polju.

RAZNO

Zagorje, stara bosanska županija, srednjovjekovna upravno-teritorijalna jedinica Banovine, poslije Kraljevine Bosne, sa središtem u utvrdi Obalj. Zagorska županija obuhvaćala je kraj oko gornjega toka Neretve. Prvi se put spominje 1323. u ispravi bosanskoga bana Stjepana II. Kotromanića. Poslije je bila u posjedu hercega S. Vukčića Kosače. God. 1463. Osmanlije su prvi put, a oko 1465. trajno osvojili to područje te ga, kao istoimenu nahiju, priključili sandžaku Bosna, odnosno sandžaku Hercegovina.

IZVOR Zagorje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 24.3.2025.

Presjedovac

BORAČKA SELA - Presjedovac
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Na zaravnjenoj kosi od 1100 m. Klime vrlo oštre, vrela, ziratne zemlje, šume i ispaša ima dosta. Seljaci su mahom slobodni, čitlučka zemlja je ućesimljena.
Dijeli se na mahale Do (7 k.) i Grad i raselicu Rijeku (1 k.). Mahale su zbijena tipa.
Bio je čisto muslimansko selo, u kome su živjeli: Radišići, Fetvedžići i Šabanovići, koji su dijelom samrli, a dijelom odselili. Kovačevići su prije 100 godina od onih s Koleška. Ima ih 7 kuća. Slave Aranđelov-dan. -Ćosović je Buva iz Domrka, odakle je doselio u Kifino Selo prije 200 godina, zato što je pop Buva popravio crkvu i došao u sukob s Turcima. Ovdje je doselio odmah iza Kovačevića. -Zirojevići su od onih na Pločniku, a Ćućilo od onih s Porija. Pored ovih Kovačevića Jovanštaka ima i jedna kuća Kovačevića Ignjaštaka tj. koji slave Ignjat-dan. Oni su prije 25 godina doselili iz Srđevića. Ima staroselište Kruševac i na Pogrebnicama groblje njegovo. Inače čitava seoska okolica ima mnogo omeđina, grobnica i gradina.

Pločnik

BORAČKA SELA - Pločnik
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Na zaravni u dolini Neretve, na visini od 1200 m. i s istoka i zapada odvojeno "dubokim dolinama valovitih potoka". Živih vrela, šume, ispaše i ziratne zemlje imaju dosta. Zemlja rađa slabo, kmetovi su se iskupili.
Dijeli se na: Pločnik, Ljubovića Njiva, Pospat i Ploče, i "naselica" (raselica) Rijeka. Ima svega 13 kuća koje su razbacane na male grupice.
U šumi ispod Brnjca imaju klanice u kojima zimi noćiva stoka.
Nekad su živjeli Muslimani Adžijani i Kudre. Prvi su, za kuge, samrli a drugi su odselili u Sarajevo. Iza njih su stanovali Drobnjaci (Nikitovići), koji sad žive u Slivlju, Iza njih su doselili Šojići, pravoslavci na Jasenika u Gacku, od kojih jedan dio odseli na Kruščicu. Ovdje ih 2 kuće. - Bratići* su iz Brestica. Došle su dvije kuće pa je jedna otišla u Fojnicu, a ovdje ih ima 5 kuća. - Zirojevići su starinom Predojevići iz Rudina. Živjeli su na Braićevićima gdje su imali svoju zemlju, pa su diobom osiromašili i raselili se. Ima ih 1 kuća. -Doderi i Taušani su iz Kokorine. Ima ih 1 kuća. — Šuši je iz Kljeuta, doselio prije 50 godina. Ima ih 1 kuća, - Anđići (Grujičići) su doseljeni iz Rudina prije 40 godina.
Od starina ima samo na jednom mestu nekoliko stećaka.
*Bratići su imali dosta zemlje u dolini Neretve, pa su odvojili jedan dio čeljadi koji je dolje stalno živio. To se zvalo nadvojica, a kad se taj dio potpuno odijelio počeše ga nazivati naselica.

Kruščica

BORAČKA SELA - Kruščica
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Na malom "zabanku" (zaravni) Zečijeg Brda, približno iste visine kao i Presjedovac. Vrela i šume imaju dosta, a ziratne zemlje malo. Bili su Čengića kmetovi ali su se otkupili.
Svih 13 seoskih kuća čine jako zbijenu grupu.

U Zorici 1 1/2 km. od sela su torine za krupnu i sitnu stoku.
Prije 60 godina Kruščica je postala od čitluka selo. Čengići iz Gacka imali su ovde čitluke pa su naseljavali porodice ovim redom: Elek je prije 70 godina pobjegao iz Golije zbog krvi. Najprije su stali u Jugovićima, pa pošto se razdijele jedan ostade u Jugovićima, drugi ode u Bosnu a treći ovamo. Ima ih 5 kuća. - Šojić je od onih s Pločnika. Ima ih 3 kuće. - Žarkovići su od onih Žarkovića o kojima se spominje u Srđevićima. Ovamo su doselili iz Lukovica. Ima ih 5 kuća.
Na Vardištu, 2 km. od sela ima staro selište, potpuno zaraslo u šumu.

Rastovac

Tomišlja (Tomišlje)
KOORDINATE 43.3636°N 18.3917°E NADMORSKA VISINA 1148 m

Tomišlja su naseljeno mjesto u sastavu općine Kalinovik. Tomišlja su dio Donjeg Borča.

U Tomišlju je postojala hrvatska katolička zajednica. Tomišlja pripadaju sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u predjelu zvanom Donji Borač. Godina 1942. bila je osobito teška za tomišaljske katolike, kad je ubijeno je i nestalo 7 osoba prezimenom Bogdanovića i Marića. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta. U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem. Poslije Drugog svjetskog rata nestali su katolici iz Tomišlja.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti. Godina 1961., 122 stanovnika (Muslimani 96, Srbi 21); 1971., 110 (Muslimani 100, Srbi 10); 1981., 34 (Muslimani 32, Srbi 2); 1991., 28 (Muslimani 26, Srbi 2); 2013., 2.

IZVOR Tomišlja. Wikipedija (hr)

Gvozd

Plačikus

Trnovica

BORAČKA SELA - Trnovica
(iz knjige "Hercegovina", Jevto Dedijer, 1909.)

Seoce od 4 kuće, na visini od 460 m. blage klime s više vrela, s dovoljno šume, pašnjaka i ziratne zemlje.
Po starinama (stećcima, omeđama i tragovima od starog druma) vidi se da je bilo gušće naseljeno. Dugo je vrijeme živjela sama musl. porodica Đeba, koji su starinci. Ima ih 2 kuće. - Lukovice su doselili prije 65 godina iz Lukova kod Nikšića. I oni su muslimani. Ima ih 2 kuće. Za mjesto Haremi, vele zvao se Namastirište, i bio je tu negda manastir.

GORNJI BORAČ

Mjedenik
KOORDINATE 43.3153, 18.4369 NADMORSKA VISINA 1031 m

Mjedenik je naseljeno mjesto u općini Gacko.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 1961.: 209; 1971.: 132 (Bošnjaci 103, Srbi 27, Ostali 2); 1981. 39 (Bošnjaci 22, Srbi 17); 1991.: 17 (Bošnjaci 15, Srb 2); 2013.: 24 (Bošnjaci 24)

Pridvorica
KOORDINATE 43.3283, 18.4819 NADMORSKA VISINA 1157 m

Pridvorica je naseljeno mjesto u općini Gacko. Smjestila se sjeverozapadno od Gacka, na obroncima Zelengore, u Boračkoj uvali, u gornjem toku rijeke Neretve, oko 12 km od Čemernog, prijevoja koji se nalazi na glavnoj cesti Foča–Gacko. Naselje je smješteno na nešto više od metara nadmorske visine.

Povijesni pregled. Pripadala je srednjovjekovnoj župi Viševi (Borač), koja je bila u posjedu Sandalja Hranića i Hercega Stefana. U julu/srpnju 1465. godine, Osmanlije su, pod zapovjedništvom bosanskog sandžak-bega Isa-bega Ishakovića napale hercegovu zemlju, i uskoro je u njihovim rukama bilo i Gacko, a ubrzo i Cernica.
Tijekom Drugog svjetskog rata, u pravoslavno božićno vrijeme 1942., na tzv. "Krvavi Božić" cjelokupno stanovništvo sela masakrirali su susjedi muslimani i pripadnici ustaških jedinica. Ustaše, pod vodstvom Marijana Banovca, su opkolile zasniježeno selo i na prevaru pozvale sve muškarce koje su ubili bez zapaljenog metka. Potom su pozvali ostale stanovnike (žene i djecu) koje su zapalili u više objekata, među kojima je bila i crkva. Svih 168 stanovnika sela zaklano je i spaljeno, a preživjelo je samo jedno dijete, koje je toga jutra otišlo u susjedno selo kao polaznik. Bio je to Blagoje Adžić koji će kasnije postati general-pukovnik JNA, a kojemu je toga dana stradalo petnaestak članova obitelj. Ubijeni su pripadali obiteljima: Adžić, Gojković, Doder, Lero, Nosović, Pušara, Skoko, Terzić i Hrnjez. Tri djevojke skočile su u hladnu Neretvu, da ne bi dopale u ruke napadača.
Stradali su sahranjeni tek u aprilu 1942. godine, jer je te godine bio nezapamćeno visok snijeg.
Pokolj u Pridvorici preživjeli su još samo oni koji toga dana nisu bili u selu, njih četvorica, Milinko Gojković, njegov brat od strica Đuro, te Blagoje i Mitar Adžić. U selu je ubijeno čak 48 članova obitelji Gojković. Njihova je zemlja je nakon Drugog svjetskog rata pripala općini, kuće su propale, a crkva je takva ostala sve do 2006. godine kada je započela njezina obnova.
Ovaj tragični događaj inspirirao je srpskog pisca i političara Vuka Draškovića (na temelju podataka koje je prikupio povjesničar Savo Skoko) da napiše roman Nož, po kome je snimljen istomeni film u režiji Miroslava Lekića.

Stanovništvo. Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 2013.: 0; 1991.: 13 (Muslimani 13); 1981.: 33 (Muslimani 33); 1971.: 58 (Muslimani 58)

Džamija u Pridvorici. Ne zna se točno kad je džamija u Pridvorici izgrađena, ali se prema načinu gradnje može datirati u drugu polovinu 19. stoljeća. Pripadala je tipu jednoprostornih džamija s natkrivenim sofama i kamenom munarom. Džamija je potpuno porušena u ratu 1992.-1995. godine. Nakon rata je obnovljena i otvorena 2018. godine. Prilikom obnove džamije razidana je struktura džamije i u njerzinim su temeljima pronađeni stećci. Na jednom stećku i na ulomku krsta pronađeni su natpisi, Na stećku se spominje kaluđer čije je ime djelomično sačuvano i glasi "Rapalo".

Manastir sv. Cara Lazara. U Pravoslavna crkva je u selu sagrađena 1935. godine. Uništena je u Drugog svjetskom ratu kada su stanovnike sela ustaše zatvorili u crkvu i žive ih zapalili. Godine 2009. godine na tome je mjestu obnovljen hram i posvećen je pravoslavni manastir. Kasnije su izgrađeni objekti oko hrama (konak) i zvonik (zvono je posvećeno 2022. godine). U kripti hrama su sahranjeni ostaci tijela žrtava iz 1942. godine, oni koji su pronađeni. Crkva je metoh manastira Zavala u Popovom polju. Nad ulaznim kratima isklesano je Vule A. Skoko neimar, a iznad toga i natpis: Hram cara Lazara podižu Srbi sela Pridvorice SPM Naroda 1935.

IZVOR Pridvorica (Gacko). Wikipedija (bs)

Manastir i crkva Svetog Lazara u selu Pridvorice - mjesto stradanja opisanonu romanu Nož
Autor: Nebojša Vukanović Datum objave: 9.1.2021.
Opis. Pogledajte kako izgleda obnovljena crkva i manastir Svetog cara Lazara u selu Pridvorice podno Zelengore. Roman Nož Vuka Draškovića nastao je opisujući krvavi Božić 1942. godine i stradanje Srba mještana Pridvorice

Pridvorica na obroncima Zelengore: Kako obnoviti život tamo gdje je sve zamrlo?
Autor: RTRS vijesti Datum objave: 7.3.2025.

PRIDVORICA SELO KOJEG NEMA
Autor: Nebojsa Kolak Datum objave: 24.6.2017.

Svečano otvorena džamija u Pridvorici
Autor: RADIO BIR Datum objave: 29.7.2018.
Opis. U mjestu Pridvorica, u džematu Borač na području općine Gacko uz prisustvo velikog broja građana je svečano otvorena džamija, porušena tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Nož, film (1999.)

Nož (srpski: Нож), srpska ratna drama snimljena 1999. godine. Scenarij su pisali Miroslav Lekić, Slobodan Stojanović i Igor Bojović na osnovi istoimenog romana Vuka Draškovića. U glavnim ulogama su Žarko Laušević i Bojana Maljević. Film ističe besmisao vjerskih podjela i osuđuje rješavanje vjerskih nesuglasica nasiljem. Ovo je gotovo epska priča, koja kroz priču likova govori o priči naroda i zlu koje se ponavlja kao prokletstvo kroz stoljeća. U potrazi za svojim korijenima, glavni junak filma otkriva nešto mnogo dublje i suptilnije. Kroz potragu za vlastitom samobitnošću on sve više upada u zatvoreni krug motivacije zla. Film je ljubavni triler s epskim sastavnicama, a ljubav je njegov ključni potencijal koji pokazuje kako iznad svakog osjećaja zla postoji još dublji i snažniji osjećaj.
Na 34. filmskim susretima 1999. u Nišu četiri glumca iz ovog filma dobili su nagrade. Ljiljana Blagojević za najbolju žensku ulogu dobila je nagradu Carica Teodora, a Aleksandar Berček za najbolju mušku ulogu nagradu Car Konstantin. Bojana Maljević dobila je povelju za najbolju žensku ulogu, a Svetozar Cvetković nagradu za najbolju epizodnu mušku ulogu.

Radnja. Glavna nit filma prati život Ilije Jugovića/Alije Osmanovića, dok sporedna radnja prati događaje iz života Atifage Tanovića. Događaji počinju u jednom selu kraj Gacka tijekom Drugog svjetskog rata. Jugovići (Srbi) i Osmanovići (muslimani) susjedi su i kumovi zavađeni oko granice između njihovih imanja. Hodža Vehbija je svjestan kako Osmanovići potječu od Jugovića te na njegovo inzistiranje Osmanovići na Božić po julijanskom kalendaru 1942. naoružani upadaju u dom Jugovića. Tu izvrše stravičan pokolj cijele obitelji koja se bila okupila kako bi proslavila svoj blagdan, ali poštede malog Iliju, tek rođenu nekrštenu bebu. Njega odnesu u svoje selo i predaju ga Rabiji, čiji je muž ubijen prilikom silovanja Ilijine majke Ljubice te noći u pohodu na Jugoviće. Namjera im je da Rabija odgaja malog kao svoje dijete i da naprave od njega Muslimana koji će mrziti i ubijati Srbe. Protu Nićifora Jugovića spalili su zajedno sa seoskom crkvom.
Međutim, u Osmanoviće upadaju četnici i pokolju Muslimane, ali Rabija se uspijeva sakriti na tavanu kuće s malim Ilijom, a četnici odnose njenog pravog sina Selima, vjerujući da je to srpsko dijete koje su Osmanovići oteli Jugovićima. Mali Ilija preživljava rat i odrasta kao Alija Osmanović uz Rabiju, vjerujući da mu je ona prava majka, a da su četnici odnijeli njegovog brata. Alija kasnije odlazi u Sarajevo na studije, ali ga slučaj njegovoga otetog brata proganja i on ga odlučuje pronaći. U Sarajevu se uz veliko negodovanje majke Rabije zaljubljuje u Srpkinju Milicu. Prilikom jednog posjeta Osmanovićima gotovo slučajno susreće seoskog hodžu, tajanstvenog čovjeka poznatog kao "Sikter" efendija. Uz njegovu pomoć Alija, tj. Ilija, saznaje strašnu istinu o svom podrijetlu i istina se počinje otkrivati.

Odstupanja od romana. Kraj filma bitno odstupa od kraja romana, u svijetlu oružanih sukoba na području Bosne i Hercegovine tijekom 1990-ih godina, koji su omogućili radnji filma dati jednu novu dimenziju koja u romanu ne postoji. Na kraju filma, Ilija (odnosno Alija, koji se vratio svom srpskom imenu i samobitnosti) tijekom rata ukršta puteve sa Selimom Osmanovićem, koji je kao beba ukraden od Ilijine pomajke Rabije. Selim, kojeg su ukrali četnici, odgojen je kao Srbin (pod imenom Miloš) i zapovjednik je jedne jedinice srpske vojske. Kada Miloš legitimira Iliju, otkriva da su obojica navodno rođeni u istom selu u isto vrijeme, i sumnja da je Ilija špijun s lažnom samobitnošću. U međusobnom sukobu, koji prijeti tragičnim završetkom, otkrivaju strašnu istinu i konačno pronalaze jedan drugog.
Međutim, u romanu ova scena uopće ne postoji, jer je roman prvi put objavljen više od deset godina prije početka sukoba u Jugoslaviji. U romanu, Ilija i Selim se također sreću i upoznaju na kraju, ali pod potpuno drugim okolnostima. Naime, kada Milan Vilenjak posjeti Atifagu Tanovića kako bi osvetio svog strica, Atifaga mu otkriva istinu o Jugovićima i Osmanovićima, ali mu također otkriva i da je on (Vilenjak) zapravo Selim Osmanović, kojeg su ukrali četnici i odgojili kao Srbina. Ipak, u filmu su Vilenjak i Selim Osmanović dva različita lika.

IZVOR Nož (film, 1999.). Wikipedija (hr)

Nož - (1999) - Ceo Film
Autor: Srpska Kinematografija Datum objave: 10.9.2023.
Opis. (Sva prava su zadržana od strane autora). (Ovaj film je postavljen samo u promotivne svrhe, bez ikakve zarade). (Nema apsolutno nikakvih namera za zloupotrebu tuđe intelektualne svojine. Kanal nije, niti će ikad biti monetizovan). Nož je srpski film, Miroslava Lekića iz 1999. godine. Scenario su pisali Miroslav Lekić, Slobodan Stojanović i Igor Bojović na osnovu istoimenog romana Vuka Draškovića. Radnja filma: Glavna nit filma prati život Ilije Jugovića/Alije Osmanovića, dok sporedna radnja prati događaje iz života Atif-age Tanovića. Priča se fragmentarno plete u vremenskom okviru od 1941. do 1993. godine oko mladića koji je posle uzajamnog pokolja u dva hercegovačka sela kao beba zamenjen, pa je, iako Srbin, odrastao uz majku muslimanku u uverenju da je poreklom musliman. Događaji počinju u jednom selu kod Gacka tokom Drugog svetskog rata. Jugovići (pravoslavci) i Osmanovići (muslimani) su komšije i kumovi zavađeni oko granice između njihovih imanja. Hodža Vehbija je svestan da Osmanovići potiču od Jugovića, ali na njegovo insistiranje Osmanovići na pravoslavni Božić 1942. naoružani upadaju u dom Jugovića. Tu izvrše stravičan pokolj cele porodice koja se bila okupila da proslavi svoj praznik, ali poštede malog Iliju, tek rođenu nekrštenu bebu. Njega odnesu u svoje selo i predaju ga Rabiji, čiji je muž poginuo te noći u pohodu na Jugoviće. Namera im je da Rabija odgaja malog kao svoje dete i da naprave od njega Muslimana koji će da mrzi i ubija Srbe. Međutim, u Osmanoviće upadaju četnici i pobiju Muslimane, ali Rabija uspeva da se sakrije na tavanu kuće sa malim Ilijom, a četnici odnose njenog pravog sina, verujući da je to srpsko dete koje su Osmanovići oteli Jugovićima. Mali Ilija preživljava rat i odrasta kao Alija Osmanović uz Rabiju, vjerujući da mu je ona prava majka, a da su četnici odneli njegovog brata. Alija kasnije odlazi u Sarajevo na studije, ali ga sudbina njegovog nerođenog brata proganja i on odlučuje da ga pronađe. Prilikom jedne posete Osmanovićima gotovo slučajno susreće seoskog hodžu, tajanstvenog čoveka poznatog kao „Sikter“ Efendija. Od njega Alija, tj. Ilija, saznaje strašnu istinu o svom poreklu i istina počinje da se otkriva. Glumci: Žarko Laušević, Bojana Maljević, Aleksandar Berček, Ljiljana Blagojević, Petar Božović, Nikola Kojo, Velimir Bata Živojinović, Svetozar Cvetković, Dragan Maksimović, Josif Tatić, Dragan Nikolić, Dragan Zarić, Nenad Jezdić, Mira Banjac, Slobodan Ćustić, Marko Baćović, Cvijeta Mesić, Branimir Brstina, Nebojša Bakočević, Boris Milivojević, Dubravko Jovanović, Goran Sultanović, Vladan Dujović, Vojin Ćetković, Mihajlo Bata Paskaljević, Dušan Tadić, Miodrag Krivokapić, Dragan Petrović Pele... Žanr: Drama, Triler Producentske kuće: Monte Royal Pictures, Metrofilm Beograd. Kliknite Lajk i Subscribe za još video materijala :)

Gradina

Igri

Stambelići

Šumići

Šipovica

MJEDENA GLAVA

Poda

Lončari

Stojičići

Soderi

Donja Luka

Zurovići

Zabašća

Luka

Gornja Luka

Praktično

IZVORI I LITERATURA

BAJČETIĆ, Branko: Prilog poznavanju poljoprivredne proizvodnje u području gornjeg toka Neretve. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):145-60. Sarajevo, 1954. (PDF)
BAJČETIĆ, Branko: Prerada mlijeka u području Borča. Mljekarstvo br, 4. Zagreb, 1954. (PDF)

Sažetak. Budući da kod nas za jesenskih mjeseci ima najviše mlijeka, to se u to doba i najviše mlijeka prerađuje. U normalnim je prilikama tada i mlijeko najbolje; stoka je naime u najboljoj kondiciji, jer pase ili ima dovoljno zelene krme. Budući da su tada obično i vremenske prilike povoljne za proizvodnju i preradbu mlijeka, to je jesenska sezona redovno bivala i sezona najuspješnijeg poslovanja u našim mljekarama.

DEDIJER, Jevto: Hercegovina. Naselja srpskih zemalja. Beograd, 1909. (Boračka sela, str.318-322)
DEDIEJR, Jevto: Prilozi geološkoj istoriji Neretve. Glasnik Zemaljskog muzeja, XIX. Sarajevo, 1907 .
HAWELKA, V.: Geologische Reise-skizen aus der Hercegovina, Sudost Bosnien und der grenzenden Tele der Crna Gora. Glasnik Zemaljskog muzeja. Sarajevo, 1930.

Tekstovi

1.

PRILOG POZNAVANJU POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE U PODRUČJU GORNJEG TOKA NERETVE
B. BAJČETIĆ

Radovi Poljoprivredno-Šumarskog fakulteta
ZAVOD ZA MLJEKARSTVO I PLANINSKO GOSPODARSTVO POLJOPRIVREDNO-ŠUMARSKOG FAKULTETA U SARAJEVU
Šef Zavoda: Prof. Dr Ing. Nikola Zdanovski

Sadržaj: Položaj i prirodni uslovi. Ratarska proizvodnja. Livade, Pašnjaci, Stočarstvo: a) ovčarstvo b) govedarstvo.
Prerada mlijeka. Osnovi za preorijentaciju poljoprivredne proizvodnje, Literatura, Zusammenfasung.

Položaj i prirodni uslovi

Gornji dio uzdužnog neretvljanskog rasjeda, koji počinje izvorom Neretve (Gredelj 1259 m) a završava se kod Uloga (618 m) naziva se Borač. To je udolina: SZ—JI (dinarskog) pravca, užljebljena u flišu, duboka 800—1000 i više metara. Sa visoravnima i površinama koje uokviruju ovo područje, Borač zahvata oko 200 km2, od čega na Gornji Borač otpada nešto više od polovine.

Jugozapadna strana Borča oivičena je strmim otsjecima Nevesinjske i Gatačke Površi (Živanj 1695 m, Mjedena Glava 1602 m) sastavljenim od trijaskih i jurskih krečnjaka (2) koji leže na verfenskim škriljevcima — mjestimično ogolićenim. Ovom Površi Borac je orografski odvojen od Gacka, kome ekonomski gravitira i sa kojim je povezan pješačkim putem dugim oko 25 km.

Sjeveroistočna strana Borča omeđena je nešto blažim, ali visokim ograncima geološki raznovrsnog kompeksa Zelengore (Vranjača 1869 m, Gabaš 1658 m) i oštrim, skoro okomitim, ogrankom krečnjačkog Dumoša (1879 m).

U čeonom dijelu uvale leži prevoj Gredelj preko kojega se Borač veže sa srodnom sutjeskinom udolinom. Gredelj i susjedno sedlo Čemerno (1329 m) obilježavaju razvođe jadranskog i crnomorskog sliva.

Preko Čemerna Borač je vezan za stari trgovački put Dubrovnik-Foča. Jedan pješački put vodi pored Neretve i izbija kod Uloga na put Kalinovik—Nevesinje. Istočnom stranom Borča vodi put za Zelengoru, kojim Rudinjani izgone stoku na Zelengorske pašnjake, dok drugi humnjački. put, izlazeći iz Nevesinjskog Polja na Gatačku Površ, prolazi preko Mjedenika na Pridvoricu i izbija na planinski pašnjak Kotlanicu.

Borač se nalazi na granici kompaktnog hercegovačkog krša i nema njegovih izrazitih fenomena. Uz tok Neretve dominiraju flišni laporci, pješčari i glinci u koje su umetnuti i slojevi škriljevca (2). Penjući se uz padine ovi slojevi ustupaju mjesto krečnjaku.

Sela se pružaju sa obadvije strane toka Neretve: G. i D. Luka. Zurovići, Šumići, Šipovica, Jabuka, Stambelići, Donji i Gornji Igri, Soderi, Meličići, Lončari, Mjedenik i Pridvorica. Jedino selo Jabuka gravitira slivnom području Sutjeske (administrativno pripada Boračkoj opštini). Gornja granica stalnih naselja nalazi se u zoni dodira flišnih i krečnjačkih slojeva (selo Šipovica 1250 m).

Sl. 1 Gornji Borač. U pozadini masiv Dumoša. Snimio: ing. Bajčetić

Snažna orografska razvijenost ovoga pretplaninskog područja dovodi do različitog ispoljavanja klimatskih elemenata vladajuće kontinentalne klime, koja na istaknutijim položajima prelazi u oštru planinsku klimu. Izmijenjena mediteranska klima sjeverne Hercegovine ovdje se ispoljava samo neravnomjernim rasporedom padavina u toku godine, kojih ima dovoljno (Čemerno 1513 mm) (8). Stegnutost padavina na proljeće i jesen, blizu 60%, (8), onemogućuje jesenju i otežava proljetnu sjetvu. Pored drugih činilaca to dovodi i do pojave bujičavosti i plaženja terena (Meličići, Soderi). Karakter klime obilježavaju i srednje godišnje temperature krajnjih tačaka područja: Čemerno 5,26 odnosno Ulog 8,36 stepeni, (3), sa najoštrijim januarom—februarom i sa oko 60 sniježnth dana u godini. Zimi je, usljed sniježnih nanosa, prekinuta veza sa drugim područjima. Karakteristiku klime dopunjavaju i temperaturna kolebanja kako u toku godine, tako i u toku dana-noći, uz rane proljetne i pozne-jesenje mrazeve.

Akumulacioni rad rijeka i potoka je neznatan zbog snažne i jednostrane erozije (terasa u Pridvorici), (5). Zemljišta su »šumska«, pogoršana obradom, erodirana i plitka, sa oko 50% oraničnih površina na strminama većim od 20 stepeni. Izuzetak su zemljišta u ponikvama koja su najčešće duboka i bogata humusom.

Cijelo područje obiluje izvorskom vodom, koja se izbijajući na dodiru krečnjaka, fliša i škriljevaca, mnogobrojnim, strmim i erozivnim dolinama, sliva u Neretvu. Najbogatije su pritoke Neretve potoci: Strugotić, Bistrica, lgaštica. Bogatstvo izvora i vode ne odnosi se samo na Neretvinu udolinu u užem smislu već i na bliže pretplaninske i nešto udaljenije planinske pašnjake (Dumoš, Prutača, Površ).

Ratarska proizvodnja

Makoliko demografski elementi dolazili u sukob sa kapacitetima obradivog zemljišta, proizvođač se dosta čvrsto vezao za ovo područje, nalazeći materijalnu bazu (gledano istoriski) u uzurpaciji državnog zemljišta i ekstenzivnom stočarstvu. Pritom se pretvaraju u obradiva zemljišta osobito takvi tereni, koji se primitivnom tehnikom mogu kori-

Sl. 2 G. Luka. Potok Strugotić, desna pritoka Neretve

štiti u vidu oranica, odnosno livada. Ova zemljišta po svojim fizičkim osobinama ne odgovaraju korišćenju u vidu oranica, jer je na njima mehanička erozija znatno jača od fizičko-hemijskih i bioloških procesa koji vode obrazovanju zemljišta. Samo jakim đubrenjem u vidu torenja i ostavljanjem zemljišta u prijelogu (oko 30% oraničnih površina) obezbjeđuje se »uspjeh« ratarskih kultura, prije svega ječma. S druge strane, svake se godine povećava procenat erodiranog zemljišta, koje se kod današnjeg stanja primjene tehnike, kroz dugi niz godina neće moći privesti kulturi. Nedostatak komunikacija onemogućava Borču jače veze sa ostalim oblastima. Radi toga njegova proizvodnja ima izrazito naturalni karakter.

Od ukupne površine na poljoprivredno zemljište otpada 55%, a ostatak je pod šumom i oko 1% tzv. neplodnog zemljišta, Što ustvari pretstavlja borački krš. Posjedovna struktura, po statističkim podacima, izgleda ovako: 27°/o gazdinstava je veličine do 3 ha, 23% gazdinstava ima površinu od 3—5 ha, 23% gazdinstava je veličine 5—8 ha, dok 27% gazdinstava ima površinu veću od 8 ha. Kao što se vidi, polovina gazdinstava, po površini zemljišta, spada u srednja gazdinstva, a druga polovina u sitna gazdinstva. Međutim, pri analizi posjedovne strukture treba imati na umu strukturu poljoprivredne površine, usitnjenost i razbacanost parcela, kao i njihovu stvarnu i potencijalnu plodnost.

U poljoprivrednoj površini oranice učestvuju sa 9% pašnjaci sa 48% i livade sa 43%. Bez obzira na to što je udio oranica mali i daleko ispod prosjeka sreza (Gacko) i BIH, on je objektivno za ovo pretplaninsko područje visok, tim više što sa preko 90% služi za proizvodnju žitarica. U strukturi sjetve (siju se jari usjevi, a od Pridvorice naniže i ozima pšenica) na prvom mjestu je ječam, koji zauzima blizu 75% sjetvene površine. Slijede ga pšenica, krumpir, zoib, slata (smjesa ječma i krupnika), krupnik i šilj (Tr. monococcum).

Pored toga što prinosi ječma mogu biti mjestimično vrlo visoki (u dolovima do 25 mtc) dobar rod žitarica se računa kada usjev dadne 4—5 sjeme (sije se 200 kg na ha). Sušnih godina, a na nekim mjestima i svake godine (Šumići, Soderi) izvodi se ručno čupanje ječma. Za obezbjeđenje žitarica potrebno je po jednom odraslom stanovniku zasijati oko 80 kg usjeva, što odgovara površini od 4 dunuma. Obzirom na to da prosječno 30% oranica ostaje pod prijelogom stanovništvo podmiruje potrebe u žitaricama sa oko 60%.

Najbolje mjesta u plodoredu (poslije torenja) daje se ječmu. Ječam se najčešće sije i druge godine po torenju, a treće godine dolazi zob. Poslije toga zemljište se ostavlja pod prijelog, na koji dolazi pšenica ili se ponovno tori radi sjetve ječma.

Torenje se izvodi sa ovcama već od maja, dok se goveda izgone u tor početkom juna. Torenje obično počinje sa periferije oraničnih površina. Budući da se periferne oranice nalaze u zoni pretplaninskih livada, na kojima je paša u maju zabranjena, stoka je upućena da pase na planinskim pašnjacima, pa torenje dobiva karakter izlaska na planinu. Torenje traje do kasne jeseni, ali se po kosidbi livada (početak jula) torovi približavaju naseljima, da se po izvođenju vršidbe, uglavnom i nalaze u zoni stalnih naselja, kada stoka pase po pokošenim livadama i strništu.

Premještanje tora obavlja se svakih 7—10 dana. Na jednu ovcu otpada prosječno 1,3 m2, a na jedno odraslo goveče 6 m2 torene površine (10 mjerenja). Torena površina ostaje do proljeća nezaorana, jer bi nastala erozija u toku jeseni i proljeća — kada se snijeg topi. Radi »sprečavanja« spiranja hranjivih materija povlači se na torenoj površini brazda u pravcu izohipsa, razmaka 1—2 metra i dubine 5—8 cm.

Pri torenju se ostvaruje poseban oblik ekonomskog udruživanja. Najčešće dva, a katkada i više domaćinstava, udruženo izgone stoku »U planinu«, gdje zajednički tore oranice — jedne godine jednog, a druge godine drugog domaćinstva. Na torenoj površini se zajednički siju i koriste usjevi tri godine, koliko torenje i djeluje. Čobani su zajednički za svu stoku, a muža i prerada mlijeka odvojena, ali u zajedničkim prostorijama (pokretne, na saonicama izgrađene kolibe). Ova pojava je posljedica nedovoljnog broja stoke za samostalno tore nje, nedostatka koliba ili pak čobana.

Približna kalkulacija pokazuje da se uz prosječan rod od 8 mtc ječma po jednom hektaru, po jednoj metričkoj centi ulaže preko tri ljudska i dva sprezna dana. Materijalni rashodi iznose oko jedne četvrtine vrijednosti prinosa, uz angažovanje cjelokupne količine đubreta dobivenog skoro isključivo od hrane proizvedene na pašnjacima i livadama.

Sl. 3 Seljačka kuća u Gornjem Borču. Selo Zurovići

Neposredno uz tok Neretve za žitarice bolje odgovara sušna godina zbog bujanja trava i korova u vlažnim godinama. Ovome pridonosi još i spiranje sjemena trava i korova sa livada i pašnjaka, koji se nalaze iznad gornje granice oranica (1200 m na osojnoj i 1450 m na prisojnoj strani). Ova pojava jasno govori koliko je ovo reon prirodne vegetacije. Međutim, proizvođači, u ovom tipično stočarskom reonu, uspjeh proizvodnje ocjenjuju po rodnosti žitarica, ili još određenije, po uspjehu proizvodnje ječma. To je dokaz nepravilno tretiranih uslova i smjera proizvodnje. Ovo, uostalom, pored ostalog i karakteriše naturalnog proizvođača.

Livade

U zoni stalnih naselja livade i pašnjaci su isprepleteni šumom (pretplaninska bukva na osojnoj strani i šuma hrasta kitnjaka i običnog graba na prisojnoj strani); Na jedno uslovno grlo stoke (krava muzara sa 300 kg težine i 1200 l mlijeka) dolazi 2,7 ha livada i pašnjaka, pri čemu je odnos livada i pašnjaka približno 1:1.

Pretplaninske livade su najčešće u smjeni sa oraničnim površinama, pa su otuda, uz obilje vlage, isprane, plitke i zakorovljene. S obzirom na (rotaciju: livada—oranica—pašnjak, organizacija prirodnih biljnih zajednica je neznatno izražena. Preovlađuju kisele trave i biljke, a pada u oči velika zastupljenost vodođrža (Equisetum palustre). Livade, koje se usljed otežane obrade ne koriste kao oranice, obiluju šumskim elementima. Negdje su oni relikt šume (oko izvora Neretve) a ponegdje su njen pionir (Zurović, D. i G. Luka, Šumići). Zbog zabrane svake sječe, makar bila i meliorativne prirode, šumska vegetacija, kao dominantna u ovoj oblasti, potiskuje i ostalu vegetaciju, Najbolje pretplaninske livade su u slivu potoka Strugotić, te Stožera i Rogulja. Na ovim livadama uz Agrostis vulgaris zastupljeno je dosta leguminoza (Trifolium repens, Tr. pratense, Lotus corniculatus).

Pretplaninske livade se kose poslije kosidbe planinskih livada i obično u fazi osjemenjavanja većine trava i biljaka. Ove livade do početka maja i poslije kosidbe služe za opštu seosku ispašu stoke. Prinosi u normalno rodnim godinama se kreću 15—20 mtc sijena, najčešće srednjeg, i lošeg kvaliteta. Jedan od načina »popravke« livada je polaganje sijena ovcama u toku zime na livadskim površinama, pri čemu se vrši potsijavanje trinama. Razumljivo je da se ovim načinom »popravke« (postiže još veća zakorovljenost.

Planinske livade (iznad sadašnje granice šume) imaju uži floristički sastav i znatno manju zakorovljenost u odnosu na pretplaninske livade. Prinosi se kreću u granicama od 12—15 mtc sijena većinom dobrog kvaliteta. Livade na obroncima Gatačke Površi obrasle su zajednicom Bromus erectus Plantago imedia, a neznatno je zastupljena zajednica Agrostidetum. Na ispranim i dubljim zamljištima ogranaka Zelengore i Gredelja (Lukavica) raširena je zajednica tvrdače, brka (Nardus stricta). Na bivšim katuništima Bilećana dominira Agrostidetum, uz dosta leguminoza (Prutača 1684).

Planinske livade kose se krajem juna i uvijek prije kosidbe pret-planinskih livada. Rana kosidba se preduzima radi toga što ove livade »smetaju« slobodnoj ispaši i kretanju stoke. Na ovaj način se dobiva mladokosno sijeno, ali usljed redovite rane kosidbe prinosi su svake godine manji, jer se ne dozvoljava, bar periodično-prirodno samozasijavanje trava. Sijeno sa planinskih livada prevozi se u naselja tokom jeseni i zime na saonama (volovska vuča) ili, kada je velik snijeg, na ručnicama (ljudska vuča).

Pretplaninske i planinske livade u Gornjem Borču su sekundarnog porijekla, nastale intervencijom čovjeka putem sjekire, paljenja i krčenja, a i intezivnom pašom.

Pašnjaci

Pašnjaci su u ovom području pretežno takvi tereni koji se nijesu mogli prevesti u obradivo zemljište. Udaljenost kao jedan od elemenata koji opredjeljuje način iskorišćavanja zemljišta ovdje skoro ne igra ulogu. Kosanice su udaljene isto toliko koliko i najudaljeniji pašnjaci (Dumoš, Površ). Borba za zimsku ishranu stoke dovela je do toga da se kosi svuda gdje se sa kosom može »doći«.

Pretplaninski pašnjaci znatno su obrasli »šumskim« travama i biljkama, jer su i nastali potiskivanjem šumu u njenom donjem dijelu. Često su to pak zemljišta koja su kao oranice erodirana i. iscrpljena tako da se nisu mogla zatravniti kroz dugi niz godina. Na takvim položajima (Bistrica, Stambelići, Šumići, Soderi) došlo je do ogolićavanja geološke podloge, pa usljed snažne erozije podbjel (Tussilago Farfara), kao pionir, godinama ostaje nemoćan u krčenju puta k razvijenijoj vegetaciji. Tome pridonosi branje podbjela kao ljekovitog bilja. Na manje erodiranim, ali ispranim zemljištima vrlo je raširena gladiševina (Ononis spinosa) koju je stoka često primorana da jede dok joj »boce« ne otvrdnu. Pretplaninski pašnjaci obrasli su mnogobrojnim grmljem-leglom krpelja (Ixodus i dr.).

Najzastupljenije su trave i biljke na ovim pašnjacima. Festuca ovina, Agrostis vuigaris, Agropyrum repens, Alchemilla, Trifolium sp., Thymus sp., Plantago sp., Dactylis glomerata, Galium purpureum, Briza media itd.

Planinski pašnjaci, kojima gravltira Borač, pružaju drugačiju sliku u pogledu florističkog sastava i bogatstva travne mase. Paša je kvalitetnija i obimnija. Dominiraju: Poa pratensls, Poa vivipara, Galium verum, Agrostis vulgaris, Bromus erectus, Dactylis glomerata, Lotus corniculatus, 'Trifolium repens, Festuca ovina, Phleum sp. itd.

Boračka naselja, kao. i druga pretplaninska i planinska sela, ne koriste se potpuno i racionalno planinskim pašnjacima. U tome ih najviše ograničava potreba torenja oranica (ovdje nema sukoba sa stočarima iz Humine i Rudina). Torenje obavezuje stoku na svakodnevno vraćanje u zonu stalnih naselja. Sasvim je uska sezona kada dnevni izgoni stoke mogu imati domet do udaljenijih planinskih pašnjaka. Taj period je i vremenski nepodesan (od polovine maja do kraja juna). Vegetacija je tada na planinskim pašnjacima tek u porastu. S druge strane stoka se .sa pašom primiče naseljima u udolini sa približavanjem sušnih mjeseci i -temperaturnih maksimuma (juli, avgust) kada bi trebalo da stoka boravi na planinskim pašnjacima (vidi grafikon).
Stočarstvo

Na prostranim livadama i pašnjacima koji učestvuju sa preko 90% u ukupnoj poljoprivrednoj površini, stočarstvo se, kao glavna privredna grana, razvija, potpuno ekstenzivno,

a) Ovčarstvo reperezentira sa 90% populacija dosta krupne pramenke (»biča«). Ostale ovce su polu-rude. Rude ovce su ovde dopremljene poslije rata u svrhu obnove ovčarstva. Proizvođači ih potiskuju, jer oštru klimu i slabu zimsku ishranu, te vlažne jeseni i proljeća, kao i šumovite pašnjake bolje podnosi »biča«. Pored toga pramenkina vuna je podesnija za tradicionalni način njene prerade.

Na jedno, gazdinstvo prosječno dolazi 15 ovaca. Jedna četvrtina gazdinstava ima manje od 10 ovaca, a samo pojedinci imaju 50—60 ovaca. Struktura stada ovaca odgovara strukturi gruborunih ovaca u planinskim predjelima. Na ovnove preko 1 1/2 godine otpada 2,4%,, na ovce preko 1 1/2 godine otpada 82,6%, dok na škopce otpada 1,6% i na podmladak 33,4% ukupnog broja ovaca.

Evo nekih tjelesnih, mjera ovce pramenke iz područja Gornji Borač (mjereno u avgustu)*):
*Mjere su uzimane i obrađene uobičajenim metodama kod nas (7, 9, 10, 11), a odnose se na muzare.

Visina grebena ovaca u Borču (63,36 cm) neznatno otstupa od visine grebena koju je utvrdio Mehmedbašić (6) za ovce (n=10) u Gacku (63,6 cm). Pošto je apsolutna dužina trupa po našim podacima (67,44 cm) veća od ove mjere koju je MehmedbaSić konstatovao (67,1 cm) to je i relativna visina grebena veća po Mehmedbašiću (94,7) u odnosu na naše mjere (93,95).

Nešto su veće razlike u dubini i širini grudi. Mehmedbašić (6) je našao kod gatačke ovce dubinu grudi 30,9 cm dok u našem slučaju iznosi 31,56 cm. Širina grudi po Mehmedbašiću iznosi 17,3 cm a u našim ispitivanjima 19,32 crn.

Podaci o težini dobiveni su mjerenjem samo 15 grla (ručnom vagom-kantarom). Primjećuje se da je utvrđena težina nešto veća od očekivanog prosjeka za svih 25 ovaca, čiji je eksterijer mjeren, jer su (iz tehničkih razloga) mjerene ovce iz dva gazdinstva, koje su i eksterijemo najbolje,

Neke tjelesne mjere za ovnove (iznad dvije godine starosti) uzimane i obrađene kao i kod ovaca-muzara prikazane su u sljedećoj tabeli:

Apsolutne i relativne mjere visine grebena i dužine trupa u našim ispitivanjima ovnova neznatno otstupaju od mjera koje je Mehmedbašić (6) utvrdio za ovnove u Gacku, Tako po Mehmeđbašiću visina grebena ovnova (n = 10) u Gacku iznosi 67,2 cm (u odnosu na dužinu trupa 95,4%) a dužina trupa 70,4 cm. Po našim mjerenjima visina grebena iznosi 66,96 cm (u odnosu na dužinu trupa 95,84%) dok dužina trupa iznosi 69,85 cm. Veća su otstupanja za dubinu i širinu grudi. Prva mjera po Mehmedbašiću iznosi 31,7 cm, a druga 18,6 cm. Iz tabele se vidi da su naše mjere za dubinu grudi (33,74 cm) i širinu grudi (21,42) veće od mjera koje navodi Mehmedbašić. Naši podatci o obimu grudi (92,34 cm) podudaraju se s mjerom koju je našao Mehmedbašić (92,3 cm).

Kao što se iz prednjih podataka da zaključiti, u području Borča je zastupljena pramenka, koja spada u naše (krupnije domaće ovce. Ovo osobito. vrijedi za ovce u selima, koja su bliža planinskim pašnjacima (sela Jabuka, D. i G. Igri, Mjedenik, Zurović). Ova sela drže srazmjerno najveći broj ovaca.

U toku godine ovce se najmanje osam mjeseci nalaze na paši, a zimi dobivaju sijeno. Za jednu ovcu obezbjeđuje se najmanje 150 kg sijena, koje se u toku zime polaže na otvorenom prostoru pred štalom — na »metala« ili na livadama, gdje se sijeno u stogovima zazimljuje. Zimi se ovce često izgone radi paše na »prošarice«, terene sa kojih vjetar smete snijeg. Staje za ovce su suhe, tople, bez jasala i redovno tamne. To su obične brvnare, a ponegdje se ovce zatvaraju i u zgrade, koje u toku ljeta služe kao mljekar.

Jagnjenje se proteže od januara do aprila, jer se ovnovi-prazovi ne luče. Muža ovaca počinje obično početkom maja. Tada se pristupa tarenju ovcama, pa se muža obavlja kod torova, a mlijeko se, ako torovi nisu suviše udaljeni od kuća, odnosi tamo na preradu. Kod većih udaljenosti torova prerada mlijeka se vrši u jednodjelnim pokretnim kolibama. Ovce se muzu do kraja septembra, ali se mliječnost znatno smanjuje od jula. Tada nastupa period najvećih vrućina.

U toku laktacionog perioda od ovaca se dobiva oko 60 l mlijeka (bez onoga što jagnjad posisaju). Masnoća mlijeka mjerena u prvoj polovini avgusta iznosila je 7,23% (10 mjerenja po Gerberu).

»Sporenje« tj. priplođavanje sa godinu dana starosti zastupljeno je sa oko 10%. Šiljaž se »špure« kada je dobra paša u toku godine. Ošpurene ovce kržljave, daju manje mlijeka i obično naredne godine ostanu jalove. I pored toga »špurenje« se ocjenjuje kao napredak gazdinstva.

Ovce se šišaju krajem maja i početkom juna, što je rano za uslove mjesne klime. Sa šišanjem ovaca se hita da bi se smanjio gubitak vune guljenjem na nemelioriraniim pašnjacima. Pri prelazu sa zimske na ljetnu ishranu ovce se »počiste«. Ovce daju 1 1/2 do 2 kg vune. Po šišanju vuna se tepa u sepete ili vreće i pere tek pred upotrebi. Suši se na suncu (zimi u toploj sobi) pa se pogoršavaju i onako loše fizičke osobine vune.

Izvršena je analiza 25 uzoraka ljetne vune uzete sa lopatice ovaca čije su tjelesne mjere naprijed navedene. Dobiveni su ovi rezultati (mjerenje na bazi u "μ"):

Vuna ovce u Borču spada među najgrublje vune naše pramenke (srž je zastupljena sa 18,48%). Sedamnaest uzoraka (68%) spada u D sortiment, a osam uzoraka (32%) u E sortiment. Ukupan broj niti (11.385) raspoređeno je u pojedine sortimente u procentima:

A 10,16 / B 9,33 / C 23,94 / D 19,97 / E 17,31 / F 19,20

Kao što se vidi postoji velika varijabilnost u pogledu finoće vune. Neizjeđnačenost je znatna (δ i V). Usljed neravnomjerne ishrane skorp je redovna nejednaka debljina niti (čvorovi i usjeci).

b) Govedarstvo je obilježeno pasminskim šarenilom. Slika približno Izgleda ovako: Nemeliorirana buša je zastupljena sa 30%, neznatno popravljena buša u smislu stvaranja gatačkog govečeta zastupljena je isto tako sa 30%. Znatno popravljena buša, koja se približava željenom tipu gatačkog govečeta, zastupljena je sa 20%, a 20% otpada na razne križance buše sa ostalim, po svojstvima vrlo udaljenim, pasminama. Ovo je šarenilo, za razliku od nekih ostalih gatačkih područja, posljedica boravka stanovništva ovoga kraja, u periodu rata, u centralnim i srednjim dijelovima Bosne. Pri povratku na svoja ognjišta stanovništvo je dovelo goveda proizvedena ili nabavljena u izbjeglištvu.

Po popisu stoke 1953 godine struktura stada goveda izgleda ovako: bikovi preko 2 godine starosti zastupljeni su sa 2,4%, krave i junice preko 2 godine sa 32,4%, volovi sa 18,9%, telad do jedne godine 18,3%, a junad do jedne godine sa 28%. Struktura stada goveda odgovara nastojanjima proizvođača da povećaju brojno stanje goveda (relativno velika zastupljenost podmlatka).

Boračka goveda se ne hrane i ne njeguju kao u Gatačkom Polju, pa su eksterijerno i po proizvodnji slabija. U pašnom periodu krave su upućene samo na pašu, a zimi se hrane samo sijenom (jalova stoka dobiva i slamu). Za krave se u toku zime obezbjeđuje 12—15 mtc sijena.

Nejednak režim ishrane u toku godine (oskudna zimska ishrana) dovodi do neredovne pojave polnog žara kod krava, pa je ozimačnost zastupljena, kao u većini ostalih naših planinskih krajeva (12) kod svake treće krave,

Telad se odbija od sisanja sa navršena četiri mjeseca uzrasta, ali nije rijetka pojava da tele, odnosno june, sisa i do preko godinu dana starosti, ako je krava ozimačna. U periodu ljetnje ispaše telad kreću sa kravama, kojima se vimena namažu balegom, da telad ne šišaju, što dovodi do pucanja vimena i zagađivanja mlijeka.

Goveda se od juna do oktobra drže u torovima, a ostalo vrijeme u suhim, toplim i mračnim štalama.

Prerada mlijeka

Prerada mlijeka u Gornjem Borču je obelježena primitivnošću i lošom higijenom. To se odnosi kako na prostorije u kojima se ona vrši (jednodjelni mljekar sa otvorenim ognjištem), pribor za preradu, osoblje koje je izvodi, tako i na tehnološki proces u svim njegovim fazama (sakupljanje i čuvanje pavlake, potsirivanje itd.).

Proizvodi se postan, tvrd i slan sir, koji se sprema u kace, a ukoliko je namijenjen prodaji, u mješine. Pored sira izrađuje se maslo i neznatno kajmak.

Za obezbjeđenje osnovnih potreba u »mrsu« od početka novembra do početka maja, računa se da je potrebno za jednog odraslog člana domaćinstva 10 kg sira, 3 kg masla, uz odgovarajuću potrošnju svježog mlijeka. O preradi - mlijeka u području Borča autor je opširnije pisao ranije (1).

Osnovi za preorijentaciju poljoprivredne proizvodnje

Gornji Borač obuhvata velike površine pretplaninskih pašnjaka (obronci Zelengore i Gatačka Površ) i neposredno gravitira prostranim planinskim pašnjacima (Zelengora, Živanj). Uz povoljne prirodne uslove, to su preduslovi za piotpunu orijentaciju na stočarsku proizvodnju. Potencijalne mogućnosti za ovu proizvodnju su velike, ali njihovo razvijanje je vezano za niz mjera tehničkog i ekonomskog karaktera.

Izgradnja željezničke pruge Foča—Gacko—Bileća, koja treba da prođe periferijom Borča, omogućite privredno vezivanje ovog zabačenog kraja sa jakim tržištima (Dubrovnik, Sarajevo). Paralelno sa ovim nužna je zamjena pješačkog puta, kojim se Borač vezuje sa srednjovekovnim drumom Dubrovnik—Foča, kolskim putem u dužini od desetak kilometara. Bez izgradnje komunikacija sva nastojanja oko unapređenja proizvodnje biće otežana, pa i onemogućena.

Sl. 4 Mljekar u Gornjem Borču. Selo Zurovići.

Geološki, klimatski, orografski, hidrografski i biološki preduslovi daju Borču karakter bujičavog područja. Radi toga na mnogim mjestima (osobito uz obalu Neretve) problem vezivanja zemljišta šumom i drugim višegodišnjim kulturama (trave) izbija u prvi plan. Branjevine, kao sistem obnove šume, ovdje će se pokazati efikasnima. To se može zaključiti i po dosadašnjim rezultatima (branjevina podno Dumoša). Energična zabrana sječe šume, koja je sprovedena od strane šumskih organa u toku nekoliko proteklih godina (kao sastavni dio režima zaštite akumulacionog sistema HC Jablanica) je već pokazala svoje dejstvo, makoliko se ta mjera provodila bez plana i jednostrano.

Tehničko-građevinske mjere borbe protiv bujičavosti ovdje neće naći široku primjenu, osim osiguranja od popuzina, koje mjestimično (Meličiči-Soderi) mogu dovesti do smanjenja proticajnog profila Neretve i time uzrokovali neravnomjernost toka,

U tijesnoj vezi sa prednjim je i pitanje razgraničenja poljoprivrednih i šumskih površina. Kao što je već istaknuto Borac se nalazi u zoni listopadne šume. Poljoprivredne površine su poglavito nastale potiskivanjem šume u njenoj donjoj i gornjoj granici. Vraćanje šumi mnogih terena uslovljava pravilno rješenje zaštite zemljišta od erozije. Zbog toga Borač mora naći rješenje svoje poljoprivredne problematike dobrim dijelom u boljem i racionalnijem korišćenju planinskih pašnjaka i livada.

Smanjenje oraničnih površina i ograničavanje na proizvodnju ječma, krompira i povrća pretpostavlja sistematski rad na poboljšanju proizvodnih svojstava stoke, kao i na podizanju proizvodnje stočne hrane sa livada i pašnjaka.

Otklanjanje nesklada između količina stočne hrane u toku pašne sezone i u toku zime, ove tipične pojave naših planinskih krajeva, zahtijeva sprovođenje meliorativnih radova na livadama i pašnjacima i stalnu agrotehniku (čišćenje, regulisanje potoka i izvora, đubrenje-torenje, blagovremena i pregonska kosidba u svrhu periodičnog samozasijavanja trava i drugih zeljastih biljaka s jedne strane i dobivanja mladokosnog sijena s druge strane). Kada se govori o ovome neskladu ne misli se samo na kvantitativnu stranu ovog pitanja. Izmjena sastava biljnog pokrivača na mnogim livadama i pašnjacima traži i prethodna ispitivanja o najboljim travnim smjesama za ovo područje.

Izvođenje tehničkih radova na livadama i pašnjacima usko je vezano sa izmjenom načina korištenja livada i spremanja sijena, kao i sa izmjenom sistema napasanja stoke (zabrana proljetne ispaše na livadama, bolje sušenje i uzimljivanje sijena, napuštanje »popravke« livada zasijavanjem trinama iz sijena, kasniji izgon na planinske pašnjake i duže zadržavanje na ovim pašnjacima u toku ljeta).

Izmjena strukture poljoprivredne površine vezana je, uz obezbjeđenje komunikacija i druge tehničke mjere, i za određenu politiku cijena (nabavka žita po pristupačnim cijenama). U sadašnjim uslovima transporta za prevoz jednog kg proizvoda iz Gacka plaća se prosječno 5 dinara. Isto tako i određena poreska politika može stimulativno djelovati na preorijentaciju proizvodnje.

U povećanju brojnog stanja stoke moglo bi se ići i na 50%, osobito kod ovaca. Takve tendencije postoje kod proizvođača i to na prvom mjestu kao posljedica težnje za obezbjeđenjem đubriva za oranice. Izmjenom strukture korišćenja poljoprivrednog zemljišta sadašnji stimulans za povećanje brojnog stanja stoke (potreba za đubrivom) treba da bude zamijenjen interesom za proizvodnju što više kvalitetnih stočnih proizvoda (podmladak, meso, mliječni proizvodi, vuna).

Boračka pramenka može samo do izvjesne granice odgovoriti gornjim zahtjevima, kada bi se poboljšao način ishrane i njege i vršila selekcija kvalitetnijeg materijala za priplod. Borač, kao sastavni dio Gatačkog sreza imao hi, po reonizaciji, gajiti sjenički soj ovaca, koji po kvalitetu otskače od boračke ovce.

U pogledu govedarstva imalo bi se više i sistematskije raditi na popravci buše u pravcu stvaranja gatačkog govečeta i u tom pravcu proizvođače ekonomski zainteresirati. Ovo tim prije što je proizvođač svjestan rada u tom pravcu, ali je ekonomski slab da to sam ostvaruje.

Kad na kvalitetnom poboljšavanju stočarstva nerazdvojivo je povezan s poboljšanjem smještajnih prilika za stoku, a još više s podizanjem prosvjetnog, kulturnog i stručnog nivoa proizvođača.

Poljoprivredna proizvodnja u pretplaninskim i planinskim područjima je ograničenija prirodnim silama nego u nizijskim rejonima; Međutim, društveno-ekonomske promjene koje se vrše u našoj zemlji mogu i moraju zahvatiti i ove oblasti. Dosad je rad u tom pravcu bio neznatan.

LITERATURA

1. Bajčetić B.: Prerada mlijeka u području Borča, Mljekarstvo br. 4, Zagreb, 1954 godine.

2. Cvijić J.: Glacijalne i morfolioške studije o plainiinams BIH i Crne Gore, Glas SAN LVII. 1899 Beograd.

3. Dedijer J.: Hercegovina. SAN — Naselja srpskih zemalja, 1909 Beograd.

4. Dedijer J.: Prilozi geološkoj istoriji Neretve, GZM, XIX, 1907 Sarajevo.

5. Hawelka V.: Geologische Reise-skizen aus der Herzegovina, Sudost-Bosnien und der grenzenden Teile der Crna Gora. GZM za BIH 1930 Sarajevo.

6. Mehmedbažić M.: Beitrag zur Kenntnis der Zackelschafe in Bosnien und der Herzegovvina. Mitteiliungen der Hochsch. f Bodenkultur in Wien, Bd. II. H, 2 Wien 1913.

7. Ogrizek A.: Ovčarstvo, Zagreb 1948.

8. Oppitz O.: Raspored padalina na Balkanskom poluotoku po godišnjim dobima u postocima. Glasnik geografskog društva. Sveska XXII — Beograd 1938.

9. Šmaljcelj I.: Proilog poznavanju tjelesne građe i finoće vune ovce iz

Gacke Doline u Lici (gatačke ovce). Arhiv Min. polj. Godina IV. sv. 9. 1937 Beograd. ;

10. Zdanovski N.: Prilog poznavanju ovčarstva i ovce pramenke iz područja Goč-planine, Arhiv Min. polj. g. II, sv. 3 1935, -Beograd.

11. Zdanovski Nikola.: Nekoliko podataka o ovčarstvu na Galičici Planini. Vetr. arhiv 12, Zagreb. 1939.

12. Zdanovski Nikola: Iskorištavanje proizvodnih sposobnosti stoke i privredni račun. Poljoprivredni pregled, Sarajevo br. 5 1952 godine.

Kontaktirajte administratora stranice - Contact the Website administrator

Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL
Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen.
ODGOVARAM NA SVAKI UPIT!
Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected]

INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019

Ova web-stranica se financira samo vlastitim sredstvima. Ako želite malim prilogom financijski pomoći njezin rad i opstanak, molim Vas da to učinite putem usluge Pay Pal. Puno Vam hvala!

This web-page is financed only by my own personal sources. If you would like to help its functioning with a small donation please be kind to do it over Pay Pal. Thank you a lot!

DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal)

Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.

All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator.

PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!