|
|
  |
|
SJEVEROISTOČNI POJAS > PLANINE DOLENJSKE I SZ HRVATSKE > SJEVEROZAPADNA HRVATSKA > BRODMORAVIČKA KRŠKA ZARAVAN
BRODMORAVIČKA KRŠKA ZARAVAN
Područje: Planine Dolenjske i sjeverozapadne Hrvatske
Grupa: Sjeverozapadna Hrvatska
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Lovnik (902 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.3987, 15.0919
Grupa: Sjeverozapadna Hrvatska
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Lovnik (902 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.3987, 15.0919
O planini ...
|
|
UvodBrodmoravička krška zaravan, je rubno goransko gorsko područje u Brodmoravičkom kraju koje se nalazi južno od doline rijeke Kupe (između naselja Čedanj i Lukovdol), i sjeverno od gornjeg toka rijeke Dobre, odn. otprilike prostora kojime prolazi dionica magistralne ceste Zagreb - Rijeka.
ENGLISH SUMMARY: Karstic plateau around Brod Moravice- 
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Brod Moravica
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Reljef Brodmoravičke krške zaravni
Izvor podloge: Elastic Terrain Map
Izvor podloge: Elastic Terrain Map
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Po planini, i po kraju ...
ZAPADNI DIO ZARAVNI
Brod Moravice - Maklen - Delači - Moravička Sela - Špičasti vrh
Brod Moravice
Brod Moravice, središnji trg
Župna crkva sv. Nikole
Na uzvisini u središtu mjesta smještena je crkva sv. Nikole koja je, uz gerovsku, najstarija na području Gorskoga kotara. S natpisa na pročelju crkve vidljiva je godina njene gradnje 1434. Crkva je obnovljena 1834. godine. Na ploči je uklesan zapis: "Me seculo ab erectione qvarto devoti populi pietas restauraverat 1834., što znači: “Mene (tj.crkvu) je četiri stoljeća poslije podignuća obnovila pobožnost puka". Osim u podu sačuvanih nadgrobnih ploča iz 18. st., u unutrašnjosti dominira dobro očuvan cjelovit inventar iz 19. stoljeća. U crkvi, jednobrodnoj građevini s višestrukom apsidom, nalaze se grobovi s nadgrobnim pločama iz 18.st. za koje se pretpostavlja kako su vječna počivališta nekih iz obitelji Zrinskih i Frankopana. Tijekom II. svjetskog rata, za Uskrs 1944., prilikom bombardiranja mjesta, izgorio je krov, ali je unutrašnjost sačuvana. Poslije rata obnovljeni su krov i toranj, crkva je u cijelosti adaptirana. Uz začelje crkve, iznad sakristije, na jugoistočnoj strani je zvonik - nekadašnji obrambeni toranj, "zrinski branič kula iz 16. stoljeća."Nešto niže, sjeverozapadno, smješten je župni dvor koji datira iz 18. stoljeća. Završno oblikovanje crkve ostvareno je u 19. stoljeću. Crkva sv. Nikole i župni ured u Brod Moravicama 2004.g. proglašeni su kulturnim dobrom prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara Republike Hrvatske. Svetak crkve je 6.12. (blagdan sv. Nikole). 
Brod Moravice, župna crkva sv. Nikole
Skulptura pokućarca
U spomen na vremena kada su goranskim cestama prolazili pokućarci, u parku u središtu Brod Moravica postavljena je skulptura takvog jednog putujućeg trgovca, izrađena od hrastova drveta. Kip pokućarca djelo je autora Antona Tonča Frbežara, potomka iseljenih Gorana – kućaraca . Skulptura je otkrivena 2012. godine. 
Brod Moravice
|
Tekst o povijesnom razvoju i stanovništvu Moravica Preuzeto iz knjige Gorski kotar: Stanovništvo i naselja, Zagreb, 2003. str. 88-94 (POVEZNICA) Selo Moravice zvalo se nekoć Muravice i to ime nalazimo i na zemljopisnim kartama 16. i 17. stoljeća. Od 18. stoljeća toponim je preinačen u Moravice. Već od 17. stoljeća selo se podijelilo: starije naselje dobilo je ime Gornje, a mlađe Donje Moravice. Kada su turski martolozi prestali harati po ovom dijelu Gorskoga kotara i kada se on opet počeo naseljavati, potpale su Gornje Moravice pod brodsko vlastelinstvo. Tada se to mjesto prozvalo Brodske Moravice ili Brod Moravice. Donje Moravice došle su pod upravu bečke Komore i zato su dobile ime Komorske Moravice. To ime važilo je do vremena osnutka Kraljevine Jugoslavije, kada je preimenovano u Srpske Moravice. Ovo ime nastalo je otuda što se u tom selu naselilo dosta pravoslavnih Vlaha, koje je ovamo stiglo nakon turskoga rasula u Lici. Tada je mnogo turskih martologa iz Like pobjeglo na krajišku stranu jer više nisu bili voljni služiti vojsku na turskoj strani. Uprava Vojne krajine naseljavala je ove prebjege po selima Gorskoga kotara i karlovačke okolice. Tako je i u Donje Moravice naseljeno dvadesetak pravoslavnih porodica koje su u 19. stoljeću usvojile srpsko nacionalno osjećanje. Zbog toga su državne vlasti Kraljevine Jugoslavije tom selu dale ime Srpske Moravice. Gornje Moravice potpadale su do sredine 16. stoljeća pod imanja knezova Krčkih, odnosno Frankopana. Od 1572. godine sva imanja koja su Frankopani imali u Gorskom kotaru prešla su u posjed porodice Zrinskih, pa to važi i za Gornje Moravice (tada još Muravice). Krajevi od Ogulina do rijeke Kupe vrlo su stradali u 16. stoljeću od turskih martologa. Zbog toga je tu staro hrvatsko stanovništvo bilo istrijebljeno ili je prebjeglo u susjednu Belu krajinu. Postoje dokumenti koji pokazuju da su turski martolozi u Moravicama i Gomirju (tada Gomerju) srušili ovdašnje crkve, a naselja pretvorili u pustoš. Kada je ustrojena organizacija Vojne krajine i kada su ovi krajevi postali sigurniji, puste Moravice došle su u sastav vlastelinstva Broda na Kupi. Prvi poznati upravitelj toga vlastelinstva zvao se Jeronim Vrbanić, koji je bio pouzdanik ovdašnjih feudalnih gospodara grofova Zrinskih. Prema ispravi iz 1590. godine grof Juraj Zrinski naselio je u Moravice nekoliko porodica iz Bele krajine. Bijahu to obitelji: Ivana Mrinića, Mate Pelegrinića, Jurja Šnepergara, Ambroza Prajdića i Jurja Ferderbara. Druga kolonizacija uslijedila je nešto kasnije. Tada su u Moravice doselili pokatoličeni Vlasi iz Prilišća i Rosopajnika koji su nekoć živjeli u turskoj Lici. S obzirom da su se ti Vlasi pokazali kao valjani i pouzdani ljudi, karlovački general Juraj Lenković naselio je u Moravice još jednu skupinu pravoslavnih Vlaha. Ti doseljenici odmah su ishodili od nadvojvode Ferdinanda iz Graza rješenje da u novom zavičaju neće biti vlastelinski podanici, već krajiški vojnici. Kako je Vojna krajina u to doba trebala vojsku, rješenje nije bilo teško dobiti. Tako je u tadašnjim Moravicama živjelo dalje dvovrsno stanovništvo, jedni bijahu doseljenici iz obližnje Kranjski i pokatoličeni Vlasi, a drugi pravoslavni Vlasi koji su se u toj sredini osjećali kao vojnički narod koji je samo promijenio svoje gospodare. Nakon smrti Stjepana Frankopana Ozaljskog nastale su između porodice Zrinskih i Frankopana sudske parnice, jer je svaka strana smatrala da je u Gorskom kotaru punopravni vlasnik svih goranskih naselja. Tako se dogodilo i sa selom Moravice. Zbog toga je ovamo došao županijski sudac Barnard Severšić iz Bosiljeva. On je 17. rujna 1602. godine presudio da su Zrinski punopravni posjednici u Moravicama i da tu Frankopani nemaju tražiti nikakva prava. Godine 1622. naselio je Juraj Zrinski u Moravice i susjedne Drage porodice: Ivana Klobučara, Petra Šporčića, Matije Prama, Andrije Štajdohara, Jakoba Pramara i Jurja Šenbergera. Oni nisu zahtijevali da budu krajiški vojnici, već su u toj sredini dobili status vlastelinskih podanika. Sljedeća kolonizacija Moravica dogodila se 1625. godine. Tada je ovamo ogulinski kapetan doveo nove pravoslavne Vlahe koji su do toga vremena živjeli na području Gacke. Nakon ove kolonizacije došlo je, odmah, do otvorenih sukoba između pravoslavnih i katoličkih žitelja Moravica. Jedni su u mjestu htjeli živjeti kao ratoborni krajiški vojnici, a drugi kao mirno vlastelinsko stanovništvo. Krajiške vlasti nisu bile voljne umiriti pravoslavne Vlahe, jer su u njima vidjele prave junačine kakve su im trebale u redovima krajiške vojske. Kada su se Zrinski pritužili Vuku Frankopanu da su u moravičkim sukobima pale i prve žrtve, poslao je on u Moravice svoje povjerenstvo. Ono se prilikom izvida u selu nije htjelo izjasniti u korist bilo koje strane, već je samo zahtijevalo da se moravički kmetovi i Vlasi moraju pokoravati naredbama pretpostavljenih vojnih i vlastelinskih gospodara. Međutim, ti gospodari nisu imali slična gledišta. Zrinski su smatrali da nejasnoće potječu zbog toga što su se na tom zemljištu križale granice posjeda Frankopana, gospodara Bosiljeva i Severina, i njihova brodskog vlastelinstva. Zato je u Moravice došlo novo povjerenstvo u kojem su bili Ivan Verneg i zagrebački kanonik Ivan Somođi. Međe koje su bile ustanovljene na terenu, zabilježene su u posebnom zapisniku napisanom 30. rujna 1632. u Bosiljevu. Međutim, ni taj zapisnik nije donio Moravicama željeni mir. Svaka je strana ostala pri svojem gledištu, a to su najviše koristili ovdašnji Vlasi koji su smatrali da takvu slobodu mogu iskoristiti za svoje buntovničke namisli. Kada se grof Petar Zrinski 27. rujna 1641. oženio Katarinom, kćerkom karlovačkog generala Vuka Frankopana, nestalo je neprijateljstva između te dvije obiteljske strane. Tada je u Moravice došlo zajedničko povjerenstvo Zrinsko-Frankopanskih. - Stranu obitelji Frankopana zastupali su barun Planker, karlovački kapetan Portner i bosiljevački prefekt Malinarić. - Stranu grofa Petra Zrinskoga zastupali su kapetan Juraj Szili i ozaljski prefekt Baltazar Babonosić. Spomenuti članovi povjerenstva ispitali su u Moravicama dvanaest najstarijih ljudi. Bili su to: Juraj Podnar, Petar Butina, Matija Goljak, Petar Ambamović, Jakov Goršeta, Lovro Crnković, Martin Goljak, Matija Šneperger, Juraj Šneperger, Jakov Butina, Mihalj Šepac i Martin Blažević. Njihovim iskazima o granici između Zrinsko-Frankopanskih posjeda na moravičkom području vlasnici su bili zadovoljni. Međutim, tim dokumentom moravički Vlasi dobili su nove povode da napadaju susjede nevlaškoga podrijetla. Novim neprijateljstvima sada je pogodovalo što su katoličkim stanovnicima Moravica upravljali vlastelinski činovnici, a pravoslavnim Vlasima karlovački časnici i dočanici među kojima je velik broj bio vlaškoga podrijetla. Kada su u Hrvatskoj uspostavljeni civilni sudovi po pojedinim kotarskim oblastima, prvi takav sud osnovan je u Ravnoj Gori gdje je ostao samo dvije, tri godine, a potom je premješten u Moravice. Tu je kotarski sudac postao poznati riječki patriota Erazmo Barčić, ali ni on nije bio u stanju smiriti moravičke Vlahe da se odreknu svoga načina života i stalne i neutažive želje za ratovanjem. U popisu stanovništva od 1805. godine navodi se da je u Komorskim Moravicama bilo oko tisuću stanovnika, od kojih su tri četvrtine bili vlaški pravoslavci. Ti su Vlasi u selu imali svoju crkvu i parohiju, pod koju su spadala i obližnja vlaška sela. Rimokatoličko stanovništvo imalo je župu sv. Ivana Nepomuka u obližnjem Vrbovskom. Kako je u međuvremenu pravoslavna crkva u Srbiji i okolnim zemljama postala autokefaina, svi pravoslavni vjernici usvojili su srpsko nacionalno osjećanje, pa se to dogodilo i sa stanovništvom ovoga dijela Gorskoga kotara. U Donjim Moravicama situacija bila je drukčija. Tu je većinsko stanovništvo bilo katoličko, a malobrojni Vlasi koji su u njima živjeli nisu se usuđivali praviti nerede. Netrpeljivost između Gornjih i Donjih Moravica ipak se tijekom vremena smirivala i ona se do početka 20. stoljeća sasvim stišala. Danas u tim selima žive potomci nekoć suprotstavljenoga stanovništva u mirnom suživotu. Razlike iz prošlosti primjećuju se jedino u govoru starih stanovnika Moravica. Oni iz Gornjih Moravica ili Brod Moravica govore još pomalo kajkavskim narječjem, dok oni koji žive u Srpskim Moravicama (danas se naselje zove Moravice, op.) govore ijekavskim štokavskim narječjem. Međutim, ta se razlika pod utjecajem suvremenih medija sve više ublažava i sigurno će je doskora nestati. Prije turskih provala u moravički kraj govorili su ovdašnji Hrvati čakavskim narječjem. Oni su, kako je to već ranije spomenuto, na tom području nestali. |
Moravička Sela
|
Crkva Majke Božje Škapularske u Moravičkim Selima
Velika zavjetna crkva u Moravičkim Selima posvećena je Majci Božjoj Škapularskog i Majci Božjoj Karmelskoj pa je na glavnom oltaru pomična slika Majke Božje Karmelske. Prigodne se svetkovine održavaju dva puta godišnje: 18. srpnja i 6. rujna. Crkva u Moravičkim Selima prvi se put spominje 1633. godine. Smještena je na uzvisini usred mjesta. Ima oblik pačetvorine i višekutnu apsidu te masivan zvonik šiljatog krova ispred zapadnog pročelja. Danas se u crkvu ulazi kroz pokrajnja vrata na južnoj fasadi koja su povijesno vrlo zanimljiva jer imaju kameni okvir barokne dekoracije. Čitavim prostorom dominira drveni izrezbareni glavni oltar izuzetne spomeničke vrijednosti. Crkva ima dva kata, donji je širi i razrađeniji, a u pokrajnjim nišama su skulpture svetaca. U središnjoj niši, iza slike sv. Ane, nalazi se kip Bogorodice s djetetom koji su izradili domaći drvorezbari i pod zaštitom je Zavoda za zaštitu kulturne baštine. Tijekom godina crkva je više puta dograđivana i preuređivana. Krovište crkve se 1977. g. urušilo. Ponovno je obnovljena 1989., ali zbog ranijeg nedostatka krova njena je unutrašnjost oštećena. Svetak crkve je 16.7. na blagdan Majke Božje Karmelske. 
Pogled na Moravička Sela
|
Crkva Majke Božje Škapularske u Moravičkim Selima
|
ŠPIČASTI VRH NADMORSKA VISINA: 702 m
|
Visoko nad dolinom rijeke Kupe, na krajnjem zapadnom grebenu Brodsko moravske krške zaravni smjestio se Špičasti vrh, s malom livadom na njegovom tjemenu. Ime je dobio po svojim strmim stranama prema dolini Kupe, dok je teren u smjeru istoka i sjeveroistoka (greben prema Moravičkim Selima), i prema sjeveru (prema Levešnom vrhu, 734 m, s kojim je povezan grebenom), stupnjevit i znatno blaži.
Špičasti vrh je vrlo atraktivan vrh i vidikovac. U smjeru zapada i juga otvara se pogled prema dolini Kupe i okolnom planinskom prostoru. Vidikom na jugozapadnoj strani dominira Drgomalj, iza kojega se vide vrhovi: Risnjak, Snježnik, Guslica i Jelenc. Na sjeverozapadnoj strani je slovenski Snežnik, najviši vrh sjeverozapadnog dijela Dinarskog gorja. Na južnoj strani nalazi se Skradski vrh. Nad suprotnoj, slovenskoj strani doline Kupe uzdiže se Borovška gora. Na vrhu se nalazi klupa za odmor i betonski stupić na koji je ugrađen metalni tuljac s upisnim knjigom te ugrađen metalni žig. Vrh je jedna o kontrolnih točaka na Goranskom planinarskom putu (GPP) i Hrvatskoj planinarskoj obilaznici (HPO). 
|
PRILAZI ŠPIČASTOM VRHU 1. Moravička Sela - Špičasti vrh 40-50 min. Staza polazi od parkirališta uz crkvu Majke Božje Škapularske u Moravičkim Selima, do koje je lak pristup vozilom, asfaltnom cestom iz Brod Moravica - oko 3 km. Od crkve krenuti u smeru zapada, prateći markacije Goranskog planinarskog puta (GPP). Staza je lagana (pogodna i za djecu i osobe manjih kondicijskih sposobnosti), bez strmih i teških dionica. Nakon izlaska iz sela prolazi se naizmjenice šumom i livadama, a posljednja trećina ide položito uskim grebenom nad dolinom potoka Čedanj, sve do Špičastog vrha. 2. Željeznička postaja. Brod Moravice – Moravička Sela – Špičasti vrh 1:10 h Većim dijelom (druga polovica staze od M. Sela do vrha) podudara se s prethodno opisanim usponom br. 1. i prikladna je za posjetitelje koji dolaze vlakom. NAPOMENA: U mnogim vodičima i opisima navedeno je trajanje ovoga uspona 1:45, ali radi se o dužem - zaobilaznom putu koji uključuje uspon sa željezničke stanice do naselja Brod Moravice i Gornji Kuti te dalje Moravičkih Sela. Međutim najkraćim usponom direktno od stanice do Moravičkih sela potrebno je samo 15-20 min uspona (oko 1,5 km), 3. Željeznička postaja Žrnovac – Podstene – Špičasti vrh 2:45 h 
|
LEVEŠNI VRH
Zavrh
U blizini malog naselja Zavrh nalazi se Obrh (563 m) vidikovac nad rijekom Kupom.
SREDIŠNJI DIO ZARAVNI
Vele Drage - Male Drage - Razdrto - Orlova stijena - Okrugljak - Litorić
|
U okolici Velikih Draga nalaze se tri lokalno poznata izvora: Kal, Plavanovka i Stedenc. Izvor Kal je izvrstan primjer očuvanog i održavanog izvora. Na izvoru Plavanovke nekoć se napajalo blago.
|
Vele Drage
|
Crkva Srca Isusova
U selu se nalazi Crkva Srca Isusova, izgrađena 1906. godine. Svetak crkve je 23.6. (Srce Isusovo). 
|
Vele Drage, crkva Srca Isusova
|
Male Drage
|
Selo je započelo svoj život 1622. godine kada se ovdje nastanilo šest obitelji. Male Drage su prema popisu stanovništva 1900. godine imale 40 kuća i 278 stanovnika. Danas (2020.) su ovdje tek četiri stalno nastanjene kuće s dvije umirovljeničke obitelji i dvije mlađe osobe.
Pogled na selo Male Drage
Crkva sv. Duha
U Malim Dragama, u središtu mjesta, 1892.g. ranije sagrađena kapela produžena je i povišena. Izgrađen je i novi zidani zvonik umjesto negdašnjeg drvenog. Kapela je jednostavna građevina višekutna oblika i četvrtastog zvonika ispred zapadne fasade. Unutrašnjost je svođena. Ima rebra koja se spajaju u središnjem zaglavnom kamenu. Kameni okvir vrata je spljoštenog luka. Upravo svod i luk predstavljaju zakašnjele rustikalne gotičke oblike nastale u 17. stoljeću. Krovište je nedavno pokriveno običnim biber crijepom Piramidalni završetak zvonika ima obojeni lim. Svetak crkve je 4.6. (Duhovi) 
Male Drage, crkva sv. Duha
|
Kamenoklesarska tradicija
Mr. Emil Crnković, poznati proučavatelj goranske povijesti, priprema knjigu o tradiciji kamenoklesarstva na području Brod Moravica, s radnim naslovom “U sjeni Okrugljaka” (podatak iz 2020.). Naziv knjige dolazi od činjenice kako su sela u podnožju planine Okrugljak (Razdrto, Male Drage, Čabra i Ivanovo Selo ili Ivanka) nekad davno bila poznata po kamenoklesarskom zanatu, a tragovi rada tih davnih majstora klesanja kamena vidljivi su i danas u tim naseljima. Središte tog kamenoklesarskog rada bile su upravo Male Drage, u kojima su živjeli najpoznatiji majstori, iz obitelji Majetić. Potomci posljednjih kamenoklesara Majetića sačuvali su u Malim Dragama u jednoj prostoriji sav njihov kamenoklesarski alat te time i sjećanje na njih. IZVOR (KRMPOTIĆ, 2020.) 
Obitelj Majetić
Najpoznatiji kamenoklesarski obrtnici u brodmoravičkom kraju bili su članovi obitelji Majetić. Majetići su se u Male Drage doselili 1740. godine s područja Like (Otočac, Gospić). Poput mnogih drugih majstora i oni su se doselili zbog poslova vezanih uz izgradnju Karolinske ceste, a velik dio njih je i ostao živjeti i raditi u Gorskom kotaru - među njima i obitelj Majetić, čijih je pet narednih generacija ovdje živjelo i bavilo se tim obrtom. Mr. Emil Crnković, zapisao je kako se niti jedna druga obitelj na području cijelog Gorskog kotara nije tako dugo i kroz toliki broj generacija bavila tim zanatom, kao to je to bio slučaj s Majetićima. I danas u Malim Dragama ima tridesetak njihovih radova (nadgrobni spomenici na grobljima ovog kraja, šterne i bunari, korita za napajanje domaćih životinja, kameni za mljevenje, portali i volte na vratima, stepenice i dr.) . Tako je pr. zdenac u blizini sela izradio Josip Majetić, otac posljednjih kamenoklesara. Majetići su puno radili i u susjednom selu Razdrto. |
Razdrto
|
Prema povijesnim dokumentima, Razdrto se spominje kao slobodno selo još u 18. st. Selo je krajem 19. stojeća brojilo 30-ak kuća i 180 stanovnika. Početkom 20. st. imalo je 150 stanovnika, dok je na posljednjem popisu 2011. u selu od tridesetak kuća prijavljeno samo dvoje stalnih stanovnika.
Članovi poznate kamenklesarske obitelji Majetić iz susjednih Malih Draga puno su radili u Razdrtom, jer je ovo selo bilo relativno imućnije, s obirom kako su iz njega zbog neimaštine mnogi stanovnici početkom 20. stoljeća iselili u SAD, odakle su zatim u domovinu slali novac, kojime se dosta gradilo u Razdrtom. 
|
Franjo Kuretić
U rodnom selu Franjina oca lokalna Udruga za očuvanje brodomoravičkih starna "Turanj", postavil je 2017. godine spomen ploču Franku Kurtisu ili Franji Kuretiću, amerikancu goranskog porijekla, svjetski poznatom konstruktoru sportskih i trkaćih automobila. Zbog teškog života, neimaštine i surove klime, početak 20. stoljeća obilježile su velike ekonomske migracije goranskog stanovništva, pa tako i obitelji Kuretić iz Razdrtog. 1911. godine je samo s područja današnje općine Brod Moravice migriralo čak 677 stanovnika od čega njih 445 u Ameriku, među kojima su bila i petorica braće iz obitelji Kuretić. Jedan od njih imao je sina Franju Kuretića koji je prema obiteljskoj tradiciji trebao postati kovač, ali se u Americi zainteresirao za automobile, njihovo konstruiranje i proizvodnju. 
|
Orlova stijena NADMORSKA VISINA: 502 m
|
Vjerojatno je najbolji pogled na Spodnjelošku goru u Sloveniji s vidikovca na Orlovoj stijeni koja se uzdiže 300 m iznad desne obale Kupe na hrvatskom teritoriju. Ovdje rijeka Kupa polukružno prolazi pored najjužnijih padina Spodnjeloške gore, a sjeverno od planine Okrugljak. Orlova stijena nalazi se sjeveroistočno od sela Razdrto, od kojega je udaljena oko 20 minuta hoda. Također je jedna od kontrolnih točaka na Goranskom planinarskom putu (GPP). Vidikovac s betonskim klupama i stolom uredila je 1959. godine Šumarija Vrbovsko.
Prilaz vidikovcu, Spodnjeloška gora u pozadini
|
Vidikovac na Orlovoj stijeni
|
OKRUGLJAK
|
Okrugljak je najviša planina na području Općine Brod Moravice. Visoka je 886 metara i ispod nje su smještena naselja Razdrto, Male Drage, Čabra i Ivanovo Selo ili Ivanka.
|
|
|
|
LITORIĆ
|
|
JUŽNI DIO ZARAVNI
LOVNIK
-
Praktično ...
IZVORI I LITERATURA
|
KRMPOTIĆ, Marinko: Male Drage i danas čuvaju radove »majstora od kamena«. Novi list, 20.9.2020.
KRMPOTIĆ, Marinko: Etno udruga Turanj: Predstavljena povijest brodmoravičkog kraja. Novi list, 27.9.2020. Hajdine » Lovnik. Planinarenje.hr Brod Moravice - crkve. Brošura (PDF) Zemljovidi
SMAND Planinarska karta GPP: Gorski kotar, Goranski planinarski put, u suradnji s HPD "Zagreb-Matica" SMAND Planinarska karta br, 13: Gorski kotar III |
Brošura Zeleni vidikovci Primorsko-goranske županije:
Vidikovci na području sliva rijeke Kupe 
Tragom goranskih (po)kućaraca
Autor: Emil Crnković Mala brodmoravička zbirka ; knj. 2 Udruga za očuvanje brodmoravičkih starina "Turanj", Brod Moravice, 2012. 199 str. : ilustr. ; 24 cm Opis: Knjiga mr. sc. Emila Crnkovića objavljena u izdanju Udruge za očuvanje brodmoravičkih starina »Turanj« iz Brod Moravica govori o brodmoravičkim (po)kućarcima – pretečama trgovačkih putnika. Riječ je o muškarcima koji su u 18. stoljeću sitnom trgovinom, ali i vještim obrtničkim rukama zarađivali za prehranu obitelji. Riječ je o djelatnosti koja je preko dva stoljeća ali baš doslovce hranila tadašnje mnoge i mnogobrojne goranske obitelji koje su u prosjeku imale po osmoro članova. Tražeći svoju priliku, barem jedan muškarac iz obitelji pronašao je kruh u putujućoj trgovini (torbarenju), kasnije u putujućem obrtu. Kućarenje će tada, kao jedini izvor prihoda, biti jedna od važnih poluga za život uopće na tadašnjim goranskim prostorima. Na kojima život ni danas nije odveć lak. |
