Bukovica
UVOD
|
Bukovica, kraj u sjevernoj Dalmaciji; oko 820 km². Prostire se između Velebita i rijeke Zrmanje na sjeveru, Novigradskog i Karinskog mora na zapadu, Ravnih kotara na jugozapadu te rijeke Krke na istoku i jugoistoku. To je krška zaravan (250 do 300 m) građena od tercijarnih vapnenaca, vapnenih breča i konglomerata; postoje proslojci lapora (plodno tlo) i ukliještenih rudišta boksita.
Bukovički brdski niz pruža se poput valovitog krša u sjevernoj Dalmaciji izmedju Obrovca, Kistanja i Knina na sjeveru Ravnih Kotara. Pruža se paralelno s jugoistočnim Velebitom od kojega je na sjeveru odvojena kanjonskom dolinom Zrmanje, na zapadu je poluslana laguna Karinsko more uz ušće Zrmanje i rječica Karišnica, a na istoku i jugoistoku je kanjon rijeke Krke. Središnjim dijelom, dinarskim smjerom sjeverozapad–jugoistok, pruža se greben Bukovica s najvišim vrhom Jurasina ili Jurašinka, odn. Jurišinka (674 m), koji dijeli kraj na sjeveroistočni (Bukovica u užem smislu, tzv. Gornja ili obrovačka Bukovica) i jugozapadni dio (tzv. Donja ili kistanjska Bukovica). Njegove su sjeverne padine prema Zrmanji strmije, dok na jugu Bukovica nema jasne granice i tu postupno silazi sve nižim krškim brežuljcima oko Kistanja u zaravan Ravnih Kotara. Južnim rubom Bukovice vodi željeznička pruga Zadar-Knin. Prevladava vegetacija kamenjara; šumarci hrasta medunca i crnoga graba. Gospodarsku osnovu čini stočarstvo (najviše uzgoj ovaca) i ratarstvo, a u jugoistočnome dijelu vinogradarstvo. Zapadnim dijelom vodi cesta Benkovac–Obrovac–Gračac, a južnim željeznička pruga Zadar–Knin. Izrazito je depopulacijski kraj; stanovništvo se oduvijek iseljavalo u plodnije Ravne kotare i veća urbana središta (Zadar, Šibenik i dr.). Glavno je naselje Obrovac (996 st., 2011); ostala naselja: Kistanje (1909 st.), Kruševo (1112 st.), Gornji Karin (1125 st.) i dr. Za rimske vlasti gradine Varvaria/Bribir, Asseria/Podgrađe kraj Benkovca, Nedinum/Nadin, Corinium/Karin stekle su status municipija, a u srednjem vijeku postale su važne strateške utvrde u hrvatskoj županiji Luci i bile su sijelo više hrvatskih plemićkih rodova (Bribirski, Kukari, Kačići, Virevići, Lapčani-Karinjani i dr.). U srednjem vijeku njeno područje uglavnom obuhvaća Bribirska županija. Od XIII. do XV. st. pretežan dio Bukovice nalazio se u posjedu plemićkoga roda Bribirskih. U prvoj polovici XVI. st. dospijeva pod osmansku vlast, isprva kao dio Kliškog i potom Krčko-ličkog sandžaka, a starosjedilačko je stanovništvo raseljeno te se počinje doseljavati novo. U drugoj polovici XVII. st. osvajaju je Mlečani i tijekom druge polovice XVII. i na početku XVIII. st. naseljavaju opustošena područja novim žiteljstvom iz Bosne, Hercegovine i dijelova Dalmacije, a time je znatno promijenjena etnička struktura tog prostora. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) bila je pod okupacijom pobunjenog srpskog stanovništva, a hrvatsko je stanovništvo bilo protjerano. Oslobođena je operacijom »Oluja«, a većina se srpskog stanovništva iselila. IZVOR Bukovica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 20. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10085>. Asseria (Aserija) Antički grad Aserija izgrađen je na ilirskim naseljima (Liburni) uz važne prometnice koje su povezivale mjesta u zaobalju. Iako relativno mali grad, Aserija je imala veliko strateško značenje. Čak je i car Trajan osobno posjetio Aseriju na svom pohodu u pacifikaciji ratobornih Dačana. Popularna je laička predožba da bi ime Bukovice navodno nastalo od nekoć obilnih bukovih šuma - što je ekološki nemoguće jer drugdje u Dalmaciji bukove šume rastu tek iznad 1200 m visine, a vrhovi Bukovice su duplo niži i na njima nema nijedne bukve (slična je i Bukova gora na otoku Krku kod Vrbnika bez bukve) - možda je to sjećanje iz pradomovine, ili po ljekovitoj travi "bukvica" (Hypericum). Tu je na golom kršu malo obradive zemlje pa je pučanstvo uglavnom usmjereno na stočarstvo, najviše ovčarstvo. Vegetacijom se ovo brdsko područje dosta razlikuje od plodnijih Ravnih Kotara na jugu, kamo se oduvijek iseljavalo bukovičko stanovništvo. I prije rata u Hrvatskoj 1990-ih to je bio gospodarski zaostao depopulacijski prostor, što je rat još ubrzao. Ponekad se razlikuje Gornja (obrovačka) Bukovica na sjeveru i južnije Donja (kistanjska) Bukovica. Najveća naselja uz Bukovicu su na sjeveru Obrovac i na jugu Kistanje, a ina bukovička sela su npr. Bilišane, Ervenik, Karin, Kruševo, Žegar, itd. IZVOR Brda dalmatinske Zagore. Wikinfo 
Obrovac
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. 
Obrovac, Narodna nošnja iz općine Obrovac (Dalmacija)
Izvor: Viktor Cerić: Vodič kroz gornje Primorje: Od Sušaka do Obrovca: sa 68 slika. Udruženje privrednika u Bakru. Bakar, 1923. |
Pogled sa Kunovca, Jurišinka - najveći vrh Bukovice (674 m)
Autor: Goran Katuša Datum objavljivanja: 18.8.2014. Izvorni opis videa: Kunara planina (Kunovac) U Bruški i Medviđoj kraj Benkovca nalazi se u narodnim pjesmama opjevana gora Kunovica (Kunara, Kunovac). Uz pomoć narodnoga pjesnika na Kunari susrećemo: Muju i Halila Hrnjicu, Ramu kapetana, Kostreš harambašu, Mustaj bega, Ćejvan agu, Budalina Talu, Ajkunu i Zlatiju divojku ali i Senjane: Ivana, Tadiju, Jurišu, Andru kapetana, Luku barjaktara, Kotarane: Janka Mitrovića, Božu Milkovića, Iliju i Petra Smiljanića, Vuka Mandušića itd. Za Kunaru se kaže kako je: nesritna planina, u njoj vuci viju a lisice laju, orli klilću, crne zmije sikću,. Govori se: Ej Kunaro, ti se poravnila zašto kriješ tursko momče mlado? U njoj nigdje ni drveta nema osim ljuta i kamena tvrda. Kunara je simbol kletve, tajanstvenih sila, razbojstva, junaštva, prirodne gordosti, ponosa, kumstva, ljubavi, prokletstva, slobode, borbe i budućnosti. Na Kunari je Vuk Mandušić, davno prije Njegoša, iz usta fra Andrije Kačića Miošića govorio: Džeferdaru moja puško sjajna, do sad san te u srebru nosio a od sad ću u suhome zlatu, nemoj mene vatrom privariti, za oko te ni moliti neću! Sa Kunare je Mujo na Zadru gledao kapiju.Tu su Kotarani Budalini Tali konja ukrali, što se smatralo za najveću sramotu, pa ga je i stari Ćejvan aga prikorio.U Kunaru svi dolaze na konak.Tu se ćar dijeli i otud svatko ide svome zavičaju.Tu se pije, jede, opanak priteže ali i oružje prigledava. Tu je zemlja krvi poželjela a gavrani od junaka mesa. S Kunare se ide u polje Kotarsko.To je međa turska i hrvatska. Kruševo 1922. - Priprema i gonjenje ovaca na Velebit
Izvorni Opis videa: Svake godine u cilom Kruševu na proljeće ovce su se skupljale i gonile u Velebit na ispašu. Glavni i odgovorni primatelji ovaca na čuvanje i vodiči bili su Mijat i Stipan Jurjević sada već pokojni Koji su imali stanove na Dušicama ispod Svetog Brda..To su bili moji didovi po materi.Ovaj video je iz narodnog muzeja u Zadru i postavljam ga njma u čast da se vidi kako se živilo nekad od stoke.Uz njih su gonili Breulji i Vrkići posebno što se neki vide i na filmu.. Izvorni komentar o videa (Ilija Vrkić): ... Ovaj napisani članak iznad , istinit je i spada u povijest cijeloga sela Kruševa i njegovih žitelja.. Također u tom istom kontekstu moglo bi se spomenuti još mnogi naši sumještani, koji su također već odavna otišli na onaj svijet, a također su se bavili skupljanjem stada ovaca, koje su početkom lipnja tjerali na Velebit, na ispašu kako bi stada izbjegla obilne dalmatinske vrućine, koje su vladale tijekom ljeta. Vrijedno bi ih bilo i napomenuti imenom i prezimenom, pa evo imena: Stjepan Vrkić, Petar Vrkić s suprugomm Stojom, zatim Petar Bevulj također s suprugom .. Petar i Stjepan, odlazili su na mjesto Malovan, dok je Petar Brevulj odlazio uvijek na Javornik.. Sve je to danas ne pojmljivo za mlade naraštaje, ali to je bilo tako i moglo bi se nazvati borba za goli život.. Za sam kraj živi sam svjedok tih zbivanja, jer sam bio i sudionik tih događanja. Tada kao petnaestogodišnjak sam odlazio s mojim stricem Stipanom i okusije čari našega Velebita. Sada sam već i ponosan na sve to , jer sam upoznao sve najviše vrhove te naše ponosne planine Velebita.. Bio sam na Vaganskom vrhu, na Malovanu, također Svetom brdu, Poznajem sve od Čelinke do Bainog dolca to jest do Svetog brda.. |
|
Bukovica
ENCIKLOPEDIJSKA NATUKNICA IZVOR Hrvatska enciklopedija (1941.-1945.), Svezak: 3, stranice 496 - 497 BUKOVICA, 1. zabačen krški kraj u sjevernoj Dalmaciji, između padina Velebita i Ravnih kotara. Na sjeverozapadu granicu Bukovice čine Karinsko more i rijeka Zrmanja, a na jugoistoku srednji tok Krke. Sjeverozapadni dio, bliz Karinskom moru, i uzak pojas na Z, bliže Ravnim kotarima, zovu u B-i »Donji svijet«, dok se »duboka« ili prava Bukovica širi dalje na istoku i jugoistoku. B. je najvećim dijelom vapnenačka ravan (250—300 m), kojoj se u srednjem dijelu u pravcu SZ—JI izdiže pojas višeg zemljišta. Bukovička brda počinju s Orljakom na SZ, i njihovi su glavni vrhovi Vršina (565 m), Uvezac (549 m), Ivanova glavica (653 m), Jurišinka (674 m), Kunovac (640 m), Visibaba (544 m), Bjeline (493 m), Debelo brdo (363 m), Zečevo (325 m), Stari vrh (552 m) i V. Prosek (658 m). Bukovičko gorje geografski izdvaja duboku Bukovicu, u kojoj su i usprkos male udaljenosti od mora dobro izraženi kopneni klimatski utjecaji kao i velika kulturna razlika prema susjednom primorju. U dijelovima Donjeg svijeta glavno je zanimanje poljodjelstvo, najznačajnija je kulturna biljka loza. U dubokoj Bukovici nema vinogradarstva; uz poljodjelstvo stočarstvo ima velik značaj, u toliko veći, u koliko idemo dalje prema jugoistoku i istoku. Ni danas kroz duboku Bukovicu ili Bukovicu u užem smislu ne prolazi nijedan važniji put, tako da su veze Bukovice s vanjskim svijetom veoma slabe. Geografska odvojenost uvjetovala je, da je u B. uhvatio dubok korijen i do danas se održao poseban način života. Stanovništvo je katoličke i pravoslavne vjere s velikim postotkom nepismenih. Sela su razbijena u manje skupine kuća. Glavna su naselja Kistanje i Devrska na jugoistoku, Karin na SZ, a u srednjem brdovitom dijelu najvažnija su sela Žagar i Medviđe. Narodni život ima jednaka obilježja po svoj Bukovici, premda ondje ima i katolika i pravoslavnih, često izmiješanih u istom selu. Razlika je među njima, što su pravoslavni ijekavci, a katolici ikavci, zatim kod pravoslavnih ima manje veziva u nošnji. I jedni i drugi slave krsno ime, a nerijetko svetkuju pravoslavni katoličke svetkovine (sv. Vrane, i kao krsno ime) i obrnuto. Unatoč blizine primorske kulturne zone Bukovica je kraj, u kojem se i danas održava stara dinarska stočarska kultura, moglo bi se reći, i u svom najgrubljem obliku, kao jedva gdje drugdje na našem području. Sve je još puno junačkih i hajdučkih tradicija prošloga doba, živa je narodna epika i ljubav prema oružju, a i u tjelesnim osobinama pokazuje se snaga umjerenih i trijeznih pastira, nepremorenih teškim radom. Kuće su od kamena, pokrivene ševarom ili kamenim pločama, većinom prizemne, s otvorenim ognjištem i najoskudnijim namještajem. Zimi se spava obično na podu uz ognjište, a ljeti pod vedrim nebom. Nošnja je izrazito dinarskoga tipa (→ nošnja) s obilnom upotrebom kovanoga novca za nakit, kod čega se ističu golemi djevojački đerdani (»gendari«), koji sežu od grla gotovo do zemlje. I u socijalnom pogledu prevladava tradicija s razmjerno dobro održanim zadrugama, jakom patrijarhalnošću i potisnutim položajem žene. Kod pravoslavnih se ta prevlast tradicije naročito vidi još u tom, što se djevojka po običaju isprošena vodi kući mladoženjinoj bez crkvenog vjenčanja, pa živi tako često i godine, rađa djecu, oblači se kao udata žena (ne nosi djevojačke kape), i svi je takvom zovu i smatraju bez ikakva zazora, dok se s druge strane strogo pazi na moral djevojaka i momaka u roditeljskoj kući. Dobro se drže i drugi običaji, osobito božični (na pr. paljenje triju velikih klada-badnjaka, pečenje česnice, božičnog kruha, steranje slame i t. d.) i đurđevski (s vrlo mnogo čaranja i gatanja, naročito oko stoke), a živa su i brojna vjerovanja (u vile, vještice, vukodlake i t. d.). LIT.: V. Ardalić, Bukovica, Nar. život i običaji, ZNŽO sv. 4, 5, 7, 10, 11, pa još nekoliko drugih članaka istoga pisca u ZNŽO. B. B-ć. Bukovička buna. Zemljište, koje su dalmatinski Zagorci osvojili u današnjoj sjev. Dalmaciji za Velikoga rata 1684—99), razdijelila im je Mletačka republlika tako, da su ga uživali bez ikakovih poreza ili nameta. Nakon osvojenja Knina 1688 Republika ih je manje trebala, pa se javila tvrdnja, da osvojena zemlja pripada državi i da su posjednici obvezani zbog toga na neka podavanja; tako je oko 1690 uvedena desetina. Isprva se uzimala samo od oranica, no kasnije se pretvorila u težak namet, osobito zbog načina, kako se utjerivala. Nezadovoljstvo naroda izbije u Vrani siječnja 1692; stanovnici ovih općina bili su stavljeni izvan zakona, a kuće nekih sudionika spaljene. Desetina je tada bila protegnuta na sve plodove, i zakupnici su je paušalizirali. G. 1703 dobije na dražbi zakup desetine u Bukovici i Kotarima zadarski plemić Šimun Fanfogna. Da utjera uloženi novac, ukine dotadašnje paušalno plaćanje i stade preko svojih subaša i desetara utjerivati desetinu od svih plodova. Kako je u to vrijeme narod Bukovice i Kotara zbog napetih odnosa s Austrijom i nepovjerenja prema Turskoj morao raditi na snabdijevanju utvrda i primati po selima mletačko konjaništvo i kako se u Bukovici oduzimala i stoka, da bi se Bosancima platila šteta, koju su im dalm. stočari bili učinili, pobuni se u siječnju 1704 narod u selu Žegaru, siđe u Obrovac, oslobodi neke utamničenike i otme zaplijenjenu stoku. Na poziv popa Petra Kuridže ustade narod između Zrmanje i Krke, udari na Fanfognine desetare i zabrani dovoz živeža u Zadar. Opći providur preseli se u Split, a na poziv njegova zamjenika dođu buntovnici pred Zadar i predadu molbu za providura. Kad je molba bila odbijena, zaprijeti Kuridža seobom naroda. Sada stade providur pozivati k sebi neotpornije glavare i neke uspije odvratiti od bune, a nato stanu i ostali moliti za oproštenje. Kuridža i glavari Žabetić i Nanić pobjegnu u Liku; oni budu osuđeni na smrt vješanjem i na gubitak imetka. Žabetić dođe u prosincu 1704 u Mletke, da duždu lično iznese nepravde nanesene narodu. Da ga ne uhvate, pobjegne, a kasnije bude pomilovan. Kuridža je bio uhvaćen; u mletačkim pozzima proveo je preko 40 godina. P. P-š. |
Bukovica Dokumentarni film 1968
Datum objave: 10.4.2018. Postavio: vuk prokas Opis: Zivot seljaka u oblasti Bukovice, severna Dalmacija. Modrino selo kod Kistanja - Putopis iz Dalmacije
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 23.5.2023. Opis. Modrino selo nalazi se u sjevernoj Dalmaciji. #dalmacija #selo #sasvimprirodno #život Našem YouTube kanalu možete novčani pomoći malom donacijom direktno odabirom tj klikom na ikonicu. Hvala (ispod videa, donji desni ugao). Pored ikonica Like, Remix, Deli nalazi se HVALA. Dalmacija - Kamen do kamena 1968 Dokumentarni film TV Zagreb
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 12.12.2020. Opis. Dokumentarni film ''Kamen do kamena kamen'' televizije Zagreb iz 1968. godine. Snimljeno u Sjevernoj Dalmaciji, oblast Bukovica. Autor: Zvonko Letica #dalmacija #selo #život #dokumentarnifilm #istorija #sasvimprirodno #dalmatia Документарни филм ''Камен до камена камен'' телевизије Загреб из 1968. године. Снимљено у Сјеверној Далмацији, област Буковица. Аутор: Звонко Летица Kulturna baština: Utvrde oko Benkovca
Postavio: Dvorci Stari Gradovi Datum objave: 4.11.2018. Opis. Prostor Ravnih kotara i Bukovice obiluje spomenicima iz srednjeg vijeka kad je ovdje, u srednjoj Dalmaciji, bilo sjedište hrvatskog rodovskog plemstva. Političke prilike, sukobi i ratovi, obrana posjeda, potaknuli su izgradnju niza utvrda na strateški važnim položajima. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Narodna baština
Duhovna baština
Narodni običaji
|
Bukovačka svadba "Zdravo moj sine, zdravo moja junačino, da bi se u dobar čas oženio, da bi za se ljubu dovodio, da bi sa njom roda porodio. Pred kućom ti rasta bor, živio te gospod Bog." Tako su se nekoć ispraćali sinovi pred ženidbu. Običaj star 320 godina i danas je živ među članovima KUD-a Korijeni Bukovice iz Ervenika kraj Knina. Čuvajući kulturu ovog gorštačkog kraja, oni bdiju i nad prijateljstvom u kojem nije važna ni vjera ni nacionalnost. IZVOR Hrvatska radio televizija, 2024. |
|
Obrovački kraj
Pogled s padina Velebita, preko Obrovačkog platoa, prema pobrđu Bukovice. |
Obrovac
Na Obrovačkom platou, iznad kanjona Zrmanje
|
Pogled od Podpraga podno Tulovih greda na kanjon Zrmanje i njezino ušće u Novigradsko more
|
Karinsko more
Karinsko more je gotovo zatvoreni morski zaljev površine 5,7 km2 koji je uskim kanalom Karinskim ždrilom spojen s Novigradskim morem. Nalazi se oko 30 km istočno od Zadra. Prosječna dubina u zaljevu je 12 metara, a doseže do 18 metara. U Karinsko more se ulijevaju manji slatkovodni vodotoci koji miješanjem sa slanom vodom uzrokuju nastanak ljekovitog blata. Najveći vodotok je rijeka Karišnica, koja se ulijeva u dnu zaljeva, a tu je i rijeka Bijela.
Područje Karinskog mora, kao ogranak Jadranskog mora zavučen duboko u kopno, naseljeno je još od najstarijih vremena. Tu se nalazilo antičko naselje Corinium, a kasnije Karin, koji je imao važnu obrambenu ulogu u srednjem vijeku. Naselja koja izlaze na Karinsko more su Kruševo, Gornji i Donji Karin te Pridraga. Danas se tu razvija turizam (auto-kamp, veliko turističko naselje u Gornjem Karinu).
IZVOR Karinsko more. Wikipedija (hr)
Područje Karinskog mora, kao ogranak Jadranskog mora zavučen duboko u kopno, naseljeno je još od najstarijih vremena. Tu se nalazilo antičko naselje Corinium, a kasnije Karin, koji je imao važnu obrambenu ulogu u srednjem vijeku. Naselja koja izlaze na Karinsko more su Kruševo, Gornji i Donji Karin te Pridraga. Danas se tu razvija turizam (auto-kamp, veliko turističko naselje u Gornjem Karinu).
IZVOR Karinsko more. Wikipedija (hr)
Karin
|
Karin se sastoji od nekoliko zaseoka, od kojih su dva najveća: Donji Karin, uz more i veći Gornji Karin.
Karin, Donji i Gornji, dva sela u primorju Karinskoga mora, oko 10 km sjeverno od Benkovca. Donji Karin ima 152 st. (2021), a Gornji Karin 824 stanovnika. Donji Karin leži uz južnu obalu Karinskoga mora, oko 2 km od Gornjega Karina. stanovništo se bavi poljodjelstvom i ovčarstvo te turizmom. Na gradini Miodrag nalaze se ostatci ilirske megalitske utvrde s ostatcima hrama božice Latre, rimski amfiteatar i srednjovjekovna utvrda. U Donjem Karinu ruševine su osmanskog pravokutnoga kaštela s trima obrambenim kulama (srušen 1647.), a na utoku Karišnice u Novigradsko more nalaze se ostatci franjevačkoga samostana. Sagrađen je u kasnome srednjem vijeku na temeljima benediktinskoga samostana iz 9. st., potom razoren za osmanskih ratova te temeljito obnovljen početkom 17. st. U Domovinskom ratu teško oštećen (1991.) i razoren (1993.). Na području današnjega naselja Donji Karin nalazilo se utvrđeno ilirsko, keltsko te rimsko naselje Corinium, smješteno na cesti koja je povezivala unutrašnjost antičke provincije Liburnije sa Zadrom. U srednjem vijeku bio je pod vlašću Ostrogota (5–6. st.), Bizantskoga Carstva (6–7. st.), Franačkoga Carstva (7–9. st.) te u sastavu Hrvatske (od 10' st.). Oko 950. spominje ga Konstantin VII. Porfirogenet, kao sjedište jedne od jedanaest hrvatskih županija, pod imenom Cori (τὸ ϰόρı), tvrdeći da je sagrađen na temeljima rimskog Coriniuma. Kralj Dmitar Zvonimir dao ga je u miraz kćeri Klaudiji prigodom udaje za hrvatskog plemića Vonihu Lapčanina potomka jednog od 12 starih hrvatskih rodova ('nobilum Chroatorum’). U ranome srednjem vijeku nalazio se u Lučkoj županiji. Kao gospodari Karina od 11. do 14. st. spominju se Karinjani, ogranak hrvatskog plemena Lapčana, a od 14. st. do 1527. Gusići i ogranci toga plemena Kurjakovići i krbavski Karlovići. Turci su zauzeli Karin 1527., pod zapovjedništvom bosanskog sandžaka Janus age, koji je sa 4000 konjanika napao grad. Branio ga je knez Ivan Hranišić. Zarobljeno pučanstvo Turci su dijelom poturčili, a dijelom prodali u ropstvo, tako da nitko nije ostao od starog hrvatskog roda Karinjana. U sastavu Osmanskoga Carstva bio je sve do 1683. kao dio Ličkog ili Krčkoga sandžaka. Kao osmanski gospodari spominju se vranski zaimi Durakbegovići. God. 1683-1797. Karin je bio u sastavu posjeda Mletačke Republike u Dalmaciji. U Karin 1683. dolaze pravoslavni Vlasi iz Modrina Sela. a ovamo pak iz Bosne. Tijekom Domovinskoga rata (1991–95) oba su sela bila okupirana. Oslobođena su 1995. IZVOR Karin Donji i Gornji. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.11.2024. |
Kulturno-povijesna baština. U Karinu se, osim samostana posvećena Gospi od Anđela nalazi crkvica Sv. Paškvala i prema predaji, od Turaka razrušena crkva Sv. Marka iz 14. st. sa mnoštvom stećaka, te pravoslavna crkva. Sv. Kirika i Julite.
Razno iz povijesti. U mjestu se 2.8.1971. zbio nemio dogadaj. Obrovački i benkovački policajci pretukli su više desetaka stanovnika Kruševa, Pridrage i drugih hrvatskih mjesta samo zato što su imali hrvatsko znakovlje i pjevali Vilu Velebita.
|
|
Corinium
Corinium je rimski grad na području današnjeg Karina. Geostrateški prostor antičkog Coriniuma, današnjeg Karina, na području sjeverodalmatinske krševite bukovačke zaravni pruža neposredan izlaz na Karinsko more. U rimsko doba Karin postaje centar peregrinske (liburnske) zajednice, koja je stekla samosvojni stupanj civiteta i status rimske municipalno konstituirane općine od vremena vladavine cara Augusta (27.pr. Kr.- 14.). Smatra se da je antički Corinium ubiciran na području gradine Miodrag, koju opisuje znameniti putopisac Alberto Fortis na svom proputovanju kroz Dalmaciju u drugoj polovici 18. stoljeća. Na datom području trebala bi se na temelju spomenutog opisa po svoj vjerojatnosti nalaziti građevina amfiteatra namijenjena za priređivanje krvavih gladijatorskih igara omiljenih u rimskom svijetu. Rekognosciranjem dotičnog područja, znameniti hrvatski arheolozi, don Frane Bulić i Šime Ljubić, naznačuju postojanje građevine rimskog amfiteatra. Međutim, zasad još uvijek nemamo arheološki potvrđenih arhitektonskih ostataka rimskog amfiteatra. IZVOR Corinium. Wikipedija (hr) |
Gornji Karin
Gornji Karin je mjesto smješteno iznad Karinskog mora. Administrativno pripada gradu Obrovcu. Ovo mjesto ima 1.125 stanovnika (2011.). Osim Karišnice, Gornjim Karinom teče i potok Bijela rijeka.
Donji Karin
Donji Karin je malo mjesto smješteno uz Karinsko more, administrativno u sastavu grada Benkovca. Donji Karin ima 152 stanovnika (2021. godina; 101 stanovnika 2001. godine). Donji i Gornji Karin dijeli rijeka Karišnica, koja se ulijeva u Jadransko more (odnosno u Karinsko more).
|
Franjevački samostan sv. Marije Bezgrješne
Položaj. Franjevački samostan sv. Marije Bezgrješne nalazi se u Donjem Karinu, pored ušća rijeke Karišnice u Karinsko more. U sklopu samostana nalazi se i crkva Bezgrješnog začeća Marijina (Gospe od Anđela). Povijesni pregled. Franjevački samostan u Karinu, jedan od najstarijih samostana Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, podignut je u 15. stoljeću (1429.), nedaleko, ili možda upravo na mjestu gdje se nekada nalazio mnogo stariji benediktinski samostan, vjerojatno iz 9. stoljeća. Utemeljio ga je za bosanske franjevce, kako se smatra, Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak hrvatskog roda Lapčana. Njegova supruga Elizabeta (Jelisaveta Lapsanović, kćer velmože Branislava Bojnića iz Bojnika u Kruševu) obdarila je samostan dotacijama i ona je vjerojatno pokopana u franjevačkoj crkvi sv. Marije. Samostan je 1514. pripojen Franjevačkoj provinciji Bosni-Hrvatskoj, Trsatskoj kustodiji, dok su svi ostali samostani ostali unutar Bosanske vikarije. Franjevci su ostali u Karinu i kad je taj kraj pao pod tursku vlast. Turska osvajanja. Godine 1560., fra Blaž je dobio dozvolu od kliškog sandžak-bega da popravi "kloštar" sv. Marije kod tvrđave Karin. Samostan je pretrpio velika oštećenja u vrijeme osmansko–mletačkih sukoba, tako da je na početku Kandijskog rata (1645. – 1669.) razoren i napušten. Tek oko godine 1720. počelo se ozbiljnije misliti na njegovu obnovu. Poslije temeljite obnove 1730., i Karin je 1732. proglašen samostanom. Prvotna samostanska zgrada imala je samo prizemlje i prvi kat, a prilikom obnove u 18. stoljeću dograđen je i drugi kat, a oko klaustra su bile podignute sobice za redovnike. Ranije su i samostan i crkva bili građeni u gotičkom stilu, o čemu svjedoči oblik zazidanih prozora na crkvi i zvoniku. Umjesto njih su u doba obnove u 18. stoljeću otvoreni polukružni, barokni prozori. Uz jednostavnu jednobrodnu crkvu gotičkog stila nalazi se mali i skladni klaustar. Takav oblik, samostan je imao sve do Domovinskog rata. Franjevci su još pod turskom vlašću pastorizirali okolni kraj, što su također nastavili činiti i kasnije. Širili su pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji i sv. Paškalu Baylonskom, zaštitniku stoke. U samostanu su u prošlosti djelovale škole, te je postojala mala, ali vrijedna knjižnica s oko 400 knjiga, 5 inkunabula, nešto rukopisa i arhiv. Drugi svjetski rat. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata oštećen mu je sjeverni dio. Samostan je temeljito obnovljen 1977. – 1978. godine, a u potpunosti uređen 1989. – 1990. Ispred samostanskog dvorišta uz cestu je i samostansko groblje. Domovinski rat i poraće. Taj samostan su već u kolovozu 1991. godine okupirale jedinice tzv. SAO Krajine, iz njega protjerali redovnike, te ga zajedno s crkvom i zvonikom razrušili 13.2.1993. u znak odmazde nakon vojno-policijske operacije "Malsnica". Zanimljivo je da je barbarski uništena i zajednička fratarska grobnica na groblju, a sve gospodarske zgrade su spaljene. Obnova samostana započela je u proljeće 1997. godine pod vodstvom Ministarstva kulture RH. Dana 2.8.2006., na blagdan Gospe od Anđela, obnovljeni samostan svečano je otvoren. Samostanska crkva u Karinu pripadala je izvornom tipu tzv. franjevačke propovjedničke crkve što i odgovara vremenu njezine gradnje potkraj trećeg desetljeća 15. stoljeća. Istovremeno sa samostanom obnovljena je i crkva u izvornom obliku. Godine 2006., franjevci Provincije Presvetoga Otkupitelja dogovorili su sa zadarskom nadbiskupijom preuzimanje župe Karin, a nadbiskupiji ustupili župu Perušić. Samostan i crkva Bezgrešnog začeća Marijina (Gospe od Anđela) nalaze se na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod registarskim brojem Z-1215. IZVOR Franjevački samostan sv. Marije Bezgrješne u Donjem Karinu. Wikipedija (hr) |
Do uništenja 1993. godine karinski Franjevački samostan bio je remek-djelo toga područja s vidljivim elementima svih faza gradnje od romanike i gotike preko renesanse i baroka do zahvata provedenih u 19. stoljeću, dignut je u zrak kao čin osvete. Bio je već doduše i prije toga devastiran i onečišćen, ali je građevinski bio cijeli. Uništen je kao odmazda za akciju Maslenica. Spašen je tek dio biblioteke koju je sklonio kustos — bivši zadarski đak. Riječ je o biblioteci koja je u pretežnom dijelu puna starih antifonarija iz 15. i 16. stoljeća.
|
Popovići
Popovići su naselje udaljeno 6 kilometara od Benkovca. Oko 2021. godine u njemu je živjelo 175 ljudi.
Crkva sv. Ante. Župna crkva Popovića.
Crkva sv. Mihovila arkanđela. Zadarski nadbiskup koadjutor Zgrablić predvodio je u jesen 2022. godine euharistijsko slavlje, obred blagoslova crkve i posvete oltara novoizgrađene crkve sv. Mihovila arkanđela u mjesnom groblju, koja je prvotno bila izgrađena u 12. stoljeću, a koju su pobunjeni Srbi 1992. minirali i sravnili sa zemljom. Na obnovljenu crkvu je na ovratnik bočnih vrata ugrađen pisani kameni ornament iz 1. stoljeća, visok 0,90 i širok 056 m.
Crkva sv. Ante. Župna crkva Popovića.
Crkva sv. Mihovila arkanđela. Zadarski nadbiskup koadjutor Zgrablić predvodio je u jesen 2022. godine euharistijsko slavlje, obred blagoslova crkve i posvete oltara novoizgrađene crkve sv. Mihovila arkanđela u mjesnom groblju, koja je prvotno bila izgrađena u 12. stoljeću, a koju su pobunjeni Srbi 1992. minirali i sravnili sa zemljom. Na obnovljenu crkvu je na ovratnik bočnih vrata ugrađen pisani kameni ornament iz 1. stoljeća, visok 0,90 i širok 056 m.
Medviđa
|
MEDVIĐA SRCE BUKOVICE
Autor: Putevima Divljine Datum objave: 5.6.2024. Opis. Dragi prijatelji predstavljamo vam selo Medviđu,selo koje je savršen spoj divlje prirode,surovog života i jako gostoljubivih ljudi,koji su nam bili odličan vodič gdje i šta posjetit,a posebne pozdrave šaljemo obitelji Katuša koja se prije par godina odlučila vratiti na rodnu grudu i daju odličan primjer kako promovirat svoje selo bez ičije pomoći.Ovim putem moramo spomenit i gospodina Petra,povratnika iz Amerike,koji ima malu farmu krava i koji je tako odlučio provest dane svoje mirovine. Ako vam se svidio ovaj video i naš kanal podržite naš rad na paypal.me : putevimadivljine |
Dobropoljci
|
Kamene skulpture u selu Dobropoljci
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 2.6.2021. Opis. Selo Dobropoljci nalazi se 20 km od Benkovca a 40 km od Knina. Iskoristili smo slobodno vreme i obišli ovo selo u Dalmaciji. |
Kistanje
|
Kistanje 1968. Pazarni dan - Bukovčani - Život nekada u Dalmaciji
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 4.2.2024. Opis. Insert iz dokumentarnog filma TV Zagreb ''Kamen do kamena kamen'' iz 1968. godine. Autor: Zvonko Letica |
Manastir Krka i Bilušića buk - Putevima prirode
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 19.6.2024. Opis. Manastir Krka i Bilušića buk u Dalmaciji. Ukoliko želite donaciju našem kanalu možete izvršiti i putem Western Uninon-a. Hvala unapred! |
Ervenik
|
ERVENIK MJESTO DUHOVA NA RIJECI ZRMANJI
Autor: LIKA BAŠ DANAS Datum objave: 10.6.2023. Opis. Danas vas dragi moji po želji mog prijatelja Zdravka Šekuljice vodim u njegovo rodno mjesto na Zrmanji a to je Ervenik. Nažalost ovo mjestašce i danas izgleda kao da je jućer zavr4šio rat. E pa pogledajte.... |
Kvadratura kruga: Ervenik
Autor: RTS Kvadratura kruga - Zvanični kanal Datum objave: 4.1.2020. Opis. Ervenik je najsiromašnija opština u Evropskoj Uniji i jedna od malobrojnih opština u Hrvatskoj u kojoj su Srbi na vlasti. Na prostoru koji pripada opštini Ervenik danas je osam puta manje stanovnika nego što ih je bilo pre rata.Srbi iz Ervenika u svojoj opštini nemaju ambulantu, školu, poštu, banku, pijac, pekaru i nijednu prodavnicu.Trećina stanovnika Ervenika još uvek nema vodu, a prve kilometre asfalta dobili su tek četvrt veka posle rata.Jedino što u centru ovog mesta postoji su zgrada opštine i jedna kafana. To je danas slika Ervenika, čiji stanovnici, osim nade, nemaju gotovo ništa drugo. Urednik emisije Branko Stanković autor je 18 dokumentarnih filmova i dve drame koje su ekranizovane na RTS-u, a i mnoštva dokumentarnih emisija, koje su, kao i filmovi, nagrađivane na domaćim i međunarodnim festivalima. |
IZVORI I LITERATURA
|
ANDROVIĆ, Ivan: Po Ravnim kotarima i kršnoj Bukovici. Zadar 1909.
ARDALIĆ Vladimir: Bukovica. Zbornik za narodni život i običaje JAZU knj. 4, 5 i 7. Zagreb, 1899.-1902. (PDF) ARDALIĆ, Vladimir: Narodne pripovijetke iz Bukovice u Dalmaciji. Pretisak iz XIII/2 "Zbornika za narodni život i običaje južnih Slavena". Zagreb, 1908. ARDALIĆ, Vladimir: Bukovica : narodni život i običaji / Vladimir Ardalić ; priredio, sastavio rječnik, napisao predgovor i komentar Živko Bjalanović ; [fotografije Radivoj Simonović]. Srpsko kulturno društvo Prosvjeta, Zagreb, 2010.
|
|
