|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > ŽUMBERAČKO GORJE / GORJANCI > Gorjanci - istočni dio - vodič
Države: Slovenija
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
Države: Slovenija
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
|
Gorjanci
Pogled od Kostanjevice na Krki na istočni (lijevo) i središnji dio (desno) Gorjanaca |
Gorjanci - istočni dio
IZMEĐU DOLINE BREGANE I KOSTANJEVICE NA KRKI
Crnkasta sasa; slo. navadni kosmatinec (Pulsatilla nigricans) na Planinskoj gori
Naslovna fotografija
Na Vrhima (780 m n.v.) na obroncima Planinske gore, odakle se pruža lijep pogled na istočne dijelove Gorjanaca, savsku nizinu i Medvednicu. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
PRIRODA
|
|
Bregana (rijeka)
|
Rijeka Bregana, pritoka rijeke Save je u dijelu srednjeg i donjeg toka granični vodotok između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, dok gornjim tokom teče kroz hrvatski teritorij. Duga je 26,92 km.
Rijeka Bregana nastaje spajanjem 9 potoka odprilike 18 km uzvodno.To su Jaruška Bregana, Lipovačka, Pavlanska, Brezovačka, Golubićka, Delivukova, Šimračka, Tisovačka i Siječevačka Bregana. Glavni pritoci Bregane s hrvatske strane su: Rakovac, Dobri potok, Jarak, Velika Draga, Škrbotnik i Breganica, a sa slovenske: nekoliko manjih pritoka, Sevškov jarek i Kamenjak. Bregana sa svojim pritocima tvori dobro razgranatu hidrografsku mrežu u porječju lepezastog oblika površine 92,1 km2. Porječje Bregane obilježava u većem dijelu šumski pokrov i strmi obronci, što su faktori koji daju relativno veliko bazno otjecanje u Bregani sa srednjim protokom od 1,36 m3/s te posljedično rezultiraju izraženim erozijskim procesima. Manji dio površine sliva otpada na poljoprivredna zemljišta i naselja. Bregana je s gledišta zaštite prirode zaštićena i važna za očuvanje više vrsta riba (Direktiva o staništima) što značajno utječe na način upravljanja vodama Bregane te vodnim dobrom i priobalnim zemljištem. Na rijeci Bregani, na hrvatskoj strani, nasuprot (nekadašnjeg vojnog) Remontnog zavoda (nalazi se na slovenskom teritoriju), 1952. g. postavljena je vodomjerna stanica. Naselje Bregana ime je dobilo po rijeci. IZVORI / PROČITAJ VIŠE JELENIĆ, Janko: Nešto iz prošlosti našeg kraja – kanjon Bregana. Udruga Žumberčki uskoci, 14.8.2014.; Bregana. Frisco-Project |
U dolini rijeke Bregane
|
Slovenska vas
Obrežje
Jesenice na Dolenjskem
Nova vas pri Mokricah
Grad Mokrice
|
Dvorac Mokrice (slo. Grad Mokrice)
|
|
|
|
|
Ribnik Mokrice (hrv. Ribnjak Mokrice)
Ribnik Mokrice (hrv. ribnjak)
|
Mali ribnjak (ribnik) Mokrice nalazi se uz lokalnu cestu Čatež ob Savi - Obrežje i u blizini auto-ceste Ljubljana-Zagreb. Njime upravlja ribolovno društvo iz Brežica (Ribiška družina Brežice).
Riblje vrste koje se nalaze u ribnjaku su: androga, bijeli amur (slo. beli amur), klen, crvendać (slo. koreselj), šaran (uzgojni oblik; slo. krap - gojena oblika), linjak (slo. linj), mrena, grgeč (slo. navadni ostriž), deverika (slo. ploščič, Abramis brama), potočna pastrva, bodrka (slo. rdečeoka), potočna mrena (slo. pohra), crvenperka (slo. rdečeperka), smuđ (slo. smuč), som, tolstolobika (slo. srebrni koreselj), štuka (slo. ščuka) i uklija (slo. zelenika). Ribolov se može obavljati od 1. svibnja do 1. studenoga tekuće godine. Ribolov se može obavljati samo od zore do 9 ujutro i od 18 do sumraka. |
Velika Dolina
|
|
|
Ponikve
Vrhe (Ponikve)
Bogovo selo (Ponikve)
|
|
Sveti Jakob
|
|
Žakovec (Ponikve)
|
Rajec
Vošinjek
Perišče
Brezje v Veliki Dolini
Laze
|
|
Koritno
|
|
Škarice
|
|
Ribnica
Gaj
Mala Dolina
Dolnji Cirnik (Cirnik)
Cirnik
|
Zidanice (kleti) iznad naselja Cirnik
|
Sveti Križ
|
|
|
|
Gornji Cirnik (Cirnik)
|
|
|
|
KLEŽNIK
NADMORSKA VISINA 370 m
NADMORSKA VISINA 370 m
|
|
|
|
|
|
Prilipski potok
|
|
Podgračeno
Prilipe
|
U Prilipama se nalazi motocross staza Auto-moto društva iz Brežica.
|
|
Bitka kod Prilipa
2. srpnja 1991. godine Proglašenje neovisnosti Republike Slovenije bilo je povod za vojni napad Jugoslavenske narodne armije na Sloveniju, Posavje, odn. područje odgovornosti 25. oblasnog stožera Teritorijalne obrane (25. območni štab Teritorialne obrambe) bilo je u središtu zbivanja u slovenskom obrambeno-oslobodilačkom ratu 1991. U njega su upale jake oklopno-mehanizirane kolone JNA iz područja Hrvatske. Naoružani pripadnici slovenskog naroda su ih zaustavili, a minobacačkim napadom neutralizirana je vojna zračna luka JNA Cerklje kod Krke, po vatrenoj moći najjača neprijateljska vojarna. Samohodni mehanizirani divizion PZO JNA iz Karlovca u Hrvatskoj prešao je slovensko-hrvatsku granicu u Metliki, s namjerom prodora prema Ljubljani. Agresora su slovenski teritorijalci najprije zaustavili u Pogancima pred Novim Mestom, a 27.6. na Medvedjeku, gdje se nakon dvodnevnih borbi morao vratiti prema Zagrebu. U Krakovskoj šumi agresorsku diviziju napala je i onesposobila jedinica 25. oblasni stožer Teritorijalne obrane. Oklopno-mehanizirana bojna 4. oklopne brigade JNA iz Jastrebarskog pohitala je u pomoć okruženoj oklopnoj koloni u Krakovskom gozdu (šumi). Bojna se sastojala od dvije tenkovske satnije, mehanizirane satnije i vozila za pratnju – ukupno 32 vozila. U Prilipama ga je u jutarnjim satima 2.7.1991. zaustavio ojačani vod 110. pješačke divizije TO-a iz Brežica, koji je s dva jurišna voda branio grad Brežice, dok je jedan vod kontrolirao i štitio magistralnu cestu. te pristup Čatežu i Brežicama. Agresorska bojna imala je jaku zračnu potporu, ali su je teritorijalci uspjeli potpuno zaustaviti i onesposobiti. Uništena su dva najsuvremenija tenka M-84 i dva transportera. U borbama je ranjen i poginuo veliki broj pripadnika JNA. Postrojba TO nije imala gubitaka u zasjedi, što je vrlo važno, jer su se teritorijalci iz Brežica u borbi uspješno nosili s brojnijim i bolje naoružanim protivnikom. Ovom akcijom, u kojoj je postignut uspjeh teritorijalaca iznad svih očekivanja, okončane su oružane borbe u Posavju. Autori teksta na informativnoj ploči postavljenoj u naselju Prilipe: Savez veterana rata za Sloveniju Pokrajinski odbor Posavje Regionalna udruga Brežice 
|
|
Ribnik Prilipe 1 i Ribnik Prilipe 2
|
Ribnjak (ribnik) Prilipe nalazi se uz lokalnu cestu Čatež ob Savi - Obrežje i u blizini auto-ceste Ljubljana-Zagreb. Njime upravlja ribolovno društvo iz Brežica (Ribiška družina Brežice).
Riblje vrste koje se nalaze u ribnjaku su: androga, bijeli amur (slo. beli amur), klen, crvendać (slo. koreselj), šaran (uzgojni oblik; slo. krap - gojena oblika), linjak (slo. linj), mrena, grgeč (slo. navadni ostriž), nosara (slo. ogrica), platnica (Rutilus pigus virgo), deverika (slo. ploščič, Abramis brama), podust odn. skobalj, bodrka (slo. rdečeoka), crvenperka (slo. rdečeperka), smuđ (slo. smuč), som, tolstolobika (slo. rebrni koreselj), štuka (slo. ščuka) i uklija (slo. zelenika). Uz ribnjak se nalazi objekt Ribiške družine Brežice. 
|
Manje jezero zimi
|
Dobeno
Dvorce
Čatež ob Savi
|
|
|
|
|
Jakobova pot (hrv. Put Svetog Jakova)
Jakobova pot (hrv. Put Svetog Jakova) ili El camino de Santiago skupni je naziv za nekoliko hodočasničkih putova koji su vodili do svetišta svetog Jakova u gradu Santiago de Compostela u sjeverozapadnoj Španjolskoj. Bio je, uz Rim i Jeruzalem, najveće kršćansko hodočasničko mjesto. Dolenjski krak Jakobove poti (Šentjakobska pot – Dolenjska ceja) u Sloveniji vodi od Slovenske vasi (na granici s Hrvatskom, kod Bregane), pokraj Kostanjevice na Krki, Novog mesta, Stične, Ljubljane, preko Krasa do Trsta i dalje prema Španjolskoj. Dolenjski krak dugačak je 330 kilometara, a prva etapa završava kod crkve sv. Jakoba u najmanjem gradiću u Sloveniji, u Kostanjevici na Krki. Zanimljivost je i Jakovljeva školjka, simbol sv. Jakoba, koja je uklesana u kamen na ulaznim stepenicama crkve Marije Tješiteljice kršćana u Malim Vodenicama.
IZVOR Občina Kostanjevica na Krki |
|
ŠENTVIŠKA GORA
|
Bitka s Turcima kod Brežica na Savi 24.8.1475. godine Godine 1475. Ludvika Kozjaškog zadesila je ista sudbina kao još dvojicu Kozjaških koji su godinu dana ranije pali u tursko sužanjstvo. Sredina 15. stoljeća vrijeme je masovnih upada Turaka u Korušku, Štajersku i Kranjsku. Kad su Turci u kolovozu/avgustu te godine po treći put stigli iz Bosne i opustošili južnu Štajersku, u Štajerskoj i Koruškoj je izvršeno brzo novačenje pod vodstvom koruškog kapetana Jurija Schenka, koji je prvi uspio zaustaviti malu tursku diviziju u prelasku preko Drave. Preko 200 Turaka je posjekao, ali je ostale potisnuo do Save kod Brežica, gdje su se Schenku pridružili Kranjci pod vodstvom Ludvika Kozjaškog. Jurij Schenk preuzeo je zapovjedništvo nad združenim snagama od 450 ljudi. Međutim, Ahmed-paša se neočekivano pojavio na terenu s dodatnih 2000 konjanika. Dana 24.8. došlo je do sukoba između dva protivnika - Ahmed-paše, koji se želio osvetiti za prethodni poraz i brojčano daleko manjih jedinica Jurija Schenka. Schenkove snage su počele bježati pred oko 2000 Turaka, a oko 400 ih je ubijeno ili zadavljeno, a ostali su završili u zarobljeništvu. Ludvik Kozjaški je zarobljen, kao i zapovjednik Schenk. Posječeni su ili zarobljeni mnogi plemići i vitezovi iz Kranjske i Štajerske: Kristof Radovljiški, Gašpar i Krištof Lamberg, Nikolaj Ravbar i Jurij Ravbar, Janez Gradenecker, pali su jedan Mindorfer, dva Mordaxa. Zarobljenici su odvedeni u tvrđavu Zrinj, gdje su držani dvije godine. Za njih su tražene visoke otkupnine: za Jurija Schenka 4000 guldena, za Ludvika Kozjaškog 2000, za Jurija iz Himmelberga 2000, za Viljema Galloa 1000, za Martina Ditrichsteina 500, za Ludvika Mordaxa 800, za Andreja Hohenwarthera 600. Ludvika i Schenka otkupili su mještani u roku od godinu dana. Oni za koje nisu uspjeli brzo skupiti visoku otkupninu odvedeni su u zarobljeništvo u Istanbul. Takvu su sudbinu doživjeli Sigmund von Polheim, Andrej Gutensteiner, Matej Mindorfer i Henrik Prüeschenck koji su također umrli u zatvoru. IZVOR Ludvik Kozjaški. Wikipedija (sl) |
Sveti Vid
|
|
Gornja Straža
|
|
Cerina
|
|
Žejno
|
Sobenja vas
|
CIRNIK
Prostorni pogled na Veliki Cirnik (desno), Mali Cirnik (ispred, lijevo) i Šentvišku goru (pozadi, lijevo)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Prostorni pogled iz smjera sjeverozapada na Veliki Cirnik (u pozadini), Mali Cirnik (u pozadini, desno) i Šentvišku goru (u prednjem planu)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Veliki (Goli) Cirnik
|
Goli Cirnik (621 m), zvan i Veliki Cirnik, leži u istočnom dijelu Gorjanaca, smješten između ušća Krke u Savu na sjeveru i slovensko-hrvatske granice na jugu, duž koje velikim dijelom prolazi rječica Bregana. Veliki Cirnik je također najviša točka Brežičkog planinarskog puta (slo. Brežiška planinska pot) koji se može prijeći za 4-5 sati umjerenog hoda. Krajolik je pogodan za šetnju, bez strmih uspona i spustova.
Iako nosi i naziv "goli" s vrha nema vidika jer je njegov zaravnjen vrh obrastao listopadnom bukovom šumom. Pogledi s pružaju s pojedinih padina Cirnika, i to na Kršku kotlinu s Krškim i nuklearnom elektranom te Bizeljskim brdima u pozadini. Na vrhu je od 2000. godine postavljen mali bivak, ispred kojeg su klupe za izletnike. Naziv skloništa je zavetišče Vesela Micka, odn. "Pri veseli Mici". Prilazi vrhu:
Veliki Cirnik, pogled od Malog Cirnika
Pogled na Cirnik iz smjera juzogapada
Pogled s vrha Glavica, odn. Siljevec 
|
Bivak na Golem Cirniku - Zavetišče Vesela Micka
Datum objave: 1.5.2015. Autor: Jure Senegačnik Opis: Bivak, ki stoji na hribu, imenovanem Goli Cirnik ali Veliki Cirnik se imenuje tudi Zavetišče vesela Micka. Postavilo ga je PD Brežice 
|
|
Brežiška planinska pot (Brežički planinarski put)
Brežiška planinska pot je kružna planinarska staza, na obroncima Gorjanaca, južno od Brežica. Najvećim dijelom prolazi obroncima brda Cirnik. Polazna točka Brežičke planinske staze je kod gostionice "Les" (KOORDINATE 45.89005,15.60398) u Čatežu na nadmorskoj visini od 185 m. U gostionici možete dobiti dnevnik planinarske staze i kontrolni žig. Putokaz na stupu ispred gostionice nas asfaltnom stazom usmjerava do stubišta, koje nas vodi do označenih markacija u smjeru Sv. Vida. Nakon 50 metara skrenite desno (ravno ide dulji put do Sv. Vida pokraj Cerine) prema zapadu, prijeđite preko travnate površine i dolazite do staze koja u smjeru juga vodi u šumu i dalje prema Šentviškoj gori. Nakon 25 minuta dolazimo do račvanja na Šentviškoj gori. Ovdje se može popeti na prekrasan vidikovac kod crkve Sv. Vida na nadmorskoj visini od 386 m. Uživamo u pogledu na grad Brežice, bližu i dalju okolicu, Krško polje, obronke Bohora i Orlice, vrhove Hrvatskog zagorja. Nakon pogleda i odmora vraćamo se na račvanje i nastavljamo pješačenje gotovo ravnom šumskom stazom do prvih vinograda na Šentviškoj gori, a odatle makadamom do prvog oštrog zavoja gdje prelazimo šumski put. Nakon oko 200 m gotovo ravne staze dolazimo do ruba šume, zatim se spuštamo, prelazimo asfaltnu cestu Žejno - Straža, spuštamo se kroz šumu do asfaltne ceste Čatež - Žejno - Sobenja vas - Globočice. Nakon njega nastavljamo pješačenje do Sobenje vasi. Pruža nam se pogled na polja između Sobenje vasi, Globočica, Mrzlave vasi i Žejna te obližnje vinograde na Straži i nešto dalje na Vitovec, Malenški vrh i Stankovo. Put od Šentviške gore do Sobenje vasi može se prijeći za 45 minuta. Usred sela markacija i strelica na betonskoj litici nas usmjeravaju na jugoistok kroz selo do putokaza za Veliki Cirnik koji kaže da do vrha imamo još dobrih sat vremena hoda. Šumska cesta je dobro markirana i vodi nas sve do raskrižja Veliki Cirnik - Mali Cirnik. Na ovom mjestu dolazimo iz šume na livadski plato s kojeg se pruža pogled na Planinu i hrvatske planine. Ovamo se vraćamo na povratku s Velikog Cirnika. Nastavljamo šumskom stazom prema vrhu. Prilično strm dio staze prelazi u blaži uspon pored lovačke kuće do račvanja Veliki Cirnik - Stojdraga. Široka staza vodi do cilja. Na vrhu Velikog Cirnika (630 m n.v.) u listopadnoj šumi nalaze se klupe sa stolovima uz sklonište Zavetišče Vesela MIcka ("Pri veseli Mici"). Na vrhu se nalazi upisna knjiga i kontrolni žig. IZVOR Brežiška planinska pot. Planinarsko društvo Brežice |
Karta Brežičkog planinarskog puta
Izvor: PD "Brežice" POVEZNICA
Dnevnik brežiške planinske poti |
|
|
|
POKOVC |
NADMORSKA VISINA 618 m
|
U istočnom podnožju Pokovca, iznad naselja Gornji Cirnik
|
|
MALI CIRNIK
Jesenski pogled iz Stojdrage u Hrvatskoj na brijegove između Malog Cirnika i Šentvidske gore
|
Šumovito područje Škarice proteže se južnim padinama Velikog i Malog Cirnika (na fotografiji Mali Cirnik).
|
Košenice uz nekadašnje naselje Mali Cirnik
Ostaci kuća nekadašnjeg naselja Mali Cirnik
|
Pogled od košenica na Veliki Cirnik
|
|
|
Uspon iz smjera sjevera na najviše tjeme Malog Cirnika
Pogled na Špiček (462 m)
Tjeme Malog Cirnika
|
Kamena geodetska oznaka vrha Malog Cirnika
Vrh Malog Cirnika
|
|
|
|
|
|
|
Globočki gaj
|
|
|
|
Globočice
|
Udaljenosti hoda od Globočica
|
|
|
Kraška vas
Izvir
Kamence
|
|
Čedem
|
|
|
Spomenik NOB-a. Drugi svjetski rat trajao je u Sloveniji od 1941. do 1945. godine i prouzročio je mnogo nesreće, posebice civilnom stanovništvu, jer je okupator pokušao fizički uništiti slovenski narod. Zato je oružani otpor protiv njega bio slovenska nacionalna nužnost. Slovensko stanovništvo se oduprlo i u dugoj borbi pobijedilo. Ovo razdoblje karakteriziraju kao jedan od najkritičnijih trenutaka u tisućljetnoj povijesti Slovenije. Preci su pružili otpor okupatorima odmah 1941. godine i po uputama Oslobodilačke fronte slovenskog naroda razvijali su niti otpora na svim okupiranim područjima. Na ovom području djelovala je Gorjanska partizanska četa, te Krški i Gorjanski odred, Gorjanski bataljun, a na kraju i legendarna Cankareva brigada.
Spomenik posvećen žrtvama NOB-a, s česmom
Jedan od ključnih motiva za rat bila je i revizija državnih granica nastalih nakon Prvog svjetskog rata. Okupacijom slovenskog etničkog teritorija 1941. u Sloveniji je stvoreno pet različitih pograničnih područja i granica. Na području sela Kamence i Čedem bila je granica između Njemačke i NDH, u neposrednoj blizini - na Gadovoj Peči, također i granica s Italijom. U selu Kamence su postavljeni i masivni točkasti temelji za karaulu, ali zbog kapitulacije Italije ona nikada nije dovršena. Tromeju (tromeđu, op) je kontroliralo 25 njemačkih vojnika. Potajno su postavili mnoge mine na području Tromeje, zbog čega su se mještani s vremenom preselili u susjedna sela.
Zemljovid Tromeje (Tromeđe, op)
Prikazan žutom bojom je današni teritorij Slovenije koji se nalazio u sastavu NDH u vrijeme Drugog svjetskog rata. 6. prosinca 1942. odjeknula je žestoka eksplozija duž granice između Njemačke, Italije i Nezavisne Države Hrvatske. Toga su dana živote izgubili mještani Ivan Žurko i Alojz Kovačič, tada sedamnaestogodišnji partizanski aktivisti – kuriri. Izvršavajući jedan od zadataka, na graničnom prijelazu na području između sela Kamence i Čedem, naišli su na jednu od mina koju su Nijemci postavili uz granicu u šumama, livadama i puteljcima. Dvojica hrabrih ilegalaca već su nekoliko puta potajno prelazila granicu, no nacisti su mine s vremena na vrijeme premještali, pa su dvojica dječaka nesvjesno ušetala u skriveno minsko polje koje je okončalo njihove mlade živote.
Obnovljeni spomenik i informativnu ploču su u prosincu 2022. godine svečano otkrili mještani i Udruga boraca za vrijednosti NOB-a Brežice (Združenje borcev za vrednote NOB) u znak poštovanja prema palom partizanskom kuriru (sâma obnova završena je godinu ranije). IZVOR INFORMATIVNA PLOČA POSTAVLJENA U S. ČEDEM 
|
Izgled prvog spomenika u Čedemu
Ivan Žurko s prijateljima
Stražarski toranj (stražni stolp)
Ostaci stražarskog tornja
Granični (mejni) kamen na Tromeđi (Tromeji)
|
Krška vas
Rijeka Krka u Krškoj vasi
|
Dolina rijeke Krke naseljena je od prapovijesti, jer su se ljudi oduvijek rado naseljavali uz rijeke i iskorištavali njihova prirodna bogatstva. Osim što su bile izvor hrane i vode, rijeke su bile važne prometne veze, kao i izvor energije za rad mlinova, pilana, a kasnije i elektrana.
U drugoj polovici 19. stoljeća od izvora do ušća rijeke Krke radilo je oko 40 mlinova. U Krškoj vasi bila su čak tri: Dvornikov, Žokaljev i Kovačičev mlin, a mljeli su i žito za okolna sela. Mlinove su pokretali vodeni kotači s lopaticama – tipičan način pogona riječnih mlinova s velikom i stalnom snagom vode. Mljelo se na klasičan način - na kamenju, koje je najčešće imalo nekoliko pari (ovisno o broju kotača). Mlinovi u Krškoj vasi mljeli su žito preko 240 godina, no počinju propadati zbog industrijalizacije i posljedično manjeg prometa u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. Kamen na postolju postavljen u selu Krška vas (prethodna fotografija) jedan je od mlinskih kamenova koji su nekad mljeli žito u Dvornikovom mlinu. Isklesan je od riječnog konglomerata i vjerojatno potječe iz jednog od kamenoloma koji su radili uz rijeku Savu. 
|
Velike Malence
|
Mrzlava vas
Stankovo
Dolenja Pirošica
Gorenja Pirošica
Bušeča vas
Vrhovska vas
Poštena vas
Brvi
Stojanski vrh
Vinji vrh
PLANINSKA GORA
Planinska gora, pogled iz Gadove Peči
|
Powered by Wikiloc |
Pogled na greben Planinske gore iz podnožja brda Kumičevac
|
Livade u istočnom podnožju Planinske gore (greben u pozadini)
|
Vrh Planinske gore
|
Tjeme Planinske gore je zaravnjeno i bez razgleda, a sam vrh, visok 844 metara, nije obilježen, niti do njega vodi planinarska staza. Na tjemenu, koje je podijeljeno slovensko-hrvatskom granicom, nalazi se mali proplanak (lovačka čeka) okružen bjelogoričnom šumom s južne hrvatske strane i mješovitom bjelogorično-crnogoričnom na sjevernoj slovenskoj strani granice - gdje su stabla crnogorice koncentrirana uz sam vrh (ona točka koja je obilježena na kartama).
|
Vrhi
|
Crnkasta sasa; slo. navadni kosmatinec (Pulsatilla nigricans)
Cvjeta u travnju/aprilu. U Sloveniji je zaštićena ugrožena vrsta. Crnkasta sasa (Pulsatilla pratensis( L.) Miller ssp. nigricans (Störck) Zam.) je vrsta vezana uz suhe kontinentalne travnjake razreda Festuco-Brometea koji su nastali krčenjem šuma, te subpanonske stepske travnjake na šljunku i pijesku sveze Festucion valesiacae koji su većinom prirodnog postanka, a koji su nekada služili kao košanice ili za ispašu stoke. Zbog napuštanja sela i tradicionalnog načina gospodarenja ti su travnjaci postajali sve zapušteniji, zbog čega su pojedine vrste koje rastu na tim staništima danas ugrožene. Crnkasta sasa je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća imala u Hrvatskoj status regionalno izumrle vrste – RE jer je nestala s jedinog poznatog nalazišta na Đurđevačkim peskima. Ponovno je pronađena 1990. godine u okolici kapele sv. Vuk na Vukovoju, Ravna gora (Kranjčev, Šincek), te danas ima status kritično ugrožene vrste – CR i strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Vrsta je kasnije pronađena na još nekoliko lokaliteta u Varaždinskoj županiji, zatim u Istri, na Žumberku, u Međimurju i Baranji. IZVOR: PRIRODA VARAŽDINSKE ŽUPANIJE 
|
Glavica (Siljevec) |
NADMORSKA VISINA 757 m
|
Pogled od Vrha na Siljevec
Kumičevac (771 m), pogled s Glavice
Pogled s Glavice u smjeru Cirnika
U prvoj liniji nalaze se vrhovi Kičer (lijevi) i Bjelinje (desni). Cirnik je iza njih (desni) s lijevo od Cirnika je Šentviška gora. A skroz desno na horizontu je Medvednica. |
|
Planina v Podbočju
Planina v Podbočju
|
Planina v Podbočju (685 m) je naselje u općini Krško, jugozapadno od Brežica, u neposrednoj blizini državne granice s Hrvatskom. Naziv naselja promijenjen je iz Planina u Planina v Podbočju 1953. godine. Njemačko ime nasleja bilo je Fiesberg in Heiligenkreuz.
Između 14. i 15.9.1942. godine, tijekom Drugoga svjetskog rata, selo je spaljeno do temelja, a ustaše su u obližnjoj šumi pogubili 34 muškarca. U selu se nalazi spomenik s imenima poginulih. To je kameni blok s kipom partizana na vrhu, otkriven 1953. S područja Planine v Podbočju pruža se pogled na doline Krke i Save, Krško polje i Krakovsku šumu (Krakovski gozd), po lijepom vremenu i do Triglava. |
GOLI VRH
|
|
Trašljikovina
|
|
Gradec
|
|
Trebelnik
|
Područje Gorjanaca poznato je kao izvrsno vinorodno područje (domovina cvička).
Vinogradi Trebelnika; pogled na Završe
|
Detalj kleti (slo. zidanice)
|
Brezovica v Podbočju |
Brezovica v Podbočju; pogled iz Trebelnika
|
|
Završe
Gadova Peč
Premagovce
|
|
KUMIČEVAC
Pogled od Drmića na Kumičevac (771 m)
|
|
|
|
Prušnja vas
NADMORSKA VISINA 478.1 m
|
Prušnja vas (njem. Pruschendorf) je naselje u Općini Krško u istočnoj Sloveniji, nedaleko od granice s Hrvatskom. Prušnja vas se nalazi u pokrajini Dolenjskoj i statističkoj regiji Donjoposavskoj.
Stanovništvo. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine Prušnja vas je imala 44 stanovnika. 
Pogled na Prušnju vas
|
Jama Prušendorf
Članovi "Jamarskog kluba Brežice" osiguravaju ulaz u jamu (slo. brezno) Prušendorf (listopad/oktobar 2023.), nedaleko od Prušnje vasi u Gorjancima. "Novonastala" jama otvorila se na šumskoj cesti u blizini naselja, uslijed oborinskih voda koje su se slijevale i izrovale šumsku cestu. Za vrijeme velikih oborina u ulaz jame slijevaju se velike količine oborinskih voda, a speleologe je još više iznenadio beskrajni tok padajućeg kamenja. Prvi silasci u jamu izvršeni su u svibnju/maju 2023. godine. Duboka je najmanje 45 metara (do sada istraženo; stanje 2023. godine). PRIBLŽNI POLOŽAJ: 45.834656385849726, 15.484098746660397 
Spust u jamu Prušendorf
Izvor: Facebook stranica "Jamarskog kluba Brežice" 
|
Frluga
NADMORSKA VISINA 481.7 m
Pogled na Frlugu od Trašljikovine
Pogled na Frlugu
Crkva sv. Katarine (slo. cerkev sv. Katarine)
Filijalna crkva. Jednostavna jednobrodna crkva s polukružnom apsidom. Oblik apside pokazuje romaničke elemente, koji su se u udaljenijim krajevima očuvali kao arhitektonska tradicija sve do 14. stoljeća. Današnji objekt potječe iz druge četvrtine 17. stolječa (1647.). 
Frluga, crkva sv. Katarine (slo. izv. cerkev sv. Katarine)
|
Bočna strana crkve sv. Katarine
|
Veliko Mraševo
|
Brod v Podbočju
|
|
Krkina planinska pot (hodnja od Podbočja do Planine v Podbočju)
|
Pogod započinje na trgu ispred crkve u Podbočju. Idemo desno pored stabla lipe pa lijevo na raskrižju preko kamenog mosta kroz selo. Kod ribogojilišta Hribar skrenite desno prema Šutni.
Kod putokaza skrenite lijevo na šumski put uz vrh šume Dobrave. Nakon 1 km hoda dolazimo do vinograda, gdje staza skreće desno prema selu Šutna. U sredini sela skrenite desno niz asfaltnu cestu, a kada dođete na cestu Podbočje-Planina skrenite lijevo preko mosta preko potoka Skradnice. Stazu nastavljamo lijevo uz potok starom Hraškom stazom (slo. Hraška pot) koja se lagano uspinje. Nakon 1 km prolazimo pored vinograda i zidanih kuća do križa gdje je putokaz za selo Hrastek. Nakon nekoliko metara dolazimo do asfaltirane ceste koja vodi do sela Planina u Podbočju. Nastavljamo desno 200 m cestom i kod putokaza skrećemo lijevo uzbrdo na makadamsku cestu, a nakon 500 m ponovno lijevo na šumsku stazu do čistine. Već u njenom podnožju skrenite desno ravnom šumskom stazom. Budući da na ovom dijelu prelazimo s jedne šumske staze na drugu, potrebno je pratiti Knafelčeve oznake i strelice za smjer. Nakon 200 m kod putokaza skrenuti lijevo, a šumskim putem desno, izaći iz šume na poljski put i selo Brezje. Prolazimo pored bunara asfaltiranom cestom prema selu Planina v Podbočju. Nakon 100 m skrenite desno na poljski put i kod putokaza lijevo uzbrdo, zatim ponovno lijevo na livadu, pa desno na njen rub. Dalje nas put vodi na strmu padinu, a potom između livada i oranica dolazimo do sela Planina u Podbočju. Selo može biti polazište za uspon na obližnje, inače neoznačene vrhove (Goli vrh, Lanišče, Planinska gora, Vrh), s kojih se pružaju prekrasni vidici. Dio puta se vraćamo istom rutom, zatim kod putokaza za selo Prušnja skrećemo lijevo i preko livada i šume idemo do sela Prušnja. Kod skretanja za selo Frluga skrenite lijevo na cestu za Vinjar te na kolnu stazu prema selu Gradnje i dalje prema selu Dol. Idemo preko polja, livada i šume, pored vinograda i zidanica, prelazimo most preko potoka Sušice i kod putokaza skrećemo prema brdu Bočje. Slijedite putokaze i vratite se u Podbočje. Žig je dostupan u Izletištu Stipič. IZVOR https://www.krka.si/ 
|
TEHNIČKI PODACI
Potrebno vrijeme Podbočje–Šutna: 30 minuta Šutna–Hrastek: 30 minuta Hrastek–Brezje v Podbočju: 40 minuta Brezje v Podbočju–Planina v Podbočju: 35 minuta Planina u Podbočju – vrh Planine: 45 minuta Planina v Podbočju–selo Prušnja Vas: 30 minuta Prušnja vas–Gradnje: 30 minuta Izgradnja – Pad: 30 minuta Dol–Podbočje: 1 sat Nadmorske visine: Podbočje: 153 m Šutna: 208 m Hrastek: 306 m Brezje v Podbočju: 532 m Planina v Podbočju: 679 m Goli vrh: 707 m Lanište: 718 m Planinska gora: 844 m Vrh: 762 m Selo Prušnja: 505 m Frluga: 484 m Izgrađenost: 478 m Dolje: 210 m Boče: 337 m Izletište Stipič otvoreno je subotom, nedjeljom i praznicima, ostalim danima po dogovoru (40 sjedećih mjesta). |
Šutna
Hrastek
Brezje v Podbočju
Kostanjevica na Krki
Grad Kostanjevica na Krki - karta okolice
Izvor: Mapy.cz, 2023. 
Grad Kostanjevica na Krki - plan naselja (stari dio naselja na otoku)
Izvor: Mapy.cz, 2023. 
|
Kostanjevica na Krki; crkva sv.
Miklavža, odn. Nikolaja (hrv. sv. Nikole) i Južni kostanjevički drveni most
Kroz grad Kostanjevicu na Krki prolaze dvije paralelne ulice, Ulica talcev i Oražnova ulica (na fotografiji).
Kostanjevica, Ulica talcev
Cerkev sv. Jakoba (hrv. crkva sv. Jakova)
|
|
Drveni mostovi: Sjeveni i Južni kostanjevički most
Jedan od prepoznatljivih znakova Kostanjevice na Krki upravo su drveni mostovi. Oni su građeni od starog hrasta iz obližnje Krakovske prašume (slo. Krakovski gozd). Pristup otoku moguć je preko tri mosta. Dva od njih (sjeverni i južni) pogodni su za promet, a posljednji, najmanji, Tercijalski most, na jugozapadnoj sztani otoka, pogodan je za prijelaz biciklom i pješice. U Sloveniji je najviše drvenih mostova i pješačkih mostova upravo preko rijeke Krke u Dolenjskoj. Na rijeci Krki navodno postoji osam tipskih drvenih mostova, od kojih je pet u Posavju, dok se Kostanjevica na Krki diči s dva mosta. Vertikalnu nosivu konstrukciju drvenih mostova u Dolenjskoj čini nekoliko drvenih stupova, koji su blago stožasto postavljeni od riječnog dna prema rasponskoj konstrukciji. Na mjestima potpornih stupova svi su, kao i većina drvenih mostova, bočno ojačani horizontalnom vezom koja se u obliku trokuta proteže preko hodne površine. Drveni mostovi, kako bi mogli očuvati svoj izvorni oblik stoljeće i više, zahtijevaju i očuvanje obrtničkog umijeća. U prošlosti su se stupovi zabijali ručno - taj su zanat savladali kostanjevički majstori. Oba kostanjevička mosta su bila već jako dotrajala, zbog čega su u drugom desetljeću 21. sotljeća obnovljeni:
Kostanjevica na Krki, Sjeverni drveni most
Kostanjevica na Krki, Rijeka Krka i sjeverni drveni most
Južni drveni most
|
Kostanjevica na Krki, Sjeverni drveni most
Kostanjevica na Krki, Sjeverni drveni most
|
|
Znamenitosti. Glavne znamenitosti u Kostanjevici na Krki su župna crkva sv. Jakoba, drveni hrastovi mostovi, Lamutov likovni salon ili Kostanjeviški dvorac, Oražnova kuća i crkva sv. Nikole, a u okolici su Kostanjeviški grad i Kostanjeviška jama.
|
|
|
Cerkev sv. Jakoba (hrv. Crkva sv. Jakova)
Župna crkva sv. Jakoba (hrv. sv. Jakov) najstarija je građevina na kostanjevičkom otoku. Crkva se nalazi na zapadnoj strani naselja koje je sa svih strana okruženo rukavcima rijeke Krke.
Crkva se sastoji od pravokutne lađe s dva bočna aneksa, prezbiterija i masivnog zvonika s raskošnom baroknom kapom. Sagrađena je u 13. stoljeću, na prijelazu iz romanike u gotiku, a ponosi se jednim od najljepših romaničkih portala u Sloveniji. Povijesni pregled. Prvi put se u pisanim izvorima spominje 1220. godine, za svećenika Adalberta. Kako svjedoče ostaci romaničkih prozora u potkrovlju, crkva je u početku bila kasnoromanička građevina s pravokutnom lađom i ravnim četvrtastim prezbiterijem. S vremenom je dobila elemente iz drugih razdoblja, a svoj konačni oblik dobiva u 18. stoljeću. Portali. Najveća posebnost crkve su zapadni i južni romanički portal. Dva portala sadrže kapitele u nastajanju, koji ukazuju na dolazak gotičkog stila. Glavni ulaz u crkvu ukrašen je bogatim romaničkim portalom langobardskog tipa. Sa svake strane ima po šest vitkih stupova s bazama i kapitelima, koji se postupno povlače u strehu i na vrhu završavaju polukružnim lukovima. Kapiteli su ukrašeni stiliziranim listovima koji se još nisu u potpunosti razvili iz pupova na vrhu i simboliziraju buđenje u život. U luneti su još sačuvani ostaci nekadašnje galerije slika. Bočni portal na južnom zidu je iste izvedbe, osim što ima samo dva para stupova. Gornji mu je dio sav oslikan, a u luneti je dobro očuvana freska Krista patnika koji stoji do pojasa u sarkofagu (tipa imago pietatis, rad furlanske ili goričke slikarske radionice iz druge pol. 15. stoljeće). Velika freska sv. Kristofora s anđelima i donatorom, koja je nekoć krasila južno pročelje[2], danas je prekrivena žbukom. Na južnom pročelju sačuvana su i dva prozora u romaničkom stilu. Bogatstvo portala crkve može se objasniti samo činjenicom da ih je izradila radionica koja je paralelno gradila samostansku crkvu u susjedstvu. Unutrašnjost. Unutrašnjost crkve pretežno je barokizirana. U baroku je drveni strop u lađi, koji je prije bio ravan, zamijenjen svodom od opeke. Budući da su srednjovjekovni zidovi bili preslabi, lukovi su oslonjeni na dodane unutarnje nosače. Prezbiterij, koji je prije bio gotički (što se i danas dobro vidi u potkrovlju), gore je odrezan i barokno presvođen. Sačuvan je trijumfalno lučni zid s polustupom s lijeve strane koji ima kapitel s biljnim motivom sličan stupovima na portalima. Bogati barokni glavni oltar iz 1854. godine ukrašen je kipom zaštitnika sv. Jakova, uz koju su kipovi sv. Petra i sv. Pavla, sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja, a na vrhu je sv. Trojstvo. Mramorni bočni oltari iz sredine 18. stoljeća doneseni su iz obližnje samostanske crkve nakon raspada cistercitskog samostana; njihove oltarne pale rad su slikara Valentina Metzingera; lijevo je oltar sv. Antuna Padovanskog s kipovima sv. Roka i sv. Notburge, a desni oltar sv. Franje Ksaverskog s kipovima sv. Katarine i nepoznatog sv. U sjevernoj bočnoj kapeli renesansne arhitekture nalazi se oltar sv. Antona Pustinjaka s kipovima sv. Antuna, sv. Bernarda, sv. Franje Asiškog, sv. Stjepana i sv. Katarine Sijenske. Oltar je jedan od ranih primjera oltarne arhitekture 17. stoljeća. Križni put, prikazan na oslikanim gipsanim reljefima, datira iz 1910. godine. Na oltar sv. Antona Padovanskog, župljani svake godine donose koljenice i ostale suhomesnate proizvode s molbom za kvalitetne proizvode. IZVOR Cerkev sv. Jakoba, Kostanjevica na Krki. Wikipedija (sl)
Kostanjevica, markacija Europskog pješačkog puta E-7 uz ogradu crkve
|
Freska Jezusa Trpina (Muka Isusova) u luneti iznad bočnog ulaza
Avtor: Ježofska – lastno delo; licenca: CC0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=26089395 
Unutrašnjost crkve s glavnim oltarom
Avtor: Pandrej – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=83256547 
Oltar sv. Antuna Padovanskog sa slikom Fortunata Berganta
Avtor: Pandrej – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=83256549 
Oltar sv. Franje Ksaverskog sa slikom Fortunata Berganta
Avtor: Pandrej – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=83256548 
|
Kostanjeviški dvorec (hrv. Kostanjevički dvorac) ili Ministerialni dvorec (Stari farovž)
|
Kostanjevički dvorac najstarija je svjetovna građevina na kostanjevičnom otoku. Sagrađen je u 16. stoljeću - nakon razaranja kostanjevičkog kaštela u bitki između Celjskih grofova i Habsburgovaca. Posebnost dvorca je konzolni stup na spoju zgrade u obliku slova L. Unutra objekta se nalazi kapela sv. Ane iz 18. stoljeća. Danas se u južnom dijelu dvorca nalazi Lamutov likovni salon koji ugošćuje izložbe i jedna je od dvije dislocirane cjeline Galerije Božidar Jakac.
Kostanjevički dvorac
|
|
|
|
|
Rodna kuća Ivana Oražna
U Oražnovoj ulici jednoj od dvije ulice na kostanjevičkom otoku, nalazi se rodna kuća (kućni br. 4) slovenskog ljekara Ivana Oražna (1869.-1921.), ispred koje je postavljena njegova bista. 
Ivan Oražen
Kostanjevica, 8.2.1869. - Ljubljana, 11.3.1921. Bio je slovenski ljekar, patriot i jedan od osnivača i prvi predsjednik Sokolskog pokreta Kraljevine Jugoslavije. Životopis. Rođen je kao izvanbračno dijete u Kostanjevici na Krki, u kući broj 24 (broj prema tadašnjoj regulaciji). S majkom Ivanom (r. 1843.) živio je u kući Oražnova, pod krovom ujaka Franca. Otac, bogati sudac nije želio niti čuti za njega. Prema priči sluškinje Tonke, kada je već bio odrasla osoba jednom je oca sreo u Ljubljani, gdje mu se otac obratio, ali ga je Ivan odbio, rekavši da otac nije pitao za njega kada je to bilo potrebno, a sad on ne želi da zna za oca. Između 1875. i 1879. godine, u svom rodnom gradu je završio osnovnu školu i bio među najboljim đacima. Gimnazijske godine započeo je u Ljubljani, u Carsko-kraljevskoj državnoj višoj gimnaziji, gdje se snalazio kako je znao i mogao, jer od siromašne majke nije mogao očekivati veliku pomoć, a nije bio ni socijalno poželjan njegov status izvanbračnog djeteta. Međutim, bogati građani Ljubljane pomagali su siromašnim studentima financijskom podrškom, stanovanjem ili im davali hranu. Tako je Ivan od svoje 11. godine dobijao ručak u bogatoj ljubljanskoj kući pivara Auera. Tu je upoznao i buduću ženu Evgeniju (Ženi) Auer, kćerk poduzetnika Georga Auera, vlasnika nekoliko pivovara i kuća u Ljubljani. Zbog negativnih ocijena se 1888. g. prepisao u gimnaziju u Novom Mestu, gdje je 28. 6.1889. maturirao. Kako su studiji i internat teologije bili besplatni, majka je željela da on postane svećenik, ali je Ivan slijedio svoje sklonosti i želje te odlučio da studira medicinu u Beču, gdje se upisao u jesen 1889. Tu se izdržavao raznim privremenim poslovima. Oražen je studirao 11 godina, 5.2.1900. g. usjpešno je diplomirao u Grazu. Nema dovoljno podataka zašto je Oražen tako dugo studirao i zašto se prepisao iz Beča u Graz. Vjerojatno je imao ekonomske i političke razloge: mučilo ga je ugnjetavanje slavenskih naroda i družio se sa studentima iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Prema neprovjerenim podacima bio je čak i predsjednik Studentske akademske asocijacije Slovenije. Također je vjerojatno da je u ovim godinama služio obavezni vojni rok. Nakon što je diplomirao, 31-godišnji dr Ivan Oražen zaposlio se u Državnoj bolnici u Ljubljani kao pomoćni ljekar i ubrzo napredovao jer se pokazalo da je vrlo vješt kirurg i akušer (liječnik-specijalist za porode. Kao aktivni član Sokolskog društva bio je vrlo zgodan čovjek s tamnom kosom i plavozelenim očima. S Evgenijom Auer (r. 1876), ljepoticom i tada mladom udovicom oženio se 1902. Oni su živjeli u Wolfovoj ulici, u Ljubljani, gdje je Oražen također imao privatnu praksu nakon staža u državnoj bolnici. Usprkos velikoj ljubavi između Ivana i njegove supruge, u braku je bilo dosta problema: žena je bolešljiva, nisu mogli imati decu, a šurjaci Jurij i Pavel nisu bili naklonjeni Oražnu. Sudbina je htjela da sva tri Auera umru prije Oražna, tako da je on bio jedini nasljednik bogatog imanja. Pivovaru su još prije suprugine smrti prodali zbog finansijskih problema pivovari "Union" 1909. godine, bez profita, jer je firma bila u dugovima. Na kraju su se preselili na imanje izvan grada, na Dolenjskoj cesti, gdje je supruga bolesna od, tada neizlječive tuberkuloze, na imanju "Zeleno brdo" mogla da izlaziti direktno iz kuće u šumu. Gospođa Ženi je voljela životinje. Na Dolenjskoj cesti imali su nekoliko pasa, papagaja i Ženi se voljela voziti kolima, u koja je upregla kozu. Dio toga je opisao Janez Milcinski, advokat i ljekar, kao dijete obiteljski prijatelj Oražnova. Ženi je umrla od tuberkuloze 1919. godine. Kao politički aktivan Ivan Oražen je imao dosta poteškoća s tadašnjom austro-ugarskom vlašću. Bio je 1908. poslanik u narodnoj skupštini. Bio je član Narodne napredne stranke, a 1912. g. se pridružio antiaustrijskom pokretu „Preporod“. Tijekom Balkanskog rata 1912. Ivan Oražen je kao dobrovoljac sedam tjedana radio u Niškoj bolnici i memoare je opisao u jedinoj objavljenoj knjizi 1913. "Među ranjenom srpskom braćom". Po završetku Balkanskog rata je Oražna odlikovao kralj Petar I Karađorđević ordenom Sv. Save 3. stupnja. Zbog svega toga bio je osumnjičen i pod policijski nadzorom, a tijekom Prvog svjetskog rata premješten je u Graz kao "slovenski agitator". Poslije Prvog svjetskog rata bio je aktivan u Jugoslavenskoj demokratskoj stranci. Također je bio jedan od najistaknutijih članova Sokolskog društva i 1919. godine osnovao Jugoslovensko sokolsko društvo i bio njegov prvi predsjednik. Bio je veliki Jugoslaven, ali je u jugoslavenskom sokolskom društvu postao razočaran zbog nacionalnih podjela. Oražen je s ljekarima Lojzom Krajgerom i Alojzom Zalokarjem jedan od inicijatora osnivanja Medicinskog fakulteta u Ljubljani, a kasnije i njegov najveći donator. Umro je kod kuće na "Zelenom brdu" 11.3.1921. godine. Teško mu je pala ženina smrt. Iako je bio odličnog fizičkog zdravlja, bio je duševno skrhan teškim životom, političkim razočaranjima i gubitkom najbliže osobe, te je uzeo preveliku dozu barbiturata nekoliko dana nakon 19-godišnjice vjenčanja. Njegovoj sahrani su nazočile narodne mase, uključujući i dr Baltića, dr Ribnikara i generala Rudolfa Majstera. Samo tri takve pogrebne povorke do tada je Ljubljana doživjela: godine 1881, kada je sahranjen dr Janez Bleiweis, "otac slovenske nacije"; 1917. godine, kada je umro Janez Evangelist Krek, "Otac majske deklaracije" i 1921. godine, na Oražnovoj sahrani. Za ilustraciju koliko je bila veličanstvena ova sahrana možemo navesti da je na njoj bilo prisutno 3.000 jugoslavenskih sokola. Kasnije je 1.000 sokola svečano obilježilo i Oražnovu rodnu kuću u Kostanjevici. Prvi jugoslavenski svesokolski slet je održan u Ljubljani kolovoza/avgusta 1922, a počeo je povorkom tisuća sudionika Oraženovom grobu. Skoro svu svoju imovinu Oražen je oporučno ostavio Medicinskom fakultetu u Ljubljani s ovlaštenjem da se osnuje Oražnov studentski dom, koji je prve stanare primio 1925. godine i od tada neprestano vrši svoju misiju: u njemu je od tada živjelo blizu 1.000 studenata medicine i stomatologije. U svom testamentu napisao je: u Oražnovom domu pripada besplatno stanovanje na prvom mestu izvanbračnim, siromašnim medicinarima slovenskog, srpskog i hrvatskog plemena koji studiraju u Ljubljani. Oražnovci ponosno tradicionalno njeguju sjećanje na svog dobrotvora testovima znanja o Oražnu na brucošijadi i povremenim okupljanjima u Kostanjevici. Medicinskom fakultetu je također ostavio dragocjenosti obitelji Auera: zlatni i srebrni nakit i druge dragocjenosti, takozvano "Oražnovo blago" iz kojeg su kasnije izrađene insignije koje dekan Medicinskog fakulteta nosi na svečanoj dodjeli diploma. Arhitekta Bogica Pogačnik je u stvaranju insignija uspjela očuvati autentičan izgled većine dragocjenih predmeta. Medicinskoj znanosti je Oražen oporučno ostavio i svoje tijelo. IZVOR Ivan Oražen. Wikipedija (sr) |
Rodna kuća Ivana Oražna (ljevo) u istoimenoj ulici
Bista Ivana Oražna
|
|
Cerkev sv. Miklavža, odn. Nikolaja (hrv. crkva sv. Nikole)
Godina izgradnje crkve je je nepoznata, a prvi puta se ona spominje 1581. godine. Prvotno je bila dio gradske bolnice, a nakon napuštanja postaje filijalna crkva. Gorjela je 1683. i 1744., ali je oba puta obnovljena. Prezbiterij je sagrađen u 17. stoljeću i opremljen kasnobaroknim oltarom koji je uklonjen 1931. godine. Te je godine gotički prezbiterij oslikao domaći slikar i kipper, mještanin Jože Gorjup, koji je tako stvorio jednu od najuspjelijih crkvenih slika u Sloveniji u 20. stoljeću. Tada je uklonjena i drvena oltarna pala, a na oltarni stol postavljeno je Raspelo (slo. Križani) - rad Jože Gorjupa. Godine 1954. uklonjeni su i drveni dodaci bočnih oltara. Sada su u crkvi restaurirani kipovi i slike iz ove crkve, i freske skinute s nekih porušenih kuća.
|
Zvonik crkve sv. Miklavža
|
Karta znamenitosti u okolici Kostanjevice na Krki na informativnom panou postavljenom u središtu naselja
Kostanjeviški grad
|
|
|
Galerija "Božidar Jakac" i FORMA VIVA - Međunarodni simpozij kipara u Kostanjevici na Krki
Međunarodni simpozij kipara Forma viva u Kostanjevici na Krki održava se od 1961. godine i smatra se najstarijim kiparskim simpozijem u svijetu koji još uvijek djeluje. Zasnovali su je slovenski kipari Janez Lenassi i Jakob Savinšek, po uzoru na simpozij u St. Margarethenn u Gradišću u Austriji. Prvi simpozij održan je 1961. godine u dvije radionice, u Kostanjevici na Krki i Seči kod Portoroža. Godine 1964. osnovana je radionica u Ravnama u Koruškoj, a 1967. godine u Mariboru. Za svaku od tih radionica odabran je materijal tipičan za pojedino područje. Za materijal u Kostanjevici na Krki korišteno je hrastovo drvo, u Seči kod Portoroža kamen, u Ravnama na Koroškem čelik, a u Mariboru beton. Na jednomjesečnom simpoziju u Kostanjevici na Krki, koji se od 1998. godine održava bienalno, sudjeluju kipari iz cijeloga svijeta. U Parku skulptura Forma viva, koji obogaćuje okruženje Galerije Božidar Jakac i grada Kostanjevice na Krki, izloženo je više od 100 skulptura nastalih u sklopu simpozija. 
|
Drvene skulpture izložene na otvorenom podložne su utjecajima okoline i prirodnom propadanju, što je i ideja simpozija koja je utjelovljena u nazivu Forma viva (lat. živi oblik). Redovitim održavanjem parka u Galeriji Božidar Jakac brinu se o usporavanju procesa propadanja. To se stalno mijenja jer starija djela s vremenom ustupaju mjesto novima, naime svake dvije godine u parku se postave tri nova rada.
Posjetitelji su zamoljeni da ne diraju niti se penju na skulpture. 
Informativna ploča Forma Vive
|
|
|
|
Uskoška pot (Uskočka staza) Opis staze. Početna točka rute je kod crkve sv. Mohorja i Fortunata u Črnečoj vasi. Uskočki put je priča o granici koja razdvaja i spaja u isto vrijeme. Vodi tragom uskoka u rubnom, slabo poznatom krajoliku, gdje se složena povijest susreće s magijom Gorjanaca. Kružna ruta je izrazito panoramska, krški reljefi otkrivaju prekrasne vizure Kostanjevice na Krki s Galerijom Božidar Jakac s jedne strane i neukroćenim prirodnim predjelima s druge strane. U Črnečoj vasi penjemo se na vrh zvonika Stražarnice (slo. Stražni stolp), kušamo plodove godišnjih doba na šumovitim grebenima i povremeno nazdravljamo vinima frankinjom ili cvičkom. TEHNIČKI PODACI Težina: srednje težine; Dužina: 7,1 km; Trajanje: 2,5 h; Uspon: 376 m IZVOR Občina Kostanjevica na Krki |
Uskoci u Kostanjevici na Krki. Područje Kostanjevice na Krki karakterizira i uskočko nasljeđe koje je ostavilo svoj jezični trag u govoru mještana Oštrca, Črešnjevca i Črneče vasi. Uskoci su skupni naziv za etnički i kulturno raznolike skupine habsburških plaćenika s područja Cetine, kopnene Dalmacije, Hercegovine, Like i Senja, koji su u 16. stoljeću naselili Žumberak u sklopu zaštite Vojne krajine od osmanske vojske. Odnosi između Habsburgovaca i Osmanskog Carstva utjecali su na (ne)stalnost života uskoka, pa su godine 1736. napali kostanjeviški cistercitski samostan, ubili dva redovnika i oteli nešto zlata i novca. Taj je događaj ovjekovječen na fresci iznad ulaza u današnju Galeriju Božidar Jakac, koja prikazuje Bezgrješnu kako u rukama drži glavu odrubljenog Uskoka. Uz fresku, na napad i opći odnos prema uskocima podsjeća natpis: "Evo vrata nebeskih, kroz koja neće ući ni lopovi, ni Vlasi /Uskoci/, ni razbojnici, nego samo pravednici".
IZVOR Čatež in Posavje |
Krakovski gozd (Krakovska šuma)
|
Krakovska šuma, na slovenskom Krakovski gozd, je najveća slovenska poplavna šuma koja se nalazi na poplavnoj ravnici u donjem toku rijeke Krke. S gledišta zaštite prirode smatra se jednom od najvažnijih močvara u Sloveniji.
Poplave i otežana prohodnost omogućuju visoku razinu prirodne očuvanosti i povezane biotičke raznolikosti. Krakovska šuma je utočište za mnoge ugrožene biljne i životinjske vrste. Hrast lužnjak (Quercus robur) je najkarakterističniji gradivni blok Krakovske prašume. Neka stabla ovdje dosežu promjer i do 2 m, a stara su između 170 i 200 godina. Zbog hidromelioracija na rubnim područjima, posljednjih se desetljeća hidrološke prilike mijenjaju brže nego što se hrastovi mogu prilagoditi, što rezultira njihovim primjetnim sušenjem. Po važnosti se ističu ptice. Središnji dio šume poznat je po vitalnim populacijama djetlića i žuna, kao i izuzetnim gnjezdaricama poput crne rode (Ciconia nigra) i malog orla krstaša (Aquilla pomarina). Krakovska šuma je kao ekosustav neraskidivo povezana s poplavnim livadama uz rijeku Krku na kojima gnijezdi djetlić (Crex crex), a na periferiji sela bijele rode (Ciconia ciconia) i kobac (Lanius minor). Od ugroženih životinjskih vrsta značajne su i populacije vodozemaca: močvarna žaba (Rana arvalis) i zelena krastača (Bufo viridis), od gmazova močvarna kornjača (Emys orbicularis), a iznenađuje recentno naseljavanje dabra. Krakovski pragozd (hrv. Krakovska prašuma)
Jedini nizinski šumski rezervat u Sloveniji sačuvan je u središnjem dijelu Krakovske šume. Godine 1952. to je bila normalna gospodarska šuma. Iste godine zaštićena je kao prirodni rezervat i izuzeta od upravljanja. Karakteristične hidrološke prilike ovdje stvaraju visoke podzemne i površinske vode koje stagniraju na glinastom tlu. Prašumu karakteriziraju visoke sastojine prirodno očuvanih šumskih zajednica hrasta lužnjaka i evropske gomoljčice (slo), odn.gomoljaste pamišjakinje (hrv.) (Pseudostellario – Quercetum), te graba i evropske gomoljčice (Pseudostellario – Carpinetum), koje se mozaično isprepliću. Karakterističnu sliku prašume od 40,5 ha stvaraju suhostojeća i srušena divovska stabla. Pristup prašumi je dopušten samo u istraživačke svrhe. Strukovni opis. Prašumski rezervat nalazi se na području većeg kompleksa starih šuma hrasta kitnjaka u južnom dijelu Krakovske šume, 3 km sjeverozapadno od Kostanjevice na Krki. To su nizinske šume. Ovdje se javljaju zajednice običnog graba i evropske gomoljčice (Pseudostellario europaeae - Carpinetum betuli) te hrasta kitnjaka i i evropske gomoljčice (Pseudostellario europaeae-Quercetum roboris), koje je opisao Marko Accetto 1974. Ove dvije zajednice se međusobno isprepliću ovisno o visini podzemne vode, što otežava njihovo izdvajanje u većem mjerilu (Marinček i Čarni, 2002). Manji dio šume čini i zajednica crne johe. Tlo je umjereno kiselo i glinasto. Naglašene funkcije šume su: istraživačka funkcija, funkcija očuvanja biološke raznolikosti i očuvanja prirodnih vrijednosti te biotopska funkcija. Krakovska prašuma je po svom pravnom statusu prirodna vrijednost. To je jedna od najvećih močvara u Sloveniji. Struktura sastojina je raznolika u skupinama, a prevladavaju "debeljaki" (debela stabla, op.). Šumu karakteriziraju guste sastojine (preko 50 cm prsnog promjera) koje zauzimaju najveći udio u drvnoj zalihi. Zajedno s manjim rezervatom Trstenik to iznosi 504 m3/ha (ŠGP Krakovo, 2006. – 2015.). Rezervat je formiran već 1952. godine. Rezervat se smatra sekundarnim prašumskim ostatkom, budući da postoji stručno opravdana zabrinutost za opravdanost formiranja ovog rezervata, kao što je npr. sadnja u prošlosti. Već u 19. stoljeću, kada je ovdje radio Josef Ressel, napravljeno je mnogo odvodnih jaraka na rubovima šume. Sječe najvjerojatnije nije bilo od 1960-ih godina. IZVOR GRCE D.: Ocena naravnosti gozdnih rezervatov Slovenije, …, na podlagi mrtve lesne biomase. Magistarski rad. Ljubljana, Univ. v Ljubljani, BF, Odd. za gozdarstvo in obnovljive gozdne vire. Ljubljana, 2012. (PDF) |
Naravoslovni dan Gimnazije Krško v Krakovskem gozdu
Autor: Matej Mlakar Datum objave: 18.4.2015. Opis. orientacija s kolesi, krakovski goz Nizinska šuma. Krakovska šuma je najveća slovenska nizinska poplavna šuma, u njenom srcu je prašuma, netaknuto područje dvjestogodišnjih hrastovih divova.
Josip Ressel je matematički precizno nacrtao kartu gospodarske jedinice Krakovskog gozda u 19. stoljeću, kad je bio zaposlen u Kartuziji Pleterje. Karta se i danas koristi u istom obliku s istim granicama i brojevima čestica. Termalna voda. Uz Leničev dom nalazi se termalna voda uređena u malo kupalište. Orao. U Krakovskom gozdu nalazi se jedino gnijezdo orla štekavca u Sloveniji, ptice s rasponom krila od dva metra. Hrast. Kod Malenca nalazi se drugi najdeblji hrast u Sloveniji - hrast Cvelbar. PROČITAJ VIŠE Krakovski gozd. Brošura Udruge Ptice.si i Zavoda za gozdove Slovenije (PDF)
|
|
Resslov put kroz Krakovsku šumu
Za upoznavanje šume uređena je 8 km duga kružna Resslova staza (izv. Rersslov pot) koja povezuje močvaru Trstenik, središnji dio Krakovske šume, rubni dio rezervata prirode i poplavne livade uz rijeku Krku. Nazvana je po Josefu Resselu (1793.-1857.), koji je živio i radio u Kostanjevici na Krki i okolici i ovdje je radio kao šumar. Svijet poznaje Ressla kao izumitelja propelera odn. brodskog vijka, koga je isprobao na Krki. Ressel je kao gospodarski nadzornik 1820. godine premjerio Krakovsku šumu. Početna točka rute je pored informativne ploče i kipa brodskog vijka kod gostionice Žolnir. Ruta vodi od Kostanjevice na Krki do Krakovskog gozda, pokraj močvare Trstenik do ruba prašumskog rezervata. Na povratku staza vodi pokraj hrasta Cvelbara, drugog najdebljeg starog hrasta u Sloveniji (star oko 350 godina, oko 7 m obujma). Ruta završava na početnoj točki kod gostionice Žolnir. 
|
Težina staze: Laka
Dužina: 8 km Vrijeme obilaska: 2,5 h Uspon: 93 m Kako se šuma nalazi na poplavnom području rijeke Krke, posjet ovoj šumi preporučuje se tijekom sušnog razdoblja. Trstenik. Trstenik je uz Velenčevku (na kartama i Valenčevka) i Peščake ob Mertinku jedna je od rijetkih močvara u Krakovskoj šumi. Nastala je u depresiji i prostire se na površini od 30 ha. U prošlosti je ovdje bila neprohodna močvara obrasla šašem i trskom. S mrežom odvodnih jaraka iskopanih u 19.st. počela se postupno sušiti. Do Drugoga svjetskog rata redovito se kosila, no u posljednje vrijeme je jako zarasla. Bez promišljenih mjera močvaru Trstenik postupno će osvajati šuma. Tako će nestati jedan od najdinamičnijih ekosustava Krakovske šume, kojeg karakterizira velika raznolikost biljnih i životinjskih vrsta. Trstenik je prije svega bio poznat kao uzgajalište žaba i štuka koje su se ovdje lovile. Ovdje možete poslušati tipične vrste ptica močvarica, poput cvrčića potočara (slo. rečni kobiličar; lat. Locustella flavitalis), trstenjak mlakar (slo. močvirska trstnica; lat. Acrocephalus palustris) i veliki cvrčić (slo. trstni kobiličar; lat. Locustella luscinoides), a tijekom preleta zastaju i barske šljuke (slo. kozica; lat, Gallinago gallinago) i gnjurci.
|
Kostanjeviška jama (hrv. Kostanjevička špilja)
|
Kostanjeviška jama dio je istočnog niskog slovenskog krša i najistočnija je krška jama u Sloveniji. Nalazi se 1 km južno od Kostanjevice na Krki u podnožju Gorjanaca uz izvor Studene. Gorjance karakterizira razveden krški teren s krednim vapnencima iz kojih kišnice, podzemne vode i tektonski pokreti stvaraju ovu špilju karakterističnih cik-cak oblika.
Otkrivena je za vrijeme velike poplave 1937. godine, kada su nabujale vode otvorile današnji ulaz u špilju. Od tada špilju istražuju kostanjevački speleolozi uz pomoć udruga speleologa iz Novog Mesta i drugih speleologa. Prije 1969. godine zvala se Jama iznad izvora Studene ili Studena jama. Godine 1971. u špilji je uređena električna rasvjeta i uređena tristotinjak metara duga staza za turistički obilazak najatraktivnijih dijelova špilje. Ukupno je špilja duga oko dva kilometra, a cijeli špiljski prostor još se istražuje. Dio namjenjen za turizam prohodan je i za starije osobe i djecu. Najatraktivniji dijelovi špilje vidljivi su upravo u turističkom dijelu. Prosječna temperatura u špilji je 12 °C. Danas je špilja istražena u ukupnoj dužini od 2 km, ali taj dio nije dostupan javnosti. Špilja je otvorena od 15.4. do 31.10. vikendom i praznikom u 10, 12, 14, 16 i 18 sati uz vodstvo. Tijekom ljetnih mjeseci (7. i 8. mje.) svaki dan u naznačenim terminima održava se vođena turakoja obično traje oko pedesetak minuta. Za veće grupe izleti su mogući tijekom cijele godine uz prethodnu najavu. IZVORI I INFORMACIJE Kostanjeviška jama (službena stranica) Kostanjeviša jama. Wikipedija (sl) Milan Eržen: Kostanjeviška jama. Naše jame 1964. broj 6, str. 17-19 (PDF) 
Tlocrt i nacrti Kostanjeviške jame
Izvor: Naše jame, 1964. broj 6
|
Kostanjeviška jama, detalj
Avtor: Sl-Ziga – lastno delo; licenca: Javna domena; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4464033 |
|
Pogled preko granice
Pogled s padina Velikog Cirnika u smjeru Samoborskog gorja u Hrvatskoj |
"Schengenski" izleti
Ulazak Hrvatske u Schengenski prostor 1.1.2023. godine omogućio je neometan prolazak granične slovensko-hrvatske linije i općenito, slobodnije kretanje graničnim područjem. Time su se otvorile brojne mogućnosti za aktivnosti na otvorenom, kao što su neprekinute pješačke i biciklističke rute koje prolaze teritorijama obje države.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Izleti po Gorjancima uz granicu s Hrvatskom
|
Na padini Kležnika
|
