---

SREDIŠNJI POJAS >​ PLANINE VISOKE HERCEGOVINE > ČVRSNIČKA GRUPA > Gvozd (zapadna Hercegovina)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veliki Oštrc, 1301 m (na nekim kartama upisano 1298 m)
Koordinate najvišeg vrha: 

Planina Gvozd nalazi se na kranjem južnom obodu Duvanjskog polja, između toga polja, polja Rakitno (Vrpolje) i jezera Tribistovo. Vrhovi glavnog grebena su: Veliki Oštrc (1304 m, na nekim kartama upisano 1298 m), Gvozdac (1153 m), Ošljar (1256 m). Sjevernije od glavnog grebena, a u smjeru planine Lib pruža se niži paralelni greben Gvozda koji je na istočnom dijelu povezan s glavnim. Vrhovi nižeg sjevernog grebena su: Babića brig (1072 m) Medeni klanac (1130 m) i Matin grad. Gvozd je djelomice pod niskom šumom. Zbog svojeg atraktivnog položaja i biljnog bogatstva Gvozd su posjećivali još austrougarski botaničari.
Drina, mali pritok Šujice, jedine rijeke ponornice u Duvanjskom polju, teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda. Studena izvire u selu Crvenicama na čijem se izvorištu nalazi i izletište Studena.

Inače, istočno od Rakitna je viši Rakitski gvozd (dio je masiva Čabulje) s najvišim vrhom od 1661 metar nadmorske visine.

O imenu planine
Imenica gvozd prvobitno je značila šuma, a kasnije će dobiti značenje gora. Stoga i podsjećanje da se današnja hrvatska planina Petrova gora u srednjem vijeku zvala Gvozd, a poznata je kao kultno mjesto hrvatske povijesti, mjesto pogibije posljednjeg hrvatskog kralja narodne krvi Petra Svačića (Snačića) iz 1097. godine. Danas se i najveće naselje ispod nekadašnjeg Gvozda zove Gvozd (1570 stanovnika), donedavno Vrginmost.
Inače, gvozd je s jezičnog motrišta veoma zanimljiv pojam. Naime, toj sveslavenskoj i praslavenskoj riječi značenjem odgovara latinski clavus sa značenjem klin, klinac, ali onaj drveni, dakle klin od drveta. Primjerice u ruskom jeziku gvozd znači isto što i turcizam ekser ili pak romanizam iz mletačkog dijalekta talijanskog jezika čavao, u češkom jeziku imenica hvozdej znači daska, kao i poljski gwozd.
Međutim, ako i dalje prodiremo u još dublju jezičnu prošlost, onda saznajemo da je gvozd najranije označavao „drvenu oštricu izraslu u šumi, neizdjeljanu ili izdjeljanu, pa odatle gvozd sa značenjem drveni klin i mjesto gdje je izrastao-šuma.“ Dakle, gvozd je onodobno imao značenje „šuma, dubrava, gora, loza odnosno ono što se u većini slavenskih jezika zove les.“
Kad je napretkom tehnike drveni klin zamijenjen metalnim, onda je gvozd po zakonu sinegdohe dobio novo značenje, postao je istoznačica željeza, a na drugoj strani s vremenom je gvožđe, izvedeno od gvozd, postalo gotovo potpuna zamjena za željezo.
Na tragu navedenog je i prvo spominjanje naselja Zagvozd u Imotskoj krajini. U vrijeme II. crkvenog sabora 533. godine Zagvozd se spominje pod imenom Montenense (latinski mons, montis  = planina), što je samo prijevod s latinskog „za gvozdom,“  za planinom, tj. iza planine Biokove, gledajući s morske strane iz Makarskog primorja. Tada je Montenense spomenut kao jedno od mjesta koje je diobom stare biskupije sa sjedištem u Saloni (danas Solin) pripalo novoj biskupiji Maccrum (danas Makar pokraj Makarske).
Uz Zagvozd iz hrvatske ekonimije navodimo i sljedeće primjere: Gvozd (ranije Vrginmost, 1.303 stanovnika), Gvozdanska (Pakrac, 47), Gvozdansko (Dvor na Uni).
Jugoistočno pak od zaselaka Zaušlja i Male Poljane  sela Sutine (Rakitno) nalazi se Britvički gvozd (s vrhom Bovan od 1.212 metara), a nazvan po selu Britvici koje pripada općini Široki Brig. Između Rosnih poljana i Bilih stina, također na sutinskom području, nalazi se uzvisina s nazivom Gvozdac. Također na sutinskom području, istočno od zaseoka Donjih Vlašana, smješteno je i Po(d)gvožđe (1321 metar).
IZVOR  ŠARAC, Ivica: ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Oronimi (5) – Planina Gvozd. Prema izvoru:  Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006. mandinoselo.com, 25.11.2016.

---

Rakitno polje

Rakitno polje je krško polje u Bosni i Hercegovini, u zapadnoj Hercegovini. Sjeverozapadno je veće Duvanjsko polje, zapadno je Posuško polje s Posušjem, a na istoku planina Čabulja. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Dugo je 8,5, a široko tri kilometra s površinom 15 km2. Poljem teče pritoka Lištice Ugrovača koja ga povremeno plavi. Udolina između Poklečana, Vrpolja i Sutine je bogata vodom, a u njoj poniru i tri rječice: Jelica, Zmijevac i Ugrovača. Nadmorska visina polja je oko 900 metara nadmorske visine.
U toj prostranoj tanjurastoj i pitomoj zaravni nalaze se tri sela: Poklečani (892 m n.v.), Sutina (1139 m n.v.), i Vrpolje (874 m n.v.), koja se obično označavaju zajedničkim nazivom Rakitno.
​Rakitno je, uz Posuško i Virsko polje, Tribistovo i planinsko područje oko Blidinjskog jezera, jedna od četiri zaravni posuškog kraja.

Miljacka

Kad je u sklopu svog drugog po redu pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biksup Nikola Bijanković slavio svetu misu među stočarima na Svinjači, visoravni između Vrana i Čvrsnice, stigla su desetorica Turaka i zapovjedili biskupu i njegovoj pratnji da odah napuste to mjesto. Biskupv tajnik don Fridrich Marolli u dnevniku je zabilježio da su "odmah uzjahali konje i uputili se u Miljacku, selo udaljeno šest milja. Sav narod iz Rakitna pratio je biskupa do Miljacke, gdje su našli drugih 600 osoba, od kojih se 300 krizmalo".

Miljacka, danas zaselak sela Mesihovine, spominje se i u srpnju 1735. godine, kad je u tom naselju boravio, odsjednuvši u kući Jakova Bagarića, makarski biskup Stipan Blašković. "22. srpnja biskup ode, zapisao je njegov tajnik, na brdo Miljac ili Veliko (brdo), zapovijedi da se ondje postavi oltar, obavi obrede, podijeli blagoslove, zapise…"

Uz spomenuto naselje Miljacka i brdo Miljac Duvanjskim poljem teče i rječica Miljacka, koja se ulijeva u Drinu, također rječicu na Duvanjskom polju.

Koncentracija čak tri toponimijska naziva: ekonim Miljacka, oronim Miljac i hidronim Miljacka na relativno uskom prostoru upućuje na zaključak da je to područje nekoć pripadalo osobi s imenom Miljac i vjerojatno se zvalo Miljacka Vas ili pak slično, otprilike tako kako će kasnije u vrijeme turske vlasti biti Mesihovina i njezini gospodari begovi Mesihovići.

Zajednički svim trima toponimijskim imenicama je što u osnovi imaju pridjev mil, mio sa značenjem drag, voljen. Od njega je izveden deminutiv miljahan, a kako u narodnom govoru ne postoji glas „h“, dobiveno je miljaan, što je stezanjem dalo miljan, miljen. Upravo od njega su izvedena imena: Miljan, Miljen, Miljana ,Miljenko, Miljenka, Miljac, Miljacka.

Na sličan sunačin nastali nazivi naselja i u još nekim predjelima Bosne i Hercegovine: Miljačići (Kakanj), Miljakovci (Prijedor), Miljanovci (Kalesija, Tešanj), Milje (Trnovo), Miljeno (Čajniče), Miljevac (Nevesinje), Miljevci (Sanski Most), Miljevići (Bosanska Gradiška, Olovo, Sarajevo, Zavidovići), Miljevina (Foča), Miljkovići (Mostar, Velika Kladuša).

Bez obzira na sve izneseno, navodimo još neke mogućnosti nastanka toponima Miljacka, doduše malo vjerojatne:
1. M. Pavlinović je zabilježio pojmove miljac i miljak sa značenjem „zemljište na kojem netko živi i obrađuje ga“ odnosno otprilike isto ono što znači mnogo poznatiji „milć“ (zemljište, temelj kuće, pravno vlasništvo, nekratniana);
2. u velikom Akademijinom rječniku miljac je i naziv neke rijetke ptice;
3. R. Dodig upravo u vezi s duvanjskom Miljackom spominje i „izgubljeni apelativ mil, plitko pjeskovito tlo.“

IZVOR  ŠARAC, Ivica: ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Miljacka. Prema izvoru:  Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006. mandinoselo.com, 15.5.2015.

​Jezero Tribistovo
Datum objave: 27.4.2020. Autor: Petar Basic
Opis: Biser Hercegovine

IZVORI I LITERATURA

---

ZRNČIĆ, Hrvoje: Pođite na Gvozd. Hrvatski planinar, br. 3, 2009. str. 98-99. (PDF)