|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > GRUPA ZELENGORE > Zelengora (planina) > Istočni dio Zelengore
1. PO VRŠNOM PODRUČJU - ISTOČNI DIO
TOVARNICA I TREBOVA PLANINA
SADRŽAJ
TOVARNICA
OZREN
Krekovi
Milinklade
Kanjon Hrčavke
Rijeka Hrčavka
Moštanica
Skakavac
Kotač
Duboki potok
Hrčara
Careva gora
Bare
PLEĆE S VELIKOM I MALOM SILJEVICOM
Donje Bare
Jezero Donje Bare
Gornje Bare
Jezero Gornje Bare
UGLJEŠIN VRH
TOVARNICA
PLEĆE
PLANINICA
ARDOV
VUŠLJINA I BOŠČIJA GLAVA
TREBOVA PLANINA
Tođevac
TRESKAVAC
Ružin polje
Ljubin grob
Lučke kolibe (Lučki Katun)
Bijelo jezero
Crno jezero
OZREN
Krekovi
Milinklade
Kanjon Hrčavke
Rijeka Hrčavka
Moštanica
Skakavac
Kotač
Duboki potok
Hrčara
Careva gora
Bare
PLEĆE S VELIKOM I MALOM SILJEVICOM
Donje Bare
Jezero Donje Bare
Gornje Bare
Jezero Gornje Bare
UGLJEŠIN VRH
TOVARNICA
PLEĆE
PLANINICA
ARDOV
VUŠLJINA I BOŠČIJA GLAVA
TREBOVA PLANINA
Tođevac
TRESKAVAC
Ružin polje
Ljubin grob
Lučke kolibe (Lučki Katun)
Bijelo jezero
Crno jezero
|
Kanjon Hrčavke podno Milinklada
Tito je bio jedini vrhovni komandant u Drugom svjetskom ratu koji je ranjen rukovodeći neposredno bitkom, a ranjen je u vrijeme Bitke na Sutjesci 9.6.1943. na Milinkladama podno vrha Ozren, samo pet dana nakon što je prema odluci partizanskog Vrhovnog štaba započeo odlučujući proboj neprijateljskog obruča. |
TOVARNICA
OZREN
|
Ozren, vrh Zelengore (1405 m) koji je tijekom Bitke na Sutjesci bio sjedište Vrhovnog štaba partizanskog pokreta. Na njemu se nalaze dva spomen-obilježja:
Savin grob - Grob Save Kovačevića na Krekovima. Ovo spomen-obilježje nalazi se na padinama Ozrena, oko dva kilometra uzbrdo od središnjeg spomenika na Tjentištu. Moguće mu je pristupiti stazom kroz šumu i cestom od Tjentišta.
Mjesto ranjavanja Josipa Broza Tita na Milinkladama. Lokacija Titova ranjavanja na planini Ozren obilježena je spomenikom izrađenim od mramora, na kojem je i spomen-ploča s natpisom koji kaže kako je upravo na tome mjestu ranjen vrhovni komandant Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih jedinica Josip Broz Tito. Spomenik iz 1986. godine djelo je kipara Miodraga Živkovića. 
Pogled na Ozren od Memorijalnog kompleksa u Tjentištu
|
Pristupi Zelengori iz smjera Tjentišta, u istočnom dijelu Zelengore
|
Neke od pješačkih staza na istočnom dijelu Zelengore:
|
Krekovi
Savin grob (Grob Save Kovačevića)
|
Putokaz na cestovnom križanju na Krekovima, odakle se odvaja šumska cesta koja vodi do vrha Ozrena.
|
Milinklade
|
9.6.1943. na području Milinklada na planini Ozren iznad Tjentišta, tijekom bitke na Sutjesci (V. neprijateljske ofanzive) ranjen je Vrhovni komandant NOV-a Josip Broz Tito. To je bio jedinstveni primjer u Drugom svjetskom ratu da je u borbenim djelovanjima na frontu ranjen vrhovni zapodvjednik jedne vojske.
Zapis o Titovu ranjavanju na Milinkladama Komandiri četa i komandanti bataljona jedva su uspjeli održati pod komandom ono još nešto preostalog ljudstva. Neki su borci pokušali izbjeći smrtnu opasnot, skrećući u lijevo i desno. Lijevo se, međutim, nije moglo, jer se tamo nalazio masiv Tisova brda (k. 1379), na kojem su dijelovi 4. crnogorske proleterske brigade vodili žestoku borbu protiv izviđačkog njemačkog bataljona 118. divizije. Desno u rajonu Ozrena (k. 1405) uhvatili smo vezu s 1. bataljonom 6. istočnobosanske brigade, kojeg su Nijemci potisnuli od sela Krekova. On je i dalje davao otpor Nijemcima koji su nadirali s toga pravca. Nijemci su po tom terenu upotrijebili vojničke pse-vučjake. Oni su trebali pomoći u pronalaženju naših ranjenika i iznemoglih boraca, da bi ih mogli lakše uništavati. Na tom prostoru 2. dalmatinska brigada izgubila je oko 15 boraca, što poginulih što nestalih. Da bi ova gotovo bezilazna situacija bila još teža, saznali smo da je na istom mjestu jedan sat prije nego nas je napala neprijateljska avijacija bombardiranjem ranjen drug Tito. Teško nas je pogodilo to saopćenje, teže od svih dotadašnjih patnji i napora. Pukovnik Savo Orović o Titovom ranjavanju piše: »Tek ujutro, 9. juna, naišli smo na bolji teren te smo lakše produžili pokret preko Tisovog brda i spustili se u dolinu rijeke Hrčavke. Drug Tito sa svojim pratiocima i engleskom vojnom misijom zastao je na Milinkladama. Neprijateljski bombarderi su od ranog jutra pratili naše kolone na pravcu kretanja, bacajući na njih u pokretu i na zastanku bombe za žive ciljeve (10-20 kg) koje su zasipale teren kao tuča. Jedna od ovih bombi pala je blizu druga Tita koji se sklonio pokraj jedne izvaljene - bukve, a komad te bombe ranio ga u mišicu lijeve ruke. A možda bi ga drugi komad mnogo teže ranio da se nije zadržao u glavi njegovog vjernog psa Luksa, koji se usplahireno pribio uz svog gospodara i tako ga slučajno zaklonio, a sam bio ubijen. Od iste bombe poginuo je .. . kapetan Stjuart, poginuo je i Titov pratioc Đuro Vujović, stari komunista i španjolski borac i nekoliko boraca iz Pratećeg bataljona Vrhovnog štaba. U toku dana od bombardiranja iz zraka je poginulo i ranjeno dosta drugova... U prvi sumrak, Tito se u koloni 10. hercegovačke brigade spustio u dolinu Hrčavke i stazom preko Debele ravni produžio za Lučke kolibe. IZVOR Sutjeska - Druga Dalmatinska Brigada - Glava VI / Brigada u bici na Sutjesci / Borbe na Sinjajevini i dolazak engleske vojne misije |
Iako je često publicirana uz članke i tekstove koji govore o Bitci na Sutjesci, ova fotografija koja prikazuje ranjenog Tita u društvu doktora Ivana Ribara zapravo nije snimljena na području Sutjeske. Naime, poslije Titova ranjavanja i proboja obruča u bitci na Sutjesci, koji je kasnije uslijedio, glavna partizanska operativna grupa s Vrhovnim štabom NOP-a (Narodno-oslobodilački pokret) krenula je prema istočnoj Bosni, kojom prilikom je oslobodila niz mjesta, a na njihovoj ruti nalazila se i planina Romanija. Tako je Tito stigao u selo Bogoviće na Romaniji i u špilji iznad sela boravio od 18. do 20.6.1943. godine. Upravo je ispred ove špilje (koja se naziva pećina u Bogovićima, odn Titova pećina) Savo Orović napravio poznatu fotografiju ranjenog Tita u društvu doktora Ivana Ribara.
|
Šumska cesta koja vodi prema Barama, na području Milinklada
|
Iznad kanjona Hrčavke
|
Kanjon Hrčavke
|
HRČAVKA
Drina < Sutjeska < Hrčavka (L) Hrčavka je lijeva i najveća pritoka Sutjeske, duga 13,5 km. Njezin kanjon se nalazi na planini Zelengori s koje se spušta i ulijeva u Sutjesku u Mihalj polju. Čitavom svojom dužinom protječe kroz Nacionalni park Sutjeska i nalazi se na prostoru općine Foča.
Izvire na području zvanom Careva gora, na 1570 m n.v., u šumovitim predjelima istočnih padina masiva Oboreno točilo s vrhovima Orlovača (1960 m), Kozje strane (2014 m) i južnih padina Planika (1795 m). Vijuga kroz uski kanjon duboko usječen u masiv Zelengore, koji je najizraženiji na dva dijela njezina toka: između Orline i Paša-Lipovog dola te između Stružine i Gradine. Na tom kratkom putovanju pridružuju joj se brojne rijeke i potoci. Na lijevoj obali rijeke Hrčavke naspram Milinklada na strmim liticama smještena je tvrđava Tođevac. U prosjeku teče na nadmorskoj visini od 700 do 900 m, a u Sutjesku utječe na nadmorskoj visini od 530 m na lokalitetu Suvoda. Visinska razlika od izvora do ušća iznosi 1028 metara, odnosno pad 76,3 m/km toka. Na svojem putu tvori brojne kaskade s vodopadima. Hrčavka je bogata ribom, naročito pastrmkom. Pritoke Hrčavke su slijedeće:
MOŠTANICA
Drina < Sutjeska < Hrčavka < Moštanica (L) Lijeva pritoka Hrčavke u koju utječe kod zaselka Polje, istočno od sela Tođevca. SKAKAVAC
Drina < Sutjeska < Hrčavka < Skakavac (D) U gotovo nedostupnom kanjonu Hrčavke, nalazi se i vodopad Skakavac. Iz nepristupačne stijene izvire voda koja pada u kanjon. KOTAČ
Drina < Sutjeska < Hrčavka < Točak (D) Potok na Zelengori, desni pritok Hrčavke. Izvire u gustoj šumi podno Bara i većim dijelom svoga toka teče podno Kotačkih stijena, koje su po njemu dobile ime. U izvorišnom području ovaj potok također prima vode koje poniru na Gornjim Barama pod Uglješinim vrhom. DUBOKI POTOK
Drina < Sutjeska < Hrčavka < Duboki potok (D) 
Pogled na usjek kanjona Hrčavke, nad kojime dominiraju stijene Treskavca
|
Stijene kanjona rijeke Hrčavke
|
Hrčara (proplanak)
|
Hrčara je proplanak uz rijeku Hrčavku, u podnožju Trebove planine na sjeveru i Tisova brda na jugu. Njenim rubom prolazi šumska cesta koja pristiže iz smjera istoka, od Tjentišta. Na Hrčari se nalazi križanje, gdje prema jugozapadu (lijevo) cesta nastavlja uzbrdo prema Barama na Tovarnici, a desni odvojak nastavlja prema zapadu prateći tok Hrčavke sve do Dobrog dola u podnožju Kozjih stijena. Tom cestom moguće je približiti se stazi kojom se uspinje na graben Bregoča i susjedne mu vrhove.
|
Careva gora
Pogled od Careve gore na Kotačke stijene (desno) i Pleće (lijevo)
|
|
Dobri dô
Dobri dô nalazi se na izvorišnom području rijeke Hrčavke lijeve i najveće pritoke Sutjeske, duge 13,5 km. Njezin kanjon se nalazi na planini Zelengori s koje se spušta i ulijeva u Sutjesku. Čitavom svojom dužinom protječe kroz Nacionalni park Sutjeska. Hrčavka izvire na području zvanom Careva gora, na 1570 m n.v., u šumovitim predjelima istočnih padina masiva Oboreno točilo (lijevo - stijene iza šume na padinama Careve glavice, 1465 m) s vrhovima Orlovača (1960 m), Kozje Strane (2014 m, u pozadini) i južnih padina Planika (1795 m, šumoviti niski obronci desno). |
Donje Bare*
Pogled s Uglješina vrha na Donje Bare
U pozadini visoravni Sniježnica i Vučevo i vrhovi Magliča
U pozadini visoravni Sniježnica i Vučevo i vrhovi Magliča
|
Bare iznad Sutjeske neobične su po svojoj geološkoj strukturi. Iako čine jednu zemljopisnu cijelinu, radi se o dva platoa na oko 1500 metara nadmorske visine. Bare su smještene između rijeka Sutjeske i Jabušnice, te planinskih masiva Jabukovačkih stijena (na Tovarnici) i vršnog dijela Zelengore. Kanjoni spomenutih rijeka, a naročito kanjon Sutjeske, koja ograđuje Bare, vrlo su strmi i neprohodni. Površine su preko 20 km četvornih. Dijele se na Donje i Gornje Bare. Donje su manje i potpuno ravničaste, bez jaruga i udolja, Gornje Bare, znatno su veće i nadvisuju Donje. Ispresijecane su brežuljcima, jarugama i utvinama. I na jednim i na drugim postoje jezera.
Između Donjih i Gornjih Bara, kao jezik uvukla se kota 1600 (dio grebena Ardova), koja je pošumljena gustim bukvama i visokim jelama, a Planinica, kota 1724 (ili 1722 m), potpuno je čista, protežući se na istok, završavajući u strmim kanjonima Sutjeske. Donje Bare pretežito pokrivene livadama, smještene su između vrhova Siljevice prema sjeveru te grebena Ardova i Planinice prema jugozapadu. Relativno su lako dostupne šumskom cestom koja vodi od ulaza u Nacionalni park Sutjeska, iznad Tjentišta. Prva dva, tri kilometra je loša asfaltirana cesta, a nakon toga je oko 16 kilometara makadama. Do Donjih Bara vodi i planinarski put iz kanjona Sutjeske. |
*NAPOMENA Odlučio sam pisati riječ "bare" u toponimima Donje Bare i Gornje Bare velikim početnim slovom iz razloga što je "Bare" naziv cijelog toga područja na Tovarnici, koje obuhvaća: Javorak, Uglješin vrh, Jabučke stijene, Tovarnicu, Ardov, Planinicu, Gornje i Donje Bare, Borić, Veliku i Malu Siljevicu, Vilinjak, Pleća, Kotačke stijene i Boščiju glavu - npr. poput Gornji Borač / Donji Borač, Velika Siljevica / Mala Siljevica i sl. Ipak, pretpostavljam, kako je i pisanje poput Donje bare i Gornje bare jednako ispravno, posebno kada se odnosi na nazive tamošnja dva jezera. ADMINISTRATOR STRANICE |
JEZERO DONJE BARE
KOORDINATE 43.31833, 18.63083
KOORDINATE 43.31833, 18.63083
|
Jezero Donje Bare je od Tjentišta udaljeno oko 20 km. Tijekom hladnijih zima bude potpuno okovano ledom. Dugačko je oko 250, široko oko 120, a najveća dubina mu je oko 4,5 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1475 m.. Okruženo je planinskim vrhovima: Ardov (1723 m), Planinica (1874 m) i Mala Siljevica (1720 m). Na jezeru je i Josip Broz Tito imao vilu, koja je danas propala.
IZVOR Wikipedia - Donje Bare 
Jezero Donje Bare
|
Zelengora Jezero Donje Bare Bosna i Hercegovina Nacionalni park Sutjeska Dron snimak
Autor: Amel Besirevic BIH Datum objave: 25.9.2023. Opis. @amelbesirevicbih snimak Dronom |
Pogled na Donje Bare
Pogled s Donjih Bara prema jugoistoku i vrhovima Maglića, Bioča i Volujka
|
Obilazak jezera na ZELENGORI i jahanje konja u DIVLJINI | Izazovi avanturu
DAtum objave: 14.11.2021. Autor: Izazovi avanturu Opis: U ovoj epizodi Radovan je sa svojom ekipom obišao planinu Zelengoru koja se nalazi u Bosni i Hercegovini, Republici Srpskoj. Na Zelengori je obišao jezera Donje i Gornje bare, posetio je vidikovac Borič, a zatim se upustio u jahanje konja po prelepoj prirodi na toj planini. 👉 Kontakt email: [email protected] KRATKI REZOVI GORANA MATIĆA - DONJE BARE - NACIONALNI PARK SUTJESKA 2019 - SNIMAK DRONOM
Autor: Goran Matić Datum objave 11.1.2021. Opis. LABEL: KRATKI REZOVI GORANA MATIĆA https://www.instagram.com/stories/gor... https://www.facebook.com/goranmatic.m... [email protected] Nacionalni park Sutjeska, Bosna i Hercegovina. Pogled iz driona na Donje bare. Nacionalni park Sutjeska je najstariji i najveći nacionalni park u BiH koji je po svojim prirodnim vrednostima i lepotama biser Bosne i Hercegovine. Obuhvata područje Sutjeske sa strogim prirodnim rezervatom Perućica, delove planina Maglić (2.386 m- najviši vrh u BiH), Volujaka, Vučeva i Zelengore. Zahvaljujući izvanrednim prirodnim vrednostima i njihovoj očuvanosti NP Sutjeska je od 2000. godine uvršten u II kategoriju IUCN-a (Odel UN-a za zaštitu prirode i prirodnih dobara). Jezero Donje Bare nalazi se u podnožju sjeveroistočne strane Tovarnice sa vrhom Planinica (1.722m). Na sjeveroistočnoj strani jezera nalaze se planinske livade, u čijim su udubljenjima grupisane male bare bogate barskom florom. Jezero je na oko 1.500 m/n.v., dugo je 200 m, a široko 140 m, sa najvećom dubinom preko 4 m. Jezero prima izvorsku vodu sa više strana, a između ostalog i sa jednog od najvećih izvora koji se nalazi na zapadnoj strani. Voda iz jezera otiče podzemnim kanalima. Vrijeme možete ispuniti šetnjom oko jezera ili prelijepom stazom do vidikovca Borići iznad kanjona Sutjeske, a nije daleko ni jezero Gornje Bare. Naravno, najbolje je ostati nekoliko dana i uz konsultovanje sa ljudima iz Parka, provesti jedan nezaboravan odmor. |
|
Sa strateškog gledišta - što je bilo vidljivo u borbama u Drugom svjetskom ratu - Bare su važne za zaštitu jugozapadnog prilaza kanjonima Suhe, Hrčavke i Lučkim Kolibama, pravca kojime je trebala s istoka od Durmitora i Vučeva, proći glavnina partizanskih snaga s Vrhovnim štabom. Tako su Bare bile poprište krvavih borbi 1943. godine između partizanskih snaga i jedinica 118. njemačke divizije. Naročito je stradala Druga dalmatinska brigada. Samo u jednom danu poginulo je preko 600 boraca. Ostao je manji vod koji je poslao poruku Vrhovnom štabu da će se svi borci boriti do poslednjeg. Upravo ona je zaslužna za legendarnu izjavu, obećanje i zakletvu: "Računajte na nas kao da smo u punom sastavu!" datu u trenutku kad su bataljoni spali na pedesetak ljudi, i kad je od brigade ovisilo izvlačenje preko deset tisuća suboraca iz obruča na Sutjesci. Zbog toga razloga na Donjim Barama podignut je spomenik 2. dalmatinskoj brigadi koja je štitila Vrhovni stab i centralnu bolnicu za vrijeme proboja na Sutjesci.
Kao rezultat uspješnog zadržavanja ovih položaja i sprečavanja nacista u slijeđenju bježeće partizanske zapovjedne kolone, Tito i ostatak partizana dobili su dodatno vrijeme za bijeg iz doline Sutjeske kako bi krenuli prema sjeveru preko Zelengore planine. Dana 8.6. lipnja Dalmatinsku brigadu pojačala je Majevička brigada, ali njemačkoj 118. diviziji ubrzo se pridružila i zloglasna 7. SS dobrovoljačka gorska divizija "Prinz Eugen". Kao rezultat toga, 9.6. zapovjednik 2. dalmatinske brigade donio je odluku o povlačenju sa svojih položaja u Donjim Barama kako bi se pridružio Titu i partizanskoj koloni koja je izlazila iz planine Zelengora. |
Dalmatinci su s Bara poslali kurira vrhovnom komandantu sa sadržajem: Druže Tito, izginule su dvije trećine II bataljona II dalmatinske, ali Švabo neće proći dok je ijedan od nas živ! Računajte na nas kao da je bataljon kompletan! |
|
Spomenik
Nekoliko stotina metara sjeverno od jezera Donje Bare na sjevernom rubu livade Bare nalazi se oko 5m visoka apstraktna betonska spomen-skulptura u blizini mjesta na kojem je 2. dalmatinska brigada držala svoje položaje protiv nacističkih jedinica. To je prigodno djelo koje odaje počast naporima i djelima onih koji su se borili i poginuli na ovom mjestu. Spomenik je 1986. godine izradio kipar Miodrag Živković. Na tlu pored spomenika postavljena je mala počasna ploča koja glasi: "Nijemci guraju jače i jače i izgubili smo dvije trećine naših ljudi, ali računajte na nas kao da smo u punoj snazi" - Rekli su borci 2. dalmatinske brigade Vrhovnom zapovjedništvu NOVJ Ovdje na Barama od 5. do 9.6.1943. Dalmatinci su se žestoko borili protiv mnogo moćnijih njemačkih postrojbi, osiguravajući proboj partizanskih snaga na čelu s Titom iz prstena Sutjeske. Bila je to najteža i najpoznatija bitka 2. dalmatinske brigade. U bitci je sudjelovala i Majevička brigada. Citat spomenut na početku natpisa na ploči odnosi se na vrlo poznati citat poslan Titu tijekom bitke. Na Donjim Barama su se svake godine održavali komemorativni događaji ili ceremonije. Lokaciji se može pristupiti vožnjom zapadnom pristupnom cestom parka Sutjeska do planinarske kuće na jezeru Donje Bare, koja je udaljena otprilike 18 kilometara. Od jezera pješačite otprilike 300 m sjeverno preko livade Bare do spomenika. 
Bitka na Gornjim i Donjim Barama (lipanj/jun 1943.)
Bitka koju je 2. dalmatinska brigada vodila protiv Nijemaca na položajima Gornjih i Donjih Bara trajala je neprekidno pet dana i pet noći - od 5. do 9.6.1943. godine. Imala je povjesno značenje, i s pravom se svrstava među najslavnije podvige boraca NOVJ. 4.6.1943. Druga dalmatinska brigada preuzela je položaj na planini Tovarnici, koja sa juga zatvara prilaz srednjem toku Sutjeske. Istovremeno, Nijemci su baš tu formirali pod komandom potpukovnika Anakera napadnu grupu koja se ovdje trebala probiti kako bi zaposjela Sutjesku. Pored svog 2. bataljona 738. puka, potpukovnik Anaker je zbog važnosti ovog presudnog zadatka dobio gomilu pojačanja: 1. bataljon (Wagner) 14. SS puka, 659. inžinjerijski bataljon, 4. puk "Brandenburg", 118. izviđački bataljon. Artiljerijsku podršku daje 7. SS brdski artiljerijski puk. Svaka od ovih formacija brojčano je jača od cijele brigade, a još treba uzeti u obzir i nadmoćnost u oružju i zračnu potporu više od 300 aviona. Linija obrane bila je duga oko 5 kilometara. S nekoliko stotina ljudi sposobnih za borbu, štab brigade nije mogao razmišljati o nekoj rezervi, preraspoređivanju snaga ili prihvatnim položajima. Prinuđen je bio sve borce rasporediti u jednostruku liniju (Prvi, Četvrti, Treći, Drugi bataljon). S istoka na zapad ističu se visovi Tovarnice: Planinica, Ardov, Dobra, Boščija glava, Uglješin vrh. Četvrti bataljun se nalazio u centru položaja Brigade, kod grebena Ardov. Brigada nije imala rezervu, ni prihvatni položaj, ni municiju, niti ni opskrbu hranom. Ima samo jedno: obavezu da izdrži. Nijemci su napadali s više odlučnosti i rješenosti nego ikad prije ili poslije. Kako bi izmorili odbranu, čak su pribjegli i sredstvu koje inače nerado koriste: noćnom napadu. Neprekidno tučena artiljerijom i avijacijom, Brigada je bila znatno prorijeđena. Bilo je mjesta na kojima je jedan borac držao položaj na kome bi trebala biti čitava četa. Ranjeni su i komandant Ljubo Vučković i komesar. Zavladala je i glad. Ipak, Brigada je izdržala. Nakon svakog juriša, partizani su protunapadom odbacivali napadača. U pet dana napada, Nijemci su se uspjeli pomaknuti samo nekih 500-tinjak metara. Brigada je uspjela spriječiti njihovo izbijanje u srednji tok Sutjeske i zatvaranje obruča. Glavnina operativne grupe izvukla se na Zelengoru. Brigada je konačno 9.6, u 12:00 h dobila zapovijed da se pod vlastitom zaštitom odvoji od neprijatelja i krene za glavninom. Sat kasnije, formirala se kolona u kojoj nije preostalo ni 200 ljudi. PROČITAJ VIŠE Glava VI - Brigada u bici na Sutjesci. U: Druga dalmatinska proleterska brigada, str. 125-180. Izdavač. Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije. Biblioteka Monografije 5. Split, 1982. (PDF) IZVORI Blog B92: 1829 nepovratnih veza gorran2
Košnja livada na Donjim Barama (uz spomenik) u kasno ljeto
|
Druga dalmatinska Druga dalmatinska proleterska narodnooslobodilačka udarna brigada NOVJ-a je formirana 3.10.1942. u selu Uništima, kod Bosanskog Grahova. Odluku o njenom formiranju izdao je Štab Četvrte operativne zone Hrvatske, u dogovoru s Vrhovnim štabom NOP-a i DVJ-a, u rujnu 1942. godine. U sastav brigade ušla su četiri dalmatinska partizanska bataljuna (bataljona): 1. bataljon "Branko Vladušić" iz Sjevernodalmatinskog NOP odreda, 2. bataljon "Jerko Ivančić" (Dinarski), 3. bataljon "Nikola Vrančić" (Vaganjski), 4. bataljon "Živko Peran" (Primorsko-ižanski). Na dan formiranja brigada je imala 836 boraca. Sudjelovala je u napadima Druge proleterske divizije na Bosansko Grahovo u listopadu 1942., Livno i Tomislavgrad prosinca 1942. i Imotski u veljači 1943., a zatim u bikama na Neretvi i Sutjesci. Upamćeno je njeno uspješno forsiranje Neretve 6./7.3.1943. godine. Pohvaljena je ukazom Vrhovnog štaba NOVJ-a za forsiranje Drine 9.4.1943. godine. Na Sutjesci je, svojom uspješnom obranom položaja na Barama, odigrala ključnu ulogu u kritičnom trenutku. Od svih 16 brigada NOVJ-a koje su sudjelovale na Sutjesci imala je najveće gubitke. Na Sutjesci je zauvijek ostalo 715 boraca* brigade, a tijekom cijelog rata poginulo ih je 1829. Preživio je tek svaki četvrti iz stroja u Uništima. *Taj se broj najčešće navodi, iako je u momongrafiji brigade zapisano kako su na zidovima Spomen-muzeja na Tjentištu uklesana 833 imena boraca Druge dalmatinske proleterske brigade koji ostaše na vječnoj straži u Dolini heroja. |
DOLJE: Stara shematska karta "Donje Bare i Suha", objavljena u časopisu Hrvatski planinar 1928, godine, broj 2
Gornje Bare
|
Do 1962. godine su na Gornjim i Donjim Barama još bili aktivni katuni, no oni su tada planski ugašeni zbog osnivanja nacionalnog parka. Na mjestima se vide ostaci nekadašnjih koliba.
Stočarska sezonska kretanja Rudinjana bila su ograničena na istočni dio hercegovačko bosanskih planina, te su tako na Maglić, Volujak i Tovarnicu stočari dolazili uglavnom iz bilećke okolice. Njihov izdig s blagom trajao je nekoliko dana. 
|
Greben Tovarnice
Pogled prema istoku s vrha Bregoča, prema području Bara i grebenu Tovarnice i dalje, kanjonu Sutjeske i masivima Volujaka te (od Volujaka lijevo) Maglića i Bioča i (od Volujaka desno) Lebršnika. Autor: Martin Brož |
GORNJE BARE (jezero)
KOORDINATE 43.32083, 18.60778
KOORDINATE 43.32083, 18.60778
|
Jezero Gornje Bare udaljeno je od jezera Donje Bare oko 1,5 km sjeverozapadno. Ima dužinu oko 150, širinu oko 80, a najveća dubina mu je oko 2 m. Nalazi se na nadmorskoj visini od 1515 m. Veći dio jezera je obrastao barskom florom. U jezeru nema ribe. Okružuju ga vrhovi Tovarnica (1683 m) i Uglješin vrh (1720 m).
IZVOR Wikipedia - Gornje Bare 
|
Bosnia and Herzegovina landscapes - Mistična Zelengora (Gornje bare)
Datum objave: 18.9.2019. Autor: Dženad Džino Opis: Kadrovi snimani u Nacionalnom parku Sutjeska. Zelengora - Gornje Bare/ Uglješin Vrh/ Tovarnica - Dženad Džino Adventures
Autor: Dženad Džino Adventures Datum objave: 23.10.2024. Opis. Kružna tura na Zelengori, Gornje Bare / Uglješin vrh / Tovarnica.. Uživanje bez granica Kanal je za sve gledaoce BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI radu kanala i želite da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati moja putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva preko youtube članstva gdje dobijate posebne pogodnosti kao članovi kanala / @dzenad_dzino_adventures Također i preko Patreon platforme Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=84175136 Moji kanali na drustvenim mrežama Moj Instagram kanal gdje objavljujem fotografije sa planinarskih tura / dzenad_dzin. . Moja facebook stranica za fotografiju / dzenaddzinophotography Pridružite se tom kanalu da biste dobili pristup pogodnostima: / @dzenad_dzino_adventures |
UGLJEŠIN VRH
Padine nad Jabučkim stijenama
Pogled na jezero Gornje Bare u podnožje grebena Tovarnica i Uglješina vrha
Iznad jezera vide se ostaci periodične lokve koja se isušila tijekom ljeta. |
Zelengora (Uglješin vrh - Bregoč)
Datum objave: 25.7.2022. Autor: Sarafanje Opis. Planinarenje po prelijepoj Zelengori, sa Bara, preko Uglješinog vrha na najviši vrh Zelengore, Bregoč (2014mnv) i nazad. Lijepa tura uz raznolik teren i sa dosta penjanja i obaranja visine. Na stazi su nas dočekala i 2 dobro jaka uspona (na Uglješin vrh i obilaženje Oborenog točila). Jedina manja zamjerka je što je staza loše markirana i dosta zarasla (pogotovo u dijelovima gdje se prolazi kroz šume). Također, postavljene table su skroz nevjerodostojne (npr. na početku staze stoji da je Bregoč udaljen 4h hoda, a na sljedećoj tabli koja se nalazi 5 minuta dalje piše 3 i po sata). Uglavnom nama je u jednom smjeru treba oko 4 i po do 5h hoda. Sa vrha se pruža odličan pogled na ostatak Zelengore, vrhove Stog, Orlovac, Orlovača, Kozje strane, Mala i Velika Košuta, Planik, Uglješin vrh, Munjac, Kalelija, okolne planine Lelija, Maglić, Volujak, Lebršnik, Živanj, te u daljini Crvanj, Velež, pa čak smo upratili vrhove Prenja, Zelenga glava, Otiš, Visin i Osobac. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/744... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/11sBo... Pratite nas i na Facebooku: https://www.facebook.com/sarafanje/ Instagram: https://www.instagram.com/sarafanje/ Zelengora: Bare - Uglješin vrh - Tovarnica - Planinica
Autor: Sarafanje Datum objave: 4.10.2023. Planinarenje po planini Zelengori. Na turu krećemo sa Bara. Prvo posjećujemo jezero Gornje Bare, gdje se kratko zadržavamo i nastavljamo uspon prema Uglješinom vrhu. Ispod samog vrha nailazimo na medvjeda, ali na svu sreću nije bio agresivan. Malo je razgledao i otišao svojim putem. Izlazimo na Uglješin vrh, sa kojeg se pruža odličan pogled na planine Maglić, Volujak, Kuk, Lebršnik, Živanj, te vrhove Zelengore, Bregoč, Planik, Kozje strane, Orlovača, Treskavac, V.Pleće i prevoj Ljubin grob. Nakon kratke pauze na vrhu nastavljamo dalje grebenom, prema vrhu Tovarnica. Čitavom stazom se pruža fenomenalan pogled prema Magliću , Volujku i Jabučkim stijenama. Sa Tovarnice se spuštamo na prevoj Dobra, odakle nastavljamo siparom prema vrhu Planinica. Taj dio nam je uzeo najviše vremena, jer se staza jedva primjeti (ako je ikako ima). Negdje na sredini sipara iznad nas se ukazuje cca dvadesetak divokoza koje je uvijek lijepo vidjeti. Nastavljamo dalje do prevoja, te iako smo imali oboriti oko 100m visine do Planinice, ipak odlučujemo da odemo i nije nam bilo žao. Prije samog vrha smo upratili i jednog srndaća. Vrh se nalazi iznad dubokog kanjona Sutjeske, s kojeg se pruža savršen pogled na Maglić, prašumu Prerućicu, Bioč i Volujak. S druge strane nam ostaje vrh Veliko Pleće, Uglješin vrh, te Kozje strane, Bregoč i Orlovača u daljini. Na kraju pravimo kružnu turu, te se prema autu vraćamo preko brda Ardov (moguče da je Ardov i vrh). Za sada po meni jedna od ljepših staza za planinarenje i svakako je preporučujem. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: / strava GPX trek: https://mega.nz/file/oHADzawI#bLPwXsg... Pratite nas i na Facebooku: / sarafanje Instagram: / sarafanje Poglavlja: 0:00 polazak do Gornjih Bara 1:43 jezero Gornje Bare (snimak dronom) 2:56 uspon na Uglješin vrh 5:00 susret s medvjedom 6:20 Uglješin vrh (snimci dronom) 9:40 od Uglješinog vrha do Tovarnice 12:53 Tovarnica do sipara 15:17 prelaz preko sipara 16:35 divokoze 17:26 nastavak do Planinice 21:19 Planinica (snimci dronom) 24:33 povratak do početne tačke 27:00 relive i završni ekran |
TOVARNICA
Greben Tovarnice, iza kojega (desno) viri Uglješin vrh
Travnati greben Tovarnica
Divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica) na padinama Tovarnice
PROČITAJ VIŠE
SEKULIĆ, Željko; KUNOVAC, Saša; PAPRICA, Bojan: Staništa i sezonske migracije divokoze (Rupicapra rupicapra balcanica, Bolkay 1925) u posebnom lovištu ”Zelengora” i nacionalnom parku “Sutjeska”. Radovi Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. 51 (2021). 3-11. (PDF)
|
Na Tovarnici
Pohod na Zelengoru - Sastavci; Sedlo Dobra; Tovarnica 1804 m.n.v.; Uglješin vrh 1859 m.n.v.
Autor: Explore The Bosnian Mountains Datum objave: 21.2.2024. Opis. Zelengora posebno zanimljiva zimi, kada se planina pretvara u svojevrsnu čaroliju i poligon za istinsku avanturu. Zelengora je nekako pitoma i blaga planina. Da tako ne bude mi smo se potrudili da pohod na vrhove Tovarnica 1804 m.n.v. i Uglješin vrh 1859 m.n.v. koji se inače pohode sa Gornjih bara, začinimo na način da smo se upustili i krenuli u pohod sa Sastavaca (Sastavci) mjesto na putu prema Čemernom. Naime, ova staza nije markirana i riječ je o stočarskoj stazi koja je bila aktuelna prije nekih 50 i više godina, a to znači da je ista neprepoznatljiva. Ipak naš Dejan Paprica je prošle godine prošao ovom "stazom" pa smo imali neka saznanja. Dužina iste nije velika cca. 11,5 km u oba pravca, ali tehnička i kondiciona strana ovog pohoda je priča za sebe. Dosta strmog sipara, stijena, te uskih "kozijih staza" sve do sedla zvanog Dobra koje dijeli greben Tovarnice od Malih - Velikih Pleća i Planinice na samom kraju. Od sedla je staza dobro utvrđena i tu smo se već malo opustili iako smo imali još cca. 400-500 metara uspona do Uglješinog vrha od ukupno 1500 metara koliko smo na kraju savladali. Sav umor i znoj smo zanemarili kada smo oduševljeno ugledali greben Tovarnice, te Mala-Velika Pleća i na kraju Planinicu. Vrhove koji onako strče, a u njihovoj pozadini se izdižu naše dvije najviše planine Maglić i Volujak. Volujak sa svojim vrhovima Badnjine, Južna i Sjeverna Lica i Prsti na prvu odaje dojam kao da se nalazimo na Alpama. Planinica je poznata i kao stanište divokoza koje je gotovo svaki put moguće vidjeti kad se nađete tamo, a to je bio slučaj i ovaj put. Sve u svemu treba reći da nije preporučljivo ići ovom "stazom" jer je dosta zahtjevna i potrebno je pored tehničke i kondicione spreme, dobro proučiti karte i track, jer svaka i manja greška će vas dodatno usporiti, umoriti a da ne kažem odvesti u pogrešan smjer prema nekom od "skokova". |
PLEĆE
|
|
PLANINICA
|
ARDOV
|
VUŠLJINA I BOŠČIJA GLAVA
|
TREBOVA PLANINA
Pogled s Uglješinog vrha na Trebovu planinu
|
ZELENGORA-Trebova
Autor: Hasan Gradisic Datum objave: 13.9.2021. Opis. Grupa AD Foča je 12.09.2021.god.organizovala izlet na jednu od naših ljepotica-Zelengoru. Svi koji su uzeli učešća bili su više nego zadovoljni svim detaljima izleta:od društva,preko ljepote planine,branja ljekopvitog bilja,ručkom,kahvom iz šerpe do neumornih šetnji po planini. |
Tođevac
KOORDINATE 43.3669, 18.6808 NADMORSKA VISINA 570 m BROJ STANOVNIKA 9 (2013.) WIKIPEDIJA Tođevac
KOORDINATE 43.3669, 18.6808 NADMORSKA VISINA 570 m BROJ STANOVNIKA 9 (2013.) WIKIPEDIJA Tođevac
|
Tođevac je naselje koje se nalazi na Tjentištu (općina Foča) u jugoistočnoj Bosni. Godine 1962. pripojeno mu je naselje Zamršten. Tođevac je bio jedno od najnaseljenih područja na Tjentištu, u kojemu je 1991. godine živjelo 179 stanovnika. Nažalost nakon rata u Bosni 1992.-1995. ovo područje je veoma rijetko naseljeno.
Tođevac okružuju visovi Treskavac, Stružina i Gradina. Između Stružine i Gradine protječe rijeka Hrčavka. Tođevac se prvi put spominje 1398., a 1452. vlast nad Tođevcem preuzima Vladislav Hercegović. Utvrda vladara Tođevca nalazila se na Gradini (870 m). Utvrđenje je maksimalno prilagođeno reljefu zemljišta i stijene na kojoj je podignuto. Glavna utvrda zajedno s oborom bila je duga 60 m i široka 15 m. Na Tođevcu nisu obavljana arheološka istraživanja i sa sigurnošću se ne može odrediti koliko je bedemskih ili branič-kula postojalo. Pretpostavlja se da je barem jedna bila izgrađena na sjevernoj strani obora. Na istočnoj strani od glavne utvrde bio je manji obor dug 15 m i širok 8 m. Na jugu od glavne utvrde nalazio se bedemski zid koji je štitio pristup utvrđenju. Nije poznato koje su godine Tođevac zauzeli Osmanlije, ali po jednom popisu iz 1468./1469. godine se zna da je na gradu bila posada sa dizdarom. Kao i u svakom ruralnom i slabije naseljenom područiju,stanovništvo se bavi uglavnom ratarstvom i stočarstvom. |
KRETANJE BROJA STANOVNIKA U PROŠLOSTI
2013. god.: 9 (Bošnjaci: 9); 1991.: 178 (Muslimani: 178); 1981.: 259 (Muslimani: 255; Ostali: 3, Jugoslaveni: 1): 1971.: 384 (Muslimani: 356; Srbi: 21; Jugoslaveni: 2; Crnogorci: 5) LITERATURA NINKOVIĆ, Aleksandar: Srednjovjekovni gradovi Tođevac i Kožetina. Radio Sarajevo, Treći program 26, str. 537-541. Sarajevo, 1979. PALAVESTRA, Vlajko: Tođevac. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, Tom III. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 1988., 131. |
Srednjevjekovni grad Tođevac
Ostaci utvrđenog grada; kamene stolice uklesane u stijenu srednji vijek (14. st.)
Ostaci utvrđenog grada; kamene stolice uklesane u stijenu srednji vijek (14. st.)
|
Srednjevjekovna utvrda Tođevac nalazi se na markantnoj stijeni Gradina (870 m n.v.), koja se uzdiže nad lijevom obalom rijeke Hrčavke, na istočnom ulazu u klanaca ove rijeke, a naspram područja Milinklada, na suprotnoj obali na sjevernoj granici Nacionalnog parka Sutjeska. Među ostacima grada Tođevca pronađene su tri uklesane kamene stolice. One su služile vlasteli prilikom javnog suđenja svojim podanicima, pa odatle naziv sudačke stolice.
Nije poznato tko je i kada izgradio ovaj grad. Prvi put se spominje 1398. godine. Nalazio se u župi Drinaljevo. Bio je dio obrambenog kompleksa na Bosanskom (Drinskom) putu iz pravca Gacka prema Foči. Naročito je osiguravao naselje Tjentište. Pripadao je vlasteli iz roda Kosače. Spominje se i u poveljama za Stjepana Vukčića Kosaču 1444. (Toyeuacs Vdrynagliano castello con lo contato), 1448. (castrum Stoyewecz) i 1454. (civitate Togruam cum castris et pertinentiis suis). Pod vlast Vladislava Hrcegovića dolazi 1452. godine. Nije poznato koje su točno godine Tođevac zauzeli Osmanlije (pretpostavlja se da bi to moglo biti oko 1466.), ali po jednom popisu iz 1468/1469. Godine se zna da je na gradu bila posada sa dizdarom. [4] Do tvrđave se dolazi iz sela Tođevca dolinom Hrčavke uz strmi uspon. Visoki bedem sa ulaznom kapijom štiti ulaz u utvrdu. Na ulaznoj stazi do utvrde nalaze se tri kamene stolice usječene u živu stijenu. Glavna utvrda zajedno s oborom bila je 60 metara duga i 15 metara široka. Utvrda se sastojala od kompleksa bedema i kula smještenih na više stepenastih zaravnjenih platformi na tri nivoa s rovovima, te tajnim prolazom za opskrbu vodom iz rijeke Hrčavke. Na Tođevcu nisu obavljana arheološka istraživanja i sa sigurnošću se ne može odrediti koliko je bedemskih ili branič-kula postojalo. Pretpostavlja se da je barem jedna bila izgrađena na sjevernoj strani obora. Na istočnoj strani od glavne utvrde bio je manji obor dug 15 m i širok 8 m. Na jugu od glavne utvrde nalazio se bedemski zid koji je štitio pristup utvrđenju. Kamene stolice Kamene stolice su suštinski simbol vlasti i ugleda feudalnog društvenog sloja. One su smještene na otvorenom prostoru, a najčešće u utvrđenim gradovima srednjovjekovne bosanske države gdje ih se može naći i više u okviru jednog lokaliteta. Pretpostavlja se da kamene stolice nastaju u drugoj polovini 14. vijeka. Većina njih je izgrađena u 15. vijeku. One su izraz domaćih majstora - klesara. Prema narodnom predanju kamene stolice su služile uglednijim feudalcima da na njima sjede kada vrše javno suđenje među i nad potčinjenima. Uzima se da su one služile za obavljanje određenih sudskih funkcija, ali i da su imale neke funkcije uprave. Otuda se izvodi da se one mogu općenito nazvati simbolima vlasti, tj. simbolima društvenog ugleda vlastele. Istaknut položaj kamenih stolica navodi i na postavku da su one služile i za osmatranje, kao i za odmor. Kamene stolice su ili uklesane u živim stijenama ili su isklesane od posebnih blokova. zato se mogu podijeliti na pokretne i nepokretne. Na teritoriji koja je obuhvatala srednjovjekovna Bosna pronađene su 42 kamene stolice. Pokretnih je 11, a nepokretnih 31. Veći broj stolica je s naslonom (37), a manji broj ih je bez naslona (5). Od stolica sa naslonom 32 imaju samo naslon za leđa dok 5 stolica imaju i naslon za ruke. Od sveukupnog broja 10 stolica imaju postolje, naslon za stavljanje nogu. Sjedišta stolica su klesana najčešće u obliku pravougaonika (60-80 cm dužine i 30-50 cm širine). Po dimenzijama bi se mogle podijeliti na velike i male. Četiri stolice imaju reljefe, a tri stolice natpise. Najznačajniji doprinos u identifikaciji i proučavanju kamenih stolica dao je Šefik Bešlagić Izvor: http://www.wikiwand.com/bs/Kamene_stolice_srednjovjekovne_Bosne |
Gradina nad Tođevcom
Datum objave: 11.5.2015. Objavio: Wolf of Greenforest Opis: Tođevac okružuju planine Treskavac, Stružina i Gradina. |
|
Pred spust prema Tjentištu
Od prijevoja kod sela Prijeđel na cesti kojom se iz Foče ide prema Tjentištu, pruža se pogled prema sjeveroistočnim grebenima planine Zelengore - u prvom planu pogledom dominira stjenovit vrh Treskavac (1803 m), a desno od njega nazire se travnati vrh Velika Košuta (1872 m), najviši vrh Trebove planine. U lijevom podnožju Treskavca vidi se probojnica rijeke Hrčavke između Tođevca i Milinklada. |
TRESKAVAC
Treskavac
Pogled na Treskavac s grebena Ardov na Tovarnici
|
Pogled na Treskavac od Mrkalja u podnožju Maglića
Treskavac
Vršak Javorak i njegove stijene Siljevice (Siljevica na Trebovi) koje padaju prema kanjonu Hrčavke
|
Ružin polje
|
Ljubin grob
|
Ljubin Grob je planinski prijevoj na Zelengori. Lipnja/juna 1943. godine tijekom Bitke na Sutjesci na ovom položaju vođene su teške borbe.
Kako su se partizani nalazili u okruženju, dijelovi 118. njemačke divizije pokušavali su uzastopnim napadima na Lučke i Vrbničke Kolibe zatvoriti jedini mogući prolaz preko Zelengore. Tim putem se pokušavao izvući Vrhovni štab NOV i POJ, kolone ranjenika i glavnina jedinica Glavne operativne grupe NOVJ, iz doline rijeka Sutjeske i Hrčavke. Za obranu ove kote, odlukom Vrhovnog štaba bili su određeni Treći bataljon Četvrte proleterske crnogorske udarne brigade i Prvi bataljon Druge proleterske udarne brigade. Nijemci su napadali s linije Strumičko brdo-Treskavac, na desni partizanski bok i s linije Videž-Orlovača-Boščija glava, lijevi bok. Izvanredno hrabrom obranom Druge čete Trećeg bataljona Četvrte crnogorske brigade, koja je skoro sva izginula na Ljubinom Grobu, i Prve čete Prvog bataljona Druge proleterske brigade koja je branila položaje Mala i Velika Košuta, Nijemci su odbijeni. Borba se često vodila prsa u prsa i trajala je više sati, što je omogućilo drugim snagama NOV i POJ probijanje iz neposrednog okruženja. U najtežim okršajima branitelji Ljubinog groba, odbijajući sve juriše neprijatelja, poslali su poruku Centralnom komitetu KPJ i Vrhovnom štabu u kojoj se kaže - Do god budete čuli na Ljubinom Grobu pucnje naših pušaka, Nijemci neće proći. A kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema živih proletera. U ovim bobama Trećem bataljonu Četvrte crnogorske brigade sudjelovali su Peti bataljon, koji je, lijevo od njega, na pravcu Tisova brda, vodio upornu borbu i Drugi bataljon, koji je, desno od njega, na pravcu Vrbničkih koliba probijao prolaz prema Balinovcu. Uprkos velikim gubicima partizana, rezultat sukoba se smatra partizanskim uspjehom, jer se glavnina snaga NOV i POJ, zajedno s Vrhovnim štabom i ranjenicima, uspjela izvući iz obruča. Povlačenje je dalje teklo prema planini Jahorini. Poslije završetka rata, borcima s Ljubinog groba je podignuto spomen obilježje koje pripada memorijalnom kompleksu "Dolina heroja". Godine 1976. redatelj Zdravko Velimirović je o ovoj borbi snimio film "Vrhovi Zelengore". IZVORI I LITERATURA Vojna enciklopedija (knjiga peta). Beograd 1973. godina. Blažo Janković: Četvrta proleterska crnogorska brigada. Vojnoizdavački zavod. Beograd, 1975. Ljubin grob. Wikipedija (sr) 
Planik
Lučke kolibe (Lučki katun)
Lučke kolibe bile su u Drugom svjetskom ratu mjesto kratkotrajnog odmora i prikupljanja partizanskih brigada nakon izlaska iz kanjona Sutjeske i Hrčavke. A zatim su dalje nastavili marš prema Balinovcu, Rataju, Miljevini i dalje. Nad katunom dominira slikoviti vrh Velika Košuta koju su u to vrijeme držali borci 2. proleterske brigade i spriječavali prodor Nijemaca iz sela Vrbnica prema desnom boku partizanskog rasporeda. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata na ovom lokalitetu bilo je više od 50 koliba, da bi do kraja 20. stoljeća još preostalo samo njih par. Nekada je uz kolibe bilo i jezerce s plovećim otokom, no i ono je atrofiralo i pretvorilo se u odumiruću lokvu. Na lokalitetu Lučke kolibe nalazi nekropola sa 23 stećka. Godine 1959 markirana je planinarska staza od Tjentišta preko Lučkih koliba do Konjskih voda i Treskavice. No, od toga vremena nisu obnavljane markacije, tako da nema više ni staze. U bitki na Sutjesci Prva proleterska divizija je sa Milinklada izbila na Lučke kolibe 8.6.1943. Koča Popović je došao na originalnu ideju da diviziju provuče besputicom ispod stjena Lastve i Ozrena, prema Krekovima, pored Košura, zaposjednutog jakim snagama 118. njemačke divizije, a onda preko Hrčavke na Lučke kolibe. Pjesnik Vladimir Nazor je među posljednjim partizanima stigao na Lučke kolibe 10.6.1943. Centralna bolnica nije nikada stigla.Odlučna odbrana je bila na obližnjem Ljubinom grobu, dok iz obruča ne prođe Vrhovni štab. Sretko mirković, tadašnji kurir zapisao je tijek bitke: U jednom momentu pojavi se grupa bombardera i otpoče da spušta bombu za bombom, tačno po rejonu našeg razmještaja. Dim izmiješan sa ljutim zadahom baruta i kiselim mirisom zguljenog drveća obavi čitavu šumu. Bombe padaju oko nas, geleri sjeku granje. Zemlja, kamenje i granje čitavog me zasuše. Od zvuka avio-motora i eksplozije bombi ništa ne čujem. Dok avio-nalet prođe, u neposrednoj blizini čujem jauk. (IZVOR)
Velika Košuta, najviši vrh Trebove planine
|
MTB: Zelengora mountain. Ljubin grob, Black and White Lake, Sutjeska Canyon
Autor: Sarafanje Datum objave: 15.11.2023. Opis. Biciklistička avantura kroz očaravajuću Zelengoru donijela nam je priliku da istražimo planinu kroz jedan veći krug. Krenuli smo s Tjentišta prema Ljubinom grobu. Na ulazu u Nacionalni park Sutjeska plaćamo ulaz (10 maraka po osobi u 2023. godini, za one koje zanima) te nastavljamo prema Ljubinom grobu. Prvi dio puta je loš asfalt, a kod raskrsnice za Ozren dolazimo na makadamski put, kojim smo nastavili do kanjona Sutjeske. Tokom spusta prije raskrsnice - udario sam u veći kamen, što je rezultiralo rasjekom gume na spoju felge i vanjske gume. Nakon sat vremena, stigli smo do raskrsnice. Lijevo ostaje put za Bare, jezera Donje i Gornje Bare, a mi nastavljamo desnim putem uz prelijepu rijeku Hrčavku, prema Ljubinom grobu. Uspun nije težak, dok se vozi uz rijeku se uglavnom ide uz blagi uspon, samo na par mjesta do Dobrog dola imaju 2-3 malo jača uspona. Nakon toga, dolazimo na Dobri do, gdje se otvara fantastičan pogled na Kozje strane i najviši vrh Zelengore, Bregoč. Zadnjih stotinjak metara prema Ljubinog grobu smo morali pregurati, s obzirom da se radi o jakom usponu. Na Ljubinom grobu pravimo malo veću pauzu i uživamo u pogledu s kojeg se vide vrhovi Zelengore (Planik, V. Pleće, Tovarnica, Uglješin vrh, Kozje strane, Orlovača, Orlovac i Videž). Staza nizbrdo prema Bijelom jezeru ili nije označena ili nije prohodna, jer je zarasla u visoku travu. Na ovom dijelu smo se ozbiljno namučili dok smo spuštali bicikle, budući da je trava bila visoka, otežavajući nam vidljivost i teren bio prilično strm. Po dolasku na Bijelo jezero, zabilježili smo nekoliko slika i snimaka prije nego što smo nastavili prema Crnom jezeru. Tamo smo se suočili s još jednim zahtjevnim usponom, a zatim slijedio spust do Crnog jezera. Nažalost, nismo uspjeli doći do samog jezera jer se činilo da je cijelo područje pod vodom. Nakon Crnog jezera, slijedi najizazovniji uspon dana kroz Orufu šumu. Na izlasku iz šume došlo je do odvajanja od ekipe (pretpostavljali smo da putevi vode na isto, ali nisu), što je rezultiralo gubljenjem desetak minuta (u tom trenutku nismo znali kako stojimo s vremenom, jer nam je cilj bio da se vratimo na Tjentište prije mraka) dok smo se ponovno pronašli. Nastavljamo putem pored Starih katuna ispod vrha Videž, prolazimo kroz Pašinu poljanu, a nakon nje ulazimo u šumu u kojoj je put bio strm i blatnjav, oduzimajući nam dodatno vrijeme. Praktički smo kružili oko vrha Videž. Konačno, izlazimo na makadamski put Lelija-Zelengora i nastavljamo prema Orlovačkom jezeru. Ondje pravimo kratku pauzu uz jezero prije nego što nastavljamo prema Borilovićima i posljednjem većem usponu dana do prevoja. Spuštamo se gotovo cijelim putem do kanjona Sutjeske, prolazeći kroz selo Previja. Prije raskrsnice za kanjon Borač, odvajamo se prema selu Krna jela i Izgori. Ovaj strm spust prati dobar makadam, pružajući nam uživanje u vožnji s izvrsnim pogledom na litice Volujka i Jabučke stijene. Posljednjih 12 kilometara vraćamo se kroz kanjon Sutjeske, okruženi ogromnim stijenama koje se uzdižu s obje strane rijeke. Na kraju dolazimo do Tjentišta, pola sata prije zalaska sunca. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: / strava GPX trek: https://mega.nz/file/hHIxHDzC#R5tJc7P... Pratite nas i na Facebooku: / sarafanje Instagram: / sarafanje Poglavlja: 0:00 Tjentište - raskrsnica za Ljubin grob 4:45 uz Hrčavku do Ljubinog groba 13:37 Ljubin grob (snimci dronom) 17:27 Ljubin grob - Bijelo jezero 22:53 Bijelo jezero (snimci dronom) 26:08 Bijelo - Crno jezero - Stari Katun 32:48 Stari Katun - Pašina poljana 37:43 šumskim putem kroz blato 47:38 od raskrsnice do Orlovačkog jezera 49:43 Orlovačko jezero - prevoj 52:44 prevoj - Previja - raskrsnica 57:26 raskrsnica - Krna jela - kanjon Sutjeske 1:03:24 Izgori - Tjentište 1:07:24 relive i završni ekran |
|
Bijelo jezero nalazi se na Zelengori i smješteno je oko 500 m južnije od Crnog jezera. Zovu ga i Zeleno jezero, zbog njegove boje. Dužina jezera je oko 90, širina oko 70, a dubina oko 2,5 m. Nalazi se na 1450 m nadmorske visine. U jezeru nema ribe.
Dio Zelengore na kojem su Bijelo i Crno jezero naziva se Trebova planina, s vrhovima Planik 1796 m, Velika Košuta 1872 m, Treskavac 1803 m, stočarskim naseljima Lučki katun i Vrbničke kolibe i visoravni Ljubin grob. Većina autora ovaj dio smatra najpitomijim dijelom Zelengore. Nepregledna bjelogorična šuma prati put od Tjentišta uz rijeku Hrčavku. Vrh Treskavac se ističe visokim stijenama, krije kanjon rijeke, i gotovo da predstavlja planinu za sebe. Pejsaž prašume mijenja se u alpske pašnjake. Na sjevernim strana pojavljuje se crnogorična šuma, koja dovodi do jezera, a iznad njih je greben vrhova Orlovac, Kozje strane i Bregoč. Do Orlovačkog jezera na centralnom platou Zelengore stiže se za dva sata pješačenjem. U blizini jezera su stočarske kolibe pod nazivom Lučki Katun i Vrbničke Kolibe stanovništva iz Tjentišta. U periodu ljeta stočari sa stadima ovaca obilato koriste pašnjake jer su još iz vremena Austro-Ugarske sudskim putem izborili prava na ispašu. IZVOR Bijelo jezero (Zelengora). Wikipedija (ba) |
|
CRNO JEZERO
KOORDINATE 43.38583, 18.58222
KOORDINATE 43.38583, 18.58222
|
Crno jezero je prirodno jezero na planini Zelengori smješteno na oko 1450 m nadmorske visine. Jezerom gazduje Nacionalni park Sutjeska. Udaljeno je nepunih pola sata hoda od Bijelog jezera u pravcu sjevera, gotovo sakriveno u šumi. Uz put između ova dva jezera, je brojna alpska flora. Dugačko je oko 170, a široko oko 80 m. Crno jezero je površine oko 0,013 km² (1.30 hektara), a duboko je oko 3 do 4 metra. Ovo planinsko i glacijalno jezero se napaja vodom iz izvora u njegovoj neposrednoj blizini. Dno jezera je muljevito i iz njega ističe potok. Na južnoj strani jezera, na samoj obali je markantna stijena, dovoljno visoka, da se na njoj može vježbati alpinistička tehnika.
Povoljno za "flyfishing", jer je ljeti obraslo trskom. Crno jezero je jedino jezero u Europi u kome se kalifornijska pastrmka mrijesti potpuno prirodno. Dio Zelengore na kojem su Bijelo i Crno jezero naziva se Trebova planina, s vrhovima Planik 1796 m, Velika Košuta 1872 m, Treskavac 1803 m, stočarskim naseljima Lučki Katun i Vrbničke Kolibe i visoravni Ljubin grob. Većina autora ovaj dio smatra najpitomijim dijelom Zelengore. Jezerima se može prići makadamskim putem u dužini od 22 km, od Tjentišta uz rijeku Hrčavku. Nepregledna bjelogorična šuma prati put. Vrh Treskavac se ističe visokim stijenama, krije kanjon rijeke, i gotovo da predstavlja planinu za sebe. Pejsaž prašume mijenja se u alpske pašnjake. Na sjevernim stranama pojavljuje se crnogorična šuma, koja dovodi do jezera, a iznad njih je greben vrhova Orlovac, Kozje strane i Bregoč. Do centralnog platoa Zelengore sa Orlovačkim jezerom može se stići pješačenjem za dva sata. Do ovoga jezera može se stići iz varijantom iz Foče pravcem ka Tjentištu, putem ka selu Štavanj, zatim ka selu Vrbnice, a odatle terenskim vozilom do Srijemušne luke. Iz mjesta Srijemušna luka ide se ka mjestu Videž, a odatle šumskom stazom do samog jezera. Iako se nalazi visoko u planini, na oko 1500 m nadmorske visine, sudeći po brojnim stećcima, ovo područje bilo je naseljeno i u srednjem vijeku. IZVOR Crno jezero (Zelengora). Wikipedija (bs)(sr) 
Crno jezero pod ledom
By Vojkan wiki RS - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=62669289 |
|
DOLJE: Središnji i istočni dijelovi Zelengore; detalj Planinarsko-turističke karte Nacionalnog parka "Sutjeska"
DOLJE: Karta Zelengore i Lelije, iz knjige Kroz planine Bosne i Hercegovine, autora Jove Popovića, Sarajevo 1935.
