---

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Sinjajevina > Sjeverni i sjeverozapadni dio > Sjeveroistočno rubno pobrđe Jezerske površi

SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Durmitor > Jezerska površ

JEZERSKA POVRŠ

Jezerska površ je široko razvučena visoravan između istočne podgorine Durmitora, gornjeg dijela toka Bukovice i planine Ivice na jugu, sjeverozapadnog ruba masiva Sinjajevine, ivice kanjona Tare između Štuoca i Pirlitora na sjeveru. Nagnuta je od sjevera prema jugu, što se vidi po prosječnoj nadmorskoj visini od oko do 1500 m n.v. na sjever, koja stupnjevito pada prema 1300 m n.v. na jugu. Površ je duga oko 22 km i široka 10-14 km. Na površi su najzastupljenije debele morenske naslage koje su na na kršku (karbonatnu) podlogu nanijeli ledenjaci s Durmitora i Sinjajevi­ne i tako zaravnili teren. Površ obilježava hidrografsko (pr. jezera) i biogeografsko bogatstvo.

Jezersku površ možemo podijeliti (M. B. Brajovcić: Durmitor i Tara; Svjetska prirodna baština, 1987.) na:

• Središnji dio 
• Sjeverni dio (oko sela Tepačko polje)
• Južni dio (izvorišni dio i gornji tok Bukovice)
• ​Njegovućko polje

Pored nizinskih dijelova, na Jezerskoj površi i uz nju, možemo izdvojiti slijedeće reljefne cjeline:

• ​Sjeveroistočno rubno pobrđe Jezerske površi (Sjeverozapadni obronci Sinjajevine)
• Jugoistočno rubno pobrđe Jezerske površi (Zapadni obronci Sinjajevine: oko Merulje)
• Istočna i jugoistočna Podgorina Durmitora
• Sjeveroistočni izdanak Durmitorskog masiva: od Štuoca do Pirlitora

Reljefna karta Jezerske površi
Topographic Map.com, 2026.

Jezera su u širem smislu sas­tavni dio Drobnjaka, a sela na Jezerima nastala su pretežno od nekadašnjih drobnjačkih katuna. Na dijelu površi prema sjeveroistoku i Sinjajevini, nekoliko naselja pripada plemenu Šaranci (Dobri (Pasji), Nugo i Suvodo).

Durmitore, visoka planino, a Jezera, moja postojbino. 
NARODNA

Svitanje na Jezerskoj površi
Jezerska površ je prostrana visoravan koja se nalazi istočno od Durmitora i sjeverozapadno od Sinjajevine (na fotografiji, uzvišenja u pozadini). Reljef Jezerske površi oblikovan je u vrijeme posjednjeg ledenog doba radom prostranog ledenjaka velikog 140 kvadratnih kilometara.

SREDIŠNJI DIO JEZERA

Središnji dio Jezerske površi je onaj koji se danas obično naziva Jezera. Od sje­vernog dijela površi i Njegovućkog polja odvojen je lancem brda Ćiperovača - Kučajevica (Sjeveroistočno rubno pobrđe Jezerske površi), a od južnog dijela nizom zelenih glavica od Kovčice, odnosno Jejevaca, preko Previje i Đevič-kama, do Merulje (obronak Sinjavine). Posebnu cjelinu, na određen način izdvojenu od centralnog dijela Jezera, čini područje gradića Žabljaka, šmješteno u dolini ponornice Otoke.
U središnjem dijelu Jezera, u njegovom istočnom dijelu, u podnožju Sinjavi­ne, nalaze se Riblje i Vražje jezero, Velika bara, Žugića bare, a nešto zapadnije Veliki potok, Macanske i Marića bare.
Iako su nekada bila obrasla gustom šumom, Jezera su danas pod bujnim livadama, koje se kose a služe i kao pašnjaci. Prema predaji Turci su zapalili šumu sredinom 19. stoljeća, jer su se u njoj skrivali hajduci, no krčenja šume je bilo i prije i poslije toga požara, jer su se na taj način stvarali pašnjaci i obradivo zemljište.
Naselja su na ovom dijelu površi smještena na rubovima površi: na podgorini Durmitora i u podnožju Sinjajevine i brda Kovačev panj.

Visoravan Jezera i Durmitor na horizontu

​SJEVERNI DIO JEZERA

Sjeverni dio Jezera, sa selom Tepačko Polje u centru, prostrana je zaravan na oko 1.500 m n.v., na spoju jezerske i tarske površi, između sjeveroistočnih padina Durmi­tora i sjeverozapada Sinjajevine. Ivicama ove zaravni, nad kanjonom Tare i prema padinama Štuoca kao i ispod Kovačevog panja, prostiru se guste šume smeke, jele i bijelog bora. Površ je izgrađena na morenskim nanosima, koje su ovdje nanijeli ledenjaci sa Durmitora, a djelimice (kod sela Vrela) i sa Sinjavine. Morenska podloga površi je kamenjar obrastao niskim žbunjem kleke, prošaran livadama i njivama. Središnjim dijelom zaravni prolazi žlijeb kojim je nekad tekla ponornica Otoka. 

JUŽNI DIO JEZERA

Južni dio Jezera je izvoriši dio i gornji tok Bukovice. Obuhvaća sela: Vukodo, Provalija, Gornja i Donja Bukovica, a u podnožju Sinjavine, južno, Merulja i Vrtoč-Polje. 

NJEGOVUĆKO POLJE

Fizički izdvojeno od središnjeg dijela Jezerske površi (Jezera), povezano prijevojem Ramovo ždrijelo, nalazi se Njegovućko polje. Ono se smjestilo u podnožju Sinjavine, na prostoru u koju se u nju uvlači uvala Zminica sa Zminičkim jezerom. Ograđuju ga sa istoka i sjeveroistoka brda i planine Šarigora, Kalica i Kučajevica, a sa jugozapada i zapada Mrčajevac i Kovačev panj, koji su obrasli gustom četinarskom šumom. Iako izdvojeno, Njegovućko polje je dio Jezerske površi. Prostor je naseljen plemenom Šaranci. U južnom dijelu polja razvilo se naselje Njegovuđa, koje je postalo i glavno mjesto Šaranaca (ranije je to bilo selo Krš). U Njegovućkom polju je snažan izvor Šaransko oko, koji je iskorišten za vodovod Njegovuđe.
U Njegovuđi je bila sagrađena velika pilana za preradu drva šaranskih i žabljačkih šuma. Pilana je propadala prema kraju 20. i početkom 21. stoljeća. Godine 2016. otvorena je u naselju nova pilana.

​Svitanje na Jezerskoj površi
Jezerska površ je prostrana visoravan koja se nalazi istočno od Durmitora i sjeverozapadno od Sinjajevine (na fotografiji, uzvišenja u pozadini). Reljef Jezerske površi oblikovan je u vrijeme posljednjeg ledenog doba radom prostranog ledenjaka velikog 140 kvadratnih kilometara.

RELJEFNE CJELINE:

Sjeveroistočno rubno pobrđe Jezerske površi

Gorske kose Sinjajevine završavaju niskim pobrđem na sjeveroistočnom i istočnom obodu Jezerske površi.

​Sjeverozapadne granice Sinjajevine, one prema prostoru Jezerske površi, nisu oštre, za razliku od drugih, jasno određenih granica toga masiva prema kanjonima Rijeka Tare, Bukovice, Tušinje i Morače. Na sjeveroistočnom i jugoistočnom obodu Jezerske površi grebeni, gorske kose i povijarci (planinski tjesnaci) Sinjajevine, raščlanjeni okršenim dolinama koje se protežu smjerom SZ-JI, "prodiru" na zaravnjen prostor površi, na kojoj se postepeno gube. Gledani s Jezerske površi, ovi izdanci gorskih kosa Sinjajevine imaju obilježje niskog (relativna nadmorska visina) pobrđa, koje čine brda i brijegovi blagih padina i zaobljeni vršnih glavica, dio njih zatravnjenih i bez visoke vegetacije, a dio njih ošumljenih. 

Pobrđe čine slijedeća brda i brijegovi:

• Kovačev panj (Mali Kovačev panj, 1511 m) 
• Mrčajevac (Šanac, 1595 m) - Rudinovača - 1478 m - Kevešica
• Pešljevica Nikitovića, 1557 m - Pešljevica Pejovića, 1569 m

U sjeverozapadnom nastavku ovih brda, nalazi se više njih koje možemo već smatrati istočnom podgorinom Durmitora: Ćiperovaća (1487 m), Runjevača (1459 m), Krš (1437 m), Borova glava (1504 m) i dr.

Brda Ćiperovača i Kovačev panj razdvajaju središnji dio Jezera od njegova sjevernog dijela.

Karta središnjeg dijela Jezerske površi

Poljska cesta koja vodi od žabljačkog naselja Junčev Dô prema Njegovuđi, nakon relativno zaravnjenog dijela površi dolazi do niskog pobrđa iza kojega se nalaze Njegovućko polje i greben Kučajevice, koja visinom dominira na horizontu).
Ime je Junča Do prema predaji dobio po vojvodi Vladimiru Juncu, koji je tu poginuo u borbi s Turcima.

Na Crnogorskoj transverzali CT-1, na dionici od Žabljaka do Njegovuđe

KOVAČEV PANJ
NADMORSKA VISINA NAJVIŠEG VRHA 1511 m (Mali Kovačev panj)

Selo Suvodo u podnožju brda Kovačev panj

Vrhovi na brdu Kovačev panj su: Gusino brdo  (1455 m), Mali Kovačev panj (1511 m), Čelina (1444 m) i Veliki Kovačev panj (1458 m).

Rudinovača

KEVEŠICA

Kevešica iznad Ćukovog polja

Travnajci između brda Kevešice i Rudinovače

Kevešica (lijevo) iznad koliba naselja Rudinovače

RUDINOVAČA
NADMORSKA VISINA 1478 m

Rudinovača iznad Ćukovog polja

Ćukovo polje

Bunar Kaljuša, na Ćukovom polju, s kojega vodu uzima i Rudinovača, nalazi se na području sela Suvodo (istovremeno, dio sela Suvodo dobija vodu iz njegovućkog vodovoda, točnije iz Šaranskog oka). 

Izvor Kaljuša u Ćukovu polju

MRČAJEVAC
NADMORSKA VISINA Šanac, 1595 m

PEŠLJEVICA NIKITOVIĆA
NADMORSKA VISINA Pešljevica Nikitovića, 1557 m 

Pešljevica Nikitovića

Na Crnogorskoj transverzali CT-1, na dionici od Žabljaka do Njegovuđe
U pozadini Pešljevica Nikitovića

Pešljevica Nikitovića iznad Bara Žugića i srednjovjekovne nekropole

PEŠLJEVICA PEJOVIĆA
NADMORSKA VISINA 1569 m

Pešljevica Nikotovića (lijevo) i Pešljevica Pejovića (desno) iznad Bara Žugića i srednjovjekovne nekropole

Na Jezerskoj površi
Vajkov spomenik kod Bara Žugića nalazi se uz prometnicu koja povezuje Šavnik s Njegovuđom, a nedaleko od Žabljaka. U pozadini je masiv Durmitora.

Jugoistočno rubno pobrđe Jezerske površi

Između Jezerske površi, kučajevičko-kormanske zone te visokih gorsko-planinskih kosa središnjeg dijela masiva Sinjajevine (Babin zub - Bobanovac) možemo utvrditi prostrano niže pobrđe, koje, kao i ono sjevernije (sjeverozapadno od Njegovuđe) čine gorske kose i povijarci (planinski tjesnaci) Sinjajevine, raščlanjeni okršenim dolinama koje se protežu smjerom SZ-JI, i koje "prodiru" na zaravnjen prostor površi, na kojoj se postepeno gube. Gledani s Jezerske površi, ovi izdanci gorskih kosa Sinjajevine imaju obilježje niskog (relativna nadmorska visina) pobrđa, koje čine brda i brijegovi pretežito blagih padina i zaobljenih vršnih glavica.

Ovdje možemo idzvojiti tri skupine gorskih kosa, uvjetno nazvane prema najvišim vrhovima: 

• Orujička skupina (sjevernija)
• Dragoševačka skupina (središnji položaj)
• Planiničko-bukovička skupina (južni položaj, nad gornjom Bukovicom)

Pogled s Jezerske površi na nisko pobrđe zapadnog ruba Sinjajevine
Na horizontu, pod snijegom su Moračke planine.

Karta južnog dijela Jezerske površi i područja Bukovice

ORUJIČKA SKUPINA

Bratstvo Žugića

---

Žugići su staro drobnjačko bratstvo nastalo krajem 17. stoljeća odvajanjem od Vulovića. Najraniji predak zvao se Vukašin i bio je suvremenik Baja Pivljanina.

​Porijeklo
Bratstvo Žugića se odvojilo zajedno sa Ćabrinima (Čabrinima) sredinom 17. stoljeća od drobnjačkog bratstva Vulovića. Svi Žugići svoje najstarije porijeklo vode sa Mljetička. Odatle se jedan dio porodice odselio ka sjeveru, u katune u Drobnjak, naselivši prostor današnjih Novakovića, Žugića Bara i Žugića Luke, tj. prostor Vražijeg i Ribljeg jezera, Žabljaka, Pljevlja, Nikšića.
​
Nastanak prezimena
Postoji nekoliko verzija o nastanku prezimena. Svakako najpouzdanija je ona koju u svojoj knjizi iznosi Boško Tomov Žugić ("Porijeklo i razvoj bratstva Žugića od 1740-1966 godine". Obod, Cetinje, 1966.). Prema ovoj teoriji, Bajo Pivljanin je tijekom jednog od međuplemenskih sukoba krajem 17. st. prozvao jednog Vulovića "žugom". Termin "žuga" je bio turcizam i označavao je onog tko zadaje probleme (nevolja), odn. prema jednom od tumačenja: jer su Turcima zadavali mnogo nevolja u prošlosti.

Kolonizacija
Daljom kolonizacijom, bratstvo se raširilo po Balkanu. Jedan dio, na čelu s Popom Žugićem, je otišao u pravcu Bosne, naseljavajući prostor Romanije, i gradova Olova i Sokolca, da bi se potom proširili i na Srebrenicu, Bratunac, Sarajevo, Banoviće. Na sjever stižu sve do Banje Luke. Drugi dio bratstva je otišao za Srbiju, naselivši prostore Priboja na Limu, Prokuplja, Niša, Užica, Valjeva, Beograda, Novog Sada, Kule, Vrbasa, Smedereva, Bačke Topole.

Krsna slava
Kao svako drobnjačko bratstvo, Žugići slave Svetog Đorđa. Međutim, da bi mogli posjećivati prijatelje na dan njihove slave, odigrao se skup nekoliko Drobnjačkih plemenika, koji su otišli Mitropolitu na Cetinje i zatražili blagoslov da slave Svetog Nikolu, a da prislužuju Đurđevdan. Dobili su blagoslov, nakon čega je veliki dio Žugića počeo slaviti Svetog Nikolu. To je prvenstveno bosanski - Olovski ogranak bratstva, ali se i u samom Drobnjaku mogu naći mnogobrojne obitelji s ovom slavom. Obitelji u Srbiji kao na primjer Prokuplju i Bačkoj Topoli slave Svetog Đorđa.

LITERATURA
​Vuk Šibalić, Stojan Karadžić: Drobnjak, porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo.
​Boško Tomov Žugić: Porijeklo i razvoj bratstva Žugića od 1740 - 1960. Cetinje, 1966.
IZVOR  Žugići. Wikipedija (sr)

Poznati Žugići

​Žugići su imali su mnogo prota i junaka. Danas su jedno od najsložnijih bratstava, koje se svake treće godine okuplja u Novakovićima i u drugim krajevima bivše Jugoslavije.

• ​Veliki broj prota - Aleksije Jovanov Žugić, Zarije Aleksijin Žugić
• Vojvoda Mićo Žugić (Hercegovački ustanak)
• Krsto - sudionik u Prvom svjetskom ratu iz koga je izašao kao poručnik srpske vojske sa dvije Zlatne Karađorđeve zvijezde s mačevima, Zlatnom medaljom Obilića, Albanskom spomenicom, Spomenicom za rat ujedinjena 1914-1918 i još nekoliko odličja.
• Poručnik jugoslavenske vojske Božidar Vukašinov Žugić, u narodu poznatiji kao Durmitorski Obilić
• Narodni heroji Komnen i Batrić Žugić
• Boško Tomov Žugić, književnik
• Nedeljko Marinkov Žugić, književnik
• Tomislav Žugić, književnik
• Barjaktar Jezersko-Šaranačkog odreda Milić Žugić, koji je primio barjak od kralja Nikole, sa svoje devedest i dvije godine, prilikom borbi za oslobođenje Šaranaca
• Radoslav Žugić, nekadašnji igrač Crvene zvezde
• Ljupče Žugić, jugoslavenski košarkaški as
• Siniša Žugić, unuk Krste Žugića, proslavljenog heroja 1. svjetskog rata, jugoslavenski sportaš, jedini sudionik Olimpijskih igara od Žugića (OI-1996).

Bare Žugića (Žugića Bare)

Bare Žugića su jedan od zaselaka Novakovića koji je izrastao u selo. Zemljište na području sela je barovito i u jesenjim i proljetnim danima poplavi ga voda od otapanja snijega. Po barama se nalaze ponori i kraći vodotoci. Selo su naselili Žugiči s Mljetičaka, i ovdje su prvo gradili katune i staje, da bi naposlijetku to preraslo u stalno selo. Selo je po padinama i pristrancima pogodno za obradu: sijanje žita i povrća, a po zaravni koja je bafrovita uzgaja se velika trava. Zbog barovitosti zemljišta, nazvane su Bare. 
ĐORĐIJE M. OSTOJIĆ, TOPONIMIJA DROBNJAKA, 2003.

Bare Žugića

Spomenik u Barama Žugića
Natpis na spomeniku glasi: U ovom selu je avgusta 1940. održana pokrainska konferencija KPJ za Boku, Sandžak i Metohju / Konferenciji je prisustvovao drug Tito

Srednjovjekovna nekropola stećaka Bare Žugića

Arheološki lokalitet nekropola srednjevjekovnih stećaka Bare Žugića, nalazi se na 1416 metara nadmorske visine i 13,6 km jugoistočno od Žabljaka, u zaseoku Novakovići. Ova je nekropola smještena 2.230 m sjeveroistoĉno od nekropole Grĉko groblje koja se nalazi pored Ribljeg jezera. Do lokaliteta vodi lokalni asfaltna cesta koja od Gornje Bukovice (i Šavnika) ide ka selu Njegovuđa. Nekropola se nalazi na lijevoj strani ceste, na manjem uzvišenju koje se blago spušta ka zapadu. Na tom prostoru formirana je nekropola, nepravilnog trapezastog oblika, s 300 evidentiranih stećaka, od kojih je 240 tipa ploče, 50 tipa sanduka, 10 sljemenjaka. Od 240 stećaka tipa ploče, 10 su pravilnog oblika i masivnije forme, dok su ostale znatno manjih dimenzija, nepravilnog oblika i poluobrađene, dok je najveći broj prirodnog, amorfnog oblika.
Fino obrađeni stećci se nalaze u istočnom, sjeveroistočnom i središnjem dijelu nekropole - rubom izduženog brežuljka na istočnoj strani, dok se većina amorfnih (poluobrađene i amorfne ploče) nalaze u južnom i jugoistočnom dijelu. Stječe se utisak da je ovaj dio kvadratnog oblika i da je kasnije prikljuĉen nekropoli kao zasebno polje za sahrane. 
Svi stećci su rađeni od monolitnih blokova, lokalnog bjeličasto-sivog vapnenca. Uočava se da su bili postavljeni u nizovima koji se pružaju pravcem sjever – jug, s dužom stranom orijentiranom zapad – istok. Tijekom vremena, uslijed slijeganja tla i atmosferskih utjecaja, djelomice su dislocirani ka jugu. Nejednakih su veličina, kvaliteta obrade, ukrašenosti i stanja očuvanosti. Od ukupnog broja stećaka, ukrašeno je 23 primjerka i to: jedan tipa ploče, 16 tipa sanduka i šest tipa sljemenjaka.

Položaj nekropole Bare Žugića na karti

Zaštita. Nekropola se nalazi u zaštitnoj zoni nacionalnog parka Durmitor. Buffer zona zaštite (tampon-zona) oko nekropole je uvjetovana konfiguracijom terena - zaštićeno je kompletno uzvišenje na kojem je locirana nekropola. Zona je nepravilna, približno elipsoidnog oblika, koja se pruže smjerom sjever - jug.

Položaj nekropole Bare Žugića na snimku iz zraka

Informativna ploča označava položaj nekropole Bare Žugića

Natpisi na ovom nalazištu nisu evidentirani. Na 23 spomenika (1 ploĉa, 16 sanduka i 6 sljemenjaka) nalaze se tipiĉni ornamentalni motivi. Od ukrasa zastupljeni su uklesani, reljefni dekorativni, simbolički i figurativni motivi i prikaze, na stećcima tipa sljemenjak, sanduk i ploče više od 30 cm. Najzastupljeniji dekorativni motivi su: trake s kosim crtama kao friz ili okvir na vertikalnim stranama stećka ili kao bordura na gornjoj vodoravnoj površini sanduka i ploča. Česti su i motivi tordirane trake, spirale i povijenih loza. Najkarakterističniji ukrasni elementi su motivi simboličkog karaktera, a među njima su najbrojnije raznovrsne predstave križa/krsta, kruga, zvijezde, luka i strijele, štita, paralenih linija, s krugovima (medaljonima), u središnjem dijelu, na vodoravnim stranama stećka.
U manjem obujmu su zastupljene arkade, povijene lozice sa trolistovima, rozete, polumjeseci, štit. Javljaju se horizontalni ukrasi sa cik-cak linijama. Na jednoj je prikaza psa sa jelenom i originalnog kola s uzjahanim jelenom.
Na temelju broja stećaka na nekropoli, može se pretpostaviti, da se na njoj sahranjivalo seosko stanovništvo s oblasti Jezera, a ispod monumentalnih stećaka, koji se izdvajaju po izuzetno ukrasu i kvalitetnoj obradi, da su sahranjivani bogati trgovci Drobnjanka i Jezera. Nekropola stećaka u Barama Žugića u selu Novakovići, ukazuje na veliku naseljenost prostora Jezera u razdoblju 14-15. stoljeća.
​I pored toga što su na određenom broju stećaka utvrđena oštećenja, koja se manifestiraju izraženim pukotinama, otpalim djelovima, kao i da su prekriveni lišajevima i mahovinom, u odnosu na vrijeme nastanka, smatra se da je nekropola zadržala visok stupanj očuvanosti. Određene promjene u položaju stećaka, nastale su zbog utjecaja prirodnih faktora. Također, su na lokalitetu ranije obavljana nedozvoljena istražvanja pa je određeni broj stećaka dislociran i prevrnut. 
Nekropola predstavlja primjer izuzetnog sklada i povezanosti prirodne i kulturne baštine. Kulturno dobro je odgovarajuće veličine i obima i kao takvo do danas je sačuvalo izgled srednjovjekovnog groblja sa stećcima. Prostor na kojem se nalaze srednjovjekovni spomenici stećci nije u funkciji od posljednjeg sahranjivanja i postavljanja stećaka. Nekropola je cjelovito očuvane strukture, nepromijenjenog izgleda, dobro očuvana zbog narodnog vjerovanja lokalnog stanovništva, o tome da se stara groblja ne smiju narušavati. 

IZVORI  
Ministarstvo kulture Crne Gore: Menadžment plan - Nekropola stećaka Grčko groblje i Bare Žugića, Novakovići, Opština Žabljak i Grčko Groblje, Šćepan Polje, Opština Plužine. Cetinje, 2013. str. 23-24. (PDF)
​KULTURNA BAŠTINA – RIZNICA GRADOVA: Žabljak se još jednom upisao na UNESCO listu. Mnemagazin, 1.8.2016.

Prilaz nekropoli Bare Žugića iz smjera zapada

Stećci na Barama Žugića

ARHEOLOZI - Nakon što je lokalitet nekropola srednjovjekovnih stećaka Bare Žugića (Jezerska površ, kod Žabljaka) 2016. god. stavljen na UNESCO-v popis zaštićenih kulturnih dobara, djelatnici Centra za konzervaciju i arheologiju započeli su 2018., i nastavili naredne 2019. godine, s istraživanjima na temelju kojih mogu planirati izradu plana i projekta provođenja konzervatorskih mjera. U suradnji s CNR-om iz Italije rađena su geofizička istraživanja, te u saradnji sa stručnjacima Prirodnjačkog muzeja Crne Gore, geološka i kemijsko-biološka istraživanja.

PROČITAJ VIŠE 
​Ministarstvo kulture Crne Gore: Menadžment plan - Nekropola stećaka Grčko groblje i Bare Žugića, Novakovići, Opština Žabljak i Grčko Groblje, Šćepan Polje, Opština Plužine. Cetinje, 2013. (PDF)

Spomenik Žugića, ili Vajkov spomenik, nalazi se na Jezerskoj površi, u blizini nekropole stećaka Bare Žugića i uz zavoj ceste koja povezuje Gornju Bukovicu i Njegovuđu. Podignut je 1909. godine, u znak žalosti za rano izgubljenim životom (poginuo 1905.) Vajka Šćepanova Žugića, mladića iz ovog kraja.

Spomen-ploča u Barama Žugića

Spomen-ploča u Barama Žugića, posvećena pokrajinskoj konferenciji Komunističke partije Jugoslavije, nosi napis:
​
U OVOM SELU JE AVGUSTA 1940 GOD
ODRŽANA POKRAINSKA KONFERENCIJA
KPJ ZA CRNU GORU BOKU SANDŽAK I METOHIJU
KONFERENCIJI JE PRISUSTVOVAO 
DRUG TITO

Dolaskom na čelo KPJ Tito je stalno upozoravao na fašističku opasnost da bi u kolovozu/avgustu 1940. u Barama Žugića na toj Osmoj pokrajinskoj konferenciji KPJ za Crnu Goru, Boku, Sandžak, Kosovo i Metohiju rekao: "Rat neće i ne može mimoići Jugoslaviju".

U Žugića Barama u Novakovićima nalazi se i kuća Toma Žugića sa spomen-pločom – mjesto gdje je održana VIII pokrajinska konferencija kolovoza/avgusta 1940 u prisustvu Tita.

Banske kuće

Banske kuće su lokacija na Jezerskoj površi na starom križanju puteva, današnjih cesta, uz koje su bile podignute dvije kuće u službi tih putova. Navodno je u vrijeme izgradnje ceste od Šavnika do rijeke Tare ban Zetske banovine u Kraljevini Jugoslavije posjetio mjesta gdje se ona gradila, a u spomenutim je kućama tada odsjeo i odmarao - po čemu su kuće i širi lokalitet nazvani Banske kuće.
ĐORĐIJE M. OSTOJIĆ, 2003.

Na ledini Banske kuće, nadomak Vražjeg jezera, i uz križanje cesta koje vode u Žabljak, Njegovuđu i Bukovicu (Šavnik) nalazi se oveći kameni spomenik. Kao što je to navedeno na samome spomeniku, na ovome je mjestu 12.7.1955. godine od udara groma, čekajući autobus, poginulo devet ljudi. Inače, taj je datum u Srba nacionalni crkveni praznik Petrovdan. Napis je na spomeniku pisan u stihovima, i među ostalim je zapisano kako su ti ljudi došli izdaleka:
​
NEKA OVDE SVAKO STANE
I ZA TEŠKE ZNADE RANE
I VELIKE NAŠE JADE
GDE ŽRTAVA DEVET PADE
IZGIBOŠE SVI OD GROMA
PODALEKO OD SVOG DOMA
PA KAD MUTNO VREME DOĐE 
NEMOJ STAJAT MIRNO OVĐE
IZGINULI OVO TOSU
SAD PROČITAJ VIDI KOSU

U kamenu su usklesana i imena žrtava, godine rođenja i mjesta iz kojih su potjecali. Ovdje su poginuli  agronom iz Kočana, podoficir iz Slatine, učenik bukovičke gimnazije, policajac i podoficir iz Berana, zemljoradnik iz Bukovice, domaćica iz Peći, domaćica iz Bijelog Polja i đak iz Tomaševa. Najmlađa žrtva imala je devet godina. Ožalošćene obitelji koje su im dvije godine kasnije podigle spomenik, ostavile su ga na brigu omladini ovog kraja - kako je to zapisano u kamenu. 

Pogled od Jezerske površi ka Durmitoru

Zanimljivosti

​U Crnoj Gori od gromova godišnje strada između troje i petoro ljudi, dok je povrijeđenih, s trajnim posljedicama po tkivo i mišiće, i sa stresom mnogo više. Najubojitiji su ljetni mjeseci lipanj, srpanj i kolovoz / jun, jul i avgust. Grom ponekad nastupa čak i iz vedra neba. U slučaju grmljavine moramo se skloniti na sigurno mjesto - sa stokom posebno, naročito ovce, jer one proizvode veliki statički elektricitet. 
IZVOR  RTCG, 2020. 

Na Durmitoru se često javlja tzv. efekt leptira, kada se usamljeni jutarnji oblačak može do podneva pretvoriti u oluju. 

Dobri Nugo

Selo Dobri Nugo - kuće sela vide se u daljini - nalazi se između Pešljevice Anđelića (1545 m; lijevo), Kučajevice, Pijevčeve glave (1540 m), Male Mrkulje (1497 m) i Velike Mrkulje (1613 m; desno).

Pogled od Bara Žugića: Pešljevica Pejovića ( 1569 m; lijevo), Pešljevica Anđelića (1545 m), Kučajevica, Pijevčeva glava (1540 m), Mala Mrkulja (1497 m) i Velika Mrkulja (1613 m; desno).

Veliki Krauljevac
Pogled iz Pašinog Polja na Veliki Krauljevac (1713 m). Na horizontu se naziru vrhovi Durmitora.

VELIKI KRAULJEVAC
NADMORSKA VISINA 1713 m

VELIKA ORUJICA
NADMOSKA VISINA 1788 m

MALA ORUJICA
NADMOSKA VISINA 1685 m

Mala Orujica nazire se iza Vražjeg jezera

Mala Orujica

Novakovići

Selo Novakoviće naselili su stočari sa Mljetička. Oni su ovdje prvo podigli katune i zimske staje, a potom i kuće za stanovanje i takose oformilo stalno naselje. Predaja kaže kako je katune u stalno naselje pretvorio neki Novak, po kome se i selo nazvalo Novakovići. Ali, postoji i druga verzija prema kojoj su ovdje nekada živjeli Novakovići, stočari koji su se negdje iselili. Selo je razbijenog tipa, s dosta kajevsa i zaselaka kao što su: Lokvice, Podčečarje ju sl. Područje sela je povojno za stočarenje, jer se oko njega nalaze prostrane livade, a djelimice se siju žita i povrće.
ĐORDIJE M. OSTOJIĆ, 2003.

Vražje jezero i selo Novakovići

Iza Vražjeg jezera vide se (s lijeva nadesno): Sjenička kosa (1504 m), selo Novakovići i Mala Orujica.
U pozadini, na horizontu nazire se šumovita Kučajevica

​Crkva Svetog Georgija

U Novakovićima se nalazi crkva Svetog Georgija, mjesto okupljanja bratstva Žugića. Sagrađena je 1895. godine, a gradio ju je narodni umjetnik Savo Šćepanov Žugić, koji je također oslikao i ikonostas - među kojima su ikone Svetog Jovana Krstitelja (posvećena njegovom ocu Šćepanu), Svetog Mateja (posvećena njegovoj ženi Mari, za njeno zdravlje), kao i mnoge druge ikone. Na malenom groblju pored crkve, među ostalima, nalazi se i spomenik njegovu sinu jedincu Radu, s uklesanim slovima.

Crkva u Novakovićima
Izvor: Blog rodoslova Žugića

RIBLJE JEZERO

​Riblje jezero se nalazi na Drobnjačkoj (Jezerskoj) površi. Nastalo je akumulacijom vode u  međumorenskom udubljenju, koje je zaostalo nakon otapanja  ledenjaka. Površina mu je 42.400 m², a obujam 85.280 m³. U ljetnom razdoblju je duboko oko 5.5 m. Obala je dugačka 840 m i slabo razvedena.  Priobalni pojas je skoro sa svih strana pretvoren u tresetište (srp. tresava). Veći dio bazena je pod hidrofilnom vegetacijom. Ona se raspada i na taj način smanjuje čistoću jezerske vode. U blizini Ribljeg jezera nalazi se vrijedna nekropola stećaka Grčko groblje.

Izobatska karta Ribljeg jezera
Izvor: Stevan M. Stanković, Jezera Durmitora - limnološka monografija, 1992.

Grčko groblje

Lokalitet Grčko groblje, nekropola srednjovjekovnih stećaka, nalazi se na 1431 metara nadmorske visine i 11,4 km jugoistočno od Žabljaka, u zaselku Novakovići. Točnije, nalazi se na istoj cesti koja vodi pored nekropole Bare Žugića, s tim što je Grčko groblje bliže Žabljaku za 2,3 km. Nekropola se nalazi na lijevoj strani ceste, 200 metara, sjeverozapadno, od ceste i obale Ribljeg jezera. Formirana je na blagom travnatom brijegu, izduženog elipsoidnog oblika, koje se pruža smjerom sjever-jug. Prostire se na približnoj površini od oko 500 m2. Blagom i najvisočijom kosom pruža se manja nekropola izduženog oblika, koja se sastoji od 49 stećaka, od kojih je: 10 tipa ploče, 27 tipa sanduka, 12 sljemenjaka. Središnji dio nekropole je vidljiv s nižih kota okolnog terena jer se na ovom mjestu nalazi jedan stećak, tipa sljemenjaka, monumentalnih dimenzija. Osim 5 primjeraka tipa ploče koje su amorfnog i prirodnog oblika preostali stećci su fine izrade i oblika. Ukrašena su 22 primjerka, i to: 12 sanduka i 10 sljemenjaka. Stećci su rađeni od lokalnog bjeličasto-sivog vapnenca, različitih su veličina, kvalitete obrade i stanja očuvanosti. Od ukrasa zastupljeni su uklesani i reljefni dekorativni, simbolični i figuralni motivi i prikazi na stećcima tipa sljemenjaka, sanduka i ploče više od 30 cm. 
Najbrojniji dekorativni motivi su trake s kosim crtama kao friz ili okvir na vertikalnim stranama stećka ili kao bordura na gornjoj vodoravnoj površini sanduka i ploča. Arhitektonski dekorativni elementi arkada vizuelno su najupečatljiviji. Učestali su i motivi tordirane trake, spirala i povijenih loza. Najkarakterističnji ukrasni elementi su i motivi simboličnog karaktera a među njima su najbrojniji raznovrsni motivi križa/krsta u više oblika, potom kruga, rozete, zvijezde, luka i strijele i heraldički motivi mača i štita. Prisutni su ukrasi od paralenih linija, tipa rešetkastog ukrasa u središnom dijelu na vodoravnim stranama stećka. Od figuralnih prikaza izdvaja se jedan prikaz stiliziranog čovjeka s mačem i štitom, i jedna scena iz lova. 
Na temelju navedenog, izuzetnog mjesta na kom je podignuta nekropola Grčko groblje kod Ribljeg jezera, izrade i ukrasa stećaka, može se pretpostaviti da su na nekropoli kod Ribljeg jezera, sahranjeni pripadnici feudalne vlastele sa ovih prostora, kao i njihove obitelji u 14. i prvoj polovini 15. stoljeća.  Nekropola Grčko groblje kod Ribljeg jezera, je u dosta dobrom stanju ali su kod većine stećaka, u većoj ili manjoj mjeri, evidentna oštećenja koja se ispoljavaju izraženim pukotinama i otpalim djelovima. Kako se nekropola nalazi na prirodnom uzvišenju, time je i izloženija ekstremnim atmosferskim utjecajima, koji su i uzrok djelomičnog dislociranja većine stećaka nekropole. Pojedini su pali na stranu zbog svoje težine i proporcija, a istovremeno su i utonuli u tlo. Na ovakvo zatečeno stanje još djelue uticaj klime, jakog vjetra i obilnih padalina. Uočavaju se različite pukotine, po dužini i po obliku kao i po veličini. Površine svih stećaka prekrivene su lišajevima i mahovinom, što onemogućava pregled cjelokupnog stanja svakog pojedinog stećka. 

IZVOR  Ministarstvo kulture Crne Gore: Menadžment plan - Nekropola stećaka Grčko groblje i Bare Žugića, Novakovići, Opština Žabljak i Grčko Groblje, Šćepan Polje, Opština Plužine. Cetinje, 2013. str. 23-24. (PDF)

Predaja. Prema lokalnoj predaji nekada davno su na ovim prostorima živjeli Grci. Negdje u svibnju/maju pao je snijeg a oni zaboli raonik u površicu i napustili ove prostore. Poslije njih ostala su groblja te se ovo zove Grčko groblje.

Prostor. Nekropola se nalazi u zaštićenoj zoni Nacionalnog parka Durmitor. Buffer zona zaštite (tampon-zona) je određena prirodnim izgledom uzvišenja (rebro koje se pruža pravcem sjever - jug) pa granična linija ide vododerinama potoka na istočnoj i zapadnoj strani dok se zona na južnoj strani spušta do lokalne ceste koja ide pravcem Novakovići - Njegovuđe.

Motivi na stećcima. Najčešći ukrasni motivi su arkade, tordirane vrpce, frizovi, povijena loza sa spiralicama, odnosno trolistovima ili samo vjenčićima, motivi stilizovanih krstova. Mali broj je rozeta, polumjeseca i krugova. 
Po jednom stećku se javljaju motivi paralelnih rebara, štita i mača, čovjeka sa mačem i štitom, jedna scena iz lova. 

Grčko groblje, središnji dio nekropole
Izvor: Menadžment plan - Nekropola stećaka Grčko groblje i Bare Žugića, Novakovići, Opština Žabljak i Grčko Groblje, Šćepan Polje, Opština Plužine. Cetinje, 2013.

Informativna ploča označava položaj nekropole Grčko groblje

Položaj nekropole Grčko groblje na karti

Prostor nepokretnog kulturnog dobra - nekropole stećaka Grĉko groblje sa zaštićenom okolicom i katastarskim parcelama

Položaj nekropole Grčko groblje na snimku iz zraka

Okvirna skica situacije nekropole kod Ribljeg jezera, izrađena na terenu 15.6.2012 (Tatjana Mijović, arhitektonski tehniĉar-konzervator)

Vražje jezero 
Jezero na Jezerskoj površi

VRAŽJE JEZERO
KOORDINATE  43.08395, 19.14554  NADMORSKA VISINA 1411 m

Vražje jezero se nalazi na 1411 m n.v., u blizini Ribljeg jezera i sela Novakovića. Uključeno je u sastav nacionalnog parka Durmitor. Srednja dubina jezera je 4 m, maksimalna oko 11 m. Smjestilo se u dnu izduženog polja, što mu je i odredilo elipsasti izduženi oblik. Voda iz jezera otječe potokom koji ponire odmah uz njegovu južnu ivicu, pod Debelim kršem. Okolica i obale su travnati i nema visoke vegetacije, a mjestimice uz rubove jezera ima guščeg tršćaka. Jezero je vrlo čisto i bogato ribom, posebno pastrmkom. Veliki broj ribolovaca dolazi ovdje u sezoni kada je dozvoljeno pecanje. Atraktivnog je izgleda, ima i sitnijeg šljunka, a boja znade biti tako tirkizno plava da podsjeća na toplija mora, te mami na kupanje. 
No treba znati kako je znalo doći do utapljanja na jezeru - o čemu su se ispreplelo i više narodnih predaja. Neki smatraju da je to zbog toga što je voda jezera hladna, a drugi jer bi se neuki plivači zaplitali u tršćake i uspaničili.

Vražje jezero

Na obali Vražjeg jezera

Vražje jezero

Izobatska karta Vražjeg jezera
Izvor: Stevan M. Stanković, Jezera Durmitora - limnološka monografija, 1992.

Pogled s obale Vražjeg jezera prema masivu Durmitora

Priče i predaje

Po mnogobrojnim narodnim predajama koje su vezane za ovo jezero, ono s pravom nosi ime Vražje.
​
Prostrana jezerska visoravan nekada je bila prekrivena borovom šumom, koja je bila puna svakojakih zvijeri i utvara. A onda je jednog dana grom udario u bor, vatra je krenula i vjetar ju je proširio po šumi. Šuma je nestala, zvijeri su pobjegle u Durmitor, vile u oblake, a Vrag i Vražica u jezero, na čijem su dnu sagradili divan dvorac od ledenih kristala. Jezero je uvijek hladno (iako je realno toplije od svih ostalih durmitorskih jezera) jer se navodno ta studen širi od Vražjeg ledenog dvorca.

Vragovi, kako su vragolasti, često su se izrugivali, posebno Iliji Gromovniku. Tako bi se obično za vedroga dana Vrag popeo na obližnje brdo, koje se zove "Vražje brdo" ili "Vražja glavica" (to je Debeli krš i nalazi se nad južnom obalom jezera), odakle bi sačekivao sv. Iliju, kreveljio se i izazivao ga, sve dok sveti Ilija ne bi navukao oblake i počeo ga gađati munjama i gromovima, našto bi Vrag bućnuo nazad u jezero i Ilija mu više nije mogao ništa. 

A i dok je Vrag sa ženom dolje u jezeru, mira nema. On i Vražica odvlače na dno jezera mlade i nadobudne plivače. Kažu kako se često događa da čim neka djevojka zapliva preko jezera, izroni vrag iz svog dvorca, zgrabi ju i odvuče na dno. Ako je zaplivao neki ugledan momak, onda iz dvorca iskače vražica, zgrabi momka za noge i dovuče u svoje dvorske odaje na dno jezera. Neki kažu da se vrag obično pojavljuje u prvi mrak čak i na obali. Nekad su ga viđali i u obliku crnog paripa (kopitar, konj), a nekad se pojavi i u obliku crnog bika. Tada pase travu, strašno njišti i rže, buče i riče.
​
No, mnogi smatraju kako potonja legenda odražava jednu činjenicu i skriveno upozorenje vezano uz Vražje jezero. Naime, u Vražjem jezeru ima dosta hladnih izvora, koji mogu izazvati grčeve, posebno opasne za mlade neuke plivače, kakvih u okolnim planinskim selima ima podosta. A jezero je već zaista uzelo dosta mladih života.  

Još jedna legenda govori o tome da su u staro vrijeme ljudi vjerovali da su se u jezero nastanili vragovi (đavoli), koji su noću izlazili iz jezera i presretali ljude koji su tuda prolazili i činili im neko zlo. I danas ima starijih osoba koje vjeruju da u jezeru još uvijek ima neka sila, i nikome nije prijatno da noću ide pješke pored jezera. Iznad jezera, s južne strane, se uzdiže Vražja glavica, za koju se vjeruje da su tu vragovi izlazili iz jezera, odmarali se i imali pregled cijelog prostora kao na dlanu.

Naredna kaže da je nekada u predjelu oko jezera bila velika šuma u koju je dolazio vojvoda Momčilo s Pirlitora loviti divljač, a tu je bilo i pojilo za njegove krave, konje i hrtove. Pored Vraga, u to vrijeme je u jezeru živio i ljuti pastuh (lok. pastuv), krilati konj crvene dlake, iz čijih je nozdrva izbijala vatra. Svake noći izlazio je iz jezera i oplođivao kobile koje su mirno pasle na obali jezera, a kad bi ih opasao, udarao ih je čivtimice. to znači da se pastuh gicao (gicati se = ritati), ali samo jednom zadnjom nogom u slabinu kobila, kako ne bi rodile njegovo ždrijebe, odn. kako kažu u ovim krajevima: da ne bi ostale suždrebne. Međutim, jednom prilikom kada je vojvoda došao u lov, krilati konj je izašao iz jezera i oplodio vojvodinu kobilu, ali se odmah povratio i pokušao ju udariti zadnjim nogama u trbuh kako ne bi oždrijebila krilato ždrijebe. Ali je vojvodina pratnja otjerala krilatog konja i ovaj pobjegne u jezero. Prema drugoj verziji nešto je preplašilo pastuha i on pobježe u jezero, a ne udari kobilu koju je opaso. Kasnije, kobila oždrijebi krilatog konja i vojvoda Momčilo ga nazove Jabučilo. To je onaj Jabučilo koji se često spominje u narodnim pjesmama, na kojemu je poslije letio legendarni vojvoda Momčilo - sve dok ga nije izdala žena Vidosava.​

Mnoge legende o ovome kraju prikupio je pok. Teodor Savov Srdanović i zapisao ih u knjizi "Legende i predanja Durmitoraca".

Južna obala Vražjeg jezera

​Crnom Gorom: DURMITORSKE LEGENDE / Vražje Jezero - Legenda o Vražjem Jezeru HD
Datum objave: 7.4.2017.  Autor: RIVchannel
Opis: Vražje jezero je udaljeno nekoliko kilometara od Žabljaka, na nadmorskoj visini od 1411m. Za Vražje jezero postoje brojne legende oko njegovog nastanka i događaja koji su se odigravali u jezeru i oko njega. U ovom videu će te saznati za neke od njih.

DRAGOŠEVAČKA SKUPINA

VRAŽJA GLAVICA (VRAŽJE BRDO)
NADMORSKA VISINA 1511 m

Iznad južne obale Vražjeg jezera uzvišenje je nazvano Vražja glavica, gdje se prema predaji dogodio događaj, u kojemu je jedna od kobila rodila ždrijebe crvenog pastuha iz Jezera - kasnije legendarni konj Jabučilo.  
Na ovu se glavicu također često peo i Vrag iz Vražjeg jezera, kako bi izazvao svetog Iliju Gromovnika. Po tome je ovo brdašce i dobilo ime.

Vraža glavica iznad Vražjeg jezera

Vražja glavica

KOBILJA GLAVA
NADMORSKA VISINA 1601 m

Vražje jezero i Kobilja glava, krajnji vrh u pozadini, na horizontu

Merulja (Dobroseoska Merulja)
KOORDINATE 43.0517, 19.1692

Novo Vuković
Merulja, 3.6.1937.-Beograd, 26.2.2002.
Književni kritičar, esejist i povjesničar književnosti, akademik

Novo Vuković. Rođen je u Merulji (Žabljak). Završio je Filozofski fakultet u Beogradu 1960, a na istom fakultetu doktorirao 1975. Bio je profesor Filozofskog fakulteta u Nikšiću i član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti. Objavio je 10 knjiga i preko 200  znanstvenih i stručnih radova. Poznata djela: Pripovijedanje kao opsesija, Pripovijetke Stefana Mitrova Ljubiše, Uvod u književnost za djecu i omladinu.

PLANINIČKO - BUKOVIČKA SKUPINA