SREDIŠNJI POJAS >​ POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > DURMITORSKO PODRUČJE > DURMITOR > Vodič po Durmitoru > Južno durmitorsko podgorje

---

Po planini i kraju

DOLINOM BUKOVICE

---

BUKOVICA
​
Rijeka Bukovica nastaje na prostoru Polja Perovića, na koti 1350 m n.v., kod zaselka Provalija, sjeveroistočno od Bukovičke gore (naziv za dio padine planine Ivice prema gornjoj dolini Bukovice) i jugoistočno od Bobutovog brda. Njeno izvorište Glava Bukovice je jako krško vrelo izpod Ražane glave, koje drenira vode iz vrlo prostranog cirka Suve Lokve, Modrog i Valovitog jezera. U prvom dijelu toka u Polju Perovića tvori meandre. S lijeve strane prima vode Radačkog potoka i potoka kojime otječu izvori Vrtoč polja. Desna strana Bukovice je bogatija izvorima i potocima od lijeve. U najnizvodnijem dijelu Bukovica prima vode Pridvoričkog potoka sa desne, i Mokranjskog potoka te rijeke Tušinje i Bijele s lijeve strane. Utječe u Komarnicu kod sela Duži. Bukovica je duga 42 km.
Potok je ime vjerojatno dobio zbog šume kroz koju prolazi.

Izvor Bukovice
Autor fotografije: Milan Mandić; Wikipedija, CC BY 3.0

Bukovička gora
Bukovička gora obuhvaća istočne padine Ivice sve do rijeke Bukovice, na sjeverozapadu od Ranisave do Slatine na jugoistoku. Taj je širok prostor obrastao zrelim bukovim šumama, a u narodu se često šumovit predjel znade nazivati gorom.

Bukovička gora i Marko Kraljević
Prema jednoj legendi, na Bukovičkoj gori, negdje na prostoru Ivice planine, uz malo mašte može se uočiti konjska stopa otisnuta na stancu (tvrd kamen, živac, op.). Za nju se priča da ju je ucrtalo kopito Šarca (konja, op.) Marka Kraljevića, dok je pod silnim gospodarom ka Pirlitoru išao da posjeti dičnu ujčevinu (grad svojih ujaka, op.).

PROČITAJ VIŠE
GAJEVIĆ, Jasna: Daleko od puta, daleko od Očiju: Bukovica i Mljetičak. Jasnina putovanja, 20.8.2017.

Provalija

Na području bukovičkog zaselka Provalije nalazi se Glava Bukovice, izvorišna lokacija rijeke Bukovice. Uz umjetno jezerce napravljeno zajezerivanjem izvorišnog područja malom branom, prije dosta godina je sagrađen mali hotel u planinskom durmitorskom stilu. Zapravo je to bilo policijsko odmaralište, pa potom vlasništvo Elektroprivrede (danas tvrtka EPCG). Uz njega je sagrađeno i sportsko igralište. Hotel je naposlijetku krajem 1980-ih bio napušten i zapušten. Kasnije se još jednom koristio za smještaj radnika koji su gradili novu magistralu Žabljak-Šavnik, da bi naposlijetku 2019. godine bio opljačkan i još jednom dodatno devastiran.
Panoramom sela dominiraju veliki napušteni objekti nekadašnje poljoprivredne zadruge "Vukašin Đurović" koja je također djelovala do kraja 1980-ih.

Panorama izvorišnog područja rijeke Bukovice kod zaselka Provalija, s ostacima zgrada poljoprivredne zadruge

Glava Bukovice
Jezerce Glava Bukovice nastalo je krajem 19. stoljeća kada je tu svoju vodenicu napravio pivski vojvoda Lazar Sočica (1838.-1910.) pregradivši više potočića koji su se spajali i na tom mjestu stvarajući rijeku Bukovicu. Lazarova majka je bila iz ovog sela, iz obitelji Pekića, od kojih je rodom i poznati srpski pisac Borislav Pekić (1930.-1992.).
Nekada je na rijeci Bukovici bilo preko 30 vodenica. Lazar Sočica je posjedovao njih tri.

Gornja Bukovica

Gornja Bukovica je planinsko selo koje se smjestilo na nadmorskoj visini 1301-1390 m, u dolini rijeke Bukovice, okruženoj masivima Durmitora i Sinjajevine. Administrativno pripada općini Šavnik. Naselje je nastalo od katuna sela Previš. Prvi put je nastanjeno 1862. godine, kada je razgraničenjem Crne Gore i Otomanskog Carstva ovaj kraj pripao Crnoj Gori. Granica Otomanske Carevine nalazila se neposredno iznad sela. Prvi naseljenici su bili Jevto Tomić iz Previša i Marko Ćućilović iz sela Porije kod Nevesinja. 

Pogled na Gornju Bukovicu
Bijela izdužena zgrada s tamnim krovom je škola.

Pogled na Gornju Bukovicu s magistralne ceste Žabljak-Šavnik

Prva privatna škola u Gornjoj Bukovici otvorena je 1902./1903. godine, a prvi učitelj bio je Dimitrije Jauković iz Pridvorice. Državna škola u Gornjoj Bukovici službeno je otvorena 1908. godine, a radila je u kući Rista Jegdića. Školske 1958./1959. godine škola se uselila u sadašnju školsku zgradu. 1.6.1960. godine škola je dobila ime narodnog heroja Jovana Ćorovića, koji je rođen u Vrtoč-Polju. Od tada je taj dan proglašen za Dan škole i obilježava se svečano svake školske godine uz prigodan kulturno-umjetnički program i uz nazočnost mještana i gostiju.
U selu se nalazi spoomenik borcima iz ovoga kraja, palih u ranijim ratovima i NOB-u.

Selo je bogato vodom. Na njegovu području se nalazi veći broj izvora i potoka, a najvažniji vodotok je rijeka Bukovica, kojs izvire nešto sjevernije od Gornje Bukovice, kod zaselka Provalija.

Broj stanovnika Gornje Bukovice opada iz godine u godinu. Uzroci su surovi klimatski uvjeti, surove zime, nedostatak javnog prevoza i opći trend propadanja i iseljavanja sa sela. Tradicionano zanimanje većine stanovnika je stočarstvo (ovčarstvo i govedarstvo). Nekada se stoka odavdje izgonila na još više planinske pašnjake, gdje su se u katunima nalazile kolibe stočara. Stanovništvo Gornje Bukovice svoje je katune imalo na obližnjim planinama Ivici i Sinjajevini. Taj vid stočarskog privređivanja sve više nestaje zbog odlijeva mlađeg stanovništva i smanjenja stočnog fonda.

Flora i fauna ovoga prostora​ su izuzetno bogate. U rijeci Bukovici živi endemska potočna pastrmka, a u Bukovičkoj gori divlje zvijeri: medvjed, lisica, ris i vuk. Livade su bogate ljekovitim biljem (majčina dušica, kantarion/gospina trava, metvica/nana, vranilova trava/divlji origano, rastavić/preslica i dr.). U šumarcima i na proplancima rastu borovnice, maline, gljive (vrganji, smrčak i druge jestive gljive) i dr. 
​Bukovica je stanište stenoendemske vrste insekta - bukovički cvijet - koji na svijetu postoji samo oko nje.

Izvor Maljen u Gornjoj Bukovici eksploatirao se za potrebe punionice "Gorska", koja je s radom prestala 2011. godine.

2019. godine mještani su pokrenuli aktivnosti za spas rijeke Bukovice i zajedno s ekološkim aktivistima pored te rijeke organizir danonoćne straže, ne dozvoljavajući mašinama podgoričke kompanije Hydra MNE da tu počnu pripremu terena za gradnju dvije male hidroelektrane.

Donja Bukovica

PROČITAJ VIŠE  DRAGIČEVIĆ, Ana; KOMNENIĆ, Jovanka: Donja Bukovica, Zaboravljenim stazama

Mljetičak

IVICA

Pogled od sela Grabovice na geološke slojeve grebena Ivice

Dio grebena Ivice koji se nalazi nad sjevernim ulazom u tunel "Ivica" na magistralnoj cesti Žabljak-Šavnik.

Pogled preko Pošćenskog katuna u smjeru grebena Ivice (na horizontu)

Katuni na Ivici
Katuni na Ivici su dosta prostrani i obiluju velikim pašnjacima. Svaki katun ima dosta izvorske vode i šume u okolici. Katuni Ivice su relativno dosta blizu naselja i do njih se može sa stokom doći najviše za jedan sat pješačkog hoda. Ovdje izdižu stanovnici Bukovice: Milašinovići, Tomići, Seratlijići. Jaukovići i Karadžići. 
Obzirom na blizinu katuna Bukovici, često se silazi u selo i obratno. Jedni drugima donose ono što je potrebno za život. I ovdje se ovce čuvaju, a goveda odbijaju (odvajanje teleta od majke), s tim što se paze s vremena na vrijeme.
VASILIJE MUJO SPASOJEVIĆ, 2006

DOLINOM GRABOVICE

---

GRABOVICA

​Rijeka Grabovica, duga oko 10 km, nastaje od potoka Morave i Studene, koji se spajaju u selu Grabovica, na koti 1250 m n.v. S druge strane, Đorđije M. Ostojić (Toponimija Drobnjaka, Beograd, 2003.) navodi kako Grabovica nastaje od dva potoka: Studenca i Gabele. Potok Morava izvire ispod planine Ranisave, odn. Ravne Ivice, na oko 1400 m n.v. Riječna dolina je usječena u sprudnim vapnencima, a njena razina je prosječno oko 200 m iznad razine rijeke Komarnice u susjednoj, zapadnije smještenoj dolini. Najniži dio doline Grabovice usječen je u krednim vapnencima. Grabovica teče dolinom sve do lokacije Glavičine, gdje skreće iz smjera sjever-jug u smjeru zapada pod imenom Skakavica. Taj kratki vodotok završava vodopadom Skakavica, visokim oko 70-ak metara, kojime pada prema Maloj Komarnici, u koju utječe neposredno prije ulaska u kanjon Nevidio. Vodopadi na Grabovici se tijekom zime zalede i predstavljaju prirodnu atrakciju i izazov za alpiniste. Ime je dobila po grabovoj šumi.

Pogled na dolinu Grabovice od ceste Šavnik-Žabljak

​Vodopad Skakavica 2020 4K
Datum objave: 24.10.2020. Autor: montenegrovision365
Opis: Vodopad Skakavica nalazi se na rijeci Grabovica, koja se uliva u Komarnicu poznatu po čudesnom kanjonu Nevidio. Vodopad Skakavica visok je sedamdeset metara i aktivan je periodično kada nabujaju vode okolnih rječica.

Grabovica

Prema predaji ime je selo dobilo kada su preci današnjih stanovnika ugrabili ovaj kraj - koji je do tada pripadao Otomanskom Carstvu - od seljana iz Previša koji su krenuli na ovome mjestu organizirati katunište.
Obitelji koje danas žive u Grabovici su: Janjić, Janković, Lasica.

PROČITAJ VIŠE
DRAGIČEVIĆ, Ana; KOMNENIĆ, Jovanka: Zaboravljenim stazama: Grabovica. Onogošt.me, 28.10.2018. i Zaboravljenim stazama: Grabovica

Grabovica, crkva sv. Georgija

Krajolik oko sela Grabovice

Crkva i groblje u Grabovici

​RTCG, emisija TV Arhiv: Zimski pejzaž Grabovice (1974.)
Datum objave: 2.2.2021. Postavio: Crna Gora od Iskona 
Opis: Emisija je dobila prvu nagradu za režiju na YU TV festivalu u Portorožu 1974. godine. Snimatelji Slavko Vukčevići i Milun Tadić. Autor Rajko Cerović. Proizvodnja TV Titograd 1974. godine.

​Grabovica kroz vrijeme
Datum objave: 26.9.2014. Postavio: Duklja - Zeta - Crna Gora
​Opis: Reditelj Saša Terzić. Proizvodnja TV Crne Gore 2008. godine. (Zimski pejzaž Grabovice, nekad i sad)

DOLINOM KOMARNICE

---

KOMARNICA
Drina < Piva < Pivsko jezero < Komarnica

​Rijeka Komarnica izvire ispod južnih padina Durmitora, na prostoru Dobrog dola. Nastaje od više izvora, od kojih su najznačajniji Šarban (1680 m) i Sopot (1600 m). Odlikuje se brojnim geomorfološkim i hidrološkim fenomenima, među kojima posebno mjesto zauzima kanjon Nevidio. Gornji dio toka Komarnice, od Krlja do kanjona Nevidio, na dužini od oko 13km, ima karakter uske doline s proširenjem u dijelu sela Komarnica. Pad toka na tom dijelu je 400 m. Prije ulaska u kanjon Nevidio, na oko 1.5 km sjeverno od Pošćenja, na koti 950 mnm, u Komarnicu se ulijeva rijeka Grabovica. Poslije spajanja sa Pridvoricom, svojom najvećom pritokom, Komarnica teče kroz kanjonsku dolinu, čiji je nastavak kanjon Pive. Nizvodno od spajanja sa Pridvoricom, Komarnica prima vodu većeg broja vrela i izvora, od kojih su najvažnija Dubrovska vrela, prosječne izdašnosti iznad 1m3/s. Na Dubrovskim vrelima istječu i vode malog Crnog jezera, što je utvrđeno bojanjem ponirućih voda jezera na Žabljaku. Porječje Komarnice je podložno eroziji, naročito gornji dio. Donji dio je izložen taloženju glacijalnog materijala iz područja južnog Durmitora i sjevernog Vojnika, pa je korito Komarnice konstantno izloženo ispunjavanju i nagomilavanju morenskog materijala.

Dolina Komarnice
Bolj u pozadini

Rijeka Komarnica

Kanjon Nevidio

Kanjon Nevidio je kanjon koji se nalazi u središnjem dijelu Crne Gore. Udaljen je 55 km od Nikšića.
Kanjon Nevidio je dio rijeke Male Komarnice koja izvire u podnožju južnih padina Durmitora, točnije u Dobrom Dolu. Ponirući prolazi između vrhova Boljskih greda (2091 m n.v.) i Lojanika (2091 m) da bi se ponovo pojavila u pitomoj dolini kao stalna rijeka. Mala Komarnica se kod sela Duži spaja sa Pridvoricom i stvara Veliku Komarnicu koja ide dalje kanjonom do ulaska u umjetno Pivsko jezero nastalo izgradnjom hidroelektrane Mratinje. Ispod Mratinja Piva teče još 10 km do sastavaka sa Tarom, gdje zajedno formiraju rijeku Drinu.
Na samom kraju doline u neposrednoj blizini magistralne ceste Žabljak-Šavnik počinje kanjon Nevidio ili Nevidjbog kako ga nazivaju stanovnici ovoga kraja. S pravom nosi ovo ime jer se Komarnica odjednom gubi u čudno uklesani ulaz i postaje ljudskom oku - nevidljiva.
Okolica ulaza je jedna od najljepših oblasti u durmitorskom kraju. Ljepotu ovog kraja čini selo Pošćenje s dva ledenjačka jezera, periodičnim vodopadom Skakavica koji sa sedamdesetak metara visoke stijene rasipa vodu Grabovice koja se ulijeva u Komarnicu.
Nevidio je dugačak oko 2 km. Ulaz se nalazi na 935 m, a izlaz na 810 m nadmorske visine.
Zabačen i sakriven na nepristupačnom terenu izazivao je pažnju i znatiželju ali je bilo malo organiziranih pokušaja da se upozna i istraži. Prvi ozbiljniji pokušaji izvedeni su 1957. g. i 1964. g.koji su bili neuspješni. Nizale su se čudne i fantastične priče o poslednjem neosvojenom kanjonu Evrope. Tako je bilo sve do kolovoza/avgusta 1965. g. kada su članovi P.S.D. Javorak iz Nikšića, iako s oskudnom opremom, prošli kanjon i prvi predstavili svijetu dugo skrivenu, divlju i zapanjujuću ljepotu.
Prvi dodir s Nevidiom zasjenjuje neopisivom ljepotom, neobičnom i čudnom na koju čovjek nije navikao. Veći dio kanjona se nalazi u vječitoj sjenci. Zbog okomitih stijena sunčevi zraci ne mogu doprijeti do dna. Na strmim i nepristupačnim stijenama vladaju surovi uvjeti za vegetaciju tako da se za kanjon može reći da je dragulj surove prirode koji je ujedno raj i pakao. Širina kanjona na pojedinim mjestima je manja od jednog metra. Pojedini djelovi prolaze se samo uz pomoć alpinističke opreme.
Danas kanjon Nevidio nalazi svoje mjesto u prospektima kao jedinstvena turistička atrakcija. Neponovljiva ljepota tjesnaca, kaskada i pjenušavih bukova koju čuva kanjon Nevidio dovoljan je razlog da se posjeti ovaj nevjerovatni dragulj Crne Gore. Ipak, iako ne zahtjeva posebnu fizičku spremnost, prolazak kroz kanjon se ne preporučuje bez vodiča.
Sezona prolazaka počinje u srpnju/julu mjesecu - ukoliko je vodostaj Komarnice niži, onda i nešto ranije, i završava u rujnu/septembru - ako vremenski uvjeti dozvole, sezona se može malo produžiti. Nakon obilnih kiša postoji opasnost od bujica i vodostaja. Osim dobre fizičke kondicije, za avanturu koja obično traje dva do tri sata neophodna je i odgovarajuća oprema – dugo ronilačko odijelo debljine od bar 5 mm zbog izuzetno niske temperature vode od sedam do osam stupnjeva, obuća kojom se može lakše kretati po klizavim stijenama i kaciga.
​
1.8.1965. nikšićki planinari iz društva "Javorak" prvi su prošli kroz kanjon Nevidio, do tada jedini neosvojeni u Europi. U ovome pothvatu sudjelovali su: Miloš Bojanović, Boško Vulanović, Stevan Vujičić, Ratko Gago Lučić, Nikola Šunja Mrvaljević, Pavle Vučurović, Božidar Frinja Kontić i Miodrag Kovačević. Društvo su im pravili novinar Vlado Mićunović i snimatelji Milan Pešić i Milun Tadić, koji su prvi poslali vijest i snimke u svijet.

IZVOR Kanjon Nevidio. Wikipedija (sh)

Đedovina: Pošćenska jezera dragulji Durmitora (Epizoda 1)
Autor: Đedovina Datum objave: 15.9.2023.
Opis. Prva epizoda emisije Đedovina snimljena je u mjestu Pošćenje nadomak Šavnika. Pošćenje sa dva jezera, kanjonom i vodopadom nosi titulu najljepšeg sela na Balkanu. Ekipa emisije Đedovina: Autor: Bojan Vučinić Producent: Danilo Perišić Snimatelji: Dejan Vlahovic, Jakša Martinović Montaža/kolor korekcija: Rade Bulatović

Pošćenje (Lokalni Hodači)
Datum objave: 13.6.2022. Autor: Lokalni Hodači
Opis. Pošćenje selo za koje je geograf Jovan Cvijić kazao da je najljepše u Crnoj Gori. Ne znamo je li najljepše, a da je lijepo to svakako jeste Na jednom mjestu ćete naći jezera, vodopad (dostupan u proljeće), kanjon rijeke..malo li je!

Crnom Gorom: Pošćensko Jezero (Veliko i Malo) - Poscensko Lake, Durmitor, Crna Gora HD
Autor: RIVchannel Datum objave: 17.4.2018.
Opis. Pratite RIVchannel - SUBSCRIBE - http://www.youtube.com/subscription_c... Pratite nas na Facebook-u -   / crnomgorom.me   Veliko i Malo Pošćensko jezero se nalaze na planini Durmitor, na nadmorskoj od 1487m sa najvećom dubinom od 3.5m. U blizini jezera se nalazi selo Pošćenje kao i prelijepa priroda koja ih okružuje. Prelijepo mjesto za obilazak i odmor. Zabranjeno svako kopiranje video i/ili audio snimaka i postavljanje na druge kanale ili socijalne mreže! Dozvoljeno je djeljenje (share) ili postavljanje link-a. Large and small Poscensko is located on mountain Durmitor, at an altitude of 1487m with a maximum depth of 3.5m. Near the lake there is a village Poscenje as well as beautiful nature that surrounds them. A beautiful place to visit and relax.

TV EMISIJA PRIČE: Nikola - Šunja Mrvaljević - Ko je ušao u Nevidio živ nije izašao
Autor: TV emisija Wild Beauty Live Datum objave: 31.8.2021. Autor: Miki Dragićević ​

Kanjon Nevidio
Autor: Vlado Mičunović
Izdavač: Planinarsko-smučarsko društvo Javorak
Mjesto izdanja: Nikšić
Godina: 1970.
Format15 × 21 cm