|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > BJELAŠNIČKA GRUPA > Visočica > Južno predgorje Visočice
4 JUŽNO PREDGORJE VISOČICE
Dolinom rijeke Neretve - Glavatičevski kraj - Bjelimići - Donji tok Ljute
SADRŽAJ
|
|
Južno predgorje Visočice, reljef
Izvor: Elastic Terrain Maps, 2025.
Izvor: Elastic Terrain Maps, 2025.
Pogled od ceste Konjic - Glavatičevo na vrhove koji se nalaze iznad kanjona rijeke Rakitnice koja ovdje, pred ušćem u Neretvu meandrira između vrhova Bjelašnice i Visočice.
Na fotografiji se vide vrhovi: Oštro (884 m; desno) je dio Bjelašnice, Crnobor (u sredini) je dio Visočice, jednako kao i Skoznik (skroz u pozadini). |
|
PURIN KUK (681 m)
Stijene Purinog kuka (lijevo) iznad korita rijeke Neretve.
U sredini je Kozjak (690 m), na lijevoj strani rijeke, ispod ruba visoravni (pozadi) koja se prostire između masiva Prenja i Crvnja. |
|
Rijeka Neretva
Dolina rijeke Neretve zapadno od Glavatičeva
U pozadini na horizontu vidi se planina Crvanj. |
Kašići
|
Kašići su naseljeno mjesto u općini Konjic. Nalaze se nalazi na desnoj obali Neretve, uzvodno od Konjica. Povijesni dokumenti u 12. stoljeću spominju stari grad Kom, sjedište srednjovjekovne humske Komske župe. Kom je smješten na teško prohodnom vrhu planinskog grebena iznad sela Kašića, a od njega su ostale tek ruševine.
|
|
KOM (819 m)
|
Kom (stari grad)
Kom, stari utvrđeni grad na teško prohodnom vrhu planinskog grebena iznad sela Kašića, na strateškom položaju iznaz oštrog zavoja rijeke Rakitnice i njezina ušća u Neretvu. Bio je sjedište srednjovjekovne humske Komske župe. Župa je nazvana po Komu. Prvi pisani spomen je iz 12. st. Sve do osmanskih razaranja bilo je to razvijeni, prometno, gospodarski, vojno i kulturno važno područje. Za nj su se otimali bosanski kraljevi, dubrovački velikani i trgovci. Kom je bio važno sjedište humske velikaške obitelji Sankovića. Od Koma su danas ostale tek ruševine. Pavao Anđelić je našao dokaz dubrovačke nazočnosti i trgovanja u ovom kraju, kad je 1960-ih istražujući grad Kom pronašao dubrovački groš. Carinarnica je djelovala u Komu, o čemu svjedoči dokument iz 1381. koji spominje ubiranje carine u ovom kraju. IZVOR Kom (Komska župa). Wikipedija (hr) 
|
Pogled iz Ribara, konus vrha Kom u pozadini
|
Dudle
Ribari
Proširenje doline Neretve između Ribara i Glavatičeva
|
Jedno od eko/etno sela uz obalu rijeke Neretve s ponudom sportova na otvorenom
|
HUM (1199 m)
|
|
Razići
Glavatičevo
|
Glavatičevo je naseljeno mjesto u općini Konjic.
Povijesni pregled. U srednjem vijeku nalazio se na prostoru srednjovjekovne humske Komske župe koja je pripadala Sankovićima. Kroz Glavatičevo teče Neretva, a pored rijeke je uzvisina Kom (819 m), na kojoj je bio srednjovjekovni grad Kom koji je bio središte te župe. Ime Glavatičeva dovodi se u svezu s opskrbom ribom. Prema jednoj legendi, dobilo je ime po ribi glavatici, koje i onda i danas ima u izobilju u Neretvi. Pavao Anđelić u knjizi Spomenici Konjica i okoline iznosi da je selo dobilo ime u 14. ili 15. stoljeću. Tvrdi da je naziv dobilo po osobnom imenu Glavat, Glavatec. U vrelima se spominje 16.9.1330. neki Budislav Glavatec "iz Nevesinja" koji je na taj dan u Dubrovniku kupio neke stvari za suprugu velikaša Poznana Purčića (među prvima stao uz bosanskog bana kad je došao u Hum, skupa s Nikolićima iz Popovog polja - potomcima humskog kneza Miroslava odnosno Andrije Humskog). Anđelić zaključuje da su Glavateci bili vlastelinski rod nižeg ranga, koji su u neko vrijeme imali svoje posjede u predjelu dabašnjeg Glavatičeva i tako je posjed prozvan po vlasniku Glavatecu. Dionica starog puta od Zaborana do Glavatičeva zove se Vlaški put, što znači da je ovuda bila trasa periodičnih kretanja polunomadskih stočara, uglavnom Vlaha. U prvim turskim izvorima spominje se Glavatičevo pod imenom Podkom, kao sjedište upravne nahije Kom. Komska župa je postala nahija i pripala je blagajskom kadiluku, kako bilježi popis bosanskog sandžaka 1469. godine. Stanovništvo se otad islamizira. Zbog važnosti u Glavatičevu je 1612. podignut kameni most, sličan onom u Konjicu, a graditelj je hadži Bali iz Mostara. Građen je kada je popravljan Karađozbegov most u Konjicu. S obje strane mosta bili su izrađeni hanovi u kojima su noćivali putnici za Sarajevo, Bjelimiće, Konjic ili Nevesinje. U Glavatičevu je 1658. godine već postojala džamija. Muslimansko stanovništvo snažno se oduprijelo austro-ugarskim snagama 1878. godine. Borbe su se nakon Vrapča vodile na desnoj obali Neretve. Džamija u selu je nekoliko puta popravljana i proširivana. Za ustanka protiv Austro-Ugarske 1882. godine zapaljena je zajedno s drvenim minaretom. Poslije je ponovno podignuta džamija, a minaret je napravljen zidanjem. Godine 1967. zalaganjem Kade i Emine Kašić te ostalih mještana podignut veći minaret od sedre. Pred rat u BiH uređeno je dvorište i mekteb s abdesthanom. U ratu je nekoliko puta pogađana, pri čemu je minaret bio srušen pri vrhu. Džamija je poslije pogođena tenkovskim projektilom. Ulaskom snaga VRS ostatci džamije su minirani. Rujna 1995. selo je oslobođeno. Poslije rata na mjestu stare, saudijskim donacijama podignuta je nova džamija. Poznate osobe iz Glavatičeva
IZVOR Glavatičevo. Wikipedija (hr) 
Glavatičevo, kroz vegetaciju se nazire "stara ćuprija"
|
Glavatičevo na staroj razglednici
Izvor: Facebook grupa - Raj na zemlji Glavatičevo - Župa; uz zahvalnost gđi. Ljiljani Jurić na fotografiji Nova avantura: Glavatičevo - 10.11.2024.
Autor: BHRT - Radiotelevizija Bosne i Hercegovine Datum objave: 10.11.2024. Glavateci
Srednjovjekovni humski vlastelinski rod. Iz Nevesinja. Ime dolazi od osobnog imena Glavat. Pavao Anđelić u Spomenici Konjica i okoline iznosi da je selo Glavatičevo dobilo ime po njima u 14. ili 15. stoljeću. Anđelić zaključuje da su Glavateci bili vlastelinski rod nižeg ranga, koji su u neko vrijeme imali svoje posjede u predjelu današnjeg Glavatičeva i tako je posjed prozvan po vlasniku Glavatecu. IZVOR Glavateci. Wikipedija (hr) Vlaški put, odnosno vlaškim putevima po Hercegovini naziva se trase periodičnih kretanja polunomadskih stočara, koji su uglavnom podrijetlom bili Vlasi. Dokument su putnih pravaca srednjeg vijeka. Jedan takav Vlaški put zove se dionica starog puta od Zaborana u kojemu je bio dvor obitelji Sankovića do Glavatičeva.
Glavatičevo, partizansko groblje
Neretva uzvodno od Glavatičeva
|
ORLOV KUK (726 m)
|
|
Karlušići (Glavatičevo)
Nekropola sa stećcima u Glavatičevu, lokalitet Gajine
U zaseoku Karlušići, oko 1 km sjeverozapadno od Glavatičeva, na lokalitetu Gajine, smještena je nekropola sa 15 stećaka (11 sanduka i 4 sljemenjaka).
https://web.archive.org/web/20240214011835/http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3056
U zaseoku Karlušići, oko 1 km sjeverozapadno od Glavatičeva, na lokalitetu Gajine, smještena je nekropola sa 15 stećaka (11 sanduka i 4 sljemenjaka).
https://web.archive.org/web/20240214011835/http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=3056
Biskup
Nekropola stećaka Biskup (Grčka glavica)
|
Nekropola Biskup, naselje Glavatičevo, općina Konjic, nalazi se na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 20 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj. Nekropola je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Lokacija. Biskup je selo u blizini Glavatičeva, oko 30 km udaljeno od Konjica, prema jugoistoku. Pored makadamskog puta na omanjem uzvišenju poznatom pod nazivom Grčka glavica, nalaze se ostaci crkve i nekropola sa stećcima. Uz stećke je malo rimokatoličko groblje obitelji Krezić, iz Biskupa. Sam naziv Grčka glavica potvrđuje raširenost najčešćeg naziva za nekropole: grčka groblja. Da li taj naziv stoji u izravnoj vezi sa sintagmama "grčki obred" i "grčka krivovjerja" koji se mogu naći kod starih autora Orbinija, Farlatija i Raynaldija koji ih vežu za neke srednjovjekovne bosanske vladare, počevši od Stjepana II Kotromanića, nije sigurno i to pitanje zaslužuje detaljnije istraživanje. Povijesni pregled. Velikaški rod Sankovići (u pisanim izvorima Bogopanci, Draživojevići, Miltenovići i Sankovići) može se pratiti od 1306. do 1404. godine. Početkom 14. stoljeća djeluju na području Nevesinja, a poslije 1335. godine proširuju vlast na Zagorje, a kasnije na Dabar, Popovo, Primorje i Konavlje. Kao predstavnici Humske zemlje redovno su učestvovali u Zboru bosanskih velikaša, posebno u periodu od 1330. do 1404. godine. Porodično groblje nalazilo se u selu Biskupu, na teritoriju Komske župe. Nedaleko od Biskupa, u selu Zaborani, na krajnjem sjevernom dijelu Nevesinjskog polja, nalazio se dvor Radiča Sankovića. Posljednji Sanković bio je knez, a zatim vojvoda Radič. Sandalj Hranić Kosača je 1404. godine zarobio Radiča i preoteo čitavu njegovu oblast. Opis. Od 1954. do 1955. godine arheološka istraživanja je obavio Marko Vego. Najvažniji rezultat ovog istraživanja je konstatacija da se ovdje radi o obiteljskom groblju vlasteoskog roda Sankovića koji je u 14. stoljeću vodio glavnu riječ u tadašnjoj Humskoj zemlji. Pokretni arheološki materijal pohranjen je u Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Nekropola sa stećcima sastoji se od 172 stećka i velikog broja grobova bez spomenika. Jedan primjerak je sljemenjak, dok su sve ostalo ploče i sanduci. Nekropola zauzima površinu od oko 1700 m2. Ukrašena su dva spomenika, jedan sanduk i jedan sljemenjak. Pri vrhu sljemenjaka je friz od niza kosih paralelnih linija, a na bočnim stranama su arkade. Pri vrhu sanduka je friz od povijene lozice sa trolistovima. Na jednom sanduku je natpis, izrađen sa dvije strane u dva reda i sa druge dvije strane u jednom redu. Pismo je bosanska ćirilica, 14. stoljeće. Natpis glasi: Ovdje leži gospođa Goisava, kćer Đurđa Balšića i žena Radiča koja se udala u kuću kaznaca Sanka i župana Bjeljaka sa čašću poštuje svoju vjeru i višnju slavu. Iz natpisa se vidi da se radi o grobu Goisave, žene vojvode Radiča Sankovića. Po svom sadržaju, natpis spada među najdragocjenije spomenike svoje vrste u Bosni i Hercegovini. U grobu je pronađen netaknut kostur i prilozi: svilene trake, kao ostatak haljine, a u ustima dubrovački dinar sa slikom sv. Vlaha kovan oko 1337. godine. U stećku pored nađen je kostur sa prilogom - u ustima se nalazio dubrovački dinar isti kao kod Goisave. Moguće je da se radi o grobu vojvode Radiča. Područje je zapušteno, pokriveno lišćem i samoniklim raslinjem. Ostaci zidova crkve i stećci u njezinoj unutrašnjosti zarasli su u mahovinu i lišaje. Veliki broj stećaka je pomjeren iz prvobitnog položaja, utonuo ili skliznuo sa padine. KOORDINATE 43.496306, 18.1215 IZVOR Nekropola Biskup. Wikipedija (bs) https://web.archive.org/web/20170103003237/http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2415 |
Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi. Od 1954. do 1955. godine arheološka istraživanja je obavio dr. Marko Vego. Konzervatorske radove na ostacima crkve izvršio je preparator Zemaljskog muzeja u Sarajevu Ante Kućan uz financijsku pomoć Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH. Prilikom arheoloških iskopavanja na nekropoli Grčka glavica istraženi su svi grobovi u unutrašnjosti crkve i nekoliko grobova izvan nje. Najvažniji rezultat ovog istraživanja je konstatacija da se ovdje radi o obiteljskom groblju vlasteoskog roda Sankovića koji je u 14. stoljeću vodio glavnu riječ u tadašnjoj Humskoj zemlji. Pokretni arheološki materijal pohranjen je u Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine.
Stanje dobra 2003. godine. Uvidom na licu mjesta, u prosincu 2003. godine, ustanovljeno je sljedeće: područje je zapušteno, pokriveno lišćem i samoniklim raslinjem. Ostaci zidova crkve i stećci u njezinoj unutrašnjosti zarasli su u mahovinu i lišaje. Veliki broj stećaka je pomjeren iz prvobitnog položaja, utonuo ili skliznuo sa padine |
Lađanica
|
Mlinovi na rječici Lađanici
|
|
|
|
|
|
|
|
2. BJELIMIĆI
BJELIMIĆI
|
Bjelimići su zajednica sela koja se nalaze u jugoistočnom dijelu općine Konjic, nešto manje od 30 km od Boračkog jezera, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja. Imaju status mjesne zajednice (MZ).
Naziv. Bjelimiće se često pogrešno poistovjećuje i brka sa središnjim dijelom ovoga kraja, sa selom Odžacima. Nerijetko se može čuti da stanovništvo rubnih "bjelimićkih sela ide u školu ili u prodavanicu u Bjelimiće". Vjerojatno je da naziv Bjelimići je u svezi s bijelim sniježnim pokrivačem jer se snijeg u ovom kraju zadrži nešto duže nego u susjednim mjestima Glavatičevu i Zagorju. Znanstvenik Pavao Anđelić je istražujući ostavlja mogućnost da ime Bjelimići može biti u svezi i sa srednjovjekovnim prezimenom Bjelim, odnosno Bjelimlić. Bjelimlići su se odselili još za vrijeme Osmanlija. Da je to u nekoj svezi pokazuje i veći broj stećaka u mjestu Policama usred Visočice, a, također, jedan predio u selu Ježeprosini u srcu Bjelimića "bez ikakva razloga" zove se Bjelim. Bjelimići su predio koji popunjava prostor između planine Visočice i Neretve. Povijesni pregled. U kasnom srednjem vijeku Bjelimići su bili unutar upravnog kotara (contato) srednjovjekovnog Veletina. Veletin je sa svojim upravnim kotarom spadao u župu Zagorje koja je i pripadala bosanskoj državi. Ne zna se je li prije ova župa bila u posjedu humskih velikaša Sankovića. U 15. stoljeću župa Zagorje bila je u posjedu humskih vojvoda Kosača. Premda su Bjelimići bili u njihovom posjedu, izvori od 1442. do 1465. navode da su u Bosni (Anđelić 1982.: 112). Sam Veletin prvi put se spominje u povijesnim izvorima 1442., a onda tri puta tijekom 1465. Jedan dubrovački izvor od 29.6.1442. spominje da Veletin (s čitavim Bjelimićima) pripada Bosni. Izvor od 4.4.1465. donosi zaključak da je upravitelj grada u to doba bio poznati vlastelin Juraj Čemerović (Anđelić 1975.: 118-119; 1982.: 100-103). Juraj Čemerović je bio poznati diplomat kojega je vojvoda i herceg Stjepan Kosača nekoliko puta poslao u Italiju. Čemerovići su imali svoj dvor u Odžacima (nedaleko od sela Doljana) kao i svoje posjede, koji su poslije bili u timaru (feudalno leno) begova Šurkovića (Anđelić 1982.: 88, 99). Grad Veletin se spominje kao posjed Kosača u poveljama iz 1444., 1448. i 1454. Ne zna se kako je grad funkcionirao u osmanskom razdoblju. Utvrda Veletin je sagrađena daleko od prometnica, ali se u povelji iz 1442. spominje njegovo podgrađe, gdje se danas nalazi selo Ocrkavlje. Ovaj dio hercegove zemlje pao je pod osmansku vlast još 1465. godine. Doljani se spominju u popisu sandžaka vilajeta Hercegovina koji je napravljen u razdoblju od 1475. do 1477. godine (Aličić 1985.: 209, 353, 467, 483). Bjelimići su tada bili u župi Zagorju. Mjesna zajednica. Mjesna zajednica Bjelimići je zajednica sela u općini Konjic: Odžaci, Ježeprosina, Svijenča, Luka, Vranići, Gradeljina, Argud, Čitluk, Gornja Ljubuča, Donja Ljubuča, Mokro, Ocrkavlje, Doljani, Zabrđani, Tinje, Zavodac i Strane, Sopot, Veluša, Pločnik. Prije rata postojala su i sela Sitnik i Crnovići. Poslije rata Bjelimićima su pripala i neka od sela Župe Zagorske, ali samo: Luko, Brda, Polje, Zelomići, Ljuta i Hotovlje. Nakon rata, također je šest sela sa druge strane Neretve koja su pripala MZ Bjelimići poslije Rata u BiH (1991.-1995.). To su Vilišta, Rajac, Gapići, Sovice, Stubljaci i Zalužje. Centralni dio mjesne zajednice čini selo Odžaci. Najsjevernija sela su Luka i Ljuta, a najjužniji su Gapići. Zajedno sa Gornjom i Donjom Ljubučom ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. IZVORI Bjelimići. Wikipedija (hr) 
Karta Mjesne zajednice Bjelimići
By Alenmahovic - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=87984886 |
Spomenici prirode u Bjelimićima
Razno
Izvor karte: Medžlis IZ Konjic
|
|
IZ STARIH KNJIGA
IZVOR Hamdija Kreševljaković: Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini - Les chateaux - forts et les manoirs (odžak) de Bosnie et Herzegovine BJELEMIĆI su predjel od više sela u današnjem srezu Kalinovnik. Jedno od tih sela zove se O d ž a c i, a od davnina je postojbina begovske porodice Šurković. Tu je bilo više odžaka i tri kule. Gospodari tih kula bili su oko 1900 Ferhadbeg, Sejdibeg (umro 1906) i Hanefija. Sejdibegova kula (14X14 m) i danas je uzgor i to prizemlje i prvi kat i u njoj se stanuje. Fehradbegova je kula (13X9 m) bila na dva sprata, a isto tako i Hanefijina, koja je srušena 1947, a kamen je upotrebljen za gradnju zadružnog doma. Ferhadbegova je kula djelomično prepravljena, a njen je vlasnik danas Mato Bilić. Uz svaku je kulu bio i bunar. Ove mi je podatke pribavio Hivzo Šurković, knjigovođa u Bjelemićima. Bjelemići su pripadali nahiji Zagor. Od bjelemičkih sela navedena su u popisu od 1711 kao timari: Ljubuča od 26.345, Zabrđani od 12.500 i Luka (sada se zove Gradelina Luka) od 2,500 akči. Ljudi u Odžacima pričaju da su gornje kule građene prije 400 godina. |
Prezimena s prostora Bjelimićkog platoa
Agić, Biber, Brkan, Bozalija, Banda, Bostandžija, Mujan, Tabak, Trnka, Granulo, Pobrić, Kajanija, Karkelja, Karačić, Kurtović, Kutinčić, Burek, Hebibović, Mehremić, Muharemović, Podumljak, Kajanija, Zalihić, Plavčić, Đanko, Šurković, Tinjak, Imamović, Pribinja, Landžo, Vatrić, Memić, Pozder, Macić, Nikšić, Fejzagić, Jažić, Hodžić, Jašarević, Poljak, Kunić, Dževlan, Velić, Kuldija, Arapović, Hamzić, Vladović, Čomaga, Pandža, Gežo, Sokolović, Pačariz, Mahović, Lešo, Špago, Tarahija, Pintol, Memić, Voloder, Šahin, Haseta i dr. IZVOR Medžlis IZ Konjic |
Sitnik
Potok Skakala - vodopad
KOORDINATE 43.492511, 18.183961
KOORDINATE 43.492511, 18.183961
|
Potok Skakala, pogled nizvodno prema rijeci Neretvi
|
Tinje
Donje Tinje (Tinje)
Gornje Tinje (Tinje)
|
|
|
|
Sitnik
Pohare
Zabrđani
|
Nekropola stećaka u Zabrđanima.
Zabrđanska ili Titova pećina u selu Zabrđani kod Glavatičeva. Zabrđanska pećina se nalazi iznad sela Zabrđani, u gornjem toku rijeke Neretve, udaljenom oko 40 km od grada Konjica. Pećina se sastoji se iz dvije veće prostorije, dužine 18 i 25 m, širine 10 i 12 m, s relativno malo pećinskih ukrasa. Ima manji broj kalcitnih salijeva sive ili žute boje, zatim stalagmita i stalaktita zanimljivih oblika. Pretpostavlja se da postoje još nepoznate i neotkrivene prostorije. Rješenjem Zavoda broj: 08-284/1-58, a odlukom Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosna i Hercegovina, proglašena je spomenikom zaštićene prirodne rijetkosti. Pećina se nalazi na dolinskoj strani potoka Rijeka. U pećini je navodno boravio Josip Broz u vrijeme pred Petu ofanzivu 1943.g., te se zbog toga spominje kao Titova pećina.
IZVOR Konjic-Tourism.ba Pravoslavna kapela u Zabrđanima. Pravoslavna kapela nalazi se u sastavu Srpske pravoslavne konjičke parohije, arhijerejskog namjesništva mostarsko-nevesinjskog u Eparhiji Zahumsko-hercegovačkoj i Primorskoj. Kapela u selu Zabrđani, na groblju u zaseoku Branjovčići sagrađena je 1973. godne, a obnovljena je nakon rata u BiH. Sveta Liturgija u ovoj kapeli služi se jednom godišnje u prvoj nedjelji nakon Petrovdana (tj nakon 12.7.). POLOŽAJ
|
|
|
|
|
Odžaci
|
Odžaci se nalaze na nadmorskoj visini od 1.000 m.
Kule u Odžacima. Od davnina je selo postojbina begovske obitelji Šurkovića. Tu je bilo više odžaka i tri kule. U arhivi općine Konjic postoji podatak da se na Bjelimičkom platou nalazilo 17 kula: Odžaci – sedam kula, Ježeprasina – dvije kule, Luka – tri kule, Argud – jedna kula, Svijenča – jedna kula, Gradeljina – jedna kula, Doljani – jedna kula i Mokro – jedna kula. Danas je najpoznatiji primjer Šurkovića kula u Odžacima (POLOŽAJ), dok su druge kule ili srušene i njihov materijal iskorišten za druge objekte, ili su građevinski prerađene.Gospodari kula u Odžaku bili su još (oko 1900.) Ferhadbeg, Sejdibeg (umro 1906.) i Hanefija. Sejdibegova kula (14 x 14 m) i danas je uspravna i to prizemlje i prvi kat i u njoj se stanuje. Fehradbegova je kula (13 x 9 m) bila na dva kata, a isto tako i Hanefijina, koja je srušena 1947., a kamen je upotrijebljen za gradnju zadružnog doma. Iako ne postoje pisani tragovi, usmenom predajom se prenosi da su osnivači džamije u Odžacima begovi Šurkovići. 
Pogled na Odžake s džamijom
Pećina Vrpeć u selu Odžaci. Pećina se nalazi u selu Odžaci, te je rješenjem br. 06-64-1/66, Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, proglašena geološkom prirodnom rijetkošću. Nalazi se u krškom prostoru sela Odžaci. U pećinu se može ući s juga i zapada, ali samo puzanjem. Glavni kanal ima pravac pružanja NW- SE, presijeca ga potok, koji se ispod ulaza u pećinu pojavljuje kao vrelo. Dužina glavnog kanala je oko 150 m, a u njemu se nalaze brojni stalaktiti i stalagmiti, od kojih su neki oštećeni. Prva dvorana je duga oko 25m, a široka 2-5 m.
IZVOR Konjic-Tourism.ba |
|
Rijeka Rijeka (Bjelimićka rijeka) na dijelu toka kod naselja Odžaci
|
Rijeka Rijeka na dijelu toka kod naselja Odžaci
|
Jažeprasina
Luka
Doljani
Selo Doljani nalazi se u predjelu Bjelimića. Od centra Bjelimića, koji je u naselju Odžaci, nastavlja se par metara cestom u pravcu Kalinovika i nakon 100-200 m skene se ka jugu na put koji vodi u selo Doljane. Selo Doljani se tako zove jer se razvuklo po prisojnoj padini u dužini od oko 3 km. To je planinsko selo u kojem se u novije doba grade kuće bliže glavnoj cesti Konjic-Kalinovik. Nekada su seoske kuće bile koncentrirane na području udaljenom oko 3 km od Odžaka. Narod cestu kroz selo zove kaljavi put jer je zemlja jako meka, a put za vrijeme kiša raskvašen.
|
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Križevac u Doljanima
Položaj. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Križevac se nalazi oko 2,5 km udaljena od glavnog asfaltnog puta Konjic-Kalinovik. Lokalitet Križevac je uz spomenutu cestu nešto prije i iznad nekadašnjeg centra sela Doljana. Povijesni pregled. Bjelimići su bili u kasnom srednjem vijeku u okviru upravnog kotara (contato) srednjovjekovnog grada Veletina. Grad je sa svojim upravnim kotarom spadao u župu Zagorje koja je i pripadala bosanskoj državi. Nije poznato da li je ranije ova župa bila u posjedu Sankovića. U 15. vijeku župa Zagorje je bila u posjedu Kosača. Iako su Bjelimići bili u posjedu Kosača, u izvorima od 1442. do 1465. godine piše da su u Bosni (Anđelić, 1982, 112). Grad Veletin prvi put se spominje u povijesnim izvorima 1442, a do 1465. spominje se tri puta. Jedan dubrovački izvor iz polovine od 29. 06. 1442. spominje da Veletin (sa čitavim Bjelimićima) pripada Bosni. Izvor od 04.04. 1465. godine dozvoljava zaključak da je upravitelj grada u to doba bio poznati vlastelin Juraj Čemerović (Anđelić, 1975, 118-119; 1982, 100-103). Juraj Čemerović je bio poznati diplomata kojeg je vojvoda, a kasnije herceg Stjepan nekoliko puta slao u Italiju. Čemerovići su imali vlastelinski dvor u Odžaku (nedaleko Doljana) i svoje posjede, koji su kasnije bili u timaru begova Šurkovića (Anđelić, 1982, 88, 99). Kao posjed Kosača, grad Veletin se spominje u poveljama iz 1444, 1448. i 1454. Nema podataka o funkcioniranju grada u osmanskom periodu (Dinić, 1978, 234; Anđelić, 1975, 149-151). Grad je sagrađen daleko od saobraćajnica, ali se u povelji iz 1442. spominje njegovo podgrađe. Ovaj dio hercegove zemlje pao je pod osmansku vlast 1465. godine. Doljani se spominju u poimeničnom popisu sandžaka vilajeta Hercegovina sačinjenom u periodu 1475-1477 godine (Aličić, 1985, 209, 353, 467, 483). Opis. Lokalitet Križevac se nalazi neposredno uz put koji prolazi kroz selo Doljane i koji se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok, kao i površina od oko 150 m2 na kojoj leži nekropola sa stećcima. Od asfalta prema jugu, nekropola je udaljena 2,5 km. Na nekropoli se nalazi 15 stećaka, od toga 12 sanduka (ili prelaznog oblika sanduka ka pločama) i 3 sljemenjaka (Bešlagić, 1971, 333; Anđelić, 1975, 203). Orijentacija nekropole u osnovnom pravcu sjeverozapad-jugoistok, tj. prema prirodnom položaju terena. Stećci su vrlo dobro oblikovani. Klesani su od lokalnog kamena koji je podložan cijepanju, pa se su neki stećci, osim što su utonuli, uglavnom na uglovima napukli ili pukli. Spomenici do kojih se moglo doći su monolitni sanduci ili sljemenjaci sa postoljem. Ukrašena su dva sljemenjaka i dva sanduka. Ukrasi na 4 stećaka su izvedeni u plitkom reljefu. Ukrasni motivi: tordirana vrpca, friz od povijene lozice sa trolistom, rozeta u tordiranom vijencu, štiti sa mačem i scena kola sa tri figure i konjem sa jahačem koji je okrenut kolu (Š. Bešlagić, 1971, 333). Na terenu se moglo prići samo do 4 stećka. Ostali su zarasli u grmlje. U prvoj grupi stećaka pristupačna su bila tri spomenika, a jedno 50 m jugoistočno od ove grupe pristupačan je bio još jedan spomenik. Stećak br. 1, sanduk sa postoljem, dobro klesan. Dim.: sanduk 1,37 x 0,82 x 0,5 m; postolje 2 x 1,10 x 0,3 m. Sanduk je oštećen na gornjoj horizontalnoj ivici na strani okrenutoj putu, a jedan ugao postolja se raspada. Stećak leži uz put koji je sada proširen do samog spomenika koji postaje ugrožen, jer je put uzak i blatnjav. Stećak br. 2, sljemenjak sa postoljem. Dim.: sljemenjak 1,47 x 0,55 (0,50) x 0,90 m (od toga je sanduk visok 0,72 m); postolje 1,9x0,9x0,2 m. Ukrašen je tordiranom vrpcom na prelazu iz sanduka u sljeme. Stećak br. 3, sljemenjak sa postoljem. Dim.: sljemenjak 1,7 x 0,70 x 1,06 m (od toga je sanduk visok 0,8 m; postolje 2,1 x 1,1 x 0,16 m. Gornja polovina vertikalnih strana sanduka ukrašena je frizom od povijene lozice. Friz je uokviren horizontalnim tordiranim trakama iznad i ispod lozice. Sanduk je djelimično utonuo, a ukrasi se teško raspoznaju. Stećak br. 4, sanduk sa postoljem. Dim.: sanduk 1,57x0,83x0,60 m; postolje 1,9x1,05x0,30 m. Gornja polovina vertikalnih strana sanduka ukrašena je frizom od povijene lozice. Friz je uokviren horizontalnim tordiranim trakama iznad i ispod lozice. Sanduk je djelimično utonuo, a ukrasi se teško raspoznaju. Bjelimički učitelj Marko Hrgić je 1897. zabilježio da u "Muhamedanskom starom groblju" u selu Doljani, koje se nalazi na brdu Križ, stoji stećak u obliku velike ploče sa krstačom. Bez natpisa. Dalje u opisu veli da je 60 koraka od mezarja na vrhu brda Križ još jedna ploča veličine 3x2x 0,4 m. Treći podatak koji daje je stećak sa natpisom koji je Anđelić, prema priloženom crtežu pomenutog učitelja, pročitao: Ase leži Radibrat s bratom Vuksanom, dva Miloradovića. Sudbina ovih spomenika nije poznata (Anđelić, 1975, 203). Dosadašnja zakonska zaštita. Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na osnovu gore navedene peticije. U Prostornom planu BIH do 2000. godine svi stećci općine Konjic uvršteni su kao spomenici III kategorije. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi. Rekognosciranje terena obavjjeno je 1960-tih godina. Stanje dobra 2005. godine. Uvidom na licu mjesta, aprila 2006. ustanovljeno je da su mnogi spomenici utonuli, zarasli u šiblje, a lokalni kamen krečnjak od kojeg su isklesani podložan je oštećenju i raspadanju pod uticajem atmosferskih prilika i prisustva biljnih organizama, lišaja i mahovina. Pristup nekropoli je težak jer se uslijed uskog i makadamskog puta koji je mekan može saobraćati samo terenskim vozilom. IZVORI Nekropola sa stećcima na lokalitetu Križevac u Doljanima, istorijsko područje. Prijedlog/peticija za proglašenje historijskog područja - nekropola sa stećcima na lokalitetu Križevac u Doljanima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Arhivirano iz originala 3.1.2017. Pristupljeno 14.3.2025. (HTML) ALIČIĆ, S. Ahmed: Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina. Orijentalni institut u Sarajevu. Sarajevo, 1985. ANĐELIĆ, Pavao: Historijski spomenici Konjica i okoline. Konjic, 1975. ANĐELIĆ, Pavao: Teritorijalno politička organizacija župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima“, u: Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne. Sarajevo, 1982, 85-116. BEŠLAGIĆ, Šefik: Stećci. Kultura i umjetnost. Veselin Masleša. Sarajevo, 1982. BEŠLAGIĆ, Šefik: Stećci-kataloško-topografski pregled. IP “Veselin Masleša”. Sarajevo, 1971. DINIĆ, Mihailo: Zemlje hercega sv. Save; u: Srpske zemlje u srednjem veku. Beograd, 1978,178-269. |
IZVOR FOTOGRAFIJA Komisija za nacionalne spomenike Bosne i Hercegovine
|
Vojla
Hair česma Bozalija (Vojle)
Mezarje
|
|
Veluša
|
Gradeljina
Sopot
Argud
Nekropola sa stećcima Jasenice (Argud)
Nekropola sa stećcima i nišanima Muzge (Argud)
Nekropola sa stećcima i nišanima Muzge (Argud)
Svijenča
|
|
Mokro
Gornja Ljubuča
Gornja Ljubuča
|
Stijene iznad kanjona rijeke Neretve
|
Bostandžije
Grabova ravan
Pogled na vršno područje Visočice
Pogled prema Treskavici ( na horizontu)
|
Pogled na Leliju
|
Čitluk
Livade na prostoru naselja Čitluk
|
Čitluk, podno Vučinog brda (1119 m)
|
Rijeka Ljuta
Rijeka Ljuta razdvaja masive Treskavice i Visočice, a izvire ispod grede zvane Šljemena. Njenom toku u selu Ljuta pridružuju se Gornje vrelo i potočič Kozica. Odatle rijeka Ljuta teče kroz atraktivan i teško pristupačan kanjon između uzvišenja Liješanj i sela Svijenča, a potom kroz predjel Dindo. Po Dindolu ju ovdje nazivaju i Dindolska rijeka. U Dindolu na lijevu obalu rijeke Ljute dotječe potok Lepernica. Taj potok ljeti gotovo presuši, ali zimi to je plahovit i nemiran potok sa velikom količinom vode. Lepernica izvire ispod Treskavice ponad sela Zelomići. Ispod tog sela Lepernica pravi čuveni kanjon Kondžilo. Taj kanjon selo Polje odvaja od ostalog svijeta s istočne strane.
Iz Dindola Ljuta blago skreće prema jugoistoku i gradi predivan kanjom između Mašnika i sela Čitluk. U tom području u nju se ulijeva (zimi bogat vodom) potok koji nastaje od dva manja potočića. Jedan od njih izvire u Dalečima, a drugi u Donjem Lukom, ispod Ravnog brda. Potočići teku odvojeno da bi se neposredno pred ušće u rijeku Ljutu ujedinili i tako stigli na obalu rijeke. Odatle rijeka Ljuta teče kroz prostor Repišta. U ovom predjelu rijeku Ljutu i zovu tako, Repišta. Potom se ova rijeka ulijeva u Neretvu i tako pripada Jadranskom slivu.
Bogata je potočnom pastrmkom i poznata je kao ishodište i mrijestilište ribe mladice, posebno u svom donjem toku, u Repištima, skoro do Pačarizova mlina. Na rijeci Ljutoj, ispod sela Čitluk nalazi se i čuveni Vezilov vir, mjesto na kome preko dubokog kanjona gotovo da možete prekoračiti. Na njoj se nalazi i protočna mini-centrala i to u mjestu Ljuta.
IZVOR Bjelimići.blogspot
Iz Dindola Ljuta blago skreće prema jugoistoku i gradi predivan kanjom između Mašnika i sela Čitluk. U tom području u nju se ulijeva (zimi bogat vodom) potok koji nastaje od dva manja potočića. Jedan od njih izvire u Dalečima, a drugi u Donjem Lukom, ispod Ravnog brda. Potočići teku odvojeno da bi se neposredno pred ušće u rijeku Ljutu ujedinili i tako stigli na obalu rijeke. Odatle rijeka Ljuta teče kroz prostor Repišta. U ovom predjelu rijeku Ljutu i zovu tako, Repišta. Potom se ova rijeka ulijeva u Neretvu i tako pripada Jadranskom slivu.
Bogata je potočnom pastrmkom i poznata je kao ishodište i mrijestilište ribe mladice, posebno u svom donjem toku, u Repištima, skoro do Pačarizova mlina. Na rijeci Ljutoj, ispod sela Čitluk nalazi se i čuveni Vezilov vir, mjesto na kome preko dubokog kanjona gotovo da možete prekoračiti. Na njoj se nalazi i protočna mini-centrala i to u mjestu Ljuta.
IZVOR Bjelimići.blogspot
Rijeka Ljuta - donji tok
Početak spusta cestom u kanjon Ljute (Dindolsku rijeku)
Na horizontu su Treskavica (lijevo) i Lelija (desno).
Na horizontu su Treskavica (lijevo) i Lelija (desno).
Panoramski pogled na Leliju (na horizontu) i kanjon Neretve u dubini (desno) pri spustu cestom iz smjera Glavatičeva
Vrhovi Visočice
|
Poljakove stijene nad rijekom Ljutom
|
Dindo
Dindo je naselje u općini Konjic, u njezinom planinskom ruralnom području, u jugoistočnom dijelu općine na granici s općinom Kalinovik, koja ujedno označava i međuentitetsku liniju razgraničenja između dva konstitutivna entiteta Bosne i Hercegovine, FBiH i RS. Most koji vodi važnu prometnicu preko rijeke Ljute, desne pritoke Neretve, srušen je 1995. godine u posljednjim danima rata u BiH prije potpisivanja Daytonskog sporazuma.
Uništeni most zamijenjen je mostom Bailey 2002. godine. Radove je izvela španjolska inženjerijska jedinica SFOR-a sa sjedištem u Mostaru. Osim obnove cestovnih komunikacija, zamjena mosta imala je za cilj olakšati povratak raseljenim osobama u njihove prijeratne domove, podržati poljoprivredu i doprinijeti ekonomskom prosperitetu u regiji, potičući trgovinu između dva entiteta.
Uništeni most zamijenjen je mostom Bailey 2002. godine. Radove je izvela španjolska inženjerijska jedinica SFOR-a sa sjedištem u Mostaru. Osim obnove cestovnih komunikacija, zamjena mosta imala je za cilj olakšati povratak raseljenim osobama u njihove prijeratne domove, podržati poljoprivredu i doprinijeti ekonomskom prosperitetu u regiji, potičući trgovinu između dva entiteta.
Pogled od mosta na Ljutu nizvodno
Kanjon rijeke Ljute
Poljakove stijene (lijevo) i Šušnjata glavica (987 m) u pozadini
Poljakove stijene i u njihovom podnožju most preko rijeke Ljute
Desno od Poljakovih stijena je tjesnac Kondžilo. |
Pogled na tjesnac Kondžilo koji je izdubla Lepernica, lijeva pritoka Ljute
|
