|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > BJELAŠNIČKA GRUPA > Visočica > Kanjonima Rakitnice i Ljute
SADRŽAJ
3. U KANJONU RAKITNICE
Kanjon Rakitnice
|
Kanjon Rakitnice je morfološki fenomen razvijen u zoni dubokog krša, koji odvaja Bjelašnicu od Visočice. Rakitnica je desna pritoka Neretve. Početak kanjona je na 1120 m, a njezino ušće na nadmorskoj visini od 320 m. Dužina kanjona iznosi 20 km. Širina kanjona je od 400 do 2 m iznad korita, a prosječna širina 100 m. Ulaz u kanjon Rakitnice nalazi se na nadmorskoj visini od 1150 metara, a dužina od ulaza do ušća u rijeku Neretvu je 21,5 kilometara, s tri vrlo atraktivna tjesnaca. Njegova atraktivnost je jedan od razloga da je uvršten u knjigu Najljepši kanjoni svijeta. Širina korita na pojedinim mjestima iznosi samo 70 centimetara, a okolne stijene su do 600 metara iznad povrine rijeke. Voda je kristalno čista i može se piti.
|
Pogled s Visočice na Bjelašnicu
Izvorni opis iz 1932. godine: Pogled sa Visočice na Bjelašnicu. Od Bjelašnice se vidi selo Lukomir i visovi Krvavac i Lovnica Izvor fotografije: POPOVIĆ, Jovo, Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici, Glasnik zemaljskog muzeja, Sveska za prirodne nauke, XLIV, Sv. 1, Sarajevo, 1932; Autor fotografije: S. Suljagić 
|
Rijeka Rakitnica je jedna od najvećih pritoka rijeke Neretve. Ona je stvorila 20 km dugačak kanjon koji se proteže između planina Bjelašnice i Visočice.
Vodenice na Perući
Stanovnici Lukomira nekada su koristili desetak vodenica na potoku Peruća, pritoku rijeke Rakitnice, koja razdvaja masive Bjelašnice i Visočice (na fotografiji u pozadini). 
Strma strana Podovi (lijevo) nad dubokim usjekom planinskog potoka Međeđe, pritokom Rakitnice
|
Na 1495 m n.v., na desnoj obali Rakitnice, na ivici kanjona Rakitnice, nalazi se selo Lukomir (Gornji Lukomir), gdje se i danas očuvan život na tradicionalni način života. Selo je jedinstveno po svojim kamenim kućama, koje su prekrivene šindrom od trešnjinog drveta.
Kanjon Rakitnice ostavlja bez daha
Autor: Bosnia from Above Datum objave: 17.5.2023. Opis. U društvu iskusnih planinara i alpinista prošli smo kroz dio kanjona rijeke Rakitnice koji je sasvim sigurno jedan od najljepših u Evropi. Nakon što pregledate video bit će vam jasnije zašto smo u naslovu napisali "ostavlja bez daha". Ukoliko vam se dopao ovaj video neka vam ne bude teško da se pretplatite (subscribe) na naš YouTube kanal. Reupload zabranjen! Možete nas pratiti i na društvenim mrežama: 𝐅𝐚𝐜𝐞𝐛𝐨𝐨𝐤 | / bosnia.from.above 𝐈𝐧𝐬𝐭𝐚𝐠𝐫𝐚𝐦 | / bosnia.from.above 𝐓𝐰𝐢𝐭𝐭𝐞𝐫 | / bosniafromabove 𝐓𝐢𝐤𝐓𝐨𝐤 | / bosnia.from.above THE JEWEL of Bosnia and Herzegovina - THE WILD canyon of Rakitnica river (UNTOUCHED BOSNIAN NATURE)
Autor: Mirvad Zenuni (acr0man) Datum objave: 6.10.2020. Opis. Rakitnica Canyon is one of the deepest canyons in Europe, which due to its inaccessibility is a true wonder of untouched and unexplored nature and is about 30 kilometers away from Sarajevo city, capital of Bosnia and Herzegovina. One of the streams that is a tributary of Rakitnica is Studeni potok, under whose waterfall we came to enjoy the fantastic scene that we recorded with a camera on arrival and return. I was filming on the phone, so the video is not perfect. Next weekend we are planning another beautiful and unusual hiking tour where I am wearing an ultralight glider. Subscribe to my channel to see more unique and unusual videos. Rakitnica canyon
Autor: KDT NERETVA-Konjic Datum objave: 21.8.2023. Opis. Trodnevna avantura kanjonom Rakitnica od Umoljani do Dubočana. Kiša, grmljavina, skloništa, plivanje, penjanje, skakanje, abseil su sve elementi koji su upotpunili fantastičnu avanturu u najljepšem kanjonu na svijetu. Dinno Kassalo: U Rakitnici rak [13.01.2015.]
Autor: BHRT - Radiotelevizija Bosne i Hercegovine Datum objave: 13.1.2015. |
4. U ISTOČNOM PODNOŽJU (KANJONOM LJUTE)
BJELIMIĆI
|
Bjelimići su zajednica sela koja se nalaze u jugoistočnom dijelu općine Konjic, nešto manje od 30 km od Boračkog jezera, između planina Visočice, Treskavice i Crvnja. Imaju status mjesne zajednice (MZ).
Naziv. Bjelimiće se često pogrešno poistovjećuje i brka sa središnjim dijelom ovoga kraja, sa selom Odžacima. Nerijetko se može čuti da stanovništvo rubnih "bjelimićkih sela ide u školu ili u prodavanicu u Bjelimiće". Vjerojatno je da naziv Bjelimići je u svezi s bijelim sniježnim pokrivačem jer se snijeg u ovom kraju zadrži nešto duže nego u susjednim mjestima Glavatičevu i Zagorju. Znanstvenik Pavao Anđelić je istražujući ostavlja mogućnost da ime Bjelimići može biti u svezi i sa srednjovjekovnim prezimenom Bjelim, odnosno Bjelimlić. Bjelimlići su se odselili još za vrijeme Osmanlija. Da je to u nekoj svezi pokazuje i veći broj stećaka u mjestu Policama usred Visočice, a, također, jedan predio u selu Ježeprosini u srcu Bjelimića "bez ikakva razloga" zove se Bjelim. Bjelimići su predio koji popunjava prostor između planine Visočice i Neretve. Povijesni pregled. U kasnom srednjem vijeku Bjelimići su bili unutar upravnog kotara (contato) srednjovjekovnog Veletina. Veletin je sa svojim upravnim kotarom spadao u župu Zagorje koja je i pripadala bosanskoj državi. Ne zna se je li prije ova župa bila u posjedu humskih velikaša Sankovića. U 15. stoljeću župa Zagorje bila je u posjedu humskih vojvoda Kosača. Premda su Bjelimići bili u njihovom posjedu, izvori od 1442. do 1465. navode da su u Bosni (Anđelić 1982.: 112). Sam Veletin prvi put se spominje u povijesnim izvorima 1442., a onda tri puta tijekom 1465. Jedan dubrovački izvor od 29.6.1442. spominje da Veletin (s čitavim Bjelimićima) pripada Bosni. Izvor od 4.4.1465. donosi zaključak da je upravitelj grada u to doba bio poznati vlastelin Juraj Čemerović (Anđelić 1975.: 118-119; 1982.: 100-103). Juraj Čemerović je bio poznati diplomat kojega je vojvoda i herceg Stjepan Kosača nekoliko puta poslao u Italiju. Čemerovići su imali svoj dvor u Odžacima (nedaleko od sela Doljana) kao i svoje posjede, koji su poslije bili u timaru (feudalno leno) begova Šurkovića (Anđelić 1982.: 88, 99). Grad Veletin se spominje kao posjed Kosača u poveljama iz 1444., 1448. i 1454. Ne zna se kako je grad funkcionirao u osmanskom razdoblju. Utvrda Veletin je sagrađena daleko od prometnica, ali se u povelji iz 1442. spominje njegovo podgrađe, gdje se danas nalazi selo Ocrkavlje. Ovaj dio hercegove zemlje pao je pod osmansku vlast još 1465. godine. Doljani se spominju u popisu sandžaka vilajeta Hercegovina koji je napravljen u razdoblju od 1475. do 1477. godine (Aličić 1985.: 209, 353, 467, 483). Bjelimići su tada bili u župi Zagorju. Mjesna zajednica. Mjesna zajednica Bjelimići je zajednica sela u općini Konjic: Odžaci, Ježeprosina, Svijenča, Luka, Vranići, Gradeljina, Argud, Čitluk, Gornja Ljubuča, Donja Ljubuča, Mokro, Ocrkavlje, Doljani, Zabrđani, Tinje, Zavodac i Strane, Sopot, Veluša, Pločnik. Prije rata postojala su i sela Sitnik i Crnovići. Poslije rata Bjelimićima su pripala i neka od sela Župe Zagorske, ali samo: Luko, Brda, Polje, Zelomići, Ljuta i Hotovlje. Nakon rata, također je šest sela sa druge strane Neretve koja su pripala MZ Bjelimići poslije Rata u BiH (1991.-1995.). To su Vilišta, Rajac, Gapići, Sovice, Stubljaci i Zalužje. Centralni dio mjesne zajednice čini selo Odžaci. Najsjevernija sela su Luka i Ljuta, a najjužniji su Gapići. Zajedno sa Gornjom i Donjom Ljubučom ova sela se nalaze u neposrednoj blizini Neretve. IZVORI Bjelimići. Wikipedija (hr) 
Karta Mjesne zajednice Bjelimići
By Alenmahovic - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=87984886 |
Spomenici prirode u Bjelimićima
Razno
|
Argud
Nekropola sa stećcima Jasenice (Argud)
Nekropola sa stećcima i nišanima Muzge (Argud)
Nekropola sa stećcima i nišanima Muzge (Argud)
Svijenča
|
|
Gornja Ljubuča
Bostandžije
Grabova ravan
|
|
Čitluk
Rijeka Ljuta - donji tok
Dindo
Dindo je naselje u općini Konjic, u njezinom planinskom ruralnom području, u jugoistočnom dijelu općine na granici s općinom Kalinovik, koja ujedno označava i međuentitetsku liniju razgraničenja između dva konstitutivna entiteta Bosne i Hercegovine, FBiH i RS. Most koji vodi važnu prometnicu preko rijeke Ljute, desne pritoke Neretve, srušen je 1995. godine u posljednjim danima rata u BiH prije potpisivanja Daytonskog sporazuma.
Uništeni most zamijenjen je mostom Bailey 2002. godine. Radove je izvela španjolska inženjerijska jedinica SFOR-a sa sjedištem u Mostaru. Osim obnove cestovnih komunikacija, zamjena mosta imala je za cilj olakšati povratak raseljenim osobama u njihove prijeratne domove, podržati poljoprivredu i doprinijeti ekonomskom prosperitetu u regiji, potičući trgovinu između dva entiteta.
Uništeni most zamijenjen je mostom Bailey 2002. godine. Radove je izvela španjolska inženjerijska jedinica SFOR-a sa sjedištem u Mostaru. Osim obnove cestovnih komunikacija, zamjena mosta imala je za cilj olakšati povratak raseljenim osobama u njihove prijeratne domove, podržati poljoprivredu i doprinijeti ekonomskom prosperitetu u regiji, potičući trgovinu između dva entiteta.
Panoramski pogled na vrhove Visočice (lijevo), Treskavice (desno) i kanjon Ljute (dolje, desno) pri spustu cestom iz smjera Glavatičeva
|
|
