SJEVERNI KRK
Sjeverni Krk je najniži dio otoka. To je krška zaravan nagnuta prema jugozapadu, čija se visina nad morem kreće između 60 i 70 metara. Zaravan na jugozapadu ograničavaju udubljenja: Omišaljski zaljev, uvala Sepen, Jezero kod Njivica, Veliki i Mali lug i dolina Velog potoka s uvalom Soline. Ta linija od uvale Sepen do zaljeva Soline otprilike razdvaja sjeverni Krk od središnjeg. Najveći dio sjevernog Krka nalazi se na teritoriju današnje Općine Omišalj, čija površina inače iznosi 39.5 km². Prema nekim izvorima, sjeverni dio Krka obuhvaća oko 34 km2, što je oko 8,4% površine otoka. Na toj visoravni je, zbog vapnenačke podloge i jakih udara sjevernog vjetra bure, vegetacija degradirana i prevladava golet, osim na zapadnom zaštićenijem dijelu oko Omišlja, gdje je i obala pristupačnija.
Istočna obala sjevernog Krka, Košćera, stjenovita je, sa stijenama do visine 40-etak metara nad razinom mora. Na tom su dijelu s morske strane pristupačne jedino uvale Voz i Peškera. Vapnenačka građa dovela je do stvaranja najveće špilje na otoku i jedne od najposjećenijih u Hrvatskoj – Biserujke. Ona se nalazi nedaleko Rudina, uz Omišalj jedinog naselja u ovom dijelu otoka.
Istočna obala sjevernog Krka, Košćera, stjenovita je, sa stijenama do visine 40-etak metara nad razinom mora. Na tom su dijelu s morske strane pristupačne jedino uvale Voz i Peškera. Vapnenačka građa dovela je do stvaranja najveće špilje na otoku i jedne od najposjećenijih u Hrvatskoj – Biserujke. Ona se nalazi nedaleko Rudina, uz Omišalj jedinog naselja u ovom dijelu otoka.
|
Uvala Selehovica
Uvala s pogledom na Kvarnerski zaljev i Učku u pozadini, nalazi se sjeverno od Omišlja i nedaleko mosta Kopno-Krk. |
|
Mala vrata
Mala vrata ili Tihi kanal, je morski kanal u Jadranskom moru. Pruža se u pravcu jugozapad –sjeveroistok. Mala vrata s duljinom 6 km, povezuju sjeverozapadni dio Vinodolskog kanala s Riječkim zaljevom. Kanal je dubok i krivudav te se proteže između kopna i sjeveroistočnog dijela otoka Krka. Otočić Sveti Marko, nalazi se u blizini sjeverne krajnje točke otoka Krka i dijeli sjeverni plovni put u dva prolaza. Glavni prolaz se proteže sjeveroistočno od otoka i širok je 0,45 km. Tijekom jakih oluja, morske struje u ovom kanalu mogu dostići brzinu od 3 čvora. Prolaz koji vodi sjeverozapadno od otoka je pogodan samo za mala plovila. Lakši se pokazao sa sjeveroistočne strane otočića Svetog Marka. IZVOR > Wikipedija, Mala vrata 
Karta krajnjeg sjevernog dijela otoka Krka
|
Bitka kod rta Bejavca 49. p.n.e. Na području današnje općine Omišalj godine 49. prije nove ere zbila se pomorska bitka. Ona se odigrala na širem području uvale Voz, odnosno rta Bejavca i Tihog kanala. To je mjesto na kojem se otok Krk najviše približava kopnu. Bitka predstavlja jednu od najkrvavijih epizoda u građanskom ratu između Cezara i Pompeja, a sam Cezar je više puta spominje u svom djelu O građanskom ratu pod nazivom Ad Curictam (pored Krka). Tada su Cezarove snage, zbog pomanjkanja hrane, bile prisiljene probiti se i pobjeći prema kopnu. Zanimljivo je kako su u u zapisima o bitci spomenute i hrastove bačve za čuvanje vina, koje su Cezarovi vojnici, u većini neplivači, unovačeni sjevernoitalski Opitergini, a u nedostatku drva, iskoristi kako bi od njih sagradili improvizirane splavove, |
Krčki most (Most Kopno-Krk)
|
Krčki most (stari naziv: Titov most) je most koji spaja otok Krk s kopnom. Sastoji se od dva luka Velikog i Malog.
Situacija Krčki most je izgrađen je na području između uvala Črišnjevo i Skot, a koje se nalaze u općini Kraljevica, s kopnene strane, na otoku Sveti Marko i na području općine Omišalj na otoku Krku. Otočić Sveti Marko poslužio je graditeljima za ukopavanje temelja oba luka mosta te kao "nosač" ceste između dva luka. Velikim lukom premošten je morski tjesnac između Svetog Marka i kopna, "Tihi kanal", a malim lukom, između Svetog Marka i Krka, "Burni kanal“. Predio na kojem je most izgrađen je otvoren sa sjeverne strane i podložan snažnim udarima bure zbog čega se most ponekad zatvara. Dubina mora ispod mosta kreće se do 60 metara s time da je veća ispod duljeg luka tj. između kopna i Svetog Marka. Povijesni pregled Postojala je teza kako je još u srednjem vijeku postojao most, pretpostavljalo se drveni, koji je povezivao Krk s kopnom. U prilog tome je išla činjenica da su tadašnji vladari Krka, Frankopani postupno širili svoje posjede na obližnje kopno (Novi Vinodolski, Trsat, Modruš...). Ta je teorija svoje uporište tražila u izvještaju prvog mletačkog upravitelja otokom Krkom Antonia Vinciguerre iz 1481. godine u kojem piše: ...„et stringes (Veglia) cum la terra ferma in una ponta per distantia di mezo miglio. Međutim, radi se zapravo o krivom tumačenju tog izvještaja; „"stringesi“ zapravo znači "stiska se", a ne "spaja se“, a riječ "ponta“ označava "oštar vrh", "izbočinu" (rt), a ne most jer bi tada trebalo pisat "ponte". Iz riječi "ponta" kasnije je u talijanskom jeziku nastala riječ "punta". Prve konkretne ideje o mostovnom povezivanju otoka Krka s kopnom pojavile su se nakon Prvog svjetskog rata. Tada je obližnja Rijeka pripala Italiji pa njezinu ulogu važne luke preuzima Sušak. Ideja je bila izgraditi dio lučkih terminala na području Malinske na Krku, a preduvijet tome je bilo povezivanje otoka s kopnom. Bečka tvrtka „Wagner-Biro“ napravila je projekt čeličnog mosta oslonjenog na više stupova utemeljenih u morskom dnu. Projekat nije ostvaren zbog teške gospodarske situacije. Nakon Drugog svjetskog rata obnovljena je ideja o gradnji mosta. Godine 1960. počela je izrada studija koje su predlagale više vrsta mostova pa čak i gradnju tunela ispod mora. Na poslijetku je izabrano rješenje betonsko-lučnog mosta preko otočića Sveti Marko, beogradskog projektanta Ilije Stojadinovića i njegovih suradnika Vukana Njagulja i Bojana Možine. |
Krčki most
Izvor: Auto-cesta Rijeka-Zagreb 
Položaj Krčkog mosta
|
|
Izgradnja
Radovi na izgradnji mosta su započeli u srpnju 1976. godine, pod pokroviteljstvom predsjednika tadašnje SFR Jugoslavije Josipa Broza Tita. Most su gradila poduzeća Mostogradnja i Hidroelektra četiri godine, te je svečano otvoren 19.7.1980. godine Graditeljski pothvat. Krčki most je iznimni graditeljski pothvat, jer je njegovom izgradnjom postignut svjetski rekord u rasponu luka. Za takav pothvat trebalo znati izraditi projekt te primijeniti originalnu tehnologiju građenja.
Ilija Stojadinović (lijevo), projektant i Stanko Šram,
voditelj gradnje snimljeni na gradilištu mosta
|
Konzolna gradnja luka mosta
Luk mosta u izgradnji
|
|
Podaci o mostu
Duljina mosta s prilazima je 1430 m. Ono čime se most isticao jest betonski luk od kopna do otočića Sveti Marko, duljine 390 metara, čime je u vrijeme izgradnje postao najveći takav most na svijetu. Za 85 m luk je nadmašio do tada najveći na mostu u Gladesvilleu u Australiji (1964. godina). No 1995. godine nadmašio ga je most Wanxian preko rijeke Jangce u Kini čiji luk iznosi 420 metara. Međutim, veliki luk Krčkog mosta još uvijek bio najdulji armirano-betonski luk na svijetu. Godine 2015. (Nanpanjiang, luk od 416 m), te 2016. (Beipanjiang Qinglong, luk 445 m) sagrađena su dva još dva luka u Kini, tako da je danas luk Krčkog mosta 4. po veličini na svijetu u kategoriji armiranobetonskih lukova, a 15. na svijetu po dužini u kategoriji svih lučnih mostova, neovisno o građevnom materijalu. U prvih 20 godina mostom je prešlo 27,2 milijuna vozila. Ljeti mostom u jednom danu prijeđe do 28.000 vozila. 17.1.1987. godine u 19:25 sati na mostu je zabilježen udar bure od 220 km/h. 
U most su ugrađene i cijevi Jadranskog naftovoda koji započinje u obližnjem Omišaljskom terminalu, te vodovodne cijevi kojima se opskrbljuje industrija na području općine Omišalj. 2008. godine dograđene su još dvije cijevi za vodu, jedna za pitku vodu iz riječkog vodovodnog sustava, a zbog povećanih potreba za vodom na otoku naročito u ljetnim mjesecima, i druga za industrijska postrojenja INA-e koja uzima tehničku vodu iz Tribaljskog jezera u Vinodolu.
Nadležnost. Most je dio državne ceste D102. Do rujna 2007. godine bio je u nadležnosti državne firme "Hrvatske autoceste d.o.o.“, a od tada je pod koncesijom također državne tvrtke, "Autocesta Rijeka-Zagreb d.d.". Mostarina. Mostarina se plaćala samo s kopnene strane prema Krku, a ukinuta je tek više godina nakon što su se isplatili troškovi izgradnje. Mostarina je trebala biti ukinuta kada se troškovi izgradnje otplate, ali to nije bilo učinjeno. To je s vremenom počelo izazivati velike nelagode pa i sukobe naročito između žitelja otoka i "Hrvatskih cesta" koje su tada upravljale mostom. Rezultat toga je oslobađanje plaćanja mostarine za otočane. Krčki most je bio jedini most u Republici Hrvatskoj na kojem se naplaćivala mostarina iako je dobit od naplate već višestruko isplatila sredstva uložena u njegovu gradnju. Paradoksalno, umjesto ukidanja, od 7.6.2012. godine, mostarina je bila uvećana za 15%. IZVORI PAJIĆ, Darko: Pogledajte simulacije novog mosta na Krku: Bit će dug 850 metara, zamišljen je kao - viseći, Novi ist, 10.4.2017. SIMOVIĆ, Veselin: Dvadeseta obljetnica mosta kopno – otok Krk, Građevinar, Vol.52 No.08. Rujan 2000. (PDF) ŠRAM, Stanko: Dvadeset godina Krčkog mosta, Ceste i mostovi 46 (2000)5-6, 108.-114 Krčki most. Wikipedija (hr) Sol opasno nagrizla konstrukciju Krčkog mosta. Fiuman.hr, 25.12.2016. |
Otvaranje mosta
Krčki most - The story of Krk bridge
|
|
Održavanje i planovi za izgradnju novog mosta
Iako se zbog snažnih udara bure most tijekom godine često zatvara za određene skupine vozila, ponekad i za sav promet, novija istraživanja ukazuju da bura nije najveća prijetnja mostu, već je to sol. Očito godinama nedovoljno održavan unatoč tome što je donosio velike prihode, sol je nanjela znatne štete mostovnoj konstrukciji. Naime, sol nagriza beton i stvara pukotine kroz koje ulazi sve dublje pa i do armature, a stvorene pukotine u zimskim mjesecima se i znatno povećavaju djelovanjem leda. Prema neslužbenim podacima, šteta prouzročena zbog soli i neadekvatnog održavanja je tolika da je sanacija mosta neisplativa. Zbog toga, ali i zbog proširenja lučkih terminala na Krku te zbog sve većeg prometa postojećim mostom, posljednjih godina se razmatra gradnja potpuno novog mosta i zatvaranje postojećeg. Novi most ne bi se gradio na mjestu sadašnjega nego kilometar južnije na području gdje se zapravo otok Krk, točnije njegov poluotok Lanterna, najviše približio kopnu, na svega 600-tinjak metara. Novi Krčki most imao bi 4 prometne trake kojima bi išla autocesta do iza Malinske, te željezničku prugu koja bi vodila do budućeg kontejnerskog terminala kraj Omišlja. |
|
Vinodolski kanal
Vinodolski kanal je morski kanal u Jadranskom moru. Pruža se u pravcu jugoistok – sjeverozapad. Sa zapadne strane ga omeđuje otok Krk. Vinodolski kanal je produžetak Velebitskog kanala i proteže se između istočne strane otoka Krka i kopna. Duljina kanala je 18 km, proteže se sjeverozapadno od blizine Novog Vinodolskog do južnog kraja Tihog kanala. Jadranska magistrala slijedi obalnu liniju na kopnu uz istočnu stranu kanala, bliže unutrašnjosti, a mjestimično je uočljiva. Između Crikvenice na kopnu i rta Šilo kanal je tek nešto širi od jedne milje. Na obali se redaju veliki turistički centri, Novi Vinodolski, zatim Selce i na kraju Crikvenica te Crikvenička rivijera. Kada se kaže Crikvenička rivijera misli se na raznovrsnu turističku ponudu od Selca do Jadranova.
IZVOR Vinodolski kanal. Wikipedija (hr)
Vinodolski kanal je morski kanal u Jadranskom moru. Pruža se u pravcu jugoistok – sjeverozapad. Sa zapadne strane ga omeđuje otok Krk. Vinodolski kanal je produžetak Velebitskog kanala i proteže se između istočne strane otoka Krka i kopna. Duljina kanala je 18 km, proteže se sjeverozapadno od blizine Novog Vinodolskog do južnog kraja Tihog kanala. Jadranska magistrala slijedi obalnu liniju na kopnu uz istočnu stranu kanala, bliže unutrašnjosti, a mjestimično je uočljiva. Između Crikvenice na kopnu i rta Šilo kanal je tek nešto širi od jedne milje. Na obali se redaju veliki turistički centri, Novi Vinodolski, zatim Selce i na kraju Crikvenica te Crikvenička rivijera. Kada se kaže Crikvenička rivijera misli se na raznovrsnu turističku ponudu od Selca do Jadranova.
IZVOR Vinodolski kanal. Wikipedija (hr)
|
Otok Sveti Marko
POVRŠINA 0,706 km2 NAJVIŠA TOČKA Glava, 104 m n.v. DULJINA OBALNE CRTE 3,89 km BROJ STANOVNIKA nenaseljen WIKIPEDIJA Sveti Marko (Kvarner) Sveti Marko je najsjeverniji jadranski otok: Nalazi se u Riječkom zaljevu ispred Kraljevice. Zbog važnoga prometnog položaja na prijelazu između kopna i Krka, te zbog plovidbe iz Riječkog zaljeva u Vinodolski kanal, taj otok je poznat još od antike pod imenom Almis, te u srednjem vijeku kao Omiš. Ipak, dio znanstvenika smatra kako je otok bio nastanjem bez prekida, od pretpovijesnog razdoblja do srednjeg vijeka. Na najvišoj točci otoka nalazila se bizantska utvrda (Almis), čiji su ostaci samo djelomično očuvani jer je dio njih uništen gradnjom Krčkog mosta. Ona potječe iz vremena bizantskog cara Justinijana koji je polovicom 6. stojeća, u ratovima s Ostrogotima, povratio dio rimskih antičkih teritorija ("rekonkista Justinijana"), i iz potrebe osiguranja sigurne plovidbe, na jadranskim otocima i obalama, izgradio velik broj nadzornih postaja, promatračnica, kula i utvrda. Otok je još nazivan Scoglio Alma (otočić svetih) jer su na njemu nekada bile čak 3 crkvice; Sv. Ivana Krozostoma (Sv. Ivana Zlatoustog), Sv. Martina i Svetog Marka, od kojih danas nema nikakvih ostataka. Današnje ime potječe iz doba mletačke vladavine u vrijeme koje je ne njemu bila utvrda sa stalnom postavom, čija je zadaća bila borba protiv senjskih uskoka. Prepostavlja se kako je crkvica Svetog Marka sagrađena upravo za potrebe posade. Na jugozapadnom dijelu otoka nalazi se ruševina objekta koji je pripadao imanju Benediktinaca. Danas je otok najpoznatiji po tomu što preko njegove južne strmine prolazi Krčki most. Otok ima trokutni oblik, a strmi otočni greben uzdiže se od sjeverozapada prema jugoistoku, gdje je iznad mosta najviši otočni vrh Glava, 104 m. Na sjevernom rtu Brodac nalazi se svjetionik, a u zapadnom tjesnacu prema Omišlju je niži otočić Selehovac. Istočna i jugozapadna obala su mu strme i nepristupačne, a sjeverozapadna je položita i lakše dostupna. Iako oskudne vegetacje, otok je botanički vrijedan. Gornji otočni greben s padinama je uglavnom gol i kamenit s oskudnom travom, a više poluzimzelenog grmlja ima uz nisku sjeverozapadnu obalu. Dio otoka obrastao je bodljikavom šikarom drače (Rhamno-Paliuretum), a česta je i drača (Paliurus spina-christi). Ostali dijelovi otoka su pokriveni oskudnom pašnjačkom vegetacijom. Veće površine Sv. Marka obrasle su zajednicom kovilja i ljekovite kadulje (Stipo-Salvietum officinalis), a djelomično su zarasle i šikarom šmrike (Juniperus oxycedrus). Otok je i locus classicus (klasično nalazište) endemičnih vrsta ilirske perunike (Iris illyrica) kao i smithijine vesike (odn. markova visika, Cerinthe smithiae). Slična vegetacija nalazi se i na susjednom dijelu otoka Krka, na buri izloženom platou iznad Voza, ali s puno manje šmrike. Endemi koji rastu na otoku su još: riječki kostriš (Senecio fluminensis) i riječki kravljak (Carlina fiumensis).
Otok Sv. Marko poznat je i po brojnosti zmija otrovnica – poskoka (Vipera ammodytes), kojih ima i na otoku Krku. Na Sv. Marku, kao i na susjednim obalama otoka Krka napasaju se ovce, što je od presudne važnosti za očuvanje stanovitih vrijednih sastavnica bioraznolikosti. Stjenoviti vrh Sv. Marka redovito je odmorište bjeloglavim supovima koji pretražuju teren u potrazi za uginulim ovcama. Nedaleko od svjetionika nalazi se Galebova spilja. Otok je sada uglavnom nenaseljen, osim stražarnice uz most, te povremenih posjeta ribara i turista. IZVORI Općina Omišalj, službena stranica; > Darko Antolović, Bizantska utvrda – Otok sv. Marko, blog Stari gradovi, utvrde, dvorci i srednjovjekovna kultura, 29.12.2014. |
Pogled prema otočiću Sveti Marko s prilazne ceste pristaništu Voz (1966. godina)
Pogled iz zraka iz smjera Krka prema otoku Sveti Marko, Krčkom mostu i kopnu
Pogled iz zraka na otok Sveti Marko, Krčki most, poluotok Lanterna i Mala vrata
|
Riječki zaljev
Riječki zaljev, najsjeverniji dio Kvarnera smješten između zapadne obale Krka i Istarskog poluotoka i sjevernog dijela Hrvatskog primorja. Dubine mora zaljeva svuda su velike i sigurne za plovidbu. U zaljev se može uploviti Velim, Srednjim i Malim vratima (Tihi kanal). Velim vratima između Cresa i obale Istre spojen je s Kvarnerom i Srednjim vratima između Krka i Cresa s Kvarnerićem i dalje za jug na otovoreno more (Rijeka-Dubrovnik).
Na obalama Riječkog zaljeva razvila se najveća hrvatska luka Rijeka i značajnija turistička središta i manje luke i lučice: Opatija, Lovran, Mošćenička Draga, Ičići, Volosko, Medveja, na otoku Krku to su Njivice, Omišalj, Malinska. Među manjim zaljevima ističu se Bakarski zaljev uz koji su se smjestili Bakar i Bakarac, te Omišaljski s lukom Omišalj i sidrištem Beli kamik.
IZVOR Riječki kanal. Wikipedija (hr)
Riječki zaljev, najsjeverniji dio Kvarnera smješten između zapadne obale Krka i Istarskog poluotoka i sjevernog dijela Hrvatskog primorja. Dubine mora zaljeva svuda su velike i sigurne za plovidbu. U zaljev se može uploviti Velim, Srednjim i Malim vratima (Tihi kanal). Velim vratima između Cresa i obale Istre spojen je s Kvarnerom i Srednjim vratima između Krka i Cresa s Kvarnerićem i dalje za jug na otovoreno more (Rijeka-Dubrovnik).
Na obalama Riječkog zaljeva razvila se najveća hrvatska luka Rijeka i značajnija turistička središta i manje luke i lučice: Opatija, Lovran, Mošćenička Draga, Ičići, Volosko, Medveja, na otoku Krku to su Njivice, Omišalj, Malinska. Među manjim zaljevima ističu se Bakarski zaljev uz koji su se smjestili Bakar i Bakarac, te Omišaljski s lukom Omišalj i sidrištem Beli kamik.
IZVOR Riječki kanal. Wikipedija (hr)
|
Područje Selehovica
Područje se nalazi na krajnjem sjevernom dijelu otoka Krka, izloženo je utjecaju bure i dijelom ogoljeno što mu daje posebna obilježja, osobito u sastavu vegetacije po čemu se znatno razlikuje od ostatka sjeverozapadnog dijela otoka Krka. Geološki je područje vrlo zanimljivo jer njime protječe uska zona vodonepropusnog fliša, a geomorfološka posebnost su strme vapnenačke litice otočića Sv. Marko, koje su i krajobrazno neobično zanimljive. Njihovu ljepotu oslikao je na svojim slikama veliki hrvatski slikar Clement Menci Crnčić. Podrručje između rta Šilo i uvale Vodotoč odlikuje se razmjerno bogatim fragmentima halofilne vegetacije. Tu je stanište rijetke biljke male cikorije (Cichorium pumilum). Vegetacija šljunčanih obala na spomenutom području jedino je takvo stanište na Kvarneru. U zamuljenim udubljenjima obale nalaze se fragmenti vegetacije oštrih obalnih sitova (Juncetum maritimo-acuti). Nedaleko od tog područja su i dvije lokve, jedna s boćatom vodom, a druga – lokva Krševanj odlikuje se rijetkom vegetacijom i faunom. Voz
Uvala Voz pripada skupini vrijednih i osjetljivih zamuljenih morskih uvala otoka Krka. Odlikuje se krajobraznom slikovitošću i bogatstvom podmorskoga živoga svijeta. U okolici Voza vrijedna je vegetacija pašnjaka (Ononidi-Brometum condensati) vezana uz flišnu podlogu u kojoj raste nekolicina rijetkih biljaka otoka Krka. Najvažnije takve biljke za floru otoka Krka su planinska orhideja zeleni šuplji jezik (Coeloglossum viride) i gorska djetelina (Trifolium montanum), dvije tipične kontinentalne vrste kojima je Voz jedino poznato nalazište na otoku Krku. Na kontaktu fliša i vapnenca izviru mali povremeni izvori, a neposredno uz njih je zamočvarena vegetacija s tamnom šiljevinom (Schoenus nigricans) u kojoj su pojedinačne stabljike ilirske gladiole (Gladiolus illyricus). IZVOR Općina Omišalj, službena stranica 
Područje Selehovice i Voza
Detalj iz karte šetnica oko Njivica 
Pogled od Krka na sjeverni rub Riječkog zaljeva, grad Rijeku i planine riječkog zaleđa
|
Karta poluotoka Lanterna
Detalj topografske karte 1:25.000, sekcija 368-3-1-Omišalj Poluotok Lanterna
Zbog izloženosti buri poluotok Lanterna odlikuje se velikom ogoljelošću krajobraza. Često na površinu zemljišta izbijaju grohote ili jako raspucale ogoljele škrape što predstavlja geomorfološku zanimljivost. Biljni svijet je osebujan, ali nedovoljno poznat. Može se očekivati endeimčna smithijina vesika (Cerinthe smithiae) koja je pronađena na susjednom otoku Sv. Marku. Na zaslanjenom obalnom kamenjaru rta Vošćica pronađena je rizična vrsta Desmazeria maritime. Uvala Peškera Uvalu zatvara poluotok Lanterna i obala središnje mase otoka Krka. Šljunčano žalo - U Uvali Peškera bila je osobito lijepo razvijena vegetacija šljunčanih žala kakva je na ovom dijelu Kvarnera inače rijetka. Botaničar prof. dr. Ivo Trinajstić u svojoj doktorskoj disertaciji Vegetacija otoka Krka navodi da je na žalu uvale Peškera našao razmjerno potpunije razvijenu zajednicu žute makovice i obalne mlječike poznatu pod znanstvenim nazivom Euphorbio–Glaucietum kakva je na ostalim žalima razvijena tek nepotpuno i rascjepkano. Nije poznato kakvo je sadašnje stanje žala i njegovog živog svijeta zbog recentnog nasipavanja u obalnom pojasu te Uvale (kamenolom i brodogradilište). Potrebno je utvrditi sadašnje stanje i eventualno zaštititi žalo. 
Devastirana uvala Peškera
Izvor: Google Maps |
Zračna luka Rijeka
KOORDINATE: 45.216944, 14.570278; NADMORSKA VISINA: 78 m; WIKIPEDIJA: Zračna luka Rijeka
KOORDINATE: 45.216944, 14.570278; NADMORSKA VISINA: 78 m; WIKIPEDIJA: Zračna luka Rijeka
|
Zračna luka Rijeka (ili Rijeka/Krk) je zračna luka civilnog zrakoplovstva. Nalazi se na otoku Krku, oko 1 km istočno od Omišlja. Od centra Rijeke, za čije je potrebe izgrađena, udaljena je oko 17 km zračnom linijom, odnosno oko 25 km cestom. Pored sezonskih međunarodnih letova, s riječke zračne luke omogućeni su i letovi u domaćem zračnom prometu.
Osnovni podaci. Uzletno-sletna staza je dužine 2488 m i širine 45 m. Orijentirana je pravcem sjeverozapad-jugoistok (143°/323°, oznaka staze 14-32). Nadmorska visina je 85 m. Rulnice su širine 20 m. Podloga piste i rulnica je asfaltna. Platforma dimenzija 300×115 m je betonska i može istovremeno prihvatiti 5 zrakoplova. Zračna luka Rijeka je otvorena za promet 2.5.1970. godine. Registrirana je za prihvat i otpremu zrakoplova, putnika i robe u komercijalnom zračnom prijevozu i školovanje letačkog osoblja. Zračna luka je predviđena za dnevno i noćno slijetanje, jer je opremljena sustavom za precizni prilaz i slijetanje I. kategorije. Zbog kratkih rulnica koje ne vode do početka/kraja piste, zračna luka ne može postići veliki satni kapacitet. Vlasnici zračne luke su: Republika Hrvatska 55%, Primorsko-goranska županija 20%, Grad Rijeka 10%, Grad Krk 4%, Grad Crikvenica 4%, Grad Opatija 4%, Općina Omišalj 3%. Statistika prometa: 2010. godine - 61.855 putnika; 2012. - 77.082: 2014. -106.235; 2016. - 145.297 putnika. ZRAČNA LUKA RIJEKA > službena stranica |
Avionska nesreća na Krku 1971. - Aviogenex TU-134A
Datum objave: 2.9.2022. Postavio: Plemeniti Channel Opis. Na aerodromu na Krku 23. svibnja 1971. dogodila se, po broju smrtnih slučajeva, druga najveća avionska nesreća u Hrvatskoj. U Tupoljevu TU-134A, koji je iz Londona letio prema jadranskom otoku, poginulo je 78 ljudi. Zrakoplov je eksplodirao i izgorio nakon slijetanja u krčku zračnu luku. Tom prilikom stradao je hrvatski pjesnik Josip Pupačić i njegova obitelj. Svega nekoliko mjeseci prije toga napisao je proročansku pjesmu "Moj križ svejedno gori" koju, uz prisjećanja svog susreta s pokojnim pjesnikom, recitira Enes Kišević. Pored njega u epizodi sudjeluju svjedoci s aerodroma, član vatrogasne postrojbe kojega i danas proganja što nisu mogli učiniti ništa za putnike koji nisu stradali od udarca nego naknadno od dima, kontrolori leta i drugi. |
Košćera
|
Košćera je naziv za nenaseljeno područje obalnih strmaca na potezu od uvala Voz i Peškera na sjeverozapadu, do uvale Slivanjska na jugoistoku.
Područje se odlikuje geomorfološkim osobitostima, velikom ogoljenošću i kamenitošću terena, surovošću krajobraza, izloženošću buri te zanimljivim biljnim i životinjskim svijetom u kojem ima endemičnih predstavnika flore i faune. Na obalnim strmcima moguće je naići na rijetku endemičnu vegetaciju zasjenjenih polušpilja. 
Reljef Košćere
Izvor: Google Earth 
Uvala Slivanjska
Izvor: Google Maps |
Karta područja Košćera
|
Rudine
KOORDINATE 45.18, 14.609 NADMORSKA VISINA 34 m BROJ STANOVNIKA 5 (2011. god.) WIKIPEDIJA Rudine
KOORDINATE 45.18, 14.609 NADMORSKA VISINA 34 m BROJ STANOVNIKA 5 (2011. god.) WIKIPEDIJA Rudine
|
Rudine su vrlo malo naselje u općini Dobrinj, na istočnoj obali Krka, nedaleko od mora i u blizini dvije uvale: velike uvale Soline na jugu, te male uvale Slivanjska, na sjeveru. Ime sela njegovi i prvi stanovnici su nejasnog porijekla, moguće vlaškog, iz razdoblja naseljavanja Vlaha na otok Krk u 15. stoljeću, prema nalogu Ivana Frankopana. Međutim, s obzirom da se ne spominje u starijim spisima, smatra se vjerojatnijim da je ipak novijeg nastanka, negdje iz 18. ili 19. stoljeća i moguće je da su ga naselili nekadašnji stanovnici susjednog, vlaškog sela Šugare koje je izumrlo početkom 19. stoljeća.
Stanovništvo. Rudine su 1880. imale 3 stanovnika, 1890. godine 15, 1898. godine 23, 1935. godine 25, 1970. godine 15, 1991. godine 12, 2001. godine 5, a prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. također, svega 5 žitelja. Osim što selo nestaje zbog sve manje stanovnika, ono nestaje i u doslovnom fizičkom smislu. Naime, od kad se 1997. godine špilja Biserujka otvorila za posjetu, mnogi posjetitelji, koji na putu prema špilji prođu kroz Rudine, uzimaju sa sobom isklesano kamenje sa starih kuća, danas ruševina. Neki dolaze i s većim prikolicama i odnose čitave kamene blokove i dijelove starih, kamenih, autohtonih primorskih kuća i štala. To je danas možda i najveći problem preostalih mještana Rudina. Nekoliko stotina metara od Rudina, u smjeru sjeverozapada nalazi se špilja Biserujka, jedna od najposjećenijih u Hrvatskoj. |
Karta okolice naselja Rudine
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 368-3-1 |
Špilja Biserujka
KOORDINATE 45.187306, 14.609778 NAJNIŽA RAZINA 53 m n.v. DUŽINA 110 m WIKIPEDIJA Špilja Biserujka
KOORDINATE 45.187306, 14.609778 NAJNIŽA RAZINA 53 m n.v. DUŽINA 110 m WIKIPEDIJA Špilja Biserujka
|
Ulaz u podzemne prostore špilje Biserujke nalazi se 300-njak metara od sela Rudine, na kamenitom platou sjeveroistočnog dijela otoka Krka, iznad morske uvale Slivanjske.
Lokalnim je mještanima bila nedvojbeno poznata već od davnine, ali prvi zapis o njezinom postojanju potječe iz 1834. godine, prilikom uhićenja jednog krijumčara iz Senja. Špilja je jedna od najstarijih turistički uređenih speleoloških objekata u Hrvatskoj, iako je od 1913. godine, kada je prvi put uređena, povremeno padala u zaborav i bila zanemarivana. Kako je posjećivana već više od 150 godina, mnogi od posjetitelja napravili su manje ili veće štete. Teško su nadoknadivi okrhnuti ili polomljeni stalaktiti i stalagmiti. Brojni grafiti su izbrisani, ali su ipak ostavljeni oni stariji kao i najstariji iz 1859. godine. Špilja je potom temeljitije uređena za posjetitelje 1950. godine kojom prilikom je izmjenjen i njezin ulaz koji je do tada bio u obliku jame. Međutim, i nakon tog uređenja, špilja je opet neko vrijeme zapuštena, sve do 1997. godine kada su uređene staze, ograde i osvijetljenje te je ososobljena za turističko razgledavnje. Od posljednjeg uređenja i otvaranja 1997. godine, špilja je postala još jedan detalj u nizu zanimljivosti, kulturnih i prirodnih vrijednosti otoka Krka. Osim s otoka Krka, posjećuju je i mnogih gosti s čitave Crikveničke rivijere koji do nje dolaze organiziranim turističkim prijevozom morem do uvale Slivanjske. Zahvaljujući svemu tome špilja Biserujka je u posljednjih 10‑etak godina postala jedna od najposjećenijih špilja u Hrvatskoj. Na godinu ju posjeti oko 300.000 posjetitelja. Tijekom većeg dijela godine špilja je otvorena za razgledavanje uz plaćanje niske cijene, a tijekom zimskih mjeseci posjet je moguć uz prethodni dogovor s lokalnom turističkom agencijom. Naziv. Špilja Biserujka, kao i mnoge špilje, ima i druga imena, pa ju nazivaju i Vitezićevom špiljom ili Slivanjskom jamom. Prema legendi, špilja je dobila ime prema blagu koje je u njoj pronađeno, a pripadalo je lokalnim gusarima. No blago je kasnije premješteno, a točnu lokaciju „zna samo Ive Gospodin“, čija je kuća na ulazu u selo Rudine. Opis špilje. Špilja je kratka i plitka. njena dužina je 110 metara, a dubina, od ulaza do dna – 13 metara. Iako kratka, vrlo je bogata stalaktitima, stalagmitima i stalagnatima. Najniži dio špilje je 53 metra nad morem. Zbog vrlo tankog „krova“ (2 - 5 metara ), za kišnih razdoblja, oborinska voda se procjeđuje. Njezinim djelovanjem kalcijevi spojevi se talože slojem od 1 milimetra u 10 – 30 godina. Temperatura u njoj varira od oko 15° C ljeti, do oko 13° C zimi. Sastoji se od četiri dijela: ulaznog, Velike dvorane, Kanala s mostovima i Cimpresne dvorane, a svi uređeni dijelovi špilje su lako prohodni. Špilja je zanimljiva i zbog činjenice da se nalazi na svega nekoliko desetaka metara nad morem i u njegovoj blizini. Špiljski ukrasi variraju od smećkastih i sivih pa sve do crvenkastih tonova, a koji nastaju „igrom“ minerala, naročito željeznih i manganskih oksida po vapnencu. Na nekim mjestima, osim prirodno nastalih boja, ima i onih nastalih ljudskim djelovanjem — ostaci čađe koju su ostavile baklje njezinih davnih posjetitelja. Glasovita je po izuzetno bogatoj špiljskoj fauni. Premda se radi o relativno malom podzemnom objektu, u njoj obitavaju čak tri endemične podvrste špiljskih kornjaša, jedna endemična stonoga dvojenoga i endemični lažištipavac (otkriven 2009.). Popis biospeleoloških nalaza obuhvaća dvadesetak vrsta životinja – troglobionata, troglofila i trogloksena. Pored toga važna je i kao tipično nalazište – locus typicus podzemnog trčka (Anophthalmus maderi maderi), vrlo malenog i teško uočljiog endemskog račića podzemne babure (Alpioniscus christiani) i podzemnog lažištipavca (Neobisium insulare), što znači da su oni prvi puta pronađeni i opisani upravo iz te špilje. Prve dvije svojte endemi su otoka Krka. Osim njih, u špilji žive i puževi, stonoge te šišmiši. U novije vrijeme pronađeni su u donjem kanalu špilje i ostaci špiljskog medvjeda stari oko 16.000 godina. Špiljom upravlja javna ustanova Primorsko-goranske županije, Priroda. 
Tlocrt i profil Špilje Biserujke
Izvor: Špilja Biserujka, službena stranica 
Tlocrt špilje Biserujke
Izvor: http://goldenindex.com/ |
SLUŽBENA STRANICA
Špilja Biserujka, špiljski ukrasi — stalagnat
Autor Wolfgang Glock - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=7340183 Stalagnat (također poznat kao špiljski stup) je oblik špiljskog ukrasa koji je formiran od jednog stalaktita i jednog stalagmita. Stalaktit je špiljski ukras koji visi sa stropa špilje, njemu uglavnom kao pandan u susret s poda raste stalagmit. Rastući oboje zajedno, formiraju jedan stup, nazvan — stalagnat.
Bogatstvo stalaktita, stalagmita i stalagnata u Biserujki
Autor Steffen 962 - Self-photographed, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=8375345 Vanjske poveznice
|
|
Poučna staza
Upoznajte krajobraz špilje Biserujke Iako je krajobraz u okolici špilje Biserujke pretežno pust i kamenit te je na prvi pogled nezanimljiv, odlikuje se nekim osobitostima zbog kojih ga je vrijedno detaljnije upoznati. Stoga su špilja Biserujka i uvala Slivanjska povezane poučnom pješačkom stazom na kojoj se o zanimljivijim detaljima krajobraza svaki posjetilac može upoznati uz pomoć pet poučnih ploča. Obilazak staze traje oko 30 minuta laganog hoda. Stazu je osmislila Javna ustanova "Priroda", kako bi se posjetitelji špilje Biserujke usmjerili na dodatne sadržaje dok čekaju na ulazak u špilju (zbog ograničenog broja posjetitelja koji se istovremeno smiju zateći u špilji - prihvatni kapacitet je procijenjen na 75 posjetitelja na sat, ali je zanimanje često mnogo veće!) |
Špilja Biserujka, poučna ploča na ulazu u stazu, nedaleko špilje
Autor: Alen Leš; Izvor: Javna ustanova "Priroda" |
Krajobraz uz poučnu stazu možemo podijeliti i doživjeti u nekoliko razina i osobitih mikrocjelina:
- suhozidima ograđeni kulturni krajobraz uz naselje Rudine;
- prostrani, burom šibani krajobraz kamenitih škrapara-pašnjaka koji se prostire od špilje Biserujke do uvale Slivanjska (pri tome su škrapari uz sjeverozapadni krak staze jače obrasli grmovima bodljikave šmrike, a uz jugozapadni krak gotovo su potpuno ogoljeni);
- krajobraz uvale Slivanjska s terasicom plodnog tla, romantičnom razvalinom nedovršenog kamenog ugostiteljskog objekta, lučicom – povijesnim pristaništem naselja Rudine, te slikovitim pješčanim žalom i školjićem;
- najzad, treba istaknuti i zasebnu razinu podzemnog krajobraza krške ljepotice – špilje Biserujke, jedne od najposjećenijih turističkih špilja u Hrvatskoj.
Omišalj
|
Spomenici i znamenitosti. Osobitu spomeničku vrijednost ima župna Crkva Uznesenja Marijina. Pretpostavlja se da je njezin početak u 12. stoljeću. Građena je kao trobrodna romanička bazilika, a tijekom vremena je pregrađivana i nadograđivana. Na pročelju crkve je prozorska rozeta s glagoljskim natpisom, djelo meštra Sinoge, ugrađena 1405. godine. U luneti portala je pleterni reljef s prikazom križa i palmi u predromaničkoj maniri. Uz to, u crkvu je ugrađeno još dvadesetak kamenih ulomaka s motivima pleterne ornamentike pa je velika vjerojatnost da je na istom mjestu postojala crkva ranog srednjeg vijeka. U crkvi se nalazi romanički, renesansni i barokni namještaj, a posebnu vrijednost predstavljaju oltarna pala na oltaru Srca Isusova i drveni triptih Jacobella del Fiore iz 15. stoljeća. Fulfinum – Mirine, antički grad i ranokršćanski kompleks u uvali Sepen kod Omišlja.
IZVOR Omišalj. Wikipedija (hr) |
Omišalj, foto-razglednica
Izdalo: Gospodarsko trgovačko društvo, Omišalj, oko 1930. godine |
Uvala Sepen
Fulfinum – Mirine
|
Fulfinum – Mirine, antički grad i ranokršćanski kompleks u uvali Sepen kod Omišlja.
Fulfinum 1. st. U uvali Sepen na kod Omišlja, nastao je u 1. st. n.e. novoplanirani, antički rimski grad Fulfinum za potrebe veterana careva Flavijevaca. Municipium Flavium Fulfinum realiziran je prema tada uhodanoj urbanističkoj shemi: na ravnom prostoru u pravokutnoj mreži komunikacija. Maritimno pogodna uvala omogućila je izgradnju dobro zaštićene luke, a plodno polje s obiljem vode podlogu sudjelovanju grada u životu klasične antike. Grad je posjedovao sve osnovne pretpostavke ovakvom načinu života; forum s kapitolijem i gradskom bazilikom, lučke instalacije s trgovačkim kvartom uz more, terme, prigradske komunikacije s grobljima i dvije faze vodovoda. Projektiran u oficiju careva Flavijevaca napučen je njihovim veteranima i umjetno "nakalemljen" u životnom prostoru domaće liburnske zajednice Fertinates (Omišalj). Odraz je imperijalne ideje osnutka snažnog lučko-trgovačkog grada u prostranoj zavjetrini otoka, a u neposrednoj blizini magistralnih komunikacija prema Panoniji i Noriku. Tijekom rasapa antičke civilizacije Fulfinum je vjerojatno bio jedna od prvih žrtava; zamišljen kao grad vrhunskih civilizacijskih dosega, otvoren i nježan, osjetljiv na najmanje udare u standard urbanog života koje donosi nesigurnost kasne antike, dočekao je njen zaton zajedno sa svojim civilizacijskim tvorcem. Ipak, kao i nastanak tako i nestanak nekog grada, koji kao i ljudi imaju svoje sudbine, nije ostao bez onih odraza koji se očituju u metamorfozi duha i forme; život je nastavljen u novom osmišljavanju krhotina. Mirine 5.-6. st. Na periferiji antičkog grada, nastao je u 5. st. impozantan ranokršćanski kompleks (Mirine), koji se povezuje s benediktinskom opatijom sv. Nikole. Sačuvana je impresivna crkva, križnog tlocrta sa simboličnim intimnim klaustrom i ranokršćanskim grobljem. IZVOR Fulfinum – Mirine. Wikipedija (hr) 
Mirine-Fulfinum, opći topografski plan ostataka
Prema M. Čaušević-Bully Izvor: CAUSEVIC-BULLY, Morana; BULLY, Sébastien; CROCHAT, Jessy; CHEVALIER, Pascale & VALENT, Ivan; HERVÉ, Richard; GAUTHIER, Emilie; BICHET, Vincent: Les sites ecclésiaux et monastiques de l’archipel du Kvarner (Croatie): Campagne 2016. Chronique des activités archéologiques de l’École française de Rome. 2017. 
Ranokršćanski kompleks Mirine
Autor Roberta F., CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=7714000 |
Mirine-Fulfinum, opći plan ostataka sektora "troapside crkve"
crtež D. Vuillermoz prema M. Čaušević-Bully i S. Bully Izvor: CAUSEVIC-BULLY, Morana; BULLY, Sébastien; CROCHAT, Jessy; CHEVALIER, Pascale & VALENT, Ivan; HERVÉ, Richard; GAUTHIER, Emilie; BICHET, Vincent: Les sites ecclésiaux et monastiques de l’archipel du Kvarner (Croatie): Campagne 2016. Chronique des activités archéologiques de l’École française de Rome. 2017. 
Mirine
Autor Roberta F., CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=7713988 
Mirine
Autor Roberta F., CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=7713996 |
Okolica Omišlja
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 368-3-1 |
Njivice - Blatna - Zaglav
U zaleđu vrhova Cerova i Veli vrh smještena je skrovita i slikovita šumska idila. Tu su ruševine Mohorova iz 5. stoljeća, ostaci pastirskih mošuna i lokve. Za razumijevanje prošlosti tog kraja važna je i pretpovijesna gradina na Velom vrhu s očuvanim obrambenim suhozidom koja je dominirala nad pristaništem u Uvali Blatna i izvorom pitke vode na području Belog kamika. Lijep obalni krajobraz, gusta submediteranska šuma nadomak mora i kulturno-povijesne znamenitosti predstavljaju veliku potencijalnu turističku vrijednost. Krećući se krajobrazom prolazimo kroz tipičnu submediteransku, listopadnu šumu koju ovdje iskorištavaju na poseban način – tzv. pedaljenjem, što znači da stare hrastove sijeku u glavu pa nastaju neobični oblici stabala kojima je odrezan gornji dio debla i krošnja. Kad izrastu, mlade grane se opet sijeku. Između takvih starih stabala ostavlja se niska šuma bijeloga graba (Carpinus orientalis) nastala iz panja. Taj osebujan šumski svijet botanički pripada zajednici hrasta medunca i bijeloga graba (Querco-Carpinetum orientalis). Pored hrasta medunca (Quercus pubescens) zastupljen je i hrast cer (Quercus cerris) po kojemu je i nazvan vrh Cerova. Za to područje postoji najmanje dostupnih prirodoslovnih podataka. To područje ima važnu ulogu tampon-zone između turistički usmjerene rivijere Njivica i industrijskog kompleksa Petrokemije Omišalj. Sastavnice prirodne i kulturno-povijesne baštine tog prostora su nedovoljno poznate i stoga zahtijevju daljnju znanstvenu obradu. Uvala Blatna– vrijedne podmorske životne zajednice i posebne geomorfološke podmorske vrijednosti. |
|
Perivoji i šetališta u Omišlju i okolici Šetalište u Omišlju Šetalište u Omišlju gradnjom naftnog terminala izgubilo je dio atraktivnosti vizura, Park Dubec U Omišlju je najvažniji perivoj park Dubec smješten na sjeverozapadnoj padini brijega na kojemu se nalazi Omišalj. Površina perivoja je oko 18 000 m2. Izgradnja perivoja započela je na inicijativu Kupališnog povjerenstva 1925. godine i trajala oko tri godine, a daljnje unošenje novog zimzelenog i crnogoričnog bilja, lovora, lemprike, čempresa i cedrova trajalo je do početka II. svjetskog rata. Osobitost perivoja je izvedba na velikoj strmini na kojoj je strpljivim ručnim radom u kamenu izvedena glavna staza duljine 995 m i još oko 300 m poprečnih staza i kamenih stepenica. Staza spaja grad s obalnom šetnicom i kupalištem. Uz stazu su smještena odmorišta i vidikovci s prekrasnim vizurama na Učku, Rijeku i otok Cres. U pogledu dendrološkog sastava dominiraju jasen, javor, hrast, grab, pistacija, brijest, crnika, cedar, koprivić, borovi, lovor, lemprika i kalina. Suručica, tuja i pačempres dokazuju brižljivost sadnje i unošenja parkovnih vrsta. U perivoju nalazimo karakteristično primorsko bilje – kadulju, smilje, mlječiku, pokoje stablo smokve i masline, a zbog hlada i vlage, razvijaju se paprati, ciklame, bršljan, veprina i šparoga, mahovine i lišajevi. Perivoj Sveti Mikul Treba spomenuti i perivoj Sveti Mikul u središtu mjesta – na rubnom dijelu povijesne jezgre sa spomenikom NOB-a na mjestu grobljanske crkve Sv. Nikole koja je porušena uoči I. svjetskog rata. Šetalište u Njivicama Šetalište u Njivicama omogućuje uživanje u prekrasnim vizurama na more, Učku i liburnijsko primorje, otok Cres i Rijeku. Jedinstven doživljaj submediteranske šume hrasta medunca čiji se golemi primjerci mjestimično nadvijaju nad plaže doista je rijetkost. U proljeće užitak šetnje dodatno je oplemenjen mirisom ciklama kojima obiluje šuma. Šetalište vodi sve do Malinske, što posebno pridonosi turističkoj atraktivnosti. |
Područje Zaglav - Veli vrh
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 368-3-1 |
Uvala Pesja – vrijedne podmorske životne zajednice i posebne geomorfološke podmorske vrijednosti.
|
Rt Ćuf
Lokva Slatin na rtu Ćuf . Lokva Slatin specifično je stanište i zapravo predstavlja malu zaslanjenu močvaru – tip biotopa neobično rijedak na Kvarneru. Tu malu močvaru možemo uvrstiti u tip slanjača ili slatina koje u sušno doba godine presušuju. Lokva je u većem dijelu površine obrasla rijetkom vegetacijom morskih sita (Juncus maritimus). U rubnom dijelu lokve mogu se uočiti još neke biljne vrste koje podnose sol i prilagođene su takvoj podlozi. To su halofiti – caklenjača (Salicornia sp.), primorski oman (Inula crithmoides), pepeljuga (Ariplex sp.). U vodi lokve razbujale su se nitaste vrste zelenih alga. U određeno doba godine lokvu posjećuju ptice močvarice, osobito bijele čaplje, brojni piljci i lastavice. Lokvu nadlijeću i stanovite vrste vretenaca. Mnogobrojni pauci razapinju svoje mreže među stabljikama sita što ukazuje na prilično bogatu faunu kukaca. Ukazuju na to i brojne primorske gušterice (Podarcis sicula) koje trčkaraju po kamenju uz lokvu. Uz spomenutu, na području općine Omišalj postoji još desetak većih lokvi. IZVOR Općina Omišalj, službena stranica Lokve na otoku Krku Lokve otoka Krka odlikuju se bogatim životinjskim i biljnim svijetom pa su važne za očuvanje bioraznolikosti na tom prostoru. Sa stanovišta zaštite vodozemaca mogu se uvrstiti u skupinu vrlo osjetljivih područja. Ujedno, to su jedina mjesta na otocima gdje šišmiši mogu piti tijekom ljetnog razdoblja. Lokve se odlikuju i krajobraznom vrijednošću, a nerijetko i kulturno-povijesnom važnošću. |
Rt Ćuf
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 368-3-1 |
|
Jezero kod Njivica
Zbog osebujne prirode Jezero je rano privuklo pozornost istraživača, a prva znanstvena istraživanja obavljena su još 1874. (Cubich). Može se stoga utvrditi da je to najintenzivnije i najbolje istražen ekosustav na području općine Omišalj. Jezero je smješteno nedaleko od Njivica samo stotinjak metara od ceste Omišalj – Malinska. Vodena površina zauzima oko 35 hektara, a pojas trske i treseta uz obalu oko 60 hektara. Ovisno o vodostaju jezero je duboko od 7,9 do 9,9 m s dnom kod najnižeg vodostaja na –7 m (kriptodepresija) u odnosu na morsku površinu. U ograđenoj prvoj vodozaštitnoj zoni zabranjen je lov, ribolov i pristup jezeru. Te činjenice pogoduju i očuvanju njegovog prirodnog svijeta. Kao najveće prirodno slatkovodno stanište otoka Krka, Jezero je iznimno važno radi očuvanja vrednota bioraznolikosti otoka Krka, ali i šireg kvarnerskog područja. U Jezeru i njegovoj bližoj okolici razvijeni su brojni močvarni i slatkovodni tipovi vegetacije, inače rijetki u krškom okruženju. Od močvarnog bilja tu rastu: močvarna trska (Phragmites australis), rogozi (Typha angustifolia i T. latifolia), uspravni ježinac (Sparganium erectum), jezerski oblić (Schoenoplectus lacustris), žućkasti šilj (Pycerus glomeratus), obični žabočun (Alisma plantago-aquatica), močvarna metvica (Mentha aquatica), obična vučja noga (Lycopus europaeus) i dr. Zabilježen je i nalaz štitastog vodoljuba (Butomus umbellatus), koji pripada „gotovo ugroženim svojtama“ (NT – Nearly threatened taxa). Vodeno bilje (makrofiti) zastupljeno je lokvanjem (Nuphar luteum), krocanjem (Myriophyllum spicatum), mrijesnjakom (Potamogeton natans) i dr. Posebno su važne sastojine močvarnog ljutka (Cladium mariscus) zbog njihove osebujnosti i rijetkosti. Od autohtonih vrsta riba u Jezeru živi jegulja, ali ima i nekoliko unesenih (alohtonih) vrsta kao što su šaran (Cyprinus caprio), štuka (Esox lucius), linjak (Tinca tinca) i gambuzija (Gambusia affinis). Sedamdesetih su godina 20. stoljeća u Jezero unijeti bijeli amur (Ctenopharyngodon idella) i bijeli tolstolobik (Hypophthalmichthys molitrix) što je izazvalo znatno nazadovanje podvodnoga bilja (makrofita) i višestaničnih algi parožina (Chara sp., Nitella sp.). U zooplanktonu brojni su rašljoticalci, veslonošci i kolnjaci. Zabilježene su tri vrste vodozemaca i barska kornjača (Emys orbiculatus). Jezero je važno i kao lokalitet seobe i zimovanja ptica. Močvarna vegetacija je idealno stanište mnogim močvarnim gnjezdaricama (ćubasti gnurac /Podiceps cristatus/, divlja patka /Anas platyrhynchos/, trstenjak cvrkutić /Acrocephalus scirpaceus/, svilorepa /Cettia cett/i i dr.). U proljeće i jesen preko Jezera se odvija intenzivna seoba ptica pjevica (lastavica, piljak, bregunica, žuta pastirica, kraljići i dr.). Česte su i čaplje (siva čaplja, velika bijela čaplja, mala bijela čaplja), orlovi zmijari i dr. IZVOR Općina Omišalj, službena stranica 
Jezero i Veliki lug
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 368-3-1 |
Veliki lug
To je područje zamočvarenih travnjaka i ostataka poplavnih šuma u kojima uspijevaju kontinentalne vrste drveća (primjerice hrast lužnjak i poljski jasen). Jedno je od rijetkih staništa te vrste na Kvarneru i jedinstveno na otoku Krku. Na predjelima zamočvarenih travnjaka postoji bogata flora rijetkih vrsta orhideja i fauna rijetkih i ugroženih vretenca. |
|
Pješačka ruta oko Jezera, kroz Veli lug i Mali lug do sela Sužan
IZVOR PODATAKA O RUTI > PD Obzova (2017.) OTVORI POVEZNICU
Težina: nezahtjevna Kondicijska priprema: srednja Dužina: oko 14 km Vrijeme: ukupno oko 4 do 5 sati (vrijeme bez odmora) Opis: Trasa izleta većinom vodi starim putovima kroz drmune. Na pojedinim dionicama staza je označena planinarskim markacijama i biciklističkim putokazima. Izlet je osmišljen tako da se izbjegnu prometnice i da staza bude kružnog tipa. Preporuka je da se ponese rezervna obuća, jer u slučaju obilnije kiše područje Velog i Malog luga poplavi voda i stvori se blato. Zanimljivosti uz stazu:
|
Uvala Soline
|
Uvala Soline, ili još: zaljev Soline, uvala Klimno, Dobrinjski zaton, je uvala Jadranskog mora na istočnoj obali otoka Krka, na području općine Dobrinj, točno nasuprot Crikvenice.
Obilježja. Uvala Soline je zatvorenog, ujezerenog tipa; ulaz u uvalu je uzak pa je izmjena morske vode vrlo slaba, a i vrlo je plitak. U smjeru istok – zapad uvala je duga oko 3, a u smjeru sjever – jug oko 2 km. Zatvara ju poluotok Sulinj u nastavku kojeg je i istoimeni greben. Uvala pruža siguran zaklon od svih vjetrova i smatra se najsigurnijom na cijeloj istočnoj obali otoka Krka. Međutim, po buri je isplovljavanje iz uvale vrlo opasno jer su u Vinodolskom kanalu zapusi (refuli) bure najveće jakosti. Dno je muljevito čime je vrlo pogodno i sigurno za sidrenje. Obale su blage i vrlo pristupačne na svim mjestima. Na zapadu u uvalu utječe Veli ili Dobrinjski potok. Veli potok je zapravo maleni vodeni tok vrlo nestalnog, gotovo bujičnog karaktera. U zimskom periodu godine je bujan, a za vrijeme obilnih oborina se i izlijeva iz korita u svom donjem toku i popolavljuje. Ljeti često potpuno presuši. Izvire na dva mjesta: Ogreni kraj Dobrinja te nedaleko od Krasa. Iz ta dva izvora teku prvo dva potoka, jedan s istočne, drugi sa zapadne strane Dobrinja. U dobrinjskom polju se spajaju u jedan koji se zatim na području Melina ulijeva u uvalu. Uvala je zapravo potopljeni nastavak središnje flišne zone koju čini dobrinjsko polje s Velim potokom. Uplovljavanje. U Soline se uplovljava iz Vinodolskog kanala, između grebena Sulinj sa sjeverne i rta Glavati s južne strane. S obzirom na to da je ulazak u uvalu uzak, pri uplovljavanju treba paziti na spomenuti greben i rt, a vodilja su tri svjetionika crvene svjetlosti koji ostaju s lijeve tj. južne strane. Hridi, otočić, plićine. Unutar uvale su: označena hrid Crni ili Mali Školjić, sjeverozapadno od njega je neoznačena plićina dubine samo 1 metar, nedaleko nje je i otočić Školjić (ili još Veli Školjić, Kirinčić, Školj ). Iako je malen i nizak, uvijek i po svim vremenskim uvjetima je lako uočljiv zbog ruševina koje su na njemu. Uvala je vrlo plitka s prosječnom dubinom od 3-4 metra. Najveća dubina je nedaleko hridi Mali Školjić, 7 metara. Zapadni dio uvale je najplići s niti 2 metra dubine, a u nastavku je pješćanik Meline. Naselja. Tri su naselja na obalama zaljeva Soline: Klimno i Soline na južnoj obali te Čižići na zapadnoj. Osim vezova za brodice u njima ima trgovina, kafića, restorana, bankomata, a za potrebe brodice najviše opreme i usluga ima u najvećem mjestu Klimnu. Čitava uvala i naselja administrativno pripadaju općini Dobrinj. Samo općinsko središte Dobrinj je ranosrednjovjekovni kaštel smješten na uzvisini ponad uvale, iznad mjesta Soline. Stoljećima se uvala često nazivala Dobrinjskim zatonom, ali je slabljenjem značaja Dobrinja, a širenjem priobalnih naselja, naročito nakon pojave turizma, to ime potpuno isčeznulo. Osim Dobrinja, ponad uvale su još i sela Sužan, ponad Melina, i Hlapa smještena iznad mjesta Soline. IZVOR Uvala Soline, Wikipedija (hr) Gospodarsko iskorištavanje
Solane. Smatra se da je na području Melina još u antici postojala solana. U srednjem vijeku, kada je sol bila izuzetno cijenjena, solane su držali krčki knezovi Frankapani. Zbog potrebe za radnom snagom u solanama Ivan VII Frankapan je u obližnja sela Sužan, Šugare, Čižiće, a manje i u Soline naselio Vlahe s Velebita. Frankapanima je solane, pored drugih brojnih imanja, 1.11.1412. godine, potvrdio sam Hrvatsko-ugarski kralj Sigismund. Prvi značajniji pisac o otoku Krku i izvrsni poznavatelj otoka, mlečanin Antonio Vinciguerra, koji je bio prvi venecijanski upravitelj otoka, piše da solana proizvodi "izvanrednu sol" („saline excellentissime“ ). O solani piše i Augustin Valerije u svom izvješću iz 1527. godine. O važnosti solane svjedoči i činjenica da su u srednjem vijeku sela Soline, Sužan i Šugare činile zasebnu administrativnu jedinicu s posebnim sucem. Padom otoka Krka pod vlast Mletačke Republike 1480. g. solane su zatvorene kako ne bi konkurirale venecijanskim solanama. Iako se dolaskom austrijske vlasti krajem 18. st., prema povjesničaru Ivanu Feretiću, planirala obnova solana, to nikada nije ostvareno. Pogodnost za proizvodnju soli očita je: s obzirom na to da je pješćanik Meline velika zaravnjena površina u nastavku zaljeva, more ga dolaskom plime potapa, a povlačenjem mora, prilikom oseke, ostaju morske lokve koje se isušuju pa ostaje samo sol. Tvornica crijepova. U 19. st. na Melinama je radila i tvornica crijepova (Opukarija), ali, iako je proizvodila kvalitetne crjepove, zbog nesloge suvlasnika, loših uvjeta rada te loše povezanosti s odredištima, propala je. Nekada je ta tvornica sa svojim dimnjakom predstavljala dolazak industrije u tradicijski poljoprivredni kraj, ali od tvornice nije sačuvano ništa. Vidljive su još samo velike rupe u kojima su nekada bile peći. Pjeskarenje. Osim za proizvodnju soli, pješćanik Meline se u 19. i početkom 20. st. iskorištavao i kao izvor pijeska koji se tradicionalnim brodicama trabakulima i bracerama odvozio u Crikvenicu, Rijeku, Opatiju za izgradnju vila i zgrada. Brodogradnja. U novije vrijeme je u Klimnu manji brodogradilišni pogon. Školjkarstvo. Na sjevernom dijelu uvale je uzgajalište školjki. Kamenice iz uvale Soline spominju se već od 16. st. Soline se smatraju najpogodnijim lokalitetom za uzgoj školjaka na čitavoj istočnoj obali Jadrana i to prventsveno dagnji i kamenica. Čisto more u uvali omogućuje brz rast, nizak mortalitet i dobru kvalitetu školjaka. U dvije godine dagnje dosegnu 6 cm duljine. Ipak, trenutačna prizvodnja uzgajališta nije velika i niti približno ne iskorištava sve mogućnosti. Turizam. Zbog plitkosti i zatvorenosti uvale, temperatura mora u uvali je viša nego izvan nje, a zbog čega sezona kupanja počinje već sredinom proljeća i traje do kasne jeseni. To je još jedan veliki potencijal u razvoju turizma u uvali Soline, naročito u predsezoni i posezoni kada je većini turističkih središta u Hrvatskoj teško privući značajniji broj posjetitelja. Ljeti je u uvali puno kupaća i brodica pa je, osim zbog plićina i hridi potrebna velika pažnja pri plovidbi. Brojni posjetitelji dolaze u Soline odnosno na Meline upravo zbog ljekovitog mulja koje je blagotvorno za reumu, ali i za kožu. Stoga je ljeti vrlo česta pojava velik broj ljudi čija su tijela potpuno prekrivenih crnim muljem. Unatoč tome smatra se da je potencijal uvale još uvijek neiskorišten. Već dulje vrijeme se razmatra izgradnja zdravstveno-turističkog objekta na lokalitetu Meline. Veliku prepreku tome predstavlja činjenica što ne postoji kanalizacijska mreža, a otpadne vode iz takvog kompleksa ne bi se smjele ulijevati u uvalu. U mjestima u uvali nema ni jednog hotela, ali je velik broj privatnih smještajnih kapaciteta. U Klimnu postoji auto–kamp. Poluotok Sulinj se spominje kao vjerojatno prvo golf igralište na otoku Krku, ali istodobno i kao mogući prostor za izgradnju apartmanskog naselja. Nekoliko kilometara sjeverno od zaljeva je špilja Biserujka, duga svega 110 metara, ali bogata stalagmitima i stalaktitima. Otvorena je za javnost tek od 1997. g., ali je danas jedna od najposjećenijih špilja u Hrvatskoj. Istovremeno planiranje gradnje novih apartmanskih naselja, uz već postojeću preizgrađenost, kao odlike masovnog turizma s jedne, te uređenje golf terena, lječilišnog centra te bogaćenja ponude marine u Klimnu, kao odlike elitnog turizma s druge strane, upućuju na nejasne vizije i planove dotične jedinice lokalne samouprave oko budućeg turističkog razvoja. Arheološka istraživanja. Krajem 2006. g. u suradnji Instituta za arheologiju, Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja i Zavičajnog muzeja Poreštine, započela su arheološka istraživanja na području uvale Sveti Petar na sjeverozapadnoj strani uvale Soline, u neposrednoj blizini ruševina srednjovjekovne crkvice Svetog Petra. Tom prilikom pronađeni su brojni ostaci antičke keramike, a koja upućuje da je izvjesni Seksto Metilije Maksim, vlasnik keramičke radionice u antičko doba na području današnje Crikvenice, imao i keramičku radionicu u uvali Sveti Petar. Osim toga, postoji mogućnost da je u uvali postojala i antička luka. Takvi nalazi, uz one koji su ukazivali na pretpovijesnu i ranosrednjovjekovnu naseljenost dobrinjštine, imaju veliki značaj za potvrdu kontinuiteta naseljenosti ovoga kraja. |
Više pojedinosti
Otok Krk. Pogled na uvalu Soline sa zapada, iz mjesta Sužan. Lijevo su Čižići, u sredini se vidi lokalitet Meline (pješćanik), desno su Soline, a u njihovoj pozadini se djelomično vidi Klimno. Nasuprot uvale, na kopnu, je Crikvenica.
Autor Bzmarko - Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=9575991 
Pogled iz Dobrinja na zapadni dio uvale Soline. Vide se lokalitet Meline te Čižići čija je stara jezgra na uzvisini poviše uvale, ali se zbog apartmanizacije naselje proširilo do mora.
Autor Roberta F., CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4485539 
Detalj s lokaliteta Meline - pješčanik
Autor Bzmarko - Vlastito djelo postavljača, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=9576036 |
|
Školjić Veli
Školjić Veli, Veliki Školjić ili još Školj, Školjić, Kirinčić, je nenaseljeni otočić u hrvatskom dijelu Jadranskog mora. Administrativno pripada općini Dobrinj. Smještaj. Nalazi se u uvali Soline, ujezerenom zaljevu na istočnoj obali otoka Krka. Smješten je u sredini uvale Soline, točno nasuprot mjestu Klimnu, sjevereno od sjevernog kraja Čižića, sjeverozapadno od Klimna i sjeveroistočno od Solina. Zaštićen je sa svih strana od otvorenog mora. Obilježja. Veli Školjić je nizak, a najviša točka su ruševine neke davne građevine, zbog kojih je lako uočljiv. More oko Školjića je plitko, kao i cijela uvala Soline, s najvećom dubinom od 7 m. Istočno je neoznačena plićina dubine samo 1 m. Dno je muljevito pa je sidrenje pogodno. Površina otoka je 4816 m2, a duljina obalne crte 256 m. |
Školjić Veli (u sredini, dolje) i uvala Soline, pogled iz Solina
Autor Wakowlk - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=116378078 |
Sužan
KOORDINATE 45.162, 14.5811 NADMORSKA VISINA 99 m BROJ STANOVNIKA 84 (2011.) WIKIPEDIJA Sužan
KOORDINATE 45.162, 14.5811 NADMORSKA VISINA 99 m BROJ STANOVNIKA 84 (2011.) WIKIPEDIJA Sužan
Karta okolice naselja Sužan
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 368-3-1 Sužan je mjesto u općini Dobrinj, na sjeveroistočnom dijelu otoka Krka, oko kilometar od uvale Soline. U rubnom je dijelu općine Dobrinj prema općini Omišalj. Nedaleko mjesta je lokalitet Meline, a susjedna sela su: Čižići- 1 kilometar istočno, te Tribulje - 1 kilometar južno.
Povijesni pregled. Nastanak sela vezan je s doseljavanjem Murlaka (Vlaha) u 15. stoljeću. Njih je doselio Ivan VII Frankapan sredinom 15. st. s Velebita (nekada se kanal između Krka i Senja i Vinodola nazivao Murlačkim kanalom). Toj pretpostavci u prilog idu neki nazivi lokaliteta u okolici Sužana, ali i nazivi susjednih sela Čižići i izumrlog sela Šugare, a koji su romanskog porijekla. Uostalom, u skladu s ovom teorijom je i teza romanista Petra Skoka o porijeklu naziva. Murlake su u ovaj kraj Frankapani doselili zbog radne snage u svojim solanama u obližnjoj uvali Soline. U narodu i danas postoji predaja da su stanovnici Sužana doselili iz Krmpota iznad Senja. Omišljani su stanovnike nekadašnjeg zaseoka u blizini Jezera, koje se nalazi između Sužana i Njivica, nazivali Karampotanima. Padom otoka pod vlast Venecije 1480. godine, rad solana je zabranjen kako ne bi bile konkurentne venecijanskim solanama. Tada najznačajnija privredna grana postaje stočarstvo te u manjoj mjeri ratarstvo. U 19. stoljeću na lokalitetu Meline nedaleko Sužana, izgrađena je tvornica cigli ( „opukarija“ ), međutim ona je propala, a danas joj više nema ni traga. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do značajne emigracije mještana u Ameriku i veće gradove (Rijeka, Zagreb..). Izgradnjom Zračne luke Rijeka i Krčkog mosta 1980. godine te razvojem turizma na otoku, stvoreni su uvijeti za razvoj ovog kraja i ostanak lokalnog stanovništva. Stanovništvo. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine u Sužanu je živjelo 70 stanovnika, godine 2001. bilo ih je 76, a 2011. njih 84. Time je došlo do laganog porasta broja stanovnika u odnosu na prethodne popise (1991. i 2001.), a što je u skladu s većinom ostalih mjesta općine Dobrinj koja posljednja dva desetljeća imaju lagani porast broja stanovnika. Prvi podatak o stanovništvu je iz evidencije Krčke biskupije iz 1780. godine kada je u Sužanu živjelo 56 žitelja. Prema toj istoj, crkvenoj, evidenciji, 1935. godine Sužan je imao maksimalnih 180 stanovnika. Službena evidencija je malo drukčija i prema njoj je najveći broj stanovnika bio 170, 1948. godine. Gospodarstvo. U mjestu nema nikakvih privrednih subjekata pa najveći dio stanovništva radi u obližnjim većim mjestima (Omišalj, Malinska, grad Krk ) ili u 40-etak kilometara udaljenoj Rijeci. Nekad razvijeno stočarstvo danas nema toliko značajnu ulogu nego predstavlja uglavnom dodatni izvor zarade. Lokalnim ovčarima veliki problem predstavlja alohtona divljač, medvjedi i divlje svinje. Medvjed dolazi u ove krajeve na proljeće i u jesen iz Gorskog kotara. Veprove su na otok doselili lovci radi jačanja lovačkog turizma, ali su se oni nekontrolirano razmnožili i potpuno su izvan kontrole lovaca te stvaraju velike štete naročito ovčarima, klanjem čitavih stada ovaca, ali i ratarima. Osim za privredu, alohtona divljač predstavlja veliku opasnost i za ljude jer se zvijeri noću kreću i unutar naseljenih mjesta. Maslinarstvo je obnovljeno u značajnoj mjeri, a sade se i novi maslinici. Turizam u Sužanu nije razvijen, osim nekoliko apartmana u ambijentalno obnovljenim kamenim kućama ili u novosagrađenim vilama. Međutim, potencijali za razvoj turizma su veliki. To je u prvom redu blizina tržištu, ali i smještaj Sužana na uzvisini ponad prekrasne uvale Soline i lokaliteta s ljekovitim blatom Meline. Porijeklo naziva. Prema romanistu Petru Skoku naziv mjesta je kršćansko-romanskog porijekla. Dolazi od: San(ct) + Jean = Su-jean = Sužan, što znači Sveti Ivan. Na sličan način nastali su nazivi Supetar, Sumartin i Sutivan na Braču, Štivan na Cresu i drugi. Naziv je izravno povezan s doseljavanjem Murlaka (Vlaha) u 15. stoljeću na ovo područje.
Međutim, povjesničar Ivan Feretić tvrdi kako je naziv drukčijeg porijekla. Prema njemu područje današnjeg Sužana Frankapani su darovali nekom Sužaniću i nekom Murlaku (Vlahu) iz Solina, a mjesto je dobilo ime po onom prvom. Ta teza se donekle poklapa s lokalnom legendom o nastanku sela Sužan i Čižići: nekada su bila dva brata, jedan je izrađivao "žužnjiće" pa su ga zvali Žužnić, a drugi je radio "čižmiće" pa su ga zvali Čižmić. Od prvoga je nastalo ime za Sužan, a od drugoga za Čižiće. |
Ruševine Crkve svih svetih u Sužanu
Izgrađena 1514. godine, napuštena 1927. godine. Imala je rimski zvonik s tri zvona i ložu. Autor: Bzmarko, Wikipedija Znamenitosti
|
Porat
|
FRANJEVCI TREĆOREDCI GLAGOLJAŠI samostan Porat
Autor: Televizija Pot - i |
SREDIŠNJI KRK
Šotovento
Šotovento je najzapadnije područje otoka Krka, administrativno pripada Gradu Krku. Obuhvaća 46,04 km2 najzapadnijeg dijela područja Grada Krka, ujedno i cijelog otoka Krka. Na toj je području prema popisu stanovništva iz 2011. godine živjelo 1206 stanovika u, formalno, 10 naselja:
Bajčići: 131 stanovnik; područje naselja: 4,14 km2
Brusići 40 stanovnika: 2,79 km2
Brzac 178 stanovnika; 5,29 km2
Linardići 139 stanovnika; 9,93 km2
Milohnići 87 stanovnika; 4,70 km2
Nenadići 157 stanovnika; 0,50 km2
Pinezići 196 stanovnika; 8,66 km2
Poljica 4 stanovnika; 4,79 km2
Skrbčići 146 stanovnika; 3,39 km2
Žgaljići 58 stanovnika; 1,85 km2
UKUPNO 1206 stanovnika; 46,04 km2
Pored navedenih službenih naselja na Šotoventu postoji još nekoliko naselja i lokaliteta, to su zaseoci Brozići, Kapovci i Glavotok, te trajektna luka Valbiska.
IZVOR Šotovento. Wikipedija (hr)
Bajčići: 131 stanovnik; područje naselja: 4,14 km2
Brusići 40 stanovnika: 2,79 km2
Brzac 178 stanovnika; 5,29 km2
Linardići 139 stanovnika; 9,93 km2
Milohnići 87 stanovnika; 4,70 km2
Nenadići 157 stanovnika; 0,50 km2
Pinezići 196 stanovnika; 8,66 km2
Poljica 4 stanovnika; 4,79 km2
Skrbčići 146 stanovnika; 3,39 km2
Žgaljići 58 stanovnika; 1,85 km2
UKUPNO 1206 stanovnika; 46,04 km2
Pored navedenih službenih naselja na Šotoventu postoji još nekoliko naselja i lokaliteta, to su zaseoci Brozići, Kapovci i Glavotok, te trajektna luka Valbiska.
- Glavotok je krajnje zapadna točka otoka. Nekad je to bio posjed i ljetnikovac krčke feudalne obitelji Frankapani koji su ga u 15. st. poklonili franjevcima. Početkom 16. st. franjevci su izgradili samostan. Osim samostanu tu je i nekoliko kuća te mali porat. Na području Glavotoka je i rezervat šumske vegetacije hrasta crnike.
- Valbiska je pristanište za trajekte koji plove na liniji Valbiska – Merag, odnosno otok Krk – otok Cres, a od 2009. g. Nakon ukidanja trajektne linije Baška – Lopar, i za trajekte na liniji Valbiska – Lopar tj. otok Krk – otok Rab. Tu postoji i ugostiteljski objekt, benzinska postaja, a u budućnosti je moguća i daljnja gradnja pa i stvaranje naselja.
IZVOR Šotovento. Wikipedija (hr)
Porijeklo naziva
Naziv Šotovento dolazi od talijanskih riječi "sotto" – ispod i "vento" – vjetar, tj. ispod vjetra odnosno zavjetrina. Naime, Šotovento je područje položeno ispod nekoliko nevelikih vrhova (Vrhure 238 m, Kukurik 176 m, Škrlat 144 m ), ali koji ipak stvaraju prirodnu zaštitu od bure. Zaštićenost od bure i okrenutost prema južnoj i zapadnoj, sunčanoj strani, pogodovali su bujnom razvoju vegetacije u Šotoventu.
Naziv Šotovento dolazi od talijanskih riječi "sotto" – ispod i "vento" – vjetar, tj. ispod vjetra odnosno zavjetrina. Naime, Šotovento je područje položeno ispod nekoliko nevelikih vrhova (Vrhure 238 m, Kukurik 176 m, Škrlat 144 m ), ali koji ipak stvaraju prirodnu zaštitu od bure. Zaštićenost od bure i okrenutost prema južnoj i zapadnoj, sunčanoj strani, pogodovali su bujnom razvoju vegetacije u Šotoventu.
Linija koja dijeli Šotovento od ostalih dijelova otoka Krka polazi iz uvale Čavlena na sjeverozapadu te prolazi otprilike vrhovima Klobučac i Vrhure, a koji predstavljaju graničnu liniju prema Dubašnici na sjeveru. Od Vrhura se linija okomito spušta na jug do Valbiske čime je Šotovento na istoku odvojen od naselja Vrh i područja koje se naziva Picik. Na zapadu i jugu su Srednja vrata, morski kanal između Krka i Cresa.
Stanovništvo. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na području Šotoventa je živjela su 1206 stanovnika (2001. bio ih je 1002).
O broju stanovnika postoje točniji podaci tek od kraja 18. stoljeća.
1798. godine žvjela su u selima Pinezići 62 stanovnika, Skrbčići 77, Linardići 90, Brzac 109 (ukupno 338).
1842. godine ukupno je bilo 422 stanovnika, 1875. godine 519, 1900. godine 619, 1912. godine 709, 1935. godine 765.
Prema popisu iz 1991. godine na području Šotoventa je živjelo 967 stanovnika. Obzirom da je 2001. g. popisano 1002 stanovnika, u posljednje vrijeme je došlo do porasta. Ipak, i u tom su periodu sela Brusići, Linardići, Nenadići i Poljica imali pad broja žitelja. Naročito je depopulacijom pogođeno drevno selo Poljica koje je 1808. g. imalo 453 stanovnika i bilo sjedištem župe i najvećim naseljem u Šotoventu, a danas u Poljicama živi svega 62 žitelja.
O broju stanovnika postoje točniji podaci tek od kraja 18. stoljeća.
1798. godine žvjela su u selima Pinezići 62 stanovnika, Skrbčići 77, Linardići 90, Brzac 109 (ukupno 338).
1842. godine ukupno je bilo 422 stanovnika, 1875. godine 519, 1900. godine 619, 1912. godine 709, 1935. godine 765.
Prema popisu iz 1991. godine na području Šotoventa je živjelo 967 stanovnika. Obzirom da je 2001. g. popisano 1002 stanovnika, u posljednje vrijeme je došlo do porasta. Ipak, i u tom su periodu sela Brusići, Linardići, Nenadići i Poljica imali pad broja žitelja. Naročito je depopulacijom pogođeno drevno selo Poljica koje je 1808. g. imalo 453 stanovnika i bilo sjedištem župe i najvećim naseljem u Šotoventu, a danas u Poljicama živi svega 62 žitelja.
|
Povijesni pregled. Područje Šotoventa oduvijek je pripadalo gradu Krku. Iako je u srednjem vijeku bilo slabo naseljeno postojalo je nekoliko naselja, a o naseljenosti još u antičko doba svjedoče rimski ostaci oko crkve Svete Fuske na moru te nazivi nekih lokaliteta kao što je npr. Kambun, a koji naziv potječe iz starog krčkog romanskog narječja Veclisun ili Veljoto. Naziv predjela Noliot smatra se mlađeg postanka i smatra se da potječe od drugog romanskog krčkog narječja kojim su govorili Murlaci, krčkorumunjskog jezika. Kada su na otok u 7. st. došli Hrvati naselili su prvo istočni dio otoka. S vremenom se šire i prema zapadu, međutim osim mjesta Poljica, koje pripadaju starohrvatskom nazivlju, ostala su mjesta na Šotoventu bila vrlo mala, zapravo zaseoci. Zbog kasnije dolaska Hrvata u ovaj kraj, većina naziva lokaliteta romanskog je, a ne slavenskog tj. hrvatskog porijekla.
Šotovento je u srednjem vijeku bio vrlo slabo naseljen. Pretežno su posjede u tom dijelu otoka imali stanovnici grada Krka i tamošnja vlastela koja ga je koristila uglavnom za ispašu stoke i sječu drva za ogrjev. Ivan VII Frankapan, prilikom podjele brojnih posjeda te tada moćne hrvatske feudalne obitelji, dobio je u 15. stoljeću u posjed samo otok Krk, te je odlučio nastaniti na njegova slabo naseljena područja otoka 200-tinjak obitelji Murlaka (Morlaka), tj. Vlaha s Velebita kako bi povećao prihode od poreza. Naselio ih je na područje Dubašnice i Šotoventa, a u manjoj mjeri i na sjeveru općine Dobrinj. Većina današnjih stanovika Šotoventa upravo su murlačkog podrijetla. Njihov krčkorumunjski jezik ili Murlačka Besida s vremenom je izumrla potiskivana hrvatskim tj. čakavicom, ali i talijanskim. Posljednji govornik tog roomanskog, krčkorumunjskog jezika, bio je Mate Bajčić Gaškopić, iz Poljica, koji je umro 1875. g. Pred kraj 19. st. područje Dubašnice je izdvojeno iz omišaljske i krčke općine te je postalo zasebna općina. Šotovento je i dalje ostalo pod gradom Krkom. Kada je 1992. g. otok ponovno podijeljen na sedam općina jedino problematično područje ostalo je Šotovento. Međutim, obzirom da ono nikada nije bilo zasebna općina, da nema istaknuto, najveće naselje koje bi bilo središtem općine, da je, tada, niti tisuću stanovnika bilo premalo za formiranje zasebne općine te s obzirom da Šotovento ulazi u najslabije gospodarske dijelove otoka, ono je i dalje ostalo u okviru Grada Krka. Znamenitosti Jedine znamenite građevine na području Šotoventa čine brojni vjerski objekti:
Nekada su na području Šotoventa postojale i druge kapele:
Osim vjerskih objekata značajni su još:
|
Povijest školstva u Šotoventu. Kroz stoljeća su funkciju škole vršili lokalni svećenici i redovnici u samostanu na Glavotoku. Godine 1845. otvorena je osnovna škola u Milohnićima, a 1848. g. i u Poljicama.
FRANJEVCI TREĆOREDCI GLAGOLJAŠI samostan Glavotok
Autor: Televizija Pot - i Gospodarstvo. Područje Šotoventa gospodarski zaostaje za ostalim dijelovima otoka, premda postoje pozitivni pomaci posljednjih 20-etak godina. Otvoreno je i djeluje nekoliko obrtnika. U Nenadićima uspješno radi oveći pogon za proizvodnju hrane.
Krajem 1960-etih se elektrificira čitav kraj. Kroz povijest najvažnije gospodarske grane su stočarstvo, ratarstvo te sječa i prodaja ogrjevnog drva. Značajno je bilo razvijeno i maslinarstvo, a vinogradarstvo bitno manje. Pomorstvo je postojalo samo u Skrbčićima i Pinezićima koji su bliže moru pa se u tim mjestima donekle razvilo i ribarstvo. Vodovod je došao u Bajčiće tek 2005. godine nakon čega i u ostala naselja Šotoventa. Turizam još uvijek nema značajni udio u gospodarstvu Šotoventa. Osim smještajnih kapaciteta u apartmanima, postoje još samo dva kampa: na Glavotoku i kraj Pinezića. Ipak, dulji niz godina se spominje izgradnja turističkih kapaciteta i sadržaja, poglavito oko Glavotoka. |
Glavotok
Karta šetnica na području Glavotoka
|
Drmun Puški
|
Drmun je lokalni naziv za guste primorske šumarke, odn. šumu, dok puški znači pučki. Radi se o izuzetno velikoj zelenoj površini od čak milijun i 200 tisuća kvadrata ili oko 120 hektara.
Drmun Puški je stoljećima bio u zajedničkom vlasništvu svih stanovnika sela na Šotoventu, administrativno na današnjem području grada Krka. Godine 1985. Jugoslavija ga je podruštvila i dala stanovnicima na korištenje. Republika Hrvatska ga je pak 2005. podržavila, ali su ga Šotoventini i dalje koristili. Godine 2018. predstavljen je projekt kojim bi se Drmun Puški dao u koncesiju privatnom investitoru za izgradnju kampa za 12 000 turista čime bi zajednica izgubila pravo korištenja, zbog čega se se pobunili Šotoventini i započeli pravni proces za vraćanje vlasništva nad tim područjem. Inicijativa mjesnih odbora ka vraćanju ovog područja mještanima traje već godinama, a 2019. godine 127 mještana potpisalo je podnesak Gradu tražeći svoje povijesno naslijeđe nazad. IZVOR Marina Frka Milotić: Drmun je naš: Damir Franolić kratkim dokumentarnim filmom još jednom podsjetio na problem Drmuna Puškog. Bodulija.net, 2021. |
Drmun je naš
Autor: Damir Franolić Datum objave: 7.7.2021. Opis. Drmun je naš - kratki dokumentarni film autora Damira Franolića. Drmun znači šuma, puški znači pučki. Drmun Puški je stoljećima u zajedničkom vlasništvu svih stanovnika sela na Šotoventu na području grada Krka. 1985. Jugoslavija ga podruštvljuje i daje stanovnicima na korištenje. Republika Hrvatska ga 2005. podržavljuje, ali Šotoventini ga i dalje koriste. 2018. predstavljen je projekt kojim bi se Drmun Puški dao u koncesiju privatnom investitoru za izgradnju kampa za 12 000 turista čime bi zajednica izgubila pravo korištenja. Drmun Puški je u opasnosti. Šotoventini su odlučili stvar uzeti u svoje žuljevite ruke. |
Uvala Čavlena
|
Ponad uvale Čavlena nalazi se nekoliko hrastova za koje se smatra da su najveći na cijelom otoku. Najveći među njima star je preko 400 godina i opsega u deblu 5,4 metra.
Od same uvale vodi dobro označena staza kroz gustu šumu do proplanka kojime dominira prvo višestoljetno orijaško stablo hrasta medunca. Tik uz stablo jedna je od brojnih krčkih lokvi, a tu je postavljena i informativna ploča. Do još većeg stabla dolazi se u nastavku puta. Pretpostavlja se kako je staro najmanje 400 godina, i kao takvo najstariji je hrast medunac na otoku. U jednoj od susjednih lokava žive i mali vodenjaci, danas vrlo ugrožena skupina vodozemaca. Pristup je moguć pješice ili biciklom (info: Krk Bike ili Krk Hike mobilne aplikacije). Pogledaj fotografije stabala na Bodulija.net. |
400 godina stari hrast, Čavlena, otok Krk
Autor: Novinet TV Datum objave: 11.11.2020. Opis. U potrazi za skrivenim ljepotama otoka Krka put nas ovoga puta vodi do pravog šumskog diva. Dobro označenom stazom kroz gustu šumu iznad uvale Čavlena dolazimo do proplanka kojim dominira impozantno stablo: riječ je o nekoliko stotina godina starom primjerku hrasta medunca. Tik uz njega je i jedna od brojnih krčkih lokvi, a pod njegovim granama lako je povjerovati u brojne otočne mitove i legende. No informativna tabla uči nas da je riječ o manjem od dva impozantna primjerka i put nas dalje vodi do još većeg i još starijeg šumskog gorostasa. Ovo nevjerojatno stablo navodno je staro oko 400 godina, i kao takvo najstariji je hrast medunac na otoku, ali i šire. Zanimljiv je podatak da u jednoj od susjednih mu lokava žive i mali vodenjaci, danas vrlo ugrožena skupina vodozemaca. Priroda je ovdje zadivljujuća, a jesen je idealno vrijeme za posjet - pješke ili biciklom. Za lakše snalaženje preporučujemo Krk Bike ili Krk Hike mobilne aplikacije koje će vas bez lutanja odvesti do ovih impresivnih šumskih divova. |
Salatić
|
MISTERIOZNI KAŠTEL SALATIĆ NA OTOKU KRKU
Autor: Novinet TV Datum objave: 2.7.2020. Opis. Na putu prema mjestu Vrh na otoku Krku prolazeći kros selo Salatići spuštamo se prema velikom poljoprivrednom zemljištu usred kojeg nas lijepa bijela cesta vodi do jednog visokog zdanja koje se sastoji od dvije građevine, potpuno obrasle u bršljan i razno drugo raslinje. Alan Žic nas je doveo do Kaštela Salatić. Zaista impozantna građevina budi znatiželju. Kako su ti ljudi živjeli? Vidi se da je to morao biti plemenitaški posjed. Oranice oko njega su uglavnom obrađene, a pored samog kaštela nalazi se zdenac koji dobiva vodu iz podzemnih izvora. |
Krk
|
Visit Krk City - History & Culture
Datum objave: 24.9.2021. Objavio: Visit Krk City Opis: Explore the cultural-historical heritage in the town of Krk! Take a walk through the old streets, feel a touch of Mediterranean charm, and discover historical sights. The motto of Krk as the town of history and culture, is based on more than 2,000 years of uninterrupted life in the town. In the historical centre of the city, within the city walls, you should visit the Krk cathedral, the Kamplin square and the noble Frankopan family’s well-preserved castle. Video by Luka Tabako http://www.lukatabako.com.hr |
Dolovo
|
Krk: napušteno selo Dolovo
Autor: alki9969 Datum objave: 5.6.2024. Opis. Napušteno selo Dolova nalazi se između Krasa i Dobrinja, a prvi se put spominje još 1780. g. Ime je dobilo po dolu u kojem je smješteno. Selo je obraslo u gustu šumu, a tu možete vidjeti ostatke kamenih kuća, vrtova i pašnjaka. Iako je potpuno napušteno 70-tih godina 20. stoljeća, Dolova se još službeno vodi kao naselje u općini Dobrinj. najstariji podatci datiraju iz 1780. godine kada zajedno s Gostinjcem broji 128 stanovnika. Prilikom popisa 1910. godine ima 53 stanovnika što je najveći zabilježen broj. Nakon toga taj broj rapidno opada da bi od 1981. godine iznosio nula. Naselje karakterizira nekoliko kamenih kuća obraslih u mahovinu, ali do njega vodi relativno prohodan put udaljen od asfaltirane ceste oko kilometar. |
Male Ponikve
|
Lost in Past - Male Ponikve / Napušteno naselje na otoku Krku
Autor: Luka Tabako Datum objave: 11.11.2020. Opis. Prvi video iz serijala "Lost in Past - Abandoned Villages" otkriva napušteno naselje Male Ponikve koje se nalazi između Krka i Krasa na otoku Krku. Godine 1564. u Ponikvama se spominju dva naselja i to Vele i Male Ponikve. 1603. godine apostolski vizitator Mihovil Priuli spominje uz crkvu bratovštinu koja broji 30 članova, odnosno toliko obitelji koje su se brinule za uzdržavanje crkve. Biskup Hijacint Pelegrini 1781. godine navodi u Ponikvama crkvu sv. Jakova te kaže da se u njoj misi 24 puta godišnje. 1795. biskup Ivan Šintić u popisu naselja na Krku koji šalje Dandolovoj kancelariji u Zadar više ne navodi Ponikve te se time pretpostavlja da je selo radi malarije i nepovoljne lokacije napušteno krajem 18. stoljeća, a dio stanovnika preselio je u okolna sela Vrh i Kornić. Komentirajte i dijelite :-) Video author: Luka Tabako |
Dobrinj
Vrbnik
|
ALAN ŽIC TEKLIN - LOKVA MISOČAJNICA NA OTOKU KRKU
Datum objave: 18.8.2020. Autor: Novinet TV Opis: Putujemo dalje, mističnim mjestima otoka Krka uz vodstvo Alana Žica Teklina, autora knjige "Izumrla naselja i napuštene građevine otoka Krka". Ovaj put nas vodi do lokve Misučajnice ili Misočajnice, uz samu cestu prema Vrbniku. Riječ je o jednoj bari okruženoj velikim kamenjem, punoj života. Bara nije velika ali je puna kornjači, žaba, riba, vjerojatno ima i zmija ali ih nismo vidjeli. Obljeću ju vilini konjici. Kad se približite bari znatiželjne kornjače se približavaju. Vjerojatno su navikle da ih ljudi hrane. Vrlo osebujan prizor uz samu cestu. Većina automobila samo projuri ni ne sluteći što propuštaju. Kamenje koje okružuje ovu baru izgleda kao da ga je netko donio na to mjesto i da ne pripada ovdje. Za to kamenje veže se i legenda koju će nam Alan u ovoj epizodi i ispričati pa vam u nastavku citiramo fragmente iz njegove knjige. |
Tradicija: Kapari
Vrbnik na otoku Krku riznica je glagoljaške baštine s dugom vjerskom i kulturnom tradicijom, velikim brojem svećenika i biskupa. Ovdje već punih 700 godina djeluju i "Kapari" bratovština sv. Ivana Krstitelja. Članovi su odrasli muškarci, katolici, danas ih ima oko 20-ak. Osnovani su 1323. godine. U Hrastovu gaju podno Vrbnika sastavljen je statut bratovštine sv. Ivana Krstitelja napisan glagoljicom. Kapari sudjeluju u procesiji na Tijelovo i Velik petak kada pjevaju nekoliko staroslavenskih napjeva Pojubicu i Božji plač koji spadaju u sam vrh hrvatske pasionske baštine. Na Veliki petak nakon procesije mjestom okupljaju se u župnoj crkvi u kapeli Frankopana gdje pred Božjim grobom pjevaju spomenute napjeve. Nadalje kapari sudjeluju i u nošenju pokojnika na sprovodima te se nakon toga okupljaju u župnoj dvorani i za njega mole. Nose svijetlu vunenu "tuniku" koja s prednje i stražnje strane ima crveni križ te kapu odnosno kapuljaču pa su po tome i nazvani kaparima. Kapu nikad ne stavljaju na glavu za života nego tek kad umru jer se pokapaju u toj odori. Njihova zavjetna crkva je sv. Ivana Krstitelja koja potječe iz 14. stoljeća a u kojoj se danas ukapaju vrbnički svećenici. Zadatak kapara nekada je bio skrbiti za spomenutu crkvu, karitativno pomagati siromašne itd. IZVOR HRT, 2023. |
Vrbnik: povijesne mijene i drevna župa
Autor: Anton Bozanić [fotografije Želimir Černelić i dr.] Izdavač: Općina Vrbnik: Župa Vrbnik Godina izdanja: 2011. |
|
Smiraj u Puntarskoj drazi
Puntarska draga je velika i plitka uvala u dubini Krčkog zaljeva, koja je s otvorenim morem povezana uskim morskim kanalom. |
JUŽNI KRK
Dok je središnji dio Krka, zapadno od linije Punarska draga - Vrbnik, razmjerno nizak, a njegova površina valovita i obrasla šumama, istočni je dio Krka prostrana visoravan presječena na dva dijela Bašćanskom kotlinom i danas "gola", bez šumskoga pokrova.
Puntarska draga
WIKIPEDIJA Puntarska draga
WIKIPEDIJA Puntarska draga
Mjesto Punat, Puntarska draga, otočić Košljun i u pozadini poluotok Prniba
|
Puntarska draga, zvana još i Košljunska draga je uvala koja se nalazi između grada Krka i naselja Punat.
Puntarska draga je velika i plitka uvala (najveća dubina 9 m, prosječna 1.5-2 m) u dubini Krčkog zaljeva, izduljenog ovalnog oblika (sjever-jug) najveće dužine oko 3 km, i najveće širine oko 2 km, koja je s otvorenim morem povezana uskim morskim kanalom - Buka širokim oko 150-200 m). Zaljev je vjerojatno nastao potapanjem krške uvale. Još su i danas na njenoj sjeveroistočnoj obali vidljive manje skupine trske (Phragmites australis) kao posljednji ostaci ranije močvare. Zbog plitkosti i sve veće urbanizacije, Puntarska draga postaje ekološki osjetljivo područje. U Puntarskoj dragi izrazita je eutrofizacija (proces obogaćivanja vode nutrijentima) dovela je do osiromašenja prirodne zajednice. Na zamuljenoj površini kamenitog dna i na muljevitom dnu prisutne su alge vrste Dasycladus vermicularis i roda Cladophora. Na istočnoj obali zaljeva nalazi se mjesto Punat i istoimena marina, u sredini uvale je otočić Košljun s franjevačkim samostanom. U dubini uvale s istočne strane je crkva sv. Dunat, a na zapadnoj obali poluotok Prniba. U Puntarskoj dragi nalaze se sljedeći arheološki lokaliteti;
Ostale informacije: Košljun, Zaštićena prirodna baština Primorsko-goranske županije Marina punat |
Puntarska draga
Detalj stare topografske karte, mjerilo 1:100.000, sekcija Delnice |
Punat
Punat
|
|
Pastirske staze Punat i Stara Baška Na jugozapadnoj obali otoka Krka smještena su naslja Punat i Stara Baška iz kojih se uspinju pastirske staze do najviših vrhova otoka Krka: Veli vrh (541 m), Brestovica (558 m), Obzovo (568 m), Zrnina (537 m) i Veli Harn (482 m). Krajolik Uz staze susrećemo: nizove suhozida, vrtove, vinograde i putove ograđene suhozidom, skloništa za pastire od suhozida, skupljališta kišnice i skupljališta za ovce od suhozida, kraške lokve, pašnjake ispunjene stadima ovaca, kamene vrhove s panoramskim pogledom na more i okolicu. Možemo susresti srnu, zeca, lisicu, brojne vrste ptica od kojih je strvinar bjeloglavi sup zaštićena vrsta, skakavce i brojne vrste leptira, guštere, zmije i žabe. Polazišta Iz Punta postoje 3 polazišta: Prgon (na zaobilaznoj cesti ispod vodospreme), Ricomp (kod gostionice K ribaru ili kod groblja), Zarimon (na cesti u blizini Lovačkog doma), kao i dvije tzv. šetnice: Prgon - Kanajt (iznad Marine) te Puntadebilj - kamp Konobe (uz more). Iz Stare Baške su 3 polazišta: za Punat i dva za Batomalj. Iz Drage Bašćanske jedno je polazište kod kapele uz cestu, jedno iz Jurandvora i Batomlja i jedno je s prijevoja Treskavac. Oznake Na polazištima su postavljene ploče s obavijesti o pravcu kretanja i vremenu hoda. Po stazama su oznake na kamenju u obliku zastavice, veličine 15 x 10 cm, u bojama: crveno-bijelo (većina), plavo-bijelo i zeleno-bijelo. Gustoća oznaka je svakih 20 do 50 m. Na većem kamenju na raskrižjima upisani su pravci kretanja. Kretanje Hod do nižih visoravni traje od 30 min do 1 h (250 - 350 m nadmorske visine). Većina uspona prati suhozid. Podloga staza na usponima i visoravnima je kamenita, dijelom travnata ili zemljana, a po vrhovima je kamenita. S početnih uspona i visoravni pruža se pogled na naselje i more dok se s vrhova pruža pogled na veći dio otoka Krka, Kvarnerske otoke i kopno. Označenim stazama povezana su naselja Punat, Draga Bašćanska, Stara Baška, Batomalj, Jurandvor i Baška. Savjeti Obuća: čvrsta i s debljom podlogom (barem čvrste tenisice), čarape deblje i visoke. Odjeća: a) ljeti: lagana i svijetla, zaštiti glavu i vrat od sunca, izbjegavati najtopliji dio dana, b) proljeće-jesen: jakna ili deblja majica, c) zima: vjetrovka, kabanica za kišu. Oprema: naprtnjača, plastične boce za piće, flaster, zavoj, nož. Piće: za svaki sat hoda ponijeti 2-3 dl napitka, ljeti, za svaki sat hoda 1/2 lit. napitka. Prometne veze Autobusna veza Rijeka-Baška-Rijeka, svakodnevno od 6 do 21 h. Učestalost prometanja je prosječno svakih sat i 30 min. Autobusna stajališta su u Puntu, Dragi Bašćanskoj, Jurandvoru i Baški. Za zaustavljanje na prijevoju Treskavac treba zamoliti vozača. Upozorenja Ne tjerati ovce, ne rušiti i ne preskakati suhozid – prolaziti kroz ugrađene prolaze. Pažljivo otvarati i zatvarati sva vrata na prolazima. Zimi, u kasnu jesen i rano proljeće puše jak sjeveroistočni vjetar (bura) čiji udari mogu oboriti čovjeka. U slučaju niske naoblake postoji mogućnost udara groma. Srčani bolesnici i asmatičari trebaju izbjegavati strme uspone. U proljeće, ljeti i ujesen, najčešće izjutra ili u predvečerju, može se naići na zmije otrovnice. Ujed u predio udova nije smrtonosan, ali treba što prije doći do liječnika. IZVOR Turistička zajednica Punat |
Pastirske staze u okolici Punta
Izvor: Turistička zajednica Punat |
S TRESKAVCA NA OBZOVU
|
Uspon na Obzovu
Prema vrhu vodi više obilježenih planinarsko-turističkih staza iz smjerova Baške, Stare Baške i Punta,od kojih je najlakša, s najmanjom visinskom razlikom, i najčešće korištena ona koja vodi od prijevoja Treskavac (odn., Malmašut) najviše točke na cesti Krk - Baška (319 m). Prijevoj Treskavac - Veli vrh - Obzova (1:30 h) Početna točka uspona na Obzovu je prijevoj Treskavac (319 m n.v.) koji se nalazi na drržavnoj cesti Krk-Baška (D102). Ukoliko do Treskavca dolazite vozilom, ovdje ga je potrebno parkirati jer dalje nije moguć pristup osobnim vozilima zbog obično zatvorene rampe na odvojku ceste kojom se pristupa u smjeru Obzove. Početak pješačke staze obilježen je na prijevoju i ona nastavlja timj odvojkom (u početku je asfaltiran) oko 1 kilometar, prolazeći kroz male borike na području Straževnika te potom uz borik ograđen suhozidom, na području Črnac. Kod Črnca (lokacija Skala) napušta se makadamsku cestu (koja ovdje skreće ulijevo), nastavlja se ravno, te se uz brojne vrtače i suhozide uspon nastavlja kroz krševitu kamenu golet i oskudnu makiju, prvo prema Velom vrhu, i potom Obzovi. Uspon je blag i nije naporan. Pristup Bašćanska Draga – Obzova (2 h) Pristup Punat (Prgon) – Obzova (2:20 h) NAPOMENE: Zbog bezvodice, potrebno je sa sobom ponijeti dovoljne količine tekućina za piće, posebno, ako se radi o ljetnim usponima, odn. danima sa žegom. Zbog fizičke izloženosti, planinarenje na Obzovu može biti otežano i zbog bure. |
hiking po zapadnom Krku - 1dio: Obzova 569 m
Autor: alki9969 Datum objave: 7.5.2024. Opis. dobar i bezopasan hiking po Krku do najvišeg vrha Obzova (569m) malo je pokvario jak vjetar. Plan je bio proći cijelom rutom Vaclavovog grebena od Velog vrha, Obzove, Zminja i Velikog Hlama do južne obale Krka iznad Baške, ali baš zbog vjetra morao sam odustati. No bez obzira na to, bila je to lijapa avantura odličnog ambijenta i otvorenih pogleda na sve strane, a do južnog dijela ću nekon drugom prilikom (bit će i 2. dio) |
Prijevoj Treskavac
NADMORSKA VISINA 319 m
NADMORSKA VISINA 319 m
|
STRAŽEVNIK
NADMORSKA VISINA 367 m
NADMORSKA VISINA 367 m
Obilježeni početak staze na prijevoju Treskavac (319 m n.v.)
Obzova, sjever
Detalj topografske karte izvornog mjerila 1:25.000, sekcija 368-3-4 |
ČRNAC
NADMORSKA VISINA 457 m
NADMORSKA VISINA 457 m
Borik na području Črnac
Pogled duž Baške drage prema Velebitu
|
|
|
|
VELI VRH
NADMORSKA VISINA 541 m
NADMORSKA VISINA 541 m
|
|
Vrške
|
Vela lokva
|
Island Krk / Vela lokva - Prislivo - Veli vrh
Datum objave: 14.2.2019. Autor: Krcki Val Opis: Kratka pješačka ruta jednog vjetrovitog dana preko vrha Prislivo, Vele lokve do Velog vrha i pogleda na ostatak otoka Kvarner i Rijeku... A short hiking route on a windy day over the top of Prislivo, Vela lokva to the Veli vrh peak and views of the rest of the island, Kvarner and Rijeka. |
Na Plakari
|
|
|
Na vrhu otoka
Kamena piramida obilježava Obzovu, najviši vrh otoka Krka, s kojega se zbog otočnog položaja i oskudne vegetacije, pružaju odlični vidici. |
OBZOVA (OBZOVO)
KOORDINATE 44.994333, 14.687167 VISINA VRHA 568 m
KOORDINATE 44.994333, 14.687167 VISINA VRHA 568 m
|
Obzova je najviši vrh otoka Krka. Nalazi se na jugoistoku otoka Krka, između Bašćanske doline i Puntarske drage. Dio je zapadnog gorskog masiva Krka, čiji su najviši vrhovi: Obzova (568 m), Veli vrh (541 m), Orljak (537 m), Veli Hlam (482 m) i Mali Hlam (446 m), dok je njegov južni nastavak otok Prvić (363 m), kojega od Krka dijeli kanal Senjska vrata. Poput velikog dijela toga brdskog grebena, Obzova se ne ističe posebno svojom visnom inzad okolice, koja je pak potpuno krševita i s rijetkom sporadičnom niskom vegetacijom.
Pogled s Obzove (kamenjar u prvom planu) preko istočnog brdskog grebena Krka u smjeru velikokapelskih vrhova, na horizontu.
U blizini vrha nalaze se velike lokve koje su služile za napajanje stoke.
Iako vidikom dominira valovita krševita visoravan oko njega, koja onemogućava pogled na podnožja brda, s vrha Obzova prema daljini pruža se širok pogled na obližnje otoke Cres, Rab, čitav Kvarnerić, Riječki zaljev i okolne planine na kopnu od Učke, planina riječkog zaleđa, Velike Kapele, sve do vrhova sjevernog Velebita. Odlični vidici prema podnožjima i dijelovima otok Krka pružaju se sa spustova prema Bašćanskoj Drazi, Staroj Baškoj, Puntu i Treskavcu. Žig: Na vrhu, na kamenoj kupi, je metalni žig Prema ovome vrhu nazvano je i planinarsko društvo iz Njivica. Zemljovid: Pastirske staze Punat - Stara Baška (Turistička zajednica općine Punat) KT drugih obilaznica: Pl. put Oko riječkih baklji, 40 vrhova za 40 godina PD Kamenjak IZVOR Hrvatski planinarski savez; Vrh Obzova (pristupljeno 12.6.2022.) 
Podno Velog vrha i s pogledom na kanal Buka kojime je Puntarska draga povezana s otvorenim morem.
|
Vrh Obzova
Obzova
|
OD OBZOVE PREMA BAŠKOJ
ZMINJA
VISINA VRHA 537 m
VISINA VRHA 537 m
Pogled na Obozovo s padina vrha Zminje (537 m)
Obzova, jug
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 418-1-2 
|
Vrh Zminja i pogled u smjeru kopna
|
Orlje
|
|
Napodol
|
|
Kanjine
|
|
MALI HLAM
|
|
Spuhotina
|
|
VELIKI HLAM
Vrh Veliki Hlam
U pozadini iza Senjskog kanala vide se Alino bilo i Senjsko bilo (desno). 
|
|
Lipica
|
|
Vratudih
|
|
Stara Baška
Plažu (lijevo) u uvali Oprna mnogi smatraju jednom od najljepših na Krku. Desno između uvale i mora diže se brdo Kurić (173 m n.v.)
Područje Stare Baške
Detalj topografske karte, mjerilo 1:25.000, sekcija 418-1-2 
Mala uvala Zaglav i uvala Stara Baška u pozadini
Uvala Oprna
|
Bašćanska dolina
|
U gornjem dijelu Bašćanske doline, ispod Velog Vrha i prijevoja Treskavac nalazi se izvor Suhe Ričine jedinog stalnog vodotoka na svim jadranskim otocima.
Vela Rika (domaće-čakavski u Baški) ili Suha Ričina (zapadnije iz Punta), tj. novi umjetni naziv Bašćanska Ričina, je riječica ili veći potok i dijelom ponornica na jugoistoku otoka Krka. Napomena: prvotno je Suha Ričina izvorni domaći naziv primorskog potoka uz Novi Vinodolski (a ne na Krku), tako da se Vela Rika ponekad uvjetno naziva i krčka 'Suha Ričina'. Vela Rika (krčka Suha Ričina) je najveći i jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima, koja prima sve oborinske vode čitave Bašćanske doline na jugoistočnom Krku. Na tom potoku su i jedini otočni slapovi na Jadranu visine 7 m i 12 m: slap Velababa odmah ispod izvorišta pod vrhom Veli Hlam i drugi slap Žanac uz cestu uzvodno od Drage Bašćanske. Izvire iz lokve na istočnoj strmini središnjeg krčkog vrha Veli Hlam (442 m) iznad Vrbnika, zatim teče kroz Bašćansku dolinu i naselja Draga Bašćanska i Jurandvor, potom kroz Bašku, pa se kod autokampa Zablaće na jugu Baške ulijeva u Jadransko more. Donedavna je Vela Rika u donjem toku između Jurandvora i Baške još primala 2 pritoke tj. potoci Mala Rika i Santiš, koji se sada nakon regulacije slijevaju u bašćansku kanalizaciju. Vela Rika duga je ukupno 12 km. Ljeti u srednjem koritu (između Drage i Jurandvora) dijelom presuši, zato jer kod gornjeg zaselka Sv. Juraj (čakav. Šuraje) većinom ponire u špiljski ponor Kanali kojime tada izvire na sjeveroistočnoj obali kao jača morska vrulja pod brdom Butinj istočno od Vrbnika. Naprotiv, pri većem vodostaju ima stalni površinski tok pa u jesen i proljeće toliko nabuja, da joj korito osobito u njenom gornjem toku (gdje je zapušteno i neregulirano) nije u stanju prihvatiti sve vode, te poplavljuje. Zbog toga je u svrhu regulacije vodotoka Suhe Ričine i radi navodnjavanja Bašćanskog polja planirana gradnja akumulacije Žanac u gornjem dijelu u tjesnacu kod slapova Baba. Na Veloj Riki je u nedavnim stoljećima radilo čak pet vodenica, od kojih je zadnja uz zaselak Šuraje (Sv. Juraj) još očuvana i konzervirana do danas. Na lokacijama uz Velu Riku (krčku 'Suhu Ričinu') pronađen je fosil morskog pauka (Conoclypeus conoideus, ZITTEL) i fosili morskih puževa (Echinolampas subaffinis. DESMOULINS) iz eocena, koji su danas izloženi u Prirodoslovnom Muzeju u Rijeci. IZVOR Suha Ričina. Wikipedija 
Jugostočni dio Bašćanske doline i pogled na vrhove otoka Prvića
|
Suha Ričina ili Vela Rika, rijeka na otoku Krku, kraj Baške. Jedini stalni vodotok na hrvatskim otocima.
Autor: Bzmarko, Wikipedija 
Stari kameni mostić državne ceste D102, glavne prometnice na otoku Krku, preko rijeke Suha Ričina ili Vela Rika, jedinog stalnog vodotoka na hrvatskim otocima.
Autor: Bzmarko, Wikipedija 
Suha ričina kod Jurandvora
|
Bašćanski zaljev
|
Jurandvor
|
Jurandvor je selo na otoku Krku, u dolini rječice Suha Ričina, na 2 km do općinskog središta Baške.
Jurandvor je osnovan u 16. stoljeću a sastoji se od naselja Čubranići i Juranići (nazvanim po imenima plemića). U centru naselja, u staroj jezgri Juranića nalazi se Jurin dvor po kome je naselje dobilo ime. Benediktinci-glagoljaši na ostatcima rimske vile izgrađuju samostan sv. Lucije, a oko 1100. godine opat Dobrovit gradi sadašnju jednobrodnu ranoromaničku crkvu sv. Lucije na čijem se pročelju nalazi zvonik četverokutna tlocrta. Zvonik je u 19. stoljeću snižen za jedan kat, a na uglovima je ugrađena kamena plastika - simboli četiri evanđelista. Zvonik crkve je sagradio Andrija iz Krka. Jurandvor je poznat kao mjesto gdje je pronađena Bašćanska ploča. Ona je pronađena 1851. upravo u crkvi sv. Lucije. Crkveni kor bio je odijeljen kamenom pregradom koja je srušena, a namjesto toga postavljena je čuvena Bašćanska ploča. Danas se Bašćanska ploča nalazi izložena u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije je njena kopija. U crkvi se danas nalazi lapidarij sa spomenicima rimskog i starokršćanskog razdoblja, a u zvoniku je sačuvano zvono iz 14. stoljeću. Svetište Majke Božje Goričke. U blizini Jurandvora na predjelu Goričice je jedno od najstarijih hodočasničkih svetišta u Hrvatskoj i najveće u Krčkoj biskupiji, svetište Majke Božje Goričke. Začetke su dali benediktinci. Neno Kužina snimio je o svetištu dokumentarni film Majka Božja Gorička: Šest stoljeća tajanstvene prisutnosti |
Zanimljivosti
Kamen. Kamen za Bašćansku ploču kupljen je u Senju. Toj su kamenoj ploči teškoj 600 kilograma u Senju napravili zaglavlje i ukrase, a u Baškoj su dodali slova (tekst). Mošune u Batomlju. U blizini naselja Batomalj, na poučnoj stazi Baška – Zarok – Batomalj, nalaze se dvije očuvane mošune. Mošuna je suhozidna pastirska građevina koja je služila za čuvanje ovaca.
Mošuna (Batomalj, otok Krk)
Izvor: Krk Tourist Info; [email protected] |
Baška
Baška
Luka u Baškoj
|
Bista Emila Geistlicha na Veloj plaži u Baškoj
Emil Geistlich (1870., Prag . 1922., Baška) - praški industrijalac, nakladnik, također i utemeljitelj turizma u Baškoj. Godine 1909. došao je u Bašku i ostao trajno zaljubljen u to mjesto. Suosnivač je Kupališnog društva koje je pokretač turizma u Baški. Razvojem turizma grade se novi kapaciteti pa je Geikstlich dao sagraditi hotel Baška sa 33 sobe, prvi hotel koji je bio građen za tu svrhu i koji je otvoren 1911. godine. Također, tiska promotivnu brošuru s naslovom “Z pokoje rovnou do more” (Iz sobe ravno u more). Popularizirao je Bašku u Pragu i pozivao Čehe na putovanje na Jadran. Kasnije je sagrađena još jedna kupališna zgrada sa 40 kabina te žensko kupalište, a Geistlichove veze u Bašku su dovodile češku i austrougarsku aristokraciju. Pokopan je u Baškoj.
Uličica u starom dijelu Baške
Baščanski hamenturnjak Hamenturnjak odn. baščanski hamenturnjak je tradicionalni desert s otoka Krka. Radi se o povijesnoj slastici nastaloj u vremenu kada je održivost u kulinarstvu bila jako važna. Ime slastice dolazi od riječi hamentur, što je zapravo, kukuruz. Kako nekoć pšenice nije bilo, moglo se raditi jedino s kukuruzom. Proces je trajao dva dana - od namakanja suhih smokava i grožđica u prošeku do pripreme smjese od kukuruznog griza i maslinovog ulja. Sastojci i mjere za hamenturnjak (broj porcija: 40) su: 1 kg kukuruznog griza, voda po potrebi, 300 g glatkog brašna, 50 g šećera, kvasac, mlijeko, 1 žličica soli, 2 jaja, 40 g maslinovog ulja, 1 vrećica vanilin šećera, 1 limun korica, 250 g grožđica od crnog grožđa, suhe smokve, prošek ili vino za natopiti grožđice, maslinovo ulje za namastiti lim. Priprema. Prvi dan se smokve narezane na kockice preliju prošekom ili vinom, isto tako preliju i grožđice. Zakuha se voda i prelije preko kukuruznog griza, kako bi se dobila tekstura mokrog pijeska. Ostavi se da odstoji preko noći. (1) Pripremite smokve i grožđice - prvi dan; Narežite smokve na kockice te ih prelijte i potopite prošekom ili vinom. Isto učinite i s grožđicama. Baščanski hamenturnjak se tradicionalno radio s grožđicama od crnog grožđa (Bašćan, pravi par). (2) Pripremite griz; Zakuhajte vodu i pofurite kukuruzni griz da dobijete teksturu mokrog pijeska i pustite da odstoji preko noći. Drugi dan završava se kolač. (3) Pripremite kvasac; Kvasac umrvite u mlijeku, dodajte žlicu brašna i žlicu šećera od ukupne količine. Ostavite sa strane da kvasac počne raditi. (4) Napravite smjesu; Razradite pofureni kukuruzni griz pa dodajte brašno i dobro promiješajte. Naribajte koricu limuna, dodajte jaja, šećer i sol pa dobro izmiješajte. Dodajte uzašli kvas, dodajte grožđice, namočene smokve sa svom tekućinom i 40 g maslinovog ulja. Sve izmiješajte i sipajte u pripremljeni protvan. Pokrijte i pustite da se diže oko 1 sat. Smjesa mora duplo narasti.(4) Ispecite; Pećnicu zagrijte na 180 C i pecite oko 40 minuta. Vrijeme pripreme: 30min; Vrijeme kuhanja: 40min; Ukupno vrijeme: 2h 10min |
Terasa ispred crkve sv. Ivana Krstitelja iznad Baške s pogledom na Bašku, Prvić i Velebit
|
Toranj crkve Sv. Ivana Krstitelja
|
|
U okolici Baške, uz obalu mora prevladavaju krševiti krajolici. Da bi svi zaljubljenici prirode mogli uživati u šetnji i planinarenju krajolicima i uređene su i markirane brojne turističke staze Baške.
Bašćanske šetnice
Turistička zajednica općine Baška je uz pomoć češkog vodiča Vaclava Tupyja i Češkog planinarskog društva uredila i obilježila bašćanske šetnice kako bi se gostima i posjetiteljima Baške omogući sadržajniji i aktivniji boravak za vrijeme ljetovanja. U okolici Bašle tako ima 19 šetnica ukupne dužine preko 90 km, dostupnih turistima u svim godišnjim dobima. Ima ih jednostavnih, ali i zahtjevnih, teških, tako da svatko može birati stazu prema svojim mogućnostima, Vodič po bašćanskim šetnicama Uz kartu šetnica tiskan je i Vodič po šetnicama, zamišljen na način da posjetitelja vodi do pojedinih kontrolnih točaka, a sam vodič poslužit će mu kao dnevnik. Obilazak pojedine kontrolne točke dokazuje se udaranjem pečata u to za to predviđeno mjesto u dnevniku. Svakome tko ispuni dnevnik pečatima sa svih kontrolnih točaka i donese ga u TZ općine Baška (kralja Zvonimira 114, Baška) za njegov trud bit će mu uručena simbolična nagrada, a pri tom će mu dnevnik ostati za uspomenu. Za obilazak kontrolnih točaka potrebno je sa sobom ponijeti jastučić s tintom koji se može dobiti na posudbu (uz akontaciju) od TZ općine Baška. Vodič je tiskan na hrvatskom i engleskom jeziku, a na upit dijeli se besplatno. IZVOR > Turistička zajednica Baška Bašćanske turističke šetnice obilježene su pojasnom markacijom Česi su uveli obilježavanje bašćanskih turističkih staza pojasnom markacijom. Staze je trasirao Václav Tupý, dugogodišnji češki turistički radnik, zaljubljenik u Bašku i planine. Za održavanje markacije je cijeli niz godina brinuo Klub čeških turista iz Brna. Omiljene planinske staze pohode turisti tijekom cijele godine. Pojasna markacija je označavanje u više boja, koje su lako prepoznatljive i omogućuju nesmetano korištenje staze u oba smjera, informiraju o pravcima, ciljevima, međuciljevima i rastojanjima te pružaju informacije o prirodnim i kulturno povijesnim posebnostima. IZVOR > OtokKrk.org
|
Karta šetnica i staza na području Baške i Punta
Outdoor brošura Baška
#VisitBaška: Get to know us...
Datum objave: 17.10.2018. Autor: TZ Baška Opis: Baška se kao turističko odredište počela razvijati davne 1904. godine i vrlo brzo postala je nezaobilazno mjesto za sve ljubitelje sunca i mora. No, Baška nije mjesto koje posjećujete u određenom razdoblju, niti mjesto koje je fokusirano na jednu priču. Naša okolina, povijest i tradicija, pružili su nam zavidnu mogućnost da ponudimo više te da, neovisno o godišnjem dobu, željama posjetitelja ili vremenskoj prognozi, stvorimo lokaciju kojoj se želite vratiti! |
PO "MJESEČEVOM PLATOU"
|
PROČITAJ VIŠE
BJELAN, Mirko: Mjesečev Plato (Otok Krk). Planinarenje.hr, 20.2.2021. DROPULJIĆ, Mija: Mjesečev plato – Diviška: Uputi se na jednu od najpopularnijih planinarskih staza na otoku Krku. Under Dream Skies, 2.3.2022. Mjesečev plato - otok Krk
Autor: alki9969 Datum objave: 13.5.2023. Opis. doslovno kao mjesečeva površina - samo kamenje, malo trave i žbunja... odličan hiking, lagano, nezahtjevno, vidokrug na sve strane...dva vrha sa totalno različitim panoramama...do gore vodi uređena staza sa vrlo blagim usponom koja ide kroz šumu ********************************************************************************************* literally like the surface of the moon - just rocks, some grass and bushes... excellent hiking, easy, undemanding, view in all directions... two peaks with totally different panoramas... there is a well-maintained trail with a very gentle ascent that goes through the forest. link: GPX trail https://drive.google.com/file/d/1FWVm... |
HLAM
|
|
Kalić lokva
Kalić lokva
|
DIVIŠKA
Vrh Diviška
Pristup vrhu Diviška
|
Lokva Diviška podno istoimenog vrha
|
Ornitološki rezervat Kuntrep
|
Na jugoistočnoj obali otoka Krka, paraleno s obalom od rta Glavine do uvale Mala luka nalazi se ornitološki rezervat Kuntrep. Zaštićeno područje rezervata široko je oko jednog kilometra, a dugo gotovo 10 kilometara. Obilježje rezervata su strme litice nad morem, na kojima bjeloglavi supovi (Gyps fulvus) grade svoja gnijezda, a osim njih tu se gnijezde i orao zmijar, sivi sokol, vjetruša, morski vranac i dr.
U vrijeme proglašenja rezervata prebrojano je oko 50-ak gnijezda bjeloglavog supa. 1990-ih godina naglo je pao broj supova zbog trovanja koja su ljudi provodili u nastojanju da otruju životinje koje su napadale ovce. Nakon edukativne kampanje i prestanka trovanja, populacija se počela polako oporavljati, te je 2013. godine u ovdje zabilježeno ukupno 35 gnijezdećih parova. |
Rezervat Kuntrep proglašen je 1969. godine i tada je bio prvi ornitološki rezervat na svijetu!
|
Pogled s vrha Diviška prema ornitološkom rezervatu Kuntrep
|
|
Vela i Mala luka
|
|
|
|
|
Vela & Mala luka - Drukčiji svijet /// Otok Krk /// Video iz zraka
Datum objave: 26.8.2016. Autor: Luka Tabako Opis: Prekrasni video iz zraka Vele & Male luke "Drukčiji svijet" na otoku Krku. Uživajte u prekrasnoj obali, plažama i nedirnutoj prirodi i to sve samo 15. minuta plovilom od Baške! =========================================== Video autor: Luka Tabako http://www.lukatabako.com.hr https://www.facebook.com/lukatabako |
Kanjon Vrženice
Kanjon Vrženice
|
Krk, Baška - kanjon Vrženice, Vela i Mala Luka - 07.05.2015
Datum objave: 6.6.2015. Autor: Damir Simunić Opis. Od parkirališta na rt-u Kričin nastavljamo markiranom stazom preko uvala Bunculuka, Jablanova, Storišče do uvale Vela Vrženica odakle se ulazi u kanjon Vrženice. Nakon što izađemo iz kanjona na raskrižju idemo desno preko prijevoja Rebica do Vele Luke. Nastavljamo dalje markacijama do uvale Mala Luka odakle se penjemo na vrh Corinthia. Istom stazom vračamo se nazad do raskrižja na izlazu iz kanjona odakle ovaj put idemo desno i kružno se vračamo do kampa Bunculuka i auta. |
|
Kanjon Vrženica i Vela Luka
Autor: Hiking Croatia Datum objave: 9.2.2024. Opis. Previše je dobrih razloga za planinarenje na Krku! Sunce, more, pogledi i ovce koje uvijek prave društvo. Ima tu pregršt staza za hodanje, ali jedna od najzanimljivih kojom do sada još nismo prošli je ona kroz kanjon Vrženice. Zanimljiv uspon posebno će se svidjeti onima koji ne vole dosadne hikeove, ali imajte na umu da je ovaj dio Krka poprilično surov. Krš bez trunke hlada i izvora vode za vrijeme toplijih dana izmorit će vas više od samog uspona tako da imajte na umu da sa sobom uvijek ponesete dovoljno tekućine i zaštitu za sunce. Iako smo na ovaj izlet krenuli u zimskim jaknama vrlo brzo smo zaboravili u kojem godišnjem dobu se nalazimo i završili smo u kratkim rukavima uz kapljice znoja. Spustili smo se do uvale Vela Luka i gotovo sat vremena uživali na plaži, a zatim smo se uz more vratili natrag i završili isplanirani krug uz pomalo sramežljiv, ali i dalje lijep zalazak i šum valova. Više detalja na blogu: https://www.hikingcro.com/blog/vrzeni... |
MALI HLAM
NADMORSKA VISINA 446 m
|
Opis stočarenja na krčkom platou između Vrbnika i Baške Radi se o zemljištu koje Hrvatske šume daju stočarima u zakup. Kada se zadnji janjci othrane i pomužu ovce za sir, stada se iz svojih pajiza (centara) sele na komunadu (općinske površine) na najviše dijelove otoka gdje još ima dovoljno paše gdje se mješaju i pare. Prije novog janjenja stada se polako spuštaju natrag svojim pajizima niže. Tamo se ovce janje, a janjad zlamena (obilježava) obiteljskim rezovima na ušima. To je pak prava baština koju apsolutno treba zaštititi (šupjuho, prončuho, brdun, zmačuho, itd s njihovim kombinacijama kako su se stada nekada nasljeđivala) Prazevi (ovnovi) ostaju na komunadi skoro pa uvijek. Tako je nekada bilo. Danas zbog divjih prašci (divljih svinja, op.) i čagljeva ljudi sve češće ograđuju veće drmune (parcele) i drže ovce stalno izolirane na jednom mjestu u mreži ograđene. To remeti običaje tradicionalnog ovčarstva, ali spašava donekle stada. IZVOR Nemanja Cvijanovic. Facebook, 2025. |
