LIBURNIJSKO PRIMORJE
Opatija
Lungomare
|
Lungomare je oko 10 kilometara dugo obalno šetalište koje povezuje mjesta na Opatijskoj rivijeri - Volosko, Opatiju, Ičiće, Iku i Lovran.
Šetalište se počinje uređivati 1885. godine i vremenski se poklapa s otvaranjem prvih hotela u Opatiji (Grand Hotel Kvarner, 1884. godine i Hotel Imperial, 1885. godine). Dovršeno je 1889. godine kada je Opatija proglašena klimatskim lječilištem, a spojeno s Lovranom 1911. godine u vrijeme najveće ekspanzije turizma na Rivijeri. Duž trase šetališta podignuta su spomen obilježja znamenitim ličnostima koje su boravile u Opatiji: književniku Henriku Sienkiewiczu (iznad opatijske luke), liječniku Theodoru Billrothu (na zidu crkve sv. Jakova), generalu Jozefu Pilsudskom (u perivoju ispred Umjetničkog paviljona "Juraj Šporer"). Jednim dijelom šetalište Lungomare prolazi i kroz čuveni središnji opatijski perivoj. Srce grada, i šetnice, je park Angiolina koji čuva stotinjak biljnih vrsta iz raznih dijelova svijeta. Stoljetni hrastovi. Na šetnici Lungomare, od nekadašnjeg ribarskog mjesta Volosko do opatijske luke, raste sedam stoljetnih hrastova medunaca (stanje 2024. godine). Oni su danas ovdje zahvaljući austrougarskim graditeljima obalne šetnice, koji su oblikovali cijelu šetnicu, napravivši intervencije na terenu na način da se sačuvalo autohtono bilje i sav postojeći biljni materijal koji je bio tu. Tako su i ovi hrastovi znatno stariji od same obalne šetnice. I u današnje vrijeme agronomi i dalje redovito nadziru stabla, prate njihov rast i razvoj te se brinu o sigurnosti prolaznika. Svi oni rastu iz stijena, a svojim korijenom su prošli u susjedni okoliš gdje imaju zemljanu podlogu da mogu rasti i razvijati se. Povoljnije uvjete za rast hrast medunac i njegov zimzeleni srodnik hrast crnika imaju na dijelu obalne šetnice od opatijske Slatine do Lovrana. Tamo ima puno matične zemlje i drugačija je konfiguracija tla. Kod Grote diavoli šetnica se diže čak na 20 metara nadmorske visine, a kod Voloskog nigdje ne prelazi 5 metara. Vegetacija šetnice. Stoljetni hrastovi čine tek mali dio biljnog pokorova na gotovo 10 kilometara dugoj šetnici. Sadile su se pinije, čempresi, agave, juka, ali i sitne biljne vrste. Graditelji su punili biljkama svaku škrilu (kamene, gradbene ploče), a često ubacivali i motar, matar ili šćulac kako ga zovu po domaći (lat. Crithmum maritimum). Ta aromatična biljka cvate ljeti i sivim stijenama udahnjuje život. Jestiva je, bogata bromom, a uz nju se veže i legenda. - Šćulac su žene pomoraca sušile i kad bi se oni nakon nekoliko mjeseci ili jedne godine vratili s mora ubacivale bi im ga u hranu. Nije dominantan okusom, a tako bi im ublažile ljubavnu želju, malo ih umirile, Uz Lungormare ima dosta lovora. Ima i smilja i drugih vrsta koje u kombinaciji mirisa bilja i aerosola stvaraju ljekovitu mikroklimu. Kako je Opatija u 19. i 20. stojeću imala više od 20 lječilišta i ova je šetnica služila mnogima za udisanje takvod zdravog zraka. IZVORI Lungomare. Wilipedija (hr); Lungomare kao žila kucavica i čuvar prirodnog blaga Opatije. Hrvatska radio televizija, 2.11.2024. 
Opatija s Promenadom cara Franje Josipa (Abbazia mit Franz-Joseph-Promenade), oko 1902. godine
Von keine Angaben über Fotograf oder Herausgeber - historische dreiteilige Faltpostkarte, gelaufen November 1902, PD-alt-100, https://de.wikipedia.org/w/index.php?curid=3952987 |
Motar (obalni petrovac, šćulac, obalac, petrovac, primorski petrovac, primorski obalac, matar, lat. Crithmum maritimum L.) je polugrmovita biljka iz reda (Apiales), porodice štitarki (Apiaceae) i roda (Crithmum).
Autor Argenta, Vicente Martin de. - https://www.biodiversitylibrary.org/pageimage/11238510, Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=44459142 Carl Seidl i Opatija. U posljednjim desetljećima 19. stoljeća Opatija postaje lječilište i mondeno zimovalište Austro-Ugarske Monarhije. Da bi se zadovoljile potrebe zahtjevnih gostiju, grade se hoteli, pansioni, vile, parkovi, šetnice. Među arhitektima koji su u to doba radili u Opatiji i na Opatijskoj rivijeri posebno mjesto pripada Carlu Seidlu jer je najbolji dio svog opusa realizirao upravo ovdje.
IZVOR HRT |
IZVORI I LITERATURA
PAVLOVSKY, A.: Gospodarski objekti vezani uz ovčarstvo na hrvatskom Primorju. Ethnologica Dalmatica, (10), 19-27. 2001. (PDF)
- Sažetak. Popratne gospodarske ovčarske objekte na primorskom kopnu možemo prema razmještaju podijeliti u dvije osnovne grupe: A) objekte za smještaj ovaca u blizini kuća (sela) i B) objekte za smještaj ljudi i ovaca (ili samo ovaca) na području sezonskih pašnjaka.
