|
|
|
|
-
|
 Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain 
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. 
|
|
Rovca (Rovčani), jedno od sedam crnogorskih brdskih plemena sa srednjeg toka rijeke Morače, odnosno u području između Nikšića i Kolašina. Sastoje se od bratstava Bulatovići, Vlahovići, Srezojevići i Sćepanovići koje su utemeljili četiri Gojakova sina Bulat, Vlaho, Srezo(je) i Šćepan.
Prvi puta se spominju 1477. u turskom defteru (popisu) gdje je popisano stanovništvo radi davanja harača Turcima. Dio Rovčana (uglavnom Bulatovići) kasnije je poprimio islam, a potomci su im osnovali nekoliko sandžačkih bratstava. Rovčani u sastav podlovćenske Crne Gore ulaze još u 18. stoljeću, a dio izvora navodi kako se to dogodilo 1820.. U Rovcima se danas nalazi devet naselja: Cerovica, Gornja Rovca, Liješnje, Međuriječje, Mrtvo Duboko, Sreteška Gora, Višnje, Velje Duboko i Vlahovići. Podrijetlo. Prema narodnom predanju najstariji predak Rovčana bio je Nikša koji je živio u Grblju u Boki. Njegov otac, ban Ilijan, bio je oženjen Jevrosimom, sestrom kralja Stefana, sina Vukana Nemanjića koji je sagradio manastir Moraču 1252. g. Nikšin unuk Gojak je došao u sukob s banom Ugrenom koji je upravljao Nikšićkom Župom, pa je posle ubojstva bana Ugrena pobjegao u današnja Rovca i nastanio se na desnoj strani Mrtvice, u blizini njenog utoka u rijeku Moraču. Gojak je tu osnovao porodicu i prema rovačkom predanju imao je 4 sina: Bulata, Vlaha, Šćepana i Srezoja od kojih su se formirala današnja velika rovačka bratstva: Bulatovići, Vlahovići, Šćepanovići i Srezojevići. Druga veća skupina Rovčana su potomci kneza Bogdana Lješnjanina koji je iz Čeva, zbog krvne osvete, prvo preselio u selo Liješnje – Lješanska nahija, a potom i tamo pao na krv i ponovo se seli u današnja Rovca (selo Liješnje, koje se do onda zvalo Brezno). To je bilo negdje u prvoj polovini XIV stoljeća, prije dolaska Turaka u ove krajeve. Povijesni pregled. Rovčani, kao susjedi samostana Morače, smatrali su svojom obavezom da brane samostan od nasrtaja turskih haračlija i zulumćara. Zabilježeno je nekoliko njihovih bojeva oko samostana, a posebno onaj 1770. godine kada su posjekli Alja-bega i još njegovih 12 haračlija i potom ih bacili niz slap Svetigore u Moraču. Rovčani, kao i Moračani, već u XVII stoljeću počinju borbu protiv Turaka, i pod uticajem cetinjskih vladika uključuju se u opću borbu Brđana i Crnogoraca protiv osvajača. Također idu u pomoć i okolnim brdskim plemenima a najpoznatiji događaj je kad su 1774. godine spasili Kuče-Drekaloviće sigurne pogibije pa ih doveli u Rovca, gdje su ostali punih 7 godina. Rovčani su sudjelovali u svim većim bojevima s Turcima i postali jedno od najratobornijih brdskih plemena. Zbog prenaseljenosti i oskudice, Rovčani su se selili u svim pravcima, od Bosne, Hercegovine, preko Srbije do Kosova i do Metohije. tijekom stoljetnog raseljavanja često su mijenjali prezimena ali krsnu slavu, Svetog Luku, nisu nikada. 
Rovca, karta područja plemena
Izvor: Montenegrin Ethnic Association of Australia 
|
Rovačka bratstva
Bratstvo Bulatovića Bratstvo Bulatovića potiče od Bulata, sina Gojakova. Bulat Gojakov se naselio u selo Gornja Rovca, u zaselak Grablje. Bulat je imao sina Vuksana, kneza rovačke nahije koji je upisan u hercegovačkom tefteru 1477. godine. Svi Bulatovići potiču od Batrića i Bogića (Vuksanovi sinovi). Batrićeve potomke zovu Gornjorovčani ili Batrićevci, a Bogićeve potomke zovu Cerovčani ili Bogićevići. Batrić Vuksanov imao je četiri sina: Dragića, Ilijana, Dragišu i Vuka. Od Dragiše Batrićevog potječu: Sekulići, Tomići, Vučelići i Savići. Od Ilijana Batrićevog potječu: Ivanovići, Minići, Noveljići, Radivojevići, Radulovići, Bogdanovići, Milijići, Todorići i Išići. Od Minića su Ogranci Dminići, Niketići i Toškovići. Od Dragića Batrićevog su Mrtvodubočani: Nenadići, Bajovići, Pešići, Zrnovići, Đurkovići i Boškovići. Od Boškovića su Đokići, Lakićevići i Đurkovići. Od Vuka Batrićevog su Bulatovići u Kučima. Od njih su Tripkovići, Tokovići, Tomaševići, Todići, Klikovići, Budinići, Bolandžići, Bojanovići, Radunovići i Otaševići. Od Bogića Vuksanovog su ogranci: Đurovići, Golubovići, Laketići, Tapuškovići, Ćetkovići, Todorovići, Radojičići i Savići. Od Đurovića su Đinđići. Od Golubovića su Adžići i Ćatovići. Od Laketića su Redžići. Od Tapuškovića su Purenovići i Puškovići. Od Todorovića su Radojevići. Postoji još rodova koji su poreklom od Bulatovića: Baščarevići, Barudžije, Veljovići (ogranak Stajovića iz Mrtvog Dubokog), Veličkovići (ogranak Stajovića), Dacići, Došljaci (ogranak Stajovića), Ćalovići, Đurašinovići (Radoičići i Todorovići), Živkovići, Karličići (neki se prezivaju Karlice), Kljajići (od njih su Marinkovići, Markovići, Jakšići, Radivojevići), Krcalovići, Lončari, Vukovići, Maraševići (promenili slavu, slave Sv. Savu), Marićevići, Maričići, Markišići, Merdovići, Mijatovići, Mišelići, Nešovići (ogranak Stajovića), Pavićevići, Perovići (žive u Toplici i Jablanici), Pođanin (ogranak Stajovića), Radovanovići, Rovčanin, Stanišići, Tacovići (ogranak Stajovića), Ćalovići, Ćesaci, Ćućilovići, Ćupovići, Crnčevići, Čitlučani ili Čibučani, Džudovići (ogranak Stajovića), Pajovići (žive u okolini Arilja i Guče i od njih su nastala prezimena: Dimitrijevići, Jovanovići, Radonjići, Bojovići, Đokovići, Timotijevići), Bulat. Bratstvo Vlahovića Vlahovići nose prezime po Gojakovom sinu Vlahu. Vlaho se doselio u Bogutov Do i tu formirao svoju porodicu. Imao je dva sina Bogetu i Nikolu i kćer Seniju. Od Bogetovih sinova nastala su uža bratstva (ogranci): Vukanovići, Đuraševići, Palevići, Raičevići i Simonovići. Preseljenjem dela Bogetovih potomaka u Srbiju 1878. – 1903. nastali su novi ogranci: od Vukanovića - Božinići, od Palevića - Milovanovići, od Raičevića - Mikovići... Od Nikolinih sinova razvili su se ogranci: Veljovići, Durovići, Đuričići, Jukovići, Markovići, Martinovići, Nicovići i Selići. Od ovih ogranaka jedan broj porodica se odselio u Srbiju i od njih su nastali novi ogranci. Od Durovića - Spasojevići, Spasići i Pajovići, od Nicovića - Sekulići. Od Muća Nikolina razvilo se pet ogranaka: Jovovići, Milajići, Milićevići, Novakovići i Pekovići. Od Jovovića razvili su se Lakićevići. Od Pekovića nastali su ogranci Vuksanovići i Mitrovići. U Vasojevićima su naseljeni Bogavci koji tvrde da potječu iz Rovaca i da su ogranak Vlahovića. Bratstvo Šćepanovića Bratstvo Šćepanovića je dobilo prezime po Šćepanu Gojakovom. Šćepan se naselio u selo Liplje, na desnoj obali Morače u blizini samostana Morača. Pošto u Lipljima nije bilo dovoljno obradive zemlje, Šćepanovi potomci se sele u Velje Duboko, u Višnje i u Međurečje. Šćepan Gojakov je imao pet sinova: Vukca (Vuka), Vlatka, Božidara, Stanišu i Radoja. Potomstvo Staniše Radonjina dijeli se na ogranke: Boškovići (u Barice, Polja i Rovačko Trebaljevo), Mucovići, Radojičići. Od Boškovića su Vučetići i Dimbovići. Od Radoičića su Draškovići, Krstovići, Mišovići, Đekići i Vujinovići. Od Draškovića su Bećkovići, Vujovići, Krstići, Markićevići, Radojevići i Delimarkovići. Od Mišovića su Rovčani (n). Od Đekića su Grezići. Od Vujinovića su Milići. Potomstvo Marka Petrova: Lazarevići i Lešperovići. Od Lazarevića su Jovanovići, Milunovići i Jokovići. Od Lešperovića su Vidići i Vaganari. Od Vidića su Milovanovići. Potomstvo Šćepana Petrova su: Kovačevići i Gogići. Od Gogića su Gugići i Vukojičići. Od Kovačevića su: Mandići, Simonovići, Penjajići, Bojovići, Veljovići i Rupovići. Od Mandića su Puletići i Božovići. Grabljani su Šćepanovići iz Strateške Gore koji se dele na sedam ogranaka. Potomci Stanka Stamatova su: Vukovi, Ninoševići i Rakitići. Od Rakitića su Jokovići. Potomci Jezdimira Jegorijeva su tzv. Davidovići. Potomci Puriše Ristova tzv. Šćepanovići – Purišići i od njih su: Đokići, Vesnići i Toškovići. Postoji još rodova koji su poreklom od Šćepanovića: Bojovići (roduju se sa Mutapovićima), Božovići (roduju se sa Mutapovićima), Bogdanovići (roduju se sa Mutapovićima), Vukašinovići (roduju se sa Mutapovićima), Gojkovići (roduju se sa Mutapovićima), Zubanovići, Joksimovići (rodujju se sa Mutapovićima), Jokići (roduju se sa Vojinovićima, Kostićima i Milićičima), Jakšići, Jakovići (potiću od Jakšića iz Višanja), Kostići (roduju se sa Jokićima, Miličićima i Vujinovićima), Krasojevići (roduju se sa Mutapovićima), Karovići (potiču od Kara, brata vojvode Mutapa Lazara - Jovanovići), Kezunovići (od Miličića), Mrdovići (ogranak Jakšića), Miličići, Mutapovići, Mićići (roduju se sa Mutapovićima), Mulići (roduju se sa Mutapovićima), Odovići, Porubovići, Stanojevići (u Viči), Stjepanovići (potiču od Mitra, brata vojvode Lazara Mutapa), Stamatovići, Čičarevići (roduju se sa Perišićima, Vujovićima, Čelebićima i Boškovićima), Čelebići (ne treba ih miješati sa istoimenim muslimanskim rodom u Bosni). Bratstvo Srezojevića Bratstvo Srezojevića je dobilo prezime po Stojanu Gojakovom, zvanom Srezoje. Ovo prezime nije nikada ozvaničeno, niti je kao takvo, bratstveničko, prezime u prošlosti postojalo, sem što su znali da su potomci Srezoja Gojakova. Srezoje je imao četiri sina: Radonju, Radiča, Luku i Vukaša. Po knezu Ivanišu Radonjinom, Srezojevići koji su se odselili u Popovo i Poljicu dobijaju prezime Ivanišević. Od roda Ivaniševića razvili su se ogranci Lipave, Mostarici, Seteničići, Gligići, Runde, Milići, Čolak i drugi... Od Neneza Srezojevića su Jovanovići, Ilinčići, Markovići. Od Jovanovića je nastalo bratstvo Maksimovići. Od Maksimovića su Popovići (u Kolašinu), Novakovići (u Lipovu). Ogranci Ilinčića su Nikići i Mijatovići. Od Mijatovića su nastali Vulovići, Mišovići i Novići. Potomstvo kneza Bogdana Vojinića (Lješnjanina) Knez Bogdan Lješnjanin se prvo doselio s Čeva u Lješansku nahiju pa onda u Rovca. Imao je četiri sina od kojih su se razvila bratstva: Vukovići, Jankovići, Jokovići, Jovovići, Perišići i Bukilići. Bratstvo Radulovići kažu da potječu od onih Radulovića iz Komana (Katunska nahija). Ostala bratstva u Rovcima Radovići (davno doseljeni iz Morače, Mioska), Pižurice su podrijetlom iz Kuča, od Drekalovića, doseljeni u Rovca (Velje Duboko) u 17. stoljeću. Janjuševići su iz Ozrinića, a daljnje podrijetlo iz Banjana, Radmanovići su iz Zagarača, Miletići su po nekima starosjedioci, a po nekima doseljenici iz Bjelopoavlića, Sinđići (starosjedioci), Dmitrići (starosjedioci), Petričići (iz Katunske nahije), Kovačevići iz Bjelopavlića, Jukići iz Bosne i Tatići. |
|
Geografski položaj. Morakovo se nalazi u krajnjem istočnom dijelu Župe. Dolina Morakova je uska i ima oblik ledenjačkih valova sa strmim visećim stranama, naročito prema Štitovu. Na izgled reljefa u naselju Morakovo veliki utjecaj su imali fluvioglacijalni procesi. Vidljivi su ostaci morena kuda se kretao ledenjak ka donjem dijelu Župe. Naselje, koje se dijeli na Gornje i Donje Morakovo, se formiralo u dolini rijeke Gračanice. Postoji mišljenje da je na prostoru Morakova nekada postojalo jezero, koje je nastalo poslije otapanja ledenjaka i da je naselje po tom jezeru ("moru" nazvano u narodu) dobilo i ime Morakovo. U prilog tvrdnji o postojanju jezera ide i glina u morenama na području Morakova. Kasnije je rijeka Gračanica probila čeonu morenu i usjekla svoje korito u nju i tim putem je jezero oteklo.
Povijesni pregled. Ne postoje detaljni podaci kada se prvi put pominje naselje Morakovo. Ipak se zna da je bilo naseljeno i u srednjem vijeku, što dokazuju ostaci srednjovjekovnog utvrđenja zvanog u narodu Jerinin grad. Prema predaji gradila ga je žena Đurđa Brankovića u narodu znana kao prokleta Jerina. Međutim ova legenda se ne temelji na povijesnim izvorima. U srednjem vijeku kroz Župu prolazio je važan trgovački put od Onogošta (današnji Nikšić) do Brskova (iznad Mojkovca), a utvrđenje u Morakovu služilo je kao zaštita tom važnom trgovačkom putu. Pojedini znanstvenici tvrde da je "Jerinin grad" podignut još u rimsko doba. Dr. Erdeljenović i Vuk Karadžić smatraju da je grad podigao Ivan Crnojević za obranu od Stjepana Kosače. Međutim iz povelje koju je dobio Herceg Stjepan saznajemo da se ovaj grad zvao Susjed i da je pripadao Herceg Stjepanu. U tim poveljama iz 1444. i 1454. godine upućenih od aragonsko-napuljskog kralja Alfonsa i u povelji iz 1448. godine od svetog-rimskog cara Fridriha, o Susjedu se govori kao o rimskom vojnom utvrđenju. Poslije pada pod Turke taj grad gubi značaj i biva prepušten zubu vremena. Morakovo se u turskim tefterima (popisima) prvi put pominje 1477. godine. Stanovništvo. Pretpostavlja se da su prvi naseljenici u Morakovu bili Iliri, zatim Lužani i Slaveni, koje su kasnije potisnuli pleme Nikšići. Većina današnjih stanovnika Morakova vode porijeklo po narodnom predanju iz Vasojevića. Naselje Morakovo po katastru ima površinu od 35,38 km2. Prema popisu iz 2011. godine broj stanovnika je 336, što je 9,50 stanovnika na km2. O broju stanovnika u naselju Morakovu i broju domaćinstava nemamo sigurne podatke sve do popisa iz 1948. godine kada je u Morakovu živjelo 422 stanovnika u 90 domaćinstava. Godine 1961. broj stanovnika u Morakovu je iznosio 430 u 94 domaćinstva, dok je 2003. godine bilo je 383 stanovnika u 110 domaćinstava. Demografski podaci pokazuju pad i stagniranje broja stanovnika ukidanjem statusa općine 1954. godine. Iseljavanje iz Morakova, posebice je bilo uočljivo u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, u vrijeme industrijalizacije i prelaska u veće gradove velikog broja mladih ljudi. U razdoblju 1971. i 1981. godine broj stanovnika stagnira, da bi već na početku 1991. godine bio zabilježen pad broja stanovnika koji se blaže nastavio i na popisu iz 2003. godine. Trend pada broja stanovnika nastavio se, čak i jačim intezitetom, u slijedećem desetljeću (popis iz 2011. godine). Dodatni uzrok pored odseljavanja iz Morakova je i pad prirodnog priraštaja, što se vidi i na podacima o broju učenika u područnom odjeljenju osnovne škole "Dušan Bojović". Školske 1960/61 godine bilo je upisano 93 učenika u područnom odjeljenju u 4 razreda. Godine 1981/82 u Morakovu je školu pohađalo 52 učenika. Školske 1991/92 godine školu u Morakovu pohađalo je 46 djece, a 1999/2000 svega 20 učenika. Razlog većeg iseljavanja stanovništva iz Morakova su i udaljenost od grada, hladnija klima u odnosu na ostatak Župe, manje plodnog zemljišta, dugotrajnije neulaganje u infrastrukturu ovog naselja, ali i visoka stopa nezaposlenosti. IZVOR RADULOVIĆ, Jovo; RADULOVIĆ, Vesna: Strategija razvoja Župe 2019-2025. Izdavači: Župa u srcu, Društvo mladih ekologa. 2019 (PDF) |
Planinarenje. Od sela Morakova, preko Zabrana kralja Nikole, vodi planinarska staza na planinu Maganik.
|
|
Opći opis. Zabran kralja Nikole, iznad Gornjeg Morakova, je šumovito područje između planine Prekornice na jugu, Miljevca na jugoistoku i Maganika na sjeveru, te istočno od sela Morakova u Župi nikšićkoj - na samom istočnom kraju Župe. Udaljen je oko 25 kilometara od centra Nikšića.
Područje Zabrana je izuzetno bogato florom i faunom, Obilježava ga izuzetna očuvanost postaglacijalnih oblika reljefa (glacijalni valovi), obilje pitke vode, te posebne ambijetalne i pejzažne vrijednosti. Kralj Nikola je Zabran dobio na poklon od župskog plemena Marojevići (mještani Morakova) i koristio ga je za odmor i lovište. Zabran je dobio naziv jer je samo kralj mogao sa svojim prijateljima loviti u ovoj šumi. Za stanovnike Nikšićke Župe od posebno je važnosti ovo mjesto jer se sa ovoga lokaliteta Župa opskrbljuje pijaćom vodom. Izvor pitke vode u Zabranu nosi naziv Kralja Nikole. Danas ovaj predjel izuzetnih prirodnih obilježja služi kao često izletište građana Nikšića, ali predstavlja i oazu s ograničenim utjecajem čovjeka na floru i faunu. Biljni i životinjski svijet. Ovdje je u amfiteatralnom prostoru prisutno nekoliko dobro očuvanih šumskih zajednica kao što su: zajednica brdske bukove šume (Fagetum moesiacae montanum), zajednica bukovo-jelove šume (Abieti-Fagetum moesiacae), zajednica crnog bora (Pinetum nigrae montenegrinum) i zajednica bora munike (Pinetum heldreichii mediterraneo-montanum) koje daju izvanredan estetski doživljaj. Osim endemskih i reliktnih biljnih vrsta ovdje je zastupljena i endemoreliktna vrsta planinski javor (Acer heldreichii subsp. visianii). U šumama Zabrana žive medvjedi, vukovi, jazavci i druga sitnija divljač. Planinarenje. Zabranom prolazi planinarska staza kojom se iz smjera Morakova ide za Rekočicu i dalje Maganičko polje te vrhove Maganika. Nekada se ovaj smjer koristio i kako bi se iz područja Nikšića došlo do poznatog manastira Morača u kanjonu istoimene rijeke. Turizam. U prošlosti osim izletišta tu su postojali bungalovi, restoran kao i sportski tereni, danas, međutim samo su vidljivi ostaci temelja tih građevina. 1970-ih godina izrađen je projekt izgradnje Ski centra u ovom dijelu Župe, koji kasnije napušten. 
Zabran kralja Nikole
Zabran kralja Nikole
Gusta bukova šuma u Zabranu kralja Nikole. Zabran je šumovito područje između planine Prekornice na jugu i Maganika na sjever, te istočno od sela Morakova u Župi nikšićkoj. Udaljen je oko 25 kilometara od centra Nikšića. Ovo područje je izuzetno bogato florom i faunom, obilježava ga izuzetna očuvanost postaglacijalnih oblika reljefa (glacijalni valovi), obilje pitke vode, te posebne ambijetalne i pejzažne vrijednosti. Kralj Nikola je Zabran dobio na poklon od župskog plemena Marojevići i koristio ga je za odmor i kao lovište. Zabranom prolazi planinarska staza kojom se iz smjera Morakova ide za Rekočicu i dalje Maganičko polje te vrhove Maganika. Nekada se ovaj smjer koristio i kako bi se iz područja Nikšića došlo do poznatog manastira Morača u kanjonu istoimene rijeke. |
Zabran Kralja Nikole
Autor: Zupa u srcu Datum objave: 13.6.2024. Opis. Zabran Kralja Nikole nalazi se dvadesetak kilometara od centra Nikšića, na samom istoku Župe. Zabran kralja Nikole, iznad Gornjeg Morakova, je krajolik sa izvanrednim pejzažnim vrijednostima, gdje je u amfiteatralnom vrlo upečatljivom prostoru prisutno nekoliko dobro očuvanih šumskih zajednica. Zabran kralja Nikole su mještani Morakova u znak poštovanja poklonili crnogorskom Kralju Nikoli. Zabran je dobio naziv jer je samo kralj mogao sa svojim prijateljima loviti u ovoj šumi. Pravim zaljubljenicima u prirodu ovo mjesto treba da bude inspirativno, jer nedaleko od Zabrana i sela Morakova postoji planinarska staza koja vodi na planinu Maganik, a iz Zabrana možete stići na Ponikvicu i Studeno, što će vam pružiti sjajnu avanturu. Zabran će uskoro postati Spomenik prirode i tako dočekati da bude stavljen pod jedan vid državne zaštite kako bi se očuvale njegove izvorne prirodne vrijednosti. Ovu aktivnost je realizovala organizacija Župa u srcu u saradnji sa Mrežom za ruralni razvoj u okviru regionalnog projekta “Ojačano umrežavanje na Zapadnom Balkanu za socio-ekonomski razvoj ruralnih područja (SEDRA II)”, koji finansira GIZ. Morakovska bara (lokacija Blace)
KOORDINATE 42.705556, 19.218889 Morakovska bara (nalazi se uz izvor rijeke Gračanice) izvorno je jedan od najznačajnijih znanstvenih lokaliteta, s endemskim biljnim vrstama. Međutim, posljednjih godina to je područje znatno ugroženo. Jedan od razloga je sječa šume, posebno na višim kotama, gdje je nekad bila prašuma koja je akumulirala sniježne padaline tako da je vode iz Zabrana bilo tokom čitave godine. Drugi razlog je eksploatacija vode iz Zabrana za potrebe stanovnika Župe i treći je neodgovoran odnos lokalne samouprave prema ovom vrijednom lokalitetu u vezi odugovlačenjem odluke o inicijativi da se Zabran proglasi zaštićenim područjem. Morakovska bara biva sve zapuštenija i degradirana invazivnim biljnim vrstama, a šume oko nje je sve manje i manje. 
Pogled iz zraka na Morakovsku baru
Izvor: Google Earth, 2024. 
Pogled na Morakovsku baru
Izvor: Facebook grupa "Župa u srcu" |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected] INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|