Bukumirsko jezero
Jezero ledenjačkog porijekla, leži na morenskoj pregradi koja se prostire između grebena Torača, Zagona i Đebeze na nadm. visini od 1448 m.

---

SREDIŠNJI DINARSKI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Kučke planine (Žijovo) > Vodič > Oko Bukumirskog jezera

3. OKO BUKUMIRSKOG JEZERA

---

Detalj topografske karte; mjerilo 1:25000, sekcija Žijovo 149-3-3, podaci iz 1972. god., tiskano 1980. godine.

Dolina Jezera

Između grebena Đebeze i Torača na sjeveroistoku, dva Velja vrha (koji su zapravo sjeverni grebenski izdanci Surdupa) i Pasjaka na jugu proteže se 4-5 kilometara duga dolina ledenjačkog porijekla, s više terasa i morenskih pregrada. Jednom od tih pregrada ujezerena je i voda Bukumirskog jezera. Sjeverni dio doline Jezera proteže se u smjeru sjever-jug, a zatim, idući dalje prema prema jugu, ona lagano skreće prema jugoistoku.

Pogled na dolinu Jezera, s ceste koja vodi od Veruše i katuna Mokra, preko prijevoja Škala (1572 m, između Đebeze i Torača), prema Medunu.

"Etnopis" – Bukumirsko jezero: ljepota Kučkih planina i duh plemena Kuči
Autor: RTV Podgorica Datum objave: 30.10.2025.
Opis. U novoj epizodi emisije „Etnopis“ otkrivamo prirodne ljepote Bukumirskog jezera i bogatu tradiciju plemena Kuči.  Kroz priču o planinarenju, turizmu i kulturnom nasljeđu Kučkih planina, sagovornici iz Turističke organizacije Podgorica približavaju nam ovaj dragulj prirode i istorije. Autor: Miljan V. Živković Emisija “Etnopis” – TV Podgorica

ĐEBEZA
NADMORSKA VISINA 1755 m

Đebeza je visinom od 1755 m niži izduženi grebenski vrh na sjevernom dijelu masiva Žijova. Proteže se dinarskim smjerom između dolina Veruše na sjeveru i Mokre na istoku te doline Jezera na jugu i Ubogog dola na zapadu. U produženju Đebeze prema sjeveroistoku je nešto niži greben Zvekotuša. Greben Đebeze se nastavlja istim smjerom prema jugoistoku i prelazi u nešto viši greben Torača (1875 m), od kojega ga odvaja prijevoj Škala (1572 m).

Đebeza u suton
Pogled od južne obale Bukumirskog jezera. Iza Đebeze lijevo su stijene grebena Zvekotuše.

Detalj topografske karte; mjerilo 1:25000, sekcija Žijovo 149-3-3, podaci iz 1972. god., tiskano 1980. godine.

Na brdu Đebezi nalazi se "strašna" jama Zveketuša, za koju narod kaže kako "u njoj tutnji i duva".

Katun Popovića

Katun Popovića smjestio se između obronaka Đebeze, Bukumirskog jezera i sjeveroistočnih obronaka Zagona. Njegovim zapadnim rubom prolazi cesta Medun - Mokra, a kroz sâm katun prolazi njezin odvojak prema Bukumirskom jezeru i Katunu Jezero (Ivanovića).

Na katunu Popovića

Katun Popovića i Bukumirsko jezero

Bukumirsko jezero

Glacijalno jezero u Kučkoj krajini, na istočnom dijelu Crne Gore, površine 19.320 m2, dugo je 210 m, široko 130 m, duboko do 16,8 m.[1] Duljina jezerske obale iznosi 585 m. Leži na morenskoj pregradi koja se prostire između grebena Torača, Zagona i Đebeze na nadmorskoj visini od 1448 m. Vodom se puni putem oborina, otapanjem snijega i iz povremenih izvora s katuna Ivanovića. Razina vode u jezeru ima neznatne oscilacije koje iznose do jednog metra. Oko 15% jezera obraslo je barskim biljem koje je u ekspanziji. Voda je u jezeru alkalna.

Bukumirsko jezero je autohtono stanište crnogorskog daždevnjaka (Triturus alpestris montenegrinus), endemske vrste koju je 1951. otkrio i prvi opisao Milutin Radovanović. Ova podvrsta planinskog mrmoljka (Triturus alpestris), u narodu poznata kao »žmigavac«, gotovo je iščezla iz jezera zbog višekratnog poribljavanja jezera.

Do jezera vodi 50-ak kilometara dug asfaltirani put od Podgorice preko kučkih sela Doljani, Vrbica, Gornji i Donji, Medun, Dučići, Bezjova, Gornje i Donje Kržanje i Stravča. Može mu se pristupiti i iz smjera Veruše (veza prema Kolašinu, Andrijevici odn. Podgorici) preko Mokre.

Jugoistočno od jezera, na padinama Zagona i Veljeg vrha nalazi se šumsko područje Gvozd, obraslo bukovom šumom.

IZVOR Wikipedija. Bukumirsko jezero )sh)

Bukumirsko jezero

Bukumiri 

Bukumiri su staro predslavensko stočarsko pleme iz Crne Gore koje je poznato tek po predajama koje se pričaju među Kučima, a koji su živjeli u području oko  Bukumirskog jezera i visoravni Momonjevo. O njima svjedoče, osim priča, tek nadgrobni spomenici kiljani. Bukumiri su vjerojatno srodnici Mataguža, iza kojih su ostali kiljani na brdu Ćafi od Nikića, južno od sela Ptiklja (nom. Ptikalj). I jedni i drugi doživjeli su sličnu sudbinu, Bukumiri su se prema predajama Kuča poubijali u međusobnom obračunu (krvnoj osveti) blizu Bukumirskog jezera. O njima je pisao Jovan Erdeljanović, koji je zaključio da ni Bukumiri i Mataguži, kao ni kiljani koji su iza njih ostali nemaju ništa zajedničkog sa Slavenima (Kučima), te da su im prethodili.
Vrlo je moguće kako su Bukumiri bili romanizirano ilirsko ili vlaško pleme koje su, poput ostalih plemena na tome području, nakon 6 stoljeća asimilirali Slaveni, zadržavši svoje ime.

Prof. dr Jovan Kovačević je zapisao: Crnogorsko - hercegovačka tradicija razvrstava etape naseljavanja na tri sloja: najmlađi - današnji, koji se istorijski može pratiti do roonačelnika bratstava i plemena u XVI vijeku ili najranije u kraj XV vijeka, na srednji tzv. Lužane ili stare Zećane, koji bi odgovarali srednjevjekovnom stanovnštvu Zete, i najstariji sloj, u koji spadaju Grci, rijetko Rimljani, Jaudije, Kriči, Španji, Bukumiri i drugi. (Dr J.vKovačević; Istorija Crne Gore; Knjiga prva, str. 307; Titograd 1967.)

Postojala je pretpostavka kako ime ovog plemena potječe iz albanskog jezika buku+miri, što znači dobar kruh, što bi ukazivalo na njihovo relativno bogatstvo; V. Sekulović ovo odbacuje i pretpostavlja da je ime iskvareni oblik riječi bogumili. Međutim, niti o ovome nema vjerodostojnih dokaza. S. Bukumirović, srpski arheolog, odbacuje i ovo i pretpostavlja da je ime nastalo iz grčkog jezika buk+miri što znači mnoštvo stoke.

Dr Srbislav Bukumirović piše
Slažem se sa V. Sekulovićem da ime bukumiri nema nikakve veze sa albanskim jezikom, ali se ne slažem sa njegovom tvrdnjom da su bukumiri nastali od bogumila. Za vreme studija zavoleo sam starogrčki jezik i napamet naučio početak Ilijade, koji nisam zaboravio do današnjeg dana. Već u drugom redu Ilijade Homer koristi reč „MIRI“, koju Sabadoš i kolege prevode sa rečju „nebrojene“, dok Njegoš u svom prepevu koristi reč „mnoga“. Nemački, Altgrihische Worterbuch na Internetu pravodi kao bezbroj,mirijadu. Iz istorije znamo da se konj Aleksandra Makedonskog zvao Bukefal, što „Vikipedija“ i drugi sajtovi prevode kao „Volovska glava“. U Leksikonu (rečniku) Lidl Harta stoji bull-headed,što bi u bukvalnom prevodu bilo Bik-glavom. U Leksikonu (rečniku) Lidl Harta stoji da reč buk = bukolos znači vodič goveda- stoke. (tend cattle). Prema tome proizilazi da Bukumiri znači mnogo (nebrojeno) volova odnosno govedi. To je naziv za stočarska plemena koja imaju mnogo goveda. Mi smo već na početku naveli citat iz „Vikipedije“, gde se navodi da su Bukumiri stočarsko pleme. Ime su mogli dobiti od grčkih kolonista koji su imali svoje kolonije na Jadranu, pa su trgovali sa zaleđem. Jedna od tih kolonija bila je Budva. Kako ističe S. Popović u monografiji „Antička Budva“ „Grčka kolonizacija Jadrana znači prvenstveno trgovački poduhvat ka osvajanju novih tržišta za razmenu dobara sa Ilirima. Zahvaljujući međusobnim kontaktima postepeno se formira grčko-ilirska kulturna simbioza u periodu od početka VI veka pre n. e.“

Bukumiri su nekada živjeli na području Bratonožića (sjeverozapadno od Bukumirskog jezera, preko Male rijeke). Iz nekog su ih razloga pripadnici drugih plemena prezirali i odbijati se oženiti za žene iz Bukumira. S vremenom su isčezli s tog prostora, ili su bili asimilirani od Bratonožića.

Danas postoje prezimena Bukumirić i Bukumirović.

IZVORI Wikipedija - Bukumiri; Srbislav Bukumirović: Ilijada i Odiseja i Bukumiri

Povratak montenegrinusa u Bukumirsko jezero
​Izvor: Životinjsko carstvo 

Ekološka nevladina organizacija Društvo za zaštitu herpetofaune, gmizavaca i vodozemaca, planira pokretanje projekta povratka crnogorskog mrmoljka u Bukumirsko jezero. Vodozemac ''crnogorski mrmoljak'', poznat u narodu kao žmigavac, endemična je podvrsta planinskog mrmoljka, i karakteristična je jedinka za Crnu Goru [Triturus alpestris montenegrinus].
- Posljednja istraživanja su dokazala da je montenegrinus iščezla podvrsta. To je prouzrokovalo neplansko poribljavanje, i time je iskorijenjena ova vrsta vodozemaca, koji se svrstava u prirodne znamenitosti Crne Gore - kazala je predsjednik Društva i herpetolog Zavoda za zaštitu prirode Crne Gore.
​Karakteristično za 'žmigavca', za razliku od planinskog mrmoljka, je što u razvojnom stupnju ''punoglavca'' 

Poštanska marka, izdanje Pošta Crne Gore iz 2011. godine, s prikazom crnogorskog daždevnjaka

​odnosno mladunca je polno zrela jedinka. Herpetolog [znanstvenik koji izučava reptile i amfibije] profesor Milutin Radovanović otkrio je i opisao ovu podvrstu 1951. godine.
- Ribe su opasnost za skoro sve uzrasne stupnjeve razvitka mrmoljaka, od jaja do odrasle jedinke. Posebno je ugrožena ova podvrsta koja čitav životni ciklus provodi u vodi - kazala je i dodala da obični mrmoljci u odraslom i polno zrelom stanju jedan dio vremena provode na kopnu. 
Širović je kazala da je Bukumirsko jezero veoma značajno kada je u pitanju herpetofauna. 
- Sa nastavkom redovnog detaljnog monitoringa jezera moguće je pokušati obnoviti oblike sa alternativnim putem u životni ciklus, pod uslovom da se izlovi riba. Za relativno kratko vrijeme moguća je restauracija populacije mrmoljaka istakla je i dodala da se pri tome mrmoljci moraju uzimati iz okolnih lokvi i barica.
Prema njenim riječima, jezero se mora zaštiti od nekontrolisanog poribljavanja. Cilj projekta je podizanja javne svijesti o vrijednosti Bukumirskog jezera.
- Dosadašnja istraživanja su pokazala da je ovo jezero jedno od najugroženijih vodenih ekosistema, tako da mu je potrebno dati prioritet u zaštiti i napraviti program njegovog očuvanja i upravljanja kazala je. 
Ona je istakla da im je za realizaciju projekta potrebna puna saradnja mještana i građana, koji u okolini Bukomirskog jezera imaju vikendice. 
- Nadamo se i punoj pomoći i podršci Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede u sprječavanju nekontrolisanog poribljavanja kazala je.

Ženka crnogorskog daždevnjaka iz Bukumirskog jezera
Izvor: ​Benny Trapp's Foto Datenbank - http://www.fototrapp.de/

Narodna predaja o Bukumirima

Prema narodnoj predaji, jezero je ime dobilo po Bukumirima, nomadskom neslavenskom narodu koji je živio uokolo jezera.

Legenda priča kako je u jezeru živjelo mnoštvo mitskih bića koja su plašila Bukumire, a prema drugoj verziji radilo se o zmaju koji je povremeno noću izlazio i također plašio Bukumire. Oni su odlučili to prekinuti i od samih mitskih bića iz jezera doznali su način kako to učiniti. U okolici su posjekli brojno drveće i naložili veliku vatru podno goleme stijene koja se uzdiže nad jezerom. Ogromno kamenje doveli su do usijanja i tako užareno ga bacili u jezero, kuću tih bića, odn. kuću zmajevu. Jezero je odmah proključalo. Prema jednoj priči zmaju se krila zapališe i on ljuto prokle Bukumire: Kad ne možete s drugima, dabogda ne mogli ni sa sobom! Kletva se ispunila. U međusobnoj borbi, nestadoše Bukumiri ("istražili se"). Nadomak jezera i dalje stoji kamenje koje podsjeća na legendu o Bukumirima. Prema drugoj verziji, umjesto zmaja, iz jezera je nakon ključanja vode, iskočio čovjek na bijelom konju, koji je također bacio kletvu na Bukumire zbog toga što su napravili i prokle ih da se međusobom poubijaju.
 
I kasnije se govorilo kako zmaj još živi u jezeru i da on dobroćudnim ljudima, ako su plemeniti, šapatom kaže tajnu za osvajanje nečijeg srca, a u slučaju da ju odaju bivaju prokleti.

Priča se i kako se u jezeru kupaju vile koje pjevaju zanosne pjesme i mame mladiće da uđu u vodu.

Još jedna priča govori da je jezero nastalo kada se neki žedni putnik, koji je prolazio ovim krajem, sjeo odmoriti i pomislio: Lijepog li mjesta, a nigdje vode. I pomolio se Bogu za kap vode. Ujutro kada se probudio, u uvali ispod mjesta gdje je zanoćio, ugledao je pravo jezero. Od tada kruži priča kako jezero ispunjava želje.

Gradski vremeplov: Bukumirsko jezero
Autor: Gradska RTV Podgorica Datum objave: 22.9.2022.
Opis. Rubrika: Gradski vremeplov Tema: Bukumirsko jezero Autor: Branko Vukelić Emisija: Lice Podgorice Korišćeni djelovi videa "Bukumirsko jezero" ‪@GoranMPG‬

Katun Jezero

Na Katun Jezero, koji se nalazi pod zapadnim padinama grebena Torača, izdizali su članovi obitelji Ivanović. Nešto istočnije, na većoj nadmorskoj visini, na padinama Torača nalazi se i Katun Torač,  također s kolibama Ivanovića. Do jezera se stiže odvojkom ceste Medun - Katun Mokra kod Katuna Popovića, koji s istočne strane zaobilazi Bukumirsko jezero, a nakon što s jugozapadne strane obiđe i mali brijeg, počinju kolibe Katuna Jezera. Ovaj odvojak nastavlja i dalje blago nizbrdo travnatim humcima sve do uvale u kojoj se tijekom visokih voda formira periodično Dugačko jezero.  

Koliba katuna Jezero (Ivanovića) uz Dugačko jezero

Dugačko jezero (Malo Bukumirsko jezero)

Desetak, petnaestak minuta hoda od Bukumirskog jezera prema jugu stiže se do katuna Jezera (kolibe Ivanovića) koje se nalazi uz Dugačko jezero koje još zovu i Malo Bukumirsko. Jezero je periodično; vode koje u proljeće nastaju od topljenja snijega s okolnih vrhova slijevaju se u kršku uvalu i formiraju jezero, koje potpuno isuši već s početkom ljeta (oko 6. mjeseca). Jezero može doseći i dužinu od 200-tinjak metara. 

Periodično Dugačko, odn. Malo Bukumirsko jezero

TORAČ

KUČKE PLANINE Bukumirsko jezero - vrh Torač
Autor: Slobo Stefanovic Datum objave: 13.10.2024.
Opis. Planinarsko društvo ,,OMORIKA,, iz Užica je u periodu od petka 23. avgusta do nedelje 25. avgusta 2024. godine izvelo planinarsku akciju na Kučkim planinama u Crnoj Gori. 3. dan – 25. avgust (nedelja): Ovog dana je izvršen uspon na vrh Torač (1876 m). Staza je bila duga 6,1 km sa kumulativnim usponom od 470 metara. Sledi povratak u Užice do večernjih časova.

Katun Bljuštura

Katun se nalazi na oko 1495 m n.v. Do katuna se može stići asfaltnim putem iz smjera Podgorice preko kučkih sela Doljani, Vrbica, Gornji i Donji, Medun, Dučići, Bezjova, Gornje i Donje Kržanje i Stravča i preko katuna Kastrat. Pristup je moguć i od Veruše, preko Mokre, Škale i Bukumirskog jezera. Od ovoga katuna u smjeru sjeveroistoka vodi stara pastirska staza prema području Grope (rupa na albanskom) između grebena Zagona (na sjevernoj) i Treskavca (na južnoj strani). 

Katun Momonjevo
NADMORSKA VISINA oko 1773 m

Katun se nalazi na oko 1773 m n.v. Do njega se može stići pješačkom stazom iz katuna Bljuštura preko Gropa, te također i starim stočarskim stazama od Bukumirskog jezera ili od katuna Guzovalja preko Ćafe od Treskavca. Od katuna Momonjevo pruža se dobar pogled na padine planine Maglič.

Istočno od Momonjeva, prema Gropama nalazi se lokalitet sa u zemlju pobodenim kamenim kiljanima - prema legendi to je groblje starog plemena Bukumira). Kiljan i kod Srba (Slavena, op.) i kod Arbanasa (Albanaca, op.) predstavlja kamen, koji je uspravno postavljen na mjesto gde je pogođen i pao netko od neprijatelja. Ali i na mjestu gdje je bio veliki broj izginulih - za svakoga od njih postavlja se kiljan. Kiljanom se još često zove i svaki nadgrobni mramor na groblju [9] te također i kamen koji označava granicu imovine. 

Zagon i katun Momonjevo
Pogled s obronaka Surdupa

Katun Momonjevo
Pogled sa sjeveroistočnih obronaka Treskavca

Podaci o negdašnjem velikom broju Bukumira, nastanjenih na desnoj strani Lima, svjedoče nam, da je moralo biti nekog većeg iseljavanja bukumirskog iz njihova starog sjedišta u Bratonožićima. Može biti da je ovo iseljavanje bilo poslije bukumirske pogibije na visoravni Momonjevu (u sadašnjim Kučima), o kojoj svjedoči mnogobrojno mramorje, pobodeno po toj visoravni. Narodno predanje kaže, da su se tu Bukumiri poklali među sobom, a meni se čini vjerovatnije, da su tu Bukumiri došli u sukob sa starim Kučima i da su ih Kuči nadjačali i odatle za svagda prognali. Da su se Bukumiri zaista nastanili i u Srbiji, vidimo po tome, što ih ima u ibarskom selu Ponorima, gdje se i sad zovu Vukumire, slave Sv. Nikolu i zna se, da su se doselili »od nekud iz Crne Gore«.
IZVOR: Jovan Erdeljanović, Bratonožići, Srpski etnografski zbornik, knjiga XII, Beograd, 1909.