|
|
SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > MORAČKE PLANINE I MAGANIK > Ostrvica i Krnovska glavica
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Ostrvica, 1836 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.88088, 19.14496
Država: Crna Gora
Najviši vrh: Ostrvica, 1836 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.88088, 19.14496
|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Ostrvica i Krnovska glavica
- 
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef Ostrvice i okolnog područja
Podloga: Elastic Terrain Maps 2024. |
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Krnovo polje
Krnovo polje, pogled u smjeru sjeverozapada (Krnovska glavica i Vojnik-planina u pozadini)
Krnovo polje
|
OSTRVICA
|
|
Štirni Dô (katun)
|
|
|
Krnovo
Pogled na visoravan Krnovo s jednog od posljednjih vrhova Vojnika, prema istoku viših od 1500 m n.v. Na Krnovo se nastavljaju visoravni Lukavica i Konjsko, s kojih se izdižu Moračke planine. |
KRNOVO
|
Krnovo je visoravan u sjevernom dijelu Crne Gore. Okružena je ograncima planine Vojnik, koja se stupnjevito spušta prema Nikšićkom polju. Obuhvaća teritorij tri općine: Nikšić, Šavnik i Plužine. Nalazi se 6,5 km južno od Šavnika, oko 20 km sjeveroistočno od Nikšića i oko 50 km sjeverno od glavnog grada Podgorice. Zajedno s visoravnima Konjsko i Lukavicom čini podruje koje je među planinarima i ljubiteljima prirode popularno poznato kao "crnogorski Tibet". Prosječna nadmorska visina ove visoravni je oko 1.500 m. Nadaleko je čuvena po brojnim katunima i stadima ovaca koja su tu nekada pasla. Još je čuvenija po jakim vjetrovima koji preko nje pušu i zimskim mećavama.
Do visoravni je moguće stići vozilom magistralnom cesto Nikšić-Šavnik, s koje se skreće na križanju 15 km udaljenom od Jasenovog Polja (u pravcu ski-centra Vučje), također preko Župe nikšićke ili pak usponom iz doline šavničke rijeke Bijele. Zemljopis. Visoravan Krnovo se nalazi u središnjem dijelu Crne Gore, između Gornje i Župske Lukavice, doline rijeke Bijele, planine Vojnik i Nikšićke Župe. Okružena je ograncima planine Vojnik na zapadu, koja se stupnjevito spušta prema Nikšićkom polju, visoravnima Konjsko, Lukavica i Moračkih planina na istoku. Prosječna nadmorska visina visoravni je oko 1.500 m, a najviši vrh na obodu visoravni je Krnovska glavica, s nadmorskom visinom od 1.608 m. Visoravan je približno pravokutnog oblika, s pravcem pružanja od jugoistoka prema severozapadu, dužine 12 km i jugozapada prema sjeveroistoku, širine 10 km. Predstavlja širok prijevoj između visoravni Lukavice i planine Vojnik i razvođe između rijeka Pive i Zete, odnosno crnomorskog i jadranskog porječja na ovom području. U prošlosti je predstavljala i glavnu prometnu vezu između sjevera i juga Crne Gore.Krnovo je morfološki kratka zaravan zastrta morenskim nanosom ledenjaka koji su se spuštali s Gornje Lukavice prema dolini Biijele i Nikšićkom polju. Široko je otvorena prema planinama Loli, Konjsko, Lukavici i Vojniku i kotlinama, šavničkoj i Nikšićkom polju, pa je zato i izložena vremenskim nepogodama. IZVOR Krnovo. Wikipedija (sr) 
Visoravan Krnovo
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 
Pogled s Krnovske glavice na visoravan Krnovo, Krnovsko polje i Moračke planine
Greben Lole i gornji dio doline Bijele nalaze se u potpuno lijevo na fotografiji. Drugi greben (desno od Lole) je vijenac vrhova Kapa Moračka-Štit-Trpezarija. Slijedeći su Žurimi i Gackove grede i na kraju, prekriven šumom je Borovik. Ravno travnato područje desno je Krnovsko polje (Krnovo). Klima. Krnovo je poznato po vrlo karakterističkim klimatskim posebitostima. Na području Krnova i okolnim područjima vlada oštra visokoplaninska, subalpska klima. Cijelo područje je poznato po oštrim zimama koje donosi planina Vojnik koja dominira cijelim sjevernim dijelom Nikšićkog polja. Posebno su poznati česti snježni nanosi na visoravni Krnovo. Prosječna godišnja temperatura na Krnovu je samo 5 °C.
Morfološki otvoreno prema Nikšićkom polju, Bjelopavlićkoj ravnici i dalje prema Skadarskom jezeru i Jadranskom moru, Krnovo je i prirodnim i antropogeografskim obilježjima osobeno i jasno odvojeno od okolnih planinskih predjela. Upravo njegov položaj uvjetuje ekstremne zimske prilike, kakve su mećave s izuzetno velikom količinom snijega. Krnovo je pre svega relativno visoka visoravan u formi gorskog prevoja između znatno više Lukavice i planine Vojnik na jednoj strani, i daleko niže šavničke kotline na sjeveru i Nikšićkog Polja na jugu. Izmedu ove dvije kotline Krnovo predstavlja vrlo izrazitu klimatsku prepreku. Topli oblaci, nošeni južnim vjetrom s Jadrana na putu prema Durmitoru, do ovdje nemaju većih prepreka. Krajem novembra/studenog i u prvim zimskim danima sav padalinski teret u obiliku snijega sruči se na Krnovo. Zato prosječna debljina snježnog pokrivača ovde u februaru/veljači prelazi dva, a u nanosima čak četiri i više metara. Za ljude koji prelaze Krnovo u zimskim danima nije iznenađenje da tjednima, a ponekad i mjesecima, telefonske žice i stubove ne vide iz smetova. Nije Krnovo manje neobično niti pitomo ni tijekom ljeta. Prema pričama mještana, usred leta događalo se da se kiša pretvori u grad, a zatim i u snježnu vijavicu koja potpuno prekrije okolne pašnjake. Pamti se snijeg koji je pao 22.7.1967. i 19.8.1950. godine. Visoravan je čuvena i po jakim vjetrovima koji preko nje pušu. U okolici Nikšića dominantni su vjetrovi koji pušu sa sjevera i juga, koji pušu najvećom brzinom. Nešto su slabiji vjetrovi iz smjera sjeveroistoka i jugoistoka. Iz ostalih pravaca vjetrovi su dosta slabiji. Rezultati mjerenja brzine vjetra (m/s) za razdoblje od 9.9.2008. do 9.9.2009. godine, na lokacijama na Krnovu i u okolici: 
|
Promet. Preko Krnova prolazi stara cesta Nikšić-Šavnik, na nadmorskoj visini od 1475 m. Ovaj je prometni pravac tijekom zime najčešće zameten i neprohodan. Poslije izgradnje nove magistralne ceste preko planine Vojnik ova se cesta ne nalazi među prioritetnim za čišćenje snega.
Do izgradnje nove ceste preko planine Vojnik, Šavnik je svake zime zbog snježnih zameta bivao danima odsječen od svijeta. |
|
Vegetacija. Središnjem planinskom području Crne Gore pripada najveći dio visokoplaninskih pašnjaka i rudina u Crnoj Gori. Krnovo je predjel na kome dominira upravo pašnjački kompleks visokih planina.
Povijesni pregled. Na lokaciji Glogov potok pronađeni su ostaci grnčarije i naselja za koje se pretpostavlja da su ilirskog porijekla. Nekoliko bunara na ovom arheološkom lokalitetu i sredinom 20. st. još uvijek je služilo kao pojilište brojnim stadima katunara krnovskih katuna Suvo Polje, Smoljevine i Glogov Potok.
Krnovo je jedan od najnižih prijevoja između Primorja i sjevera Crne Gore, pa je ovuda i u srednjem vijeku išao put koji je povezivao Dubrovnik i Kotor, odnosno Onogošt na jednoj, i rudarski grad Brskovo na drugoj strani. Ovaj je put imao veliki prometni i magistralni značaj. Njime je prolazila roba koja je u to vrijeme imala veliku vrijednost. Na primjer, samo 1282. godine vrijednost trgovine koja je išla ovim putem bila je jednaka 3.220 konja, ili 276 jedrenjaka. Značaj ovog puta vidi se ako se uporedi s vrijednošću robe koja je prolazila nekim od najvažnijih europskih trgovačkih puteva toga vremena: promet robe koja je prolazila preko Krnova bio je jednak 10% prometa koji je 1267. godine išao Rajnom kroz grad Koblenz, ill oko 20% robe koja je tada išla preko prevoja Sankt Gotthard u današnjoj Švicarskoj, u to vrijeme glavne trgovačke veze između sjeverne Italije i zapadne Europe. Dolaskom Turaka promet preko ove visoravni gotovo je prestao. Od početka 16. do kraja 19. st. Krnovo ima više ulogu prepreke nego prijevoja, odnosno poveznice između crnogorskih župa na jugu i planinskog zaleđa na sjeveru. Na ovoj visoravni vodile su se mnoge borbe uskoka s Turcima. Prema pričama koje se prenose s koljena na koljeno, na Krnovu, pored puta koji od Nikšića vodi prema Šavniku davno je postavljeno spomen obilježje uskoku Vuku Lopušini za koga mnogi smatraju da je baš tu poginuo, iako postoje i mišljenja da je poginuo na planini Loli. Na ovoj visoravni vodile su se žestoke borbe i tijekom Drugog svjetskog rata. Na Krnovu se nalazi spomen ploča postavljena u sjećanje na borce poginule u borbama s talijanskim divizijama. Pred kraj rata, 26.8.1944. godine, ovde se zbio i sukob partizanskih i četničkih snaga, kada je Sedma omladinska partizanska brigada razbila je Gvozdeni puk Pavla Đurišića. Polovinom 20. st. opravdanost prometnice preko Krnova osporavana je činjenicom nemogućnosti održavanja zbog vremenskih nepogoda. Godine 1975. godine cesta je rekonstruisana i asfaltirana i tako je ponovno oživjela ova stoljećima najlakša i najprirodnija veza između sjeverne i južne Crne Gore, odnosno između dvaju značajnih točaka turizma, Durmitora i Crnogorskog primorja. |
|
Gospodarske aktivnosti na Krnovu. Krnovo je slabo naseljeno područje. Uglavnom se sastoji od poljoprivrednog zemljišta koje se obrađuje od proljeća do jeseni, a također se u posljednje vrijeme povećao i broj stočara, zbog povoljnih uvjeta koje pružaju planinski pašnjaci. U prošlosti je visoravan bila nadaleko čuvena po brojnim katunima i stadima ovaca koja su tu nekada pasla. Značajan resurs predstavljaju i izvori pitke vode, koji je veliki broj u okolici, a jedan od njih je i Krnovsko vrelo.
Zemljoradnja. Glavna kultura koja se uzgaja na Krnovskoj visoravni je krumpir (lok. krompir). Kako zauzima veliki prostor, od visoravni Lukavice s jedne do planine Vojnik s druge strane, na nadmorskoj visini od 1.000 – 1.400 metara, Krnovo je u smislu zemljišnih i agroklimatskih uvjeta idealno za proizvodnju, kako sjemenskog tako i merkantilnog krumpira. Godinama unazad vidljiva je tendencija povećanja površina pod ovom ratarskom kulturom, a iz godine u godinu sve je veći broj i poljoprivrednika koji se na intenzivan način bave gajenjem krompira. Uporedo s povećanjem površina prisutno je i permanentno povećanje količine i kvaliteta prinosa. Na Krnovu se krumpir sadi na više od 150 hektara. Sadi se više sorti ovog povrća, a na proizvodnju sjemenskog krumpira otpada oko 30%, dok je ostatak proizvodnje merkantilni krompir. Na Krnovu je 2010. godine pokrenuta i organska proizvodnja krumpira.
Stočarstvo. Krnovo je poznato kao izrazito bogat stočarski kraj. Po uzgoju stoke, posebno ovaca, bilo je poznato još u srednjem vijeku, a možda i ranije. Katuni Kresojevića (Cresouci, Cresoe, Cresoeuich) spominju se u dokumentima iz 1381. godine, a od 1413. godine zovu se katuni Grupše Kresojeviđ. Neki od krnovskih katuna spominju se i u dubrovačkim izvorima iz 1445. godine — katun "in Biella in Drobgnaci". Stočarstvo je u prošlosti ovdje bilo glavna privredna grana. Tradicionalno katunsko stočarstvo, naročito ovčarstvo, je zastupljeno i sada na planinama, ali je u opadanju zbog degradiranosti pašnjaka i iseljavanja stanovništva. Zbog povoljnih ekoloških uvjeta koje pružaju ovi planinski pašnjaci u posljednje vrijeme povećao se broj stočara na Krnovu. Turizam na Krnovu
Zbog blizine Nacionalnog parka Durmitor i zbog svoje divlje ljepote, Krnovo postaje sve poželjnija turistička destinacija. Gruba i nemilosrdna visoravan zbog surove klime, jakih mećava i vetrova privlači ljude avanturističkog duha. Posebnu poslasticu za ljubitelje adrenalina predstavljaju vožnja motorima, letenje paraglajderom ili planinarenje nesavladivim i neprelaznim prijevojima. U turističku ponudu Crne Gore uvršten je i Vjetropark Krnovo. Jedna od atrakcija svakako su i katuni, privremene pastirske kolibe, po kojima je ovaj tradicionalno stočarski kraj poznat. Teren na Vučju je pogodan za pješačenje i brdski biciklizam, jer se na njegovom području nalaze markirane pješačke i biciklističke staze u pravcu visoravni Konjsko, Lukavice i Kapetanovog jezera. Skijanje. Na padinama visoravni Krnovo, na nadmorskoj visini većoj od 1.300 m, nalazi se turističko-rekreativni kompleks ski-centar Vučje. U okviru kompleksa nalazi se planinarski dom, motel sa 60 ležajeva, restoran i kafana. Centar raspolaže servisom za iznajmljivanje i popravak ski opreme. Na skijalištu Vučje, rekreativcima i sportašima skijašima na raspolaganju su četiri skijaške staze:
Pješačenje. Prostori Krnova predstavljaju idealan teren za pješačenje kroz prirodne predjele. Neke od popularnih tura su vidikovac na Đurkovom brdu, Rozinu vrhu, i Kapetanovo jezero. Pješačke ture ne zahtijevaju posebnu opremu. Pešačke ture su aktuelne od ski-centra Vučje, preko Konjskog ubla, Zelenog brijega, Arapova potoka (Konjsko) do krajnjeg odredišta na Lukavici i Kapetanovom jezeru. Biciklizam. U okolici turističko-rekreativnog kompleksa Vučje nalaze se odlično obilježene biciklističke staze raznih kategorija i dužina: lake, srednje teške i teške staze, duzine 3-20 km. U samom kompleksu mogu se iznajmiti rekreativni i bicikli za brdsku vožnju za djecu i odrasle, kacige i dodatna sjedišta za malu djecu. Paraglajding. Čest vjetar pogodan je za padinsko jedrenje paraglajderom. Krnovo je poznato po mogućnosti za polijetanje po svim pravcima vjetra, kao i bez vjetra, a prostrane livade koje pokrivaju kompletan vidokrug omogućavaju pilotima slijetanje po vlastitom izboru. Ovo poletište idealno je za početnike, a cijelom dužinom do poletišta vodi asfaltna cesta put, pogodna za sve vrste vozila. Ovo poletište je mjesto na kome je većina crnogorskih pilota napravila svoje prve letove. Edukacijski turizam. U turističku ponudu uključen je i obilazak vjetroparka Krnovo. Na prostoru kompleksa vjetroparka postavljene su info-table s osnovnim informacijama. U okviru nastave u području ekologije i zaštite životne sredine za crnogorske učenike se na Krnovu organiziraju eko-kampovi, u okviru kojih mladi obilaze vjetropark i termoelektranu "Pljevlja". Manifestacije. Tijekom zime 1999/2000. na Vučju je održan prvi ski festival u Crnoj Gori. Od 2015. godine, u 3. mjesecu, ski centar Vučje organizira Snow dance festival. Gastronomija. Tradicionalna hrana na Krnovu slična je kao i u ostatku planinskih predjela Crne Gore. Osnovu čine svježe i suho meso, mlijeko i mliječni proizvodi - kiselo mlijeko, sir, skorup (kajmak) i gruševina. Tradicionalna jela su čorba od krompira ili pasulja sa svježim ili suhim mesom, hljeb napravljen od mješanog pšeničnog, ječmenog i raženog (lok. ražnog) brašna, pita savijača sa sirom ili kajmakom, cicvara na mladom kajmaku i priganice. Gruševina je mlijeko koje se dobija prvih dana nakon što se krava oteli (ovca ojagnji...). Kada se kuha, ovo mlijeko se brzo zgrušava, pa otuda i ime. Vrlo je zdravo, bogatije hranljivim tvarima od običnog mlijeka. |
|
Katuni. Na velikoj visoravni Krnovu na lokalitetu Krnovske glavice nalaze se katuni sela Mokro. Tu izdižu: Čvorovići, Lazarevići, Mitrovići; iz Miloševića Kneževići i neki mještani iz Gornje Bijele. Udaljenost katuna od sela je od dva do tri sata hoda. Vode za piće nema, pa se koriste snježnice i lokve za stoku. Treba reći i to da su ovdje i livade i ispaše privatna svojina. Poznato je krnovsko prostranstvo i planinske livade koje se kose. Kada se livade pokose onda se sve zapušta i pasište je ogromno. I ovdje su kolibe dosta udaljene jedna od druge. Izdig je oko Đurdevdana, a povratak u kasnu jesen.
IZVOR SPASOJEVIĆ, Vasilije Mujo, Crnogorski katuni, Zagreb. Nacionalna zajednica Crnogoraca Hrvatske; Split. Zajednica Crnogoraca, 2006. Na Krnovu su 2017. godine izgrađeni vjetrogeneratori, postavljeni na nadmorskoj visini od 1500 metara gdje je, prema procjenama, prosječna brzina vjetra 5,5 do 6,5 metara u sekundi. Izgradnja vjetroelektrane započeta je 7.5.2015. |
Spomenici na Krnovu
Spomenik sa spomen-pločom na Krnovu
|
Na Krnovu se nalazi spomen ploča postavljena u sjećanje na borce poginule u borbama s talijanskim divizijama.
Natpis na spomeniku na Krnovu glasi:
OVDJE JE 17. AVGUSTA 1943. GODINE ODRŽAN PROŠIRENI SASTANAK POKRAJIN- SKOG KOMITETA KPJ ZA CRNU GORU I BOKU, KOME JE PRISUSTVOVAO IVAN MILUTINOVIĆ. 1961. GODINE Savez boraca Nikšić |
Bitka na Krnovu 26.8.1944.
|
Pred kraj Drugog svjetskog rata, 26.8.1944. godine, na Krnovu se zbio sukob partizanskih i četničkih snaga, u kome je izginuo velik broj sudionika, posebno s četničke strane. Tom prilikom Sedma omladinska partizanska brigada razbila je 8. Gvozdeni puk Pavla Đurišića, čija je zamisao bila da sabranu omladinu pripremi za oficirska zvanja (prema jednoj verziji Elitni gvozdeni puk bio je sastavljen od bivsih žandara, podoficira i oficira tzv kraljeve vojske), kako bi kasnije postali okosnica Ravnogorskog četničkog pokreta. U vrijeme ove bitke ta je postrojba Pavla Đurišića bila sastavni pomoćni dio njemačkih oružanih snaga Wermacht tijekom tzv. "Durmitorske operacije" (njem. Operacija "Rübezahl").
Kasnije su bujice, prema pričama lokalnog stanovništva, izbacile iz zemlje kosti stradalih, koje su čobani sakupljali i one su sahranjivane na jednom uzvišenju. To uzvišenje nazvano je Lobanja glavica. Na spomen-ploči koja je u sjećanje na ovu bitku postavljena na spomeniku na Krnovu piše: NA ŠIREM PODRUČJU KRNOVSKE VISORAVNI 26. AVGUSTA 1944. GODINE SEDMA CRNOGORSKA OMLADINSKA BRIGADA "BUDO TOMOVIĆ" I BATALJUN OZN-E UNIŠTILI SU ČETNIČKI "GVOZDENI PUK". UBIJENO JE PREKO 350, RANJEN JOŠ VEĆI BROJ I ZAROBLJENO 180 ČETNIKA U OVOJ BORBI POGINULO JE ILI RANJENO 6 BORACA BRIGADE "BUDO TOMOVIĆ." 1959. GOD. SAVEZ BORACA - NIKŠIĆ 
Povijesni kontekst i sukobljene formacije. Prema pisanju povjesničara Radoja Pajovića, Crnogorski dobrovoljački korpus (čiji je dio bio i tzv. Gvozdeni puk iz boja na Krnovu) je bio formacija sastavljena od crnogorskih i sandžačkih četnika. Nastao je juna/lipnja i jula/srpnja 1944. u suradnji crnogorske četničke komande Pavla Đurišića i Nedićeve vlade, koja je naoružavala, opskrbljivala i financirala ovu formaciju. Sastojao se od tri puka, koji su numerirani kao Šesti, Sedmi i Osmi, nadovezujući se tako na pet postojećih pukova SDK nacističke formacije Dimitrija Ljotića. Posredstvom Nedićeve vlade, stvaranje i opremanje CDK odobrili su i opremili njemačka komanda Jugoistoka i Ministarstvo vanjskih poslova Rajha preko izaslanika Hermanna Neubachera. Korpus je brojao oko 5.600 boraca.
Partizanska Sedma crnogorska omladinska brigada "Budo Tomović" je tijekom operacije "Rübezahl" sudjelovala u upornoj obrani od njemačko-četničkih napada na uzletište Brezna kod Nikšića s kojeg su saveznici u bolnice u Italiji 22.8.1944. u spektakularnoj akciji evakuirali 1.059 ranjenika NOVJ. Nakon okončanja evakuacije, Sedma crnogorska brigada u protunapadu uništila je četnički Gvozdeni puk, nanijevši mu, prema izvješću brigade, gubitke od oko 350 mrtvih i oko 180 zarobljenih. Povijesni podaci govore i da je tada oko 130 četnika prešlo na stranu partizana. Nakon operacije "Rübezahl”, formacija crnogorskih četnika se više puta mijenjala, ali je ostala taktički integrirana u njemačke snage, kako tokom borbi za njemački prodor prema Mostaru, bitke za Cetinje, tako i tokom proboja prema Kolašinu. Komandant Wermachta za Jugoistok je u svom pregledu snaga od 16.11.1944. ubrojao snage crnogorskih četnika u vlastite snage. Bitka. Đurišiću su Njemci i Nedić u junu/lipnju 1944. dostavili: oko 3.000 pušaka, 150 automata, oko 80 teških mitraljeza, 38 minobacača, šest topova, 900 konja, 2.000 pari cipela, odjeću. Ovako naoružani, opremljeni i plaćeni Đurišićevi četnici, uključujući "Gvozdeni puk" — sastavljen dobrim dijelom od prisilno mobiliziranog ljudstva, koje će, ukoliko nije izginulo, nakon boja na Krnovu uglavnom pristupiti partizanima — poslužili su Njemcima u Crnoj Gori kao pomoćne trupe u njihovoj operaciji "Rübezahl", izvedenoj 13-27.8.1944. Boj na Krnovu je dio te operacije. Odigrao se 25. avgusta 1944. na Ćeranića gori (Krnovo). I dok Đurišić tada neposredno sarađuje s Njemcima, Nedićem i ljotićevcima, Titova NOV i POJ, konkrento na području Crne Gore, izvodi akciju s ratnim avijacijama SAD i SSSR-a. Naime, do 22.8.1944. NOV i POJ završila je u Pivi dramatičnu evakuaciju svojih 1.059 teških ranjenika, do kojih se, uz Njemce, pokušao dočepati i taj četnički „gvozdeni puk”. Svi partizanski ranjenici su — američkim avionima (60th Operations Group), manjim dijelom i avionima ruske Crvene armije — s improvizovane poletno-slijetne staze u Brezni prebačeni na liječenje u savezničke bolnice u Italiji. Nakon toga, lišeni brige o ranjenicima, partizani su otpočeli kontraudar protiv njemačko-četničkih snaga. Glavni ceh platio im je Đurišićev "Gvozdeni puk" na način da je na Krnovu doslovno zbrisan: dio pobijen, dio pobjegao, dio pristupio partizanima. Naređenje o razbijanju četnika na Krnovu izdao je i u djelo proveo crnogorski komandni i vojnički kadar. Radovan Vukanović (narodni heroj), komandant 2. udarnog korpusa NOV i POJ, naređuje da "brzim probojem zađe za leđa neprijatelju" potčinjenoj 3. udarnoj diviziji, pod komandom Sava Burića (narodni heroj). Linijom subordinacije, neposredni zadatak razbijanja četnika na Gvozdu, Javorku i Ćeranića gori dobio je Niko Strugar (narodni heroj), komandant 7. crnogorske omladinske udarne brigade "Budo Tomović". |
Spomenik na Krnovu posvećen oružanom sukobu koji se dogodio 26.8.1944. godine, između partizanskih i četničkih snaga.
IZVOR AntenaM
PROČITAJ VIŠE JOVANOVIĆ, Vladimir: Kako je Sedma crnogorska brigada razbila ‘gvozdeni’ četnički puk Pavla Đurišića avgusta 1944. na Krnovu (1). Antena M, 20.08.2023. JOVANOVIĆ, Vladimir: Kako je Sedma crnogorska brigada razbila ‘gvozdeni’ četnički puk Pavla Đurišića avgusta 1944. na Krnovu (2). Antena M, 23.08.2023. JOVANOVIĆ, Vladimir: Kako je Sedma crnogorska brigada razbila ‘gvozdeni’ četnički puk Pavla Đurišića avgusta 1944. na Krnovu (3). Antena M, 25.08.2023. JOVANOVIĆ, Vladimir: Kako je Sedma crnogorska brigada razbila ‘gvozdeni’ četnički puk Pavla Đurišića avgusta 1944. na Krnovu (4). Antena M, 27.08.2023. |
Vjetropark Krnovo
|
Vjetar predstavlja neiscrpan ekološki izvor energije i značajan resurs u proizvodnji električne energije. Spada u obnovljive i neograničene izvore energije i ne zagađuje životnu sredinu. Obzirom na klimatske uvjete i jačinu i učestalost vjetrova, na Krnovu je u maju/svibnju 2017. godine počeo s radom prvi vjetropark, odn. vjetroelektrana u Crnoj Gori, ukupne instalirane snage 72 megavata i godišnjom proizvodnjom oko 220 gigavat-sati. Ova proizvodnja je, prema ranijoj procjeni, dovoljna za opskrbu strujom oko 50.000 kućanstava. U trenutku kada je izgrađen bio je to vjetropark na najvećoj nadmorskoj visini u Europi. Predstavlja prvi veliki proizvodni objekt crnogorske elektroenergetike od izgradnje pljevaljske termoelektrane 1982. godine.
Izgradnja vjetroelektrane Krnovo je započeta u maju/svibnju 2015. godine, a radovi su završeni u oktobru/listopadu 2016. Izgradnja je financirana kreditima Europske banke za obnovu i razvoj, Njemačke razvojne banke, IPEXBank i francuske razvojne financijske institucije Proparko. S probnim radom elektrana je započela u maju/svibnju 2017., a Ministarstvo održivog razvoja i turizma Crne Gore dozvolu za rad izdalo je krajem mjeseca avgusta/kolovoza iste godine. Planiranim projektom izgrađeno je 26 vjetrogeneratora, dva nadzemna dalekovoda na lokacijama Krnovo-Brezna i Brezna-Kličevo, dvije nove trafostanice, "Krnovo" i "Brezna" i zgrade za upravljanje vjetroelektranom. Vjetroelektrana je postavljena na nadmorskoj visini od oko 1.500 m, dok se vjetrogeneratori nalaze na relativnoj visini od 85 m. U blizini lokacije vjetroelektrane postoje kuće i drugi objekti koji se koriste, kao što su katuni. Najbliže selo je Grozd, 2,3 km udaljen od elektrane, dok je najbliži grad Šavnik. Dalekovod prelazi preko nekoliko sela. Šest kuća je udaljeno do 200 m od koridora, a najbliža je udaljena samo 88 m. Minimalna dozvoljena udaljenost od koridora dalekovoda je 60 m. Svaka turbina obilježena je info-tablom s obilježenim položajem u vjetroparku. Na zemljištu oko vjetroparka organizirana je i proizvodnja krumpira. PROČITAJ VIŠE Vetropark Krnovo. Wikipedija (sr) ARHIVSKE VIJESTI
Krnovo juriša na vjetrenjače
PD UNLIMITED, 25.11.2010. Planinska površ 18 km sjeveroistočno od Nikšića. Zajedno sa Lukavicom čini crnogorski Tibet! Visine oko 1450 metara nad morem. Nadaleko čuvena po krnovskom krompiru izuzetnog kvaliteta, po brojnim katunima i stadima ovaca… Još čuvenije po mećavama koje u prošlosti odniješe mnoge živote i zaplašiše putnike namjernike… Danas su katuni opustjeli, njive mahom zarasle u korov… samo mali broj stočara, planinara i ljubitelja planinskog biciklizma uživa u njegovim bajkovitim pejzažima.Rijetki su čak i prolaznici od kada je probijen tunel na novom putnom pravcu, koji preko Jasenovog polja spaja Nikšić sa Šavnikom i Žabljakom. Sada se više niko ne plaši krnovskih zima a malo ko ga i pominje. O Krnovu i ljepoti njegove prirode priča se veoma rijetko - kada mu u goste dođu VIP zvanice ili kada se najave neka nova tehnološka čuda na njemu. Jedino tada mu javnost da na značaju a neki požele i da ga posjete. Dugo je Krnovo spavalo mrtvim snom, zaboravljeno čak i od sinova svojih, koje je iznjedrilo, odhranilo i odškolovalo. A onda je 1996. godine kao promoterka crnogorskog turizma ovde došla jedna slatka mršavica po imenu Klaudija Šifer! Na sva usta se pričalo o Krnovu… Sve novine i sve televizije su prenijele vijest o njenoj posjeti, o susretu sa mještanima katuna, o njenom upoznavanju sa krompirom krnovskim. Tog dana je uz silno čuđenje saznala „da pomfrit raste u zemlji“. Svaka čast poznatoj manekenki, ali planina se zajedno sa njenim iskrenim ljubiteljima osjetila poniženom shvativši da je potrebno nečije glamurozno prisustvo da bi se obratila pažnja na nju. Kao da ona sama nema dovoljno atributa i vrijednosti da privuče posjetioce. Ovako, ostaje pitanje da li će oni koji dođu po Klaudijinim stopama, ovde naći ono što su očekivali. Otišla je urbana ljepotica i vjerovatno se više nikada nije osvrnula na ovaj kutak Evrope. Iza nje je ostala pjesma, da se pjeva u narodu do sledeće glamurozne posjete: „Sa Krnova vuk zavija đe si Šifer Klaudija“. A ja u skoroj budućnosti predosjećam novi brdsko-lirski hit: „Kliče soko sa visina đe si Džoli Anđelina“! Sada su aktuelne vjetrenjače, i opet se priča o Krnovu. Japanska firma Mitsubishi Heavy Industries namjerava uložiti oko 90 miliona eura u izgradnju vjetroelektrane na Krnovu. Svaka čast za forsiranje alternativnih – „zelenih“ izvora energije, ali meni dođe da zaplačem kada pomislim da krnovski pejzaž više nikada neće biti isti, i da ću na putu ka planinskim vrhovima umjesto cvijetnih livada, sretati mnogoruke gvozdene džinove, nizove dalekovoda i puteve koji vode do njih. Ovde više neće svirati tišina, niti će se jasno čuti poj ptica u letu… Prostorom će odjekivati samo monotoni fijuk elisa, koje će biti giljotina mnogim ovdašnjim pticama. Približava se zima. Krnovo će još jednom pokazati svoj karakter i možda po poslednji put biti svoj na svome. Idućih godina više se neće pitati sa sobom… Ljudi će ukrotiti njegove vjetrove - oni će poput hrčka u kavezu do besvjesti vrtjeti teške osovine vjetrenjača. Ptice će životima platiti bezgranično povjerenje u slobodno nebo i vazdušne struje nad planinom. Snažne mašine će danonoćno zgrtati smetove, i tako srušiti mit o nesavladivim i neprelaznim prevojima, o planini koja ne prašta podcjenjivanje. Bilo je draži i romantike u svemu time… bar za nas avanturiste. Sirota planina, gruba i musava… nikome se ne dopada bez šminke. Kao da niko ne želi ovo parče planete u prirodnom ruhu. Svi kao da jedva čekaju da je neko presvuče asvaltom, osvijetli strujom iz vjetrenjača i ozvuči batom potpetica bjelosvjetskih diva. Tek onda će se čuti i pričati o njoj! Montirane tri vjetrenjače
RTCG , 3.7.2016. ... Ugovor o zakupu zemljišta i izgradnji vjetroelektrane na lokalitetu Krnovo zaključen je sa francusko-austrijskim konzorcijumom Akuo Energy SAS - Ivicom Consulting. "Ugovorom koji je potpisan 2010. godine je državno zemljište dato u zakup na period od 20 godina, sa mogućnošću produženja do maksimalno pet godina za potrebe izgradnje vjetroelektrane instalisane snage od 72 megavata (MW)", zaključili su iz Ministarstva. Riječ je o energetskom projektu koji predviđa izgradnju 30 vjetrogeneratora, dvije trafostanice, priključnih dalekovoda i zgrade za održavanje na Krnovu, za koji su ugovor potpisali crnogorska Vlada i Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD). Gradnja vjetroelektrana na Krnovu, čija vrijednost je oko 120 miliona eura, počela je u maju prošle godine, a imaće godišnju proizvodnju od 200 do 230 gigavat sati (GWh). Vjetroelektrane će biti postavljene na nadmorskoj visini od oko 1,5 hiljada metara gdje je, prema procjenama, prosječna brzina vjetra oko 5,5 do 6,5 metara u sekundi. Završetkom njihove gradnje doprinijeće se ostvarenju nacionalnog cilja od 33 odsto udjela obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji. Prije početka realizacije projekta, saopšteno je da su vjetroelektrane na Krnovu prva investicija, tako velikih razjmjera, u kapacitete za proizvodnju električne energije u Crnoj Gori, još od 1980. godine. Montirana prva vjetrenjača na Krnovu RTCG, 19.6.2016. Već su, kako prenosi Onogošt.me, pripremljeni temelji za preostalih 25 vjetrogeneratora, a ukupna gradnja, kako je ranije navedeno, koštaće oko 120 miliona eura. Generator vjetrenjače nalazi se na visini od 85 metara i težak je 83,5 tone. Ima instalisanu snagu 72 megavata i godišnju proizvodnju od 200 do 230 gigavat sati.Ukoliko dozvole vremenski uslovi, već sjutra se kreće sa pomjeranjem dizalice na iduću poziciju. Vjetroelektrane se postavljaju na nadmorskoj visini od oko 1,5 hiljada metara gdje je, prema procjenama, prosječna brzina vjetra oko 5,5 do 6,5 metara u sekundi. Završetkom njihove gradnje doprinijeće se ostvarenju nacionalnog cilja od 33 odsto udjela obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji. Projekat na Krnovu realizuju austrijska firma Ivicom Consulting i francuska kompanija Akuo energy. Zastupnik za izgradnju je novoosnovana firma Krnovo Green Energy, a finansijeri su, uz EBRD, i Njemačka banka za razvoj (KfW) i francuska Investiciona kompanija za promovisanje ekonomske saradnje, Proparco. Vjetroelektrane na Krnovu su prva tako velika investicija u energetskom sektoru u Crnoj Gori još od 1980. godine. Ugovor o zakupu državnog zemljišta na oko 20 godina, sa mogućnošću produženja maksimalno do pet godina, Crna Gora je zaključila 5. avgusta 2010. Za prvih 12 godina rada, kako se navodi u ugovoru, otkupna cijena struje proizvedene u vjetroelektrani je zagarantovana i ne može biti manja od 95,99 eura po megavat satu. |
Vetrenjače Krnovo
Autor: sparcocg |
IZ STARIH ČASOPISA
Visoravan Krnovo u Crnoj Gori
Autor: Prof. Mihailo ZORIC, Beograd
Izvor: Priroda, broj 7, 1976. str. 207—212.
Visoravan Krnovo u Crnoj Gori
Autor: Prof. Mihailo ZORIC, Beograd
Izvor: Priroda, broj 7, 1976. str. 207—212.
Visoravan Krnovo nalazi se između Gornje i Župske Lukavice, doline Bijele, Vojnika i Nikšićke Zupe, na nadmorskoj visini oko 1 500 metara, pravougaona je oblika, sa pravcem pružanja od jugoistoka prema sjeverozapadu — u dužini 12 km — i jugozapada prema sjeveroistoku - 20 km u širini. Predstavlja širok prevoj između planina Lukavice i Vojnika, saobraćajnu sponu između sjeverne i južne Crne Gore i razvode između Pive i Zete, odnosno crnomorskog i jadranskog sliva na ovom području. Krnovo je poznato i po vrlo karakterističkim klimatskim osobenostima i kao izrazito bogat stočarski kraj. U srednjem vijeku preko ove visoravni prolazila je značajna trgovačka prometnica. Jedno vrijeme ekonomska opravdanost saobraćajnice preko Krnova osporavana je činjenicom nemogućnosti održavanja uslijed klimatskih nepogoda, sve dok 1975. put nije rekonstruisan i asfaltiran i tako je ponovno oživjela ova vjekovima najlakša i najprirodnija veza između sjeverne i južne Crne Gore, odnosno između dvaju značajnih tačaka evropskog turizma, Durmitora i Crnogorskog primorja. Ono što je posebno karakteristično i što će nešto šire biti izloženo u ovom radu jest katunarsko-pastirski život na ovoj prirodno čednoj nezagađenoj površi, kao i specifičan »režim planine« i života ljudi na njoj.
|
Ova visoravan na sjeverozapadnom obodu prostrane planine Lukavice preko čijih prijevoja prelazi put Nikšić — Savnik (na visini 1 475 m), po zimskim nepogodama i snježnim blokadama ove saobraćajnice poznata je ne samo našoj već i evropskoj javnosti. Morfološki otvoreno prema Nikšićkom polju, Bjelopavlićkoj ravnici i dalje prema Skadarskom jezeru i Jadranskom moru, Krnovo je i prirodnim i antropogeografskim karakteristikama osobeno i jasno odvojeno od okolnih planinskih predjela pa zato i vrlo poznato.
Kako to da su na Krnovu najveće mećave, kijameti i nameti, pa je saobraćajnicu na njemu teže održavati nego li na drobnjačkoj površi Jezera, na Kosenici prema Pljevljima, na Jabuki, Ravnoj Romaniji ili Zlatiboru? Otkud na Krnovu snijega više negoli na planinama i mjestima koja smo spomenuli? Krnovo je prije svega relativno visoka visoravan u formi širokog prijevoja između znatno viših planina Lukavice i Vojnika, na jednoj strani, i daleko nižih — šavničke kotline na sjeveru i Nikšićkog polja na jugu. Između ove dvije kotline Krnovo predstavlja vrlo izrazitu klimatsku prečagu. Vlažni i topli oblaci nošeni jugom sa Jadrana na putu prema Durmitoru dovde nemaju viših prepreka. Krajem novembra i u prvim zimskim danima sav padavinski tovar u obliku snijega izruči se na Krnovu. Zato prosječna debljina snježnog pokrivača ovdje u februaru prelazi dva metra, a u nametima četiri i više metara. Za ljude koji prelaze Krnovo u zimske dane nije iznenađenje da nedjeljama, a ponekad i mjesecima telefonske žice i stubove ne vide iz smetova. Ovako je zimi, kad ovom snježnom pustinjom gospodare rijetke zvijeri, pa ipak — ljudi, gorštaci, brđani durmitorski, »vuci gorski«, radi ekonomskih potreba, a njihovi mladi potomci radi škole i nekih manjih potrepština brode Krnovom iako je cesta premetena a saobraćaj obustavljen za sva prometna sredstva dvadesetog vijeka, oni na krpiji i saonici gaze tvrde prtine prema Nikšiću i dalje otvorenom bijelom svijetu.(1) (1) Nije Krnovo manje neobično i pitomo ni ljeti. Sa prof. drom Miloradom Vasovićem 7. VII 1975. godine vraćao sam se iz katuna na Lukavici za Nikšić. Kad smo bili preko Kmova. počela nas je pratiti kiša, koja se miješala sa gra-dom, da bi se pretvorila u pravu snježnu vijavicu, koja je zabijeljela cvijetne krnovske livade. Stočari — katunari sa ove visoravni, rekli su mi da je na Kmovu pravi snijeg panuo 22. jula 1967. godine i 19. augusta 1950. godine. |
Krnovo u maju, pozadi pod snijegom Gornja Lukavica
|
|
Krnovo je morfološki kraška zaravan zastrta morenskim nanosom lednika koji su se spuštali sa Gornje Lukavice prema dolini Bijele i Nikšićkom polju. Široko je otvoreno prema Loli, Lukavici, Vojniku i kotlinama — šavničkoj i Nikšićkom polju, pa je zato i izloženo vremenskim nepogodama i burama.
Valja istaći da je ova površ po uzgoju stoke, posebno ovaca, poznata i u srednjem vijeku, a možda i ranije. U Glogovom potoku nađeni su ostaci grnčarije i naselja (pretpostavlja se da su ilirskog porijekla). Nekoliko bunara u ovom arheološkom lokalitetu i danas služe za pojilo brojnih stada katunara krnovskih katuna Suvo Polje. Smo-ljevine i Glogov Potok. Krnovo je jedan od najnižih prijevoja između Primorja i sjeverne Crne Gore. pa je ovuda i u srednjem vijeku išao put koji je povezivao Dubrovnik i Kotor, odnosno Onogošt na jednoj, i rudarski grad Brskovo na drugoj strani. Ovaj je put imao veliki prometni, magistralni značaj. Njime je krcala roba za ono vrijeme nevjerojatne vrijednosti: samo, na primjer, u 1282. godini vrijednost trgovine koja je išla ovim putem bila je 3 220 konja, ili 276 jedrenjaka, ili 1 303 042 kilograma govedine, ili 1 933 516 kg pšenice — to bi odgovaralo današnjih oko osam milijardi starih dinara. Važnost ovoga puta vidimo tek kad ga uporedimo s drugim. Promet koji je njime tako tekao bio je ravan 10% prometa koji je 1267. godine išao Rajnom kroz grad Koblenc, ili oko 20% robe koja je tada išla preko Sv. Gotharda, glavne trgovačke veze između sjeverne Italije i zapadne Evrope. Dolaskom Turaka promet saobraćajnicom preko ove visoravni skoro da je prestao. Od početka 16. do kraja 19. vijeka Krnovo ima više ulogu prečage nego prijevoja-spojnice između crnogorskih župa na jugu i planinskog zaleđa na sjeveru, pa je možda i to pomoglo da crnogorsko pleme Drobnjak, pod Durmitorom, postane stjecište uskoka i hajduka i bastion slobode u kojem se Turci nijesu nikad uspjeli zadržati ili podići svoju utvrdu i hram, mada ih je svojim bogatstvom permanentno privlačio. Krnovo je danas poznato, a i ranije ie bilo, po ovčarstvu i katunima. Katuni Kresoiević (Cresouci, Cresoe, Cresoeuich) pominju se već 1381, a od 1413. godine zovu se katuni Grupše Kresojević. Krnovska površ, obložena morenama i obrasla sočnom planinskom travom u svojim je uvlakama i zavjetrinama smjestila velik broj katuna u kojima se gaje najviše ovce. Neki od tih katuna pominju se i u dubrovačkim izvorima već 1445. godine — katun »in Biella in Drobgnaci«. Namjera mi je da u ovom radu kažem nešto više o katunima na Krnovu, s posebnim antropogeografskim osvrtom na ove naseobine stočara, utoliko prije što su ova naselja — u kojima se živi na osoben i »prirodan« način u vremenu opšte urbanizacije i »varoškog otuđenja«, kad se ljudi zatvaraju u smogom obavijene višespratnice, u kojima je život izolovan od najelementarnijih ljudskih vrijednosti, bez kontakata koja bi urbano naselje činilo naseobinom dostojno ljudi — postala prava rijetkost i kod nas, i uopšte u Evropi. A šta su, zapravo, katuni i kako se u njima živi? To su naselja ljudi — stočara, katunara, ljudi pravih, koji imaju dušu i srce, koji se ispomažu u svakoj potrebi i nevolji i ne zaklanjaju se jedan od drugoga. Od gosta ne zatvaraju vrata kolibe. Gosta željno očekuju, a kad im se putnik-namjemik, posebno varošanin, približava kolibi, one skromne žene planinke, požuruju djecu da srede kolibu, da ova »gospoda« ne bi naišla na posleni nered ovog doma poštenja i gostoprimstva. Za ova bi se naselja iz punih usta mogo reći da su naseobine ljudi. Cilj ovoga priloga jest i da, bar za trenutak, skrene pažnju naučne javnosti (biologa, geografa, etnologa, sociologa, antropologa, pravnika, ekonomista, inženjera i si.) na pojavu pravog ljudskog života u »divljini«, ali daleko ljepšeg, pitomijeg i humanijeg od onog što bi ga nazvali životom visoke urbane kulture, »životom megalopolisa«, sa svim medijima, tehnikom i tehnologijama vremena kozmičkih šetnji i »randevua«. Već odavno u Evropi nema klasičnog sela i seljaka. Kao da smo mi »najseljačkija« nacija ovog kontinenta, pa su posljednje nekolike decenije rijetki entuzijasti, rjeđe ekipe biologa, geografa, sociologa i drugih, zalazili i istraživali te relikte rustike i prirodnog življenja na našem selu, ali ne, ili vrlo rijetko, na katunu. I selo je uhvatila pomama urbanizacije, pa umjesto folklora i izvorne pjesme i igre, tužbalice, leleka i rukotvorina, preplavili su ga pomodarski maniri, nošnja i proizvodi jeftine zanatske proizvodnje, za koje bi se prije moglo reći da su kič nego li proizvodi rukotvorine i umotvorine pravoga seljaka. Zabave na selu su se povarošile i izgubile folklornu vrijednost i veličinu. Sela, ili bolje reći pravog sela, u koje se nije prelio otrov varoškog smoga ili »pomame«, stega i bojazan od zatvorenog semafora, sela u koje nije ušla bijela tehnika i »regal« od iverice, tepisi, lusteri, usisivači i druge »blagodati« urbanog prostora, sela i seoskih kuća sa ognjištem skoro da nema. Čedni su još jedino katuni, pa i oni rijetko. U njima je jedino život komotan i slobodan. Oko njih je priroda puna i prava. Treba doći i proboraviti ljeto na katunu, pa vidieti i osjetiti pravi život. Pogledajmo šta se i kako tamo jede. Čime se hrane katunari? Na katunu nijesu potrebni aperitivi. Najmanje četiri puta se tamo jede u toku dana, i to kakve hrane (!), ali se pije voda izvorska ili snježanica. Pa ni obroci nijesu tamo nimalo slični varoškim. Neka mi bude dozvoljeno samo letimično i ovlaš upoređenje obroka i jelovnika u pradu i na katunu. Doručak — u gradu (oko 9 časova) burek i jogurt, — na katunu (oko 6 časova) cicvara na mladom skorupu, tanjir kiselog mlijeka i dosta hljeba pšeničnog pomiješanog sa ječmom i raži. Ručak — u gradu (oko 16,00 časova) aperitiv, supa, jelo (pečenje sa krompirom, graškom i si.) salata, dva parčeta bijelog hljeba i pivo ili vino; — na katunu (oko 12 časova) čorba sa svježim mesom, ili od prije najviše dva dana, izvađeno iz snijega ili pećine, a ne iz frižidera, pita zavijuša na skorupu ili siru mekom, priganice, gruševina — čiju tehnologiju ne znaju moderni proizvođači mliječnih proizvoda (!) i hljeb. Užina — na katunu (oko 16,00 časova) skorup, sir, suvo meso, kiselo mlijeko, gruševina hljeb i si. Užine u gradu nema. Večera — u gradu često se ne uzima, a ponekad ostatak ručka, ohlađen u frižideru pa podgrijan, a rjeđe se sastoji od jela kao i doručak. Na katunu — čorba od krompira ili pasulja na suvom ili svježem mesu, skorup, sir, hljeb i bez izuzetka poslije večere, pred spavanje — šolja svježe varenike, poslije čega katunar na počinku zaspe kao top. Nadam se da neće biti potrebna dalja objašnjenja ovih upoređenja. Da se vidjeti koliko je raspored obroka u katunu ravnomjeran i prirodan. U gradu nema užine, a ručak je u zimskom periodu u suton, večera se često »preskače«. U gradu je hrana »industrijska«, tehnološki mješanac i bućkuriš. a na katunu čista, taze, prirodna, hrana-lijek protiv svih bolesti. Treba doći na katune na Krnovu pa vidieti i osjetiti život bez gradske buke i smoga, treba prekoračiti prag kolibe ili savardaka, a ne peti se liftom i zatvarati stan sigurnosnim vlačegom, ili mu montirati trubni alarmni uređaj protiv provalnika. Vrata kolibe su vazda širom otvorena. Ovdje izgleda nema lopova. Uz to u kolibi nema modernog zla — telefona i televizdra. U ovom prostom kućerku živi se prirodno, sa strnim hljebom sa ploče, stavljenom na siniji, hljebom od brašna čije mekinje nijesu ostale u svilenom situ pa je zato, kako reče jedan engleski ljekar, naučnik svjetskog glasa, njegova kora izuzetan i univerzalni lijek. Planini Krnovu i njegovim katunima nijesu potrebne velike investicije. Ovdje ne treba ništa naročito činiti, osim ne dozvoliti da se oni »moderniziraju« slično nekim drugim planinama, pa će ovi katuni biti i ostati naselja prave slobode, smire i odmora, naseobine sreće. Kompleks planine i pašnjaka, kao i režim katunarskog života i čobanluka na Krnovu, nužno je sačuvati sa svim ambijentalnim vrijednostima i ljepotama koje su postale rijetkost, pa i ako bi tu nešto gradili, a potrebno je graditi. Zar se na ovoj divnoj visoravni ne bi moglo podići nekoliko hotela — to bi bila vazdušna banja za one što se guše u smogu Beograda, Zagreba, Bora, Kosovske Mitrovice, Zenice, Sarajeva, Ljubljane i sl. Ovdje nijesu potrebne velike investicije za izgradnju objekata za zimske sportove. Priroda se za to postarala, pa polovinu toga ona nudi. Ova bi planina u modernom vremenu mogla biti posjećena turistima zimi kao katunarima, koscima, plastilicama, pastirima i planinkama ljeti. Ako se na krnovskim katunima zadimimo makar i kratko, vidjećemo šta je pravi život, kad se umjesto piva napijemo jomuže (ovčja varenika direktno namužena u grudvu snijega). Tada skoro da smo imuni i na ujed zmije! E, pa to je život, daleko od gradske buke, žurbe i svakojakih urbanih ujdurmi. Boravak na katunima na Krnovu, bez sumnje i bez imalo turističke propagande, slobodan sam ocijeniti kao značajan produžetak života. Ne u hotele — na kmovske katune, na pašnjak i među torove — u Goru Ceranića, Gvozd, Štirni Do, Gradačku Poljanu i Bare Bojovića treba dovesti varošku djecu da osjete dah planine i miris torine. Djedovi su nam, a ponekom i očevi, bili čobani, pa su bili, iako ne obrazovani, ali oštroumni i hrabri koliko i mi, a od nas zdravijeg i duha i tijela. Sagorimo stid što smo čobanskog porijekla, mada ponekad ističemo da smo — iako kolibari, odnekud odžakovići, čak plemići! Omladinu Beograda i Zagreba treba dovesti u ove katune da osjete ambijent prave prirode, da vide »nestvarno« iz narodne pjesme, da se uvjere u romantično sa guslarevih struna o plijenu ovaca, o plužini i torovima, da vide ovce na pasištu i u plandištu, a ne samo u zoološkom vrtu, da se uvjere u geografske činjenice, iz udžbenika, da stada ovaca ima i kod nas! Na katunu, u planini, na Krnovu će se i prirodne pojave drukčije doživjeti nego u gradu. Gradski gromovi su ukroćeni gromobranima, ovi krnovski, katunarski, kao i život ovdje, slobodni. Ovdje su oni pravi gromovi. Ovdje munje prave čuda derući i rasijecajući oblake, a gromovi gadu i pogađu. Ponekad ubijaju i ljude, ali su zato pravi gromovi. U kolibi na katunu neophodno je zadržati ono što već ima, ne modernizovati je. pa će onda život u njoj biti pravi, izvoran. Enterijer kolibe treba sačuvati po svaku cijenu. |
Gvozd - stalna naseobina na Krnovu
Kolibe u jednom katunu na Krnovu
|
One jednostavne, do kraja proste, ali vrlo udobne krevete — palače na soama treba zadržati, a ne umjesto njih unositi gvozdenjak sa »šuštom«. Neukusno je i drvene karlice za razlijevanje mlijeka zamjenjivati emajliranim sanovima, da ne kažem lavorima.
Na krnovskim katunima nema bolje vatre od ognjišta i na njega ne treba tovariti bijeli štednjak. Ovdje je za osvjetlenje luč dovoljan, suvišna je električna sijalica. Nije preko potreban ni savremeni vodovod. Na ovim katunima vode ima na svaku stranu. To je prava voda sa izvora studenca ili snježanica. Ovdje ni kupatila nijesu neophodna. Planinski zrak sve prljavštine očisti i ispraši. Odijelo natopljeno varoškom prašinom, bolje od hemijske čistionice očistiće i istresti planinski vjetar.
Katuni, naoko uboge naseobine, suštinski oličenja svekolikog bogatstva, bili su u prošlosti, sada su i biće u budućnosti snabdjevački prostori stočarskim, a dijelom i zemljoradničkim proizvodima gradskih aglomeracija u miru i neiscrpne rezerve i snabdjevački centri i stanovništva i armija u ratu. Ovim katuni pored izvorne originalnosti života u njima i prirodne ljepote planine imaju i izuzetan privredni značaj, moglo bi se reći i strategijski.
Na Kmovu je nužno održati i sačuvati i arhitektonski ambijent katuna, koji će za deceniju i po, ili nešto malo više, imati muzejsku vrijednost. Iz katuna je nužno ukloniti »modeme« betonsko plastične dograde, a ukoliko su to neophodni i za higijenu katuna zaista nužni objekti, onda im naći prava arhitektonsko-ambijentalna rješenja koja neće narušavati tradicionalni izgled katuna.
Čistoća na katunu i pašnjaku mora biti cijela i sačuvana u potpunosti.
Malo dalje od katuna na Krnovu mogu se podizati i savremeni, turizmu — posebno zimskom — potrebni objekti, ali se i onda ovi objekti moraju arhitektonski i enterijerom uklapati u ambijent planine, pastirskog života i katuna. Na ovaj način ćemo se naći u čistoj i potpunoj prirodi, na ognjištu vlastite istorije, na vrelu folklornom i etnološkom, u kući pradjedovskoj u kojoj se komotno kretalo i živjelo, a ne robovalo enterijeru.
Pored izloženog, ovo bi bio sadržajan i značajan doprinos akciji zaštite i unapređenja, a ne, kako ima mišljenja, degradacije čovjekove okoline, koja mu daje izvanredne mogućnosti za potpunu rekreaciju i fizičku i psihičku rehabilitaciju — na livadama i pokraj izvora, a ne u parkovima sa čije se asfaltne staze ne može skrenuti ni stope.
Tamo na katunu, na pasištima i livadama krnovskim, među katunarima desetak crnogorskih plemena, u tom crnogorskom etnološkom mikrokosmosu koji uporno čuva folklorni sadržaj plemenskog života i »režima planine«, u svakom katunu naosob i specifičnog, doživjećemo i vidjeti ono što se ne može naći u naučnoj literaturi, pa ni u muzeju. Tamo nema barova i bit muzike, ali ćemo doživjeti pod otvorenim nebom punu gracioznost i silinu kola momačkog i ljepote djevojačke. Tamo se jedino i zna i može voljeti, žaliti i veseliti. Tamo je tijesno ili, bolje reći, tamo nema mjesta mržnji. Tamo treba poći pa vidjeti i svadbe i sahrane. To je i življenje i umiranje dostojno ljudi, bez ceremonije i varoške »uglađenosti«.
Na katunu, na Krnovu, živi se punim životom, diše punim dahom a gleda i vidi u beskraj. Tu, na katunu, u planini, od hrane prirodne i bilja planinskog ovaj prost čobanski svijet pravi meleme — lijekove za sve, od živih rana i najtežih bolesti.
I još nešto — dok je u gradu porodica veća od četveročlane (roditelji i dvoje djece), da tako kažemo, nepopularna, na Krnovu i u njegovim katunima ovi »prosti« ljudi neće ni da čuju za kontracepciju i »liberalne« zakone o abortusu. Ljeti na katunima, kad se okupe djeca rasijana »po svijetu«, nije rijetko naići na porodicu čiji se broj članova penje na dvocifren. To spašava selo i katun da ga snažna migracija seljaka i pastira sa katuna prema gradu ne pretvori u fosil-naselja — naselja staraca.
Treba u krnovske katune doći pa vidjeti, za razliku od naše gradske, djecu planine i katuna, oblih i rumenih obraza i bistrih očiju, čiji je horizont uvijek širok u beskraj preko planinskih grebena i kosa, pa možda zato nemaju kompleks velikog grada (kad prvi put uđu u njega) i bijelog svijeta, i sigurno je da nije ovog izvora prirodne intelektualne i fizičke snage koja osvježava — grad bi se učahurio i degenerisao. Ova su djeca najbolji đaci svih škola, a niihovo fizičko i mentalno zdravlje, u djetinjstvu stečeno na planini, u krnovskim katunima, potencijalna je snaga za čvrste hodove kroza cio život.
Udruživanje katunara na Кгnovu posebno je interesantno i osobito ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Nije nepoznato da katunari zajedno ovce čuvaju, da su u tome sporednici — suponici, da zajedno kose, plaste i žanju. Poznate su i brojne mobe kosaca i plastilica na prostranim krnovskim livadama. Ove su mobe bile još brojnije i veće kad je jedna trećina Krnova bila livada jednog od tri najbogatija manastira u Jugoslaviji — manastira pod Bijelom. Poslije rata imanja ovog manastira i krnovske livade podijeljene su onima koji su ih i obrađivali — katunarima, čobanima i planinkama krnovskim. Danas ovim prostranim livadama tokom jula i augusta za mobama kosaca i plastilica vide se desetine kamiona koji, umjesto volova koji su sijeno skupljali u plastu na grani, skupljaju zavale svježeg sijena i transportuju ga prema selima u okolini Šavnika, Nikšića, Nikšićkoj Župi itd.
Ali ono što je u udruživanju i solidarnosti katunara na Krnovu izuzetno osobito jest jedna vrsta katunarskih osiguravajućih zavoda ili bolje reći zajednica rizika.
Evo, zapravo, o čemu se radi. Katunari, čobani i planinke na Krnovu, vjekovima žive vrlo solidarno pokoravajući se jedino zakonima prirode i tradicije, ali koji nijesu u suprotnosti ni sa savremenim društvenim regulama. »Režim planine« na Krnovu, kao i na većini crnogorskih planina, osim bogatih običaja nije bio regulisan ni crnogorskim Bogišićevim imovinskim zakonikom, niti modernim i savremenim zakonima. Ranije je sve uređivano setenciiama (katunarske odluke koje je sankcionisao crnogorski narodni sud, Senat ili skupština), a danas opštim dogovorima katunara za svaku godinu posebno, ali se vodi računa da se pravilo i opšti običaj ne povrijede.
Krnovski katunari svoja brojna stada ovaca ne osiguravaju kod osiguravajućih zajednica rizika. Štete snose solidarno i oštećeni štetu naknadi u cijelosti i izuzetno brzo. Akо usov zatrpa stado ili ga pokolju vuci, štetu će snositi čitav katun ili selo te će broj ovaca katunara kome se desila šteta već slijedećeg jutra biti potpun. Ako grom udari u kolibu i zapali je — inventar, mrs, posteljina i drugo, kao i sama koliba, biće sagrađeni i nadoknađeni oštećenom solidarno jednako od svih katunara. Slično je ako oluja odnese sijeno, grad »ubije« planinska strna žita, krompir i slično.
Krnovo, puno prirodnih pogodnosti za razvoj turizma, posebno zimskih sportova, livade pune ljekovitih trava i svakojakog bilja, antropogeografski i etnografski, biološki, meteorološki i si. osobena je planinska visoravan koju je nužno svestranije proučiti kako bi od nje ljudi imali a i ona od ljudi, više koristi.
Na krnovskim katunima nema bolje vatre od ognjišta i na njega ne treba tovariti bijeli štednjak. Ovdje je za osvjetlenje luč dovoljan, suvišna je električna sijalica. Nije preko potreban ni savremeni vodovod. Na ovim katunima vode ima na svaku stranu. To je prava voda sa izvora studenca ili snježanica. Ovdje ni kupatila nijesu neophodna. Planinski zrak sve prljavštine očisti i ispraši. Odijelo natopljeno varoškom prašinom, bolje od hemijske čistionice očistiće i istresti planinski vjetar.
Katuni, naoko uboge naseobine, suštinski oličenja svekolikog bogatstva, bili su u prošlosti, sada su i biće u budućnosti snabdjevački prostori stočarskim, a dijelom i zemljoradničkim proizvodima gradskih aglomeracija u miru i neiscrpne rezerve i snabdjevački centri i stanovništva i armija u ratu. Ovim katuni pored izvorne originalnosti života u njima i prirodne ljepote planine imaju i izuzetan privredni značaj, moglo bi se reći i strategijski.
Na Kmovu je nužno održati i sačuvati i arhitektonski ambijent katuna, koji će za deceniju i po, ili nešto malo više, imati muzejsku vrijednost. Iz katuna je nužno ukloniti »modeme« betonsko plastične dograde, a ukoliko su to neophodni i za higijenu katuna zaista nužni objekti, onda im naći prava arhitektonsko-ambijentalna rješenja koja neće narušavati tradicionalni izgled katuna.
Čistoća na katunu i pašnjaku mora biti cijela i sačuvana u potpunosti.
Malo dalje od katuna na Krnovu mogu se podizati i savremeni, turizmu — posebno zimskom — potrebni objekti, ali se i onda ovi objekti moraju arhitektonski i enterijerom uklapati u ambijent planine, pastirskog života i katuna. Na ovaj način ćemo se naći u čistoj i potpunoj prirodi, na ognjištu vlastite istorije, na vrelu folklornom i etnološkom, u kući pradjedovskoj u kojoj se komotno kretalo i živjelo, a ne robovalo enterijeru.
Pored izloženog, ovo bi bio sadržajan i značajan doprinos akciji zaštite i unapređenja, a ne, kako ima mišljenja, degradacije čovjekove okoline, koja mu daje izvanredne mogućnosti za potpunu rekreaciju i fizičku i psihičku rehabilitaciju — na livadama i pokraj izvora, a ne u parkovima sa čije se asfaltne staze ne može skrenuti ni stope.
Tamo na katunu, na pasištima i livadama krnovskim, među katunarima desetak crnogorskih plemena, u tom crnogorskom etnološkom mikrokosmosu koji uporno čuva folklorni sadržaj plemenskog života i »režima planine«, u svakom katunu naosob i specifičnog, doživjećemo i vidjeti ono što se ne može naći u naučnoj literaturi, pa ni u muzeju. Tamo nema barova i bit muzike, ali ćemo doživjeti pod otvorenim nebom punu gracioznost i silinu kola momačkog i ljepote djevojačke. Tamo se jedino i zna i može voljeti, žaliti i veseliti. Tamo je tijesno ili, bolje reći, tamo nema mjesta mržnji. Tamo treba poći pa vidjeti i svadbe i sahrane. To je i življenje i umiranje dostojno ljudi, bez ceremonije i varoške »uglađenosti«.
Na katunu, na Krnovu, živi se punim životom, diše punim dahom a gleda i vidi u beskraj. Tu, na katunu, u planini, od hrane prirodne i bilja planinskog ovaj prost čobanski svijet pravi meleme — lijekove za sve, od živih rana i najtežih bolesti.
I još nešto — dok je u gradu porodica veća od četveročlane (roditelji i dvoje djece), da tako kažemo, nepopularna, na Krnovu i u njegovim katunima ovi »prosti« ljudi neće ni da čuju za kontracepciju i »liberalne« zakone o abortusu. Ljeti na katunima, kad se okupe djeca rasijana »po svijetu«, nije rijetko naići na porodicu čiji se broj članova penje na dvocifren. To spašava selo i katun da ga snažna migracija seljaka i pastira sa katuna prema gradu ne pretvori u fosil-naselja — naselja staraca.
Treba u krnovske katune doći pa vidjeti, za razliku od naše gradske, djecu planine i katuna, oblih i rumenih obraza i bistrih očiju, čiji je horizont uvijek širok u beskraj preko planinskih grebena i kosa, pa možda zato nemaju kompleks velikog grada (kad prvi put uđu u njega) i bijelog svijeta, i sigurno je da nije ovog izvora prirodne intelektualne i fizičke snage koja osvježava — grad bi se učahurio i degenerisao. Ova su djeca najbolji đaci svih škola, a niihovo fizičko i mentalno zdravlje, u djetinjstvu stečeno na planini, u krnovskim katunima, potencijalna je snaga za čvrste hodove kroza cio život.
Udruživanje katunara na Кгnovu posebno je interesantno i osobito ne samo u Crnoj Gori nego i šire. Nije nepoznato da katunari zajedno ovce čuvaju, da su u tome sporednici — suponici, da zajedno kose, plaste i žanju. Poznate su i brojne mobe kosaca i plastilica na prostranim krnovskim livadama. Ove su mobe bile još brojnije i veće kad je jedna trećina Krnova bila livada jednog od tri najbogatija manastira u Jugoslaviji — manastira pod Bijelom. Poslije rata imanja ovog manastira i krnovske livade podijeljene su onima koji su ih i obrađivali — katunarima, čobanima i planinkama krnovskim. Danas ovim prostranim livadama tokom jula i augusta za mobama kosaca i plastilica vide se desetine kamiona koji, umjesto volova koji su sijeno skupljali u plastu na grani, skupljaju zavale svježeg sijena i transportuju ga prema selima u okolini Šavnika, Nikšića, Nikšićkoj Župi itd.
Ali ono što je u udruživanju i solidarnosti katunara na Krnovu izuzetno osobito jest jedna vrsta katunarskih osiguravajućih zavoda ili bolje reći zajednica rizika.
Evo, zapravo, o čemu se radi. Katunari, čobani i planinke na Krnovu, vjekovima žive vrlo solidarno pokoravajući se jedino zakonima prirode i tradicije, ali koji nijesu u suprotnosti ni sa savremenim društvenim regulama. »Režim planine« na Krnovu, kao i na većini crnogorskih planina, osim bogatih običaja nije bio regulisan ni crnogorskim Bogišićevim imovinskim zakonikom, niti modernim i savremenim zakonima. Ranije je sve uređivano setenciiama (katunarske odluke koje je sankcionisao crnogorski narodni sud, Senat ili skupština), a danas opštim dogovorima katunara za svaku godinu posebno, ali se vodi računa da se pravilo i opšti običaj ne povrijede.
Krnovski katunari svoja brojna stada ovaca ne osiguravaju kod osiguravajućih zajednica rizika. Štete snose solidarno i oštećeni štetu naknadi u cijelosti i izuzetno brzo. Akо usov zatrpa stado ili ga pokolju vuci, štetu će snositi čitav katun ili selo te će broj ovaca katunara kome se desila šteta već slijedećeg jutra biti potpun. Ako grom udari u kolibu i zapali je — inventar, mrs, posteljina i drugo, kao i sama koliba, biće sagrađeni i nadoknađeni oštećenom solidarno jednako od svih katunara. Slično je ako oluja odnese sijeno, grad »ubije« planinska strna žita, krompir i slično.
Krnovo, puno prirodnih pogodnosti za razvoj turizma, posebno zimskih sportova, livade pune ljekovitih trava i svakojakog bilja, antropogeografski i etnografski, biološki, meteorološki i si. osobena je planinska visoravan koju je nužno svestranije proučiti kako bi od nje ljudi imali a i ona od ljudi, više koristi.
