---

PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > SREDIŠNJI DALMATINSKI PLANINSKI NIZ > Pobrđa središnjih zaravni Zagore
Država: Hrvatska
Najviši vrh: 
Koordinate najvišeg vrha: 

O planini

Pobrđa središnjih zaravni Zagore​:

1. Stepeničasti ravnjaci triljskog-dobranjskog područja
2. Stepeničasti ravnjaci studenačko-prološkog područja
3. Grebeni i uzvišenja središnje zagorske zaravni - SZ niz (Čemernica, Trapošnik i dr.)
4. Pobrđe Umova

1. STEPENIČASTI RAVNJACI
​TRILJSKO-DOBRANJSKOG PODRUČJA

---

Vrpolje

SEDLO
NADMORSKA VISINA 750 m

Pogled na Sedlo (lijevo u pozadini) s ceste Trilj - Kamensko

BOVAN 
NADMORSKA VISINA 767 m

Bovan iznad Vrpoljskog polja

KUKE
NADMORSKA VISINA 825 m

Padine brda Kuke (lijevo), Bovan (desno) i uvala Korita između njih.

PEČUN
NADMORSKA VISINA 832 m

RIMNICA 
NADMORSKA VISINA 840 m

Tarabnik (Tijarica - Vran Dolac)

MAGLAJ - KOBILOVICA - KAMIŠĆAK

Tijarica

Tijarica je naselje grada Trilja, u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Naselje Tijarica je naziv koji se koristi za tri sela koja čine Tijaricu: Gornja Tijarica, Donja Tijarica i Vrandolac. Sva tri naselja se nalaze na prijelaznom području gdje Tovarnica, kao nastavak planine Kamešnice (masiv Dinare) stupnjevito prelazi u područje pobrđa središnjih zaravni Zagore. Većina naseljenog područja Gornje Tijarice na visini je između 640 i 670 metara nad morem.
Tijarica je do 2001. bila vođena kao zasebno selo, ali je tada administrativno spojena s Donjom Tijaricom. Tijarica Gornja ima nekoliko zaselaka, od koji su neki Bilopolje, Alići i Banzgonje.
Naselje Tijarica bilježi pad stanovništva od završetka Drugog svjetskog rata. Kao razlozi opadanja broja stanovnika navode se teški uvjeti za život, nedostupnost obrazovnih i zdravstvenih ustanova, cestovna izoliranost te odlazak mladih obitelji prema većim naseljima i u inozemstvo radi zaposlenja, kao i odumiranje starijeg autohtonog stanovništva.

IZVOR  Tijarica. Wikipedija (hr)

Bilopolje i Maglaj u pozadini
Autor Maglaj22 - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=146581682

Bilopolje u Tijarici Gornjoj
Autor Maglaj22 - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=146581354

Kamensko

Crljivica

​Lokalitet Cista Velika - Velika i Mala Crljivica. Nekropola Velika i Mala Crljivica nalazi se u na području između  Ciste Provo i Ciste Velike, Hrvatska. Kasnosrednjevjekovno groblje nastalo je od 14-16 stoljeća pokraj rimske prometnice i vrtače s bunarima, a oko dvaju prapovijesnih tumula. Crljivica je najbrojnija i najznačajnija  skupina stećaka u Dalmaciji, tj. Hrvatskoj i ona obilježava tek dio ukopa raspoređenih na 3000 metara četvornih. Nekropola je jedna od dvije na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka  koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a.

Položaj. Nalazi se uz državnu cestu D60, između Ciste Velike i Ciste Provo (između Trilja i Imotskog), u dužini od oko 200 metara. Državna cesta D60 dijeli ovaj veliki kompleks promjera 200 x 30 metara na dva dijela, Mala Crljivica - južno i Velika Crljivica - sjeverno od ceste.

Povijesni pregled. Lokalitet se gotovo kontinuirano razvijao od prapovijesti. Riječ je o kompleksnom arheološkom lokalitetu sa tri razvojne faze. Prva faza su tri brončanodobna tumula - humke (Velika i Mala Crljivica). Njihov nastanak vezuje se za obližnje ilirsko naselje Čelanova gradina i druga utvrđenja i tumule na tom području. Drugu fazu obilježila je rimska cesta Salona-Tilurij-Novae-Narona, koja se na tom mjestu djelomično preklapala sa sadašnjom trasom, a prema nalazima arheoloških istraživanja, dijelom sjeverno od nje. U prvim desetljećima 1. stoljeća Rimljani su izgradili put na području koje je povezivalo Salonu (glavni grad rimske provincije Dalmacije) i Naronu (u delti Neretve). Cesta je bila vrlo važna dionica magistralne ceste koja je prolazila kroz istočnojadransko zaleđe i povezivala Akvileju (u sjevernoj Italiji) i Dirahij (Drač u današnjoj Albaniji).
Treća faza se odnosi na srednjovjekovno groblje s oko 90 stećaka koji su podignuti tokom 14. i 15. stoljeća na spomenutim tumulima i oko njih, prateći antičke i tadašnje srednjovjekovne komunikacijske linije. Ceste i bunari su najčešće mjesta gdje se često nalaze groblja sa stećcima. Postavljanje grobova uz cestu je običaj koji seže u antiku (da bi mrtvi čuvali kuće živima). U srednjem vijeku ovo područje je vjerojatno bilo u sastavu župe Radobilja, velike administrativno-crkvene teritorijalne jedinice koja se protezala od lijeve obale rijeke Cetine prema sjeveru i istoku.
Južno od Velike Crljivice nalazi se vrtača sa sedam velikih krških bunara datiranih u srednji vijek. 
Dvije su gromile iz brončanog razdoblja, između kojih je kasnije prolazila starorimska cesta Salona - Tilurium - Novae - Narona, a koja je u 20. stoljeću pretvorena u današnju modernu cestu.
​
Opis. Ovo staro groblje obiluje dobro sačuvanim stećcima iz 14. i 15. stoljeća. Od ukupno oko 90 spomenika pronađeno je 16 stećaka sljemenjaka (sarkofaga), 56 sanduka i 15 u obliku ploča. ​Ističu se stećci ukrašeni plitkim reljefima kojima su klesari poput imenom poznatog kovača Jurine uprizorili široku lepezu motiva povezanih s pogrebnim kultom, običajima i shvaćanjima onodobnog stanovništva. Čine ju prikazi ljudskih figura i životinja u različitim kompozicijama s prikazima povorke-kola, viteških turnira ili lova, a u kombinaciji s arhitektonskim, geometriziranim ili floralnim obrubima. Inačice križeva otkrivaju vjersko obilježje pokojnika, ljiljani i štitovi znamen su feudalnih gospodara, a rozete i polumjeseci preslik su nebeskih tijela postavljenih prema njihovu položaju u trenutku pokopa. Posebnu vrijednost lokaliteta predstavljaju sačuvani natpisi, bosančicom (arvaticom), na dva stećka vlaških supružnika Vladne i Jerka Kustražića, koji su postavljeni oko sredine 15. stoljeća; jedan se i danas nalazi na izvornom mjestu, a drugi je prenesen i nalazi se u Hrvatskom arheološkom muzeju u Splitu.
​
Zaštita. Područje je arheološka zona koja je zaštićena. Pod oznakom Z-3011 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - kulturno-povijesna cjelina, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "arheološka baština". Pod UNESCO-ovom je zaštitom kao dio zajedničke baštine Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije.
​
​Istraživanja i opis. Na lokalitetu su od 2013. do 2016. godine provedena konzervatorsko-restauratorska istraživanja i probni radovi. Zahvati su izvedeni s ciljem procjene stanja opće očuvanosti stećaka i cijeloga lokaliteta, odabira najpogodnijih restauratorskih materijala i metoda te stvaranja plana sistematske i dugoročne zaštite stećaka. 

Bunari. Južno od Velike Crljivice nalazi se sedam velikih krških bunara koji datiraju iz srednjeg vijeka ili ranije. Do druge polovice 20. stoljeća služili su kao izvori pitke vode i pojila za stoku, nakon čega su bili zapušteni i prepušteni urušavanju. Skupina mještana je 1990. organizirala njihovo čišćenje i uređenje. Obzidi bunara ojačani su betonom, a na zapadnoj gomili Velike Crljivice postavljen je drveni križ. Nekoliko je stećaka ugrađeno u obzide, među kojima i oni s izvornim reljefnim ukrasima; na jednom kamenom bloku vidljive su dvije rozete, a na drugom uklesan je nadnevak 28. M 1779. godine, vjerojatno datum posljednjeg obzidavanja. Iako za to nema materijalnih dokaza, pretpostavlja se kako su u istoj vrtači bunari postojali već tijekom rimske vladavine, dok je prirodna lokva zasigurno služila i prapovijesnim stanovnicima (Na ovakav zaključak upućuje nalaz ulomaka prapovijesnih posuda u manjoj prirodnoj vrtači na lokalitetu Crkvine u susjednoj Cisti Velikoj, vidi: Maršić/Gudelj/Lozo: Crkvine, Cista Velika, Izvješće o arheološkim istraživanjima 1992.-1999. godine Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 27, 2000., str. 118-120). Pri čišćenju obližnjih bunara pronađen je jedan omanji stećak za koji se veže jedna legenda: "narod je bježeći od Turaka gomilom kamenja zasuo crkvu koja se tu nalazila. U njoj su zakopani vrijedno crkveno ruho i kaleži zajedno s jednim zvončićem. No, tu se ne smije kopati jer bi onoga tko bi kopao zadesila bolest, a njegove usjeve tuča. Svake godine se noću od Duhova do Sv. Ante iz te gomile čuje zvonce". Sve u svemu, cjeloviti kompleks je jedinstveno mjesto koje se razvilo uz izvor vode na važnom komunikacijskom putu Zagore.

Crljivica istok. Uz glavnu cestu na Velikoj Crljivici sa sjeverne strane nalazi se ostatak prapovijesne gomile, raskopavane više puta: radi kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih ukapanja, građenja suhozida, širenja ceste sredinom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, te 1991.-1992. godine, prilikom polaganja telekomunikacijskog kabela. Sudeći prema ostacima, baza gomile bila je približno kružnog oblika, promjera oko 15 metara, dok sačuvana visina ne prelazi 1,10 metara. Osnova oblikovanja bio je obodni kružni vijenac od tankih nepravilnih ploča položenih na liticu. Njegov je ostatak pronađen na istočnoj strani sačuvanog dijela. Jezgra gomile raznesena je ranije, kao i mogući prapovijesni grobovi. Dva pronađena ulomka prapovijesnih keramičkih posuda bez ukrasa svjedoče o njezinoj starosti.

Crljivica-Zgon. Lokalitet se nalazi sjeverno od ceste, zapadno od ograđene parcele sa stećcima, također u sklopu Velike Crljivice. Prilikom arheološkog zahvata 2004. istraženo je 17 grobova orijentiranih približno pravcem sjeverozapad-jugoistok, obzidanih i pokrivenih nepravilnim pločama vapnenca. Grobovi datiraju iz doba osmanske vladavine ili nedugo nakon oslobođenja Imotske krajine od Turaka. Nalaz primjerka novca rimskog cara Aurelijana nad poklopnicama jednoga groba svjedoči i o povremenoj nazočnosti antičkih stanovnika na Velikoj Crljivici.

Mala Crljivica. ​Velika Crljivica čini cjelinu s grobljem na Maloj Crljivici smještenim dvjesto metara zapadnije, a također formiranim nad prapovijesnom gomilom.

Crveni krug - Velika gomila; plavi krug - Mala gomila: narančasta isprekidana kružnica - prapovjesna gradina; narančaste kružnice - prapovijesne gomile

2. STEPENIČASTI RAVNJACI
STUDENAČKO-PROLOŠKOG PODRUČJA

---

Lovreć

Nekropola Markuzova ograda. Osim poznatije nekropole stećaka Mramori – Kamenjak, u Lovreću, zapadno od stare crkve i župskog groblja nalazi se nekropola stećaka Markuzova ograda: pet stećaka sarkofaga i pet pločastih postolja. Ona je također pretrpjela veliko uništavanje. Sve povaljano po livadi i razasuto. Jedan stećak sljemenjak s ove nekropole nalazi se ispred Osnovne škole u Lovreću u dvorištu, jedan služi kao oltar u kapeli pred starom crkvom. Od ove nekropole ostalo je pet stećaka sljemenjaka i pet ploča povaljanih i razbacanih po livadi zapadno od Zdravstvene stanice.

Bekavci (Lovreć)

Nekropola stećaka Mramori / Kamenjak

Arheološko nalazište - nekropola "Mramori" (Kamenjak) nalazi se na lokaciji Kamenjak, iznad sela Bekavci, s lijeve strane ceste Trilj - Imotski, 5 km udaljena od župne crkve u Lovreću.
lako maleno, arheološko nalazište "Mramori" ili "Kamenjak" jedno je od najvažnijih u Hrvatskoj. U  15. stoljeću ovdje je nastalo groblje sa stećcima, jedno od brojnih uz trasu rimske ceste Salona – Tilurij – Novae – Narona, koja se koristila i u srednjem vijeku. Od groblja je danas sačuvano oko 20 stećaka (ploča, sanduka i sljemenjaka), te jedna križina s južne strane ceste. Gotovo svi stećci ukrašeni su karakterističnim reljefima: rozete-zvijezde, mladi mjesec, križevi, spirale, vitice, ljudske figure u kolu, prikazi lovca, konjanika i jelena. Na najvećem sljemenjaku na postolju je sačuvan natpis u bosančici koji spominje pokojnika Vlkoja (Vukoja) Bogdanića, koji je poginuo boreći se za svoga gospodara. Isti natpis spominje i da je ovaj "bilig" (stećak) izradio "kovač" Jurina. Jurinina radionica karakteristična je upravo po ovako oblikovanim stećcima i  reljefima u kojima dominiraju antropomorfni ljiljani, tordirane arkade na stupovima, prikazi lova i borbe. Stećke iz ove radionice nalazimo na širokom prostoru ođ Cetinske krajine preko Imotske krajine i dijela Hercegovine, pa sve do Kupresa u BiH. 
Za tri ukrašenija sljemenjaka na nekropoli Mramori veže se legenda o poginulim svatovima. Svatove su napali hajduci prije vjenčanja, pa su u jednom grobu djever i nevjesta, u jednom barjaktar, a u trećem mladoženja.

3. DICMANSKO - TURJAČKO POBRĐE 

---

Krški predjel Dicmansko-turjačkog pobrđa karakterizira reljefna dinamičnost brdovitih predjela i krških polja, na kojem nema značajnijih šumskih površina, a grmoliki vegetacijski pokrov uvjetovan je klimatskim prilikama. Makija dominira na području visoke dinamike reljefa, a pašnjaci i ograđene agrikulturne površine na pogodnijem, reljefno blažem terenu.  

ČEMERNICA
NADMORSKA VISINA 588 m

ORLOVAC - TRAPOŠNIK
NADMORSKA VISINA 667 m

Trapošnik je ime za brdo koje dijeli područje Dicmanjskog polja i Turjačkih poda. Na njemu se nalaze arheološka nalazišta keramike, čatrnja i gradina koja dominira gotovo cijelom Cetinskom krajinom i s nje su vidljive gotovo sve druge gradine na ovom području.

Staza: Trilj - Gardun - Trapošnik
Preuzmi mapu (Google Earth)
Pogledaj mapu (Google Maps)

Izvor: http://www.eu-medpaths.com/hr-hr/karte/kartestaza.aspx#trilj

Ilirska gradina Trapošnik
Autor: Delmat Datum objave: 22.6.2024.
Opis. Ilirska gradina Trapošnik u blizini Krušvara i Dicma. Lokacija: https://maps.app.goo.gl/eqFFXXNAqyrvLySL8

MARASOVAC

CETINA

Brdo Ober (408 m, lijevo) nad zavojem rijeke Cetine

Živaljići (Gardun)

Živaljići (Gardun), dio tradicijske kuće

Živaljići (Gardun)

Nutjak

​Utvrda Nutjak. Poljički knez Žarko Dražojević podigao je krajem 15. stoljeća kaštel Nutjak kako bi od Turaka branio svoje i poljičke posjede. Kod tvrđave je postojao i most. Papa Inocent VIII će 1492. za održavanje Nutjaka namijeniti sredstva sakupljena prigodom hodočašća u Klis i Sinj.
Ulaz u tvrđavu je na zapadnom bedemu. Iz dvorišta se pristupalo u tri prostorije na liticama u južnom dijelu-tvrđave. Istočno je nad dvorištem još jedna veća i bolje sačuvana prostorija, te kružna kula koja dominira cijelim sklopom.

Gavran - Legenda o Žarku Dražojeviću

Legenda o Žarku Dražojeviću koja još živi možda i življe nego ikada priča o čovjeku neobičnih umijeća koji pri svakom dolasku u tvrđavu hrani svoje gavranove koji se ugnjezdiše na kruništu tvrđave. Dresirani, pratili bi svaki njegov pothvat, te kruženjem i kričanjem upozoravali na prisustvo neznanca.

Žarko se iz okršaja vraćao neozlijeđen, a pobjedu slavio blagujući sirovo meso zajedno s crnim pticama.

Poziv Sinjana u pomoć zatekao ga je u Klisu, Žarko zajaši riđana, prokasa Dugopoljem te se pope na Mali Mosor. Snažno dozove i pričeka. Avaj, umjesto ptica opkoli ga jato janjičara. Smrtno ranjen shvati da je izdajica spriječio gavranove. Umirući prokune posadu Nutjaka. Dvadeset godina prođe , ali kletva stiže i prave i krive. Isti oni koji su posjekli Žarka posijeku zatečene i razore Nutjak.

Stoljeća su prošla, a još uvijek na dan Žarkove pogibije 15. siječnja, dva Gavrana s Mosora oblete Nutjak i graktanjem pozdrave svog gospodara.

Zanimljivosti
Grad Trilj bio je jedno od mjesta na kojem je sniman 1965. legendarni "Winnetou-Der Olprinz", prevedeno "Kralj petroleja", a dio filma sniman je u kanjonu Cetine kod tvrđave Nutjak.

Croatia Hidden Gems - Fort Nutjak
Autor: Mykyta Charivnyk  Datum objave: 4.12.2023.
Opis. The Nutjak fort is located 3 km downstream from Trilj, on the right bank of the river Cetina. It was built on a cliff overlooking the river, not far from where Cetina leaves Sinjsko polje and continues its winding path through the canyon to its confluence in Omis. The fortress is dominated by a large circular tower, while the terraces south of the tower are the remains of the walls of other defensive or housing buildings. Archaeological material from earlier periods was also found at the same site, so it can be assumed that the tower Nutjak was built on a prehistoric site.

​The Nutjak Fort Reconstruction [4K]
Datum objave: 3.2.2022. Autor: Brko Zagora
Opis: Digital reconstruction was not done professionally, but freely, following the information in the book "UTVRDA NUTJAK prošlost, sadašnjost i budućnost", published by the Trilj Regional Museum. Music in the video is "Home For The Brave (Outro)" by Desaster.

KONAČNIK
NADMORSKA VISINA 466 m

Brdo Konačnik nad desnom obalom kanjona rijeke Cetine

RUNJIK

Nekropola stećaka - Bisko

Cetina (Đale), gradina na brdu Karanj i stećci Bisko
Autor: Delmat Datum objave: 18.10.2025.
Opis. Sve na ovom videu je u krugu od 1 km. Stećci: 43.572138, 16.700248 Ostaci gradine: 43.566071, 16.692837

4. POBRĐE UMOVA

---

Čaporice

Zaseoci Čaporica na zaravni iznad kanjona Cetine

Rijeka Cetina nizvodno od Trilja ulazi u kanjon, nad čijom lijevom obalom se nalazi naselje Čaporice (u sredini i desno).

VUČIJAK
NADMORSKA VISINA 425 m

Zaobljeni niski brijeg Vučijak prekriven grmolikom vegetacijom - makijom
U pozadini je vrh Sveti Jure na planini Mosor.

IZVORI I LITERATURA

---

​ĆATIPOVIĆ, Barbara: Toponomastička građa Općine Dicmo u znanstvenoj literaturi. Završni rad. Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet. Split, 2020. (PDF)

• Sažetak. U ovom radu obrađena je toponomastička građa općine Dicmo koja se pojavljuje u znanstvenoj literaturi. Sveukupno je obrađeno 107 toponima. Imena se pojavljuju u povijesnom kontekstu, u arheološkim radovima, literaturi o naseljima, pravnim dokumentima i znanstvenim radovima kojima su pravni dokumenti poslužili kao izvor. S obzirom na bogatu prošlost i činjenicu da je Dicmo bilo pod različitom upravom, toponimi koji se pojavljuju na njegovu prostru uvelike su različitoga podrijetla. Znanstvena literatura u kojoj nalazimo toponime općine Dicmo uglavnom ne obrađuje imena detaljno, nego ih navodi ili nabraja u kontekstu pojedinog znanstvenog područja. Najveći opseg imena donose povijesna i arheološka istraživanja koja ujedno i svjedoče o dugom kontinuitetu naseljenosti mjesta. Općina Dicmo je slabo zastupljena u literaturi, posebice s jezičnog i toponomastičkog motrišta. Toponomastička istraživanja od velike su važnosti za očuvanje povijesti naroda kroz imena i značenja koja sa sobom nose. Kroz toponime saznaje se priča o prostoru, njegovoj povijesti i naseljenosti, ali i činjenice o terenu koji imenuje. Samim time toponimi su spomenik jednog naroda upisan u njihovu jeziku. Bilježenjem i istraživanjem toponima bogati se i širi znanje o jeziku, njegovoj izvornosti i promjenama kojima je vremenom podlijegao.

ĆATIPOVIĆ, Barbara: Toponimija Dicma Donjeg. Diplomski rad. Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet. Split, 2022. (PDF)

• Sažetak. U radu obrađena je toponimija Dicma Donjeg u najvećem dijelu prikupljena terenskim istraživanjima. Prikazan je povijesni pregled Općine Dicmo utemeljen na izvorima iz znanstvene literature, posebice na provedenim povijesnim i arheološkim istraživanjima. Povijest naselja od velike je važnosti za istraživanja jer se njome saznaju jezici i narodi koji su vladali ovim prostorima. O kontinuitetu naseljenosti ponajbolje iščitavamo iz arheoloških ostataka gradina i grobišnih nalaza, potom iz pisane građe koja svjedoči o formiranju i ustroju naselja. Od iznimne je važnosti usmena predaja i pučka etimologija koja s njome dolazi. Pomoću njih saznaju se običaji i kultura naselja, a sukladno tomu i nastanak brojnih imena. Takvi podatci mogu uputiti u nove smjerove prilikom istraživanja i opisati proces toponimizacije, no treba ih uzeti s velikim oprezom jer vrlo lako mogu usmjeriti na krivi trag. Dio rada posvećen je dijalektološkom istraživanju govora Dicma koji spada u novoštokavski zapadni ikavski dijalekt, iz razloga što istraženi toponimski likovi nastaju unutar mjesnog govora, a dijalektološka pozadina služi kao dodatna podloga njihova izučavanja. Ukupno je obrađeno 210 toponima. S obzirom na burnu povijest, promjene vlasti, selidbe, narodne i kulturne doticaje te krški narav tla, toponimi pružaju cijeli spektar imena različita postanja. Bilježenje toponima doprinosi baštini istraženog prostora i potiče na očuvanje toponima kao blaga mjesnog govora. Svaki je toponim u o ovome radu određen vremenom i prostorom naselja Dicma, njegovim odnosom i prožimanjem s jezikom.