|
Šator |
|
Područje: Planine zapadne Bosne i Dinara Grupa: Šatorsko-golijski niz Država: Bosna i Hercegovina Najviši vrh: Veliki Šator (1872 m) Koordinate najvišeg vrha: 44.1565, 16.5900 |
|
o planini ... |
Uvod
 BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području Šatora Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
Šator ili Šator planina je planina koja se nalazi istočno od Bosanskog Grahova i Grahovskog polja te čini dio oboda Grahovskog, Glamočkog i Livanjskog polja. Prema Jovanu Cvijiću to je bilo - široko zaravnjen planinski lanac ograničen krškim poljima dinarskog prostiranja - Glamočkim, Grahovskim i Livanjskim poljem. S ovog planinskog bila, diže se najviši greben s oštrim vrhom i golim, strmim stranama, piramidalnog oblika, po čemu je čitava planina dobila ime. Planina je otprilike 15 km duga (u smjeru istok-zapad) i 10 km široka u smjeru sjever-jug. Najviši vrh planine je Veliki Šator (1872 m n.v.; spominju se još i visine 1873 i u Wikipediji se navodi 1875 metara) dok bi najniži dio bio Preodac (920 m). Ispod glavnog vrha leži Šatorsko jezero, na visini 1488 m. Najveća dužina Šatora iznosi 20 km a širina 11 km.
S vrha Velikog Šatora pruža se panorama zapadne Bosne: na severu Klekovača, Lunjevača, Javor i Srnetica, prema zapadu venac Dinare i Grahovsko polje, Vitorog, Cincar, Šatorsko jezero je biser planine Šator. U dubokom cirku, očuvano je jedno od najlepših dinarskih glacijalnih jezera, U bistroj, modrozelenoj boji, ogledaju se litice Malog i Velikog Šatora i Babine grede, koje opkoljavaju jezero sa sjeverne istočne i južne strane. 
Ime planine - etimologija Pristupi planini GEOGRAFIJA/ZEMLJOPIS PLANINE Reljef planine Šator planina se uzdiže nekih 1000 metara od visoravni i velikih krških polja koje ga okružuju. Ova polja su među najvišima i površinom najvećima u Dinarskom gorju. Južno od Šatora širi se najveće od njih Livanjsko polje, za kojega kažu kako je najveće krško polje na svijetu, nadmorske visine oko 700 metara, preko 50 km dugo.
Prema jugu-jugoistoku od planine Šator nalazi se planina Staretina (1675 m) i još dalje prema JZ planina Golija (1892 m), a sve tri zajedno čine ulančani planinski niz. Istovremeno, ove planine razdvajaju Glamočko i Livanjsko polje. Prema istoku i sjeveroistoku od Šatora nalazi se prostran travnati plato, na nadmorskoj visini oko 1000 metara, a prema sjeveru udolina kod sela Preodac i kanjonski dio kojime prolazi rijeka Unac. Na sjeverozapadu od Šatora manja je travnata visoravan Tičevo (1100 m n.v.), a od nje daje prema sjeverozapadu se uzdiže planina Jadovnik i još dalje Bobara i Vučevo, sve do rijeke Une. Široko i travnato Grahovsko polje se prostire zapadno od planine Šator, na nadm. visini od oko 900 metara. Na sredini toga polja smjestio se gradić Bosansko Grahovo (oko 861 m n.v.), uobičajeno mjesto pristupa Šatoru. Vrhovi Najviši šatorski vrhovi uzdižu se iznad neke vrste visoravni, koja se prostire na oko 1500 metara nadmorske visine, gdje prestaju guste šume bukve, jele i smreke (smrče). Tih 5 najviših vrhova čine formu koja izdaleka podsjeća na šator i otuda i ime planini. Taj najviši greben dugačak je oko 10 km i pruža se u smjeru istok-zapad, što je izvjestan otklon u odnosu na tzv. klasični dinarski smjer pružanja (SZ-JI).
Najviši vrh na zapadnom dijelu toga grebena je Veliki Šator (1872 m), dok je na njegovom istočnom kraju, ponešto izdvojen od ostalih, Mali Šator (1768 m) Dva preostala vrha, od tih pet, viša su od 1750 metara, dok je preostali, susjedni Malom Šatoru, viši od 1800 metara. 
Ostali oblici u prostoru Hidrologija - vode (rijeke i jezera) Šator je jedina planina u okruženju koja obiluje vodom, što je u prošlosti doprinjelo razvoju stočarstva a Šatorski pašnjaci bili su nadaleko poznati. Na planini Šator nalazi se preko 350 izvorišta vode.
Šatorsko jezero
44.1648, 16.6014 Šatorsko jezero je ledenjačko jezero na nadmorskoj visini od 1488 m. Nalazi se na zapadu Bosne i Hercegovine, ispod istoimene planine. Drže ga za jedno od najljepših planinskih jezera u Bosni i Hercegovini. Jezero je opkoljeno sa sjeverne, istočne i južne strane padinama i vrhovima Velikog i Malog Šatora i Babine Grede. Te se impresivne klisure dižu do samog jezera sa visinskom razlikom od preko 400 metara. Naročitu sliku pružaju takozvani Vražji Vrtovi na Babinoj Gredi. Sve ove padine obrasle su klekovinom bora, a na sjevernim ekspozicijama nalazi se vrlo rijetka i zaštićena vrsta Runolist (Leontopodinum alpinum). Široko je 120, dugo 280 metara. Prilikom mjerenja u augustu (kolovozu) 1955. godine izmjerena je dužina od 337 m i širina od oko 127 mi dubina od 8 metara. Treba napomenuti kako je te godine bilo mnogo kiše i jezero je vjerojatno imalo tada maksimalnu razinu i dubinu. U mnogim izvorima naći će se upravo ovi podaci o dimenzijama jezera. Također su i razna mjerenja pokazala i različite dubine jezera koja se kretala od 5 do 8 metara, pa čak i samo 3 metra. Na jednom kraju jezera voda izvire a na drugom ponire u zemlju. Ljetna temperatura vode kreće se oko 17 °C, dok izvor na obali, koji jezeru daje vodu, ima temperaturu 6 °C. Jezero se nalazi na većoj planinskoj visini pa je zaleđeno prosječno od novembra (studenog) ili decembra (prosinca) sve do aprila (travnja). Providnost jezera je velika. do 4 metra, te se dno u čitavom jezeru vidi, osim u najdubljim dijelovima. Ima vodu tamnozelene boje koja potječe od vodene biljke Potamageton koja raste na dnu jezera. Na udaljenosti od oko 500 metara sjeverno od Šatorskog jezera nalazi se Bulino Vrelo od kojeg nastaje Mlin Potok, koji se više sela Preodac spaja sa Šatorskim Potokom, a ovaj Šatorski Potok niže Preoca (Preodca) spaja se sa Mlinskim Potokom odakle teče dalje kao izvorišni krak rijeke Unca. Za Bulino vrelo lokalno stanovništvo vjeruje da ima ljekovita svojstva. Prema narodnim legendama voda iz Bulinog vrela liječi sve bolesti. Legenda o porijeklu imena vrela kaže da je Bula, slijepa djevojka je usnila san da se umije na izvoru, što je i učinila, te je progledala. Na samom jezeru se nalazi Motel, koji više nema komercijalnu namjenu. Flora i fauna jezera:
Kako je već navedeno dno jezera pokriva biljna vrsta Potamogeton. Na vapnenačkoj obali jezera nalaze se biljne zajednice vrste Festucetum pungentis a podvodne biljke uzdižu se do površine vode i stvaraju čitavu podjezersku šumu: Kičmenjaci: Rana fusca (Žaba), Triton alpestris (Vodeni gušter) Mikroskopska fauna: Rhizopoda, Ciliata, Rotatoria, Copecoda i dr. Mikrofitni planktoni: Schyzophyceae, Flagelatae, Bacillariaceae i dr. Zooplanktoni: Ciliata (Trichodina pedicilus), Rotatoria (Anurea cochlearis), Crustacea Cladocerae (Daphnia hyalina), Amphipoda (Gamarux pulex) Unac, rijeka
Unac je rijeka u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, desna pritoka rijeke Une. Ističe kao Mlinski potok iz Šatorskog jezera na planini Šator. U podnožju planine sastaje se sa Šatorskim potokom i tek na izlasku iz klisure Pojilo dobija ime Unac. Od svog izvora Unac teče prema sjeverozapadu i prelazeći kroz klisuru Pojila, četiri kotline (najveća drvarska) i tri daljnje klisure ulijeva se u Unu kod Martin Broda na visini 323 m. Od Drvara do ušća teče najdužom i najdubnjom klisurom, dubine i do 350 m. Dužina toka je 65,5 km, a površina sliva 650 km². Donji tok Unca dio je Nacionalnog parka "Una." Geologija planine Klima PRIRODA Prirodna baština Biljni svijet - flora Južne padine Šatora su travnate, u proljeće prekrivene mnoštvom cvjetnica. Na suprotnoj strani, najviši greben karakteriziraju strme litice i sipari (točila) te krški oblici s klekovinom bora krivulja.
Nekada u prošlosti, padine Šatora bile su golema pasišta za tisuće komada stoke koja je dolazila čak iz Dalmacije. Danas se na planini može sresti rijetko koji pastir, pa čak i rjetko koja osoba. Životinjski svijet - fauna Zaštita prirode i ekologija STANOVNIŠTVO I NASELJA Povijesni/historijski pregled Kulturno-povijesna baština Tradicionalne aktivnosti i narodna baština Tradicionalna gastronomija - jela i pića Turizam 
Toponimija - nazivlje u planini Priče iz planine ... ... legende, anegdote ...
... članci iz prošlosti ... Šatorsko jezero
Umberto Girometta Hrvatski planinar, 1935.g, broj 6 Malo koja zemlja može da se ponosi tako raskošnom raznolikošću prirodnih ljepota kao Bosna ponosna. Ponosne su doista njene čarobne prašume, ponosne su joj veličanstvene planine, dugi dolovi, prostrane livade, zeleni ukosi, brzice rijeke, silni slapovi, vilovite pećine, avetne provalije i sablasni ponori. Čitava joj je priroda uistinu ponosna, čime se, dabome gordi svaki Bosanac, koji je opet u stasu, govoru i navikama svojim ponosit. On shvaća, cijeni i ljubi divnu prirodu svoje zemlje, pak ti s ushitom priča o svemu onome, što ona u sebi i na sebi krije, a u želji da se i ti naužiješ njenih specifičnih atrakcija pa da je zavoliš kao svoju drugu rođenu grudu. Naročito ti rado priča o planinama: o Bjelašnici, Čvrsnici, Prenju, Vitorogu, Cincaru, Čardaku, Šatoru, Klekovači; zanosom ti govori o čarobnim prašumama, koje ih kite: o vitim jelama, stasitim omorikama i krošnjatim bukvama. Priča ti o zvijerima, koje te šume oživljuju, o jamama i pećinama, koja otvaraju u njima svoja tajanstvena zjala. Takva sam i slična pričanja više puta slušao prigodom svojih ekskurzija u Bosnu i na temelju razgovora sa kršnim Bosancima stvarao planove za daljnje ekskurzije, koje su mi uvijek, bez izuzetka, priuštavale takvih specifičnih atrakcija, kakvih uopće nisam mogao nikada zamisliti a kamo li ih, nakon dovršene ekskurzije, opisati. Jedne godine, kad sam se u društvu nekog seljaka iz Glamočke Krajine verao kroz prašume Čardak planine, započne on da mi s ushitom priča o čudotvornom nekom jezeru, koje se tamo, na zapadu Čardaka, a pod strmim stijenama Šatora nalazilo. U svome je pričanju bio upravo zanosan. Jezik mu je bio čist kao majčino mlijeko, a ukrasni pridjevi, s kojima je dočaravao ljepotu tog planinskog kraja takvi, da bi ih teško mogao u bilo kojem riječniku naći. Njegovo je pričanje, dabome, imalo svoj željeni rezultat, jer sam već naredne godine posjetio Šatorski sklop i do opojnosti se nauživao vajnih vidika, jezovitih strmina, zelenih šuma, hladnih izvora i nadasve čarobnog njegovog jezerca. Takva mi je ekskurzija, ma da sam je bio poduzeo sa Glamoča, odakle treba da se i iskušani planinar čestito umori, bila priuštila takvih užitaka i impresija, da sam je poslije par godina ponovno izveo u milom društvu nekolicine »Mosoraša«. O njoj ću da u kratko izvijestim, čime ću bar nešto pridonijeti popularizaciji tog idiličnog planinarskog kraja, koji je, žalibože, u planinarskom svijetu veoma malo poznat. Početna točka za ekskurzije na Šator planinu je selo Grkovci Njegove se raštrkane potleušice slikovito smjestile po sjeverozapadnom rubu Livanjskog Polja, uokvirenog sa zapada silnim strminama dinarskog Gnjata (1806 m vis.), Strmca (1435 m vis.) i Trpinca. Kroz selo prolazi državna cesta, koja iz Livna vodi u Bosansko Grahovo. Na samoj se cesti nalaze žandarska kasarna i šumareva kuća. U selu se nađe dobre mliječne hrane, a ljeti i ukusne janjetine. Za planinara, koji putuje iz Splita livanjskim autobusom, najzgodniji je prilaz u Grk ovce iz sela Prologa, odakle vodi uz rub polja prilično dobro utrt seoski put sve do sela Gubina, a onda cesta do Grkovaca. Vremenska udaljenost iz Prologa do Grkovaca iznaša 5 sati. Taj prilično dugi put inače je vanredno zanimljiv za pješaka, jer mu se redaju jaki motivi i kontrasti između nježnih pitomih oblika Livanjskog Polja i strogih nadasve strmih troglavskog masiva. Potonji se, dapače, nad Gubinom ukazuju u najopojnijoj svojoj veličanstvenosti, jer se troglavska stijena ondje ruši za više stotina metara duboko, stvarajući vanredmo jezoviti kompleks gudura, strmina i provalija, poznatih u narodu pod imenom »Vražji Vrtlovi«. Iz Grkovaca (710 m vis.) vodi oputina npravce na Mali Šator (1607 m). U početku se polako i postepeno diže vijugajući rubovima sad većih, sad manjih vrtača, obraslih pretežno jasenovinom i crnim grabom. Oputina se u visini od kakvih 1000 metara sve jače penje, dok bjelogorična stabla postaju sve to rjeđa, tako da se par stotina metara pod bilom Malog Šatora javljaju sami tusti pašnjaci, okićeni raznobojnim cvijećem. Bilo Malog Šatora je kamenito i prilično krševito. Kako na njemu nema jačeg drveća, otvara se odatle prostran pogled prema Livanjskom Polju i Buškom Blatu, pak prema Konju, Troglavu i Kamešnici. Daleko prema jugu zapažaju se čak i konture Prenja i Bjelašnice planine. Sa Malog Šatora vanredno je slikovit pogled i na dolinu Stedra potoka, koja sa sjeverne kotline Velikog Šatora lagano silazi prema Peuljama. Čitava je ta dolina bogato iskićena bjelogoričnom šumom, s čijim je zelenilom u jakom kontrastu sniježno-bijeli potočni materijal, koji u obliku sad većih, a sad opet manjih mrlja prikriva njen najdulji dio. Sjeverno od bila Malog Šatora razgonila se gusta bukova šuma, kroz koju vodi oputina sve do Velike Babine (1727 m). Sa Velike Babine spustaš se strmo po golom i jako krševitom terenu sve do južne padine Velikog Šatora, gdje se duboko udubio nekoliko oknastih vrtača i opružilo par plavljenih dolaca. Sa tih se vrtača vrši uspon na Veliki Šator po vanredno strmom i krševitom terenu, koji je na mjestima obrastao planinskom smrekom i skliskom travom, koja bitno otežava penjanje. Nekoliko stotina metara pod samim vrhom Velikoga Šatora (1872 m vis.) javlja se neprohodna klekovina bora, koja te sili da se nešto na niže spustiš, da je lukavo zaobiđeš pa da se istom onda po omanjim čistinama probiješ do samoga vrha, gdje ti, na pogled jezovitih strmina, u koje se ono prema sjeveru ruši, ustukne noga. Zaprepašten na očigled jedinstveno divlje, ali ne manje veličanstvene slike, poprimaš nehotice stav gmizavca i u takvom stavu promatraš silnu i duboku kotlinu, u čijem se najdubljem dijelu kao kristalno oko razlilo ubavo jezerce, sa čije se mirne površine čarobno zrcale jezoviti motivi sjevernih Šatorskih stijena. Po njima se vuku silni i tamni procjepi, strmoglavljuju se užasne provalije i ruše se ogromna točila, dok na njihovom podanku leži kaotički porazbacana sva sila ruševinskih gromada, što ti sve skupa dava sliku nekakvog ljutog napuštenog razbojišta. Pogledi sa Šatora prema jugu i jugo-istoku u jakom su kontrastu sa onima na sjeveru, jer k jugu i istoku pretežno prevladavaju vanredno nježni šumski motivi. Šume se u nedogled tamo prostiru pa izgledaju kao prostrana zelena mora, s kojih izbijaju poput otoka, otočića i grebena goli motivi kamenitih gorskih kosa. U tome zelenom moru sjatilo se na stotine hiljada vitih jela i stasitih omorika, te se čudno ispreplele raznovrsnim povijušama u želji, regbi, da čitava zelena zajednica bude jača i otpornija proti vremenskim nepogodama. Sa bila Šatora, koji se poput goleme zmije zavojito vuče od zapada k istoku, spuštamo se vanredno strmom vododerinom do Šatorskog Jezera, gdje se, nakon šestsatnog planinarenia, čestito odmorismo i okrijepismo. Iza toga smo izvršili pregledavanje jezera i njegovih izvora. Dužina jezera u smjeru NO-SW iznaša 250 metara, a širina mu je 120 metara. Raz njegove vode leži u nadmorskoj visini od 1488 metara. Najveća dubina iznaša 6 metara, što od prilike odgovara nagibu njegovih pristranaka. Temperatura jezerske vode iznašala je u junu 16 stupnjeva C, toliko od prilike kolika je i srednja temperatura kraja za dotični mjesec. Geomorfoloski posmatrano mora se Šatorsko Jezero smatrati kao ljevkasta naplavijena vrtača, koja je vjerojatno nastala u glacijalu, u doba naime kad su se ondje nagomilavale silne množine snijega, koje su u obliku omanjeg glečera plazile prema sjeveru i postepeno stvarale današnju prodornu dolinu, koja sa jezera vodi u Preodačko Polje. Sa zapadne strane jezera, nekoliko metara od njegove obale, izbija maleno vrelo, zvano Šatorsko Vrelo. Temperatura vrela iznašala je u julu 0.5 stupnjeva C. Nekoliko stotina metara sjeverno od jezera nalazi se drugo vrelo, zvano Bulino Vrelo, sa temperaturom od 2 stupnja C. Abnormalno niske temperature tih dvaju vrela jasno govore o njihovoj vezi sa kakvom »ledenicom«, dotično »snježnicom«, koje se na Šatoru u priličnoj množini javljaju. Šatorsko se Jezero u zimi potpuno sledi, pri čemu debljina leda dosegne do 70 cm. U jezeru ima pijavica, žaba, daždenjaka, močorada i komjaša vodoljuba. Seljaci su više puta kušali prenijeti u jezero žive pastrve i klenove, ali im je trud bio uzaludan, jer bi zimi uginule. U široj okolici jezera, po okolnim šumama, ima srna, vukova, lisica, divljih mačaka i kuna, zvanih »šatorka«. Katkada se sa Staretine planine i Međugorja doskita i po koji medvjed. Od zmija opazio sam poskoka i planinskog šargana. Šatorsko Jezero je u narodu na daleko poznato. Na Ilijino sjati se oko njega sva sila naroda iz Livanjske, Glamočke, Grahovačke i Petrovske Krajine u svrhu da se o ponoći u njemu okupa, a u dubokom uvjerenju, da će ga takovo noćno kupanje očuvati od mnogoga zla, naročito od zaraznih bolesti. U toj šarolikoj družbi, koja se tako barem jedamput godišnje čestito okupa, bude i osoba, koje boluju na očima i koje dolaze tamo da ovlaže bolesne oči vodom iz Bulinog Vrela, za koje se priča, da je dobilo ime po nekakvoj buli, koja je imala bolesne oči i izliječila ih vodom iz toga vrela. O Šatorskom Jezeru čuo sam ovu legendu: Bio je neki bogataš, gavan, koji je imao veliko stado ovaca. K njemu su dolazili mnogi prosjaci, za koje narod kaže, da su bili anđeli od Boga poslani, da kušaju ljude. Pošto je gavan odbio da im dade vune i mlijeka, to ga je Bog kaznio tako da je mjesto, gdje je živio, u zemlju propalo. Otuda je postalo jezero, a gavan se prometnuo u medvjeda. Nakon ručka uspesmo se sa Jezera na kosu, koja dijeli dolinu Šatora od one Babine Grede. Uspon je prilično strm i na gusto obrastao bukvom. Sa sedla kose, koje se dostizava za pola sata, otvara se divan pogled na Šatorsko Jezero, na vilovite sjeverne stijene Šatora, a naročito pak na jezovite strmine avetne Babine Grede (1862 m. vis.), koja je zbog svoje divlje modelacije daleko majestetnija od sjevernih stijena Velikog Šatora. Sa spomenute kose prodrijesmo vanredno romantičnom prodornom dolinom Šatorskog Potoka u Preodac (3 sata), koje te upravo ushićuje prostranošću i slikovitošću svoga polja, po kojem se valovito dižu mali plosni brežuljci, sve sami zeleni sagovi, okićeni raznobojnim cvijećem. Na sjevernom podanku polja diže se iz bujnog zelenila sura i strma hrid, s koje tajanstveno strše mrki ostaci Momčilove Kule, pod kojom zvonko žubori Poilov Potok. Iz Preodca popesmo se kroz vanredno slikovite šumice na Pičevo, a odatle se preko Crnaca i Penlja spustismo krševitim terenom u Grkovce (6 sati), odakle se motornim vozilima preko Grahova, Knina i Vrlike povratismo u Split, ushićeni neopisivim ljepotama, kojih se do opojnosti nauživasmo na ovoj lijepoj i vanredno poučnoj ekskurziji. |
Šator planina
Prirodne ljepote BIH Izvor: Youtube; FTV Kvadratura kruga - PLANINA ŠATOR - Šatorsko jezero
Izvor: Youtube; Autor: RTS Šator planina Preodac Momčilova kula
Karavan 1972 Izvor: Yourtube Na izvorima Unca
Dokumentarni film iz seriala Druga dimenzija Izvor: Youtube Proizvodnja: Video by "VISION" Bihac Directed by DeNjo Cavkic |
|
o kraju ... |
Grahovsko polje, od Tičeva
Podno sjevernih padina Šator planina nalazi se kotlina u kojoj se smjestio Preodac, pogled od Velikog Šatora, navišeg vrha Šatora.
Preodac U okolici Preoca, u gustim crnogoričnim šumama izvire Unac iz stotine izvorčića i potočića.
O Preocu pjeva i narodna pesma: Oj Preodac, najlepše si selo, U tebi je 301 jedno vrelo!
|
Bosansko Grahovo 1972 .
(Karavan Milan Kovacevic) Izvor: Youtube Gravsko polje, Borovaca, grad, Obljaj, rodna kuca Gavrila Principa |
|
aktivnosti ... |
|
Pješačenje i planinarenje Opis staze Nuglašica (728 m) - Veliki Šator (1872 m) U maju (svibnju) mjesecu 2012 g završeno je markiranje planinarsko pješačkih staza na Staretini i Šator planini na području opštine Bosansko Grahovo. (Izvor: Grahovo.net)
Početna tačka markacije nalazi se u zaseoku Zadraga kod Kovljenića kuća u selu Nuglašica na 728 m nadmorske visine. Markacije vode do dva vrha i do Šatorskog jezera. Prvi dio staze vodi zapadnim padinama Staretine do vrha Veliko brdo 1487 m a druga markacija vodi do vrha Veliki Šator 1872 m i Šatorskog jezera 1496 m. Na svakom raskršću postavljeni su putokazi, a preko goleti štapovi i kameni usmjerivači takozvani čovečuljci ili ćubice. Stazu je markirao Zoran Kovljenić-Soko uz pomoc Nemanje Kosorica obojica članovi planinarskog kluba “Pobeda” iz Beograda. Do sela Nuglašice možete doći iz dva pravca. Ako dolazite iz pravca Bos. Grahova poslije 20-og km skrenite lijevo na lokalni put koji je takodje asfaltiran. Prije skretanja na saobraćajnom znaku imate markacije sa strijelicama koje treba da pratite naredna 4 km. Ako dolazite iz pravca Livna poslije 50-og km nakon što prodjete crkvu u selu Crni Lug skrenite desno i takodje pratite markacije i strelice koje će vas dovesti do početne tačke u zaseoku Zadraga kod Kovljenića kuća. Do velikog brda treba oko 3 sata laganog hoda, a do vrha Šatora ili Šatorskog jezera od 4-5 sati u zavisnosti da li idete zimskom ili ljetnom stazom koje se račvaju u reonu Paljevina na Šator planini a opet se spajaju u reonu šatorskih vrata. Staza je srednje teška i jednim djelom vodi šumskim putevima. 
Planinarske staze na Šatoru i Staretini (Izvor: Grahovo.net)
Staza Šatorsko jezero - Veliki Šator
(desno, skroz u pozadini, nazire se tamnozeleni vrh Malog Šatora) Slobodno penjanje i alpinizam Biciklizam - brdski i klasični Aktivnosti na vodi Aktivnosti u zraku |
|
praktične informacije ... |
|
Smještaj
Ugostiteljski objekti i usluge Vremenska situacija / vremenske prilike Prometna situacija / Saobraćajne prilike |
|
izvori ... |
|
Reference (1) Wikipedia - Unac
(2) Wikipedia - Šator (3) Blog Planine i planinarenje - Planinarenje u Bosni i Hercegovini - Uspon na Veliki Šator, 2013. g. (4) Općina Bosansko Grahovo - Geografski podaci Ostali izvori ŠGD „HERCEGBOSANSKE ŠUME“ d.o.o. KUPRES ŠUMARIJA BOSANSKO GRAHOVO, Elaborat - Gospodarenje HCVF površinama u Šumariji Bos. Grahovo, Lokalitet Šator, Bosansko Grahovo, 2013. (PDF)
Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
|
kontakt ... |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj planini?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. (obavezna je samo rubrika ´vaši prilozi´ ili ´vaši komentari´) |
|
