|
|
|
|
UvodŠavrinsko pobrežje Zrenjski plato (slo. Šavrinsko gričevje in Zrenjski ravnik)
Šavrinsko pobrežje, odn. Šavrinsko gričevje na slovenskom, umjetni je naziv kojim se opisuje pretežno brežuljkasto područje krajnjeg sjeverozapadnog dijela Istarskog poluotoka. To je prostor gdje se, između područja zaravni Bujskog krša (Bujski kras) i krške visoravni iznad Tršćanskog zaljeva, prilično široko otvara krajolik znatno drugačijeg reljefa u porječjima Rokave i Rižane, kao i nekih manjih rijeka koje izravno utječu u more, Teren je raščlanjen brežuljcima koji se postupno spuštaju prema obali. Brda i područje visoravni s obje strane pobrežja velike su morfološke cjeline, koje daju osnovna obilježja reljefa sjeveroistočne Istre. Šavrinsko pobrežje jedno su od nižih obalnih područja, nastala u morskim i priobalnim sedimentima mora, koji su u eocenu preplavili prostrani pojas dinarskog kopna, od donjeg toka Soče do Albanije. ENGLISH SUMMARY: Šavrinsko gričevje
Šavrinsko gričevje (in Slovenian) is an artificial name used to describe the predominantly hilly area of the extreme northwestern part of the Istrian peninsula. It is an area where - between the area of the Bujski karst plateau (Bujski karst) and the karst plateau above the Bay of Trieste - a landscape of significantly different relief opens up quite widely in the Rokava and Rižana river basins, as well as some smaller rivers that directly flow into the sea. The hills and plateau area on both sides of the coast are large morphologically units, which give the basic features of the relief of northeastern Istria. Šavrinsko gričevje is one of the lower coastal areas, formed in the marine and coastal sediments of the sea, which in the Eocene flooded the vast strip of the Dinaric mainland, from the lower course of the Soča to Albania. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Šavrinke (tal. savrine ili saurine) su naziv za djevojke i žene iz najsiromašnijih mjesta u unutrašnjosti slovenske, a još više hrvatske Istre, koje su se bavile prodajom plodova i preprodajom druge sitne robe, također po narudžbi.
Šavrinke su govorile mješavinom dijalekata iz unutrašnjosti Istre (uključujući ili pretežot hrvatski dio). Muškarci se nisu bavili tom djelatnošću, već su tako najsiromašniji među siromasima hodali po selima u blizini Trsta s motikom na ramenu i tražili posao. Šavrinka je zbog velike neimaštine i ekonomske krize odlazila u Trst prodavati poljoprivredne proizvode. Najveću i najlakšu zaradu imale su s jajima, zato ih zovu i jajarice, ali su iz Trsta nosili u istarska sela i tamo prodavali ili za nova jaja mijenjali sitnu robu, kao npr. igle, konce, naprstke, pribadače, škare. Djelovale su krajem 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata, neke i duže. Time su se počele baviti nakon osnovne škole koja je tada trajala šest razreda. U ovaj posao uvodile su ih majke, bake, sestre, tetke... Radile su to do udaje, a ako je neimaština bila velika, i nakon toga. Zbog neimaštine, do Trsta su išle pješice, kolskim putem, koji je bio pun hrpa životinjskog izmeta, koji su ljudi iz Brega, pod kojim se nalazio najkorišteniji put, nazivali šavra. Sve su bile jako zaprljane od prašine i balege (šavre), pa su ih Slovenci iz okolice Trsta prozvali šavrinke. Ime je tako poteklo iz Trsta i njegove okolice, gdje je gotovo sto tisuća ljudi govorilo slovenski i gdje su ljudi mogli lako uzvišeno gledati na ove jadne Istranke - dakle ime nije poteklo ne iz pojedinih sela u unutrašnjosti Istre. Pojednostavljena generalizacija imena Šavrinka pojavila se tek nakon osamostaljenja Slovenije, kada je Trst zaboravljen kao nekadašnji najveći slovenski grad, a "istraživači" Istre počeli su otkrivati ovo područje iz perspektive Ljubljane kao "glavnog grada" Slovenije, a ne Trsta kao kao većeg gospodarskog središta i nekadašnjeg najvećeg slovenskog grada. Povijesni pregled. Šavrinke su djelovale od kraja 19. stoljeća do kraja Drugog svjetskog rata, neke i duže. Nakon Napoleonova poraza u Rusiji i konačno kod Waterlooa, prema odredbama Bečkog kongresa, Istra je ostala pod austrijskim suverenitetom, te je administrativno uključena u Austrijsko primorje. Razdoblje do izbijanja Prvog svjetskog rata u Istri je bilo prilično stabilno, posebice u gospodarstvu, posebice za vrijeme vladavine cara Franje Josipa, pričalo se da se dobro živjelo. I same nosilice pričale su o tom vremenu da se živjelo vrlo skromno, ali su svi bili sretni i zadovoljni. Budući da su vladara jako voljeli, često su za njega molili i pjevali. Jedan dio teksta je glasio: "Bože, čuvaj nam cara".
Kad je počeo Prvi svjetski rat, život je postao gori i sve je postalo teže. Svi jaki, zdravi i odrasli muškarci morali su ići u vojsku i slani su na front. Žene su, s druge strane, ostajale kod kuće i morale su se brinuti za djecu, mlade i starce. Nakon Prvog svjetskog rata područje preuzima Italija, a kasnije počinje doba fašizma. U tom su razdoblju stvoreni novi zakoni. A narod je bio oporezivan sa svih strana. I "jajčarice" su također osjetile te promjene. Vlasti su uvele posebne dozvole bez kojih nisu smjele prodavati jaja. Ako ih nisu imale, karabinjeri (tako su mještani tada zvali policiju) uzimali su im jaja ili ih čak zatvarali na noć. Ali nije im bilo svejedno imaju li kod kuće djecu koja ih čekaju praznih želuca. To se dopuštenje nazivalo patentom ili licencijom (ličenca). Bilo je vrlo skupo, izvori kažu da je tada iznosio 500 lira, što je bilo dovoljno čak i za komad zemlje uz more. Zbog toga si većina to nije mogla priuštiti, a počeo je i šverc jaja. Nakon Drugog svjetskog rata ovo je područje podijeljeno u dvije zone, A i B. Prva je bila pod Italijom (uključujući i Trst), a druga zona (B) pod Jugoslavijom (područje gdje su živjele Šavrinke). Prelazak granice između dviju zona uopće nije bio moguć, samo su neke uspjevale. Time su uništene sve gospodarske veze između Istre i Trsta, a Istra je također odsječena od svih obalnih gradova. Zbog toga su staze počele skretati prema jugu. Sve što im je potrebno kupili su u Rijeki i Puli. Unatoč tome, jajonosice su ustrajale i nosile jaja u Trst i Kopar te tako postale krijumčarke jer su kršile zakon. Jaja su skrivale oko struka, a u košarama su imale samo toliko jaja da prođu karabinere. Uzgoj jaja polako je zamirao, a šverca je bilo sve više. Tako su Istra i Trst ipak na neki način i dalje bili povezani. Zbog neimaštine za vrijeme fašizma, uzgoj jaja se iz unutrašnjosti Istre proširio se u mjesta bliža gradu, kao što su Gračišče, Kubed i Dol pri Hrastovlju, a osim ovih, navodno se raširio i u Sv. Petar, Marezige, Pomjan. |
Šavrinke u selu Marezige
Avtor: Shabicht – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=81409748 U današnjoj Sloveniji Šavrinke su postale dio lokalnog folklora. Ostale su zapamćene kao žene koje su svojim selima svojim radom donosile zavidne prihode, što ih je u jednom trenutku činilo i vrijednim bračnim partnerom. Simbol Istre, njihovi su životi obilježeni u romanima kao što su Šavrinke Marjana Tomšiča (1986.) kao i pjesme Alojza Kocjančiča (sabrane u Šavrinskim pjesmama: Šavrinske pesmi, 1962.). Južno od sela Hrastovlje u Slovenskom primorju nalazi se skulptura poznatog slikara i mještanina Jože Pohlena, postavljena 1990. godine, koja prikazuje Šavrinku koja nosi košaru kruha iznad glave. Lokalna kulturna udruga "Šavrini inu anka Šavrinke" često za javnost reprizira scene iz života ovih žena kao oblik očuvanja baštine. Ponovno otkrivanje i ustoličenje Šavrinki neki znanstvenici vide kao dio razvoja regionalnog istarskog identiteta koji prelazi državne granice, ali naglašava slovenski nacionalni element, ako ne i dominaciju, u regiji.
|
|
Lingvistika
Šavrinski dijalekt
Poddijalekt Šavrinskog pobrežja (šavrinski govor, šavrinščina, šavrinsko podnarečje) je slovenski poddijalekt istarskog dijalekta u primorskoj dijalektnoj skupini. Govori se u Šavrinskim brdima (slovenski: Šavrinsko gričevje) južno od crte koja ide od Kopra uz rijeku Rižanu do južno od Zazida, do granice s Hrvatskom. Obuhvaća naselja Kopar, Izola, Portorož, Sečovlje, Šmarje, Sočerga i Rakitovec. Šavrinsko se područje u literaturi različito nazivalo. Ramovš i Ribarić nazivaju ga šavrinskim, a Mafecki pomjanski po mjestu Pomjan. Dijalekt toga područja graniči s govorom domaćina simpozija grada Kopra, koji spada u rižanski govor. Šavrinsko područje u slovenskom dijelu Istre ima, kako navodi i Logar u pregledu istraživanja, nekoliko značajki hrvatskih, odnosno čakavskih govora. Dijalekt toga dijela Slovenije prema jugu ima sve više obilježja hrvatskih čakavskih govora, kako piše Karin Marc Bratina (2005). Ona navodi kako miješanost šavrinskih govora dokazuje različit razvitak izoglosa za pojedine jezične pojave, bliskost čakavskim govorima i jednostavni i pretežito monoftonoški sustavi dugoga vokalizma. No te značajke nisu tolika opsega kao one slovenske u buzetskoj čakavštini. IZVOR I PROČITAJ VIŠE KEKEZ, Stipe; LONČARIĆ, Mijo: Osvrt na istraživanje hrvatsko-slovenskih jezičnih dodira u Istri. Annales, Series Historia et Sociologia, 16 (2006), 2; 383-390 (PDF) |
|
Po Šavrinskem gričevju (P19). Praktične informacije. visitkoper.si (HTML)
|
|
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected] INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|