|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > Škocjansko pobrđe (Škocjanski hribi)
Države: Slovenija
Najviši vrh: Limberk, 578 m
Koordinate najvišeg vrha: Limberk, 45.89323, 14.67276
Države: Slovenija
Najviši vrh: Limberk, 578 m
Koordinate najvišeg vrha: Limberk, 45.89323, 14.67276
|
|
UvodŠkocjansko pobrđe ili Škocjanska brda; izvorni naziv na slovenskom je Škocjanski hribi je brdski kraj smješten jugoistočno od Ljubljane, između Radenskog polja na istoku, Grosupeljskog polja na sjeveru, doline Rašice i Dobrepolja na jugu i doline Želimeljščice na zapadu. Radi se o brdovitom krškom svijetu, okruženom i obraslom šumama sa svih strana. Usprkos relativnoj blizini Ljubljane (20-ak km), kroz povijest je to bila zemljopisno i gospodarski zatvorena cjelina, s manjim prirodnim kulturnim i gospodarskim središtem u Škocjanu. Većinu mjesta u brdskom području povezuje cesta Grosuplje-Turjak. To su mjesta koja su, unatoč blizini Ljubljane, do druge polovine 20. stoljeća, do izgradnje nove ceste Ljubljana-Kočevje, kao i povezivanjem preko Grosuplja, bila izolirana od svijeta, gospodarski zaostala i bez utjecaja industrijalizacije; stoga su u potpunosti dugo čuvala svoj ruralni karakter i s njim mnoge izvorne elemente stare narodne kulture.
ENGLISH SUMMARY: Police and Škocjan Hills / Poliški and Škocjanski Hills
The Škocjan hills (the oiginal name in Slovenian is Škocjanski hribi) is a hilly area located southeast of the Slovenian capital of Ljubljana, between Radensko polje (field) to the east, Grosupeljsko polje (field) to the north, the Rašica riever and Dobrepolje valleys to the south and the Želimeljščica river valley to the west. It is a hilly karst world, surrounded and covered with forests on all sides. Despite its relative proximity to Ljubljana (about 20 km), throughout history it has been a geographically and economically closed entity, with a smaller natural cultural and economic center in Škocjan. Most of the places in the hilly area are connected by the Grosuplje-Turjak road. These are places that, despite their proximity to Ljubljana, were isolated from the world, economically backward and unaffected by industrialization until the second half of the 20th century, until the construction of the new Ljubljana-Kočevje road, as well as the connection via Grosuplje; therefore, they were completely preserving their rural character for a long time and with it many original elements of old folk culture. 
Naslovna fotografija
Pogled is Grosupljanskog polja prema Škocjanskom pobrđu ImeŠkocjanski hribi ime su dobili prema naselju Škocjan (također Škocjan pri Turjaku) u Općini Grosuplje. U prosincu 1991. godine došlo je do promjene imena naselja, prije se zvalo Staro Apno.
Poliški hribi ima su dobili prema naselju Huda Polica. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS PODRUČJA
Kremenica, vrh lijevo
Pogled iz smjera Višnje gore na Veliki Ostri vrh i Limberk
|
PRIRODA
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Velika Račna
|
Grosuplje
|
Priče iz planine
PRIČE IZ PROŠLOSTI KRAJA
Lov na puhove
Lov na puhove sačuvan je i u Škocjanskim gorama, budući da se ta mjesta nalaze između dva najvažnija područja lova na puhove u Sloveniji. Poznate su bile sljedeće metode lova: dupljanje (slo. duplanje; od duplja stabla), lov klopkama na drveću i lov klopkama na tlu. U 18. stoljeću najvažniji motiv lova bilo je meso za hranu, dok je drugi važan motiv bila briga o odjeći (puhova dlaka i krzna). Kasnije se dodao motiv trgovine puhovim kožama. To se sve više pretvaralo u sportski motiv. Lovno područje se smanjivalo, a mijenjale su se i narodno-pravne norme i običaji lova, koji su se formirali stoljećima. Danas rijetki lovci na puhove love puhove samo zbog mesa kao delikatese, poslastice u prehrani, za zabavu i zadovoljstvo lovačkog sporta, a u mnogo manjoj mjeri zbog kože. Nekada su puhove lovili samo odrasli dječaci i muškarci, sada puhove love samo stariji muškarci i mlađi dječaci. Lov također postaje individualniji. Tradicija je još uvijek živa, ali u uvelike promijenjenom obliku. S rastućim odlaskom mladih iz Škocjanskog pobrđa ora u gradove, opada i polako izumire lov na sokolove.
IZVOR Boris Kuhar: Včeraj in danes v Škocjanskih hribih (Spreminjanje vaške kulture). Razstava v Slovenskem etnografskem muzeju. Ljubljana, 1966. (PDF)
Lov na puhove
Lov na puhove sačuvan je i u Škocjanskim gorama, budući da se ta mjesta nalaze između dva najvažnija područja lova na puhove u Sloveniji. Poznate su bile sljedeće metode lova: dupljanje (slo. duplanje; od duplja stabla), lov klopkama na drveću i lov klopkama na tlu. U 18. stoljeću najvažniji motiv lova bilo je meso za hranu, dok je drugi važan motiv bila briga o odjeći (puhova dlaka i krzna). Kasnije se dodao motiv trgovine puhovim kožama. To se sve više pretvaralo u sportski motiv. Lovno područje se smanjivalo, a mijenjale su se i narodno-pravne norme i običaji lova, koji su se formirali stoljećima. Danas rijetki lovci na puhove love puhove samo zbog mesa kao delikatese, poslastice u prehrani, za zabavu i zadovoljstvo lovačkog sporta, a u mnogo manjoj mjeri zbog kože. Nekada su puhove lovili samo odrasli dječaci i muškarci, sada puhove love samo stariji muškarci i mlađi dječaci. Lov također postaje individualniji. Tradicija je još uvijek živa, ali u uvelike promijenjenom obliku. S rastućim odlaskom mladih iz Škocjanskog pobrđa ora u gradove, opada i polako izumire lov na sokolove.
IZVOR Boris Kuhar: Včeraj in danes v Škocjanskih hribih (Spreminjanje vaške kulture). Razstava v Slovenskem etnografskem muzeju. Ljubljana, 1966. (PDF)
U RADENSKOM POLJU
Radensko polje
|
Radensko polje je krško polje na sjevernom rubu dolenjskog krša (Dolenjski kras), tri kilometra jugoistočno od Grosuplja, na krajnjem jugoistočnom obronku Grosupeljske kotline i oko 20 km jugoistočno od Ljubljane.. Prepoznata je kao prirodoslovno i kulturno-povijesno bogato područje Slovenije; zbog svoje ekološke važnosti proglašeno je krajobraznim parkom i uvršteno u europski program Natura 2000. Polje je dobilo ime po stanovnicima mjesta Velika i Mala Račna, koji se zovu Radenci.
Značajke ovog krškog polja istraživači su u većoj mjeri počeli otkrivati nakon dovršetka Kočevske željeznice 1893. godine. Osobito je u to vrijeme otkriveno i donekle istraženo nekoliko krških špilja na ribničko-kočevskom kršu; jedan od pionira bio je Pavel Kunaver sa svojim bilješkama iz 1922. godine, te fotografi prirode Bogumil Brinšek, Josip Kunaver i Ivan Tavčar. Geografi Drago Meze i Ivan Gams detaljnije su opisali prostor u drugoj polovici 20. stoljeća, prvi 1977., a drugi 1986. Botaničke elemente polja istražio je 1991. Luka Pintar. Posljednje veće istraživanje obavljeno je 2000. godine od strane Centra za kartografiju flore i faune, po nalogu općine. IZVOR Radensko polje, Grosuplje. Wikipedija (sl) 
Radensko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. 
Radensko polje; pogled s Velikog Ostrog vrha
Radensko polje, karta
Usred Radenskog polja uzdiže se usamljeni brijeg Kopanj, a poljem teku tri rijeke; na slici Dobravka pri visokoj vodi.
Autor: Tcie – lastno delo; licenca: CC BY-SA 2.5; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1122809 Geografska obilježja. Radensko polje ima dinarski smjer pružanja; dugo je oko 4 kilometra i široko 1 kilometar, a ukupna površina mu je 4 km². Krško polje nalazi se na nadmorskoj visini od 325 metra. Prema tipu polja ono je protočno (slo. prelivno) i pritočno. Najmanje je među devet najistaknutijih krških polja u Sloveniji.
Zdjelastog je oblika s ravnim dnom i izrazito višim rubom, a voda iz njega otječe u krško podzemlje. Tu su i mnogi drugi krški fenomeni, kao što su izvori, ponori i estavele. U polje se ulijevaju tri odvojena potoka, od kojih prvi, Dobravka, pritječe s nekrške površine, dok su Zelenka i Šica prave krške rijeke. Polje je sa svih strana okruženo strmim šumovitim padinama, samo je na SZ rubu ravnim dijelom otvoreno prema Grosupeljskom polju. Usred polja dižu se dva brda. Brdo Boštanj na sjeveru i osamljeni dolomitni brijeg Kopanj koji se uzdiže 70 metara nad ravnicom u južnom dijelu, a koji je najljepši primjer huma u poljima dinarskog krša u Sloveniji. Dno polja prekriveno je 5 do 10 metara debelim naslagama gline, koja leži na vrlo čistim jurskim vapnencima. Samo pojedini dijelovi površine sastoje se od trijaskih, više ili manje vododrživih dolomita. U pleistocenu, odnosno posljednjem ledenom dobu, Radensko polje je bilo jezero, pa je voda otjecala u krško podzemlje kroz današnje suhe vrtače više na padinama na rubu područja; Kopanj je tada bio otok. 
Hidrološka obilježja. Hidrologiju područja čine uglavnom tri rijeke. Rijeka Dobravka nastavak je dvaju nekrških potoka Grosupeljščice i Podlomščice; vijuga malo više od kilometra preko krškog polja i onda se spušta. Obje prave kraške rijeke, Zelenka i Šica, izviru u krškim vrelima na rubu i presijecaju Radensko polje od zapada prema istoku. Zelenka se vijuga 2 kilometra preko polja i u sušnim razdobljima presuši. Šica pak izvire u dva izvora i svojim račvanjima pravi stazu dugu 3 kilometra. Pri visokim vodama sva se tri toka polja spajaju i ulijevaju u Zatočne jame u jugoistočnom kutu, a u nekim slučajevima, kada otjecanje nije dovoljno brzo, nastaje krško jezero, koje seže sve do prvih kuća u selu Velika Račna. U više navrata visoka voda uzrokuje plavljenje ceste koja povezuje područje s Grosupljem, a 24.10.1993. visoka voda koja je trajala tri tjedna poplavila je vatrogasni dom u Velikoj Račni. Sva voda koja nadođe na istočnim rubovima polja potom podzemno putuje do izvora rijeke Krke koji su udaljeni oko 5 kilometara zračne linije. Budući da ove vode dijelom godine pokrivaju potencijalno poljoprivredne površine, na oba ulaza u ponore u Zatočnu jamu postavljene su barijere koje su trebale zadržati granje i druge prepreke i tako omogućiti brže spuštanje vode. Kasnija istraživanja hidrologije krša pokazala su da su bitan čimbenik brzine istjecanja kroz vrtače tjesnaci u dubinama špilja koji su čovjeku nedostupni.
Radensko polje ima nekoliko estavela, koje se lokalno nazivaju retje (izvedenica od riječi "vreti"). Najveće od njih su retje Srednjice i Kote. Još jedna karakteristična pojava ovog kraškog polja jesu depresije, zvane močila (hrv. močvare), u kojima se voda zadržava tijekom cijele godine; važne su za život vodenih biljaka i životinja, kao i kao opskrba vodom ostatka životinjskog svijeta u sušnim razdobljima. |
SLUŽBENA STRANICA PARKA PRIRODE
PROČITAJ VIŠE Krajinski park Radensko polje. Naravni parki Slovenije
Radensko polje, karta s položajem objekata prirodne i kulturno-povijesne baštine
Zatočna jama
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485033 
Lazarjeva jama
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485034 
Retje (estavela) na Radenskom polju
Autor: Tcie – lastno delo; licenca: CC BY-SA 2.5; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1122836 
Potencijalno sklonište šišmiša u špiljama i crkvama istraženim 2020. godine u Parku prirode Radensko polje i njegovoj okolici. Slika 1. Provjerena moguća skloništa šišmiša u špiljama i crkvama 2020. godine u Parku prirode Radensko polje i okolici.
Izvor: Presetnik, Primož & Zamolo, Aja & Pavlovič, Eva. (2021). Survey of potential bat roosts in caves and churches in the Radensko polje Nature Park and its vicinity in the year 2020 with notes on amphibians found in the caves.. 6. 4-14. 
Jugostočni kraj Radenskog polja
|
|
Meandrirajući tok rijeke Šice kod sela Mala Račna
|
Površinski vodotoci u Radenskom polju
Izvor: Atlas okolja, 2019. |
Dobravka, Zelenka i Šica poplavljuju tijekom dugotrajnih kiša i pretvaraju Radensko polje u slikovito krško jezero na nekoliko tjedana. Većina vode naposlijetku ponire u Zatočnu jamu (ulatz u kanal Zatočni rov), u blizini kojega se na rubu travnatog polja spajaju rijeka Šica i Lazarjeva jama (hrv. Lazarova špilja).
U potonju se može ući između visokih metalnih rešetki, koliko to dopušta dnevno svjetlo. Nakon duljeg razdoblja bez kiše, može se prošetati i iza rešetki Zatočne jame. U to vrijeme rijeka Siča, oko 50 metara ispred špilje, kod prvih rešetki, ponire metar pod zemlju i vraća se u ravnicu odmah iza ulaza u Zatočni rov. Na taj način možemo vidjeti slikovitu vrtaču rijeke koja se ulijeva u mračne dubine dolenjskog krša. U njihovom špiljskom sustavu živi čovječja ribica. Uloga moćnih rešetki i kod Zatočnog rova i kod Lazareve jame je spriječiti gomilanje debla i grana u podzemlju obje špilje tijekom visokih voda. Zbog toga se podzemlje u prošlosti često začepljivalo, a voda iz Radenskog polja otjecala je mnogo sporije nego inače. Osim dvije ponorne špilje (Zatočna i Lazarjeva jama), u Radenskom polju postoji i treća špilja s nešto manjim ulazom, u koju se može ući. Nalazi se na istočnom rubu Radenskog polja, oko 10 minuta hoda sjeverno od Lazareve jame. Mješani ju zovu Pekel. Za razliku od prethodno spomenutih špilja, ispred njezina ulaza nema rešetki i stoga je zadržala svoj potpuno prirodni izgled. IZVOR Radensko polje. V naravi, pristupljeno 28.8.2025. |
Kopanj
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485031 |
Brdo Kopanj. Nalazi se u sredini polja. Ovdje, prema narodnoj predaji, izvire čudesni Marijin izvor. France Prešeren proveo je tri predškolske godine u kući svog ujaka u Kopnju.
|
 Ukrasni luk (slo. dišeči luk; lat. Allium suaveolens) na Radenskom poljuAutor: Benjamin Zwittnig - http://www2.arnes.si/~bzwitt/flora/allium_suaveolens.html, CC BY 2.5 si, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=40902368 Biljni i životinjski svijet. U Radenskom polju postoji nekoliko staništa, od kojih su neka od europskog značaja. Teren uglavnom karakteriziraju travnjaci, no tu i tamo se nađe komadić šume ili šikare. Potonji je osobito bujan uz riječna korita, kao i šaš i rogoz. Od proljetnog cvijeća tu su ljubica močvarna ljubica (slo. barjanska vijolica; lat. Viola uliginosa), obična kockavica (slo. močvirska logarica / močvirski tulipan; lat. Fritillaria meleagris), ljetna krunica (slo. poletna kronica), širokolisni kaćun (slo. majska prstasta kukavica; lat. Dactylorhiza majalis) i ugroženi močvarni kaćun (slo. močvirska kukavica; lat. Anacamptis palustris).
Broj jedinki trenutno prisutnih močvarnih ušljivaca (slo močvirski ušivec; lat. Pedicularis palustris) i plućnog srčanika ili plućne sirištare (močvirski sviš, lat. Gentiana pneumonanthe) je sve manji, a zbog gnojidbe, u posljednjem desetljeću, već su nestali povaljena rosika (slo. srednja rosika; lat. Drosera intermedia) i bijela šiljkica (slo. bela kljunka; lat. Rhynchospora alba). Na tom području obitava i močvarni petoprst (slo. močvirski petoprstnik; lat. Potentilla palustris) i gorski trolist (slo. trilistni mrzličnik; lat. Menyanthes trifoliata), a inače se na nešto sušnijim vrištinama (slo. vresave) kriju i biljke koje manje vole vlagu. Lokalnu su faunu relativno temeljito istražili stručnjaci Centra za kartografiju flore i faune. Zabilježeno je 27 vrsta vretenaca, od kojih je 5 vrsta ugroženo. Vilin konjic najprije treba tražiti u područjima spore vode. Postoji 68 vrsta leptira, od kojih se 14 vrsta smatra ugroženim. O ekološkoj važnosti polja govori i činjenica da u Radenskom polju živi i 12 od ukupno 19 vrsta vodozemaca u Sloveniji. Neki od njih su svakog proljeća na putu do svojih mrijestilišta izloženi masovnom "pokolju" od strane automobila koji putuju lokalnom cestom. Tu se gnijezdi i 78 vrsta ptica, kao i još dvije vrste koje se zadržavaju samo na području polja. Na crvenom popisu ugroženih vrsta nalaze se njih 24. Ugroženu vidru tek se tu i tamo može vidjeti uz sjeverne rubove polja. |
Obična kockavica (Fritillaria meleagris)
Autor: Kurt Stüber - caliban.mpiz-koeln.mpg.de/mavica/index.html part of www.biolib.de, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3479 |
|
Kulturno-povijesna baština. Odmah na ulazu u Radensko polje sa sjeverne strane vidi se srednjovjekovni kaštel Boštanj i njegove ruševine. Podružna crkva sv. Martina u podnožju brda s kaštelom nešto je bolje održavana. Zabačeni Kopanj, koji ima strateški položaj i stoga je služio kao zaštita lokalnom stanovništvu, kako u prapovijesti tako i za vrijeme turskih provala, danas je popularno izletište i kulturno mjesto. Najstariji poznati zapis o Marijinoj crkvi, koja označava vrh brda, datira iz 1433. godine. U 19. stoljeću njen kapelan bio je, između ostalih, Jožef Prešeren, ujak slovenskog pjesnika Franceta Prešerna. Na brežuljku se nalazi i područna osnovna škola Grosupel koja djeluje od 1865. Na sjevernom obronku Kopanja nalazi se izvor Marijin zdenac za kojeg se kaže da ima nadnaravne moći, prema narodnom vjerovanju. Bunar bi trebao presušiti samo u vrijeme velikih katastrofa (npr. za vrijeme Drugog svjetskog rata). Selo u podnožju brda, Velika Račna, također je kulturno i povijesno obilježeno velikom baroknom kapelom koja je nastala pod upravom dvorca Čušperk.
Grad Boštanj
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115481464 |
Kopanj, cerkev Marije vnebovzete
Autor: Španska.Neža - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=113414538 |
Velika Račna
|
Selo zbijenog tipa na zapadnom rubu krškog Radenskog polja. Na sjvernoj strani sela se uzdiže, šumovito brdo Kopanj (392 m) s istoimenim zaselkom i obnovljenom crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije, oko koje se nekada nalazio protuturski tabor. Južno su Veliki (675 m) i Mali Ostri vrh (656 m). Na padini iznad njih, iznad sela prolazi kočevska željeznička pruga. Zapadni dio polja je viši i suh, dok je istočni dio, uz vrtače Šica i Zelenka, redovito poplavljen. Vrtače su na istočnom rubu polja. Sjeverno od Kopnja nalazi se močvarište Mokrina.
U širem području naselja nalazi se nekoliko krških špilja, uključujući Zatočnu jamu i špilju Viršnicu (jama Viršnica). Dio Velike Račne etnološka je urbana baština. 
|
|
KOPANJ
NADMORSKA VISINA 391,7 m
NADMORSKA VISINA 391,7 m
Kopanj, zračni snimak
Izvor: https://ipi.eprostor.gov.si/jv/; pristupljeno 7.11.2025. 
|
Cerkev Marije Vnebovzete
|
Mala Račna
|
Mala Račna dio je mjesne zajednice Račna. Leži na južnom rubu krškog Radenskog polja, uz cestu Grosuplje-Videm i na obronku niskog brda Boršta (390 m). Dio naselja ispod Boršte zove se Na hribu, a dio uz cestu ispod željezničke pruge Ljubljana-Kočevje zove se Purga. Između dva izvora teče potok Šica, koji nestaje u špilji Zatočna (Zatočna jama) na istočnom rubu polja ispod Male Rebrije (437 m). Za vrijeme velikih poplava, potok Šica spaja se s Dobravkom i Zelenkom duž djelomično reguliranog korita. Kada se izlije iz svojih korita, oni poplave livade, pa čak i dopiru do obližnjih kuća. Na zapadu se uzdiže šumovito brdo Limberk (687 m).
|
Pogled s Velikog Ostrog vrha na selo Mala Račna u Radenskom polju
|
Čušperk
|
Čušperk (njemački: Zobelsberg) je naselje u općini Grosuplje u središnjoj Sloveniji. Leži u brdima južno od Grosuplja u povijesnoj regiji Dolenjskoj.
Ime. Ime Čušperk je prvi put potvrđeno u pisanim izvorima 1220. kao Czobelsperch (i kao castrum Zobelsperc 1248. i Zusperch 1400., između ostalih varijacija). Ime se izvorno odnosilo na dvorac koji se nalazio na tom mjestu i, na temelju srednjovjekovnih izvora, potječe od srednjevisokonjemačkog Zobelsberc, složenice zobel (samur; mali grabežljivac iz roda kuna) + berc (planina). 
Novi grad. Početkom 17. stoljeća vlasnici starog dvorca na pristaništu u zaseoku Čušperk sagradili su dvorac - novi dvorac Zobelsberg (nasuprot kapele). Njega su potom kupili grofovi Auersperg, ali su ga 1652. prodali grofovima Barbo, koji su ga pak prodali. Godine 1798. kupio ga je barun Ludvik Lazzarini, a njegov sin ga je prodao 1854. Ludvik je pokopan sa suprugom i nekim rođacima u kapeli sv. Margarete u Velikoj Račni. Vlasnici dvorca potom su se brzo mijenjali. Konačno, 1904. dvorac i nešto zemljišta kupila je barunica Barbara Rechbach-Laschan. Njezin sin, kao nasljednik, ostavio je upravu svojoj sestri, barunici Zofiji Sommaruga. Krajem 1943. dvorac su spalili partizani i danas mu nema traga. Zofija (+1979.) je prodala preostali posjed kako bi se uzdržavala. Kao podsjetnik na novi dvorac, ostao je dio zidova za kapelu.
Čušperk; Johann Weikhard von Valvasor, 1679.
sor - http://mapy.mzk.cz/de/mzk03/001/039/611/2619267044_05/, Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=27590308 Kapela Marije tolažnice žalostnih. (hrv. kapela Marije, tješiteljice žalosnih) Kapelu u selu sagradili su gospodari Čušperka 1742. godine. Baroknu kapelu sagradio je Andrej Dizma Turjaški, vlasnik dvorca od 1692. do 1742. Od te su se godine ovdje održavale osnivačke mise za obitelj Auersperg. Dizmin sin Karel (1721.-1789.) dao je kapelu oslikati slikaru Francu Antonu Niembergeru, a oltarnu palu s Marijom, Tješiteljicom Žalosnih, naslikao je Anton Cebej. Kapela je posvećena ovoj Mariji zbog tuge Karla i njegove supruge zbog gubitka oba sina, koji su umrli kao djeca. Barunica Zofija, kao posljednja vlasnica, darovala je kapelu župnoj crkvi u Kopanju 15. ožujka 1967. Danas je to njezina filijala. Svečanost ređenja održava se u nedjelju nakon blagdana Gospe Žalosne (15. rujna).
Martinovčeva apnenica. (hrv. Martinovčeva vapnenica), Na području Čušperka postoje 4 manje-više očuvane vapnenice, peći za vapnenac od opeke. Martinovčeva apnenica radila je od 1934. do 1970. godine. Vapnenica je vrsta peći u kojoj se pod utjecajem visoke temperature (1000 do 1100 stupnjeva Celzija) iz kamena proizvodi vapno (proces se naziva pečenje vapna, a rezultat "kuhanja" živo vapno). Oblika je bačve, visoka 4,5 m i promjera 4 m.
|
Kapela u Čušperku
By Doremo - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=22767368 
Čušperk
By Doremo - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=22767369 
|
ŠKOCJANSKI HRIBI
SLIVNIŠKI HRIB
NADMORSKA VISINA 379 m
NADMORSKA VISINA 379 m
|
GRADIŠČE
NADMORSKA VISINA 486 m
NADMORSKA VISINA 486 m
|
GRIČI
NADMORSKA VISINA 492 m
NADMORSKA VISINA 492 m
Griči, pogled iz panoramskog tornja na vrhu Veliki Ostri vrh
|
Predole
|
Selo raštrkanog tipa, nalazi se u udolini poviše zapadnog ruba krškog Radenskog polja, između uzvisina Grič (492 m) na sjeveru, Limberka (687 m) i Jelovca (666 m) na jugu te Kremenice (511 m) na zapadu. Od Radenskog polja odvojeno je željezničkom prugom Ljubljana-Kočevje. Selo se sastoji od dijelova Pod griči i Ob željeznici te zaseoka Bucavar. U okolici se nalaze brojne vrtače i nekoliko krških špilja. Podno predola, na Radenskom polju nalazi se ponor Zelenka, iz kojeg za vrijeme jakih kiša izbija poplavna voda.
|
KREMENICA
NADMORSKA VISINA 521 m
NADMORSKA VISINA 521 m
Vrh Kremenica
JELOVEC
NADMORSKA VISINA 666 m
NADMORSKA VISINA 666 m
ZAJČJI HRIB
NADMORSKA VISINA 657 m
NADMORSKA VISINA 657 m
Planinska uvala izmedu Zajčjeg hriba i Limberka
|
|
|
|
LIMBERK
NADMORSKA VISINA 687 m
NADMORSKA VISINA 687 m
|
Vrh Limberk nalazi na obroncima Jelovca, iznad sela Predole, južno od Grosuplja. Visok je 687 m. Preko vrha vodi staza Grosupeljska planinska pot. Najkraći uspon do vrha traje oko 35 min (120 m visinske razlike). Vrh je većim dijelom prekriven šumom, koja onemogućuje potpuni pogled, iako je malen dio šume uz vrh raskrčen pa se dijelom otvara pogled prema Grosuplju i Alpama i daljini. Na vrhu se nalazi upisna kutija sa žigom.
Na Limberku je Jernej Pečnik, lokalni arheolog, okrio ostatke halštatske gradine. Naziv brda potječe od latinske riječi Limes, što znači granica. Arheološka istraživanja, u usporedbi s nalazima na obližnjem Korinjskom hribu (hrib > brdo), pokazala su da postojanka (strateška utvrda) datira iz kasne antike, posebno zbog pronađenih starina poput fibula i kovanica careva Aleksandra Severa, Antonina Pija, Konstantina, Valentinijana, Gracijana, Teodozija i Arkadija. Teško je identificirati novčić iz 3. stoljeća i zbirku od tri novčića iz 4. stoljeća (nalaze čuva Etnološki muzej u Ljubljani). 
Limberk s okolnim vrhovima, prikaz staza na topografskoj mapi (Geopedia.si, pristupljeno 2024.)
Na nadmorskoj visini od 640 m nalazi se 200 m duga i 60 m široka stjenovita zaravan, gdje su vidljivi ostaci građevine duge 12 m. Ovdje se nalazio stambeni prostor za nastambe, koje su uglavnom građene privremeno (najvjerojatnije šatori ili privremene drvene kolibe). Vrhunac doseže na sjeveroistočnoj strani s "akropolom", koja je od donjeg dijela odvojena malim opkopom. Najveći dio utvrđenog područja leži na velikom području jugozapadno od "akropole". Obrambene kule nisu podignute kao što je bio slučaj na Korinjskom hribu.
"Akropola" je imala obrambenu ulogu na samom vrhu Limberka, koja se znatno promijenila izgradnjom ranokršćanske crkve sv. Ruperta (5., 6. stoljeće). Na istočnoj strani nalaze se ruševine apside, na sjevernoj strani uski bočni prostor - krstionica (krstionica) s piscinom (krstionica). Crkva je gotovo ispravno orijentirana prema zapadu. To su nedvojbeno ostaci ranokršćanske crkve, koja ima gotovo identičan tlocrt kao crkva sv. Jurja na Korinjskom hribu. Na površini nije bilo moguće pratiti narteks (predprostor, crkve), kao što je to vidljivo kod korinjske crkve. Korinjski hrib, Limberk i Križna gora predstavljaju izložene strateške utvrde 5. i 6. stoljeća. Sva tri ispostave naseljena su iz istog razloga: zaštite ceste. Bila su izrazito povezana, pa se razmatraju zajedno. Opsežnije naseljavanje svih triju ispostava događa se u 3. i 4. stoljeću. Najveći intenzitet naseljavanja bio je krajem 5. stoljeća, kada su Ostrogoti pod Teodorikom utvrđivali važne prilaze Italiji. Rimska cesta Ivančna Gorica - Krka - Ravni dol - Mala Ilova Gora - Zdenska vas - Cesta - Ponikve - Vel. Lašče - Bloke pripadala je skupu cesta nazvanih Via Vicinales.
Najdbe katere so arheologi našli pri izkopavanjih na Limberku: 1 - železna triroba puščica s trnastim nastavkom za nasaditev 2 - miniaturna železna sekira (sorodno sekiro so našli le v Ljubljanici) 3 - železna zajemalka s tordiranim ročajem 4 - del ušesa železne sekire 5 - železna igla s poševno nagnjeno sploščeno glavo 6 - železni predmet (babica) z masivnim zgornjim delom in dolgim trnastim nastavkom 7 - bronast trakast jeziček, na katerega je z bronasto zakovico pritrjen drugi, krajši, omamentiran z dvema črtama 8 - del bronastega masivnega predmeta 9 - svinčeno vretence 10 - del ustja manjše sklede iz sivorjavo žgane porozne gline. Posoda je bila narejena na vretenu Vir, arheologi Saria Balduin, Slavko Ciglenečki ZRC SAZU, Jernej Pečnik, Narodoslovni muzej Ljubljana 
Pogled s vrha Limberk, preko Grosuplja, na Kamniško-Savinjske Alpe
|
Nekada je na Limberku živio moćni div. Jednom je, u bijesu, zgrabio vrh Limberka i odvukao ga niz padinu u dolinu. Srušio se usred polja, ostavljajući za sobom ogromnu grudu kamenja i zemlje. Tako je usred polja nastao brijeg Kopanj. Na Limberku se uvijek može prepoznati gdje se vrh odlomio. Ovo je kratka priča koja još uvijek živi među ljudima. Opis uspona na Limberk na stranici hribi.net
Konec ceste pod Jelovcem - Limberk Powered by Wikiloc 
Pogled na Limber iz smjera Višnje Gore
|
|
|
MALI OSTRI VRH
NADMORSKA VISINA 656 m
NADMORSKA VISINA 656 m
|
|
Stari grad Čušperk
NADMORSKA VISINA 668,4 m
NADMORSKA VISINA 668,4 m
|
Područje Čušperka bilo je naseljeno u prapovijesno doba. O tome svjedoče ruševine starog grada Čušperka, koje prekrivaju prapovijesno naselje. Naseljena su bila i susjedna brda — Ilova gora, Kopanj i Limberk.
Čušperški grad (hrv. dvorac Čušperk, Stari grad Čušperk; njemački Zobelsberg), od kojeg su ostale samo skromne ruševine, nalazio se na vrhu stjenovitog brda Stari grad iznad istoimenog sela južno od Grosuplja.
Povijesni pregled. Dvorac Čušperk sagradili su oko 1160. godine akvilejski (slo. oglejski) patrijarsi dajući ga kao feud slobodnim gospodarima Auerspergima. Sagrađen je na temeljima pretpovijesne utvrde. Dvorac se u izvorima spominje tek 1248. godine, kada nakon smrti Konrada Turjaškog, posljednjeg predstavnika slobodne obitelji Turjaških, prelazi u ruke grofova Ortenburških, odnosno te godine dvorac i kuriju nasljeđuju po svom tastu grofu Hermanu II. Ortenburg.
Nakon 1418. dvorac Čušperk i vlastelinstvo Ortenburške baštine dolazi u posjed grofova Celjskih, koji ga posjeduju do 1456. godine, kada obitelj izumire. Godine 1433. Celjani i austrijski habsburški knezovi posvađali su se oko granice, koja je prolazila odmah pored Čušperka. Spor je riješen nagodbom sklopljenom te godine. Nakon 1456. dvorac postaje vlasništvo zemaljskog kneza. U dvorcu je 1457. godine osnovan zemaljski sud s ovlastima za izricanje smrtne kazne. Dvorcem i gospoštijom upravljali su ortenburški vazali odn ministeriali i kasnije kaštelani, a zatim iz Celja. Posljednji celjski kaštelan bio je Boltežar Liechtenberger, koji je, prema Celju, bio u zakupu od zemaljskog kneza. Nakon njegove smrti 1460. dvorac nasljeđuje Ludvik Kozjaški. Nakon Kozjaških, feudalni knezovi bili su vitezovi Čušperški. Godine 1555. Jurij Čušperški bio je zapovjednik strijelaca u hrvatskim krajevima, a 1558. kapetan bihaćke tvrđave. Gospodari Čušperški izumrli su u drugoj polovici 16. stoljeća, a zatim je vlastelinstvo prešlo iz ruke u drugu ruku. Dvorac je teško stradao u seljačkim bunama 1515. i 1573. godine, pa su Auerspergi na mjestu dvorca uz cestu sagradili novu kuriju. Tako su godine 1515. kaštel dijelom opustošili buntovni težaci (seljačka buna), ali je dvadesetak godina kasnije zbog turske opasnosti obnovljen i utvrđen. Godine 1573. Čušperk su ponovno opustošili seljački buntovnici. U povijesnoj priči "Narodna osveta" Fran Jaklič događaje smješta u vrijeme seljačke bune 1515. godine, kada su se kod dvorca Čušperk kmetovi sukobili s kaštelanom i vlastelinom Henrikom, koji je htio imati spolni odnos s lijepom seljankom Alenčicom Rmanovom. Krajem 16. stoljeća Čušperk ponovno dolazi u ruke obitelji Turjaški, kojoj je prije 1608. godine bio zastavnik Herbard Turjaški, zatim njegov nećak Wolf Engelbert Turjaški. U 17. stoljeću feudalci gube na vojnom polju, pa se dvorci počinju seliti na pristupačnija mjesta. Turjaci su napustili kaštel na starom mjestu i izgradili novi u Čušperku. Wolf Engelbert pl. Turjaški je 1652. godine prodao vlastelinstvo Bernardinu grofu Barbu, kojega je 1677. godine naslijedio njegov sin Ernest Gotlib grof Barbo (umro 1684.), oženjen Turjačankom. Ova Turjačanska udovica, preudata barunica Wernek, prodala je imanje 1691. godine svom bratu Janezu Herbardu, grofu Turjaškom, koji je obnašao dužnost kranjskog zemaljskog upravitelja u Ljubljani. Tako su Turjaci opet dobili ovaj posjed. Grofa Janeza Herbarda, koji je umro 1701., naslijedio je 1712. kao posjednik njegov drugorođeni sin Andrej Dizma, grof Turjaški, a nakon njega posjed je 1727. naslijedio mlađi sin Karel grof Turjaški, koji je ovdje osnovao svoju podružnicu, koja je preživjela samo jednu generaciju. Godine 1798., nakon Karlove smrti, imanje je na dražbi od Turjaških kupio Ludvik pl. Lazarini, čija loza potječe iz dvorca Gotnik u župi Podgrađe kod Ilirske Bistrice. Baruni Lazarini svom su imenu dodali "zu Zobelsberg" od Čušperškog. Uz ovu obitelj kasnije je povezana gotovo izumrla obitelj Blagaje iz Boštanja (njem. Weissenstein). Dvorac je 1915. godine kupila barunica Rechbach, a u međuratnom razdoblju bio je u vlasništvu trgovca i gostioničara Ivana Šteha iz Videma. Partizani su spalili dvorac 18.12.1943. te su danas od dvorca ostale samo ruševine. Pogled s dvorca ograničen je zbog rastinja samo prema sjeveroistoku, odakle se vide obližnja brda. Uz ruševine dvorca nalaze se planinarska upisna kutija te žig.
IZVOR Grad Čušperk. Wikipedija (slo.) 1. STARI GRAD
Iznad sela Čušperk uzdiže se strmo, kamenito, 669 m visoko brdo nazvano Stari grad - po ruševinama grada, u dokumentima nazvanom Zobelsberg, što navodno znači Kuna-gora - po kunama koje su živjele na tim mjestima. Grad su sagradili akvilejski patrijarsi oko 1190. godine. Dali su ga u feud slobodnim gospodarima Turjaškim-Auerspergom. Sredinom 13. stoljeća naslijedila ga je obitelj Ortenburg, a 1418. prešao je u vlasništvo grofova Celjskih. Nakon njihovog izumiranja 1456. prešao je u vlasništvo zemaljskog kneza. Feudalni gospodari nazivali su se vitezovima Čušperskim. Gospodari Čušperka izumrli su u drugoj polovici 16. stoljeća, a vlastelinstvo je tada prelazilo iz ruke u ruku. Dvorac je oštećen u seljačkom ustanku 1514. godine, ali je ponovno utvrđen 1535./36. zbog turske opasnosti. Uništen je u ustanku 1573. godine i ostao je u ruševinama. 
Dvorac i kurija Čušperk u Valvasorovoj topografiji iz 1679. godine
Avtor: Janez Vajkard Valvasor – http://mapy.mzk.cz/de/mzk03/001/039/611/2619267044_05/; licenca: Javna domena; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=27590308 
|
Opis uspona iz smjera Predola i Limberka pogledaj na hribi.net:
Konec ceste pod Jelovcem - Stari grad (grad Čušperk) Vrijeme hoda: 1 h 30 min; Laka staza 
Dvorac Čušperk na Franciskanskom katastru za Kranjsku 1823.-1869.
Avtor: ARS database – http://arsq.gov.si/Query/detail.aspx?ID=229525; licenca: Javna domena; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=37970035 
Pokušaj rekonstrukcije izgleda kaštela Čušperk u 15. stoljeću
Avtor: Freienthurn – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=74824788 
|
VELIKI OSTRI VRH
NADMORSKA VISINA 674,5 m
NADMORSKA VISINA 674,5 m
Pogled s Velikog Ostrog vrha na Grosupeljsko polje, Ljubljansku kotlinu s Ljubljanskm barjem, te Julijske Alpe i Karavanke na horizontu
Pogled s Velikog Ostrog vrha na zapadni dio Suhe krajine: U sredini je kupa vrha Bovlje, a desno od njega Mačkov vrh.
|
Veliki Ostri vrh, kutija s upisnom knjigom na vrhu
Šumoviti dio platoa Velikog Ostrog vrha
Pogled s Velikog Ostrog vrha na Julijske Alpe
|
Vodice
Velike Lipljene
KOORDINATE 45.90405, 14.637567&q NADMORSKA VISINA 485.4 m BROJ STANOVNIKA 181 (2025.) WIKIPEDIJA Velike Lipljene
KOORDINATE 45.90405, 14.637567&q NADMORSKA VISINA 485.4 m BROJ STANOVNIKA 181 (2025.) WIKIPEDIJA Velike Lipljene
|
Velike Lipljene (njemački: Großliplein) su naselje u općini Grosuplje u središnjoj Sloveniji. Smješteno je u brdima južno od Grosuplja na cesti od Šent Jurija do Turjaka. Područje je dio povijesne regije Dolenjska. Općina je sada uključena u Statističku regiju Središnja Slovenija.
Arheološki ostaci. U blizini naselja otkriven je dio groblja iz rimskog razdoblja. 
Pogled na Velike Lipljene
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=133539211 Županova jama (hrv. špilja) nalazi se na sjevernom rubu teritorija naselja. Otkrio ju je lokalni gradonačelnik Josip Perme (1874. – 1940.) 1926. godine. Perme je bio član Jugoslavenske radikalne unije i Slovenske narodne stranke, koje je Komunistička partija Jugoslavije zabranila nakon Drugog svjetskog rata. Otvorena je kao turistička špilja 1927. godine i opremljena električnom rasvjetom nakon Drugog svjetskog rata. Špilja je izvorno bila poznata kao Županova Permetova jama (Špilja gradonačelnika Permea). Naziv Taborska jama 'Špilja Tabor' uveden je nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine. To ime se susreće i danas, a izvedeno je od brda Tabor (493 m), koje se nalazi oko 1 kilometar sjeverno od špilje.
Masovna grobnica. Velike Lipljene su mjesto masovne grobnice povezane s Drugim svjetskim ratom. Masovna grobnica Velike Lipljene (slovenski: Grobišče Velike Lipljene) nalazi se na zapadnoj strani sela na obronku brda Medvejca. Sadrži posmrtne ostatke neutvrđenih žrtava.
|
Velike Lipljene 1948. godine, kao naselje cestovnog tipa
By Joško Šmuc - This image or media is available on the Slovenian Ethnographic Museum(Slovenian)'s website under the reference number sentjurij-skocjan-turjak/f0000001088., Public Domain, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=32737190 
Županova jama, Matjažev prestol
By Eleassar - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=64705110 
Velike Lipljene, masovna grobnica
By Doremo - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=133537788 |
Male Lipljene
Škocjan
|
Škocjan (također Škocjan pri Turjaku) je naselje u Općini Grosuplje. U prosincu 1991. godine naziv naselja je preimenovan, dotadašnji naziv bio je Staro Apno.
|
Škocjan
Avtor: Doremo – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=47966516 |
U GROSUPELJSKOM POLJU
Grosupeljsko polje
|
Grosupeljsko polje je netipično krško polje površine 14 km². Nalazi se na granici dinarskog i alpskog prostora. Proteže se od Šmarske doline na zapadu, do Kriške visoravni (slo. Kriška planota) na istoku i Radenskog polja na jugoistoku. Po prirodi je slično obližnjem Ljubljanskom barju, samo što je 40-50 m više. S njime ga povezuje i Šmarska dolina, ostatak izvornog nadzemnog toka pliocenske Rašice (pliocen - proteže se od 5,33 milijuna godina do 2,58 milijuna godina prije sadašnjosti), koji je vode velikog dijela Dolenjske odvodio u Ljubljanicu. Sada je vodna mreža rijeke Grosupeljskog polja neobična: krški potoci Šentjurščica i Podlomščica u početku teku prema sjeveru, ali kod Grosuplja skreću oštro prema jugoistoku, gdje im se na rubu Radenskog polja spajaju Grosupeljščica i Dobravka. Površinske vode otječu u pravo krško Radensko polje, prirodni nastavak Grosupeljskog polja, koje kod Krke u brojnim vrtačama ponire u unutrašnjost krša. Izvorno dno je često bilo poplavljeno i vlažno, pa su naselja nastala na višim, suhim rubovima. Putevi su kroz polje vodeni u nasipima. Regulacijama i melioracijama nakon 1965. godine močvara je gotovo potpuno isušena i pretvorena u livade i dijelom polja.
IZVOR Grosupeljsko polje. Wikipedija (sl) 
Grosupeljsko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. 
Zapadni dio Grosupeljskog polja
|
Istočni dio Grosupeljskog polja
U Grosupeljskom polju, kod Velikog Mlačeva
|
Grosuplje
Pogled na Grosuplje s vrha Limberk
|
Grosupeljski kraj (hrv. Grosupljanski kraj) Zemljopisno, gotovo cijela današnja općina Grosuplje je obuhvaćena Grosupeljskom kotlinom, osim Škocjanskog hribovja. Mještanima su poznatiji Grosuplje i Radensko polje, Šmarski kot, Šentjurska dolina, Poliško i Škocjansko pobrđe, Žalje-Loška i Luška dolina te Ilova gora. Općina Grosuplje izvana graniči s Ljubljanskim barjem kod Škofljice, na Smrjenju izlazi na Želimeljsku dolinu, iza Škocjana dodiruje područje Turjaka, iznutra graniči s Dobrepoljskom kotlinom kod Limberka i Starog grada iznad Čušperka, a otvara prostrano područje Suhe krajine na Ilovoj gori. Glavna cesta vodi preko Luča u dolinu rijeke Krke, a preko Žalne i Loke na Peščenik i odatle u Višnju Goru ili Polževu. Na Peščenik se može doći i preko Stehana starom kočijaškom pokrajinskom cestom. Na sjeveroistoku, Poliški hribi gotovo dodiruju Zasavska brda, a između njih su samo Prežganje i nekoliko manjih sela. Iznad Troščine, Gorenje vasi, Dolmija i Zg.Slivnice već se nalazi gradska općina Ljubljana (Pance, Lipoglav). Kod Magdalenske gore obilazimo Veliki i Mali Vrh, a zatim pravimo krug granicom današnje općine Grosuplje kod tunela na autocesti Ljubljana - Novo mesto. U općini Grosuplje nalazi se 67 sela. IZVOR Občina Grosuplje, službena stranica |
|
Boštanj, ponekad Boštanjska vas (njemački: Weißenstein) je nekoć samostalno naselje u južnom dijelu sela Veliko Mlačevo u središnjoj Sloveniji. Pripada općini Grosuplje. Dio je tradicionalne regije Dolenjska, a sada je s ostatkom općine uključen u statističku regiju Središnja Slovenija.
Zemljopisni položaj. Boštanj se nalazi na brdu istočno od crkve sv. Martina u Velikom Mlačevu. Potok Podlomščica, koji se ulijeva u Račno kraško polje, teče pored podnožja brda. Povijesni pregled. U Boštanju su otkriveni pretpovijesni grobni humci i rimski grobovi, što svjedoči o ranoj naseljenosti tog područja. Državno poljoprivredno gospodarstvo Boštanj osnovano je nakon Drugog svjetskog rata i prodavalo je mlijeko Ljubljani. Ciglana južno od naselja napuštena je 1962. godine, a pilana u blizini Boštanja prestala je s radom 1965. godine. Boštanj je pripojen Velikom Mlačevu 1953. godine, čime je prestao postojati kao samostalno naselje. Dvorac Boštanj (slo. grad Boštanj, njem. Weißenstein) stoji na temeljima rimske utvrde. Izgradio ga je sredinom 16. stoljeća Jacob von Lamberg. Godine 1678. vlasništvo preuzima obitelj Ursini von Blagay, koja je ostala vlasnicima do početka 20. stoljeća. Bio je to renesansni dvorac dizajniran poput tvrđave sa središnjom pravokutnom zgradom utvrđenom kulama i obrambenim zidom. Dvorac je sadržavao mnoge kasnogotičke i renesansne arhitektonske elemente, a također je imao vrijedne rokokoovske i klasicističke murale i stropne slike. Tijekom Drugog svjetskog rata, nakon što su prisilili opkoljene snage Belogardejaca u dvorcu na povlačenje u dvorac Turjak, partizani su 12.9.1943. opljačkali i spalili dvorac Boštanj. Dvorac je gorio 14 dana, a lokalnoj vatrogasnoj postaji bilo je zabranjeno gašenje požara.
Ruševine dvorca Boštanj (južni zid) u Velikom Mlačevu
By Doremo - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=22852276 |
Ruševine dvorca Boštanj
By Doremo - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=22852277 
Ruševine dvorca Boštanj (unutrašnjost) u Velikom Mlačevu
By Doremo - Own work, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=22852278 |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
|
|
BORAVAK
IZVORI I LITERATURA
|
KUHAR, Boris: Ljudska materialna kultura v Škocjanskih hribih na Dolenjskem s posebnim ozirom na spremembe po osvoboditvi. Ljubljana, 1965.
KUHAR, Boris: Včeraj in danes v Škocjanskih hribih (Spreminjanje vaške kulture). Razstava v Slovenskem etnografskem muzeju. Ljubljana, 1966. (PDF) |
Službena stranica Općine Grosuplje
|
