STEĆCIStećci su srednjovjekovni kameni nadgrobni spomenici, poznati i pod nazivom bilizi, kami (kamenovi), mramorovi. Podizani su od 12. do 16. st., a njihova uporaba nestaje s prodorom Osmanlija. Većinom se nalaze u Bosni i Hercegovini (prema različitim brojenjima ima ih oko 60.000), ali i u Hrvatskoj (oko 4.400), Srbiji (oko 4.100) i Crnoj Gori (oko 3.500). Registrirani su na približno 3.300 različitih lokaliteta u sve četiri države. Po broju i bogatstvu stećaka na prvome je mjestu Hercegovina, slijedi istočna Bosna, potom jugozapadna i srednja Bosna. U Hrvatskoj je poznato više od 400 lokaliteta sa stećcima, ponajviše u zaleđu dalmatinske obale (ponegdje i na samoj obali), od Konavala do sjeverne Dalmacije, te mjestimice u Lici (Otočac, Gospić) i Slavoniji (Daruvar, Pakrac, Požega). Posebice su česti u okolici Dubrovnika, oko ušća Neretve, u Makarskom primorju te Vrgoračkoj, Imotskoj i Sinjskoj krajini. Ukupno 28 nekropola stećaka, od kojih je 20 iz Bosne i Hercegovine, po tri iz Srbije i Crne Gore te dvije iz Hrvatske (Sv. Barbara u Dubravki u Konavlima i Crljivica kraj Ciste Velike u Imotskoj krajini) kao dio kulturne baštine iznimne univerzalne vrijednosti uvršteno je 2016. na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine. Stećci se nalaze ili na komunalnim grobljima ili pojedinačno podignuti na "baštini" plemenitaša. Prema razrađenoj i danas važećoj tipologiji dijele se na položene (ploče, sanduci i sljemenjaci) i uspravne (četvrtasti stupovi, uspravne ploče/stele i križevi/križine), premda neki autori naziv stećak smatraju opravdanim samo za sanduke i sljemenjake. U 13. st. stećak je samo grubo oblikovana ploča (najstarijim stećkom smatra se nadgrobna ploča trebinjskoga župana Grda iz druge polovice 12. st.), a od sredine 14. st. pojavljuju se sanduci i sljemenjaci. Obično su ukrašeni figuralnim prizorima, pojedinačnim likovima ljudi, životinja (vuk, konj, zmija), fantastičnih bića (krilati konji, zmajevi), različitim simboličnim i ornamentalnim motivima, sve izvedeno najčešće u plitkom reljefu ili rjeđe urezivanjem. Katkad je riječ o cijelim kompozicijama koje prikazuju lov (najčešće na jelena, potom medvjeda i vepra), viteške prizore (dvoboji, turniri konjanika, ispraćaj vitezova u boj), kolo koje plešu muškarci i žene. Uz viteške prizore idu i štitovi s feudalnim amblemima te oružje. Simbolični su motivi solarno-lunarni, tj. krug, rozeta, svastika, polumjesec te križ i ljiljan, a sasvim su dekorativni motivi vitice s lišćem i grozdovima, tordirane vrpce, spirale. Sljemenjaci i sanduci raščlanjeni arkadnim stupovima često ostavljaju dojam građevine. Na području BiH razlikuju se dvije umjetničke skupine: hercegovačka sa središtem u okolici Stoca, gdje se nalaze najljepše nekropole (Radimlja), i istočnobosanska, dok se na području srednje Bosne uočava dodir obiju skupina na primjeru nekropole u Zgošći. Hercegovačku skupinu karakteriziraju sanduci i sljemenjaci koji nose narativne i figuralne prizore, dok u istočnobosanskoj prevladavaju tipovi uspravnih stećaka ukrašenih dekorativnim, pretežito vegetabilnim motivima, a likove vitezova zamjenjuje ruka s mačem. Manji broj stećaka nosi i natpise, koji su, s iznimkom najstarijih, pisani bosančicom. Oni sadrže podatke o pokojniku, majstoru koji je izradio stećak, a govore i o različitim društvenim slojevima. Stećke su klesali majstori "kovači", a natpise na njima, vjerojatno samo kao predložak, sastavljali su "dijaci". Umjetnička obradba slijedi pučki oblikovni izraz s utjecajima romaničke i gotičke umjetnosti uz osebujnosti prouzročene kulturnom i političkom izoliranošću krajeva u kojima se nalaze. Stećci se od 19. st. dovode u vezu s Crkvom bosanskom odnosno krstjanima, no kao dokaz protiv toga stajališta stoji činjenica da su nekropole sa stećcima služile svim stanovnicima bez obzira na njihovu crkvenu pripadnost. Arheološka iskapanja pokazuju da su neke nekropole ležale oko crkava iz istoga doba, a krstjani nisu gradili crkve i nisu štovali simbol križa koji se pojavljuje na stećcima. Neki autori smatraju da su prikazi lova, turnira i plesa tipični motivi zapadnoeuropske umjetnosti kasnoga srednjeg vijeka, te da su i arhitektonski elementi imitacija romaničkih ili gotičkih zapadnjačkih građevina. Ti zapadnjački utjecaji isprepleli su se s narodnom, starom slavenskom tradicijom, ali i određenim utjecajima Crkve bosanske. Drugi autori pretpostavljaju vlašku pripadnost stećaka podrazumijevajući pod Vlasima autohtono, predslavensko, nomadsko stanovništvo, što su potvrdila antropološka proučavanja kostura pokojnika pokopanih ispod stećaka. IZVOR Stećci. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 18.7.2025. |
Motivi na stećcima
|
Motivi ljudskih glava. Nalaze se gotovo isključivo na stećcima oblika krsta (krstače), a ustanovljeni su i na kasnijim muslimanskim nišanima, i to u istočnim krajevima Hercegovine i Bosne.
Primjer jednog takvog stećka je najpoznatiji od stećaka u okolici sela Hrušte (kod Nevesinja). To je krstača s prikazom (predstavom) ljudske glave, odn. lica sredovječnog muškarca, dugih brkova, a na krstači su još uklesani kružni vijenac i polumjesec. Neki su stručnjaci smatrali kako je riječ o mogućem kopiranju pravoslavnih freski, dok su drugi, pak, mislili da su to "rudimenti portreta umrlih". Poznati bosanskohercegovački kulturni povjesničar Šefik Bešlagić, smatra da je riječ o pokušajima shematskog prikazivanja portreta zakopanih osoba. Dodaje da je motiv očiju proučavao etnolog P. Ž. Petrović. Mrtvoj osobi oči se zatvaraju kako ne bi, kako se vjerovalo, nekoga od svojih povukli u grob dok oči, mislio je, na nadgrobnim spomenicima ostaju otvorene kao upozorenje i opomena nasilnicima da će ih stići osveta i kazna. |
Nekropola kod s. Hrušta
Krstaća s prikazom (predstavom) ljudske glave |
"Svatovska groblja"
U gotovo svakom mjestu sa stećcima postoji narodna predaja (također i lokalna toponimija) da se neka nekropola stećaka zove svatovsko groblje. I poznati kulturni povjesničar Šefik Bešlagić pisao je o tome. On je zapisao kako narod obično priča verziju da su se susreli svatovi i pobili se pa svi izginuli, i dodaje da su negdje svatovi bili kršćanski, a negdje muslimanski, negdje i kršćanski i muslimanski.
Bešlagić spominje jednu verziju priče o "svatovskim grobljima", koja se odnosi na nekropolu Morine kod Nevesinja. Skraćena verzija glasi ovako:
Umihanu bega Čengića iz Zagorja (okolina Kalinovika) zaprosio beg Ljubović iz Odžaka kod Nevesinja. Umihanu, međutim, voli i Mostarlija Mujo, koji pozove bega Ljubovića na megdan. Pošto ga je majka zaklela, beg Ljubović se nije odazvao pozivu Mostarlije Muje i nije mu izašao na megdan. Po djevojku je otišao Mujo, ali s konjem i slugom bega Ljubovića. Mujo je u međuvremenu odlučio da mladu, ipak, dovede Ljuboviću. Ali, kada su svatovi bili na Morinama, iznenada je nastala nezapamćena snježna oluja i užasna hladnoća, tako da su se svi svatovi smrzli, osim mlade, koju je konj, ipak, donio do Ljubovića. O ovome postoji i narodna pjesma u kojoj se, između ostaloga, kaže: "Braćo moja, to j’ istina bila, I danaske to se groblje znade, Gdje j' ukopan Mostarlija Мuјо i njegovi kićeni svatovi..."
Bešlagić spominje jednu verziju priče o "svatovskim grobljima", koja se odnosi na nekropolu Morine kod Nevesinja. Skraćena verzija glasi ovako:
Umihanu bega Čengića iz Zagorja (okolina Kalinovika) zaprosio beg Ljubović iz Odžaka kod Nevesinja. Umihanu, međutim, voli i Mostarlija Mujo, koji pozove bega Ljubovića na megdan. Pošto ga je majka zaklela, beg Ljubović se nije odazvao pozivu Mostarlije Muje i nije mu izašao na megdan. Po djevojku je otišao Mujo, ali s konjem i slugom bega Ljubovića. Mujo je u međuvremenu odlučio da mladu, ipak, dovede Ljuboviću. Ali, kada su svatovi bili na Morinama, iznenada je nastala nezapamćena snježna oluja i užasna hladnoća, tako da su se svi svatovi smrzli, osim mlade, koju je konj, ipak, donio do Ljubovića. O ovome postoji i narodna pjesma u kojoj se, između ostaloga, kaže: "Braćo moja, to j’ istina bila, I danaske to se groblje znade, Gdje j' ukopan Mostarlija Мuјо i njegovi kićeni svatovi..."
KARTA. Lokacije nekropola stećaka na listi Svjetske baštine
Izvor: Wikipedija, pristupljeno 18.7.2025. |
Naziv. Prema svjedočanstvima natpisa postoje sljedeći nazivi, koji se preklapaju i paralelno koriste za obilježavanje stećaka: bilig, kâm (kamen), zlamen, kuća i vječni dom. Nazivi za skupine stećaka i nekropole koji su ukorijenjeni u narodu su: mramorje, mašeti grčki grobovi, stare grobnice, kaursko groblje, divovsko kamenje.
Najčešće korišten naziv u literaturi je stećak, čije ime dolazi od njegove glavne namjene da "stoji" iznad groba kao spomenik. To je particip prezenta od glagola stajati - stojeći ili, kako se ranije govorilo "steći". |
BOSNA I HERCEGOVINA
U Bosni i Hercegovini je 20 nekropola proglašeno svjetskom baštinom. Obilježja koja izdvajaju stećke iz ukupnog korpusa europske srednjovjekovne baštine i sepulkralne umjetnosti su veliki broj očuvanih spomenika (preko 70.000 smještenih na preko 3.300 lokaliteta), raznovrsnost oblika i motiva, bogatstvo reljefa, epigrafije i bogatstvo nematerijalnog kulturnog naslijeđa.
Osnovne grupe stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk), krstača i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak).
Među pojedinačnim oblicima evidentirano je oko 40.000 sanduka, 13.000 ploča, 5500 sljemenjaka, 2500 stupova, 300 križeva te amorfnih oblika oko 300. Ukrašenih stećaka, odnosno stećaka s reljefima, evidentirano je preko 5000 primjeraka.
Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic sa 3000 do 4000 primjeraka. Nominirane nekropole sa stećcima su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine i uživaju najveći stupanj pravne zaštite osiguran odlukama o proglašenju nacionalnim spomenicima.
Osnovne grupe stećaka su položeni i uspravni kameni monoliti. Među uspravnim kamenim monolitima raspoznaju se sljedeće varijante: stela, stup (obelisk), krstača i nišan. Spomenici ove vrste u većem broju nalaze se u sjeveroistočnoj Bosni (okolina Srebrenice i Zvornika), dok se u drugim predjelima Bosne i Hercegovine pojavljuju pojedinačno. Najveći broj stećaka pripada vrsti položenih monolita, koji se pojavljuju u tri forme: ploča, sanduk i sarkofag (sljemenjak).
Među pojedinačnim oblicima evidentirano je oko 40.000 sanduka, 13.000 ploča, 5500 sljemenjaka, 2500 stupova, 300 križeva te amorfnih oblika oko 300. Ukrašenih stećaka, odnosno stećaka s reljefima, evidentirano je preko 5000 primjeraka.
Po brojnosti stećaka prvo mjesto zauzimaju općine Nevesinje i Konjic sa 3000 do 4000 primjeraka. Nominirane nekropole sa stećcima su nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine i uživaju najveći stupanj pravne zaštite osiguran odlukama o proglašenju nacionalnim spomenicima.
|
Popis. Nekropole stećaka iz Bosne i Hercegovine uvrštene 2016. godine na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.
|
|
Nekropola sa stećcima Radimlja. Nekropola Radimlja je po svojim likovnim odlikama jedna od najvrjednijih i najznačajnijih nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini, ali i općenito. Nalazi se kod sela Paprati u Vidovu polju, 3 km zapadno od Stoca, uz magistralnu cestu M-6, na dionici Čapljina - Stolac. Neposredno uz nekropolu nalazi se korito male povremene planinske rječice Radimlje koja se prsjeca Vidovo poje i ulijeva se u Bregavu.
Po brojnosti primjeraka, raznovrsnosti i zastupljenosti svih osnovnih oblika, relativno visokoj umjetničkoj kvaliteti izrade, bogatstvu plastičnih dekoracija, reljefnih predstava i natpisa koji spominju poznate povijesne osobe, kao i svom neobičnom smještaju i dostupnosti, nekropola Radimlja spada u najvrijednije spomenike srednjovjekovnog razdoblja Bosne i Hercegovine. Povijesni pregled. Veći broj ilirskih tumula u neposrednoj blizini Radimlje ukazuje na nastavak tradicije pokapanja uz stare grobove i kontinuitet sahranjivanja iz ilirskih vremena. Nekropola je najvjerojatnije nastala koncem 14. stoljeća, kada su izrezana tri velika stećka u obliku sanduka, od kojih su dva bogato ukrašena figurativnim bareljefima. Ipak, većina stećaka datira iz 15. i 16. stoljeća, o čemu najpouzdanije svjedoči natpis na jednom od njih: "Pod stećkom leži Radoje, brat vojvode Petra, obojica sinovi vojvode Stipana". Prema njemu nekropola se može vezati za razdoblje kada je u Batnogama (danas obližnje selo Ošanjići) živjela obitelj Hrabrena-Miloradovića. Također, na sudačkoj stolici pred crkvom u Ošaniću zapisana su imena vojvode Stipana i Petra Miloradovića, što nekropolu usko veže za ovu obitelj, koja je, prema povijesnim podacima i natpisu na ulazu u Ošanićku crkvu živjela ovdje u 15. stoljeću. Vojvoda Stipan je umro oko 1470. godine, a vojvoda Petar se spominje 1477. godine kao starješina vlaškog katuna Hrabrena. Prema natpisu je Radoja, drugi Stipanov sin, umro poslije 70-ih godina, a Radoja Vukovič, sinovac vojvode Petra, 80-90-ih godina 15. stoljeća. Posljednji njihovi stećci s početka 16. stoljeća su raskošno ukrašeni i nalaze se u zasebnoj skupini, a natpisi na njima bez sumnje upućuju kako se radi o pravoslavnoj feudalnoj obitelji Miloradović-Stjepanović. Nekropola Radimlja je stavljena pod zaštitu kao spomenik kulture Bosne i Hercegovine 22.12.1967. godine, a proglašena je nacionalnim spomenikom. Kako je područje ugroženo gradnjom objekata u neposrednoj blizini, te je izloženo prometu, zagađenjem i ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja, nekropola Radimlja je stavljena na popis ugroženih spomenika Bosne i Hercegovine. Opis. Nekropola se sastoji od 133 stećka, od kojih 36 ima oblik ploče, jedan stubne ploče, 27 sanduka, 24 sanduka na postolju, 4 visoka sanduka, 5 visokih sanduka na postolju, dva sljemenjaka (na zabat), 31 sljemenjak s postoljem i tri u obliku križa - od kojih jedan dominira nekropoom. Njih 63 su ukrašena bareljefima ili urezivanjem, ili kombinacijom ova dva klesanja, a najljepše ukrašeni oblici su sljemenjaci i visoki sanduci. Među dekorativnim motivima, po broju i obradi ističu se povijene trolisne lozice i tordirane vrpce, te motivi simboličnog značenja kao što su sunce (krug), zvijezde i polumjesec. Brojni su i motivi križa, često vrlo stiliziranog, te motivi štita, mača i luka sa strijelom. Prikazi životinja su zastupljeni na nekoliko stećaka, dok nekropola obiluje figuralnim prikazima među kojima se ističu tzv. "vojvodske figure" i muške figure s visoko podignutom rukom. Pored njih mogu se naći i prikazi viteških dvoboja, lova i plesa (kolo). Na pet stećaka se nalaze epitafi na bosančici u kojima se spominju Radoje iz obitelji Miloradović-Stjepanović, te Radoje Vuković, Vukac Napetović, Vlačo (Vlađo) Vlahović i neki Stipan. Također se nalaze i potpisi klesara (kovača) kao što su Bolašin Bogačič, Miogost i Ratko Brativo(-)nič/Brativojevič. Vjerojatno je prilikom izgradnje magistralne ceste nekropola presječena na dva dijela. te da je prilikom njene izgradnje uništen izvjestan broj stećaka, njih oko 15-20. KOORDINATE 43.092587, 17.923198 
Radimlja, pogled na nekropolu
Nekropola Radimlja i krajnje jugozapadne padine Hrguda, u pozadini
|
Radimlja, Veliki križ
Stećak iz Radimlje, ukrašeni visoki stećak-sljemenjak
Radimlja, arhivska snimka
NEKROPOLA RADIMLJA - Kameno ČUDO Bosne i Hercegovine
Autor: ArheoBalkan Datum objave: 9.11.2025. Opis. Dobrodošli na putovanje kroz vrijeme! U ovom videu istražujemo nekropolu Radimlja, jedno od najpoznatijih spomeničkih mjesta u Bosnii Hercegovini. 🇧🇦 Smještena u blizini Stoca, Radimlja je poznata po svojim impozantnim stećcima – kamenim nadgrobnim spomenicima ukrašenim jedinstvenim reljefima, motivima križeva, oružja, kola i likova u pokretu. Ova nekropola svjedoči o bogatoj kulturi, vjerovanjima i umjetnosti tog vremena. Lokacija: Stolac, Bosna i Hercegovina UNESCO Svjetska baština Uživajte u kadrovima i saznajte više o jednoj od najljepših i najznačajnijih nekropola Balkana. Ako vam se svidio video, ne zaboravite lajkati, pretplatiti se i podijeliti s prijateljima! IZVORI I LITERATURA
BENAC, A.: Radimlja. Izdanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Srednjovjekovni nadgrobni spomenici BiH, Sveska I. Sarajevo,1950. ČUPIĆ, Mario; BILIĆ , Krunoslav ; KOVAČ, i dr.: Nekropola stećaka Radimlje. Seminarski rad. Sveučilište u Mostaru. Građevinski fakultet. Mostar, 2001. (HTML) ĐULIĆ, Omer: Stećci na Radimlji. Most. Broj 200 (111 - nova serija). Godina XXXI juli-avgust/srpanj-kolovoz 2006. (HTML) OSTALO: Nekropola stećaka Radimlja kod Stoca Odluka o proglašenju. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2002. (HTML) OSTALO (BLOG): Megaliths and Secrets of Stolac. Secret Dalmatia Blog – Travel Experiences in Croatia, 12.3.2017.(HTML) VEGO, Marko: Kulturni karakter nekropole Radimlje kod Stoca. Zbornik sa simpozijuma "Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura". Izdanje Muzeja grada Zenice III. Zenica, 1973. WIKIPEDIJA: RadImlja ZELENIKA, A.: Prilozi za proučavanje srednjovjekovnih nekropola stećaka na Radimlji i Ošanićkoj Gorici kod Stoca. Naše starine VIII/1962. Sarajevo, 1962. str. 172.-174. |
|
Nekropola sa stećcima Kalufi. Za nekropolu Kalufi u selu Krekovi kod Nevesinja, sa 462 stećka, kažu da je najveća nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini. Kalufi su nekropola stećaka iz 14. i 15. stoljeća, koja se nalazi na zajedničkoj listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj. Nekropola je i nacionalni spomenik BiH.
Broji 462 stećka, od čega 295 ploča, 150 sanduka, 3 sljemenjaka i 14 antičkih spolija u sekundarnoj upotrebi. Prostire se na površini od oko 18000 m 2. Stećci su klesani od vapnenca bolje kvalitete, većinom pravilno oblikovani, ali ima primjeraka slabije obrade i čak amorfnih. Ljudske figure pojavljuju se na 2 spomenika: muška figura sa štitom i mačem. Najukrašeniji je sanduk br. 43. Na tri strane je friz od povijene lozice sa trolistovima. Ispod je urezana scena lova na jelena, uokvirena tordiranom trakom. Na istočnoj čeonoj strani je urezan veliki štit, a ispod njega mač. Na štitu je kosa pruga i polumjesec. Na sjevernoj bočnoj strani, uokvirena tordiranom trakom, je urezana scena turnira sa 4 viteza konjanika. Na južnoj bočnoj strani su dvije horizontalno postavljene scene. Dijeli ih tordirana traka. U gornjem dijelu je urezana scena mješovitog kola. Donja scena prikazuje dvoboj vitezova na konjima. Između njih stoji žena koja pridržava uzde oba konja. Iza vitezova je po jedna muška figura s kopljem. Mijatovci. U zaselku Mijatovci nalazi se i nekropola sa stećcima Rajkov kamen, koja se može smatrati i sastavnim dijelom nekropole na obližnjem lokalitetu Kalufi. To je mala nekropola koja se sastoji od dvije cjeline. Također je nacionalni spomenik. IZVORI I LITERATURA Kalufi. Wikipedija; Nekropola sa stećcima Kalufi, historijsko područje - Oduka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Sarajevo, 2.3.2004. |
|
|
Nekropola u selu Hrušta (Nevesinje). U Hruštima je, nakon Krekova, druga najveća nevesinjska nekropola stećaka. Ona u Hruštima je puno manja, ali svud okolo sela su stećci. U narodu kruži legenda (pripada tipu legendi o "svatovskom groblju") da su tu išli svatovi pa se sreli i potukli. Pa neki izginuli i ostali spomenici. Najpoznatiji od stećaka u okolici sela Hrušta je krstača s prikazom (predstavom) ljudske glave, odn. lica sredovječnog muškarca, dugih brkova, a na krstači su još uklesani kružni vijenac i polumjesec. Neki su stručnjaci smatrali kako je riječ o mogućem kopiranju pravoslavnih freski, dok su drugi, pak, mislili da su to "rudimenti portreta umrlih". Pozati bosanskohercegovački kulturni povjesničar Šefik Bešlagić, smatra da je riječ o pokušajima shematskog prikazivanja portreta zakopanih osoba. Dodaje da je motiv očiju proučavao etnolog P. Ž. Petrović. Mrtvoj osobi oči se zatvaraju kako ne bi, kako se vjerovalo, nekoga od svojih povukli u grob dok oči, mislio je, na nadgrobnim spomenicima ostaju otvorene kao upozorenje i opomena nasilnicima da će ih stići osveta i kazna.
|
|
Nekropola sa stećcima Umoljani. Nekropola Dolovi nalazi se na lokaciji Dolovi, južno od Umoljana. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je na sjednici održanoj od 12.-18.5.2009. godine, donijela odluku o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine Prirodno i historijsko područje – Nekropole sa stećcima, starim nišanima i ostaci srednjovjekovne građevine na lokalitetu Dolovi, selo Umoljani, općina Trnovo. U odnosu na tehniku obrade kamena i ukrašavanja, stećci imaju različite umjetničko-esteteske vrijednosti, što govori o dugom vremenskom trajanju kulture stećaka i o djelovanju majstora iz raznih sredina. Ovaj naconalni spomenik čine: nekropola sa 47 stećaka; nekropola s 11 starih nišana; zemljom prekriveni ostaci objekta na lokalitetu Crkvina; osamljeni stećak; nekropola s pet stećaka.
Pristup. Iz pravca Šabića cestom prema Sinanovićima, nakon nekoliko kilometara, prelazi se most preko rijeke Rakitnice i put koji se odvaja desno, u brdo, vodi u selo Umoljane. Lokalitet Dolovi se nalazi na brdu iznad mosta udaljen od njega 200 do 300 metara. Spomenici su raspoređeni na lokalitetima Dolovi i Crkvina s lijeve i desne strane ceste prije ulaska u selo Umoljane. Pročitaj više Nekropola Ravanjska Vrata, općina Kupres, nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj.
Na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 26.10.2010. godine, nekropola je proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nekropola sa stećcima nalazi se na samim Ravanjskim Vratima - prolazu od oko 100 m širine, između Gradca (završetka Ravašnice) i Gradine, koji spaja Vukovsko i Ravanjsko polje. Povijesni pregled. Oblast visokih polja, Kupreškog, Rilićkog, Vukovskog i Ravanjskog, s preko 40 nekropola i više primjeraka izdvojenih spomenika, s evidentiranih 1055 stećaka, reprezentativna je i najbolje istražena oblast zapadne Bosne. Kako u ukupnom zbiru, tako i na većini pojedinačnih nekropola dominiraju ploče; sanduci su u prosjeku manjih dimenzija i tek manji broj je s postoljem, dok je nesrazmjerno malo sljemenjaka. Ornamentika kupreških stećaka relativno je bogata i obuhvata tzv. čiste ukrase, socijalne i religijske simbole, te figuralne predstave: bordure, stiliziran ljiljan, rozete, zvijezdu, polumjesec, križ, tordirano uže, ruku s mačem, štit s mačem, mač, arkade, djedovski štap, ruke, sidro, turnir, kolo, lov, pojedinačne ljudske figure, figure životinja, te ostale scene. Kupreške nekropole obično su smještene pored ranijih rimskih i srednjovjekovnih puteva, na zemljenim humkama i tumulima. Oblast Kupresa kao i nešto južnije Duvanjsko polje, prema tvrdnji autora Ante Miloševića, krasi dalmatinski tip sljemenjaka koji se izvorno javlja u kasnosrednjovjekovnim grobljima Cetinske i Imotske krajine, prethodeći pojavi istog oblika u poljima zapadne i jugozapadne Bosne. U prostornom rasporedu sljemenjaka dalmatinskog tipa uočljiva je njihova koncentracija u dvije regije, Trilj-Imotski i Duvno-Kupres. Opis. Nekropola se sastoji iz dva dijela, Donja i Gornja nekropola. Na dijelu Donja nekropola nalazi se skupina od 43 stećka (20 ploča, 20 sanduka i 3 sljemenjaka), dobro obrađenih i postavljenih po pravcu sjeverozapad-jugoistok. Ukrašeno je 18 primjeraka, i to 5 ploča, 10 sanduka i 3 sljemenjaka. Na dijelu Gornja nekropola smješteno 25 stećaka, bez određenog sistema po pravcu istok-zapad. Oko nekropole, na sve strane, ima dosta većeg i manjeg kamenja, tako da su stećci uklopljeni u okolinu. Najčešći motivi su vrpce i bordure, rozete, križevi i polumjeseci, a potom se javljaju biljne stilizacije u vidu ljljana, scene lova i kola, ruka s mačem, 2 žene, čovjek s konjem, povijena lozica i tordiran kružni vijenac. Kamenolom za stećke bio je u neposrednoj blizini. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje u Borcima. Ova nekropola nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, površine oko 1000 m2, nalazi se u sjevernom dijelu sela Borci, na lokalitetu Kaursko groblje, na udaljenosti od oko 980 m sjeverozapadno od crkve sv. Petra i Pavla, neposredno uz put Konjic-Glavatičevo. Smještena je na malom uzvišenju, a od nje ka sjeveru i jugu teren blago pada. Sa zapadne strane, iza obližnjih livada, je Borački potok. Tako je nekropola smještena na tipičnom mjestu uz put i obližnju vodu tekućicu. S istočne strane puta diže se kosa na čijem se vrhu nalazi pretpovijesna gradina.
Krajem 19. stoljeća na Kaurskom groblju je bilo 140 spomenika. Danas se na nekropoli nalazi 121 stećak. Na nekropoli su većinom, osim dva sljemenjaka, zastupljeni stećci u obliku sanduka, ploča i prelaznog oblika sanduka ka pločama. Neki spomenici su oblikovani od skoro amorfnih komada, a među stećcima su i tri odlomka rimskih miljokaza. Nekropola je nacionalni spomenik i datirana u razdoblje od kraja 14. do početka 16. stoljeća. Svi likovni motivi - antropomorfni križ, mačevi, grb i figura oranta (orant, lat. orans, u starokršć. umjetnosti, ljudski lik s rukama uzdignutima na molitvu) su usmjereni prema zapadu. Spomenici su utonuli, zarasli u šiblje, a lokalni kamen vapnenac, od kojeg su isklesani, podložan je oštećenju i raspadanju pod utjecajem atmosferskih uvjeta. Inače, na području Konjica ima gotovo 125 nekropola, s preko 4.000 stećaka! |
Nekropole u Ljubinju
|
Nekropola stećaka u Ljubinju | (Zaboravljeni BISERI naše istorije)
Autor: Robert Dacešin Datum objave: 15.9.2021. Opis. Ako biste mi pitali, koji je to skriveni istorijski biser našeg kraja i mjesto koje bih preporučio za posjetu svima onima zaljubljenim u arheologiju, jedno od mjesta bi svakako bila nekropola stećaka u Ljubinju, koja datira još iz kasnog srednjeg vijeka. Na ovom mjestu nalazi se više od 1 000 stećaka, od čega je preko 250 ukrašenih, a koji često na sebi imaju originalne reljefne motive dekorativnog i simboličnog karaktera. Ovaj video je dio putopisnog serijala "Skriveni biseri našeg kraja". Za još ovakvih sadržaja: ► ZAPRATITE MOJ KANAL: / @robert.dacesin ► PRATITE ME NA INSTAGRAMU: / robert_dacesin Pored nekropole stećaka, zajedno sa mojim prijateljem Radom Likićem iz Ljubinja, obišli smo i prelijepu crkvu smještenu u njegovom gradu. Crkva je inače rušena više puta, a u njoj su pronađeni ostaci kasno antičke crkve građenu od 4. do 6. vijeka, jedna kasnoantička grobnica iz istog perioda, kao i ostaci dvije srednjovijekovne crkve. Da li ste znali za ovo mjesto i kako vam se dopada? Video je urađen u saradnji sa turističkom organizacijom Republike Srpske -Visit Srpska u sklopu putopisnog serija "Skriveni biseri našeg kraja" |
CRNA GORA
Popis. Nekropole stećaka iz Crne Gore uvrštene 2016. godine na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine:
PROČITAJ VIŠE Stećci u Crnoj Gori. Wikipedija (sh) |
Stećci u Velimlju kod Nikšića
Autor Ministry of Culture, Sport and Media, Republic of Montenegro and National Museum of Montenegro |
SRBIJA
Popis. Nekropole stećaka iz Srbije uvrštene 2016. godine na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine:
- Nekropola Mramorije (Rastište) u Bajinoj Bašti
- Nekropola Mramorije (Perućac) u Bajinoj Bašti
- Nekropola Grčko groblje u Hrti u Prijepolju
HRVATSKA
Popis. Nekropole stećaka iz Hrvatske uvrštene 2016. godine na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine:
- Lokalitet Cista Velika - Velika i Mala Crljivica, općina Cista Provo, Splitsko-dalmatinska županija
- Lokalitet Dubravka - Sv. Barbara u naselju Dubravka, općina Konavle, Dubrovačko-neretvanska županija
|
Lokalitet Cista Velika - Velika i Mala Crljivica. Nekropola Velika i Mala Crljivica nalazi se u na području između Ciste Provo i Ciste Velike, Hrvatska. Nekropola je jedna od dvije na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a.
Položaj. Nalazi se uz državnu cestu D60, između Ciste Velike i Ciste Provo (između Trilja i Imotskog), u dužini od oko 200 metara. Državna cesta D60 dijeli ovaj veliki kompleks promjera 200 x 30 metara na dva dijela, Mala Crljivica - južno i Velika Crljivica - sjeverno od ceste. Povijesni pregled. Lokalitet se gotovo kontinuirano razvijao od prapovijesti. Riječ je o kompleksnom arheološkom lokalitetu s nekoliko razvojnih faza. Radi se o kompleksnoj arheološkoj zoni koji ima tri faze razvoja. Prva faza su tri brončanodobna tumula - humke (Velika i Mala Crljivica). Njihov nastanak vezuje se za obližnje ilirsko naselje Čelanova gradina i druga utvrđenja i tumule na tom području. Drugu fazu obilježila je rimska cesta Salona-Tilurij-Nove-Narona, koja se na tom mjestu djelomično preklapala sa sadašnjom trasom, a prema nalazima arheoloških istraživanja, dijelom sjeverno od nje. U prvim desetljećima 1. stoljeća Rimljani su izgradili put na području koje je povezivalo Salonu (glavni grad rimske provincije Dalmacije) i Naronu (u delti Neretve). Cesta je bila vrlo važna dionica magistralne ceste koja je prolazila kroz istočnojadransko zaleđe i povezivala Akvileju (u sjevernoj Italiji) i Dirahij (Drač u današnjoj Albaniji). Treća faza se odnosi na srednjovjekovno groblje s više od 80 stećaka koji su podignuti tokom 14. i 15. stoljeća na spomenutim tumulima i oko njih, prateći antičke i tadašnje srednjovjekovne komunikacijske linije. Ceste i bunari su najčešće mjesta gdje se često nalaze groblja sa stećcima. Postavljanje grobova uz cestu je običaj koji seže u antiku (da bi mrtvi čuvali kuće živima). U srednjem vijeku ovo područje je vjerojatno bilo u sastavu župe Radobilja, velike administrativno-crkvene teritorijalne jedinice koja se protezala od lijeve obale rijeke Cetine prema sjeveru i istoku. Južno od Velike Crljivice nalazi se vrtača sa sedam velikih krških bunara datiranih u srednji vijek. Dvije su gromile iz brončanog razdoblja, između kojih je kasnije prolazila starorimska cesta Salona - Tilurium - Novae - Narona, a koja je u 20. stoljeću pretvorena u današnju modernu cestu. Crljivica je najbrojnija skupina stećaka u Dalmaciji, tj. Hrvatskoj. Ovo staro groblje obiluje dobro sačuvanim stećcima iz 14. i 15. stoljeća. Od ukupno oko 90 spomenika pronađeno je 16 stećaka-sarkofaga, 56 sanduka i 15 u obliku ploča. Svi su oni uglavnom ukrašeni običnom ornamentikom koja se može pronaći na stećcima u okolici, to su uglavnom križevi svih vrsta, antropomorfni ljiljani, prizori lova, kola, dvoboja, različitih biljnih motiva, polumjeseca, zvijezda i sl. Na dva su dijelom sačuvani natpisi na arvatici (bosančici) koji spominju imena Jerko i Vladna Kustražić (jedan od njih je danas u Hrvatskom arheološkom muzeju u Splitu). Južno od Velike Crljivice nalazi se sedam velikih krških bunara koji datiraju iz srednjeg vijeka ili ranije. Do druge polovice 20. stoljeća služili su kao izvori pitke vode i pojila za stoku, nakon čega su bili zapušteni i prepušteni urušavanju. Skupina mještana je 1990. organizirala njihovo čišćenje i uređenje. Obzidi bunara ojačani su betonom, a na zapadnoj gomili Velike Crljivice postavljen je drveni križ. Nekoliko je stećaka ugrađeno u obzide, među kojima i oni s izvornim reljefnim ukrasima; na jednom kamenom bloku vidljive su dvije rozete, a na drugom uklesan je nadnevak 28. M 1779. godine, vjerojatno datum posljednjeg obzidavanja. Iako za to nema materijalnih dokaza, pretpostavlja se kako su u istoj vrtači bunari postojali već tijekom rimske vladavine, dok je prirodna lokva zasigurno služila i prapovijesnim stanovnicima (Na ovakav zaključak upućuje nalaz ulomaka prapovijesnih posuda u manjoj prirodnoj vrtači na lokalitetu Crkvine u susjednoj Cisti Velikoj, vidi: Maršić/Gudelj/Lozo: Crkvine, Cista Velika, Izvješće o arheološkim istraživanjima 1992.-1999. godine Starohrvatska prosvjeta, Vol. III No. 27, 2000., str. 118-120). Pri čišćenju obližnjih bunara pronađen je jedan omanji stećak za koji se veže jedna legenda: "narod je bježeći od Turaka gomilom kamenja zasuo crkvu koja se tu nalazila. U njoj su zakopani vrijedno crkveno ruho i kaleži zajedno s jednim zvončićem. No, tu se ne smije kopati jer bi onoga tko bi kopao zadesila bolest, a njegove usjeve tuča. Svake godine se noću od Duhova do Sv. Ante iz te gomile čuje zvonce". Sve u svemu, cjeloviti kompleks je jedinstveno mjesto koje se razvilo uz izvor vode na važnom komunikacijskom putu Zagore. Zaštita. Područje je arheološka zona koja je zaštićena. Pod oznakom Z-3011 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - kulturno-povijesna cjelina, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificirano kao "arheološka baština". Pod UNESCO-ovom je zaštitom kao dio zajedničke baštine Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Istraživanja i opis. Na lokalitetu su od 2013. do 2016. godine provedena konzervatorsko-restauratorska istraživanja i probni radovi. Zahvati su izvedeni s ciljem procjene stanja opće očuvanosti stećaka i cijeloga lokaliteta, odabira najpogodnijih restauratorskih materijala i metoda te stvaranja plana sistematske i dugoročne zaštite stećaka. 
|
|
Nekropola Dubravka - Sv. Barbara. Nekropola sveta Barbara nalazi se u na području Konavla. Nekropola je na listi 28 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a.
Nekropola se nalazi u blizini konavskog sela Dubravka u neposrednoj blizini granica Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Lokalitet se gotovo kontinuirano razvijao od prapovijesti. Riječ je o kompleksnom arheološkom lokalitetu s nekoliko razvojnih faza.Povijesni pregled. Srednjovjekovno Zahumlje je bilo je do 1326. godine u sastavu: Bizantskog Carstva, Hrvatskog Kraljevstva, Raške, Duklje, Srpskog Carstva i Ugarske Kraljevine. Od druge polovine 14. stoljeća bilo je u sastavu Bosanskog Kraljevstva. Konavlima je u početku upravljala plemićka porodica Sankovići, a kasnije su podijeljeni između Pavlovića i Hranić-Kosača. U periodu od 1419. do 1426. godine Dubrovačka Republika otkupljuje Konavle, dio po dio, od obitelji Sandalja Hranića i Pavlovića i područje postaje sastavni dio Republike. Sokol, obližnje utvrđenje, postaje glavna vojna baza Konavala (Dubrovnik), a konavski knez prelazi u Pridvorje. Prvobitna crkva svete Barbare je vjerovatno sagrađena u srednjem vijeku, dok postojeća crkva datira iz 1899. godine. Sahranjivanje na lokalitetu nastavljeno je i u kasnijim razdobljima, posebno od kraja 19. do druge polovine 20. stoljeća. Međutim, to nije imalo značajnijeg utjecaja na stariji (srednjovjekovni) dio nekropole, i ona je ostalla netaknuta. Čak je u novije vrijeme bilo i prilagođavanja u pogledu izbora materijala i ukrasa na nadgrobnim spomenicima.Na nekropoli se nalaze 104 stećka. Dominiraju dvije vrste: sanduci i ploče. Ornamenti uključuju motive stilizirane loze, rozete i krstovi, luk i strijele, ruke i šake. Nije zabilježen nijedan natpis. Osim nekropole sa stećcima, na lokalitetu se nalazi i crkva svete Barbare sagrađena 1889. godine na mjestu starije crkve. Ograđena je suhozidom uz koju se nalazi prapovijesni tumul iz brončanog doba. Uz groblje se nalaze dva ulaza s po dva srednjovjekovna nadgrobna spomenika na svakom ulazu. Neposredno uz nekropolu prolazio je put koji je povezivao primorje i Konavle sa zaleđem i Hercegovinom. Bio je u upotrebi od antičkih vremena do kasnog srednjeg vijeka. 
|
Nekropola Dubravka - Sv. Barbara, plan
|
IZVORI I LITERATURA
ZILIĆ, Adis: Stećci Podveležja / The Medieval Tombstones of Podveležje. Mostar, 2016. (PDF)
- Opis. Publikacija Stećci Podveležja nastala je kao rezultat istraživačkog projekta za potrebe međunarodnog naučnog skupa Šefik Bešlagić i stećci, održanog na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 9. i 10. maja 2014. godine. Prilikom terenskih istraživanja u Podveležju nastala je bogata zbirka fotografija. Uz tekst predviđen za Zbornik radova pripremljeni su brojni prateći prilozi u vidu tabele, karata, skica nekropola i reljefnih motiva, te manji broj fotografija. U tom slučaju bi znatan dio bogate foto–dokumentacije zbog prostorne ograničenosti ostao potpuno neiskorišten. Rad o stećcima Podveležja je monografskog karaktera, što je predstavljalo dodatnu motivaciju da se štampa kao zasebna knjiga. Također je potrebno adekvatno i na naučnoj osnovi educirati širu čitalačku publiku. U posljednje vrijeme prisutan je pojačan interes za fenomen stećaka, pa se ova knjiga također može smatrati prilogom popularizaciji jednog dijela naše bogate kulturne baštine. Knjiga je nastala na osnovu terenskih istraživanja i obilazaka svih nekropola podveleškog kraja. Prilikom evidencije stećaka i utvrđivanja trenutnog stanja na terenu Podveležja, pažnja je posvećena sljedećim podacima: broju stećaka na pojedinim nekropolama, njihovoj orijentaciji, oblicima, dimenzijama, zastupljenim reljefima, očuvanosti stećaka i stepenu devastacije pojedinih nekropola.
