|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Valjevo Region
- |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
Drevnost valjevskog naselja nagovještava izuzetan geografski položaj za osnivanje naselja, što su potvrdili otkriveni i dijelom istraženi paleolitički i neolitički lokaliteti, tragovi naselja ljudi-lovaca prvih zemljoradnika u neposrednom okruženju: Visoka pećina u klisuri rijeke Gradac, Petnička pećina na izvoru rijeke Banje itd. Nalaz neolitičke radionice grnčarije u Goriću svjedoči o postepenom prelasku stanovništva na otvoreni prostor, kao i bavljenju zemljoradnjom i zanatima, što nagovještava potrebu za zanatskom uslugom većem broju ljudi u okolini i ujedno upućuje na postojanje naselja i gradnju kuća-zemunica.
U klasičnom razdoblju rimske vladavine, bilježi se postojanje vojnih utvrđenja, koja prate naseljavanje stanovništva. Riječ je o lokalitetu na granici atara Klinci-Petnica odnosno o arheološkim tragovima koje objavljuje A. Jovanović u tekstu "Nalazi iz rimskog perioda u valjevskom kraju" objavljenom 1960. godine, u kome je zapisao: "Klinci, iznad Petničke pećine sa nekadašnjim nazivom Palanka (palanke Palisada, prim. aut). Po narodnom predanju tu je bila "nekakva čaršija iz rimskog doba"". Tu se pri oranju iskopavalo kamenje, komadi posuđa, oružje i novac iz rimskog perioda. Na rijeci Banja, ispod pećine, nalazi se kameni most za koji se smatra da je rimski, U ataru Petnice, sa desne strane izvora i toka Banje, u istoj cjelini s prethodnim nalazima, stoji nekropola iz četvrtog stoljeća nove ere s najrazličitijim arheološkim predmetima, uključujući i kovani novac iz doba Valentinijana Drugog (polovina četvrtog stoljeća). Na istom lokalitetu slučajno je pronađen nadgrobni spomenik (stela) neke ugledne obitelji ii grupe ratnika-legionara iz četvrtog stoljeća. Kod naziva za Valjevo uočava se koren Val, što može biti povezano s latinskim apelativom Valis-dolina. To ima geomorfno opravdanje kad je riječ o položaju Valjeva. Najstariji trag o Valjevu koji je nepobitno potvrđen, je dokument s kraja 14. stoljeća (1393. god) koji potječe iz Dubrovačkog arhiva u kojemu se, uostalom, čuvaju svi najstariji dokumenti o Valjevu za koje se zna. Valjevo se nalazilo na važnom Karavanskom putu od Dubrovnika do Beograda. Turskim osvajanjima od 15. stoljeća Valjevo trpi sve nedaće i povremene oporavke u pograničnoj zoni između Turske i Habsburške Monarhije. Valjevo je od turske vlasti oslobođeno na početku Drugog srpskog ustanka 28.5.1815. godine. Ipak ovaj kraj je još više puta prošao kroz vrlo teška razdoblje Balkanskih i dva Svjetska rata. |
GRAD VALJEVO I OKOLICA
Valjevo
|
Urbanistički razvoj. Od prvog spomena u dubrovačkom spisu iz 1393. godine, o Valjevu se najčešće čulo po bunama i ustancima. Putopisci svjedoče da je to "mnogoljudno i prijatno mesto" sa u "belo okrećenim kućama i puno bašći". Iz 19. stoljeća sačuvana je najveća srpska čaršija Tešnjar, a od 1853. grad se na lijevoj obali Kolubare razvija prema urbanističkom planu. Do danas se razvio u grad s ulicama sa drvoredima, trgovima sa spomenicima, travnatim kejom kojime se može stići s kraja na kraj grada, uređena je velika pješačka zona u centru koja dopire do parka Pećina i sportskih terena. U središtu grada vide se arhitektura s početka 20. stoljeća, kao i novija zdanja, zatim Kula Nenadovića iz 19. stoljeća i najstarija kuća u gradu, Muselimov konak, s muzejskim postavom iz srpskih ustanaka. Stara čaršija je sa desne i trgovačka ulica lijevo od Kolubare.
Za Valjevo je karakteristično da i Valjevci koji odu, svojim djelima sudjeluju u životu grada. Akademik, slikar Ljuba Popović, tvorac je Moderne galerije s jedinstvenim programom izložbi slikara "Mediale", a Stari kantar pretvoren je u Internacionalni umjetnički studio "Radovan Trnovac- Mića". |
LELIĆKI KRAJ
IZVORI I LITERATURA
|
ĐURĐEV., Aleksandar: Rađevina: običaji, verovanja i narodno stvaralaštvo. Krupanj, 1988. (HTML)
GRUPA AUTORA: Srednje Podrinje, Jadar i Rađevina - naselja, poreklo stanovništva, običaji. Službeni glasnik. Beograd, 2012. Sadržaj:
RŠUMOVIĆ, Radovan: Rađevina. Enciklopedijski članak. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 7, str. 31. Zagreb, 1968. NIKOLIĆ-STOJANČEVIĆ, Vidosava: Rađevina i Jadar u neobjavljenim rukopisima Cvijićevih saradnika. Volume 41 of Naselja i Poreklo Stanovništva, Odeljenje Društvenih Nauka. Beograd, 1975. RADOVANOVIĆ, M. V.: Dolina i sliv Lešnice, Zbornik radova SAN, 1957, LVII. WIKIPEDIJA: Rađevina |
Korisni linkovi i adrese
Udruženje Rađevaca u Beogradu - FACEBOOK