---

Područje: Planine Dalmacije
Obližnje grupe: Središnji dalmatinski planinski niz, Masiv Dinare
​Obližnji krajevi: Vrlički kraj, Drniška krajina, Imotska krajina, Poljica, Splitska i kaštelanska Zagora
Obližnje planine: Kamešnica, Troglav, Svilaja
Država: Hrvatska

Zagora

O kraju

Uvod

Ime kraja, etimologija

Geografija/zemljopis kraja

Reljef

Geologija

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz kraja …

Vodič po kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u kraju?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u kraju

Kako doći?

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost

Izvori

Uvod

---

Zagora (također Dalmatinska zagora) je povijesno-zemljopisni kraj u Hrvatskoj, u današnjoj srednjoj te dijelom sjevernoj Dalmaciji (Splitsko-dalmatinska županija i  Šibensko-kninska županija).

Postoje značajne razlike u tumačenjima pojmova Zagora i Dalmatinska zagora, odnosno određivanju njihova prostornog obuhvata, a također i područja njegovih manjih cjelina koje su se nekada nazivale i krajinama: Drniška ili Petropoljska, Imotska, Kninska, Sinjska ili Cetinska, Omiška, Vrgorska i Zagora u užem smislu (bliže zaleđe Splita, Trogira i Šibenika: splitska, šibenska i trogirska Zagora).

Na dijelu toga područja prostirala se i starohrvatska župa Zagora ili Zagorje, koja je prema podacima iz dokumenta crkvenog sabora održanog u Splitu 1185. godine, pripadala Trogirskoj biskupiji. Veliki poznavatelj ovih krajeva Ante Konstantin Matas zapisao je 1866. godine u članku u Narodnom listu kako Iz medj Kozjaka, Malačke, Vilinje, Boraje, Trtra i Moseća leži lomno Zagorje, dalmatinska prava terra incognita ... 
Naknadno se zbog raznolikih povijesnih i drugih razloga pojam Zagore počeo širiti i na prostor srednjovjekovne župe Zmina (Smina, Zimina, Simino, Smino, Sminovo, Zminovo) koja se prostirala sjeverno od Moseća. 
Prema tradicijskoj narodnoj podjeli ili nazivlju za taj prostor, Zagoru čini podmosećki prostor, a za onaj preko Moseća se koristio se naziv Ogorje i mućki kraj. 

U tradicionalnom smislu Zagora je tako područje kopnenog zaleđa gradova Splita (splitska Zagora), Trogira (trogirska Zagora) i Šibenika (šibenska Zagora), koje je povezano sa širenjem utjecaja spomenutih primorskih gradskih središta na svoje zaleđe.
​
U današnje se vrijeme pojam Zagore sve više poistovjećuje s prostorom cijelog  kontinentalnog dijela Dalmacije. To je oko 150 km dug pojas odvojen od dalmatinskog primorja planinskim nizom Kozjaka (780 m), Mosora (1339 m), Poljičke planine, Omiške Dinare (864 m) i Biokova (1762 m) s Rilićem (1158 m). Čine ju tzv. Kninska, Drniška, Sinjska, Vrlička, Omiška, Imotska (Imota) i Vrgoračka krajina, tj. područja u okolici Knina, Drniša, Sinja, Vrlike, Imotskog i Vrgorca. Uzgoj vinove loze, duhana i dr.; stočarstvo (ovca, koza i dr.). Krajine su međusobno bile povezane uzdužnom cestom Knin–Sinj–Imotski–Vrgorac, izgrađenom 1807. godinče.

Pripada prostoru izrazitog krša. Uglavnom se sastoji od razmjerno niskih uzvisina, malenih udolina i polja između njih, koji se pružaju u smjeru istok - zapad. Brda su gola ili prekrivena šikarom i niskom šumom, u poljima se nalaze obradive površine, a uz njih naselja. Tradicionalno gospodarstvo činili su stočarstvo, uglavnom sitnog zuba, i poljoprivreda, posebno vinova loza. Zbog neravnomjernog razvoja južnih hrvatskih krajeva u 2. polovici 20. st. u Zagori je vrlo izražena depopulacija. Najviše i najljepše planine Zagore – Biokovo, Mosor, Svilaja, Dinara i Kamešnica – vrlo su atraktivne za planinarenje.

IZVORI
Dalmatinska zagora. Enciklopedijska natuknica. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 11. 12. 2021. 
Zagora. Wikipedija (hr)

ENGLISH SUMMARY: Zagora

-

---

Ime

Ime Zagore u novije se vrijeme poistovjećuje s pojmom Dalmatinske zagore, koja je sasvim recentan, gospodarsko - razvojni pojam, stvoren nakon u Drugog svjetskog rata, u vrijeme socijalističke Jugoslavije, kao kontrast pojmu "Splitsko - trogirski industrijski bazen", i to nakon uznapredovalog procesa iseljavanja i osiromašenja srednje kopnene Dalmacije.

Usprkos nekim tradicijskim i znanstvenim protivljenjima, taj naziv se sve češće upotrebljava i kao povijesni i etnokulturološki pojam za čitavo područje Dalmacije koje nije na moru, od rijeke Krke do Neretve, za oduvijek posebne sredine (Kninska krajina, Drniška krajina, Zagora, Mućki kraj, Vrlička krajina, Cetinska krajina,  Kliška krajina, Poljica, Omiška krajina, Imotska krajina i Vrgorska, odn. Vrgoračka krajina). 

Dalmatinska zagora i njezine manje cjeline
Izvor: Mate Matas, Krš Hrvatske, 2009.

Dalmatinska zagora i njezine manje cjeline
Izvor: Mate Matas, Josip Faričić: Zagora - Uvodne napomene i terminološke odrednice

DONJI MUĆ Zagora

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Zagore (Muć)

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

ZEMLJOPIS

---

Klima

Klimatski je Zagoru najjednostavnije podjeliti u tri pojasa, a to su submediteranski, submediteransko-planinski i planinski. Submediteranski je onaj prostor do 500m visine, i u njemu su ljeta suha i vruća s temperaturama i iznad 40°C, a zime hladne s ponekim snijegom koji je uglavnom slab i ne zadržava se dugo. Srednji pojas je submediteransko-planinski (500 m - 900 m) i tu se miješaju submediteranska i planinska klima, s oštrim i vrlo hladnim zimama sa snijegom koji se dugo zadržava, jutarnje temperature idu ispod -15°C u ekstremnim slučajevima i ispod -20°C, i vrućim ljetima kad temperature idu preko 35°C. Pojasom iznad 900 metara prevladava planinska klima te je utjecaj mora neznatan. Tu se već snijeg zadržava mjesecima, ali su ljeta su topla i temperature se mogu popeti i do 35°C. Na planinskim vrhovima Biokova, Kamešnice i Dinare prevladava alpska klima te se snijeg zadržava od prvog obilnijeg padanja (najčešće u studenom) pa sve do lipnja. U jamama i pećinama snijeg i led se zadržavaju tokom cijele godine te su se otamo nekad vadili i odvozili za prodaju u gradove.

STANOVNIŠTVO I NASELJA

---

Stanovništvo

Naselja

Naselja Zagore

Jezik

Zagori je svojstveno štokavsko narječje i ikavski govor. Glagoli u prvom licu prezenta umjesto na m završavaju na n (idem–iden, gledam–gledan), infinitiv glagola je u pravilu bez završnog i (gledat, ić), standardno h često je v (uho–uvo, juha–juva) ili ga nema (hod–od, hrast–rast, hvatati–fatat, hraniti–ranit), imenice u dativu i lokativu množine gube završni vokal a (o drvima–o drvin). Govornike iz drugih krajeva iznenadi i nestandardni niječni odgovor koji se ne veže na glagol iz pitanja: Trčeš li? – Nisan. Ideš li spavat? Nisan., te izmjene značenja riječi češnjak–luk, lubenica–dinja, hlače-gaće. Kao i drugdje u Dalmaciji, prisutni su mnogi izobličeni talijanizmi (zaimača–kacijola, plahta–lancun, ladica–škafetin, ručnik–šugoman, luk-kapula).

​Sratok-Bogdanovići-Zagora me rodila

Datum objave: 14.10.2010. Objavio: TheYned
Opis: Glazba u videozapisu: Zagora Me Rodila; Izvođač: Dražen Žanko

---

Povijesni pregled

U antičko doba Zagoru naseljavaju ilirski Delmati i, u krajnjem istočnom dijelu, Daorsi, a potom je dijelom rimske provincije Dalmacije. Burnum kraj današnjega Knina bio je važno rimsko vojno središte. U Dalmatinskoj zagori nalazio se značajan dio jezgre hrvatske ranosrednjovjekovne države, a starohrvatskim arheološkim nalazima osobito obiluje kninsko područje (Biskupija, Kapitul, Vrlika).

Bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet spominje oko 950. na tom području, među onima koje se nepobitno može locirati, županije Knin, Imotu i Cetinu, a kao naseljeni grad Knin koji je povremena prijestolnica hrvatskih vladara u 10.–11. st., a u 12.-14. st. ondje stoluju herceg i ban te se održavaju dalmatinsko-hrvatski sabori. Od prve polovice 11. st. Knin je i sjedište biskupije. Područjem je prolazila važna srednjovjekovna prometnica koja je dolinom Une povezivala Zadar sa Zagrebom.

​Od 14. st. u Dalmatinskoj zagori se uz Hrvate spominju i katolički Vlasi – njihov povlašteni dio (tzv. kraljevski Vlasi) uživa i autonomiju – koji se tijekom vremena pohrvaćuju. U prvoj polovici 16. st. dolazi u potpunosti pod osmansku vlast u okviru Kliškoga sandžaka. Znatan dio hrvatskoga starosjedilačkog stanovništva iseljava se pred osmanskim provalama, a na njihovo mjesto doseljava se pravoslavno stanovništvo (također ponekad nazivano Vlasima) iz balkanske unutrašnjosti. Mletački izvori razdoblja osmanske vlasti (ali i kasnije) nazivaju i katoličko i pravoslavno, pretežno stočarsko, stanovništvo Zagore, ali i širega dalmatinskog zaleđa,  Morlacima. U važnijim osmanskim utvrdama (Drniš, Imotski, Vrgorac) obitavalo je i muslimansko stanovništvo. Potkraj 17. i početkom 18. st. Mlečani su protjerali Osmanlije i proširili svoju vlast na Zagoru, koja postaje obrambeni pojas prema Osmanskome Carstvu te je od tada, kao integralni dio Dalmacije, pod mletačkom, francuskom i habsburškom vlašću.

Sredinom 18. st., donošenjem Grimanijeva zakona, mletačke vlasti pokušale su u fiziokratskome duhu uvesti red u agrarne odnose i oživjeti poljoprivredu Zagore. U 19. st. Sinj, Imotski i Vrgorac žarišta su hrvatskoga narodnoga preporoda, dok među pravoslavnima dominira srpski nacionalni pokret. Od kraja 18. st. to se područje povezuje modernim prometnicama: 1789. dovršena je Dalmatinska cesta koja je preko Knina povezivala Zadar i Split s područjem sjeverno od Velebita, a 1813. francuske vlasti dovršile su Marmontovu cestu koja je povezivala sva glavna mjesta u Zagori. Vodila je od Zadra preko Knina, Vrlike, Sinja, Šestanovca, Zagvozda, Vrgorca do Metkovića. Od 1877. u funkciji je željeznička pruga Split‒Siverić (s odvojkom u Perkoviću za Šibenik), od 1888. pruga Siverić‒Knin, a od 1902. Knin–Oštrelj u BiH (nastavak do Prijedora 1914). U promet je 1914. puštena prva dionica Ličke pruge koja je trebala osigurati dobru vezu Splita i Knina sa zaleđem. Na području Siverića u prvoj polovici 20. st. počinje eksploatacije ugljena, a pravi uzlet rudarstvo doživljava u drugoj polovici istoga stoljeća.

Kao i cijela Dalmacija, Zagora je od 1918. dijelom novonastale južnoslavenske kraljevine, unutar koje je 1929–39. u potpunosti unutar Primorske banovine, a 1939–41. Banovine Hrvatske. Od 1941. pod Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH), koja na tom području, zbog prisutnosti talijanske vojske, četnika i partizana, ne uspijeva uspostaviti stabilnu vlast. U prosincu 1944. partizanske snage vodile su oko Knina žestoke sukobe s njemačkim, četničkim i snagama NDH. Od 1945. u sastavu Hrvatske te se nastavlja s prometnim povezivanjem toga kraja, pri čemu Knin jača položaj važnoga prometnog raskrižja. Unska pruga (Knin–Bihać), gradnja koje je započela još prije 1941., dovršena je 1948. Između 1962. i 1967. dovršena je pruga Knin‒Kistanje‒Benkovac‒Bibinje‒Zadar. Tijekom 1960-ih i 1970-ih velik broj iseljenika odlazi iz Zagore u zemlje zapadne Europe. Knin i okolica postaju od ljeta 1990. središte srpske pobune u Hrvatskoj. Lokalni Srbi uz pomoć Jugoslavenske narodne armije (JNA) stavljaju taj kraj pod svoj nadzor te protjeruju hrvatsko stanovništvo. U drugoj polovici 1991. uz pomoć JNA okupirali su i vrlički i drniški kraj. Okupirana područja oslobođena su u kolovozu 1995. u vojnoj operaciji Oluji, kada srpsko stanovništvo mahom napušta Hrvatsku. Nakon Domovinskoga rata na oslobođena područja Zagore vraćaju se prognani Hrvati i dio raseljenoga srpskog stanovništva, a doseljavaju se i Hrvati iz drugih dijelova bivše Jugoslavije.

U novije se vrijeme ovaj kraj počeo brže razvijati izgradnjom autoceste A1.

IZVOR  HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA

O prostoru Zagore
IZVOR  Povijest Dalmatinske zagore
AUTOR  Krešimir Kužić

Dalmatinska zagora kao prostorna cjelina ima za neupućene veoma neodređene granice. Stanovništvo u Primorju shvaća Zagoru kao cjelokupan prostor Dalmacije koji se prostire iza primorskoga planinskoga grebena sastavljenog od planina Trtra, Kozjaka, Mosora i Biokova, a ta se netočnost pomalo ustaljuje u novinama i ostalim masmedijima. Za to bi se isprika mogla naći u činjenici da se, za razliku od prirodno omeđenoga Hrvatskog zagorja, prostor Dalmatinske zagore ne može na svim stranama točno definirati. Ako se međutim ima uvid u povijesni, pa i kulturni razvoj i zbivanja u dalmatinskoj unutrašnjosti, ta poteškoća brzo nestaje.
Znajući za granice i opseg Poljičke kneževine, Cetinske krajine i prostora Petrova polja, brzo nam se ukaže sjeverna i istočna međa, a kad Trogirsku zagoru razgraničimo od marinske kotline, konačno dobijemo točnu sliku o rasprostiranju Dalmatinske zagore.

Južnu granicu određuje i jedan opis iz godine 1677., koji glasi:
»1677. In nomine Xpi amen. Na 29. Augusta. Neka se zna kako no po naredbi m. p. o. ministra, da izvidim od kršćana među od manastira visovačkoga blažene gospe; skupih krstjane kod crkve sv. Ivana u nedilju na usikovanje istoga, metnuvši na dušu starcem i zakleh ih, da mi pravo kažu kuda je međa bila od starine, a oni svi skupljeni obraše jednoga čovika stara i dobre duše neka kaže, a oni svi slušaju, bilo je držim za isto veće od pedeset ljudi, i kaza da počima: od Skradina po Trtru na Vrhpoljac, na Mravnicu, na Podnižje (Zapravo Podlužje, sada dio Boraje i Lepenice), na Murvicu, na Vratkoviće (Sada dio Suhoga Dolca), na Labin, na Popoviće (Sada dio Labina), na Bristivicu, na Radošić, na Vučivicu, na Prugovo, na Prisičnicu, na Dicmu...« ( S. Zlatović, Franovci Države Presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji, Zagreb, 1888., 143. str.)

Sjeverna granica poklapala bi se s međom nekadašnje trogirske biskupije, a sadašnje mućke općine. Na to nam ukazuje i činjenica postojanja dvaju sela Mirlovića, od kojih je zagorski dobio pridjevak Zagora, a onaj tik do Čavoglava Polje, što znači da se nalazi u Petrovu polju.
Dakle, Zagora je dio južne Hrvatske omeđen bilima Trtra, Velikog Jelinka, Kozjaka, Mosora, područjem Poljica, rijekom Cetinom i Cetinskom krajinom, bilom Svilaje i Moseća, područjem Petrova polja te kanjonom rijeke Čikole.

---

Narodna baština

​KUD SRCE ZAGORE Dalmatinska Zagora OJKAVICA - Lijepom našom Solin 25.06./19
Datum objave: 27.6.2019. Autor: SizifPustinjak

​Dalmatinska zagora; Narodni obicaji
Datum objave: 6.2.2013. Autor: ZagrebTV .org
Opis: Za razliku od Zagore, naziv Dalmatinska zagora počeo se širiti i upotrebljavati iza 2. svjetskog rata. Galerija Klovićevi dvori predstavlja izložbu nazvanu Dalmatinska zagora - nepoznata zemlja. Dalmatinska zagora je veliko gorsko područje u zaleđu hrvatske obale, između rijeka Krke i Neretve. Nešto više o njihovoj kulturi i običajima pogledajte u našem filmu...

Nematerijalna baština

Ovaj kraj je vrlo poznat po osebujnim narodno-usmenom stvaralaštvu. Od narodne predaje ističu se mnogi epovi i priče, najistaknutije bi bile Hasanaginica, Sinjska Gospa, legenda o Gavanovim dvorima (postanak imotskih jezera) te mnoge legende o vilama kao npr. Zavelimske vile. 

Turizam

Od nešto većih događanja u Zagori tu su: sinjska Alka, proslava i hodočašće Velikoj Gospi u Sinju i Zelenoj katedrali u Prološcu, Sajam pršuta u Sinju, tri stoljeća stare maškare u Neoriću, Glumci u Zagvozdu, te brojne športsko-kulturno-zabavno-gastronomske manifestacije (seoski športovi: borbe bikova (npr. Bikijada u Radošiću, Bikijada u Dicmu), potezanje konopa, trke magaradi, potezanje klipa...) diljem zagorskih mjesta, koje su se posebice raširile u 21. stoljeću. Posljednjih godina, s namjerom očuvanja, organiziraju se ''ganga-festovi'' s ciljem da na scenski ili natjecateljski način popularizira ovo narodno pjevanje (npr. Ganga Fest Biorine; Grubine; Slivno te možda najveća takva manifestacija: Uz Gangu i Bukaru).

Priče iz kraja

Priče s končom iz borše Stanka Ferića: ZAGORA GLASNO ZOVE NAS
Datum objave: 25.3.2021. Autor: HRT kultura
Opis: Područje dalmatinske, odn. šibenske Zagore za mnoge je tijekom prošlosti bilo simbolom izoliranosti i zaostalosti. Naravno, njezini stanovnici imaju o tome drukčiji stav, pogotovo u novije vrijeme, kada su shvatili kako suvremeni društveni trendovi tehnološku ili komunikacijsku izoliranost pretvaraju u prednost, otvarajući mogućnosti za ekološku poljoprivredu i seoski turizam, daleko od gradske vreve i zagađenja. Činilo se, dakle, da će to za Zagoru napokon biti priča s hepiendom. Međutim, dogodio se iznenadni obrat, tj. zaplet – idejom izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije, na lokaciji unutar Općine Lećevica, koja se nalazi na samoj granici s Općinom Unešić, u Šibensko-kninskoj županiji. Naravno, stanovnici Općine Unešić toj se ideji burno protive, bojeći se mogućih zagađenja, koja bi, ako se dogode, potencijalno upropastila njihove OPG-ove i seoski turizam, ali što je još gore, možda i – također prema njihovom strahovanju - zatrovala tokove podzemnih voda, koje protiču ispod Zagore, a kojima se napajaju i Split i Šibenik. I što sad? Da sve bude zanimljivije, taj zaplet, tj. početak priče od izgradnji CGO-a Lećevica, dogodio se prije više od dvadeset godina, a da se niti danas, dvadeset godina kasnije, kraj, tj. konačni rasplet još uvijek ne nazire... redatelj: IVO KUZMANIĆ scenaristi: STANKO FERIĆ, IVO KUZMANIĆ, ALEKSEJ PAVLOVSKY istraživač i narator: STANKO FERIĆ direktor fotografije/snimatelj: DUŠAN VUGRINEC montažerka: DAVORKA FELLER autor originalne glazbe: ALAN BJELINSKI snimatelj zvuka: BORNA CVITANOVIĆ tonska obrada: ROBERT STANIĆ rasvjeta: LJUDEVIT FIŠTRIĆ koloristica: IVA BLAŠKOVIĆ tajnica režije: ŽAKLINA KOMLJEN producentica: SANJA IVANČIN urednik: ALEKSEJ PAVLOVSKY trajanje: 29,39 min. proizvodnja: HRT 2021.

Po kraju 

ZAGORA - Šibenska zagora (Šibensko zaobalje)

ZAGORA - Trogirska zagora

ZAGORA - Splitska zagora

KNINSKA KRAJINA

DRNIŠKA KRAJINA

MUĆKI KRAJ (ZMINA)

VRLIČKA KRAJINA**

SINJSKA KRAJINA**

KLIŠKA KRAJINA

OMIŠKA ZAGORA - POLJICA

VRGORSKA KRAJINA

IMOTSKA KRAJINA

Dalmatinska zagora
poveznice na stranice Wikipedije 

Kninska krajina 
Drniška krajina,
Zagora (splitska, šibenska i trogirska Zagora)
Mućki kraj
Vrlička krajina
Cetinska krajina (Sinjska krajina, Vrlička krajina)
Kliška krajina
Omiška krajina (Omiška zagora - ​Poljica)
Imotska krajina
Vrgorska, odn. Vrgoračka krajina

**Vrlička i Sinjska krajina, zajedno Cetinska krajina

IZVORI I LITERATURA

---

Literatura

GRUPA AUTORA: Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije : zbornik radova : Međunarodni znanstveni skup, [Zadar - Dugopolje, 19-21. listopada 2010.]. urednici Mate Matas, Josip Faričić. Zadar: Sveučilište u Zadru ; Split: Kulturni sabor Zagore: Ogranak Matice hrvatske. Zadar-Split, 2011 (PDF)

• Predgovor. Prostor Zagore u suvremenim okolnostima urbanizacije, litoralizacije i globalizacije proživljava korjenitu preobrazbu. Područje bogate prirodne i kulturne baštine u sjeni je pozitivnih modernizacijskih procesa te u periferiji u odnosu na jezgru društveno-gospodarskih aktivnosti na nacionalnoj i regionalnoj razini. Bez obzira na značajne razlike u tumačenjima pojmova Zagora i Dalmatinska zagora, odnosno određivanju njihova prostornog obuhvata, pripadnici različitih struka i znanstvenih područja jedinstveni su u ocjenama kako taj prostor predstavlja tipičan primjer tzv. problemskih i nedovoljno istraženih područja u Hrvatskoj. Iako se nalazi u neposrednom zaleđu Splita ili drugog hrvatskog grada po veličini, Zagora ima obilježje gospodarski zaostalog i demografski ispražnjenog prostora. Intenzivno iseljavanje stanovništva, posebno radno i reproduktivno najsposobnijih skupina, utjecalo je na smanjivanje stopa nataliteta (u brojnim selima u posljednjih nekoliko desetljeća nije uopće zabilježena pojava rađanja) i naglo povećanje stopa mortaliteta, a time i na izumiranje brojnih zaselaka i sela te na nepovoljni sastav stanovništva po dobi i spolu, školskoj spremi, aktivnostima i sl. Osim za lokalne okvire, demografski i gospodarski zapuštena Zagora predstavlja neprirodnu i opasnu činjenicu i za primorska središta jer se radi o njihovu prijelaznom prostoru prema širem nacionalnom i kontinentalnom zaleđu, ali i nekadašnjem izvoru radne snage i materijalnih dobara. O nedovoljnoj istraženosti Zagore, uz ostalo, svjedoči i činjenica da je za veliku izložbu održanu u Zagrebu 2007. godine (na kojoj su predstavljeni brojni materijalni i pisani dokazi o nekad vitalnijoj Zagori, odnosno o njezinim etnografskim, povijesnim, gospodarskim, kulturološkim i drugim posebnostima kao i o snažnim vezama s primorskim središtima) za taj prostor korišten naziv Nepoznata zemlja. Sličan naziv koristio je njezin sin i veliki poznavatelj A. K. Matas daleke 1866. godine. U jednom članku u Narodnom listu zapisao je: Iz medj Kozjaka, Malačke, Vilinje, Boraje, Trtra i Moseća leži lomno Zagorje, dalmatinska prava terra incognita, polje pusto ljuta krša isprepleteno povorkam vrletnih humaca i strana, rastavljenih slaborodim dolinom, jer goli je kamen svukud i kud se ore i kud se pase. Intenzitet navedenih stanja i procesa, njihovi nepovoljni trendovi i posljedice koje se ne osjećaju samo u prostoru Zagore, već i u demografski i gospodarski privlačnijem, primorskom pojasu, ali i u širim nacionalnim i regionalnim razmjerima, ponukali su Kulturni sabor Zagore, Sveučilište u Zadru i Maticu hr- 10 vatsku – Ogranak Split na organizaciju posebnog znanstvenog skupa odnosno raspravu o navedenim pojavama i problemima. U tu svrhu pozvani su priznati gospodarstvenici, stručnjaci i znanstvenici različitih struka i specijalnosti iz zemlje i inozemstva kao i dužnosnici iz upravnih institucija da ih detaljno analiziraju i predlože što kvalitetnija rješenja i potpunija vrednovanja razvojnih mogućnosti zagorskih prostora i njihovo uključivanje u nacionalna i internacionalna gospodarska zbivanju. Svjesni smo da se na ovom, kao ni na bilo kojem drugom, stručnom i znanstvenom skupu ne mogu raspraviti svi problemi. Ipak očekujemo da će knjiga sažetaka, a zatim i zbornik s kvalitetnim stručnim i znanstvenim radovima s jasnim stajalištima i prijedlozima pridonijeti što potpunijim spoznajama i kvalitetnijim rješenjima problema s kojima se suočava naša Zagora, ali i Hrvatska u cjelini. Sažetci su u ovoj knjižici usustavljeni prema temama. Raspored je možda mogao biti i drugačiji, ali držimo da se ni na odabrani način ne umanjuje vrijednost ni jednoga rada. Znanstveni skup je interdisciplinaran, a rezultati dosadašnjih istraživanja hrvatskih znanstvenika iz različitih akademskih, gospodarskih i kulturnih ustanova upotpunjeni su vrijednim prilozima znanstvenika iz pojedinih sredozemnih zemalja (Italije, Francuske i Crne Gore) koje se suočavaju sa sličnim problemom negativnih društveno-gospodarskih procesa u neposrednom zaobalju atraktivnoga obalnog pojasa te potrebom prostorne reorganizacije s ciljem uravnoteženoga regionalnog razvitka.

KUŽIĆ, Krešimir: Povijest Dalmatinske zagore. Split, 1997. (PDF)

• Sažetak. Zagora je dio južne Hrvatske omeđen brdima Trtra, Kozjaka, Mosora, područjem Poljica, rijekom Cetinom i Cetinskom krajinom, Svilajom, Mosećom te kanjonima rijeke Čikole. Kako je Dalmatinska zagora već od ranog srednjeg vijeka jedan od važnijih dijelova hrvatskog prostora, dio prvobitne hrvatske državne jezgre u dodiru s dalmatinskim gradovima i srednjovjekovnom Bosnom, tako i monografija o njoj ima nedvojbenu važnost. Autor dobro poznaje prostor, ljude i običaje i povijest toga prostora. Predmet su njegove pozornosti gospodarske, društvene, upravne i crkvene prilike u Dalmatinskoj zagori od 7. do početka 20. stoljeća.

MATAS, Mate; FARIČIĆ, Josip: Zagora – uvodne napomene i terminološke odrednice. u: Zagora između stočarsko-ratarske tradicije te procesa litoralizacije i globalizacije / Matas, Mate ; Faričić, Josip (ur.). Zadar - Split: Sveučilište u Zadru ; Kulturni sabor Zagore ; Ogranak Matice hrvatske Split, 2011. str. 45-74.

• Sažetak. Autori su u radu analizirali jezikoslovno i geografsko značenje pojma zagora (zaobalje, zaleđe, Hinterland, retroterra) i rasprostranjenost toponima Zagora na području Hrvatske. U obrazloženju pojma Dalmatinska zagora autori naglašavaju kako se radi o neoficijelnom i prostorno rastezljivom pojmu i kako je taj prostor stoljećima predstavljao granično ili prijelazno područje između zapadnoga kršćanskog i osmanlijskog svijeta. Upozorili su i na značajne razlike u pristupima pri određivanju granica ili prostornog obuhvata tog područja i njegovih manjih cjelina koje su se nekada nazivale i krajinama: (Drniška ili Petropoljska, Imotska, Kninska, Sinjska ili Cetinska, Vrgorska i Zagora u užem smislu (bliže zaleđe Splita i Šibenika) kojoj su autori posvetili posebnu pozornost. Istaknuto je kako se na tom području prostirala i starohrvatska župa Zagora ili Zagorje koja je prema podatcima iz dokumenta crkvenog sabora održanog u Splitu 1185. godine pripadala Trogirskoj biskupiji. Naknadno se zbog raznolikih povijesnih i drugih razloga pojam Zagora počeo širiti i na prostor srednjovjekovne župe Zmina (Smina, Zimina, Simino, Smino, Sminovo, Zminovo), koja se prostirala sjeverno od Moseća. Obrazloženi su i nazivi splitska, šibenska i trogirska Zagora koji su povezani sa širenjem utjecaja spomenutih primorskih gradskih središta kao i promjene u njihovu prostornom obuhvatu i statusu pojedinih jedinica lokalne uprave i samouprave u posljednja dva stoljeća. Istaknuta je i narodna podjela (ili nazivlje za taj prostor) po kojoj Zagoru čini podmosećki prostor, a za onaj preko Moseća koristi se naziv Ogorje i mućki kraj.

https://www.dalmatia.hr/images/brosure/zagora-hr.pdf

Ostali izvori

NATIVE STUDIO SD: ZAGORA²#IZMEĐU PODZEMLJA I NEBA - Od pogleda koji oduzima dah do idealnog bijega od nesnosnih vrućina, to je samo dio divota koje su nadomak ruke. Slobodna Dalmacija, 20.7.2021.