SREDIŠNJI POJAS > POVRŠI I BRDA CRNE GORE I PROKLETIJE > Prokletije / Bjeshkët e Nemuna
Države: Albanija, Crna Gora, Kosovo*, Srbija
Najviši vrh: Maja Jezerce / Maja e Jezercës, 2694 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.4417, 19.8126
Države: Albanija, Crna Gora, Kosovo*, Srbija
Najviši vrh: Maja Jezerce / Maja e Jezercës, 2694 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.4417, 19.8126
OpisPROKLETIJE (alb., Bjeshkët e Nemuna; Alpet shqiptare; Bjeshkët e Nâmuna; srp., Проклетије) su visoki planinski vijenac na jugoistočnom rubu Dinarskog gorja - u sjevernoj Albaniji, istočnoj Crnoj Gori, zapadnom dijelu Kosova* i južnom dijelu Srbije.
Prokletije su izrazito krško područje, oblikovano glacijacijom - s dubokim i širokim dolinama, izdubenim i oblikovanim radom ledenjaka, iz kojih se direktno izdižu litice visokih i šiljastih planinskih vrhova, što ovoj regiji daje alpski ugođaj, netipičan za područje Balkana. Najviši vrh Prokletija Maja e Jezercës / Maja Jezerce (Jezerski vrh) visok 2694 m također je i najviši vrh Dinarskog gorja. U Prokletijama se nalaze i najviši vrhovi Crne Gore, Zla Kolata / Kollata e Keqe (2534 m), koju C. Gora dijeli s Albanijom te Kosova, Gjeravica/Đeravica (2656 m). Pleistonska glacijacija je ovdje, posebice u središnjem i zapadnom dijelu Prokletija, ostavila snažan trag i oblikovala današnji reljef s brojnim tragovima nekadašnjih ledenjaka (između ostalih, ledenjačkih jezera, cirkova, dolina), mnoštvom formacija oblikovanih fluvio-glacijalnom erozijom i mnoštvom nanesenog materijala (morena). U visokoplaninskiim dijelovima Prokletija nalaze se izvorišta rijeka Valbone (Lumi Valbonës), Lima, Šale (Lumi i Shalës), Cijevne (Cem), Pećke Bistrice (Lumi i Lumbardhi) i drugih. Ove rijeke oblikuju duboke sutjeske i kanjone, od kojih su neki duboki i do 1000 metara. Na planinama se nalaze brojna ledenjačka jezera. Najpoznatija grupa od šest ledenjačkih jezera nalazi se u dolini Buni i Jezercës, sjeverno od vrha Maja Jezerce. Geološka struktura je složena: vapnenci i dolomiti, formacije dijabaz-rožnjaka, glinasti škriljevci, ultrabazične i serpetinske stijene, pješčenjaci i konglomerati (Vranaj, A., 1990.). Prokletije pripadaju dinarskom prijelaznom eko-sustavu (Hoda, 1992.), kojega odlikuju alpski reljef, krška hidrografija i bogati biljni svijet s brojnim endemskim i reliktnim vrstama. Prevladavajući tipovi klime su perhumidna (izuzetno vlažna) submediteranska klima i vlažna planinska klima alpskog tipa (Gruda, 1981.). Iako su neka ozbiljna znanstvena istraživanja ukazala na jedinstvenost prokletijskog lanca i moguću opravdanost njegova percipiranja kao zasebnog planinskog lanca, on se i dalje većinski smatra najvišim dijelom Dinarskog gorja s kojime ima zajedničke geološke, morfološke i etnografske karakteristike. _________________________ *Kosovo ili Kosovo i Metohija je de facto nezavisna država u jugoistočnoj Europi. Nezavisnost je proglašena 17.2.2008. godine aklamacijom u kosovskom parlamentu u Prištini. Srbija, u čijem je sastavu Kosovo ranije bilo, protivi se ovoj odluci kosovske skupštine. Kosovo je do sada priznalo više od 100 država članica Ujedinjenih naroda. (definicija: Wikipedia) VRIJEDI POSJETITI U PROKLETIJAMA: Uspon na najviši vrh Prokletija Maju Jezerce Panoramski pogledi: s Popadije na Karanfie, s Maje Rosit na Popluks i Kolate, s ceste Bogë-Theth Ledenjačke doline: Grebaje, Valbona, Ropojana, Thethi, Bogë Prokletijska jezera: Hridsko jezero, Plavsko jezero, Pećko jezero, Dolina jezera (alb. Buni i Jezercës) Kulturna baština: manastiri Dečani i Pećka patrijaršija, tradicijska gradska i seoska arhitektura, utvrde i kameni mostovi Obilazak planinarskom transverzalom Peaks of the Balkans Plovidba jezerom Koman Kanjon rijeke Cijevne Manifestacije: Dani borovnica (Plav), Lepushë - Narodni festival Logu i Bjeshkëve - Gorsko natjecanje (Lepushë) |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području Prokletija |
Pogled na Prokletije iz zraka
U središtu fotografije nalazi se dolina i selo Theth u sjevernoj Albaniji. U gornjem desnom kutu je dolina Valbona na čijoj se lijevoj (sjevernoj strani) izdižu vrhovi Maja Roshit (Maja Rosit) i Kollata (Kolate, Kolac). Između ove dvije doline nalazi se prijevoj Valboma (Qafa e Valbonës), a između dvije manje grupe oblaka prokletijska grupa Popluk (Popluks) s masivom Maja Jezerce i istoimenim najvišim vrhom. Lijevo od masiva Maja Jezerce (prema gornjem lijevom kutu fotografije) vidi se dolina Ropojana u Crnoj Gori i Plavsko-gusinjska udolina s Plavskim jezerom. Između Ropojana i Thethija nalazi se Pećki prijevoj (Qafa e Pejës), a lijevo od ovoga prijevoja uočava se piramida vrha Maja Arapit. Pri dnu, na lijevoj strani izdiže se masiv Radohima (Radohines) čijim rubom prolazi cesta iz Thethija prema Skadru, prolazeći preko prijevoja Terthorja (Qafa Terthorjës).
Izvor fotografije: Wikipedia; Autor: Albinfo
U središtu fotografije nalazi se dolina i selo Theth u sjevernoj Albaniji. U gornjem desnom kutu je dolina Valbona na čijoj se lijevoj (sjevernoj strani) izdižu vrhovi Maja Roshit (Maja Rosit) i Kollata (Kolate, Kolac). Između ove dvije doline nalazi se prijevoj Valboma (Qafa e Valbonës), a između dvije manje grupe oblaka prokletijska grupa Popluk (Popluks) s masivom Maja Jezerce i istoimenim najvišim vrhom. Lijevo od masiva Maja Jezerce (prema gornjem lijevom kutu fotografije) vidi se dolina Ropojana u Crnoj Gori i Plavsko-gusinjska udolina s Plavskim jezerom. Između Ropojana i Thethija nalazi se Pećki prijevoj (Qafa e Pejës), a lijevo od ovoga prijevoja uočava se piramida vrha Maja Arapit. Pri dnu, na lijevoj strani izdiže se masiv Radohima (Radohines) čijim rubom prolazi cesta iz Thethija prema Skadru, prolazeći preko prijevoja Terthorja (Qafa Terthorjës).
Izvor fotografije: Wikipedia; Autor: Albinfo
Ime
Kao i mnogi drugi toponimi na dinarskom i balkanskom području tumačenja o samom nazivu, kao i podrijetlu naziva prokletijskog lanca bila su, a i dalje su podložna promjenama i različitim tumačenjima. Danas najčešće korišteni nazivi su:
- Prokletije (ćirilica, Проклетије),
- Bjeshkët e Nemuna (albanski),
- Alpet shqiptare (albanski),
- Accursed mountains, Albanian Alps (engleski).
Imenovanje prokletijskog planinskog područja - Povijesni pregled
► Mons Bertiscus Najstarije zapisano ime ovih planina je Mons Bertiscus*, i ono se nalazi na karti koju je izradio Ptolomej odn. Ptolemej (Klaudije Ptolomej ili Claudius Ptolemaeus, rođ. iza 83.– umro 161. pr.n.e.), starogrčki matematičar, zemljopisac, astronom, i astrolog koji je živio u Aleksandriji, u Rimskom Egiptu. _____________________ *Ime berticus se do danas zadržalo u botaničkoj znanosti kao bertiscae - termin kojime se označavaju endemične vrste koje imaju locus classicus (klasično mjesto/nalazište) u ovim planinama, kao što su to npr. Valeriana bertiscae, Crepis bertiscae, Draba bertiscea, Iris bertiscae i dr. ► Beriseldi U nekim kasnije izrađenim starim kartama umjesto naziva Beristicus pojavljuje se Beriseldi. ► Južne Alpe Europe U nedostatku drugog naziva, čini se kako je njemački botaničar i fitogeograf August Grisebach (1814-1879.) prvi godine 1839. upotrijebio termin Alpe kao sinonim za planine u prokletijskoj planinskoj grupi. Francusko-austrijski znanstvenik Ami Boué (1794.-.1881.) napisao je o Prokletijama: Najneobjašnjiviji, najnepristupačniji i najdivljiji planinski lanac na Balkanskom poluotoku, u Europi. Južne Alpe Europe! Grisebach i Boué, dakle, u svojim djelima očito nisu imali namjeru govoriti o imenu ovoga planinskog lanca, već su, čini se, isključivo zbog sličnosti morfologije, koristili ovaj termin, uspoređivajući Prokletije s klasičnim europskim Alpama. Ista će se situacija ponavljati i u kasnijim razdobljima, kada će mnogi istraživači i putopisci Prokletije uspoređivati sa sličnim planinama koje su im od ranije bile poznate - kao što su to bile Alpe - što će naposlijetku dovesti do pojave i do uporabe naziva Albanske Alpe. ► Proklete planine i varijacije ovoga imena Danas većina autora i lokalnog stanovništva koristi južno-slavenski naziv Prokletije odn. albanski Bjeshkët e Nemuna, koji su sinonimi tj. imaju isto značenje (prokleto gorje, proklete planine, zabranjene planine). Postoji više varijacija ovoga imena, koje ovise povijesnom razdoblju, lokaciji ili autoru. Tako je moguće susresti više slavenskih varijacija: Prokletije (verzije s naglašenim "e" te one s naglaskom na "i"), Proklete planine, Prokletija, te istoznačne albanske varijante. Značenje riječi proklet, odn. albanski nemuna je jasno. Ono što do sada nije u potpunosti utvrđeno je motiv zbog kojega je ovaj planinski lanac dobio ime Prokletije odn. Bjeshkët e Nëmuna. Postoji više pojašnjenja: - Ove su planine smatrane neprohodnima i divljima. Sličnih primjera ima i u svijetu, analogno npr. vrhu Pico Maldito u pirinejskom masivu Macizo de Maladeta u Španjolskoj (španj. maldito = proklet) ili Höllengebirge u austrijskim Alpama. - Najveći dio stanovništva okolnih mjesta se bavio stočarstvom i to je bila glavna privredna grana. Stočari su tijekom ljetnjih mjeseci stizali sa stokom i do najvećih vrhova Prokletija. Zbog divljine, surove klime i opasnosti koje su vrebale od divljači, posebno medvjeda, risa, vuka i sl., ovi stočari su prvi nazvali ovaj planinski masiv: "Bjeshket e nemuna", što u prevodu znači: "Proklete planine", a kasnije ih je narod radi lakoće izgovora nazvao "Prokletije”. [1] - Edith Durham, u svojoj knjizi (High Albania, 1909, g,) je zapisala: Na samome kraju doline (Thethi, op. adm.) uzdiže se lanac planina zvan Prokletija ("the Accursed Mountains"), koji je dobio ime, tako su mi rekli u regiji (plemenu) Shala (Šala) i donjem Pulatiju (Pulati), jer su preko njih Turci stigli u visoku Albaniju (High Albania je termin koji se koristio za planinsko područje sjeverne Albanije, op.). Ostali smjerovi se čine vjerojatnijima, ali ja osobno vjerujem u lokalnu tradiciju. I gorka je istina da nad cijelom zemljom i dalje visi prokletstvo turskog utjecaja. - Naziv Prokletije ima dvostruko etimološko značenje. Ono simbolizira, ne samo prirodne odlike ovog prostora (krševitost, divljinu, neprohodnost), već i nekadašnje društveno-povijesne prilike koje su bile nazočne na ovom prostoru (osobna nesigurnost, anarhija, razne opasnosti i dr.). ►► Prokletija (Edith Durham) Edith Durham u svojoj knjizi High Albania* (1909.) bilježi kako ove planine lokalno, pretežito katoličko albansko stanovništvo naziva Prokletija te piše: - Na drugim stranama svijeta, Maltsia e madhe (Malesija, op. adm.) je ograničena jezerom i crnogorskom granicom (čisto političkom, i ni u kojem slučaju etnografskom). Na sjeveru, planinski lanac koji se naziva Prokletija ("accursed," - ime koje, kako piše Durham, mnogi putnici pogrešno daju svima sjeverno-albanskim planinama) dijeli ju od područja Gusinja. Zanimljivo je kako putujući albanskim malisorskim područjem Durham tamo bilježi uporabu slavenskog naziva Prokletija. No, ovo ne treba čuditi s obzirom kako je, nakon dolaska Slavena na Balkan, albanski jezik preuzeo dosta slavizama, ali i zbog jakih veza albanskih i slavenskih plemena kroz povijest - posljedica čega je i velik broj slavenskih toponima (npr. Maja Jezerce) na današnjem albanskom narodnom području, ali i leksika koji se odnose na različita životna područja (kuća i pokućstvo, zemljoradnja, voće i povrće, poljsko i šumsko raslinje, stočarstvo, životinjski svijet, pčelarstvo, ribarstvo, zanati, odjeća i obuća, administracija, službena i profesionalna zanimanja, vrijeme i dr. prirodne pojave).[7] ► Pogledaj (u poglavlju Stanovništvo i naselja) odlomak iz Knjige M. Durham Some Tribal Origns Laws and Customs of the Balkans (1928.), te knjige Branka Horvata Kosovsko pitanje (1989.). ___________________________ *Spoznavši Makjavelističku politiku koja se vodila na Balkanu, Durham se odmaknula od slavenskog nacionalizma kojega je zamijetila u svoim putovanjima kroz Srbiju, i svoju pozornost i simpatije fokusirala je na Albaniju i Albance. U ljeto 1908. godine, još jednom putuje za Crnu Goru i odavdje u Skadar i Prokletije, putovanje koje je opisala u vrlo popularnoj knjizi "High Albania", objavljenoj u Londonu 1909. godine. Ovu knjigu mnogi smatraju najboljom knjigom ikada napisanom o Albaniji na engleskom jeziku. Zbog interesa i potpore "albanskoj stvari", Durham je stekla visoki ugled među stanovništvom sjeverne Albanije, gdje je uskoro bila poznata kao "Krajlica e Malësorëve" (kraljica Malisora), i proširile su se glasine kako je ona sestra engleskog kralja. Riječ kraJLIca (u značenju kraLJIce) arhaična je riječ koja se koristi u narodnim predanjima na ovome geografskom području. ►► Prokletije (Jovan Cvijić) Današnji naziv u množini - Prokletije, jer označava veći broj planinskih vijenaca, prvi je u znanstvenu terminologiju uveo začetnik srpske suvremene geografije Jovan Cvijić. koji je, istražujući ovu planinsku skupinu početkom 20 stoljeća, zapisao kako ovdašnje slavensko (Cvijić navodi: srpsko...) stanovništvo naziva planine koje se nalaze južno od Plava i Gusinja, uz granicu Crne Gore i Albanije (Bogićevicu, Greben, Bjelič, Karanfile i Trojan) zajedničkim imenom Prokletije, što znači proklete planine. Zbog geomorfoloske sličnosti, naziv Prokletije Cvijić je proširio na mnogo veće područje - na čitav planinski vijenac, od Skadra prema sjeveroistoku, preko Metohije (Dukagjina), sve do Ibra i Kosovske Mitrovice. Međutim, i sam je izdvojio kako je upravo taj "južni deo" (središnji dio Prokletija, op.) najupečatljiviji i da "zbog divljine uliva zebnju i strah".* ________________________ *Čoveka hvata jeza i strah gledajući surovi divlji izgled ove gorostasne planinske grupe, napisao je Jovan Cvijić, opisujući Prokletije, jedan od najvećih planinskih masiva na prostoru Balkanskog poluotoka, dodajući da je ova planina najzamršenija, najnepristupačnija i najdivljija planinska skupina na Balkanskom poluostrvu, a posle Alpa i u Evropi”. Fonetsko bilježenje albanskog naziva Proletija: U izvorima je moguće pronaći više varijanti fonetskog bilježenja albanskog naziva Prokletija: - Bjeshkët e Nemuna, - Bjeshkët e Namuna; Bjeshkët e Nâmuna, - Bjeshkët e Nëmuna. Fonetski sistem albanskog jezika sličan je onom srpskog, hrvatskog, slovenskog, usprkos pojedinih bitnih razlika. Pored vokala a, e, i, o, u, u albanskom postoji poluvokal ë i pomućeno y. Varijante bilježenja albanskog naziva Prokletija upravo se odnose na bilježenje poluvokala ë. Albanski poluvokal ë zapravo je indo-europski poluvokal Schwa koji u južnoslavenskim jezicima nema posebnog slova - u albanskom se on bilježi slovom ë. Njegov fonetički simbol je [ə]. Iako se schwa održao u albanskom jeziku, on se u pojedinim slučajevima izgubio, vjerojatno kada je slijedio nakon naglašenog sloga. Do standardizacije moderne albanske abecede (1908. godine), prema kojoj se schwa biježi kao ë, korišteni su različiti dijakritički znakovi poput ė, é, također ae, ili se najčešće nije niti razlikovalo od slova e. Izgovor poluvokala ë varira (prema mjestu tvorbe) od izuzetno stražnjeg do prednjeg. Unutar albanskih državnih granica, pod utjecajem standardiziranog albanskog jezika, ovaj se fonem izgovara podjednako u dijalektima grupe Gegi (Gege, Gheg, alb.) i Toska (plemana središnje i južne Albanije). Međutim, u gegskim dijalektima koji se govore u obližnjim albanskim jezičnim područjima na Kosovu i Makedoniji, fonem ë se i dalje izgovara kao stražnji i otvoreni/zaokruženi [ɒ] (poslušaj izgovor). Zanimljivo je kako je ë najupotrebljavanije slovo u albanskom jeziku (čini gotovo 10 % svih zapisa). Gegi su također u govoru zadržali nazalne samoglasnike kasno proto-albanskog jezika (6. do 15. st.) i tako je kasni proto-albanski *â + nazal (npr. m, n,) ostao â (npr Nâmuna; nândë, devet). ► Ostali regionalni nazivi i lokalizmi Prema definiciji lokalizam znači zalaganje za usko shvaćene interese svog mjesta ili kraja koji su u suprotnosti s interesima šire zajednice, zatim govorna, ili kakva druga osobina nekog kraja, dijalektizam (lat.), ili riječ koja je u uporabi na jednom lokalnom području. Ovisno o širini područja, u jeziku postoje lokalizmi, regionalizmi i dijalektalizmi. U lingvistici lokalizam je leksem jednoga mjesnoga govora, odnosno leksičke značajke nekoga mjesta. Njihova je područna rasprostranjenost najmanja. Regionalizmi su leksemi karakteristični za većinu govora ili sve govore iste skupine govora. Rasprostiru se na širem području nego lokalizmi, ali na užem nego dijalektizmi. Tako ova planinska skupina pored svog najraširenijeg naziva Prokletije (Bjeshkët e Nemuna) ima i više lokalnih i regionalnih naziva - od kojih se neki odnose na cijelu skupinu, a neki samo na određena geografska područja. ►► Alpet Shqiptare (Albanske Alpe, odn. Sjevernoalbanske Alpe) Albanci ove planine zovu i Alpet Shqiptare (također i Bjeshkët e Alpeve Shquiptare), što znači Albanske Alpe (Albanski Alpi). Isti naziv koristio se u prošlosti, te također i danas, u više svjetskih jezika (engleski, njemački, talijanski, francuski i dr.) S obzirom kako se prostorno najveći dio Prokletija (najmanje polovica), kao i njihovi najviši vrhovi nalaze na današnjem državnom teritoriju Albanije, te na pretežito albanskom nacionalnom supstratu (barem tri četvrtine), ovaj naziv nosi određenu težinu, iako je djelomično i isključiv s obzirom na ostale etnicitete i entitete (države) na ovome području (srpski, bošnjački, crnogorski), koji se ne identificiraju s teminom albanski. Korištenje naziva Albanske Alpe, a također u nekim jezicima i Sjevernoalbanske Alpe ima tradiciju u uporabi od strane britanskih (Albanian Alps, North Albanian Alps) i njemačkih (Albanischen Alpen, Nordalbanischen Alpen) geografa, koji su među prvima znanstveno istraživali ove planine. Dodatak "sjeverne" ne koristi se u albanskom jeziku, međutim na njega je ipak moguće naići u albanskim neznanstvenim tekstovima, kao pr. Alpe sjevera - Alpet e veriut. U talijanskom i francuskom jeziku u nazivu se ne koristi pridjev "sjeverni" već su to Alpe albanese (tal.), Alpes albanaises (fr.). Dok se u izvješćima Njemačko-austrijskog alpinskog društva (Deutsche und Österreichische Alpenverein) iz 1931. godine još uvijek koristi termin Sjevernoalbansko gorje (Nordalbanisches Gebirge), već koju godinu kasnije se ovo područje u izješćima penjačkih ekspedicija naziva Sjevernoalbanskim Alpama. Jovan Cvijić koristi varijantu ovoga naziva - Arbanaški Alpi (...Prokletije ili Arbanaške i Crnogorske Alpe..., u Balkansko poluostrvo i južnoslovenske zemlje, Osnove antropografije - Knjiga Prva, str. 29, Zagreb, 1922.). ►► "Sandžačke Prokletije" Parcijalni naziv koji bi se odnosio na dio Prokletija koji gravitira nekadašnjem području Novopazarskog Sandžaka, onome njegovom južnom dijelu koji je tijekom raspada Otomanskog Carstva, odlukama Berlinskog kongresa (1878.) pripao Crnoj Gori i nakon toga često nazivan i crnogorskim Sandžakom. Tako su i plavsko-gusinjske Prokletije bile administrativni dio otomanskog Sandžaka, a i danas su dio sandžačke regije. Dio bošnjačkog stanovništva tako naziva, a dio ljudi također nastoji promovirati naziv Sandžačke Prokletije. Neosporiva jest činjenica kako je sjeverni dio Prokletija dio sandžačkog područja i kako su to također i sandžačke planine, poput Ljubišnje i Zlatara (koji je, međutim, također i raški), ali se Sandžačke Prokletije, kao termin, gotovo i ne mogu pronaći u ozbiljnijoj literaturi (osim nekih pojedinačnih bošnjačkih inicijativa, pr. kao reakcija na promoviranje naziva Albanske Alpe [3]) ►► Crnogorske, Kosovske (Bjeshkët e Namuna e Kosovës), Albanske Prokletije Danas se ovi nazivi obično koriste kada se govori o državnom području pojedinih dijelova Prokletija, u smislu pripadnosti određenih prokletijskih područja pojedinoj državi, odn. nekada i republici ili pokrajini tadašnje SFRJ. Ova podjela ne odgovara morfologiji planinskog područja, već isključivo administrativnim granicama (država, općina, gradova) Najčešće je ovo nazivlje moguće pronaći u službenim dokumentima, turističkoj i planinarskog publicistici. ►► Plavsko-gusinjske Prokletije Plavsko-gusinjske Prokletije je lokalni naziv za dio Prokletija, koji pripada općinama Plav i Gusinje, u jugoistočnom dijelu Crne Gore, uz granicu Albanije i Kosova, na izvorišnom području rijeke Lim. Ove Prokletije čine planinske skupine: Karanfili, Trojan i Volušnica, Bjelič, Bogićevica i dr. planine. U plavsko-gusinjske Proletije često ubrajaju i Visitorsko-zeletinsku grupu planina. ►► Crnogorski Alpi Naziv za Prokletije na državnom ili etničko-plemenskom području Crne Gore, na koji se može ponekad naići. Vjerojatno je kako je naziv nastao tijekom istraživanja i pristupa Prokletijama koji su obavljani s crnogorske strane prokletijskih planina, na sličan način kao što je u literaturi nastajalo ime Albanske Alpe. Ovaj naziv Crnogorski Alpi spomije i Jovan Cvijić - Prokletije ili Arbanaške i Crnogorske Alpe (Balkansko poluostrvo, 1922.) - gdje on biranom uporabom veznika "ili" i "i" na izvjestan način sugerira kako su Prokletije zapravo skup kojega čine Arbanaški (Albanski) i Crnogorski Alpi. Danas se na naziv Crnogorski Alpi većinom može naići u popularnoj literaturi (turističkoj, putopisnoj, planinarskoj), ali u znanstvenoj nije uobičajen, već se obično koristi naziv Crnogorske, odn. crnogorske (kao pridjev) Prokletije. ►► "Bjeshkët e Bekuera"
Naziv "Bjeshket e Bekuera", u prijevodu s albanskog "Blažene planine", pojavio se u novije vrijeme, tek od 2010. Inicijativa je potekla od jednog Nizozemca koji je u to vrijeme živio u Valboni, radeći na nekim projektima, i koji je preporučio tadašnjem albanskom premijeru da se promijeni ime planinskog lanca, smatrajući kako ljepota tih planina zaslužuje ljepši pridjev nego što su to “proklete” planine. No, njegova inicijativa ipak nije zaživljela, iako s vremena na vrijeme ponetko u publicistici ili socijalnim mrežama iskoristi taj naziv. |
Prokletijska prkosnica
(Draba bertiscea) Na Prokletijama je prije nekoliko godina otkrivena u svijetu jedinstvena biljna endemično-reliktna vrsta nazvana „prokletijska prkosnica“ (draba bertiscea), koju je pronašao botaničar Dmitar Lakušić iz Beograda. Njeno zasad jedino poznato stanište u svijetu je glacijalno udubljenje (cirk) zvano Prijeslop na planini Bjelič ispod najviših vrhova crnogorskih Prokletija Zle Kolate (2534 mnv) i Dobre Kolate (2528 mnv). Sistematizacijom izvršenom u Berlinu utvrđeno je da se radi o novoj, potpuno nepoznatoj biljnoj vrsti. To je cvjetnica s laticom u obliku križa/krsta, te pripada obitelji križarica/krstašica (kupusa - Cruciferae). Vrlo je mala biljka, a nazvana je prkosnicom, jer raste na krševitom terenu na visini od preko 2000 metara u vrlo surovim uvjetima za vegetaciju. Izvor: NP Prokletije, dnevnik DAN Heinrich August Rudolf Grisebach
Hannover, 17.IV.1814. - Göttingen, 9.V.1879. Bio je njemački botaničar i predavač na visokim školama. Smatra ga se fitografom tj. utemeljiteljem geobotanike kao samostalne znanstvene discipline. Kad se citira Grisebachov doprinos botaničkom imenu, rabi se oznaka Griseb. U razdoblju 1839-1840. godine putuje Balkanskim i Maloazijskim poluotokom (današnji zapad Turske) i izučava ovdašnji biljni svijet. Upravo su zapisi s ovoga putovanja doprinijeli njegovoj afirmaciji kao botaničara i geografa. U nedostatku drugog naziva, čini se kako je upravo Grisebach prvi godine 1839. upotrijebio termin Alpe kao sinonim za planine u prokletijskoj planinskoj grupi. Legende o nastanku imena Prokletije
►Legenda kaže kako je Hridsko jezero Božji dar i da ga je Bog stvorio na tom sakrivenom mjestu u planinama i šumama, kako bi se u njemu mogle kupati vile. One su ga i učinile ljekovitim. No, iz nekog su razloga vile morale napustiti jezero, što je izazvalo snažan Božji bijes, te je on obližnje planine zasuo munjama i gromovima, pa rako njihove vrhove pretvorio u gole i neprohodne stijene. Potom je Bog prokleo ove planine, pa ih zato narod naziva PROKLETIJE.
Izvor: MARKIŠIĆ, M. Ramo, Kamen je težak dok nije pomjeren sa svog mjesta - Iz usmene proze Plavsko-gusinjskog kraja, Rožaje, 2008. ►► Nekada davno su u podnožju ovog planinskog masiva, u omanjoj kućici koju su sagradili od kamena i drveta, sretno živjeli muž i žena. U njoj su, tri uzastopna proljeća, dobili po jednog sina. Bili su prilično siromašni, i otac, koji je bio strastveni lovac, kojemu je lov bio skoro jedini izvor prihoda za, svakodnevno je išao u lov. Često je sa sobom vodio djecu i učio ih lovackim vještinama, kako bi opstali u ovoj divljini. Za to vrijeme, majka se, kao i svaka majka, starala o njima i njihovom odgoju. Nakon očeve smrti, njegovi sinovi, sada već odrasli i lovu vični momci, nastavili su očevim stopama i svakodnevno, ne razdvajajući se, išli u lov. Dok su jednog dana lovili, na jednom uzvišenju su ugledali Vilu, koja ih je svojom ljepotom, očarala. Iznenada je došlo do ozbiljne prepirke i svađe među braćom, o tome tko ju je prvi ugledao, tko je od njih najljepši i kome ona treba pripasti? Svađa se, na žalost, tragično završila smrću sve trojice. Vila je sve to promatrala s obližnjeg brežuljka. Znala je da se zbog nje svađaju, ali, ni ona se nije mogla zbog njihove ljepote odlučiti za nekoga od njih. Računala je da će se braća dogovoriti čija će ona biti žena. Kada je Vila vidjela da su se braća poubijala i da od njene udaje neće biti ništa, izgubila se iza jednog od vrhova ovog planinskog masiva. Kako se nekoliko dana nisu vracali kući, majka se zabrinula za sinove koji se nikada nisu tako dugo zadržavali u lovu. Otišla ih je tražiti po planini, i na jednom brežuljku ih ugledala kako mrtvi leže jedan do drugoga. Njezin plač i naricanje, dok je sahranjivala sinove, odzvanjali su vrhovima okolnih, planina. Iznenada se, na trenutak, pojavila Vila i priopćila joj da su se njeni sinovi poubijali zbog njezine ljepote. Nakon toga se izgubila u magli koja je obavijala vrhove ove planine. Majka je, skrhana bolom, ljutito proklinjala Vilu vičući za njom: “Prokleti-jo, prokleti-jo, prokleti-jo!!” Eho majčinog glasa se dugo prenosio s vrha na vrh visokih planina i tako je, po legendi, ovaj planinski masiv dobio ime PROKLETIJE, koje i sada nosi. Pribilježio: Ibrahim Reković, u Plavu, 12.7.2010. godine |
Maja e Arapit i qafa e Pejës (Pećki prijevoj)
Lijevo se uzdiže vrh Maja Harapit (albanski: Maja e Harapit, ili Maja e Arapit) visok 2217 metara, prepoznatljiv po svome piramidalnom obliku i impresivnoj južnoj vertikali visokoj oko 800 metara. Vrh se izdiže na sjeverozapadnom rubu doline Theth u području Shala (Šala) u sjevernoj Albaniji. Desno od Maje Harapit nalazi se planinski prijevoj Qafa e Pejës (520 m n.v.) kojime je prolazio tzv. Pećki put preko Prokletija, trgovačko-karavanski i stočarski put koji je povezivao grad Peć sa skadarskim i jadranskim područjem. Pećki prijevoj razdvaja dvije velike prokletijske grupe - zapadnu (lijevo, koja uključuje i M. Arapit / Harapit) Radohimes i istočnu (desno) grupu Popluks (Popluk) u kojoj se nalazi najviši vrh Prokletija Maja Jezerce (prvi greben, desno od Pećkog prijevoja koji se vidi na fotografiji pripada vrhu Qatat e Verlla, 2333 m u Majet e Malisores). Najduža špija u Albaniji nalazi se u podnožju južne stijene M. Aarapit i do sada je istraženo njezinih 2585 metara dužine i 346 metara dubine.
Lijevo se uzdiže vrh Maja Harapit (albanski: Maja e Harapit, ili Maja e Arapit) visok 2217 metara, prepoznatljiv po svome piramidalnom obliku i impresivnoj južnoj vertikali visokoj oko 800 metara. Vrh se izdiže na sjeverozapadnom rubu doline Theth u području Shala (Šala) u sjevernoj Albaniji. Desno od Maje Harapit nalazi se planinski prijevoj Qafa e Pejës (520 m n.v.) kojime je prolazio tzv. Pećki put preko Prokletija, trgovačko-karavanski i stočarski put koji je povezivao grad Peć sa skadarskim i jadranskim područjem. Pećki prijevoj razdvaja dvije velike prokletijske grupe - zapadnu (lijevo, koja uključuje i M. Arapit / Harapit) Radohimes i istočnu (desno) grupu Popluks (Popluk) u kojoj se nalazi najviši vrh Prokletija Maja Jezerce (prvi greben, desno od Pećkog prijevoja koji se vidi na fotografiji pripada vrhu Qatat e Verlla, 2333 m u Majet e Malisores). Najduža špija u Albaniji nalazi se u podnožju južne stijene M. Aarapit i do sada je istraženo njezinih 2585 metara dužine i 346 metara dubine.
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Reljef
PROKLETIJE - Prokletije, najjužniji lanac Dinarskog gorja, protežu se u dužini više od 40 kilometara od Skadarskog jezera i crnogorsko-albanske granice na jugozapadu, sve do ravnice Dukagjin/Metohijskog bazena na Kosovu, na sjeverozapadu. Južnu prirodnu granicu Prokletija tvore rijeke Drin/Drim i njegova pritoka Valbona, u njezinom donjem toku. To su Prokletije u užem smislu.
SJEVEROISTOČNI OGRANAK - U širem smislu, u Prokletije se ubraja i lanac planina koji se pruža od planine Čakor (alb., Qokorr) u smjeru istoka, sve do gornjeg toka rijeke Ibar (područje Ibarskog Kolašina) i Kosovske Mitrovice, a koji, među ostalima, obuhvaća planine Hajlu, planinu Mokru, Mokru goru (Mokna) i dr. U geološkom smislu, dio autora sjevernom granicom Prokletija smatraju rijeku Lim. Generalni smjer pružanja Prokletija - Od Skadarskog jezera Prokletije se pružaju u smjeru sjeveroistoka, kao što to čini i kanjon rijeke Cijevne/Cem (Cemi), najvećeg vodotoka u tome dijelu. Potom postupno skreću prema istoku u smjeru područja Bogićevice i masiva Đeravice/Gjeravice na Kosovu. Od Bogićevice planinske mase skreću prema sjeveru prema planini Čakor i istoimenom prijevoju. Od Čakora Sjeveroistočni ogranak Prokletija nastavlja svoje pružanje u smjeru sjeveroistoka, sve do gornjeg toka rijeke Ibar kod Kosovske Mitrovice i obronaka Suve planine (1750 m). |
Prokletijski suton
Lokva na lokaciji Gryke Lugje uz cestu koja povezuje albanska naselja Bogë i Ducaj. Gledajući prema jugu, iznad Ducaja dižu se vrhovi grebena čiji je najviši vrh maja Biga e Shales (2230 m). Najniža vidljiva točka na grebenu je prijevoj Qafa e Shtogut (1679 m) kojime vodi pastirski put iz doline Boge, prema dolini rijeke Kir. Vrh lijevo od prijevoja je Maja e Madhe (2019 m), a stijenoviti šiljak u sredini fotografije je Maja e Vogël (1893 m). KOORDINATE LOKVE: 42.3610696,19.633056 |
Grupe, planine i vrhovi
Broj planinskih grupa u lancu Prokletija varira od autora do autora i kreće se između 24 [4] i 40-ak [5]. Sukcesivno, na stranici Dinarsko gorje pokušat će se prezentirati sve planinske grupe Prokletija pojedinačno - a čiji je broj, za sada još neodređen - jer to je, u nedostatku autoritativne znanstvene podjele, vrlo često pitanje pojedinih izvora, autora ili pisanih, a još češće nepisanih konvencija.
Dakle, obzirom na prethodno navedeno, ovo je trenutni prikaz prokletijskih planinskih grupa (podložan je kasnijim izmjenama): PLANINSKE GRUPE (MASIVI) U PROKLETIJAMA 1. SREDIŠNJI BLOK 2. ZAPADNI BLOK
3 JUGOZAPADNI BLOK 4. JUŽNI BLOK
5. ISTOČNI BOK
PLANINSKE GRUPE (MASIVI) U SJEVEROISTOČNOM OGRANKU PROKLETIJA 6. SJEVEROISTOČNI OGRANAK - Blok Hajle (zapadni dio ogranka)
7. SJEVEROISTOČNI OGRANAK - Mokrogorski blok (istočni dio ogranka)
Shqokishtes
Shqokishtes (ostale varijacije imena su: Maja ë Cokistes, Šćokišta, Ščokištes, Čokištes, Čokišta) su grupacija šiljastih vrhova u sjevernom ogranku najviše prokletijske planinske skupine Popluk. Procijepom (na fotografiji on se nalazi između šume i vertikala u pozadini) prolazi državna granica između Albanije i Crne Gore. Vrhovi Shqokishta dosežu 2396 m (izvor Summitpost), odn. 2353 m (izvor: topografska karta JNA). Fotografija prikazuje pogled na Shqokishtes od periodičnog jezera Gštars (Geštars) odn. alb. Liqeni Geshtares, do kojega se iz Gusinja stiže dolinom Ropojane. |
OTVORI KLIKOM NA ODREĐENI KVADRAT
Najviši vrhovi Prokletija Vrhovi viši od 2600 metara Maja Jezercë (2694 m; Albanija) Đeravica (2656 m; Kosovo) Maja Grykat e Hapëta (2625 m; Albanija) Vrhovi viši od 2500 metara Maja e Radohimës (2570 m; Albanija) Maja e Popljuces (2569 m; Albanija) Maja Briaset (2567 m; Albanija) Maja e Hekurave (2561 m; Albanija) Rodi e Kollatës (2556 m; Albanija) Maja e Shënikut (2554 m; Albanija) Maja Tat (2543 m; Albanija) Gusan (mountain) (2539 m; Albanija, Kosovo) Zla Kolata (2534 m; Albanija,Crna Gora) Marijaš (2533; Kosovo) Kolata e Mirë (2524 m; Albanija, Crna Gora) Maja e Rosit (2524 m; Albanija, Crna Gora) Žuti kamen (2522 m; Kosovo) Maja Kokervhake (2508 m; Albanija) Maja Rops (2,502 m; Kosovo) Vrhovi viši od 2400 metara Maja Shkurt (2499 m; Albanija) Maja e Malësores (2490 m; Albanija) Maja e Ragamit (2472 m; Albanija) Maja Bojs (2461 m; Albanija) Kopranik (2460 m; Kosovo) Maja Vukoces (2450 m; Albanija) Veternik (2410 m; Albanija) Shkëlzen (2407 m; Albanija) Maja e Thatë (2406 m; Albanija) Pasji Peak (2405 m; Kosovo, Crna Gora) Maja Bogiçaj (2404 m; Albanija; Kosovo) Hajla (2403 m; Kosovo, Crna Gora) Vrhovi niži od 2400 metara Rusulija (2382 m) Streoc (2377 m) Tromeđa (2366 m) Žljeb (2365 m) Maja e Kakisë (2360 m) Liqenat (2341 m) Rrasa e Zogut (2305 m) Hajla e Vëranocit (2281 m) Junik (2280 m) Maja e Elbunit (2231 m) Mali i Deçanit (2200 m) Maja Harapit (2218 m) Maja Trojan (2190 m) Pogled (2155 m) Maja Dramadol (2120 m) Beleg (2102 m) Maja e Ershellit (2067 m) Maja e Vjelakut (2014 m) Hajla e Shkrelit (2011 m) Maja e Madhe (2011 m) Maja e Grebenit (1864 m) Lice Mountain (1799 m) Maja e Vele Zanimljivosti Maja Jezerce (Maja e Jezercës), najviši vrh Prokletija i Dinarskog gorja, po visini je tek 7. najviši vrh u Albaniji. Naime na planini Korab (albansko-makedonska granica) ima više vrhova viših od Maje Jezerce. Albanian Alps (FromAir) Northern Albania 2017
Prokletije iz zraka - Sjeverna Albanija 2017. Reportazhe nga Alpet Shqiptare - Së shpejti!
Autor: Ajete Shaban Beqiraj Official Datum objave: 6.11.2022. Opis. Sekuenca nga cikli I reportazheve nga Alpet Shqiptare, si : Bjeshka e Strellcit, Bjeshka e Lumbardhit, Bjeshka e Roshkodolit, Bjeshka e Milishevcit, etj. Në këto reportazhe pasqyrohet jeta tradicionale shqiptare e gërshetuar me bashkëkohoren, duke sjell kështu koloritet më të bukura të këtyre hapësirave të cilat përbëjnë njërin ndër potencialet më të fuqishme të Republikës së Kosovës. Falenderim I vecantë komunitetit tim të dashur! Reportatzhe nga Alpet Shqiptare – Së shpejti! Created by & © by: Jeta Beqiraj Alpet Shqiptare (Boga dhe Thethi) - cikli "Shqipëria me syrin e gjeografit"
Autor: Pasqyra Shqiptare Datum objave: 18.7.2022. Pasqyra Shqiptare, Toronto, Canada |
Istočne Prokletije
Dok su središnji i zapadni dijelovi prokletijskog lanca građeni pretežito od vapnenaca i dolomita, u istočnim Prokletijama, uz slojeve dolomita i vapnenaca, ima stijena iz kasnijih razdoblja, vulkanskog stijenja i metamorfnih stijena, zbog čega ove planine imaju blaže reljefne forme. Na fotografiji je pogled s Krša Bogićevice u Crnoj Gori na područje Tromeđe (Trekufiri) između Crne Gore, Albanije i Kosova). U pozani lijevo je Kosovo a desno Albanija. Najviši vrh na horizontu je Đeravica (Gjeravica), s 2656 m drugi po visini vrh Prokletija. Depresija desno je područje katuna Dobërdol s više malih glacijalnih jezera. |
Na grebenu Hajle
Hajla je najviša planina (2403 m) sjeveroistočnog prokletijskog ogranka. Njome prolazi granica između Kosova (regija Rugova, na fotografiji desno) i Crne Gore. Zbog visine i položaja s Hajle se pružaju odlični vidici. |
Ostali reljefni oblici
Kanjoni i doline
Glacijalna erozija ostavila je na Prokletijama mnogo tragova. Duboki rječni kanjoni i doline vijugaju oko planinskih grebena. Najveći i turistički najpopularniji kanjon je Rugovski kanjon, koji se nalazi na Kosovu i dugačak je oko 25 km, od granice s Crnom Gorom do grada Peći (1000 m n.v.). I na višim nadmorskim visinama nalazi se nekoliko dolina, od kojih je izuzetno atraktivna Dolina jezera - Buni Jezercë u Albaniji (neporedno uz granicu s Crnom Gorom) u kojoj se smjestilo šest ledenjačkih jezera, od kojih je najveće Liqeni i Madh i Buni Jezercës. Najveći kanjoni u Proletijama
Najvažnije doline u Prokletijama
Kir (također: Kiri, Lumi i Kirit) je rijeka u sjevernoj Albaniji, koja u početku teče u smjeru jug-jugozapad od svoga izvora u albanskim Prokletijama u gorju Majën e Elbrunit, i utječe u ogranak rijeke Drim (Drin, Drini) južno od Skadra, kod utvrde Rozafa. U gornjem dijelu toka tvori kanjon sa strmim liticama. Stari grad Drisht (alb., Kalaja e Drishtit) koji je smješten na brdu visoko iznad doline rijeke Kir i današnjeg albanskog sela Drisht (antički Drivastium) u općini Postribë sjeveroistočno od Skadra, nalazi se danas u ruševnom stanju.
|
Kanjonom Cijevne prolazi albanska državna cesta broj 20
Rugovski kanjon (alb., Grykë/Gryka e Rugovës; srp. Руговска клисура, Rugovska klisura;) je kanjon u Prokletijama, u zapadnom dijelu Kosova, u blizini grada Peći, u blizini granice s Crnom Gorom. Sa svojih 25 km dužine i gotovo 1000 metara dubine smatra se jednim od najdubljih europskih kanjona. Oblikovan je riječnom erozijom i radom tzv. Pećkog ledenjaka. Kanjonom prolazi rijeka Pećka Bistrica (alb., Lumi i Bistricës së Pejës, Lumbardhi i Pejës). Godine 1985. proglašen je zaštićenim spomenikom prirode zbog svojih geoloških, hidroloških, pejzažnih, speleoloških i botaničkih vrijednosti.
|
Prijevoji
Čakor / Qafa Çakor (1849 m); planinski prijevoj u Crnoj gori, između planine Čakor (2058 m) i Mokre gore. Prijevoj je vododjelnica između Lima i Pećke Bistrice (alb., Lumi i Bistricës së Pejës, Lumbardhi i Pejës). Preko prijevoja prolazi cesta od Murina (kod Andrijevice) do Peći na Kosovu, izgrađena 1926. godine, koja je predstavljala najkraću vezu Makedonije, Kosova i jugoistočnog dijela Srbije s Jadranskim morem. Zbog velikih sniježnih nanosa i čestih lavina promet se redovno obustavljao gotovo pola godine. Godine 2013. asfaltirana je na crnogorskoj strani, u dužini oko 24 km od sela Murine, preko prijevoja Čakor, u dolinu Bjeluhe.
Pećki prijevoj (alb., Qafa e Pejës) nalazi se na visini od 1706 m - kako je obilježeno na samome prijevoju (u literaturi je moguće pronaći vrlo različite podatke, pr. 1710 m i dr.). Prijevojem prolazi pješački put iz doline Shale (Theth) u Albaniji, prema Gusinjsko-Plavskoj dolini u Crnoj Gori. Prijevoj razdvaja planinske grupe Radohime (Radohina) na zapadu, i Popluksa na istoku. Njime prolazi razvodnica između Jadranskog i Crnomorskog sliva.
Prema jugu od prijevoja nalazi se strma, više stotina metara visoka padina, koja pada u dolinu rijeke lumi i Thethit (početnog toka rijeke Shale), odakle se staza uspinje brojnim serpentinama. Prema sjeveru pad je puno blaži. Neposredno nakon samog prijevoja, prema sjeveru, leži duboka mala dolina Gropa Pejës s planinskim jezerom. Qafa Leqet e Hotit (730 m); planinski prijevoj u Malesiji (SZ Albanija). Njime prolazi cesta SH20, Skadar (Shkodra) - Vermoša (Vermosh), koja povezuje krško područje Hani i Hotit sa dolinom rijeke Cijevne (Cem). Smjestio se između planine Mështjerrës (Maje e Mështjerrës, 1447m n.v.) na jugoistoku, i Bukovikut (1232 m n.v.) na sjeverozapadu. Prema dolini Cijevne spust iznosi oko 500 m. Na sjeveroistočnim obroncima raste bukova šuma, koja se proteže na jug sve do doline u kojoj se smjestilo selo Rapshit.
|
Povijesni prijelazi i prijevoji preko Prokletija IZVOR: Branimir Gušić, "Pećki put" najviši prijelaz preko Prokletija, Zbornik za narodni život i običaje JAZU, knj. 42., Zagreb, 1964. U vrijeme kad nam se ovi planinski krajevi prvi puta javljaju u svjetlu historije, oni su nastavani ilirskim plemenima, koja su tada već u sebi amalgamirala starije paleoevropsko stanovništvo. I jednima je i drugima glavno zanimanje bilo pokretno stočarenje kao jedina moguća ekonomska baza ovoga kraja. Putovi, pak, kojima su se ovi nomadi kretali sa svojom stokom u planine i iz planina u župno primorje bili su određeni još iz prvih postglacijalnih epoha, kada su bizon, tur i ostala krda velikih goveda polazila na svoja sezonska kretanja. Oni su pronašli najpogodnije prijelaze i prolaze kroz ove teško prohodne planine, a njih je u stopu slijedio najprije čovjek lovac, a nakon njihova nestanka naslijedio ga je čovjek stočar. I dok se god izmjena dobara vršila između bogatih zemljoradničkih oblasti u unutrašnjosti Balkanskoga poluotoka i jadranske obale, a to je, s manjim odstupanjima, bilo sve do nedavna, dotle su ti prijelazi predstavljali jedinu i najglavniju mogućnost izmjene ekonomskih dobara. Bila su četiri takva prijelaza preko Prokletija. Od njih je bio, svakako, najvažniji onaj koji je, koristeći se tokom rijeke Drima, spajao Primorje s Kosovom i ravnom Metohijom. To je bila najvažnija relacija između Skadra i istočnoga oboda Metohije, u antikno doba Ulpianuma, a kasnije Prizrena. Od njega se uz Bistricu odvajao put koji je hvatao zapadni obod Metohije i dolazio do Peći. Ostala tri prijelaza spajala su Skadarsko primorje s Plavsko-gusinjskom kotlinom, gdje se jedan krak preko Rugove odvajao za Peć, drugi preko Smiljevice i Rožaja za Sjenicu, a treći je dolinom Lima prodirao u unutrašnjost Balkana. Od tih triju prijelaza samo je srednji, dolinom Cijevne, bio prohodan najveći dio godine dok su oba ostala, onaj preko Rikavca i Vrmoše i onaj preko doline Thethi, bili u zimskim mjesecima zatvoreni zbog snijega. Najzapadniji od njih, onaj preko Rikavca, naročito je bio u upotrebi u kasnoj antici i u ranom srednjem vijeku, kad je Duklja (Doclea) bila trgovačko središte za najveći dio Brda i Malesije. On prolazi ispod Meduna, vjerojatno još paleoevropske utvrde. Uz njega su bile smještene mnogobrojne ilirske naseobine, kojih se ostaci i danas još raspoznavaju. Vrmoša je u tom razdoblju također bila naseljena, a Limska je dolina bila tada gusto nastavana. Onaj najistočniji prijelaz, koji je iz Skadra vodio za Prizren, bio je najlakši prijelaz preko Prokletija i zbog toga i najčešće upotrebljavan. Njega su već Rimljani izgradili u pravu cestu i osigurali stražarnicama, kojih se ostaci još i danas vide. Uz nju su se u srednjem vijeku razvila bogata trgovišta i samostani benediktinaca, pa i kasniji Dukađin svoju političku ulogu djelomice duguje upravo ovoj prometnoj arteriji. Za vrijeme rimske imperije romanizacija gorštačkih plemena vršila se najvećma upravo ovim putovima. Ona je naročito bila intenzivna u vrijeme kad je istočna jadranska obala bila postala druga Italija i kad je Apolonija nadaleko zračila kao centar tadašnjega visokoga obrazovanja. No iako je rimska civilizacija duboko ulazila i u najudaljenije planinske doline, osnovni ritam života nomada stočara i njihova plemenska organizacija dalje su živjeli i pod tom novom pokoricom. Ta organizacija je u punoj životnoj snazi ponovno izbila na javu poslije osmanlijske okupacije, a pogotovo u posljednjim stoljećima njezina postojanja, kada je u vrijeme opće lične i pravne nesigurnosti jedino plemenska organizacija pružala ovim gorštacima kakvu-takvu zaštitu. Od tih prijelaza preko Prokletija najviše je po strani od velikoga prometa ostao Pećki put. On je doduše omogućavao najbližu vezu Skadra s Plavsko-gusinjskom kotlinom, ali je zbog svojih dvaju visokih prijevoja: qafa Shtegu ë Dhenvet (Štegu i Dzenvet, prijevoj kozjega puta, oko 1900 m n.v.) i qafa ë Pëjes (oko 1700 m) te teške prohodnosti visokogorskoga kraja znatno otežavao prenošenje većih tereta, a u zimskim mjesecima je ostajao uopće neprohodan. U drugoj polovini 19. stoljeća taj je put postao toliko loš da su konji samo bez tovara mogli prolazati preko qafa Shtegu ë Dhenvet, a tovare su prenosile mazge, jedine životinje koje su bile dorasle i ovakvoj besputici. Ipak je najveći promet na tom putu bio s proljeća i s jeseni, kad su planinski stočari sa svojim stadima nakon zimovanja u primorju izlazili na bogate planine škriljavačke oblasti sjeveroistočnih Prokletija između Plava i Dečana ili još sjevernije u Rugovu i Rožajske planine, ili su se nakon ljetovanja s njima vraćali na zimovik na toplu jadransku obalu. |
Geologija
Geologija Prokletija
Prokletije su prostrani visokoplaninski lanac, s vrlo strmim i teško prohodnim terenima te glacijalnim karakteristikama. Na Prokletijama se mogu uočiti najjasniji tragovi glacijacije na Balkanu, i poslije Alpa Prokletije su najjače glacijacijom formirano planinsko područje južno od skandinavske ledene plohe. Najimpresivniji oblici reljefa mogu se pronaći u vapnenačkim krševitim zapadnim i središnjim dijelovima Prokletija, u dolinama Valbona, Grebaja, Ropojani te kanjonu rijeke Cijevne, gdje se iznad glacijalnih i riječnih dolina vrlo strmo izdižu šiljasti vrhovi. Upravo zbog ovoga područja, mnogi tvrde kako su Prokletije najkrševitije planine Balkana. Istočne dijelove Prokletija karakterizira manja krševitost i blaži reljefni oblici. Prokletije, kao i cijelo Dinarsko gorje nastalo je nabiranjem uslijed sudara afričke tektonske ploče koja se podvlači pod europsku ploču. Za razliku od većine dinarskih lanaca koji se protežu smjerom sjeverozapad-jugoistok - smjerom kojime se u većoj mjeri prostire i Jadransko more sa svojim otocima - tektonski sudar na krajnjem JI rubu Dinarskog gorja, u kontaktnoj zoni sa šardsko-pindskim i rodopskim planinskim sustavima, na području Prokletija proizveo je devijaciju iz dinarskog smjera u sjeveroistočni, formirajući pritom neuobičajeni cik-cak oblik kretanja prokletijskih lanaca. Tako se i pojedini dijelovi Prokletija pružaju gotovo paralelno sa šarskim planinskim sustavom u Makedoniji, Albaniji i na Kosovu. Središnji i zapadni dijelovi prokletijskog lanca građeni su pretežito od mezozojskih vapnenaca i dolomita iz razdoblja jure i krede. U istočnim Prokletijama, uz slojeve dolomita i vapnenaca, ima stijena iz kasnijih razdoblja paleozoika i trijasa, vulkanskog stijenja iz srednjeg trijasa i metamorfnih stijena iz razdoblja jure. Glacijacija u Prokletijama Doline Prokletija (među ostalima Ropojanu, Grebaju, Valbonu i dr.) su u vrijeme posljednjeg ledenog doba, vrhunac kojega je bio u pleistocenu, oblikovali ledenjaci, koji su tom pritom stvorili strme dolinske strane i stijenske zidove visoke i do 1000 metara. Tako pr. južna stijena vrha Maja Harapit, koja je visoka gotovo 800 metara, ima status najviše vertikale na Balkanskom poluotoku. Uz navedeno, ovdje se formiralo i 30-ak manjih ledenjačkih jezera, među kojima su najveće grupe jezera na području Dobërdol-Sulbicës te u dolini Buni i Jezerce, zatim Hridsko jezero i dr. Prokletijski vapnenački visovi i površi izdubeni su dubokim ledenjačkim dolinama u više velikih planinskih masa:
Najveći ledenjak na Balkanskom poluotoku nalazio se na sjevernom rubu Prokletija. To je bio Plavsko-gusinjski (odn. Plavski) ledenjak dužine negova središnjeg dijela oko 35 km i debljine i do 200 m. Ovaj ledenjak bio je formiran od Prokletijskog, Vrmoškog i Komaračkog ledenjaka. Današnja plavsko-gusinjska kotlina (oko 910 m n.v.) zapravo je cirk (valov) pleistocenskog Plavskog ledenjaka. Plavsko jezero prosječne površine od 1,99 km2 najveće je ledenjačko jezero na Balkanskom poluotoku, formirano je u terminalnom bazenu* Plavsko-gusinjskog ledenjaka. ____________________ *Terminalni bazen - Kako se ledenjak otapa, tako tekuća voda transportira velike količine erodiranih sedimenata te ih taloži u slojevima na kraju ledenjaka na velikoj blago nagnutoj površini. To područje akumulacije koje se nalazi iza čela ledenjaka i okruženo je završnom morenom naziva se završni ili terminalni bazen. Osim stijenja, u terminalne bazene mogu dospjeti i blokovi leda koji se tu otapaju taložeći skupljene i nošene materijale, a u njima se zbog ablacije nakuplja i voda te nastaje glacijalno jezero. U središnjem dijelu Prokletija najduži ledenjak bio je Ropojanski, dugačak 12,5 km i površine 20 km2. Ostali ledenjaci u središnjem prostoru su bili Valbonski ledenjak (9.5 km dužine, 10.5 km2 površine), Grebajski ledenjak (5 km, 6.7 km2) i Bogićevički ledenjak (6 km, 6.9 km2). Za utvrđivanje položaja nekadašnjih ledenjaka znanstvenici su koristili metodu geološkog kartiranja (geomorphological mapping). Ovom metodom utvrđene su tri serije ledenjačkih nanosa (morena); najniža na prosječnoj nadmorskoj visini od 990 m (ELA** 1750 m), srednja na 1350 m n.v. (ELA 1942 m) i najviša na 1900 m n.v. (ELA 2123 m). __________________ **(ELA je kratica za equilibrium line altitude - zona ablacije - Ledenjaci su ravnotežnom linijom podijeljeni na zonu akumulacije i zonu ablacije. Iznad ravnotežne linije ledenjak raste jer se snijeg i led ne otope tijekom ljeta. Ispoad ravnotežne linije, više leda nestaje nego što što ga nastane u zimskom periodu. U zoni ablacije često se nalaze forme nastale otapljanjem leda, kao što su supraglacijalna jezera (zajezerene vodene površine na površini leda), subglacijana jezera (jezera ispod površine leda) i glacijalni vodeni tokovi - otopljene ledenjačke vode koje teku unutar ledenjaka. U albanskom dijelu Prokletija pronađeni su najjužniji ledenjaci u Europi. Godine 2009. grupa geografa Sveučilišta Manchester (V. Britanija) otkrila je skupinu od četiri ledenjaka. (vidi članak desno, odn. otvori izvorni članak na engl. jeziku) Tri mala aktivna ledenjaka (površine od 5 ha i manja), nalaze se na 1980–2100 m n.v. u području vrha Maja Jezerce. U članku Wikipedije (Wikipedija - Prokletije) navodi se kako danas na sjenovitim obroncima Prokeltije ima najmanje 5 aktivnih ledenjaka koji su vjerojatno formirani tijekom kasnog holocena, te također i više neaktivnih ledenjaka na visinama između 1980 i 2420 metara. Na Prokletijama je otkriveno nekoliko neaktivnih i aktivnih kamenih ledenjaka*** (rock glaciers). _____________________________ ***Kameni ledenjak je reljefna forma nalik ledenjaku, koja često ima završetak u cirku i čine ga nanosi uglatog stijenja koje zatrpava dolinu. Kameni ledenjaci sadrže malo leda ili led koji uopće nije površinski vidljiv. Led mođe popunjavati prostor između sjenovitih blokova. Neki kameni ledenjaci također klize, iako vrlo sporo. |
Otkriveni ledenjaci u albanskim Prokletijama Izvor: Glaciers discovered in 'cursed' mountains of Albania, 7.I.2010. Philip Hughes, Jeff Blackford i Rose Wilkinson, sa Sveučilišta Manchesteru otkrili su 2009. četiri ledenjaka u albanskim Prokletijama. Oni su nastavili tragom ekspedicije dra Hughesa iz 2006. godine, u Crnoj Gori, koju je tada poduprijelo Kraljevsko geografsko društvo. Ta je znanstvena ekspedicija istraživala tragove nekadašnjih ledenjaka na reljefu Crne Gore. Tom je prilikom otkriven potpuno neistraženi ledenjak, a godine 2009. u novoj ekspediciji u Albaniji otkrivena su još četiri nova ledenjaka. Neki od rezultata istraživanja objavljeni su 2009. godine u časopisu: "Arctic, Antarctic, and Alpine Research" (December 2009.) te u časopisu "Earth Surface Processes and Landforms", 2010. godine. Otkriveni ledenjaci leže na relativno maloj nadmorskoj visini od oko 2000 m - što je gotovo jedinstveno za ovako južne zemljopisne širine. Postojeći ledenjaci na ovim širinama se obično nalaze na puno većoj nadmorskoj visini, i sjevernije - primjerice u Alpama. Površina ovih ledenjaka u albanskim Prokletijama - od kojih je najveći veličine 6 nogometnih terena - varira svake godine - ovisno o količini zimskih padalina i ljetnih temperatura. Geografi pricjenjuju kako je u ovim planinama još tijekom 19. stoljeća postojalo najmanje 8 ledenjaka - što je u korelaciji s tzv. "malim ledenim dobom" u istome razdoblju u europskim Alpama. Nakon pronalaska ovih ledenjaka, dr Philip Hughes rekao je: "Bili smo iznenađeni kako - barem prema onome što nam je do sada poznato - nitko, osim lokalnih pastira, nije bio svjestan postojanja ovih ledenjaka. Razlog tomu može biti i što su ova prodručja bila donedavno okružena ratnim zonama i bezakonjem. Još jedan od mogućih razloga zbog kojih nismo bili svjesni njihova postojanja je da ovdje živi vrlo malo ljudi te što se na tlu snijeg dugo zadržava i nalazi se u sjeni, tako da ledenjaci nisu bili vidljivi čak niti na Google Earthu". Dr Jeff Blackford dodaje: "Razlog da se ovi ledenjaci formiraju na tako maloj nadmorskoj visini - i tako južno - leže u činjenici da postoje dovoljne količine vjetrom nanesenog snijega i, posebice, lavinskih nanosa. Iako se čini da ovi ledenjaci dobro odoljevaju klimatskim promjenama, jasno je kako je ih je u istome području prije sto i više godina bilo više". Literatura ► Twenty-first Century Glaciers and Climate in the Prokletije Mountains, Albania is published in the journal: "Arctic, Antarctic, and Alpine Research" in December 2009: http://instaar.metapress.com/content/273213h3t4370272/ ► Little Ice Age glaciers in the Balkans: low altitude glaciation enabled by cooler temperatures and local topoclimatic controls in the journal "Earth Surface Processes and Landforms", 2010 http://www3.interscience.wiley.com/journal/123206091/abstract |
Rijeka Valbona
Proljetne vode rijeke Valbone kod sela Dragobi. Vrhovi u pozadini pripadaju skupini Kolate (alb. Kollata), koji dosežu visinu od 2552 m. Stjenoviti greben lijevo ispred Kolata je Pecmarra (2017 m). |
Vode
Rijeke
Na širem području Prokletija nalaze se izvorišta i porječja više značajnih rijeka ovoga dijela Balkanskog poluotoka. Rijeka Drim (Drin), koja pripada Jadranskom slivu, najvažniji je vodeni tok na južnom dijelu Prokletija. Na svojih 335 kilometara dužine - mjereći od izvora Belog Drima (Drini i Bardhë), preko njegova sutoka sa Crnim Drimom te dalje kao jedna rijeka s jedinstvenim imenom Drim (Drin) koja utječe u Jadran kod grada Lezha - Drim prikuplja vode pritoka sa svih planina istočnog, jugoistočnog i južnog dijela Prokletija. Vodotoke sjevernih dijelova Prokletija prikupljaju rijeke Lim (istječe iz Plavskog jezera) te Ibar (izvire na obroncima rijeke Hajle). Obje rijeke pripadaju Crnomorskom slivu. U zapadnom dijelu Prokletija najveća rijeka je Cijevna (Cem), koja prima vodene tokove sjeverozapadnog dijela Prokletija - graničnog crnogorsko-albanskog područja. Obujam protoka vode Cijevnom varira zbog karakterističnog krškog terena kojime ona prolazi i klimatskih uvjeta. Neke rijeke i vodotoci, kao što je to slučaj sa rijekom Përroi i Thatë u Šali u Albaniji, potpuno presušuju za vrijeme ljetnih suša. Pećka Bistrica (alb., Lumbardhi i Pejës) na Kosovu, koja je jedna od brojnih brzih prokletijskih planinskih rijeka, usjekla je dubok Rugovski kanjon. |
Jezera
Na Prokletijama ima oko 30-ak manjih ledenjačkih jezera. Najveća se skupina (15-ak) nalazi na području Dobërdol-Sulbicës, južno od Bogićevice i tromeđe Crne Gore, Albanije i Kosova, a slijedeća po brojnosti skupina u Dolini jezera Buni i Jezercë (6 jezera) između vrhova Maja Jezercë i Maja e Bojës (Maja Bojs). Dok je većina jezera teško pristupačna i manje posjećena, neka su jezera postala turistički mamac zbog povoljne lokacije i ljepote kajolika. Takva su Hridsko jezero (Crna Gora) te dva jezera na Ljumbardskim planinama: Liqeni i Leqinatit (Leqinati, Liqeni i Kuqishtës) i manje Drelajsko jezero (Liqeni i Drelajve or Leqinati i vogël). Hridsko jezero je ogledni primjer vrlo dobro očuvanog ledenjačkog jezera. U razdoblju pleistocena (prije 1.8 do 0.01 milijuna godina) na mjestu gdje se danas nalazi jezero bilo je područje stjecanja ledenih masa koje su klizile s obližnjih vrhova, gurajući pred sobom heterogeni materijal. Padaline su potom ispirale mnje stijene, a veće su ostale na jugozapadnoj i zapadnoj obali današnjeg jezera. Jzero je dugačko 295 metara, široko 110 m i prisječno duboko oko 5 metara. Osim od padalina, vodu dobiva i iz izvora smještenih u blizini njegovih obala. Pored Skadarskog jezera, najveće planinsko jezero na prokletijskom području je Plavsko jezero. Smjestilo se na 906-908 m n.v. u Plavsko-gusinjskoj udolini, između Prokletija i Visitorske skupine. Njegova prosječna površina iznosi 1,99 km2, a dužina oko 2160 metara.
|
Jezera Prokletija
Proizvodnja: TV Crne Gore MONTENEGRO Planine i jezera u okolini Berana
Autor: Ervin Muratovic |
Buni i Jezercës
U prokletijskoj kotlini Buni i Jezerce smjestilo se šest jezera, od kojih je najveće Liqeni i Madh i Buni Jezerce (Veliko jezero). Veliko jezero nalazi se na nadmorskoj visini od 1792 m. Buni i Jezerce na albanskom jeziku znači Dolina jezera, a ova gupa malih planinskih jezera nalazi se neosredno uz crnogorsku granicu, u prokletijskoj planinskoj skupini Popluk (Popluks) u kojoj se nalazi i najviši vrh Prokletija i cijelog Dinarskog gorja Maja Jezerce (2694 m). Najveća dužina Velikog jezera je 380 m, a širina 200 m. Ostala jezeca su znatno manja.
U prokletijskoj kotlini Buni i Jezerce smjestilo se šest jezera, od kojih je najveće Liqeni i Madh i Buni Jezerce (Veliko jezero). Veliko jezero nalazi se na nadmorskoj visini od 1792 m. Buni i Jezerce na albanskom jeziku znači Dolina jezera, a ova gupa malih planinskih jezera nalazi se neosredno uz crnogorsku granicu, u prokletijskoj planinskoj skupini Popluk (Popluks) u kojoj se nalazi i najviši vrh Prokletija i cijelog Dinarskog gorja Maja Jezerce (2694 m). Najveća dužina Velikog jezera je 380 m, a širina 200 m. Ostala jezeca su znatno manja.
Vodopadi
Vodopad visok 25 metara na rijeci Drini i Bardhë (Beli Drim), najvećoj rijeci na Kosovu, nalazi se u Pećkom okrugu, na planini Žljeb (Mali i Zhlebit), desetak kilometara sjeverno od grada Peći, iznad sela Radavc (Radovac) uz cestu za Crnu Goru. Vodopad na izvoru često stvara bijelu pjenu, po kojoj je rijeka i dobila naziv. Vodopad Grunas, visok 30 metara nalazi se u Nacionalnom parku Thethi u sjevernoj Albaniji. Izuzetno je ataktivan i prometno pristupačan vodopad Grlje kod sela Vusanja u Crnoj Gori, koji se nalazi na mjestu gdje rijeka Skakavica ponire u podzemlje i tvori hučeči vodopad visok 30 metara. |
Jutro nakon kiše
Cijepanje nablake nad vrhovima Karanfilia nakon prethodne kišovite noći. |
Klima
Klima, godišnja doba i temperatura
Za prokletijsko područje su karakteristične vrlo oštre i duge zime te vruća i suha ljeta na južnom, albanskom dijelu Prokletija, odn. svježa i kratka ljeta u središnjem i sjevernom dijelu (Crna Gora, Kosovo, Srbija). Ljeti je na većim nadmorskim visinama ugodno svježe, a jesen je tamo obično toplija od proljeća, koje traje relativno kratko. Rubni dijelovi planina izloženi su utjecajima mediteranske odn. kontinentalne klime. Zapadna rubna područja nalaze se u blizini Jadranskog mora, dok središnjim, sjevernim i istočnim dijelovima dominiraju kontinentalni utjecaji. No, kao su Prokletije visoki planinski lanac, smješten relativno blizu mora, klima se na vrlo malom prostoru mijenja, ovisno o položaju i nadmorskoj visini. U planinskom području Prokletija izdvajaju se tri klimatske zone: umjereno-kontinentalna (500-800 m); subplaninska (800-1200 m) i planinska (iznad 2000 m). Ciklonska aktivnost (pretežu atlanska i sredozemna ciklona) najizraženja je u proljeće i kasnu jesen. Srednja mjesečna temperatura kreće se od 10° C u julu/srpnju do -8°C u januaru/siječnju. Prosječne mjesečne temperature za pojedina mjesta: Theth............20.4° C (VII. mj.)........-0.2° C (I. mj.) Vermosh.......15.9° C (VII. mj.)........-2.8 °C (I. mj.) Padaline Prokletije su jedno od najvlažnijih područja Europe, a pojedina visokoplaninska područja dobijaju i preko 3500 mm padalina godišnje. Primjerice, selo Boga (Bogë), koje se smjestilo u suhoj dolini, prima 3033 mm padalina godišnje. I godišnji prosjek padalina u drugim dijelovima Prokletija je vrlo visok, iznosi između 2000 i 2500 mm godišnje. Najveći dio oborina padne tijekom kasne jeseni i prvi dio zime (samo u XI. mjesecu znade pasti i više od 500 mm). Visina od više od pola metra snijega je uobičajena. Na višim područjima (višima od 2400 metara), posebno na osojnim stranama, snijeg se zadržava i tijekom cijele godine, osim u najsuhijim godinama kada znade okopniti u kasno ljeto i ranu jesen. U središnjem dijelu lanca sniježni pokrivač tijekom godine je prosječne debljine 15 cm i zadržava se od 90 do 210 dana. Zimi su neka sela u albanskom dijelu Albanije, zbog visokog snijega, redovito više mjeseci odsječena od ostatka svijeta. |
Vjetrovi
Zbog velikih oscilacija (kolebanja) temperature zraka između kotlina i najviših dijelova planina nastaju lokalni vjetrovi - danik i noćnik. Vjetrovi sjeverac ili mećava, mahom su hladni i suhi i donose snježne padaline. Ljeti ovi vjetrovi donose vedro, sunčano i stabilno vrijeme. Vjetrovi iz južnog, jugozapadnog i jugoistočnog pravca donose relativno tople i vlažne zračne mase iz kojih se zimi izlučuju obilne snježne padaline, a ljeti donose kišu. |
U Babinom polju
Babino polje odn. babinopoljski valov (valov = ledenjačko korito, dolina kojom se kreće ledenjak) je dugačka zakrivljena dolina oko koje se formiralo nekoliko prostranih visokoplaninskih lanaca: skupina Starac (2352 m, travnati šiljak na fotografiji lijevo, iznad Pupovića katuna u dolini) - Zavoj - Crni krš (2426 m), na koje se grebenski, duž granice Crne Gore i Kosova, nastavljaju prema jugu vrhovi Bogićevice: Pasji vrh, Maja Madhe i Tromeđa: Na suprotnoj strani doline uzdiže se masiv Krša Bogićevice. |
PRIRODA
Prirodna baština
Priroda Plava i Gusinja HD
Autor: Damir Kobilic Opis videa: Snimano u maju 2012 Po redu Babino Polje, Babinopoljska rijeka, Bogićevica, Plavsko jezero, splavovi, Grlja, oko Skakavice, Vusanje, Alipašini izvori, Ljuča, Komnenovo etno selo, Zagrađe, Kula Nekovića |
Plav 2014 Emisija o Plavu i ponudi Plava ljepota prirode
Autor: Televizija Vijesti Opis videa: Emisija o Plavu i prirodnim ljepotama govore: Omar Basic predsjednik SRK Plavsko Jezero direktor NP Prokletije Enes Dreskovic, ispred Komnenovog Etno Sela Marko Paunovic, Plavska soba Vezirka i Aljo Medunjanin Poljoprivredni proizvodjac Dzevat Sarkinovic Botanicka Basta velemun Milutin Prascevic |
Biljni svijet
Biljni svijet Prokletija jedan je od najbogatijih na Balkanskom poluotoku i u tom je pogledu jedan od najvrednijih europskih prostora. Do 2009. godine, samo u albanskom dijelu Prokletija opisano je 1611 vaskularnih biljaka (vaskularne biljke = skupina biljaka koje imaju lišće, stabljike i korijenje), što je oko 50% vrsta cijele albanske flore.[8] Ukupno, u Prokletijama je utvrđeno 50 endemskih, subendemskih i ugroženih biljnih vrsta. Zbog toga su Prokletije uvijek privlačile pozornost botaničara i drugih znanstvenika.
Na Prokletijama se susreću tri temeljne fitogeografske regije sjeverne polutke (hemisfere): Alpsko-visokonordijska, Eurosibirsko-boreo-američka i Mediteranska. Od podnožja do vrha izdvajaju se dva šumska i jedan travnati (vegetacijski) kat. Listopadni šumski kat počinje termofilnim brdskim područjem hrastovih (Quercus) šuma. Tu dominiraju šumske zajednice cera (hrast cer, Quercus cerris) i hrasta sladuna. Iznad ovog nastaje mezofilno područje šuma hrasta kitnjaka (Quercus petraea) u kojem se osim hrasta javljaju crni grab i crni jasen. Gornji dio listopadnog kata čini područje bukovih šuma. Pojas crnogoričnih (četinarskih) šuma u nižem dijelu čine jela i smreka, a u višem molika i munika. Šumski kat se završava borom krivuljem (planinski bor, klekovina bora, Pinus mugo), koji mjestimice raste na visinama od preko 2000 m. U južnim dijelovima Prokletija, u kojima prevladava sub-mediteranska klima, u dubokim dolinama i na sunčanim stranama rastu različite vrste zimzelenog žbunja, a u višim dolinama česti su bjelogorični šibljaci. Šume Prokletija predstavljaju značajan termoregulator, jer ublažavaju temperaturne ekstreme. Ljeti su izvor svježeg zraka, a zimi ublažavaju niske temperature. Flora Prokletija u temelju ima srednjoeuropske značajke, ali je značajna nazočnost egzotičnih biljnih vrsta. Rijetke biljne vrste molika, munika, forzicija, vulfenija, runolist i druge, su zastićene zakonom. Na Prokletijama, Komovima i Bjelasici zastupljeno je nekoliko stotina ljekovitih biljnih vrsta, od kojih se kao značajnije ističe 160 vrsta. Među njima veliki broj je ljekovit ili jestiv. Oko 60 biljnih vrsta ovdašnje stanovništvo vjekovima koristi za domaću uporabu, tj. za lječenje raznih bolesti, za pripremu čajeva, melema, ulja, sokova. Najčešće upotrebljavane vrste su: lincura, kamilica, glogov cvijet, hajdučka trava, čemerika, nana, lipov čaj, pelin, mrazovac, zova (bazga), jaglika i ljubičica, a od poljskih i šumskih plodova borovnica. |
Endemske vrste Prokletije su stanište brojnih tercijarnih i glacijalnih relikata, a 250 vrsta su balkanski endemi, koji obuhvaćaju 136 regionalnih i 17 lokalnih endema koji se mogu pronaći samo na Prokletijama. Takvi su npr:
Prokletijski odoljen (Valeriana bertiscea Pančić) Opis: Višegodišnja biljka. Rizom tanak, sa kratkim puzećim stolonama. Stablo na čvorovima obraslo rapavim, kratkim dlakama, inače golo. Listovi glatki, plavičastozeleni, pri osnovi eliptični, naglo suženi u dršku; listovi na stablu lirasto rasperani, retko nedeljeni. Cvetovi skupljeni u terminalnu cvast, štitolikog oblika. Cvetovi su ružičaste boje. Brakteje linearne, iste dužine kao cvet ili duže. Otkriće (Locus classicus): : Crna Gora, Kom: Visoke grede (Pančić 1875: 42). Opšte rasprostranjenje: Visokoplaninski balkanski endemit rasprostranjen na dinarskim i šarskopindskim planinama od Prenja na severozapadu do Galičice na jugoistoku. Rasprostranjen je u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji. Stanište: Populacije prokletijskog odoljenja imaju optimum na krečnjačkim siparima alpijskog i subalpijskog pojasa, i to na mestima na kojima se dugo zadržava sneg, do kasno u leto. Na Dinarskim planinama izgradjuje asocijaciju Euphorbio-Valerianetum bertisceae. (Izvor - OTVORI) |
Životinjski svijet
Prokletije su prirodno stanište najvećih europskih zvjeri, kao što su euroazijski smeđi medvjed, odn. mrki medvjed (Ursus arctos arctos), sivi vuk (Canis lupus), crvena lisica (Vulpes vulpes), europska divlja mačka (Felis silvestris silvestris), srna (obična srna, srndač, lat. Capreolus capreolus), jelen lopatar ili lanjac (Dama dama), jelen obični (crveni jelen, Cervus elaphus), divlja svinja (Sus scrofa) i europska vidra, često i euroazijska vidra (Lutra lutra). U pojedinim dijelovima masiva Prokletija i dalje ima tragova nazočnosti populacije medvjeda (Ursus arctos), vrste koja je ovdje na granici opstanka.
Izuzetno ugtožena životinjska vrsta balkanski ris, podrvrsta euroazijskog risa tj. običnog risa (Lynx lynx), nastanjuje područje Nacionalnog parka Thethi u Albaniji i procjenjuje se kako u ovome staništu još ima 20-50 jedinki, i dalje izuzetno ugroženih od strane krivolovaca. Visoko u planinama moguće je vidjeti divokozu (Rupicapra rupicapra). Samo u graničnom području Kosova i Crne Gore ima oko 700 jedinki. Do Prvog sjvetskog rata na Prokletijama se moglo naići i na muflone (Ovis aries orientalis; grupa podvrste divljih koza - Ovis aries), danas iščezle na ovome prostoru. Od ptičjih vrsta ovdje je, između ostalih, moguće pronaći slijedeće vrste: suri orao (Aquila chrysaetos), orao zmijar - iz obitelji jastrebova (Circaetus gallicus), škanjac osaš (Pernis apivorus), je ptica grabljivica iz obitelji jastrebova (Accipitridae), sivi sokol (Falco peregrinus), tetrijeb gluhan (Tetrao urogallus), jarebica kamenjarka (Alectoris graeca), sova velika ušara (Bubo bubo), sova mala ušara (Asio otus), snježna zeba (Montifringilla nivalis) i dr. Rijeke Prokletija su dom brojnih pastrva glavatica - mladica (Salmo marmoratus). Od vodozemaca, Prokletije su najjužnije stanište alpsko-dinarske vrste crnog daždevnjaka (Salamandra atra), zatim pjegavog daždevnjaka - odn. šarenog daždevnjaka (Salamandra salamandra), žuti mukač (Bombina variegata), mala bezrepa zdepasta žaba, crveni mukač (Bombina bombina). Bogata herpetofauna (vodozemci i gmizavci) uključuje i gmizavce, poput običnog zelembaća (Lacerta viridis), zidnog guštera (Podarcis muralis), kornjače grčke čančare (Testudo graeca) i zmije, među kojima i otrovnica poskok (Vipera ammodytes), najotrovnija i najopasnija europska zmija iz porodice ljutica. Do sada je na Prokletijama registrirano 140 vrsta leptira, po čemu su Prokletije najbogatije europsko područje po broju vrsta leptira. Prokletije obitava i endemska vrsta guštera prokletijski gušter (Dinarolacerta montenegrina). Neke zaštićene i ugrožene vrste
Balkanski ris
(Lynx lynx martinoi) Balkanski ris je podvrsta običnog risa. To je najveća mačka u Europi. Kao podvrstu ga je opisao Mirić 1978. godine. DNK analizom iz 2005, potvrđeno je kako se radi o zasebnoj podvrsti. Nacionalni je simbol Makedonije i nalazi se na kovanici od 5 denara. Procjenjuje se kako je danas ostalo sigurno manje od 100 jedinki balkanskog risa, a posljednje procjene (2015. g.) spominju samo 35 jedinki. Najviše ga ima u zapadnom dijelu Makedonije i istočnoj Albaniji. U Crnoj Gori, južnoj Srbiji i Kosovu je vrlo rijedak, a može se naći samo na Prokletijama i Šar planini. Križanje s brojnijim karpatskim risom može samo ubrzati njegovo izumiranje. U Albaniji je proglašen izuzetno ugroženom vrstom i de jure je zaštićen još od 1969. godine, no usprkos zakonskoj zaštiti nezakonit krivolov i uništavanje njegovih prirodnih staništa ugrozili su njegov opstanak i u Makedonij i Albaniji. Procjenjuje se kako u Albaniji ima još 15-20 jedinki (2104. godine). Ova vrsta je na granici izumiranja gotovo cijelo stoljeće. Balkanski ris počinje s parenjem oko januara i februara, a mlade donose na svijet oko aprila. Iako se balkanski ris vodi kako podvrsta risa, u medijima i na znanstvnim konferencijama i dalje se vode rasprave o ovoj spornoj temi. Izvori o balkanskom risu: ► Wikipedia - Balkan Lynx ► GRUBAČ, R. Bratislav, Contributions on the Balkan lynx Lynx lynx martinoi (Mirić, 1978) in Macedonia and Montenegro (PDF) ► BREITENMOSER, Urs, ARX, Manuela von, BEGO, Ferdinand, IVANOV, Gjorge, KEÇI, Erjola, MELOVSKI, Dime, SCHWADERER, Gabriel, STOJANOV, Aleksandar, SPANGENBERG, Annette, TRAJÇE, Aleksander, LINNELL, John D. C., Strategic planning for the Conservation of the Balkan Lynx (PDF) ► TRAJÇE, A., SHUMKA, S., MERSINI, K., GJORGI, I., DIME, M., ALEKSANDAR, S. & MANUELA VON ARX, Conservation of the Critically endangered Balkan lynx - Achievements and aspirations (PDF) ► BREITENMOSER - WÜRSTEN Ch., BREITENMOSER U. 2001. The Balkan Lynx Population - History, Recent Knowledge on its Status and Conservation Needs. KORA Bericht Nr. 7 e, 39 pp. (PDF) ► Asociation for the Protection and Preservation of Natural Environment in Albania. Objavljeno 10.5.2014. Recent expert based estimates indicate that the lynx population in Albania is no more than 15 - 20 remaining individuals. (PDF) ► Balkan Lynx Recovery Newsletter - OTVORI Balkanski ris upisan u popis ugroženih vrsta Međunarodne unije za očuvanje prirode 24.11.2015. Međunarodna unija za očuvanje prirode (International Union for Conservation of Nature (IUCN) upisala je na svoj Crveni popis ugroženih vrsta, balkanskog risa, kao zasebnu podvrstu euroazijskog risa, i dodatno ga označila kao “kritično ugroženu vrstu”. Time je i službeno potvrđeno kako je balkanski ris među najrjeđim i najugroženijim životinjama iz porodice mačaka na svijetu. Za razliku od iberijskog risa u Španjolskoj, u čiju je zaštitu i spašavanje preostale populacije u proteklih 15 godina uloženo oko 90 milijuna eura, balkanski ris nije privlačio gotovo nikakvu pozornost na međunarodnoj razini. Dugo je vremena ova vrsta bila poput fantoma. Prema posljednjim procjenama ima manje od 35 preostalih jedinki balkanskog risa. Uništavanje staništa, lov i smanjenje količine njegova plijena, doveli su ovu vrstu do ruba opstanka. Uspješna reprodukcija vrste zabilježena je samo na području Nacionalnog parka “Mavrovo” u Makedoniji i planinama Munella u sjevernoj Albaniji, gdje se, međutim, velikom brzinom eksploatiraju šume i smanjuje risovo prirodno stanište. Euronatur, njemačka je fondacija za očuvanje prirode, koja zajedno sa svojim partnerskim organizacijama, već više o deset godina intenzivno nastoji sačuvati posljednje jedinke bakanskog risa i njegova staništa. Više pronađi na njihovoj stranici - EURONATUR. Stanje na području Dinarskog gorja (do 2015. godine) Albanija: Izvješća o viđenjima risa u sjevernom dijelu Albanije (Prokletije) do sada nisu potvrđena postavljenim kamerana na terenu. Kosovo: Kamera-zamka potvrdila je nazočnost risa u kosovskim Prokletijama u ožujku/martu 2015. Ostali podaci su vrlo stari, između 35 i 40 godina, a govore o nazočnosti balkanskog risa na Prokletijama, uz granicu prema Albaniji i Crnoj Gori. Crna Gora: Preliminarno istraživanje u 2013. pokazalo je kako su dva primjerka ubijena 2002. godine na području uz albansku i kosovsku granicu. Procjenjuje se kako je malo vjerojatno da na području Crne Gore još ima primjeraka balkanskog risa.
|
Neke od životinjskih vrsta koje obitavaju na Prokletijama
|
Zaštita prirode i ekologija
Na području Prokletija (2015. god.) nalaze se tri nacionalna parka, jedan u Crnoj Gori i dva u Albaniji. Postoji prijedlog za uspostavu i četvrtog - na Kosovu.
Najstariji nacionalni park je Nacionalni park Thethi (Parku Kombëtar Thethit) u Albaniji, proglašen još 1966. godine. On obuhvaća područje od oko 2630 Ha oko porječja rijeke Thethi. Jedna od najpoznatijih prirodnih atrakcija u ovome Parku je vodopad Grunas (Ujëvara e Grunasit). Nacionalni park dolina Valbone (Parku Kombëtar Lugina e Valbonës) je proglašen 1996 i prostire se na oko 8000 hektara doline i porječja rijeke Valbone. Nacionalni park Prokletije u Crnoj Gori proglašen je 2009. godine na površini od 16630 Ha. Unutar Parka nalaze se i dva stroga rezervata prirode Hridsko jezero i Volušnica, ukupne površine 1052 Ha. Strogi rezervat prirode Lumi i Gashit formiran je 1996. godine na području distrikta Tropojë u Albaniji, u graničnom području s Crnom Gorom i Kosovom, kako bi se zaštitile brojne endemične i sub-endemične biljne vrste. Šuma molike (Pinus peuce) i bukve (Fagus sylvatica) na planini Maja e Ropës (Maja Rops) na Kosovu 1955. godine proglašena je biljnim rezervatom 1955. godine, na površini oko 25 hektara. Iste je godine i područje Kožnjara (Kozhnjar) proglašeno rezervatom faune (161 Ha) posebice zbog zaštite divokoza (Rupicapra rupicapra) i divljih svinja (Sus scrofa). Albanija, Crna Gora i Kosovo više posljednjih godina planiraju formiranje prekodržavnog zaštićenog područja pod nazivom Balkanski park mira, a jednako tako u Albaniji postoje i planovi da se objedine dva albanska nacionalna parka (Thethi i Valbona) i strogi rezervat prirode Lumi i Gashit u jedinstveno zaštićeno područje koje bi se prostiralo na gotovo 144000 hektara. Planovi o formiranju nacionalnog parka na Kosovu predviđaju oko 50000 hektara zaštićenog visokoplaninskog prokletijskog područja i Rugovsku klisuru. od oko 16000 hektra. Najveći problemi u zaštiti prirode na području Prokletija i dalje su ilegalno krčenje šuma i krivolov (na vuka, divokoze, lisice, jazavce, veprove) koji se također događaju i na područjima obuhvaćenima zakonskom zaštitom. Ljeti su česti i šumski požari. PROČITAJ VIŠE ► Todd Walters, Evolution of Balkan Peace Park Project (PDF) |
Nacionalni park Prokletije
Datum objave: 9.4.2020. Postavio: Duh Crnih Brda . Дух Црних Брда Opis: Emisija Radio Televizije Crne Gore Natura Viva: Prokletije. Karta zaštićenih prirodnih područja na sjeveru Albanije
Legenda: 1. Lumi i Gashit, strogi rezervat prirode (Rezervat strikt natyror); 8. Lugina e Valbonës, nacionalni park (Park kombëtar); 15. Thethi, nacionalni park (Park kombetär); 34. Liqeni i Shkodres, upravljani rezervat prirode (Rezervat natyror i menaxhuar) |
Shala, 1940.
Obtielj iz doline Shala okupljena oko ognjišta. Fotografija je djelo talijanskog fotografa Giuseppea Massanija, iz 1940. godine. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Prokletije su etnografski i sociološki vrlo različite iz razloga što na ovome području žive i/ili kao nomadsko stočarsko stanovništvo borave mnoga plemena i narodi: Albanci, Crnogorci, Srbi, Bošnjaci. Imena mnogih plemena, klanova i bratstava - Hoti, Gruda, Kelmendi (Keljmend/i), Kastrati, Dukagjini (Dukađini), Shkreli (Škrelj/i), Shala (Šala), Nikaj, Krasniqi (Krasnići), Gashi (Gaši), Rugova, Vasojevići - odnose se i na istoimene geografske lokacije i regije unutar planinskog lanca.
Prokletije su rijetko naseljene. Najveća naselja, u koja stanovnici planinskih područja povremeno odlaze radi administrativnih potreba ili nabavke, smjestila se se na rubovima planina, u Albaniji to su Koplik i Bajram Curri, nešto dalje i Skadar; u Crnoj Gori to su Tuzi, Plav, Gusinje, Berane i Rožaje, na Kosovu Peć i nešto dalja Đakovica te Kosovska Mitrovica. U planinskim predjelima sela su rijetka i s malobrojnim stanovnicima. Najšešće se radi o raštrkanim naseljima u dolinama, bez jasnog centra. Iako se postanak mnogih naselja može pratiti od 15. stoljeća, u nekim prokletijskim dolinama otkriveni su i stariji tragovi naseljavanja, koji datiraju još iz kamenog doba. Na albanskom području najveća sela su na području Tamara i Selca u Klimentima (Kelmendi), u dolini rijeke Cijevne (Cem). Zajednica od 6 sela, koja uljučuje i Vermosh (Vermoša), ima oko 6000 stanovnika, s tendencijom para broja stanovnika. Tamara je jedino mjesto u planinskom području Albanije s bazičnom infastrukturom kao što je to srednja škola. U vrijeme komunističkog režima Envera Hoxhe, čak je i sam Vermosh imao gotovo 2000 stanovnika (2014. godine manje od 250! [13] ), bolnicu, poštu te nekoliko prodavaonica. Do raspada komunizma u Albaniji škola je postojala i u dolini Šala (Shala). Mnogi stanovnici planinskih sela, kao što su Bogë, Theth ili Valbona, u njima borave samo ljeti, jer su zimi njihova sela često prometno odsječena zbog visokog snijega. Osim ovih sezonskih migracija, za cijelo planinsko prodručje karakteristično je trajno iseljavanje stanovnika. Prihodi od poljoprivrede i stočarstva nisu dostatni te stanovništvo odlazi u potrazi za poslom i boljim standardom u lokalna središta Skadar, Koplik, Tirana, Podgorica, Peć, Priština, ili u inozemstvo: Italija, SAD, BiH i dr. Lokalni i tradicionalni izvori prihoda stanovnika ovoga područja su poljoprivreda, stočarstvo i poluzakonito korištenje šuma, a u novije vrijeme regionalno gospodarstvo se temelji na poljoprivredi, doznakama iseljenika iz inozemstva i turizmu. Na nekoliko područja razvija se turizam (Theth, Valbona, Gusinje, Plav, Rugova) prvenstveno zahvaljujući mogućnosti planinarenja u Prokletijama. Uz pomoć organizacije GTZ (Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit - sada se zove GIZ), samo je u Thethiju za prihvat turista (smještaj, Bed&Breakfast) preuređeno oko 40 privatnih kuća (nazivaju ih Guest Houses, odn. "han" na albanskom). Godine 2010. one su raspolagale s ukupno 130 kreveta - čak stotinu više nego 2007. godine. U razdoblju od 2006. do 2009. broj turista porastao je sa 300 na oko 7500 godišnje. Za razliku od ostatka Albanije, ovdje se pretežito radi o stranim turistima. Veći broj turista također dolazi u Rugovu, gdje je izgrađeno više turističkih objekata, te u Plavsko-Gusinjsko područje, gdje izuzetnu privlačnost za turiste imaju Plavsko i Hridsko jezero. Toponimija u Prokletijama O slavenskim toponimima na albanskom govornom području piše Branko Horvat (1989.) Toponimi ne samo na Kosovu, nego često i u Albaniji slavenskog su porijekla. Konjuh je tek u tursko doba postao Elbasan, Korea je preko prijelaznog grčkog oblika postala od Gorica, Berat je albanski izgovor za Belgrad, Porades na Ohridskom jezeru jest Podgradec itd. Mnogobrojni slavenski toponimi objašnjavaju se i značajnim doseljavanjem Slavena za bugarske okupacije (od sredine 9. do početka 11. stoljeća) te posljedicama srpske vladavine. Za bugarske i srpske srednjovjekovne vladavine Kosovo se i Albanija slaveniziraju. Dolaskom Turaka taj je proces zaustavljen. A zatim se postepeno provodi albanizacija. Za Skenderbegovih ratova protiv Osmanlija (1444-1468) župske oblasti južne i srednje Albanije, naseljene dobrim dijelom Slavenima, opustošene su, pa ih naseljavaju albanski stočari. U borbama Mlečana i Turaka oko Skadra u 15. stoljeću opustošene su župske oblasti koje su također naseljavali većinom Slaveni; propali su mali gradovi, a napuštene zemlje od kraja 14. stoljeća naseljavaju albanski stočari. U potrazi za zemljom, a također kao posljedica turske politike kolonizacije, albanski gorštaci spuštaju se u metohijsko-kosovske ravnice i naseljavaju ih po fisovima. Slavenski poljoprivredni nazivi ušli su u albanski jezik, a zauzvrat su posuđeni mnogi stočarski. Katun je albanska riječ koja prvobitno znači šator, a zatim nomadsko planinsko selo. U tom se značenju i danas upotrebljava u Crnoj Gori, ali se bila raširila sve do Istre. Odatle i prezime Katunarić. Albanskog su porijekla i vatra, balega, škrapa (pukotina u stijenju), bunja (koliba), brina (padina; planine Brina u Crnoj Gori i Dalmaciji), magarac i mnoge druge. Budući da su albanski stočari zimi silazili u toplije doline i miješali se sa Slavenima, postali su dvojezični. I jednoj je i drugoj etničkoj grupi vjera bila zajednička. Ti se odnosi nisu promijenili ni u prvo vrijeme osmanlijske okupacije. Međutim, nakon smrti Skenderbega (1468), Osmanlije su ubrzo pokorile cijelu Albaniju i tako slomile duh otpora. U razdoblju između 1480. i 1500. g. Albanci masovno iseljavaju u južnu Italiju i na Siciliju. Tada počinje postepeno prelaženje Albanaca na islam. Budući da su zemljoposjednici mogli najviše izgubiti, oni se najviše i islamiziraju. IZVOR: Branko Horvat: Kosovsko pitanje, 2. dopunjeno izd. , Globus, Zagreb, 1989. |
Ljudi sa Prokletih planina
Opis videa; Odgovorne inovacije u zoni Prokletija - Plav, Gusinje i Andrijevica Video pripremljen u okviru projekta Podrška odgovornim inovacijama, u sklopu programa South East Europe, koji je finansiran od strane EU, a u Crnoj Gori ga sprovodi Regionalna razvojna agencija za Bjelasicu, Komove i Prokletije. ETNOGRAFSKE RASPRAVE
Napomena: U vezi svih povijesno etnografskih tema navedeni izvori i literatura dati su isključivo kao informacija, a ne u cilju izražavanja stajališta administratora stranice Dinarsko gorje. Hvala na razumijevanju! Crnogorska plemena i njihovo porijeklo kroz povijest
Odlomci iz knjige M.E.Durham, Neki zakoni i običaji među plemenima na Balkanu. Original: M.E.Durham - Fellow of the Royal Antroplogical Institute - Some Tribal Origins Laws and Customs of the Balkans. 1928. [11] Crna gora je podijelena na dvije strane; Crna gora i Brda. U Crnoj gori ljudi koji žive u njoj se dijele na plemena i bratstva. Plemena znači podrazumjeva da vode porijeklo od zajedničkoga potomka od muškoga roda. Bratstva su se znala po imenu značajnoga predaka, uzora od davnina i sa ponosom se ime nasjedilo od koljena na koljeno. Svako pleme je podijeleno u nekoliko bratstva. Prijevodnik bratstva se zove Knez. U stara vremena plemena su predvodili; Serdar, Vojvoda i Bajraktar. Bratstva su se sačinjela od grupacije nekoliko kuća. Glavar kuće se zvao domaćin ili starješina. Za svakoga glavara se glasalo od utjecaja i plemenitoga čina za koje se pitalo od drugih glavara. Ovaj običaj je od pamtivijeka u Crnoj gori. Uvijek po običaju najstariji sin u kući, je postao glava bratsva. Brda se sastoje od tri plemena; (I) Bijelopavlić - i sinovi, i to od Bijeloga Pavla porijeklo vuče od Pal i Bardh (Albanski za Bijeloga Pavla) sina Leke Dukadjina,gospodara Albanskih brdjana-Malisora. Od njih potiču dva bratstva Vražgrmci i Martinići i glavno od njih su Crci i Stijeni . (II) Kao što napomenusmo prije Piperi i Vasojevići zajedno sa Hotnjanima i Krasnićima imaju zajedničko porijeklo. Ova plemena su uvijek bila svoje glave i ratovale protivu Vladika i Crne gore i naravno mjenjalo boju kad se ratovalo protivu Turaka. Danilo I - prvi, u njegovom kodiku 1865 počinje sa riječima “Danilo gospodar Crne gore i Brda “razlikuje Crne gorce sa Brdjanima” U raportu Austrijskoga delegata Josepha Krmpoticha 1788 kazuje se da sva ova plemena su katolici Albanci i da razlikuju se od Crnogoraca gorskih naspram ovijeh plemena Brdjana na Albanski Malisora to su; Pješevci, Bijelopavlići, Piperi, Kuči, Bratonćici, Vasojevići, Drekalovići- Berisha, Klementi, Hoti, i Kastrati. Sem ovih zadnjih tri i maloga dijela Kučija i Triepši koje Mario Bolizzo čak 1614. (Jiriček) spominje Albansko ”Chuzzi, Albanese del rito Romano” aneksijom Crne gore svi drugi su se asimirali u Serbofone. Naprimjer ime Kolašin dolazi od Albanskoga Kol i shen: Sv. Nikola inače patronski svetac katoličkih Albanaca kome je nekad ovo mijesto pripadalo. Kao što se vidi Crne gorsko prostiranje i Brda su bila od miješanog stanovništa ali u to vrijeme područja se nisu bazirala na osnovu nacije / narodnosti koja tu žive nego vijere koja je bila iznad nacije. Tako vremenom oni koji su primili katoličansvo su ostali Albanski a oni koji su primili pravoslavstvo takodje sa vremenom su izgubili svoju naciju i slavizirali u serbofone. Znači u razriješenju porijekla sve se zavisilo koja vijera ima primat nad tim područjem i kao takva postala dio tog podneblja. Crna gora je bila Mikrokosmos različitih primitivnih zbivanja koje se mijenjalo sa nevjerovatnom brzinom. Ispred očiju se od plemena stvorile nacije, jezici mijenjali i tako kako je ko običaje i zakone imao takvu je i boju dobijao. Ovo je Balkan đe je sve je u nijansama a na kraju. I istina je drugačija nego što izgleda. Špiro Kulišić: Etnogeneza Crnogoraca - odlomak
Po jednom albanskom predanju, Leka Dukađin je imao sina Nikolu od kojega potiču Miriditi i Šaljani, i sina Bijelog Pavla od kojega vode porijeklo Bjelopavlići i Gašani. I sami Bjelopavlići pričaju da su Bijeli Pavle i Gaš (Gavrilo) bili braća, sinovi Leke Dukađina, a isto predanje imaju i Gaši. U "Zemljišniku skadarskom", iz 1416. godine, među albanskim imenima nalazi se i Pali Bard. Kako primjećuje Šobajić (P. Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, SEZ XXVII, 246-247.), kod Albanaca se uz imena često upotrebljava atribut bard - bijeli, pa je prema tome Pali Bard - Bijeli Pavle. I u jednom mletačkom izvoru iz XVII vijeka spominju se Bjelopavlići pod imenom Palabardi (Palabardhi). Špiro Kulišić (Perast, 1908. - Beograd, 1989. godine) je crnogorski etnolog i doktor znanosti, koji je proučavao etničku autohtonost Crnogoraca. Bio je direktor Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i direktor Etnografskog muzeja u Beogradu. Objavio veliki broj radova iz područja etnologije, antropologije i etnografije. 1980. godine u Titogradu (današnja Podgorica) publicirao knjigu "O etnogenezi Crnogoraca" koja je izazvala žestoke reakcije od strane vladajućeg Saveza komunista Crne Gore i pojedinih krugova u Beogradu. PROČITAJ CIJELI TEKST Dr. Radoslav Rotković u knjizi “Crna Gora i Dušanovo Carstvo” (1997) str. 150 tvrdi: "70% današnjih Crnogoraca i Brđana imaju Ilirskoga porijekla a preostalih 30% je vjerujem Vlaškoga i staroslavenskoga". |
Povijesni pregled
Kulturno - povijesna baština
Ura e mesit
Ura e mesit je most koji se nalazi u selu Mes (inače, mesit na albanskom znači srednji), 5 km zračne linije udaljenom od Skadra u smjeru sjeveroistoka. Sagradio ga je u 18. st. (oko 1768. g.) Kara Mahmud Bushati (Mahmud-paša Bušatlija), lokalni otomanski paša. Most premošćuje rijeku Kir. Dugačak je 108 metara i jedan je od najduljih otomanskih mostova u regiji. Sagrađen je na starom putu dolinom Kira od Skadra prema Prištini na Kosovu.
Ura e mesit je most koji se nalazi u selu Mes (inače, mesit na albanskom znači srednji), 5 km zračne linije udaljenom od Skadra u smjeru sjeveroistoka. Sagradio ga je u 18. st. (oko 1768. g.) Kara Mahmud Bushati (Mahmud-paša Bušatlija), lokalni otomanski paša. Most premošćuje rijeku Kir. Dugačak je 108 metara i jedan je od najduljih otomanskih mostova u regiji. Sagrađen je na starom putu dolinom Kira od Skadra prema Prištini na Kosovu.
Narodna baština
Materijalna baština
Tradicionalne aktivnosti i privređivanje
Folklor
Xhubleta
Xhubleta (jubleta) je ručno izrađena, valovita tradicionalna narodna suknja u obliku zvona koju nose planinske žene i djevojke u sjevernoj Albaniji. Obično je ovješena o ramena pomoću dviju traka naramenica. Dio je tradicionalne albanske narodne nošnje koja ima 13 do 17 traka i 5 komada odjeće. Poprsje i dio xhublete pokriven pregačom izrađeni su od kukičane crne vune. Oblik zvona naglašen je u stražnjem dijelu. Xhubleta je jedinstvena haljina po svojem specifičnom zvonastom valovitom obliku, strukturi i dekoracijama - šarenim izvezenim motivima. Raširena je na području sjeverne Albanije. Kosovu i Crnoj Gori, ali također i na području Florine u Grčkoj. Postoje dva tipa xhublete: jedna je uska i druga velika. Za razliku od većeg spektra u prošlosti, danas se koriste samo dvije boje: bijela za neudane djevojke i crna za udane. Jedan je autor u 17. stoljeću zapisao kako niti paun nije imao toliko boja kao xhubeta koju su nosile žene iz Keljmendija. Smatra se kako je do smanjenja raznolikosti boja došlo zbog toga što se ona nastavljala koristiti samo u udaljenim planinskim krajevima. Proces izrade uključuje pripremu šajaka (tkani filc), rezanje, šivanje i vezenje simboličnih figura. Porijeklo xhublete je drevno. Ima sličnosti s odjećom prikazanom na neolitičkim figurama pronađenim u Bosni, ali i također u ostalim mediteranskim područjima, koje su iz 2 tisućljeća p.n.e. i povezane su sa starom mediteranskom civilizacijom. Xhubleta se nekada koristila u svakodnevnom životu od dobi puberteta, ukazujući na društveni i ekonomski status nositelja. Međutim, njezina uporaba i proizvodnja se smanjivala tijekom proteklih desetljeća zbog društveno-političkih i gospodarskih razloga. Nove politike koje je postavio socijalistički sustav 1960-ih promijenile su tradicionalne kulturne obrasce, unoseći promjene u svakodnevni život planinskih zajednica te korištenje i proizvodnju Xhublete. Kako su žene morale raditi u poljoprivrednim socijalističkim zadrugama, Xhubleta više nije bila praktična za svakodnevni život. Nadalje, državna kolektivizacija dovela je do nedostatka sirovina za njezinu proizvodnju. Danas malo žena posjeduje znanje o cijelom procesu, a tradicionalni obiteljski prijenos je rijedak. Unatoč tome, odjevni predmet zadržao je svoj društveni i duhovni značaj i još uvijek se smatra sastavnim dijelom planinskog identiteta. Xhubleta, vještine, umijeće i oblici upotrebe - upisana je krajem 2022. (17.COM) godine na Popis nematerijalne kulturne baštine UNESCO-a, kojoj je potrebna hitna zaštita. IZVORI Andromaqi Gjergji (2004). Albanian Costumes Through the Centuries: Origin, Types, Evolution. Acad. of Sciences of Albania, Inst. of Folc Culture Xhubleta, skills, craftsmanship and forms of usage Autor: UNESCO Datum objave: 29.11.2022. Opis. UNESCO: List of Intangible Cultural Heritage in Need of Urgent Safeguarding - 2022 URL: https://ich.unesco.org/en/USL/01880 Description: Xhubleta is a handcrafted garment worn by women and girls in Northern Albania. Once used in everyday life from the age of puberty, its use and production have declined over recent decades due to various socio-political and economic factors. Today, few women possess the knowledge of the entire process, and family-based transmission is rare. Nevertheless, the garment has maintained its social and spiritual significance and is still considered an integral part of highland identity. Country(ies): Albania © Erfort Kuke, 2021 |
|
Folklorni ansambl ''Oro'', Crna Gora - Igre iz Rožaja i Gusinja
Autor: Vukašin Delić Datum objave: 4.11.2018. Opis. Фолкорни ансамбл ''Оро'', Црна Гора - Игре из Рожаја и Гусиња Наступ у Кичеву. |
RUGOVA, Kosovo
Lojrat Tradicionale Rugova 04.08.2013 Tradicionalni rugovski plesovi (igre) |
GJELAJ (THETH), ALBANIJA
Ndue Shytani - Kenge kushtuar Nik Shytanit Ndue Shytani - Pjesma osvećena Niku Shytaniju |
Tradicionalna gastronomija
Gatime BIO Tradicionale Shqipetare ne Rugove te Pejes 2 [HD]
Tradicijska kuhinja Rugove Ushqimi tradicional i Kosoves - pjesa e pare
Tradicionalna kosovska jela - prvi dio |
Zu Tisch in Albanien / Cuisines de Terrorirs le Albanie (Theth, Albanian Alps)
Proizvodnja: ARTE; Jezik: Njemački Izvorni opis videa: Kulinarsko putovanje dolinom Theth, zimi četiri mjeseca izoliranom, okruženom najvišim vrhovima dinarskih planina, i posjet obitelji Ded Nike, koja živi u planinskom selu Nderlysa u albanskim Proletijama. Zajedno sa svojom suprugom Shpresom, majkom Prenom i djecom Christianom, Albertom, Denisom i Danielom, Deda upravlja farmom koja je ujedno i gostinjska kuća i ova obitelj također poziva planinare da se zaustave za obrok ili noćenje. Sjeverno-albansku kuhinju karakterizira njezino okruženje: planinski svjetovi s dramatičnim vrhovima, živopisne livade i čiste rijeke, okružene iskonskim bukovim šumama. Ovdje možete pronaći divlju potočnu pastrvu, povrće bez eko-pečata, ali eko-kvalitete, meso ovaca i koza koje slobodno pasu u prirodi, najboljih mliječnih proizvoda i pravi planinski med! Rare ALBANIAN MOUNTAIN FOOD!! Remote Mountain Village near Montenegro | Çerem, Albania
Datum objave: 4.12.2020. Autor: Davidsbeenhere Making ALBANIAN RAKI in the Albanian Alps & Attractions | Valbona, Albania
Datum objave: 6.12.2020. Autor: Davidsbeenhere |
Flia, odn. flija Flia, također. flija ili fli je tradicionalno albansko jelo koje se najčešće spravlja u planinskim krajevima, na području Albanije i Kosova. Smatra se pitom, međutim, tanka je i sastoji se od višestrukih slojeva tanke mase nalik palačinkama s vrhnjem (pavlakom), i koja se servira s kiselim vrhnjem, jogurtom, povrćem, sirom, medom ili ajvarom. Za pripremu flije potrebni su jednostavni sastojci: brašno - pšenično ili kestenovo, voda, maslac, jogurt i sol. Glavni sastojci (brašno, voda i sol) pomiješaju se zajedno sve dok se ne dobije tekstura slična smjesi za palačinke. Priprema se tanko tijesto za kruh i peče na 15 slojeva. Svaki sloj se peče odvojeno u čerepu (posuda od pečene zemlje koju izrađuju ukućani ua pečenje kruha) i premazuje maslacom. Nakon toga, slojevi se polažu jedan iznad drugog u obliku kvadrata. Slojevi se potom ponovno premazuju maslacom i peku u čerepu (kalupu, plehu, tepsiji) pod metalnom ili keramičkom kapom pekom (sačem) koja se na albanskom zove saç, kojom se poklopi kalup i koja se potom nasipa žarom. Svake godine 18.3. je tzv. "Dan flije", tijekom kojega obitelji pozivaju svoje rođake i kada zajedno pripremaju i jedu fliju. RECEPT 1 (SASTOJCI ZA FLIJU ZA 4-5 OSOBA) Za tijesto treba: 1 kg brašna, 3-4 šalice vode, sol. Za masu treba: 200 g maslaca, 2 čajne šalice vrhnja, 3 žlice ulja. RECEPT 2 (SASTOJCI ZA VIŠE OSOBA) Za tijesto: 2 kg brašna, 2 litre vode, 2 žlice soli Za masu: 2 zdijelice/staklenke vrhnja IZVOR: WIKIPEDIJA, Flia |
PRIČE IZ PLANINE
Prokletije u filmskoj umjetnosti
Vuk sa Prokletija, film
Redatelj: Miomir Stamenković Uloge: Ljuba Tadić (glas: Shaban Gashi), Abdurahman Šalja, Josif Tatić, Vesna Krajina, Branko Pleša, Melihat Ajeti, Darko Damevski, Dragutin Felba Proizvodnja: 1968., Jugoslavija, 85 min. Sadržaj filma: Rat se uvukao i u bespuće Prokletija, čije vrhove pokrivaju vječite magle. U divljini, ljudi su vijekovima stvarali svoje nepisane zakone. Uka (Vuk) s Prokletija, stari Albanac, posjekao je dva jablana jer su mu okupatori ubili dva sina. Ostao je još najmlađi Džahid. Sa školovanja u Italiji vratio se uglednom i bogatom Faud-begu kod kojega je proveo djetinjstvo. Faud-beg je prešao na stranu talijanskih okupatora i uspio uvući Džahida u svoje mreže i postaviti ga za šefa policije. Vuk sa svojim ljudima silazi sa planine i dolazi pred kuću Faud-bega. Njegov susret sa sinom pretvara se u otvoren sukob i Vuku je jasno da je zakasnio. Uvjeren da se bori za pravednu osvetu svoje braće, krv za krv, Džahid sprovodi odmazdu i pod njegovim vodstvom bjesni bratoubilački rat, prve žrtve su njegovi školski prijatelji, njegova prva ljubav... Kad se rodi sin, zasadi se jablan. Kad pogine sin, posječe se jablan. |
Vuk sa Prokletija (Uka i Bjeshkëve të nemura)
Isječak iz filma |
NAPISALI SU O PROKLETIJAMA:
Branimir Gušić Od planina koje su u Evropi najdulje prkosile naučnom otkrivanju svakako prvo mjesto zauzimaju Prokletije. Smještene su na razvođu jadranskog i crnomorskoga sliva, u najdivljijem kraju evropskog dijela nekadašnje otomanske imperije, nastavane slobodnim gorštačkim plemenima, gdje su puška, pljačka i ljudski ponos jedini krojili krvavu pravdu. U takvom kraju mogli su se naučni problemi rješavati samo uz najveći lični rizik. A ipak je upravo ovaj kraj u svojim teško pristupačnim klancima i neprohodnim krševima sakrivao osnovne tajne i tektonike i naseljenja centralnoga dijela Balkanskoga poluotoka, a napose Dinarskih planina u cjelini. S druge strane, upravo ove planine, kojima su zbog njihove nepristupačnosti i divljine njihovi stanovnici dali ime Prokletija - Bieshka e Nemuna, prokletih planina, analogno Maledetti u Pirenejima ili Monts Maudites i Höllengebirge u Alpama, predstavljale su sa svojim prostranim i bogatim pasištima ekonomsku osnovu jedne jako razvijene i intenzivne stočarske privrede. Stoka sitnoga zuba, koza i ovca, nalazila je na tim planinama bogatu ljetnu ispašu dok je zimske mjesece provodila na njihovu prisojnom južnom pobočju ili u toplom primorju, toreći njive tamo stalno naseljenih zemljoradnika. Taj biološki ritam perimediteranskoga stočarskoga kretanja, koji se ovdje održavao tisućljećima, predstavljao je glavnu antropogeografsku značajku i ovoga najvišega dijela Dinarskih planina. I dok su različiti zavojevači od starine utrtim saobraćajnicama iz unutrašnjosti Balkana prodirali na more i ovamo donosili i svježe etničke mase i nove političke tvorbe, dotle su se u ove neprohodne planine sklanjali potisnuti ostaci starijega naseljenja. Tu su se oni stapali s preostalim starosjediocima, preuzimajući od njih mnoge elemente i materijalne i duhovne kulture. O tim unutarnjim seobama u ovom planinskom prostoru malo nam je poznato. Mi ih tek naslućujemo na osnovu tragova koje su one ostavile u materijalnoj i duhovnoj kulturi sadašnjih'stanovnika, a napose u narodnoj tradiciji, u toponomastici i narodnom vjerovanju. IZVOR: Branimir Gušić, "Pećki put" najviši prijelaz preko Prokletija, Zbornik za narodni život i običaje JAZU, knj. 42., Zagreb, 1964. |
Piotr Misiurewicz Poljski znanstvenik, akademik. alpinist i penjački instruktor, dr. ing Piotr Misiurewicz (1938-2011), godine 1966. sudjelovao je u poljskoj ekspediciji koja je pohodila Prokletije u Jugoslaviji. U skupini Karanfila uspeo je sjeverozapadnu stijenu Očnjaka (oko 2180 m) zajedno s M. Jaegermanom, A. Szemisem i Brankom Kotlajićem i zatim s Jaegermanom i J. Żelazińskim sjeverozapadni zid Kotlova na Maja e Keč (2407 m). Dana 8.9. uspeli su sa sjeveroistoka Ščokištes / Shqokishtes (2396). To je bila "velika pustolovina", koju je "platio" kratkim pritvorom u zatvoru, prvo albanskom a potom i jugoslavenskom. [9] Vrhovi Balkana, Prokletije, reportaža
Al Jazeera Balkans, 10.3.2016. Izvorni opis videa: Planinski vijenac Prokletije nalazi se u srcu Balkana, ali do prije dvadesetak godina nijedan planinar, istraživač ili obični znatiželjnik nije obilazio ove krajeve. Bio je to prostor „mrtve straže“ i vojnih karaula. Ukratko, Prokletije su bile „zabranjene planine“. Odlasci na Prokletije za planinare predstavljaju poseban izazov. Usponi nerijetko graniče s pravim istraživačkim poduhvatima. Penjali smo se i na Očnjak, što se smatra jednim od najatraktivnijih, ali i najtežih uspona među prokletijskim vrhovima. Albanski dio Prokletija, a to je glavnina masiva, gotovo je djevičanski nedirnut. Deseci vrhova još čekaju prve osvajače. U albanskoj Valboni razgovarali smo s Amerikankom Catherine Bohne koja je došla na deset dana i ondje ostala zauvijek. Otkriva nam kako je izgledao njen susret s medvjedicom, koja joj je napravila ožiljak i time ostavila uspomenu za ostatak života. Bjeshket e Nemuna/Accursed Mountains - Kosovo
Prokletije - Kosovo Proizvodnja: Fatos Lajci, Environmentally Responsible Action (ERA) group. www.eradirect.org Opis videa: Bjeshket e Nemuna/Prokletije/Accursed Mountains je spektakularni planinski lanac uz granicu Kosova, Crne Gore i Albanije. Zemljopisno to je produžetak Dinarskog gorja. Prokletije obilježavaju kultni krajolici i bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, kao i tradicionalna kultura planinskih gorštaka. |
Kelmendi, Albanian Alps 2017 (FromAir)
Keljmend, Prokletije 2017. (iz zraka) Opis videa: Kelmendi (Albanian: Kelmendi) is a historical tribe and region (Kelmendi mountains, Malet e Kelmendit) in the mountainous borderlands of Albania towards Montenegro, of the wider Malësia-region. Part of the region lies within the Kelmend municipality, and is composed of a Roman Catholic majority and Muslim minority. The Kelmendi speak a subdialect of Gheg Albanian as the other northern Albanian tribes. Families hailing from Kelmendi can also be found in Plav, Montenegro, Kraja, Montenegro and Rugova, Kosovo[a], where they are Muslim. The name is derived from Saint Clement, the patron saint of the region. |
Prokletije na dlanu (Lokalni Hodači)
Datum objave: 26.8.2021. Autor: Lokalni Hodači Opis: Opet smo se vratili dolini Grebaje, sa ciljem da penjemo naše prve vrhove Prokletija - Volušnicu, Talijanku i Popadiju. Vozimo novom cestom od Podgorice, preko kanjona Cijevne do Gusinja, koja osjetno skraćuje kilometražu do naše finalne destinacije. |
Plavsko jezero i Plavske Ljepote 2013
Arkivi - Bjeshkët e Nemuna & Violetë Kukaj - Remzie Osmani 04.07.2022
Autor: RTK Datum objave: 5.7.2022. Opis. Follow RTK: Arkivi - Bjeshkët e Nemuna & Violetë Kukaj - Remzie Osmani 04.07.2022 |
Theth
Pogled na crkvu u središtu Thethija (Thethi qendër) i u pozadini na moćni masiv Radohimes gdje se ističe vrh Maja Vinsens (lijevo), dok sjevernu stranu doline zatvara prepoznatljiva piramida vrha maja Arapit (desno u pozadini). |
Po planinskim grupama Prokletija
OTVORI KLIKOM NA ODREĐENI KVADRAT
Po planinskim grupama sjeveroistočnog prokletijskog ogranka
OTVORI KLIKOM NA ODREĐENI KVADRAT
Grebenskim putem Trojan - Popadija - Valušnica
Spust travnatim grebenom s vrha Talijanka (2057 m) prema vrhu maja e Can (1879 m) izuzetan je doživljaj zbog moćne kulise planinskih vrhova Karanfila u pozadini. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Trekking in Northern Albania
Proizvodnja: USAID Opis videa: Godine 2008. tim USAID/Albania udružio se s ekipom iz National Geographica kako bi naravili emiiju o albanskim Prokletijama. |
Dokumentarna reportaža o projektu markiranja pješačko-planinarskih staza u dolini valbone u Albaniji.
Datum objavljivanja: 17.4.2015. |
Accursed Mountains Excuisite Outdoor Destination
Datum objave: 25.7.2021. Autor: Dini Begolli |
Penjaštvo i alpinizam
Entdeckungstouren in den Albanischen Alpen
Jezik njemački: Opis videa; Im Sommer 2010 begleitete ein "Bergauf - Bergab"-Team eine Gruppe von deutschen Kletterern auf einer Entdecker-Tour in die "verwunschenen Berge", wie die Einheimischen den nordalbanischen Teil der Dinariden nennen. Der Reisebericht von Peter-Hugo Scholz rückt nicht nur die bergsteigerischen Erlebnisse der Gäste in den Fokus, er fängt auch das Leben der Bergbewohner und die Naturschönheiten ein. Gezeigt wird, wie sich die Menschen auf die zahlreicher werdenden Besucher einstellen. Wandertouren in den Nationalparks von Thethi und Valbona hinterlassen nachhaltige Eindrücke. Das Filmteam bleibt nah dran, wenn es zur Erstdurchsteigung in die 1000 Meter hohe Wand des Arapi oder zur Erkundung einer bislang unerforschten Höhle tief ins Karstgestein geht. Nicht zuletzt die Begegnung mit giftigen Schlangen und das Eintauchen in ein Reich aus seltenen Orchideen, Lilien und Heilkräutern vermitteln viel vom "Land der Skipetaren". |
Biciklizam
Dolina jezera (Buni Jezercës)
Dolina jezera, nalazi na na albanskom teritoriju, sjeverno od vrha Maja Jezerce, nesposredno uz granicu s Crnom Gorom. U njoj se formiralo šest manjih ledenjačkih jezera. |
BORAVAK
Pristup
Smještaj
|
Maja Jezerce
Pogled s padina vrha Maje Rosit (Maja Roshit) u Bjeljiču, prema vrhovma planinske skupine Popluk (Popluks) kojima dominira Maja Jezerce, najviši prokletijski i dinarski vrh - na horizontu, djelomično prekriven oblacima. |
IZVORI I LITERATURA
Reference[1] Studija izvodljivosti za ustanovljavanje zaštićenog područja prirode na području Plavskog dijela Prokletija (2006-2007)
[2] Nacionalni parkovi Crne Gore, broj 6, januar-februar, 2010. (PDF) [3] Sadik Kandić, Prokletije su po nama zvane, Sandžak Press, 2011. [4] Prof. dr. Behxhet Mustafa, Si ti quajmë ‘Bjeshkë të Nemuna’ apo ‘Alpe Shqiptare’? (Kako zvati Prokletije ili Albanske Alpe?, Bota Sot | 14.09.2009. [5] Summitpost - Prokletije [6] Wikipedija (srb.) - Prokletije [7] Milica Grković, Lična imena u nekim naseljima Severne Albanije i slovensko-albanske veze u svetlu antroponimije, Projekat Rastko Skadar (iz: "Stanovništvo slovenskog porijekla u Albaniji" - Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog na Cetinju 21, 22. i 23. juna 1990. godine). [8] Marash Rakaj: Floristic and chorological news from north Albania. Institute of Botany and Botanical Garden Jevremovac (Hrsg.): Botanica Serbica. 33 (2), Beograd, 2009, str. 177–183 ( (PDF) [9] DR INŻ. PIOTR MISIUREWICZ (1938–2011) [10] Šta znači - Lokalizam [11] Istorija Balkana - Crna Gora i njena plemena [12] The University of Mancehster, Glaciers discovered in 'cursed' mountains of Albania, 27.10.2010. [13] Communist Nostalgia #2: Albania [14] Pronašli kameni lednik na Prokletijama, Vijesti - online, 20.7.2013. Ostali izvori i literaturaBAUER, Bernhard, OBERSTEINER, Ludwig, RICHER, Rolf, Zur Erschließung der Nordalbanischen Alpen. Jahrbuch. U: Zeitschriftdes Deutschen und Österreichischen Alpen-Vereins. Band 67, Verlag des Deutschen und Österreichisc hen Alpenvereins, Stuttgart 1936, S. 216–229.
BOENZI, Federico, PALMENTOLA, Giovanni, Glacial Features and Snow-Line Trend During the Last Glacial Age in the Southern Apennines (Italy) and on Albanian and Greek Mountains, Journal of Geomorphology, 41, 21-29, Berlin 1997. BOENZI, Federico, PALMENTOLA, Giovanni, Glacial features and snow-line trend during the last glacial age in the Southern Apennines (Italy) and on Albanian and Greek mountains. In: Zeitschrift für Geomorphologie. Nr. 41, Berlin 1997, S. 21–29. COOK, Steve, RAKAJ, Marash, Social Changes in the Albanian Alps During Communism, Middle States Geographer 28, 1995:84-90. CVIJIĆ, Jovan, Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama. Glasnik srpske Kraljevske Akad. XCI. Beograd, 1913. CVIJIĆ, Jovan: Pregled dinarskih ekskurzija od 1897. do 1913. godine i rezultati o ledenom dobu u Prokletijama. Glasnik Srpskog geografskog društva, 3-4, 192-210. Beograd, 1914. (PDF) CVIJIĆ, Jovan, Geomorphology I-II, Belgrade 1924/26. CVIJIĆ, JOVAN, Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama. Glasnik SKA, Beograd, 1921; CVIJIĆ, Jovan, Geomorphologie I-II. Belgrad 1924/26. DURHAM, Edith, High Albania, London 1909 (OTVORI) ĐUROVIĆ, Predrag, PETROVIĆ, Aleksandar, Large Canyons in Dinaric and Prokletije Mountains Region of Montenegro, Geographica Pannonica, 11/2007, str. 14-18 (PDF) EBERHART, Helmut, KASER, Karl, Albanien – Stammesleben zwischen Tradition und Moderne. Böhlau, Wien 1995. GJETA, Zef, Dukagjini – Historiku, Gjeografia, Kultura, Burimet Njerëzore, Materiale, Aktiviteti Ekonomik dhe Mundësitë e Zhvillimit. Hokatari, Tirana 2008. HUGHES, Philip D.: Twenty-first Century Glaciers and Climate in the Prokletije Mountains, Albania. Arctic, Antarctic, and Alpine Research, 41:4, 455-459. 2009. (PDF)
MILIVOJEVIĆ, Milovan, MENKOVIĆ, Ljubomir, ĆALIĆ, Jelena, Pleistocene Glacial Relief of the Central Part of Mt Prokletije, Quaternary International, v. 190, 1, 1 November 2008, 112-122. (PDF) NOPCSA, Franz, Geographie und Geologie Nordalbaniens. Institutum Regni Hungariae Geologicum, Budapest, 1929. PALMENTOLA, G.; BABOCI, K.; GRUDA, G.J.; ZITO, G.: A note on rock glaciers in the Albanian Alps. Permafrost and Periglacial Processes 6, str. 251–257. 1995. (PDF)
ROTH VON TELEGD, K., 1923: Das albanisch-montenegrinische Grenzgebiet bei Plav (Mit besonderer Berücksichtigung der Glazialspuren). In Nowack, E. (ed.), Beiträge zur Geologie von Albanien. Stuttgart: Schweizerbart, Neues Jahrbuch für Mineralogie, Geologie und Palontologie, 1: 422–494. 1923. WILDER LANE, Rose: Peaks of Shala, Harper & Brothers. New York, 1923. ZINDEL, Christian, HAUSAMMANN, Barbara, Wanderführer Nordalbanien – Thethi und Kelmend. Huber, München, 2008. Korisne adrese i poveznice |
Vijesti, članci, napisi, blogovi
U Grebajama vikendice niču kao pečurke
DAN, 3.10.2017. Promovisana brošura biološke raznovrsnosti regije Prokletija DAN, 27.8.2017. Pravna borba lokalnih zajednica da zaštite Nacionalni park Valbona od razvoja hidroenergije WWF Adria, 12.7.2017. Albanian Activists Mull Lawsuits to Stop Power Plants Balkan Insight, September 22nd 2016 Novo izdanje: Gusinjske Prokletije - zavičajne staze, autora Rifata Mulića DAN, 10.9.2016. Medvjedi ili buldožeri u Valjboni Catherine Bohne, 11.2.2016. Drešković: Srne, divokoze, tetrijebe ubijaju i snajperima, građani u opasnosti DCM, 9.2.2016. Osnovan Socio-ekonomski forum NP Prokletije Vijesti, online, 25.12.2015. Pilot projekt obuke prvog tima gorske službe spašavanja u Albaniji Dinarsko gorje, 5.11.2015. A day trip on Komani lake Marianne van Twillert September 9th, 2015 Peaks of the Balkans
Albanien, Kosovo und Montenegro Dreiländerrundweg und Tageswanderungen Autori: Kathrin Steinweg, Max Bosse Jezik: njemački Edicija: Rother Wanderführer Broj i godina izdanja: 1. izdanje, 2016. godina 200 stranica, 149 fotografija u boji, 27 visinskih profila, 27 planinarskih karata u mjerilu 1:75.000, dvije preglene karte, GPS-Trakovi za download Veličina: 11,5 x 16,5 cm Nobody's Kingdom: A History of Northern Albania
Autor: T.J. Winnifrith Godina izdanja: 2020. Opis: Rimsko, Bizantsko i Osmansko Carstvo, invazija stranaca, komunizam i plemenski sukobi: to su bile stvarnosti života u sjevernoj Albaniji stoljećima. U ovoj bogatoj i opsežnoj povijesti, Tom Winnifrith istražuje mnoge različite elemente koji su oblikovali ovu neovisnu i malo poznatu regiju Balkana. On istražuje temeljnu podjelu između juga Albanije i njezina tajanstvenog, romantičnog sjevera - više feudalnog, više plemenskog, više katoličkog i sklonijeg austrijskom i talijanskom utjecaju. To je također regija manje pogođena Grčkom, antičkom i modernom, te srednjovjekovnim Bizantom ili pravoslavnom vjerom. Sjeverna Albanija, s terenom i klimom mnogo oštrijim od juga zemlje, tradicionalno je imala malo poštovanja prema zakonu i autoritetu, dok su njeni stanovnici ostali u ropstvu drevnog kodeksa časti -- kanuna -- koji zahtijeva krvnu osvetu i strašnu osvetu. Knjiga “Ničije Kraljevstvo” ne prati povijest ove nesvakidašnje lijepe regije, često uznemiravane i osvajačima i unutarnjim sukobima, ali zadržavajući poseban nacionalni identitet i karakter. Od svog nastanka u drevnom kraljevstvu Ilirije i rimske provincije Ilirik, preko bizantske i osmanske vladavine, davanja albanske neovisnosti 1912., uspona i pada komunizma do njezine sadašnje krhke demokracije, Sjeverna Albanija se može promatrati kao kulturna raskrižja - posebno izvanredna s obzirom na svoj planinski i težak krajolik. Ova knjiga, kako znanstvena tako i čitljiva, prva je moderna opsežna povijest sjeverne Albanije i pravovremen je i pristupačan uvod u udaljenu i nepristupačnu regiju. |