|
|
  |
|
MASIV PRENJA
Područje: Planine visoke Hercegovine
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Zelena glava (2155 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.5494, 17.9039
Država: Crna Gora, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Zelena glava (2155 m)
Koordinate najvišeg vrha: 43.5494, 17.9039
UvodPrenj je visoki planinski masiv u sjevernom dijelu Hercegovine.
Na njegovu sjeveroistoku, sjeveru i zapadu i jugozapadu okružuje ga u širokom luku rijeka Neretva, od mjesta Glavatičevo (na sjeveroistoku) sve do Bijelog polja kod Mostara (na jugoistoku). Padine Prenja prema obalama Neretve vrlo su strme, mjestimice, u strmim odsjecima od 700 do 800 metara visine. Prema Boračkoj drȁzi taj je pad puno blaži. Također, i manje riječice koje izviru u masivu Prenja te nakon kraćeg toka utječu u Neretvu, stvorile su kanjone i veće udoline, kao što su to konjička Bijela, Idbar, Šanica i mostarska Bijela. Na rubovima planinskog područja nalazi se više prirodnih i umjetnih jezera kao što je Boračko jezero (prirodno) te umjetna jezera na rijeci Neretvi: Jablaničko, Grabovičko i jezero Salakovac. Prema jugozapadu i jugoistoku, uz rubne dijelove Prenja prostiru se polja Bijelo polje, Velika draga, Hansko polje i planina Bahtijevica (nadmorske visine 1163 m, ogranak planine Prenja), koja se nalazi blizu staroga puta koji je Bosnu povezivao s obalom Jadrana. Sa suprotnih obala rijeke Neretve okružuju ga planine Visočica s istoka, Bjelašnica sa sjeveroistoka, Bitovnja sa sjevera, Čvrsnica sa zapada; s juga, odvojen prijevojem Rujište (1050 m) Velež (1969 m) te Crvanj (1921 m) s jugoistoka. Prenj je išaran dolinama i kanjonima, visokim vrhovima i liticama. Ovdje se nalazi 11 (prema drugima 10) vrhova viših od 2000 metara. Najviši vrh Prenja je Zelena glava (2155 m). Na samom masivu nalazi se više dolina: Tisovica, Lučine Barni dô, Glogovo, Štirni dô, Poljica, Crnog polje, Vlasni dô, Velike bare, Bijele vode, Rapta. Prenj ima planinsku klimu s mnogo sniježnih padalina, no zbog njegove građe, usprkos velikoj padalina površinski vodeni tokovi su vrlo rijetki. Na njemu je moguće naći dosta tragova nekadašnjih ledenjaka. Mnogi Prenj smatraju najljepšom, najatraktivnijom ali i najsurovijom planinom u Bosni i Hercegovini. 
Naslovna fotografija
Na putu od Tisovice prema Jezercu. U pozadini dolina Zakantar (Za Kantarom) i desno od nje vrh Kantar (1883 m). Ime planineLatinski naziv Prenja je Mons Daversus.
Jedna od pretpostavki je da je Prenj svoje današnje ime dobio po Perunu, bogu gromovniku starih Slavena. |
U SURADNJI SA:
 BOOKING
Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području Prenja 
Oglašavajte ovdje: lokalnu ponudu, usluge i servise - smještaj - gastronomija - lokalni proizvodi - turistička ponuda - aktivnosti na otvorenom i dr. |
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS) PLANINE
Reljef
|
Sjeveroistočni Prenj
Borašnica (Osobac, 2024 m) Konjička Bjelašnica (Velika Kapa, 2004 m) Jugozapadni Prenj Glavni greben: Botini (2015 m) - Vjetrena brda (Erać, 2076 m) - Lupoglav (2102 m) - Herač (2046 m) - Galić (2035 m) - Otiš (2098 m) - Zelena glava (2155 m) Zapadni Prenj Sjeverozapadni greben najvišeg planinskog dijela Prenja čine: Kantar - Veliko brdo - Vidovo (1451 m) - Veliki Prenj (odn. Has, 1916 m) - Cvitina-Cetina (1992 m) Jugoistočni Prenj Sivadije 1967 m Uski prirodni greben Barice razdvaja Prenj na dvije visoravni zapadnu i istočnu. |
Prenj obilježava osobiti tip krša - krš u dolomitima. Za vrijeme ledenog doba Prenj je bio pod ledom iznad 1500 metara visine. Tu su bili ledenjaci: Otiš s 5 - 6 km dužine, Tisovica 4 - 5 km, dolinski valov Bijele, Kantarski cirk i dr. Danas se vide ostaci mutonirane stijene, cirkni odsjeci i najmoćniji najniži morenski bedemi Tisovice na 1200 m visine. To su najniži morenski bedemi u Dinarskim planinama. [1]
PROČITAJ VIŠE
Tragovi glaciokrškog reljefa najzastupljeniji su na Prenju Izvor: BHDOCumentary; Piše. Alen Lepirica |
Geologija
Krška dolina Zakantar (Za Kantarom) s brojnim škrapama iz kojih raste vrbica (ljubičasti cvijet) i grmovi maline.
Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio |
Pogled na Konjic i Prenj
Mala Gradina, pogled na kotlinu Trešanice, Ovčare, Konjic i vrhove Prenja. Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio |
Planine, grebeni, vrhovi
|
Najviši vrhovi Prenja su:
Zelena Glava (2155 m nv; na starijim topografskim kartama navedena je visina od 2103 m, dok je na samome vrhu označena visina od 2155 m n.v.) Lupoglav (2102 m n.v.) Otiš (2097 m n.v. moguće je pronaći i podatak od 2098 m) Erać odn. Vjetreno Brdo 2082 m n.v. ; mogu se pronaći i podaci o 2076 m, odn. 2088 m n.v.) Herač, ponegdje i Herać (2042; na starijim topografskim kartama 2046 m, moguće je pronaći i podatak o 2059 m n.v.) Osobac (2024 m n.v.; dok je 2099 m navedeno u brošuri Prenj autora Muhameda Gafića i dr. Šemsudina Džeke; Sarajevo 2009.) Vidina Kapa (2032 m n.v.) Ovča (2021 m n.v., moguće je pronaći i podatak o 2029 m) Botini (2015 m n.v.) Velika Kapa (2004 m n.v.; dok je 2007 m navedeno u brošuri Prenj M. Gafića i Š. Džeke; Sarajevo 2009.) Kerać (2019 m n.v., 2030 m navedeno je u knjizi Forgotten Beauty, Mathias Gómez) Ostali vrhovi: Cvitina (Cetina, 1991 m, moguće je ponegdje pronaći i podatak o 2000 m n.v.) Taraš 1742 m n.v. Velika motika 1832 m n.v. Kruna 1914 m n.v. Prema planinarsko-turističkoj karti Prenj (godina izdanja 2014., mjerilo 1:40.000; Autor: Zehrudin Isaković; Izdavač: KPZ Planet; Kartu izradio: Bakir Sujoldžić; Recenzent: Braco Babić; Tisak: Amos-Graf d.o.o. Sarajevo); visine najviših vrhova Prenja su: Zelena glava, visoka 2155 m n.v., slijede Lupoglav 2102 m, Osobac 2024 m, Otiš 2097 m, Herač 2042 m, Vidina kapa 2032 m, Ovča 2021 m, Botini 2015 m, Velika kapa 2004. |
4 HAVERA & 5 PRENJSKIH DVOTISUCNJAKA
Izvor: Youtube; Autor: Amer Keskin 4 havera ( Šehić Almin-Žica,Hindić Salko-Kale,Keskin Amer-Pele & "Medi".. ) u obilasku 5 Prenjskih vrhova iznad 2000 m/n.v : Vjetrena brda (Erač) - 2082 m/n.v.. |
Vrh Zelena glava (2155 m)
Planinske doline
Među prenjskim vrhovima nalazi se nekoliko visokoplaninskih dolina i uvala na visinama iznad 1000 metara. To su: Tisovica, Vlasni dô i Velike bare, Lasni dô, Crno polje, Bijele vode, Čemerni dô, Lučine i Glogovo.
Među prenjskim vrhovima nalazi se nekoliko visokoplaninskih dolina i uvala na visinama iznad 1000 metara. To su: Tisovica, Vlasni dô i Velike bare, Lasni dô, Crno polje, Bijele vode, Čemerni dô, Lučine i Glogovo.
|
Planinski prijevoji
Rujišta (Ruišta) odn. Ruište (Rujište) (1050 m) |
.jpg)
Prijevoj Rujište (1050 m) dijeli Prenj i Velež
Izvor: Wikipedia; Autor: Martin Brož |
|
Klima Prenja je najčudljivija i najhirovitija, tako da su nagle promjene vremena ponekada gotovo trenutne. Za vrijeme nepogoda munje osvjetljavaju vrhove Zelene glave, gromovi se slivaju u jedinstvenu kanonadu. Tutnjava odzvanja niz dolinu Boračkog potoka sve do Boračkog jezera. I kada se sve to iznenada utiša kao što je i počelo, pred nama se ukaže divno ogledalo jezera, zeleno i prozirno. Na Prenju je 19. augusta 1949. godine osvanuo lijep sunčan dan. Dvije studentkinje iz Slovenije, članovi planinarskog društva "Kranj", Ada Modić (rođ. 1916) i Marica Hribar (rođ. 1925), krenule su sa Boračkog jezera ka planinarskom domu "Jezerce". Oko 15,00 sati oblak je prekrio planinu i nastala je provala kiše. Hladan vjetar počeo je da puše strahovitom brzinom donoseći ledenu kišu i snijeg. Temperatura se spustila na 0 stepeni. U tom trenutku strašne mećave dvije studentkinje bile su nadomak planinarskog doma "Jezerce". Ali, zahvaćene panikom, skrenule su sa pravca i počele lutati po planini. Hladno nevrijeme bijesnilo je planinom. Studentkinje su bile u ljetnoj opremi. Poslije dva sata mećava je prestala noseći u smrt dva mlada života. Aprila 1954. godine Anton Skreb, student iz Zagreba, od nevremena je nastradao na Prenju, u Vlasnom dolu, tik do doma "Jezerce". 1962. godine na Prenju su poginule sestre Kezić. 14. februara 1970. godine iz planinarskog doma "Jezerce" krenula su na prvo zimsko osvajanje Lupoglava (2102 m) trojica hrabrih planinara-alpinista: Ilija Dilber, Zijo Jajatović i Momčilo Stjepanović. Tog dana nemilosrdna snježna lavina snijela je s vrha Lupoglava i uništila ovu trojicu mladih alpinista. Kad se snijeg otopio, u kamenom amfiteatru Barnog dola pronađeni su 11. jula 1970. godine.
Na klimatske osobine Prenja utiču blizina mora, reljef i nadmorska visina. Do južnih strana planine dopiru uticaji izmjenjene mediteranske klime, koja prodire uz dolinu rijeke Neretve skoro sve do Konjica. Nadmorska visina znatno utiče na klimatske osobine planine. Na Prenju se prema visini, izdvajaju tri kata reljefa: niski dolinski, srednji kraški i visoki glacijalni. Ovi se katovi razlikuju u pogledu klimatskih osobina a naročito temperaturnih. Planinski vrhovi sa sjevera sprječavaju prodiranje hladnih masa iz unutrašnjosti kontinenta, ali isto tako i mediteranskih strujanja u unutrašnjost. Takvo sukobljavanje različitih vazdušnih masa izaziva česte i nagle promjene vremena. Prenj je kao kuća na vjetrometini. [1] |
The mountain Prenj
Autor: Dženad Džino; Datum objavljivanja: 25.3.2019. |
|
Između prenjskih vrhova su mrežaste vrtače ispunjene snježnicima. U kasno ljeto, čak i sušnih godina, vide se ispod najviših vrhova (Lupoglava, Zelene glave i Otiša) snježnici, okrenuti ka sjeveroistoku. Tu ima jama u kojima se nalazi vječni led. [1]
Rijeke, rječice i manji vodeni tokovi Uprkos velikoj količini padalina, zbog geološke građe Prenja, površinski vodeni tokovi su vrlo rijetki. Oko masiva Prenja i na njegovim padinama nalaze se rijeke: Neretva, konjička Bijela, mostarska Bijela, Idbar, Šanica. Jezera Jezera - gorske oči su na velikim nadmorskim visinama, u bespuću, u neprohodnim šumama, u golim krševima, skrivena od očiju ljudi u još neotkrivenim prirodnim ljepotama planinske divljine. Ta razbacana jezera po planinskom bespuću imaju svoju posebnu draž. U srednjem katu kraškog reljefa u vrtači ispod Otiša, nalazi se malo jezerce, koje dobiva vodu iz izvora Jezero na obali. U Tisovici su Gornje i Donje jezero, za koje možemo reći da su povremene lokve, koje se obrazuju u jesen prilikom maksimuma padavina i u proljeće prilikom topljenja snijega. [1] Jezera u okolici Prenja Masiv Prenja okružuje više prirodnih i umjetnih jezera. To su: Boračko, Jablaničko, Grabovičko i jezero, Salakovačko. |
Boračko jezero
Jezero glacijalnotektonskog porijekla, ime je dobilo po crnim borovovima koji rastu u okolici. Nalazi se obroncima masiva Prenja. Najveće je prirodno jezero ovoga tipa u BiH. |
|
Prenjski daždevnjak
Izvor: BHDOCumntary; Piše: Emina Šunje, 18.4.2014. Distribution and Conservation of Endangered Prenj Black Salamander (Salamandra atra prenjensis) in Bosnia and Herzegovina and Establishment of Long Term Monitoring Izvor: BHDOCumntary; Piše: Emina Šunje, 25.4.2014. |
Prenjski masiv je kilmatska granica karakteristična po solsticijskim olujama s munjama i grmljavinama. Preko puta Prenja izdiže se Čvrsnica i Čabulja. Sve tri planine karakterizira bogatstvo flore i faune. Zato se i nazivaju “Prenjski endemni centar”. Predviđene su Prostornim planom Bosne i Hercegovine da se proglase Nacionalnim parkom i da se kao neponovljiv fenomen nominiraju na Svjetsku listu prirodnog nasljeđa UNESCO-a. [3]
|
|
20. stoljeće
1943.
9.2.1943. Počeo je protunapad partizana u Drugom svjetskom ratu na združene fašističke snage na Neretvi, poznat kao Bitka za ranjenike. Početkom marta osam partizanskih brigada odbacilo je glavninu njemačkih trupa i svih 3.500 ranjenika prebačeno je na lijevu obalu Neretve. |
|
Eksploatacija snijega i leda na Prenj planini
Izvor: BhDOCumentary, 24.4.2014.; Piše: Mirnes Hasanspahić |
Prenj omogućuje bavljenje mnogim aktivnostima - obiluje pješačkim stazama, alpinističkim i freeclimbing (slobodno sportsko penjanje) usponima, skijaškim i snowboard turama, raftingom u podnožju planina (na rijeci Neretvi), moguć je obilazak i kupanje u planinskim jezerima i vožnja skuterima, brodicama te jedrenje na dasci (Jablaničko i Boračko jezero), sve do istraživanja bogate flore ovog podneblja.
Uz Jablaničko i Boračko jezero nalazi se i više kampova.
Uz Jablaničko i Boračko jezero nalazi se i više kampova.
Prenj u putopisimaPrenj planina Josip Poljak Kalendar Napredak 1932. Planine južne Bosne i Hercegovine pripadaju po svom geografskom položaju i po geološkom sastavu velikom gorskom nizu Dinarida. I ako su sve gorske kose i lanci koje dolaze u sklopu Dinarida po svom geološkom sastavu i genezi slične ipak su one u morfološkom pogledu međusobno znatno diferencirane. Svaka od tih planina i gorskih. kosa nosi zasebne svoje karakteristike koje su bitne samo za pojedinu planinu, karakteristike koje su specifične, i koje točno određuju položaj pojedine planine u Dinarskom sistemu. Baš s obzirom na te značajke zauzima Prenj planina u Dinarskom gorskom nizu zasebno i važno mjesto, koliko u znanstvenom toliko i u planinarskom pogledu, pa s tih razloga i nosi oznaku »najljepše planine« Bosne i Hercegovine. A koji su to razlozi, da tako mali gorski sklop nosi posve zasebne oznake, i što mu unatoč toga daje onaj veličanstveni izgled, Ijepotu i čar? Razloge tomu tražiti nam je u njegovom geografskom smještaju i u njegovom geološkom razvoju. Prenj je smješten u veiikoj okuci što ju čini rijeka Neretva u prostoru od Glavatičeva preko Konjica do Rame, i odavle preko Jablanice, Donje Drežnice do južno Prigrađana. Prema tome omeđuje ga Neretva sa istoka, sjevera i zapada podavajući mu svojim dubokim zarezom divne doline određeni geografski prostor, dok se prema jugu postepeno spušta prema visoravni Gornje i Donje Zimlje. Drugi važni faktor u konfiguraciji Prenja je njegov geološki postanak po kojem vidimo, da su tvorevine iz kojih je Prenj izgrađen posve suglasne sa cijelim dinarskim sistemom, i da su izgrađujuće sile bile od odlučnog upliva na njegovu konfiguraciju stvorivši od njega rastrganu skupinu visoke gorske ravni, razdijeljene tektonskim linijama u duboke dolove, s uzdignutim slojevima starijih geoloških perioda, a omeđene nazubljenim gorskim grebenom. Geološke su dakle sile uvjetovale današnji Neretvin tok, kao i tok potoka koji silaze bočinom Prenja. Kako je Neretva svoje korito duboko urezala u odnosne naslage, nastojali su i potoci koji slaze sa Prenja u Neretvu, da i oni snize svoju bazu na visinu baze Neretve. Posljedica je toga bila, da je time bila trupina Prenja raščlanjena, i da su se stvorile uz duboku dolinu Neretve, duboke doline potoka na bočinama Prenja, kao dolina Bijele na južnoj strani, dolina Glogošnice, Idbara i Bijele na sjevernoj strani, pa je tako gorska trupina Prenja zadobila svoj izraziti karakter rastrgane gorske ploče, koja je nekada u geološkoj prošlosti bila zasigurno znatno veće protege, obuhvaćajući čvrsnicu, čabulju sa zapada, a visoravan Bjelašnice sa sjeveroistoka. U vezi s time možemo u Prenju lučiti tri razna gorska dijela, od kojih svaki ima svoje zasebne morfološke značajke. Prvi dio sačinjavaju duboke doline i njihovi pristranci, koje možemo zajedničkim putem označiti kao predgorje Prenja; drugi dio iznad ovoga je visoravan Prenja i napokon treći dio je sam gorski greben. Predgorje nosi posve karaktere alpinske, pa se bitno razlikuje od ostala dva dijela, koja nose sve tipične značajke krša. Razlog tomu leži u geološkom sastavu tih dijelova, jer je predgorje izgrađeno od trijadičkih naslaga sa obilnim vrelima, a time i bujnijom vegetacijom i florom, dok je visoravan i greben izgrađen od jurskih i krednih vapnenaca i dolomita, koji po svojoj biti uvjetuju relijef krša, a s time u vezi oskudicu izvor vode i pomanjkanje bujne vegetacije i flore. Predgorje je najjače razvijeno na sjevernoj strani, a donekle na istočnoj i zapadnoj, dok na jugu nosi to predgorje sve značajke krša. Predgorje polazi od lijeve obale Neretve u aps. visini od 180 m do 1500 m, pa je od visoravni strmo odlomljeno nazubljenim i oštrim grebenom, koji poput pravih alpskih orijaša uzdiže svoje bijele glavice iznad sunovratih litica nad bujnim i zelenim dolinama. Ono je obraslo do visine od 1000 m bujnom bjelogoričnom šumom u kojoj prevladava bukva, a iznad ove zone do visine od 1200 m pretežno borovina, iznad koje se niže druga vrsta bora (Pinus leucodermis), kojega narod tamo zove smrč. Ova raznolikost vegetacije u mnogo uvećava prirodne krasote odnosnih dolina, od kojih se osobito ističe dolina Neretve i dolina Idbar potoka svojim značajnim prirodnim ljepotama. U predio predgorja spada i okoliš Boračkog jezera sa dolinom Boračkog potoka. Dolina Boračkog potoka teče uporedo s dolinom Neretve, strane su joj strme pogotovo one prema gorskom grebenu, a u jugoistočnom kutu uvalilo se prekrasno Boracko jezero zatvoreno zelene boje. Sa zapada jezera uzdižu se ogranci šumovite Jelovine, a sa istoka ogranci ošumljenoga Gornjeg Jelika. A u sjeverozapadnom dijelu doline ima više vrela od kojih postaje Borački potok, koji teče gotovo cijelom dolinom, pa utječe sa zapadne strane u Boračko jezero. Iz jezera istječe na istočnoj strani potok šištica, koji prolazi uskom stjenovitom dolinom, i slijeva se u Neretvu vrlo lijepim slapom. Okoliš Boračkog jezera pun je divlje romantike, sa divnim i čistim gorskim zrakom, pa je nedaleko jezera sagrađena kuća društva planinara za B. i H. a uz jezero kuća »Prijatelja Prirode«. Drugi dio Prenja je visoravan koja se uzdiže do 1400 m, pa ju glavni greben dijeli u dva dijela, u zapadni i istočni dio. Zapadni je dio cjelovita visinska ploča, koja je na istoku strmo odlomljena kanjonom Bijele, a na zapadu kanjonom Neretve, dok se prema sjeveroistoku veže uskom priječkom zvanom Barice uz visoravan Has, koja je razvodnica između područja Bijele i Glogošnice. Ova velika kamenita visoravan nosi ime Glogovo, pa je u pretežnom dijelu gola i krševita sa nešto košanica i zemlje težatnice. Sjeverni i zapadni dio je ošumljen pretežno bukovom šumom, a u višim dijelovima crnogoricom. Osobito je lijepa šuma Stajski Gvozd na sjeveru i Vidovski Gvozd na zapadu. Najviša točka Glogova je brdo Vidova 1451 m, a sjeverno od Vidove na odlomljenoj crti između visoravni i predgorja nalazi se skupina klisura zvana Samograd. To su do 100, a i više metara strmoglavnice, čiji su slojevi tanko pločasti, nagnuti nešto prema jugu, raskidani u pojedinačne stupove, koji nam u cjelini daju sliku nekog starog grada. Na jugoistočnom rubu Stajskog Gvozda nalazi se šumska kuća, zgodna za prenoćište, a ključeve od nje ima nadlugar u Jablanici. Glogovo je Baricom vezano na drugi dio zapadne česti visoravni na Has, koji je dio za 300 m viši od glogovske visoravni. Na taj se dio uzlazi divnom i slikovitom smrčevom (borovom^ šumom, koja seže do 1600 m., a na nižim dijelovima je niska kosodrvina bukve. Iz te visoravni uzdižu se vrhovi Mali Prenj (1916 m), na istoku, pa Veliki Prenj (1992 m), zvan i Cvitinje (na karti krivo Cetinje) i Veliko Brdo (1827 m). Ovaj dio Prenja gleda prema Jablanici pa ga narod zove Pravi Prenj, jer sve ostalo narod više ne ubraja u Prenj. K Pravom Prenju nadovezuje se još između Velikog Brda, Vratoloma (1657 m), Kantara (1852 m) i Crnoglava (1893 m) pusti i najstrašnijeg kršnog relijefa čemerni Do. Strahovita pustoš koja vlada na ovom dolu, neda se pravo niti opisati. Pusto kamenito more tanko pločastog vapnenca, bez vegetacije, pa tek tu i tamo viri iz kamenja po koja zelena travka, ili se žuti lišaj na stancu kamenu. Desno od jedva vidljivog puta u pravcu sjevernom, a na sjeveroistočnoj strani čemernog Dola nalazi se u tanko pločastom vapnencu lijepa i veiika sniježnica, oblika kvadratična, sa malim ulazom od sjeverne strane. Cjelokupna slika sniježnice daje nam sliku urušene visoke kule, u čijem dnu se nalazi debela naslaga vječnog snijega. Na jugu se čemerni Do nastavlja u slijepu kršnu dolinu Lučine, pa u njoj nalazimo nekoliko katuna. Uskom priječkom vezan je čemerni Do sa sličnim dolom zvanim Ploče, koje se nalaze ispod Crnoglava i Kamenite Glavice. I Ploče su do strašnog i posve golog krša, s razlikom što su izgrađene od debelog sloja vapnenca, koji se je u jednom svom dijelu otkliznuo po slojnoj plosi do na kraj dola. Na zaostaloj plosi izdubile su oborinske vode sisteme škrapa, koje po svojoj oštrini srhova sliče množini raznoliko poredanih noževa. Od Ploča je sedlom Prijevorca rastavljena najljepša dolina Prenja Tisovica, koja se pruža smjerom SZ—JI, između podnožja Kantara i Velikog Brda na jugozapadu, te podnožja Velike Kape i Djevojačkih Kukova na sjeveroistoku. Prema jugoistoku proteže se sve do neposrednog podnožja Otiša, pa se stoga i sve oborinske vode s područja Otiša slijevaju u dolinu Tisovice, gdje se gube u nizu ponora. Istočni dio visoravni raskidan je raznim dolovima u više odjela, pa imamo stoga umjesto cjelovite ploče manje ravni između pojedinih dolova. Boracka draga je prodorna krška dolina između visoravni Osobca i Crne Gore, strmo odlomljenih strana visokih 400—500 m. Pruža se pravcem JZ—SI. Gornji dio drage zove se žara, a srednji koji se nalazi ispod Osojne Strane zove se Valja, pa je dnb toga dijela ispunjeno silnirn kamenitim balvanima. Cijela je draga obrasla bukovom šumom, a u gornjoj česti crnogoricom. Sedlom visokim 1360 m veže se ona na najveću uvalu istočnog dijela na Crno Polje. Oveliko pravo krško polje, koje se uvalilo s jedne strane između Osobca i Dvogrla, a s druge strane Sivadijom. Dno joj je sastavljeno od plitkih vrtača posve nepravilna oblika, među kojima se nalaze dvije lokve vode sniježnice. Prema sjeverozapadu se produžuje u Vlasni Do, koji seže do Jezera podno Taraša, i u Velike Bare, koje se svršavaju podno Otiša. Osim ovih većih dolova vrijedno je spomenuti Poljici Do, koji je prekrasna amfiteatralna kotlina uvaljena između Lupoglava i Kapljuće, a koja se produžuje prema jugozapadu u do strmih stjenovitih strana Pritres, pa do Bijele Vode, koji je udubljen između Kamenca i Sivadije. I u ovom dijelu imamo pojavu Samograda južno brda Borašnice (1887 m) iznad doline Bijele zvan Veliki Samograd. I sam vrh Osobca (2026 m) je do 600 m visoki stup sastavljen od pločastoga slabo nagnutog dolomita, pa ga narod stoga također zove Samograd. Slični su i vrhovi Sivadije, koji su izbrazdani dubokim žljebovima, na podnožju kojih nalazimo silna točila ruševnog materijala. (J. Cvijić: Glacijalne i morfološke studije o planinama Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Glas Srp. Ak. Knj. LVIL). Treći i najviši dio Prenja koji se uzdiže do iznad visine od 2000 m je njegov gorski greben, koji se pruža smjerom SZ—JI u dužinu od kojih 15 km. Smješten je gotovo u sredini između zapadne i istočne visoravni pa poput kakvog kiklopskog zida rastavlja ta dva različna područja. Greben Prenja ne pokazuje jednu ravnu gorsku crtu, nego polazi od Galiča do Otiša u cikcaku, a osim toga ima osamljenih vrhova koji su se udaljili od centralnog masiva. Sam centralni greben sastavljen je od oštrih oblika, koji sačinjavaju lijepe i veličanstvene grupe sa tipičnim značajkama dinarskog sistema. Centralni greben sastavljaja slijedeći vrhovi: iznad 1000 m dubokog kanjona južne Bijele ustrmio se Herač (2019 m), koji se prema sjeverozapadu svršava 800 m visokom strmoglavicom Vilina poljana (1400 m), dok se prema istoku veže na golemu i veličanstvenu kamenitu piramidu Galiča (2059 m), koja se poput silnog kamenitog bedema ustrmila iznad dola Lučine. Nešto prema jugu veže se na Galič majestetična trupina Lupoglava (2102 m) čija se vrlo strma zapadna bočina svršava iznad dola Lučina, a izdaleka scbjelasa svojim snježanicima, koji zaostaju i za najjačeg Ijeta. pa u zajednici sa golim kamenitim čunjevima Lupoglava daju osobito lijepo kombinovanu grupu. Na Lupoglav se vežu ponajprije u pravcu sjeveroistočnom, a zatim u jugoistočnom Vjetrena Brda. To je niz vrhova iznad 2000 m, koji svojim nazubljenim grebenom izgledaju kao kakvi silni češalj, pa su pojedini vrhovi obostrano odijeljeni dubokim brazdama, koje se svršavaju velikim točilima urušenog materijala. Na Vjetrena Brda veže se prema sjeveroistoku najviša skupina gorskog grebena Prenja Otiš ili Otriš (2123 m). Toj skupini pripada i vrh Zelena Glava (2097 m). Grupa Otiša karakterizovana je golim kamenitim trovrhom, koji se izdaleka sa svih strana jasno razabire, a podno kojega ima nekoliko sniježnica i silnih točila. Nešto sjeveroistočno od grupe Otiša dijeli se greben u dva kraka, jedan skreće ravno prema sjeveru sa vrhovima Velike Motike (1820 m), a dominira u Velikoj Kapi (2004 m), koja svojim izdancima seže s jedne strane do doline Tisovice, a s druge strane do doline Bijele. Drugi krak skreće preko Taraša (1799 m) na jug dominirajući u Osobcu (Samograd) 2026 m. od kojega se još dalje prema jugu odvijaju Sivadije (1922 m) i Kamenac (1848 m). Izvan linije grebena dolaze obostrano još neki osamljeni vrhovi, tako na zapadnoj strani Crnoglav (1893 m) i Kamenita Glavica (1704 m), na istoku Borašnica (1887 m), a južno nje Poslušnik (1744 m), i napokon na skrajnjem jugu Ruda Lastva (1835 m) i Brlin (1596 m). Centralni greben Prenja je u pretežnoj česti go i krševit, obrastao djelomično klekovinom bora, a na podnožjima smrčom i po kojom starom bukvom. Hidrografija ovih dvaju dijelova Prenja vrlo je oskudna, što je u vezi sa razvojem jakog krškog relijefa, pa osim snježanika gotovo i nema izvor vode. Tek na rubovima dolina nalazimo nekoliko izvora kao ispod Barice na zapadnoj strani južns Bijele, zatim na Pločama pod Kantarom, i vrelo u Tisovici podno sjeverne bočine Kantara. Istočna strana ima nešto više izvora kao na Poljici ispod istočne bočine Lupoglava, iznad Pritresa, u Velikim Barama je vrelo česma, i još jedno bezimeno vrelo na zapadnoj strani polja. Zatim su vrela na zapadnoj bočini Kamenca, česma u Crnom Polju, Bunar Lokvica na visoravni Osobca i vrela u dolini Bijele Vode. I od ovih vrela znade njih znatan broj presušiti za jaka ljeta, a tada se ljudi služe vodom sniježnicom. Osim u predgorju nema inače na Prenju stalnih naselja, nego samo za ljetnih mjeseci izgoni narod blago (hajvan) u goru na pašu. Ljudi za to vrijeme stanuju po vrlo primitivnim stanovima (katunima), sabitim iz dasaka i suhozida, sa jedva toliko prostora, da se mogu u njih smjestiti domaći, i uz njih bijeli mrs, kojega spremaju za zimu. I nutrašnje uređenje katuna je posve jednostavno, kao što je i cijeli čobanski život jednostavan, ali slobodan u onim nebotičnim visinama. Katuni su većinom svi vezani na nizove prije spomenutih dolina i uvala, jer su ti dijelovi najzeleniji, pa ako godina nije sušna blago se dobro ugoji i dade dovoljno mlijeka. Na stanove se dolazi redovno oko Vidov dana, a ostaje prema vremenu do početka ili do konca rujna. Na zapadnoj strani Prenja nalazimo stanove na tri mjesta, na Glogovu i na Lučinama kamo dolaze Bjelopoljci, pa na Tisovici kamo dolaze seljaci iz sjevernog podgorja. Kako istočna strana obiluje većim brojem dolina, to nalazimo tamo i više stanova. Tako na stanove u Poljici, Kosovcu i na Gruci dolaze seljaci kacolici i pravoslovni iz Bijelog Polja kod Mostara. Ispod Jezera pod Vršinom su muslimani Domazeti, na Bijelim Vodama su Lojpuri i Berberovići pravoslavni iz Dračeva kod Gabele. U Crnom Polju su katolici iz Brotnja. (Dr. R. Simonović; Prenj planina u Hercegovini. Priroda. 1926.). Po svemu se vidi da je Prenj planina u svakom pogledu zanimljiva i za planinara kao i za istraživača vrlo privlačiva tim više, što putovanje po Prenju nije teško i naporno, a naplaćuje nam trud svojim krasnim vidicima i veličanstvenošću divne prirode. |
... u poezijiPRENJ
Prenj planina nije, Visok grad je vila, Sijelo je bogova Drevnih bogumila: Još vrijeme brazde Po čelu mu ore; U njem se žestoko Dobro i zlo bore. Prenj planina nije, Divova je kuća, Kojom bitka bjesni Sve veća i ljuća: Rat naših vrlina S našim porocima, Borba u još divljim Barbarskim grudima. I Prenj stoji. Sav je Od jednog komada; Krvav je kad sunce U maglu zapada; U jesenje dane Kao žuć se žuti, Grozan kad prozbori, Strašan kada šuti. Prenj planina nije Žrtvovani je kamen Što čeka da sveti Očisti ga plamen. I Bijeli Svećenik K njemu jednom stigne, Put k zvijezdama i Suncu Sebe i nas digne. Vladimir Nazor, (Iz zbirke "Pjesme partizanke", svibanj 1943) 
Vladimir Nazor (1876.-1947.)
|
Prenj u likovnoj umjetnosti
Lazar Drljača, (Blatna kod Bosanskog Novog, 10.10.1882. – Konjic, 13.7.1970.), bosanskohercegovački akademski slikar. Živio je u osami, stvarajući za sebe i ne pokazujući svoja djela nikome. Ostavio je dubokog traga, ne samo svojim umjetničkim djelom koje spada u sam vrh europskog slikarstva (Srbi ga smatraju jednim od najznačajnijih srpskih slikara ekspresionizma 20. stoljeća, Izv: Wikipedija.sr), nego i načinom svog života, zbog kojeg ga još nazivaju i posljednjim bosanskim bogumilom.
O Lazaru možemo govoriti kao o jednom od najznačajnijih slikara u BiH i jednoj veličini koja nije pridonosila etnikumu kojem je pripadao i Prosvjeti, već duhovnoj energiji i snazi onoga što zovemo duhovna moć Bosne i Hercegovine. To je jedan od najvećih historijskih zaloga koji je našem prostoru dao snagu i vjeru da se može ići uzlaznom putanjom bez obzira na to kakve su nas historijske tegobe opterećivale. Obilazeći okolinu Sarajeva u jednom trenutku je prešao preko Prenja i ugledao Boračko jezero i poslije Beča, Pariza, Sardinije, Korzike, Rima... rekao je 'ovo je prostor na kojem mogu živjeti'. * Po svome znanju, kulturi i umjetničkom imenu, ovaj gorštak mogao je biti umjetnik i zabavljač bogataških salona, dvorski slikar i bogataš koji vješto portretiše milostive gospođe i njihove pudlice u enterijerima punim mirisa parfema i bogatih trpeza. Mogao je biti štićenik ministara, generala i fabrikanata, provodeći život po bjelosvjetskim konkarnicama, biti počastvovan posjetama dvorana, posjedovati čekovne knjižice i šepuriti se po prostranim ateljeima u svjetskim metropolama, igrati golf i bridž i ulaziti u pomodne kataloge i enciklopedije umjetničkih mešetara na panađurima skorojevićke taštine... |
Pejzaž s Boračkim jezerom (Le paysage avec le lac de Borci)
Tehnika: ulje na platnu; Dimanzije: 45,5 × 63 cm
GALERIJA: Slike Lazara Drljače
|
Prenj u filmskoj umjetnostiBitka na Neretvi
O bitci na Neretvi snimljen je 1969. film “Bitka na Neretvi” u režiji Veljka Bulajića, koji je uz brata Stevana Bulajića i Ratka Đurovića učestvovao i u pisanju scenarija. “Bitka na Neretvi” smatra se najboljim i najskupljim filmom jugoslavenske kinematografije; nominiran je za Oskara, za najbolji strani film 1969, a po broju statista i utrošenih sredstava uvršten je u povijesne filmske spektakle. Film je sniman 18 mjesec. Glazbu je napisao Bernard Herrmann, uz izvođenje londonske filharmonije. Plakat za film napravio je Picasso.
U filmu su glumili čuveni Orson Welles, Sergej Bondarčuk, Yul Brynner, Anthony Dawson, Milena Dravić, Boris Dvornik, Milena Dravić, Ljubiša Samardžić, Velimir Bata Živojinović, Franco Nero, Silva Košćina, Lojze Rozman, Nikola-Kole Angelovski, Stole Aranđelović, Miha Baloh, Faruk Begoli, Milena Dapčević, Dragomir Felba, Fabijan Šovagović, Pavle Vujisić, Abdurahman Šalja, Radko Polič, Branislav-Ciga Jerinić i dr. Na premijeri 29.11.1969. u Sarajevu bili su i Sofia Loren i Omar Shariff. Na Međunarodnom filmskom festivalu u Moskvi, u konkurenciji 120 filmova svjetske kinematografije, uvršten je 2010. u deset najvažnijih filmova o Drugom svjetskom ratu. U svijetu ga je, u više od 80 zemalja, vidjelo 350 milijuna gledatelja, a u bivšoj SFRJ četiri i po milijuna, što ga čini najgledanijim jugoslavenskim filmom.
|
Vrhovi Balkana: Prenj
Proukcija: Al Jazeera Balkans Dokumentarni film Dinno Kassalo: ''Lupoglav 2012''
|
|
Dan mladosti na Prenju
Autor: Adnan Adilović, objavljen 26.5.2014. Opis Videa: Konjička Bijela-Rapte-Tisovica-Vrutak-Sedlo-Zelena Glava Planet Prenj
Autor: Amer Keskin, 22.6.2015. Opis videa: Pola sata "planete Prenj"..... rijetko posjećeni i još rijeđe kamerom zabilježeni predjeli planine Prenj...sa Salakovca,preko sela Ravni na Ledenice,pa ulazak u jednu od najljepših Prenjskih dolina "Poljice"...potom uspon na uvijek privlačno Vjetreno brdo (Erač) 2082 m.n/v,....kamp uz prelijepi zalazak sunca i ovaj put na omiljenom mjestu ispod vrha Lupoglav 2102 m.n/v..... Novi dan,nova nafaka....jos četiri Prenjska dvotisućnjaka (redom: Ovča 2021 m.n/v, Kerač 2030 m.n/v, Vidina kapa 2032 m.n/v, Herač 2042 m.n/v ),potom silazak preko izvora Sopot u najljepšu Prenjsku dolinu "Lučine"....povratak u Glogošnicu dobro poznatim putem preko Medjuprenja......UŽIVAJTE !!! 
Zupci i Zelena glava
Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio |
Tisovica
Tisovica je visokoplaninska dolina koju sa sjevera okružuju mjestimično strmi odsjeci Velikog brda (1865 m) i Djevojačkog kuka (1506 m), od jugozapada greben Kantara (1886 m), s istoka Konjička Bjelašnica (s najvišim vrhom Velika kapa, 2004 m), a od juga Otiš (2097 m) i Zelena glava (2155 m). Tisovica je preglacijalna slijepa dolinu dužine od 5 km, širine od 1 km, pravca pružanja sjeverozapad-jugoistok. Dolina Tisovice je u ljetnim danima prekrivena planinskom travom kroz koju mjestimično žubori sočnica i voda s tri izvora: Zagon, Novak i Vruci. Prema zapadu se iz doline dižu do 500 m okomite litice Kantara, prema sjeveru Djevojački kuk, a prema istoku padine Bjelašnice obrasle gustom šumom pretežno sastavljenom od munike - pinus leucodermis, dok je prema jugu snježnik Otiša u dnu cirka - dugačak oko 80 m, a širok 40-50 m, i vrhovi Zelene glave prekriveni zelenom klekovinom. Vlasni do i Velike bare
Vlasni do i Velike bare čine jednu uvalu, koja je između Otiša, Osobca i Taraša, mjestimično ograničena strmim odsjecima. Vlasni do ima karakter slijepe doline. Preko sedla Prijevorca uvala je otvorena prema jugu Bijelim vodama, a jugoistoku prema Crnom polju. Po uvali je mreža dolomitičnih glavičastih vrhova i izvijuganih rtova obraslih zelenom klekovinom. Ponegdje iz ovog zelenila vire crvene stijene jurskog vapnenca i pješčenjaka. 
Panorama sa Osobca
Široki pogled sa Osobca na Prenj. Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio
|
|
Čemerni dô
U srcu Prenja nalazi se krška uvala Čemerni do, u koju se ogromnim odsjecima spuštaju visoki vrhovi Lupoglava (2102 m) i Eraća (2082 m). Vijugavi uzani Čemerni do sastavljen je iz mnogobrojnih vrtačastih ulegnuća, bez normalnih vrtača. Ovdje nema tipskih vrtača i škrapa. Sličan je po oblicima alpskim vapnenačkim visoravnima. Lučine Krška uvala Čemerni dô produžuje se u suhu dolinu Lučine. Ispod Lupoglava i Ovče u cirkovima okrenutim prema sjeverozapadu nalazio se ledenjak, koji je prelazio preko stepenice i spuštao se u uvalu Lučine krećući se prema sjeverozapadu i preobratio ovu uvalu u valov (korito). I dalje nastavljajući svoj put prema zapadu-jugozapadu, zaoblio je stepenicu i završavao se na strmoj padini, kojom su Lučine rastavljene od doline Mostarske Bijele. Od Lupoglava dubokom dolinom potoka Bijele otvara se prolaz u dolinu Neretve. 
Vrh Erač (Vjetrena brda) 2076 mnv + Lupoglav + Vidina kapa
Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio |
Lupoglav 10. 08. 2014.
Autor:Adnan Adilović PLANETA PRENJ vrh Ovča 10.-11.12.2016.
Autor: Adnan Adilović Opis videa: Pristup na Ovču iz Štirnog dola s noćenjem u Donjim Poljicama u kontejneru BOTINI 2016-PRENJ
Autor: Adnan Adilović |
|
Glogovo
Na najzapadnijem dijelu Prenja nalazi se prostrana niža visoravan Glogovo, duga oko 7 a široka 4 kilometra, nadmorske visine od 1110 m do 1451 (vrh Vidovo). Ona se od vrhova Cetine (1992 m), Velikog Prenja (1916 m) i Keraća (2019 m) postepeno spušta prema zapadu prema kanjonu Neretve. Sa sjevera i sjeveroistoka ograničena je Glogošnicom, a s juga i jugoistoka kanjonom Bijele. Glogovo ima tri dijela: Stajski, Vidovski i Jasenjski gvozd. 
Velika Vidova, pogled na Prenj.
Pogled na Prenj. U prednjem planu: lijevo Has, desno Herač. U zadnjem planu: Crnoglav, Otiš i Zelena glava. Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio 
Breza, pogled na Bukov laz i Cetinu.
Lokalitet Breza iznad doline Idbar. Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio |
Planina Prenj-Cetina 20 03 2016
Autor: Adnan Adilović Opis videa: Cetina (Cvitina) je jedan od dominantnih vrhova Prenja, iznad jablanice. Do vrha Cetine se može doći iz Glogošnice preko Milanove kolibe i iz sela Ravni preko Vidrinih gruda i Uborka. U stijeni Cetine ima nekoliko ispenjanih alpinističkih smjerova, od kojih su najpoznatiji Medov kuloar i Duga bosanska smijer. Sa vrha Cetine (1992 m n/v) je jedan od najljepših pogleda na masiv Prenja i dolinu Neretve. Prenj Planina
Autor: Adnan Adilović Opis videa: Tri dana u tri etape -Prva etapa puta; Glogošnica-bunar(autom 11 km) bunar-Milanova koliba-greda 1860m n/v(4,9km). Noćenje -Druga etapa puta; greda-Zakantar-Crnoglav 1892 m n/v(5,6km). Noćenje -Treća etapa puta; Crnoglav-Lučine-Has-Glogovo-Bunar(18km) |
|
Zapadni greben Sivadija-Mali Osobac
Izvor: Youtube; Autor:Adnan Adilović Opis videa: Prvi dan: Rujište-Vilin klanac-Bijele vode-greben Sivadija. Drugi dan: Bijele vode-Mali Osobac-Vilin klanac-Rujište. Mystcal Sivadija
Autor: ClubScorpio Opis videa: Published on Jan 29, 2015Ski mountaineering on Prenj Mountian, BIH, following a game of clouds and light, which gave a mystical touch to the trip…. |
Crno polje
Crno polje je velika krška uvala između Osobca i Sivadija, sastavljena od dvije uvale različitog pravca pružanja sjeverozapad-jugoistok i sjeveroistok-jugozapad. Dno uvale leži na visini od 1320 m, a stepenica između njih je na 1420 m. Područje Crnog polja je građeno od bijelog trošnog dolomita. Crnopoljska uvala je prekrivena plitkim vrtačama raznih nepravilnih oblika, u kojima se nalaze dvije lokve sa snježničkom vodom, a između njih su niski, glavičasti, obli vrhovi u obliku stepenica. Tu su i izvori žive vode Česma i Lokvice. U ljetnim mjesecima po Crnom polju raste bujna planinska trava i okružena šumom. 
Borašnica, pogled sa Dvogrle
Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio 
Zupci, u pozadini Osobac i Zelena glava
Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio 
Osobac sa Zubaca
Autor: nihadciko; Izvor: Panoramio |
|
Bijele vode
Uvala Bijele vode leži jugozapadno od sedla Prijevorac, a njezino dno je na visini nižoj od 1500 m. U Uvali ima glacijalnih oblika: drumlini (glatki izduženi brežuljci sastavljeni od gline), komčići (mutonirane stijene - dijelovi stijena koje preostaju nakon erozije, bočne i čeone morene, koje dopiru do visine od 1420 m. Postojanje ledenjaka na ovoj na jugozapadnoj strani Prenja dokazuju i velike naplavine fluvioglacijalnog nanosa na sjeveroistočnom obodu Bijelopoljske kotline, na izlazu Velike drage koja leži u podnožju Bijelih voda i Klenove drage koja leži u podnožju Grušče. |
Prijevoj Rujište (1050 m) dijeli Prenj i Velež
Izvor: Wikipedia; Autor: Martin Brož Rujišta
Rujišta (Ruišta) odn. Ruište (Rujište) (1050 m) je prijevoj na prijelazu izmedu planina Prenj i Velež na nadmorskoj visini od 1050 m nv. Poznato je izletište Mostaraca - od Mostara je udaljeno 25 kilometara. Naročito je ugodno ljeti, kada su u Mostarskoj kotlini velike vrućine. Dok se temperature u Mostaru ljeti znaju kretati u rasponu između 30° i 40°C, na Rujištu one gotovo ne prelaze 25°, a noći su još i svježije. Okolica je bogata crnogoričnom endemskom munikom. Planinarski dom Bijele Vode nalazi se na 1450 m. Osim što je privlačno izletnicima, Rujište je važna polazna destinacija za sve planinare koji s južne strane pristupaju Prenju, kao i za sportaše koji se ovdje pripremaju za natjecanja. Područje je atraktivno za visinske sportske pripreme zbog planinske klime i zraka bogatog kisikom od šuma bora munike. |
Borci
KOORDINATE: 43.5807, 18.0166; BROJ STANOVNIKA (2013.): 38; WIKIPEDIJA; Borci
|
Naselje Borci nalazi se, zajedno s Boračkim jezerom, na Boračkoj visoravni, 10 km zračne udaljenosti jugoistočno od Konjica, u podnožju planine Prenj, na njegovoj sjeveroistočnoj strani, tj. u podnožju istočnih padina prenjske planine Borašnice. Borci se nalaze uz cestu koja iz Konjica preko Boraka vodi za Glavatičevo i dalje, uz Neretvu, na jugoistok u Zaborane na Nevesinjskom polju. Ovuda je prolazio put još od antičkog doba. Kod Boraka se odvaja put koji zaobilazi Boračko jezero i južno od njega vodi na jugozapad, između Prenja i planine Crne Gore, prema Porimu i Mostaru - to je tzv. "turski put". Ovim trasama, uz neke manje korekcije, vodili su putevi u srednjem vijeku i u osmanskom dobu.
|
Stanovništvo naselja
Kretanje broja stanovnika u prošlosti: 2013. 38 stanovnika; 1991. 254 stanovnika; 1981. 223 stanovnika; 1971. 225 stanovnika u 11 domaćinstava. Godine 1991. Srbi su činili 73,62% (187 st.), Hrvati 16,54% (42) i Bošnjaci 8,661% (22). |
Povijesni pregled
Područje naselja Borci naseljeno je od željeznog doba, iz vremena Ilira. Arheološki materijal iz starijeg i mlađeg željeznog doba, kao i suhozidni ostaci na lokalitetu Gradina, svjedoče da je područje Boraka bilo naseljeno od pretpovijesti, tj. barem od početka prvog tisućljeća prije naše ere. Bilo je to doba Ilira. Lokalitet Gradina se nalazi u sjevernom dijelu sela. Već u to doba ovim lokalitetom je prolazio neki karavanski put, po čijoj trasi uz manje korekcije vodi današnja, moderna cesta. Ispod gradine leže ruševine naselja iz antičkog (rimskog) doba. Na okolnim parcelama prema izbočinama terena zaključeno je da se radi o ruševinama većeg broja građevinskih objekata. U Borcima su na nekoliko mjesta pronađeni rimski miljokazi. Na jednom od njih je pisalo ime cara Julija Filipa, zvanog Arab, koji je vladao od 247. do 249. godine. Dijelovi tri miljokaza upotrebljeni su u srednjem vijeku kao nadgrobni spomenici unutar nekropole sa stećcima, a dva miljokaza su upotrijebljena kao nišani. Nađeni su i ostaci rimske cigle.
Srednji vijek
Područje sela Borci je u srednjem vijeku pripadalo seoskoj općini čiji je centar bio u utvrđenju Vrabač, u župi Neretvi. Ova seoska općina obuhvaćala je još sela Gakići i Džajići. Tvrđava Vrabač je dominirala dolinom rijeke Bijele i kontrolirala je put koji se od davnina penje iz doline Neretve na Vrabač i Borke, da bi dalje produžio prema Hercegovini (jedan krak ka Nevesinju, drugi ka Potocima kod Mostara) i Primorju. U srednjem vijeku područje je pripadalo feudalnoj obitelji Kosača. U povijesnim izvorima iz 15. stoljeća spominje se carinarnica u Vrapču kao i utvrda. Točno vrijeme gradnje utvrde nije poznato. Carinarnicu je vjerojatno osnovao Sandalj Hranić Kosača početkom 1410. godine, koja je s prekidima funkcionirala kao usputna carina sve dok je herceg Stjepan Vukčić Kosača, nasljednik Sandaljevih oblasti, držao Vrabač 1463. godine. Vrijeme razaranja Vrapča ostaje također nepoznato. U osmanskim izvorima nema spomena Vrapča kao utvrde. Iz razdoblja srednjeg vijeka potječe i nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje.
Austro - Ugarski period
Podatke o broju stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti na lijevoj obali Neretve iz 1873. godine dao je fra Petar Bakule, koji je prilikom obilazaka Konjičke župe popisivao uz katolike i pravoslavce, ukoliko su i oni živjeli u tim selima. Prema evidenciji fra Petra Bakule, u Borcima je bilo 26 kuća u kojima je živjelo 136 pravoslavaca.
U periodu 1878-1918, na području današnje općine Konjic, izgrađena su dva vjerska objekta: Crkva svetog Vasilija Velikog u Konjicu, 1886. godine i Crkva svetih apostola Petra i Pavla, na Borcima, 1896. godine. Poglavar Bosne i Hercegovine, barun Benko, je 1902. godine sagradio vilu na Borcima, kasnije nazvana Vila Šantića.
Područje naselja Borci naseljeno je od željeznog doba, iz vremena Ilira. Arheološki materijal iz starijeg i mlađeg željeznog doba, kao i suhozidni ostaci na lokalitetu Gradina, svjedoče da je područje Boraka bilo naseljeno od pretpovijesti, tj. barem od početka prvog tisućljeća prije naše ere. Bilo je to doba Ilira. Lokalitet Gradina se nalazi u sjevernom dijelu sela. Već u to doba ovim lokalitetom je prolazio neki karavanski put, po čijoj trasi uz manje korekcije vodi današnja, moderna cesta. Ispod gradine leže ruševine naselja iz antičkog (rimskog) doba. Na okolnim parcelama prema izbočinama terena zaključeno je da se radi o ruševinama većeg broja građevinskih objekata. U Borcima su na nekoliko mjesta pronađeni rimski miljokazi. Na jednom od njih je pisalo ime cara Julija Filipa, zvanog Arab, koji je vladao od 247. do 249. godine. Dijelovi tri miljokaza upotrebljeni su u srednjem vijeku kao nadgrobni spomenici unutar nekropole sa stećcima, a dva miljokaza su upotrijebljena kao nišani. Nađeni su i ostaci rimske cigle.
Srednji vijek
Područje sela Borci je u srednjem vijeku pripadalo seoskoj općini čiji je centar bio u utvrđenju Vrabač, u župi Neretvi. Ova seoska općina obuhvaćala je još sela Gakići i Džajići. Tvrđava Vrabač je dominirala dolinom rijeke Bijele i kontrolirala je put koji se od davnina penje iz doline Neretve na Vrabač i Borke, da bi dalje produžio prema Hercegovini (jedan krak ka Nevesinju, drugi ka Potocima kod Mostara) i Primorju. U srednjem vijeku područje je pripadalo feudalnoj obitelji Kosača. U povijesnim izvorima iz 15. stoljeća spominje se carinarnica u Vrapču kao i utvrda. Točno vrijeme gradnje utvrde nije poznato. Carinarnicu je vjerojatno osnovao Sandalj Hranić Kosača početkom 1410. godine, koja je s prekidima funkcionirala kao usputna carina sve dok je herceg Stjepan Vukčić Kosača, nasljednik Sandaljevih oblasti, držao Vrabač 1463. godine. Vrijeme razaranja Vrapča ostaje također nepoznato. U osmanskim izvorima nema spomena Vrapča kao utvrde. Iz razdoblja srednjeg vijeka potječe i nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje.
Austro - Ugarski period
Podatke o broju stanovnika pravoslavne vjeroispovijesti na lijevoj obali Neretve iz 1873. godine dao je fra Petar Bakule, koji je prilikom obilazaka Konjičke župe popisivao uz katolike i pravoslavce, ukoliko su i oni živjeli u tim selima. Prema evidenciji fra Petra Bakule, u Borcima je bilo 26 kuća u kojima je živjelo 136 pravoslavaca.
U periodu 1878-1918, na području današnje općine Konjic, izgrađena su dva vjerska objekta: Crkva svetog Vasilija Velikog u Konjicu, 1886. godine i Crkva svetih apostola Petra i Pavla, na Borcima, 1896. godine. Poglavar Bosne i Hercegovine, barun Benko, je 1902. godine sagradio vilu na Borcima, kasnije nazvana Vila Šantića.
|
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje u Borcima
Vila Šantića
|
|
|
Pravoslavna crkva svetih apostola Petra i Pavla u Borcima
|
Boračko jezero
|
Boračko jezero je prirodno planinsko jezero, ledenjačkog porijekla, koje se nalazi na sjeveroistočnoj strani masiva Prenja, između kanjona Neretve i viskoplaninskog područja Prenja. Jezero leži u donjem kraju Boračke drage i pruža se od sjeverozapada ka jugoistoku. Okruženo je s jugozapada pošumljenom Crnom Gorom (1595 m), s istoka Tranjinom (1055 m), s jugoistoka Košutom (490 m), sa sjevera ga odvaja od Boraka strmi Krstac (700 – 800 m). Kotlina u kojoj se formiralo jezero ima ljevkasto-amfiteatralni oblik i taj je bazen nastao procesom ledenjačke erozije. Okolica Boračkog jezera izgrađena je od dolomita i dolomitiziranih vapnenaca, te se u ovome kraju pojavljuju krške pojave. Jezero dobija vodu od Boračkog potoka i brojnih okolnih izvora, kojih ima i po dnu jezera. Iz jezera istječe Šištica, koja se poslije kratkog toka od 3 kilometra klisurom dugom 6 km i dubokom 60 m ruši 30 m visokim vodopadom u Neretvu.
Jezero se nalazi se na 397 m n.v. Jezero je elipsastog obika. Dužina jezera iznosi 762-786 m, širina 402-408 m, ukupne površine oko 0,26 km2 i dužine obalne linije 2.400 m. Jezero je najdublje u jugoistočnom užem dijelu (oko 17 m), a sadrži približno 2,5 miliona m3 vode, koja je zbog bistrozelene boje prozirna i do 8,3 m dubine. Voda je najtoplija u kolovozu/augustu (oko 25 °C), a najhladnija u veljači/februaru (0 °C). Površina Boračkog jezera rijetko je kad mirna. Jezero je poznato po dobroj pastrmci i rakovima. Okružuju ga listopadne šume, nešto dalje ima i crnogorice. Krošnje borova imaju oblik kišobrana. Do Boračkog jezera vodi asfaltirana cesta iz Konjica u dužini od 21 km. Na jezeru postoje manje kućice - bungalovi za iznajmljivanje, mogućnost postavljanja šatora kao i iznajmljivanje soba od lokalnog stanovništva. U turističkom naselju ljeia postoje prodavaonice namirnica i pošta. Za kamp otvorenog tipa određen je prostor na desnoj obali Šištice. Restorani, opskrbni i zabavni objekti locirani su na prostoru centralne plaže. 
Batimetrijski nacrt (izmjer dubina) Boračkog jezera (prema: Spahić, M., Ekološka studija Boračkog jezera: Fizičko-geografske karakteristike
Boračkog jezera, Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo, 2003.
|
Nekoliko je verzija legende o nastanku Boračkog jezera. U načelu se svode na priču o nekadašnjem naselju ili kući obijesne bogate osobe koja je nedolično ponijela prema siromahu ili svecu, zbog čega su bili kažnjeni potopom, zatim konju koji je triput udario nogom o zemlju i gradu Konjicu koji je na tom mjestu sagrađen i po tom konju dobio ime.
U prvoj legendi o Boračkom jezeru spominje se bogati i zao Gavan, čije se ime vrlo često pojavljuje u mnogim drugim legendama dinarskog područja - neki govore čak o 40-ak takvih legendi (od Imotskog do Konjica). Predaja kaže kako je na mjestu gdje je danas Boračko jezero nekad davno postojalo planinsko selo koje je bilo bogato. U njemu je živio bogat čovjek, Gavan. Jednom su mu na vrata došla dvojica prosjaka moleći konak i kruh. Gavanova supruga im je ponudila samo kruha, ali ne i konačište. Kruh im je dala kao psima, metnuvši ga sebi na ispružene noge pa im ga tako dodala, neka ga uzmu. Upozorili su ju, dok su kruh ponizno uzeli. Gavanova supruga im je rekla "Šta će meni Bog tvoj, dok je meni Gavan moj!". Zbog ovoga gu Gavan i njegovi dvori bili kažnjeni potopom u kojem je nastalo jezero nakon velike nepogode koja je bjesnila nekliko dana nad ovim krajem. Ovakav tijek legende se ponavlja i u sličnim legendama, a samo se jedna verzija odnosi na Boračko jezero. Druga legenda kaže da je na mjestu današnjeg jezera stajala bogata varoš. Obogativši se, njeni stanovnici su postali bezbožni i obijesni, tako da božji svetac, koji je prerušen u siromaha putovao svijetom, nije mogao u tom mjestu dobiti hranu i prenoćište. Jedina osoba koja ga je ugostila bila je siromašna udovica koja je imala mnogo djece. Od imanja je imala samo konja i nešto pokućstva. Prije nego je svanulo, svetac je naredio udovici svoju imovinu natovariti na konja i neka bježi iz negostoljubivog grada, koji će biti kažnjen. Na putu je morala ići za svojim konjem; gdje se konj zaustavi i triput udari nogom o zemlju, ondje neka se naseli i biti će sretna. Sirotica je učinila po svečevoj zapovijedi. Kada se je iz Stranina ispod sela Boraka, okrenula, umjesto grada vidjela je samo vodu - jezero. Grad je sa svim svojim zgradama i stanovnicima bio potopljen. Tako je nastalo Boračko jezero. Udovica nastavi put za svojim konjem i prema svečevim uputama naseli se na mjestu gdje se konj zaustavio i tri puta udario nogom o zemlju. Za uspomenu na udovičina konja, to mjesto se nazove Konjic. Izvori:
RB Donja Hercegovina Kako je postalo Boračko jezero; prema Ivanu Vukorepu, 7. veljače 2004. Boračko jezero, Zaštita i održivi razvoj, Udruženje za zaštitu okoline Zeleni Neretva, Konjic, rujan 2011. |
|
Titov bunker ARK D0 - Konjic
(Izvor - Visitmycountry.net) Titov bunker u Konjicu godinama je bio dobro čuvana tajna. Građen je u tajnosti od 1953. do 1979., pod nazivom DO ARK da bi se u slučaju atomske katastrofe tu sklonili Tito i njegovih 350 najbližih suradnika. Ovaj impozatni prostor, betonske masovne konstrukcije, leži na oko 6.500 metara kvadratnih prostora i oko 300 metara dubine ispod površine zemlje. Bunker je sagrađen sa namjerom da, u slučaju (atomskog) rata, funkcioniše kao centar vojnih operacija (sklonište za Štab vrhovne komande) i sklonište za predsjednika Tita, njegovu porodicu i najbliže saradnike. Ovaj objekat, koji podsjeća na lavirint, sa više od stotinu prostorija i potpuno sačuvanim inventarom (sastoji se od brojnih rezidencijalnih prostora, sala za konferencije, kancelarija i "predsjedničkog bloka"), bio je predviđen da obezbijedi nesmetan život 350 ljudi tokom šest mjeseci. Do 90-ih godina izgradnja (u koju je investirano 4,6 milijardi američkih dolara) i postojanje ovog bunkera bila je najstrože čuvana vojna tajna. Titov bunker kod Konjica: Tajna čuvana više od 50 godina Planina Zlatar koja se nalazi u blizini Konjica, desecima godina čuvala je najveću državnu vojnu tajnu bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije (SFRJ). U ovom prirodnom okruženju prije 33 godine izgrađeno je atomsko sklonište, objekt nazvan D-0 ARK, koji je bio glavno komandno mjesto bivše Jugoslavenske narodne armije. Za ovo su, osim radnika koji su birani pažljivo i koji su morali potpisati Ugovor u šutnji, znala samo četiri komandanta po službenoj dužnosti. Kada gledate s vana, vidite tri obične kuće okružene prirodom. No, te kuće su više od 50 godina skrivale najveći vojni objekt, koji je bio treći po značaju u bivšoj SFRJ. Prvi je podzemni aerodrom Željava kod Bihaća, a drugi ratna luka Lora kod Splita. Izgradnja objekta trajala je 26 godina (1953.-1979.) a koštala je 4,6 milijardi dolara. Priroda skriva nuklearni bunker Objekt, u narodu poznat kao Titov bunker, sastoji se iz tri dijela. Prvi je vidljiv i zove se maskirni dio, sastoji se od tri objekta: nadzorne rezidencije, objekta za uže osiguranje bivšeg predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita te objekta u kojem je trebalo biti smješteno osoblje za tehničku podršku. Kada prođete kroz hodnik prve kuće, otvara se troje teških metalnih vrata debljine 1,20 metara, iza kojih se nalazi tunel koji vas vodi do srca atomskog skloništa na dubini od 280 metara i dužine 202 metra. Tuneli povezuju maskirni dio sa III dijelom objekta - atomskim skloništem, koje može izdržati nuklearni udar jačine 20 kilotona. Zidovi tunela su izrađeni ručno od drveta. Cijeli objekt osvjetljava 6.000 neonki. Treći dio objekta je u obliku potkovice i to je štićeni dio, jer se u njemu nalaze sistemi za zaštitu, protivpožarni sistem, sistem za zaštitu od nuklearnog udara, klima... Podijeljen je na 12 blokova. Najznačajniji su blokovi 6 (komunikacije), 8 (Titov blok), 9 (pluća objekta-klima), 10 (cisterne za naftu) i 11 (voda). Objekt s idealnim uvjetima za život U slučaju opasnosti od nuklearnog udara bunker je bio spreman primiti 350 osoba iz najvišeg vojnog i političkog vrha bivše SFRJ. Oni su mogli boraviti tu šest mjeseci bez ikakavog kontakta sa vanjskim svijetom, jer se u njemu nalazi sve ono što je potrebno za normalan život. Bunker pokriva ukupno 6.854 m², ima više od 100 spavaonica sa udobnim ležajevima, dvije velike konferencijske sale, pet operativnih centara s direktnim telefonskim vezama s predsjedništvima saveznih republika i kablovskom televizijom, dvije kuhinje, pet velikih toaleta, kripto centar, bolnicu sa operacionom salom... Unutar objekta se nalazi i veći broj prostorija za ukupno 21 sistem za održavanje. U njemu se nalaze dva spremnika sa 50 tona nafte, dvije vrste klime, bazen sa 170 kubika vode, tekuća voda i tehnička iz prirodnog bunara koji se nalazi u planini. Svaki sistem ima alternativu u slučaju da prvi zakaže. Titova rezidencija u ovom objektu je elitno opremljena. Sastoji se od pet prostorija: soba za sekretaricu i stranke vodi u Titov ured povezan sa spavaćom sobom, a iz nje ulazite u sobu prve dame bivše Jugoslavije Jovanke Broz, dok je posljednja soba za odmor. Temperatura u bunkeru je između 21 i 23 stepena celzija, a vlažnost zraka od 60 do 70 posto, što predstavlja idealne uvjete za život. Iz objekta postoji prinudni izlaz koji nije ucrtan na mapi. Vodi na brdo iznad objekta visine 170 metara, kojim možete doći do relejnog čvorišta na planini Zlatar. Spoj umjetnosti i historije Titov bunker danas je mjesto susreta umjetnika iz regije, Evrope i svijeta. Prošle godine je od 27. maja do 27. septembra održano prvo Bijenale savremene umjetnosti. Okupilo je 44 umjetnika iz 18 zemalja svijeta, a evidentirano je više od 15.000 posjetitelja. Tada je postavljeno 50 umjetničkih djela koja su postala trajna postavka ovog objekta. U finansiranju projekta učestvuje pet država: Srbija, Crna Gora, Turska, Hrvatska i BiH. Drugo Bijenale bit će održano 26. aprila naredne godine. O objektu se danas brine pet vojnika, a pripada Ministarstvu odbrane BiH. |
TITOV TAJNI podzemni grad -sada otvoren
Izvor: Youtube; Autor: RTS Titov podzemni grad
Turistički vodič Konjica
Izdavač: Turistička zajednica HNŽ-HNK |
Planinarske staze na Prenju
Izvor: Zone 2000
|
|
Hike - Prenj, Crnoglav-Lupoglav, 24.09.14.
Izvor: Youtube; Autor: Nenad Rajic Opis videa: Uspon na najstrašniji vrh Prenja, Lupoglav 2102 mnv, začinili smo i usponom na vrh Crnoglav, 1892 mnv, jedan od vrhova na koji se planinari rijetko penju. Duga i naporna tura, završili smo je sa prvim mrakom tj. povratkom u Tisovicu do auta. Hike - Prenj-Kerać, Vidina kapa, Herać 14.10.14
Izvor: Youtube; Autor: Nenad Rajic Opis videa: Tri prenjska vrha u jednom danu i to svi preko 2000 m, e to je tura. Još kada krenemo sa stotinjak metara nadmorske visine, skoro sa mora. Krasno druženje sa starim prenjskim vukovima Pajom, Milenkom i Goranom, rezultiralo je sa 25 km dugom turom, uz 2300 m ukupnog uspona. Hike - Prenj - Zelena glava, Otiš, Motika 17.09.14.
Opi videa: Izvor: Youtube; Autor: Nenad Rajić Prenjska lutanja biciklom nadopunjavamo i sa planinarskim usponom, ali sada iz Bijele, usponom kroz Rakov laz, preko Ploče i Skoka do Jezerca, pa onda i na najviši vrh Zelenu glavu preko Kopilica, skoknuli i na Otiš, a u povratku ispenjali i vrh Motiku. Prekrasna tura sa pravim dečkima Emilom i Goranom, uz ogromne količine smijeha i zezancije. Osmijeh nam nije silazio sa usana. To je to, Hike - Prenj, Osobac, Taraš, 09.10.14.
Izvor: Youtube; Autor: Nenad Rajic Opis videa: Uspon na Osobac 2024 mnv iz Konjičke Bijele, preko Rakovog Laza, Ploče, Skoka, Lasnog dola. Povratak preko Jezerca, uz uspon na Taraš, 1742 mnv. Krasno vrijeme, Prenj nas je zaista prigrlio, već nekoliko puta. |
Bike Park Prenj - Biciklistička kartaBike Park Prenj, kojega čini 360 kilometara mapiranih, označenih (na području šume) i kategoriziranih prometnica na širem području Prenja, namijenjen je prije svega za brdski biciklizam, ali i za druge vrste rekreacije.
Na četiri glavne ulazne lokacije postavljene su informativne ploče s kartom cjelokupnog područja i svim potrebnim informacijama, kako slijedi: 1. Rujište (ispred motela Snježna kuća) 2. Jablanica (na platou ispred muzeja) 3. Konjic (na šetalištu kod gradskog tunela) 4. Boračko Jezero (na recepciji kod ulaza) Osim informativnih ploča napravljene su i informativne džepne kartice koje se mogu dobiti u informacijskim centrima turističke zajednice, biciklističkih klubova i turističkih objekata na području. Za korištenje staze preporučuje se kretnje isključivo označenim cestama i uz korištenje džepnih karata i GPS uređaja za orijentaciju. Korisnici upotrebljavaju staze na vlastitu odgovornost pri čemu moraju postupati odgovorno kako ne bi na bilo koji način ugrozili ili povrijedili sebe ili druge. |
Uobičajeni pristupi planinskom područu Prenja su iz najbližih većih gradova Konjica, Jablanice i Mostara, koji se svi nalaze na magistralnom putu Sarajevo - Ivan-sedlo - Konjic - Jablanica - Mostar - Jadran. Iz ovih gradova se pristupa manjim mjestima i kanjonima te udolinama odakle počinje večina staza i markiranih putova do planinarskih objekata i vrhova - iz kanjona konjičke Bijele, Idbara, Šanice, mostarske Bijele, potoka (Potoci).
Osim markiranih planinarskih staza, od rubnih dijelova Prenja vode i mnogobrojne šumske ceste (putovi), prohodne za brdske bicikle, terenska vazila i pješake - sve do visokih planinskih dolina, sa kojih su mogući usponi prema središnjem dijelu masiva.
Osim markiranih planinarskih staza, od rubnih dijelova Prenja vode i mnogobrojne šumske ceste (putovi), prohodne za brdske bicikle, terenska vazila i pješake - sve do visokih planinskih dolina, sa kojih su mogući usponi prema središnjem dijelu masiva.
- Konjic - Borak - Ruište / Rujište (35 km; dionica Borci Ruišta 22 km),
- Konjic - Rapta - dolina Tisovice (25 km),
- Konjic - Borak - vrh Borašnice (25 km)
- Jablanica - potprenjska sela - pod vrh Cvitine-Cetine (25 km),
- Mostarska Bijela (na magistralnom putu M - 17) - Varda - Glogovo (ispod vrha Veliki Prenj (24 km).
|
Planinarska kuća Međuprenje
Planinarska kuća "Međuprenje" nalazi se na istoimenoj lokaciji, u neposrednoj blizini "Milanove kolibe" (izgrađena 1936. godine), na planini Prenj, na nadmorskoj visini od 1540 metara. Izgradilu su ju članovi Planinarskog društva "Prenj - Glogošnica 1979" u razdoblju od 2012. do 2016. godine. Sve informacije o rezervaciji boravka i posjeti ovoj planinarskoj kući možete dobiti na facebook stranici Planinarskog društva "Prenj - Glogošnica, ili putem mail-a: pdpg1979@gmail.com. Cijene noćenja u ovoj planinarskoj kući za 2017. godinu su: 5 KM - za članove PS BIH/FBIH, odnosno članove bilo kojeg planinarskog društva iz Bosne i Hercegovine s uredno plaćenom članarinom i važećom markicom za tekuću godinu; 10,00 KM - za sve planinare i posjetioce koji ne posjeduju člansku iskaznicu PS BIH/FBIH, odnosno nisu članovi niti jednog planinarskog društva BiH. Za sve članove PD "Prenj - Glogošnica 1979" boravak i noćenje u ovoj planinarskoj kući su besplatni. |
Akcija Jezerce (Prenj)
Opis videa: Akcija izgradnje planinarske kuće "Jezerce" u srcu Prenja, od 03-05- srpnja 2009. Planinarska kuća "Međuprenje" (1540 m n/v)
Autor: Planinarsko društvo Prenj-Glogošnica 1979 |
|
[1] Zone 2000 - Priča o Prenju
[2] Zone 2000 - Zatiranje povjesnih naziva toponima na Prenju i Čvrsnici, Bećir Behrem, septembar 2011. god. [3] Hercegovina, časopis za kulturno i historijsko nasljeđe, br. 11-12, Mostar 2000. (PDF) [4] Wikipedija - Boračko jezero ANĐELIĆ, dr. Pavao. Historijski spomenici Konjica i okoline, I. Konjic: Skupština općine, Konjic, 1975.
ANON. Sniježna jama na putu iz Malog Prenja na Tisovicu, Nada - pouci, zabavi i umjetnosti, Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine, br. 21, 1.novembar, god. VIII, 290-291; Sarajevo, 1902. LEPIRICA, Alen: Geomorphological characteristics of the massif Prenj (Geomorfološke karakteristike Prenjskog masiva), Acta Carsologica 37/2-3, str. 307-329, Postojna, 2008 (PDF) POPOVIĆ, Jovo, 1934. Ljetni stanovi (staje) na Prenj planini, GZM, Sv. 1, Sarajevo, 81-115; RAZNO; Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine - Prahistorijski tumulus i nekropola sa stećcima na lokalitetu Dabića (Velika) poljana, na obroncima planine Bahtijevice, historijsko područje (OTVORI) VARIŠIĆ, Amir. Prenj, Udruženje za zaštitu okoline Zeleni Neretva Konjic, Konjic, 2012. Otvorena "Konjička kuća": Atrakcija koja spaja turizam, ruralni razvoj i običnog čovjeka, Klix.ba, 23.11.2016. Otvorena Konjićka kuća, Poljoprivreda Konjic, 23.11.2016. Otvorena planinarska kuća "Međuprenje", 21.8.2016. Otvorena planinarska kuća "Jezerce" na Prenju, 9.7.2016. Tunel kroz „Planetu Prenj“, Deutsche Welle, 24.2.2016. Izašla nova knjiga Kenana Husremovića: "Na visovima Prenja". 10.1.2016. Životna priča Armina Gazića: Preživio pad sa stijene visoke pedeset metara, Faktor.ba, 2.1.2016. |
BIH - VISOKA HERCEGOVINA
Knjiga Kenana Husremovića: "Na visovima Prenja" 10.1.2016. Početkom 2016. godine iz tiska je izašla knjiga "Na visovima Prenja" autora Kenana Husremovića, u kojoj su prikupljeni njegovi zapisi sa planinarskih uspona po Prenju. U knjizi se nalazi i topografska karta s ucrtanim ucrtanim planinarskim stazama, lovačkim i pastirskim stazama kojima je autor prošao za vrijeme svog boravka na Prenju. Glavni i odgovorni urednik: Braco Babić. Knjiga je tiskana u boji, ima 158 stranica na kojima su prikazane mnoge fotografije, među kojima je i 30 panoramskih i topografska karta Prenja. Format knjige: širina 29,7 cm x visina 19,8 cm; Korice: tvrdi uvez i šivano. Tiraž: 1000 primjeraka. Knjigu možete kupiti ili naručiti pouzećem na adrese: Foto galerija "Planinarski kutak" (prodavnica "Madera"), Baščaršijski trg 17, Sarajevo, tel.: +387 (0) 61 85 80 98 Kenan Husremović, e-mail: kenanhusremovic@gmail.com tel.: 00387 (0) 61 68 63 70 Planinarski savez Federacije BiH, e-mail: psbih1@bih.net.ba tel.: 00387 (0) 33 55 56 86 Braco Babić, e-mail: babicbraco@gmail.com, tel.: 00387 (0) 62 87 72 62 Cijena knjige je 40,00 KM Izvor: Braco Babić 
Prenj
Autori: Muhamed Gafić, dr Šemsudin Džeko, Izdavač: Turistička zajednica kantona Sarajevo, Sarajevo, 2009. 
Prenj
BROŠURA Udruženje Neretva Zeleni Konjic |
