|
|
PLANINE DALMACIJE > PLANINE JUŽNE DALMACIJE I MEDITERANSKE HERCEGOVINE > Sniježnica (konavoska)
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Ilijin vrh (1234 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.57389, 18.35186
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Ilijin vrh (1234 m)
Koordinate najvišeg vrha: 42.57389, 18.35186
Uvod
|
|
Sniježnica Konavoska ili dubrovačka Sniježnica je najjužniji gorski greben Dinarskog gorja u Hrvatskoj, a ujedno je i najjužniji hrvatski vrh viši od 1000 metara. Nalazi se u Konavlima.
U dijelu izvora može se pronaći podatak kako je Sniježnica zapadni ogranak Orjena, tj. njegov ogranak koji se pruža smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine. U stvarnosti su Snježnica i područje Konavoskih brda dio dugačkog primorskog vijenca planina i vrhova koji se nižu paralelno s jadranskom obalom, od delte Neretve prema jugoistoku, i koji je na više mjesta ispresjecan tektonskim rasjedima (rasjed Slano-Zavala, rasjed Slano-Crnoglav i Slivnički rasjed od Plata do Popovog polja). Konavosko područje toga lanca tj. Konavoska brda sa Sniježnicom istovremeno su odvojena od mase Orjena snažnim Zubačkim rasjedom na pravcu Molunat-Vodovađe - Grab (Konavle) - Zupci, istim onime koji je uzrok čestih zemljotresa na dubrovačko-bokokotorskom području. Na tragu toga rasjeda nalazi se i sedlo Jablan Do - Grab (839 m) iznad Konavala na dalmatinsko-hercegovačko-crnogorskoj tromeđi, koje razdvaja Konavoska brda od masiva Orjena. Srednji i zapadni dio Konavoskih brda, iznad Župskog zaljeva, između Plata i Brotnice i duž hercegovačke granice, je niži valoviti greben (Stražišće i dr.). Najviši vrhunci gorskog grebena Sniježnice Konavoske se uzdižu na jugoistoku Konavoskih brda, iznad Konavala: glavni vrh Sveti Ilija, odn. Ilijin vrh, visok 1234 m, a istočnije su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 m i najistočniji Štedar 1165 m uz hercegovačku granicu. Najviši vrh Sniježnice se nalazi iznad mjesta Kuna Konavoska. Iz Kune prema vrhu vodi lijepa i dobro očuvana utabana vojna cesta iz doba Austrougarske. Postoji i kraći put koji na nekoliko mjesta presjeca ovu cestu. Iako su joj glavni vrhunci iznad 1000 m u Hrvatskoj, ostali grebeni Sniježnice većinom tvore prirodnu granicu između Dalmacije i Hercegovine, a njezin jugoistočni nastavak Bjelotina (Katunica, 1125 m), koji se također diže iznad Konavala, i jugozapadni je ogranak masiva Orjena, čini reljefnu granicu jugoistočne Hrvatske - Dalmacije i Crne Gore. Ranije pod Austrougarskom u 18. i 19. stoljeću sve do 1918. godine je najjužnije gorje u Dalmaciji bio Sutorman (1185 m) iznad obalnih Paštrovića (sada u Crnoj Gori). Dio područja Sniježnice i Bjelotine, uz tromeđu Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine je još uvijek miniran i opasan ENGLISH SUMMARY: SniježnicaSniježnica (transl. Snow peak) is the southernmost mountain ridge of the Dinaric Mountains in Croatia and at the same time the southernmost Croatian peak higher than 1000 meters. It is located in the Konavle region of Croatia. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Sniježnice
Oglašavajte ovdje:
|
Ime
Gorski greben sadašnje Sniježnice povrh antičkog grada Epidauruma (Cavtata) bio je u ono doba poznat pod latinskim imenom Mons Cadmeus (starogrč. Kadmeos Oros).
Današnje ime Sniježnica je dobila zbog toga što je u zimskom razdoblju često prekrivena snijegom.
Današnje ime Sniježnica je dobila zbog toga što je u zimskom razdoblju često prekrivena snijegom.
|
U konavoskim brdima
Pogled preko konavoskih brda u smjeru masiva Orjena - u pozadini. |
Sniježnica, detalj topografske karte
GEOGRAFSKI (ZEMLJOPISNI) PREGLED
Reljef
U geomorfološkom pogledu, prostor Konavala smješten je u krajnjem južnom i jugoistočnom dijelu planinskog lanca Dinarskog gorja. Konavle predstavljaju krški prostor sastavljen uglavnom iz karbonatnih stijena (vapnenci, dolomiti) na kojima su razvijeni različiti površinski (škrape, ponikve, polja, zaravni) i podzemni krški oblici (spilje, jame). Nakon karbonatnih stijena najzastupljeniji je fliš, kojeg čine nepropusne stijene pješčenjaci, konglomerati, lapori i dr. Riječ je o naplavnom pokrovu koji po svojim fizičkim obilježjima predstavlja rastresiti materijal. Fliš je najviše rasprostranjen na prostoru Konavoskog polja. Na prostoru Konavala mogu se izdvojiti tri jasne reljefne cjeline:
Primorski i unutrašnji krški greben međusobno su paralelni i nalaze se između Konavoskog polja i Sutorine na sjeveroistoku te mora na jugozapadu. Primorski greben obuhvaća obalu Konavala, koja je strma, duga i kamenita, a mjestimično prelazi i u klif visine do 300 m. Klifovi duž primorskog grebena na jednom svom dijelu evidentirani su kao geomorfološko-hidrografski rezervat "Konavoske stijene". Između primorskog i unutrašnjeg grebena, od naselja Močići do Vitaljine, pruža se središnja udolina, koja se sastoji od niza polja u kršu oblikovanih procesom korozije.
Od naselja Zvekovica na sjeverozapadu do naselja Karasovići na jugoistoku pruža se Konavosko polje, ukupne dužine 22 km, najveće širine 6 km i površine 75 km². To je udolina, zatvorena sa svih strana, koja je tektonski predisponirana i koja prati smjer pružanja glavnog rasjeda (sjeverozapad-jugoistok). Po svojim pedološkim obilježjima predstavlja najveću i najkompaktniju obradivu površinu, sastavljenu od nepropusnih stijena (fliš), što dodatno potiče razvoj poljoprivrede ovog prostora.
Brdsko područje je viši unutarnji krški dio, koji je na jugu ograničen gornjotrijaskim dolomitnim odsjekom, Grapsko-Mrcinskim rasjedom na istoku te granicom prema Bosni i Hercegovini na sjeveru. Ukupna površina iznosi 75k m².
U fizionomiji ovog prostora jasno se ističu zapadni, manji i niži dio, s nekoliko istaknutih vrhova između 500-700 m visine, te istočni i viši dio s prosječnom nadmorskom visinom između 600 i 800 m, i s nekoliko vrhova iznad 1000 m. Ovdje se nalazi i najviši vrh u Općini i županiji (Snježnica konavoska, vrh Sv. Ilija – 1234 m), te istočnije od nje su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 m i najistočniji Štedar 1165 m, uz hercegovačko-crnogorsku tromeđu. Prema jugozapadu uz konavosku dolinu Sniježnica se obrušava strmim klisurastim odsjecima, a na sjeveru se postupno spušta valovitim brežuljcima prema Popovom polju u Hercegovini.
- primorski (i unutrašnji) krški greben
- Konavosko polje
- brdsko područje
Primorski i unutrašnji krški greben međusobno su paralelni i nalaze se između Konavoskog polja i Sutorine na sjeveroistoku te mora na jugozapadu. Primorski greben obuhvaća obalu Konavala, koja je strma, duga i kamenita, a mjestimično prelazi i u klif visine do 300 m. Klifovi duž primorskog grebena na jednom svom dijelu evidentirani su kao geomorfološko-hidrografski rezervat "Konavoske stijene". Između primorskog i unutrašnjeg grebena, od naselja Močići do Vitaljine, pruža se središnja udolina, koja se sastoji od niza polja u kršu oblikovanih procesom korozije.
Od naselja Zvekovica na sjeverozapadu do naselja Karasovići na jugoistoku pruža se Konavosko polje, ukupne dužine 22 km, najveće širine 6 km i površine 75 km². To je udolina, zatvorena sa svih strana, koja je tektonski predisponirana i koja prati smjer pružanja glavnog rasjeda (sjeverozapad-jugoistok). Po svojim pedološkim obilježjima predstavlja najveću i najkompaktniju obradivu površinu, sastavljenu od nepropusnih stijena (fliš), što dodatno potiče razvoj poljoprivrede ovog prostora.
Brdsko područje je viši unutarnji krški dio, koji je na jugu ograničen gornjotrijaskim dolomitnim odsjekom, Grapsko-Mrcinskim rasjedom na istoku te granicom prema Bosni i Hercegovini na sjeveru. Ukupna površina iznosi 75k m².
U fizionomiji ovog prostora jasno se ističu zapadni, manji i niži dio, s nekoliko istaknutih vrhova između 500-700 m visine, te istočni i viši dio s prosječnom nadmorskom visinom između 600 i 800 m, i s nekoliko vrhova iznad 1000 m. Ovdje se nalazi i najviši vrh u Općini i županiji (Snježnica konavoska, vrh Sv. Ilija – 1234 m), te istočnije od nje su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 m i najistočniji Štedar 1165 m, uz hercegovačko-crnogorsku tromeđu. Prema jugozapadu uz konavosku dolinu Sniježnica se obrušava strmim klisurastim odsjecima, a na sjeveru se postupno spušta valovitim brežuljcima prema Popovom polju u Hercegovini.
Geologija
|
Na površini Konavala nalazi se preko 3.000 m debeli slijed starijih karbonatnih i mlađih klastičnih naslaga koje su nastajale u vremenskom rasponu od 230 milijuna godina. Geotektonika Afričke i Euroazijske litosferne ploče (proces subdukcije ili podvlačenja) utjecali su na nastanak brojnih i višestrukih borano-navlačnih struktura kao kilometarski izdignutih stijenskih kompleksa, koji su povijani i često u inverznom položaju ili bez normalne podloge. Nešto manji utjecaj na reljef Konavala imali su egzogeni procesi (glacijalni, eluvijalni, fluvijalni i dr.), od kojih su neki prisutni i danas (fluvijalni, marinski i dr.).
Osnovu geološke strukture Konavala čine karbonatne platforme (vapnenci i dolomiti) te nešto kasnije formirane flišne stijenske i aluvijalne naslage Konavoskog polja. Svaka od ovih struktura sadrži stijene različite po svom sastavu i vremenskom periodu nastanka. Prema geološkim obilježjima, Konavle se diferenciraju na tri različita dijela: brdsko područje, primorski dio (Donja banda) i Konavosko polje. a) brdsko područje Podnožjem južnih padina Sniježnice do izvora Ljute, u zoni širokoj 100 do 200 m, proteže se tzv. "Glavni dolomit" gornjeg trijasa (GDGT), najstarija litostratigrafska jedinica na površini Konavala. Nastajale su u razdoblju od 200 do 230 milijuna godina. Ove naslage sastoje se od izmjene bijelih do svijetlosivih stromatolitnih ranodijagenetskih dolomita i tamnosivih ranodijagenetskih dolomikrita koji mjestimično prelaze u kasnodijagenetske dolomite. Prema višim predjelima, na trijaskim slojevima, slijede zrnasti vapnenci litostratigrafske jedinice koja objedinjava dolomite donje i srednje jure (ZVDDSJ). Protežu se u središnjem i vršnom dijelu brdskoplaninskog dijela Konavala. Ukupna starost im je od 160 do 200 milijuna godina. Čine ih tamnosivi i smeđi krupnozrnati kasnodijagenetski dolomiti koji u vršnim dijelovima sadrže relikte i tanje proslojke dolomitiziranih vapnenaca te rijetke tanje slojeve zrnatih vapnenaca. U vršnom dijelu Snježnice i u njenom zaleđu protežu se naslage vapnenaca i dolomita litostratigrafske jedinice gornje jure (VDGJ), u kojima su prisutni mikritni litotipovi u odnosu na zrnastije i rekristalizirane vapnence raspona starosti od 145 do 160 milijuna godina. Na prethodne slijede naslage centralnog brdskog dijela Konavala (pojas naselja Stravča i Duba Konavoska), koje spadaju u litostratigrafsku jedinicu donje krede (VDDK), starosti od 110 do 145 milijuna godina. Te su naslage heterogenog sastava, koje su taložene u specifičnim paleookolišima , sa velikom količinom zrnatih vapnenaca brečolikog habitusa, brojnih mikritnih intraklasta s dominantnim sparitnim cementom. b) primorski dio (Donja banda) Primorski dio tektonski je odvojen od brdskog područja. Između ove dvije cjeline proteže se Konavosko polje koje je potpuno različito po geološkoj starosti i sastavu. Primorski dio sastoji se od stijena najmlađeg dijela mezozoika, koje u obalnom pojasu prelaze u klifove, spilje i visoravni. Predstavlja jedinstvenu i homogenu litostratigrafsku jedinicu (GHFm), koja se sastoji od rekristaliziranih, dolomitiziranih vapnenaca i/ili dolomita s ulošcima vapnenaca svijetlo smeđih do sivih nijansi. Ukupna starost iznosi 75 do 80 milijuna godina. Između dva vapnenačka grebena (primorski i unutrašnji) primorskog dijela, od Cavtata do Molunta, nalaze se naslage crvenice (terra rossa) (Ets). Riječ je o udolini koja je oblikovana korozivnim procesom, pri čemu je trošenjem matične stijene nastao pokrov crvenice. Širina ovog pojasa iznosi 50 do 100 m. Naslage su sastavljene od željezovite gline i ilovine, koje su izmjenjene antropogenim utjecajem. Danas su većim dijelom obrađivane. U prijelaznom području prema Konavoskom polju nalaze se sljedeće strukture: a) na južnom obodnom dijelu Konavoskog polja naslage formacije vršnog dijela krede, tzv. „mastrichta“ (SFm) sa starosti od 65 do 71 milijuna godina, litološki predstavljene mikritima i biomikritima s brojnim bioturbacijama i/ili decimetarskim ulošcima fosilifernih rudostona; b) paleogenski foraminiferski-bioklastični vapnenci (PgFV) duž oboda polja. c) Konavosko polje Konavosko polje sastoji se od geološki najmlađih te po fizičkim i kemijskim karakteristikama specifičnih stijena. U središnjem dijelu polja nalaze se eocenski klastiti (EFI), koji dosežu i 150 m debljine. Njihova funkcija je hidrogeološka barijera budući da zadržavaju vodu i omogućavaju poljoprivredu i rast vegetacije. Najmlađi sedimenti su neogenske breče (Jbc) i kvartarne deluvijalno-proluvijalne naslage (Qdpr). Osim ravničarskog i rubnog dijela Konavoskog polja, gdje su najviše prisutni, pokrivaju i manja polja u kršu brdskog područja. Imaju debljinu od nekoliko metara, sa više ili manje vezanim klasititima, značajnog hortikulturno-agrarnog potencijala. |
Geološka karta Općine Konavle, Geološka karta Konavala
Izvor: Hrvatski geološki institut |
Klima
Na prostoru Konavala zastupljena je sredozemna klima (Cs tip1 ). Izloženost utjecaju mora i relativno niski reljef u karbonatno-flišnim stijenama s najvišom gorom u neposrednom zaleđu utječu na karakter klime. Maritimni utjecaji odražavaju se u višim temperaturama, manjim temperaturnim kolebanjima, nešto većoj količini padalina, kišovitijim jesenima od proljeća te prevladavanju maritimnih vjetrova. Kontinentalni utjecaji su slabi, uglavnom preko povremenih prodora hladnih vjetrova iz zaleđa. Ovo je osobito izraženo u višem, brdskom području Konavala. Osnovno obilježje klime su ugodna ili samo malo sparna ljeta te blago prohladne ili svježe zime. Srednja temperatura zraka u srpnju iznosi 24,6°C, dok srednja siječanska 9,0°C. Srednja količina padalina, najčešće u obliku kiše, iznosi 1 484mm, uz studeni i prosinac kao najkišovitije mjesece. Padaline su neravnomjerno raspoređene, s oskudicom u toplom dijelu godine. Ukupno je 313 vjetrovitih dana, od čega je najzastupljenije jugo (30%), potom bura (29%) i maestral (24%).
Hidrologija (Vode)
Zbod prevladavajućeg karbonatnog sastava (mezozojski vapnenci i dolomiti) i krškog karaktera zemljišta, gorje je unatoč dosta oborina bezvodno. Međutim, na nepropusnim fišnim stijenama Konavala razvijena je površinska riječna mreža. Glavne tekućice su Ljuta i Konavočica s jugoistoka, te Kopačica sa sjeverozapada. Sve imaju pluvijalni (kišni) riječni režim, što znači da im količina vode direktno ovisi o količini padalina. Ljuta je jedina tekućica sa stalnim tokom (protok 0,8 - 45 m³/s), dok Konavočica (protok 0 – 40 m³/s) i Kopačica (protok 0 – 10 m³/s) imaju karakter bujica. U toplom dijelu godine potonje tekućice presuše. Slivno područje riječne mreže rasprostire se unutar Konavoskog polja. Na njegovom južnom rubu, na najnižoj točki polja, nalazi se prirodni ponor, kapaciteta 20 m³/s, gdje se sva voda pristigla tekućicama proslijeđuje dalje u krško podzemlje. Zbog nesrazmjera između količine dotjecajnih voda i ograničene sposobnosti ponora da prime veliku količinu vode, prostor Konavoskog polja tijekom povijesti su ugrožavale sezonske poplave. Kako bi se to poboljšalo, 1958. godine do mora je prokopan kanal kapaciteta 60 m³/s, koji je omogućio odvodnjavanje velikih voda.
|
Čempresi, obilježnje konavoskog krajobraza
U okolici brojnih konavoskih sela rastu brojni šumarci čempresa, borova i mediteranske makije, prošarani vinogradima i maslinicima. |
PRIRODA
Vegetacijska područja
Sukladno klimatskim obilježjima, u Konavlima je prisutna mediteranska vegetacija. U fitogeografskom pogledu područje Konavala pripada eumediteranskoj zoni jadranske provincije mediteranske regije, u kojoj se kao klimazonalna vegetacija razvija šumska zajednica hrasta crnike (česvine) i crnog jasena (Fraxino orni – Quercetum ilicis). Svaka od reljefnih cjelina Konavala sadrži vegetaciju koja odgovara njenim ekološkim i društvenim prilikama.
Na primorskim vapnenačkim grebenima prevladava makija, koja je gušča i bogatija na unutrašnjem grebenu. Šumska područja nalaze se samo u Cavtatu, oko Močića te između Pločica i Vitaljine. Prevladava zimzelena šuma pinjola (Pinus pinea), alepskog bora (Pinus halepensis), čempresa (Cupressus sempervirens) i česmine (Quercus ilex). Ovaj se prirodni pokrov rasprostire i na grebenima koji dijele udubljenja u središnjoj udolini. Najveće područje priobalja prekrivaju sastojine crnog jasena i crnike (Fraxino orni – Quercetum ilicis), najčešće u obliku makije.
Na prostoru Konavoskog polja rasprostire se nekoliko vegetacijskih zona. Ovdje je prirodna vegetacija pretežito iskrčena, s obzirom da se radi o poljoprivrednoj površini. Na nižem vapnenačkom grebenu na jugozapadu raste makija, vrlo niska i rijetka te bez predstavnika visoke šume. Ovo je uzrokovano vapnenačkim sastavom zemljišta, strmim stranama, manjom količinom padalina te većom izloženošću buri na ovom lokalitetu. Idući prema sjeveroistoku polja nailazi se na sljedeće vegetacijske zone: poljoprivredna, močvarna i livadna zemljišta (naplavno zemljište), vinogradi, oranice i vrtovi (flišne padine), smokve, masline i šuma (rebra). Na strmim odsjecima dominiraju kamenar i žbunje. Na sjeveroistoku polja, kod Dubravke, na visini 500 - 600 m javlja se miješana šuma alepskog bora, primorskog hrasta, jasena, brijesta i dr.
Kroz Konavosko polje protječu tri vodotoka, od kojih je samo rijeka Ljuta stalni vodotok. Nekada je ovo polje zimi bilo stalno plavljeno, s razvijenim močvarama u blizini ponora.
U brdskom području, u zonama sa plodnim tlom, uzgajaju se krumpir, duhan, kukuruz i žito. Na preostalom, vapnenačkom zemljištu, u potpunosti dominira kamenjar te oskudni pašnjaci s rijetkim žbunjem te aromatičnim i ljekovitim biljem. Šumske površine rasprostranjene su uglavnom na zapadnom kraju, dok su na istočnom rijetke. Prevladava listopadna šuma crnog cera (Quercus trojana), a na većim visinama se javlja i cer (Quercus cerris), grab (Carpinus orientalis) i dr.
Snježnica je visoka gotovo 1300 metara, a na njoj prevladavaju mediteranska staništa, s nekoliko planinsko-mediteranskih (oromediteranskih) elemenata na samom vrhu.
Sukladno klimatskim obilježjima, u Konavlima je prisutna mediteranska vegetacija. U fitogeografskom pogledu područje Konavala pripada eumediteranskoj zoni jadranske provincije mediteranske regije, u kojoj se kao klimazonalna vegetacija razvija šumska zajednica hrasta crnike (česvine) i crnog jasena (Fraxino orni – Quercetum ilicis). Svaka od reljefnih cjelina Konavala sadrži vegetaciju koja odgovara njenim ekološkim i društvenim prilikama.
Na primorskim vapnenačkim grebenima prevladava makija, koja je gušča i bogatija na unutrašnjem grebenu. Šumska područja nalaze se samo u Cavtatu, oko Močića te između Pločica i Vitaljine. Prevladava zimzelena šuma pinjola (Pinus pinea), alepskog bora (Pinus halepensis), čempresa (Cupressus sempervirens) i česmine (Quercus ilex). Ovaj se prirodni pokrov rasprostire i na grebenima koji dijele udubljenja u središnjoj udolini. Najveće područje priobalja prekrivaju sastojine crnog jasena i crnike (Fraxino orni – Quercetum ilicis), najčešće u obliku makije.
Na prostoru Konavoskog polja rasprostire se nekoliko vegetacijskih zona. Ovdje je prirodna vegetacija pretežito iskrčena, s obzirom da se radi o poljoprivrednoj površini. Na nižem vapnenačkom grebenu na jugozapadu raste makija, vrlo niska i rijetka te bez predstavnika visoke šume. Ovo je uzrokovano vapnenačkim sastavom zemljišta, strmim stranama, manjom količinom padalina te većom izloženošću buri na ovom lokalitetu. Idući prema sjeveroistoku polja nailazi se na sljedeće vegetacijske zone: poljoprivredna, močvarna i livadna zemljišta (naplavno zemljište), vinogradi, oranice i vrtovi (flišne padine), smokve, masline i šuma (rebra). Na strmim odsjecima dominiraju kamenar i žbunje. Na sjeveroistoku polja, kod Dubravke, na visini 500 - 600 m javlja se miješana šuma alepskog bora, primorskog hrasta, jasena, brijesta i dr.
Kroz Konavosko polje protječu tri vodotoka, od kojih je samo rijeka Ljuta stalni vodotok. Nekada je ovo polje zimi bilo stalno plavljeno, s razvijenim močvarama u blizini ponora.
U brdskom području, u zonama sa plodnim tlom, uzgajaju se krumpir, duhan, kukuruz i žito. Na preostalom, vapnenačkom zemljištu, u potpunosti dominira kamenjar te oskudni pašnjaci s rijetkim žbunjem te aromatičnim i ljekovitim biljem. Šumske površine rasprostranjene su uglavnom na zapadnom kraju, dok su na istočnom rijetke. Prevladava listopadna šuma crnog cera (Quercus trojana), a na većim visinama se javlja i cer (Quercus cerris), grab (Carpinus orientalis) i dr.
Snježnica je visoka gotovo 1300 metara, a na njoj prevladavaju mediteranska staništa, s nekoliko planinsko-mediteranskih (oromediteranskih) elemenata na samom vrhu.
Biljni svijet
|
Na području Konavala prisutne su i brojne endemske vrste, poput hrasta oštrike iz zajednice crnog jasena i oštrike (Fraxino orni – Quercetum cocciferae), koji je zaštićen na temelju Zakona o zaštiti prirode. Potrebno je zaštiti i brojne druge vrste, kojima je prostor Konavala jedino stanište u Hrvatskoj: pošarskijev zvončić (Campanula poscharskyana) južno od Čilipa, grmasta glavulja (Globularia alypum) oko Popovića i na Konavoskim stijenama, zajednica šašike i putorije (Seslerio-Putorietum calabricae) duž vapnenačkih stijena i gromača i dr.
Padine Sniježnice pokrivene su sredozemnim ljekovitim biljem i raslinjem, pelinom, vrijeskom, grabom (Ostrya carpinifolia), smrijekom i makijom. S botaničkog stajališta Snježnica je značajna budući se na njoj nalazi jedini preostali lokalitet kritično ugrožene vrste mandragore (Mandragora officinarum), čiji se korijen od davnina povezuje s magičnim i ljekovitim svojstvima. Od ostalih ugroženih vrsta flore valja istaknuti ljiljan zlatan (Lilium martagon), kaćun (Orchis simia) te loptastu koprivu (Urtica pilulifera). Niže primorske padine na jugu prekrivaju tvrdolisne makije u mozaiku s borovim šumama koje su od nedavnog rata do danas uzastopno stradale u nizu požara. Gornji greben i niže vrhove većinom pokrivaju niže šikare crnograba (Ostrya carpinifolia), a u gorskim ponikvama i klancima su manje šumice balkanskog javora gluhača (Acer obtusatum). Oko najviših istočnih vrhova Sniježnice ima i visokih šuma hrasta sladuna (Quercus farnetto) koje su također dijelom izgorjele, a na najistočnijem vrhu Štedar je u Hrvatskoj jedino nalazište malobrojnog bora munjika (Pinus heldreichii), koji se odatle u većim šumskim plohama nastavlja istočnije na višem grebenu Orjena.
U Hrvatskoj je ima u Konavlima, ali je kritično ugrožena, prvenstveno zbog sakupljanja (tradicionalna medicina) i gubitka staništa. Korijen je otrovan, sadrži otrovne alkaloide, opojnog i halocinogenog djelovanja (atropin, skopolamin, apoatropin, hiosciamin), i neobičnog je oblika. Izbojci korijena podsjećaju na figuru čovjeka, pa se koristi i u ritualne svrhe i u vradžbinama. Ime je dobila spajanjem grčkih riječi, koje u prijevodu znače opasna za stoku. Mandragora je otrovna posebno dok raste, ali berbom i preradom se je dugi niz godina koristila u ljekovite svrhe, najviše za anesteziju. Njen korijen ima afrodizijska svojstva – produžuje seksualni čin, i povećava potenciju. Neke tvari u biljci izazivaju halucinacije, pa ju je Dubrovačka Repubolika koristila u špijunske svrhe. Nadrogirala bi osobu mandragorom, pa bi je ispitivala. U srednjem vijeku se kažnjavalo njeno ilegalno posjedovanje. Obično bi osoba uhvaćena s mandragorom bila optužena za vještičarenje. U svojim su je djelima spominjali Shakeaspeare i Macchiavelli. IZVORi: DUBROVNIK DIGEST, WIKIPEDIJA |
Dubrovačka zečina
Primjerak na Poučnoj stazi "Konavoske stijene"; Autor: Croq, Wikipedija Dubrovačka zečina (lat. Centaurea ragusina) Hrvatska endemska biljka iz porodice Asteraceae. Strogo je zaštićena. Rasprostranjenost Raste u Dubrovačkom području te na otocima: Mrkanu, Bobari, Dugom otoku, Kornatima, Čiovu, Šolti, Braču, Hvaru, Visu, Biševu, Brusniku, Svecu, Kamiku, Sušacu, Palagruži, Lastovu, Lokrumu i Mljetu. Izgled Snježno-bijele je boje i pustenasta izgleda. Stabiljka je u gornjem dijelu bez listova. Ovojni listovi su blijedozeleni i bijelopustenasti s malenim smeđim ili crnim privjescima. Cvjetovi su sumporasto žute boje. Plod je roška. Razmnožava se sjemenom. Ekologija vrste Raste u pukotinama okomitih karbonatnih obalnih stijena na ekspoziciji jug-jugozapad. Iznimno raste i na stijenama udaljenima od mora kao npr. na otoku Hvaru ispod vrha sv. Nikole. Prema Zakonu o zaštiti prirode iz 1969. godine zaštićena je na svim prirodnim staništima. |
Životinjski svijet
Istraživanjima je na području Snježnice zabilježeno 8 vrsta gmazova (7 ih je europski ugroženo), 4 vrste vodozemaca, 35 vrsta leptira te 20 vrsta skakavaca.
Konavosko polje, odnosno rijeka Ljuta i Konavočica koje kroz njega protječu, jedno je od rijetkih nalazišta europski ugrožene riječne kornjače (Mauremys rivulata) u Hrvatskoj, a dodatni mu značaj daje i činjenica da predstavlja vezu između populacija na hrvatskom teritoriju i južnih balkanskih populacija.
Konavosko polje, odnosno rijeka Ljuta i Konavočica koje kroz njega protječu, jedno je od rijetkih nalazišta europski ugrožene riječne kornjače (Mauremys rivulata) u Hrvatskoj, a dodatni mu značaj daje i činjenica da predstavlja vezu između populacija na hrvatskom teritoriju i južnih balkanskih populacija.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Gorski greben sadašnje Sniježnice povrh antičkog grada Epidaura (Cavtata) bio je već u rimsko doba dobro poznat pod imenom Mons Cadmeus ili starogrčki Kadmeos Oros, kao važan orientacijski putokaz starim pomorcima na južnom Jadranu pri plovidbi iz Otranta za Dalmaciju. Danas je u podnožju Sniježnice na jugozapadu glavno susjedno naselje obalni gradić Cavtat, a na jugoistoku lučica Molunat kao najjužnija u današnjoj Hrvatskoj.
Zbog toplije južne klime, masiv Sniježnice je naseljen sve do 800m visine. Najveće je visinsko gorsko selo Kuna Konavoska na južnoj padini, dokle ide nova asfaltna cesta i odakle se nastavlja markirani planinarski uspon na glavni vrh Sv. Ilija. Na sjevernoj visoravni u zaledju spram Hercegovine su još hrvatska brdska sela Duba, Stravča i više manjih pastirskih zaselaka, koji su nakon nedavnoga Domovinskog rata u Hrvatskoj uglavnom napušteni jer su dijelom razrušeni i okolica im je dosad još minirana.
IZVOR: WIKINFO
Zbog toplije južne klime, masiv Sniježnice je naseljen sve do 800m visine. Najveće je visinsko gorsko selo Kuna Konavoska na južnoj padini, dokle ide nova asfaltna cesta i odakle se nastavlja markirani planinarski uspon na glavni vrh Sv. Ilija. Na sjevernoj visoravni u zaledju spram Hercegovine su još hrvatska brdska sela Duba, Stravča i više manjih pastirskih zaselaka, koji su nakon nedavnoga Domovinskog rata u Hrvatskoj uglavnom napušteni jer su dijelom razrušeni i okolica im je dosad još minirana.
IZVOR: WIKINFO
Povijesni (historijski) pregled
Konavle
Karta Konalava, crtež; Autor: Vitelleschi, 1827. Izvornik se nalazi u Dubrovačkom arhivu |
Konavle 1954
Dokumentarna reportaža Obnova Konavala '91 - '95
Postavio: gruda.org; Datum objavljivanja: 2.4.2014. Opis: Video isječak o obnovi Konavala imena: "Konavle '91 - '95" |
Narodna baština
|
Konavoski vez
Konavoski vez je osnovni dekorativni element ženske nošnje ovog dijela dubrovačke regije koji se izrađivao na poprsnicama i orukavlju. Originalno je vezen svilenim koncem, domaće izrade, koji se dobivao od dudova svilca koji se posebno brižno i pažljivo uzgajao u svakoj konavoskoj kući i bojao prirodnim bojama. Strogo simetrični geometrijski motivi u bezbroj oblika najčešće su rađeni u crvenoj, crnoj i tamnozelenoj boji sa zlatnožutim obrubima. Imena dekorativnih motiva su simbolična, opisna ili prema sličnosti po uzorku, a motivi zavise o materijalu koji se upotrebljava, finoći izvedbe i mogućnostima primjene. Stoga se originalni konavoski vez vrlo lako i često primjenjuje na stolnjake, podmetače, zastore, ukrase kuće ili odijela. Konavoski vez poznat je po istaknutom koloritu, po profinjenom efektu koji stvara svileni konac, te savršenoj izvedbi koja ne dozvoljava greške. Do današnjih dana on u sebi nosi i čuva sve slojeve kulturnog i umjetničkog rukotvorstva regije u kojoj je ponikao. U staroj gradskoj jezgri Dubrovnika susrest ćete i vezilju odjevenu u originalnu konavosku narodnu nošnju kako marljivo veze oznake za knjige, stolnjake, jastučiće... koji mame da ih ponesete sa sobom, donoseći tako u svoj dom prelijepu i originalnu uspomenu. Konavoski vez zaštićen je kao hrvatsko kulturno dobro Postupak dokazivanja da izrada konavoskog veza zaslužuje status nematerijalnog kulturnog dobra trajao je nešto više od godinu dana. Nositelji projekta, Antonia Rusković Radonić i AR Atelier, Matica Hrvatska ogranak Konavle, Muzeji Konavle, KUD Ćilipi, KUD Stjepan Radić te osnovne škole Gruda i Cavtat, uspjeli su osigurati da se zaštiti umijeće izrade, što je puno bolje za očuvanje veza u budućnosti, nego da se zaštitilo samo ‘mrtvo’ povijesno tkivo. IZVORI TZ Dubrovnika; Konavoski vez zaštićen kao hrvatsko kulturno dobro. Općina Konavle, 10.7.2015. 
Konavoski vez
IZVOR: Turistička zajednica Dubrovnika |
VLAHO BUKOVAC, Konavoke
|
Tradicionalne aktivnosti
Stočarstvo
IZ STARIH ČLANAKA
Izgon blaga na Sniježnicu
Na južne dalmatinske planine S n j e ž n i c u i Jastrebicu stoka se izgoni na ljetnu ispašu iz obližnjih sela, a boravi na njima 5—6 mjeseci.
IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF)
Izgon blaga na Sniježnicu
Na južne dalmatinske planine S n j e ž n i c u i Jastrebicu stoka se izgoni na ljetnu ispašu iz obližnjih sela, a boravi na njima 5—6 mjeseci.
IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF)
Priče iz planine
Postoji još jedna zanimljivost vezana za Sniježnicu, a koja datira iz vremena Republike. Naravno, u to vrijeme nije bilo struje, samim tim ni hladnjaka, pa su stari Dubrovčani ljeti imali velikih problema s tekućinom koja je bila jako topla. Stoga su imali organiziranu službu koja je led dopremala upravo sa Sniježnice. Na ovoj bi se planini u stijenama udubili prostori zvani lednice, u koje bi se stavilo granje i slama da se led što duže održi. Led bi se do Cavtata konjima uvijek dopremao noću, odakle je brodovima dovožen u Dubrovnik. Nevjerojatno, ali istinito, taj se led čak i prodavao. Međutim, koristili su ga ponajviše plemići, a iz zapisa je vidljivo da su u ljetnim mjesecima dnevno koristili 170 kilograma leda. Strani dužnosnici, oni na najvišim funkcijama, za vrijeme posjeta Dubrovniku, bili su darivani komadima leda što se smatralo iznimnim poštovanjem. |
VLAHO BUKOVAC, Konavoka u zimskom ruhu
|
KONAVLE
Konavle se reljefno se dijele na:
(1) Konavoska brda smještena u oporom krškom krajoliku
(2) Donju i Gornju bandu, među kojima se proteže plodno Konavosko polje
(3) Obalni pojas: prostor strmih Konavoskih stijena s dva primorska mjesta; Cavtata i Molunta.
(1) Konavoska brda smještena u oporom krškom krajoliku
(2) Donju i Gornju bandu, među kojima se proteže plodno Konavosko polje
(3) Obalni pojas: prostor strmih Konavoskih stijena s dva primorska mjesta; Cavtata i Molunta.
Konavosko polje
Jugoistočni dio polja oko Ljute i Grude Konavle su krajnji jugoistočni dio Republike Hrvatske uz tromedju BiH i Crne Gore. To je kraj i najjužnija općina u Hrvatskoj i nalazi se u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. U sastavu općine su 32 naselja (stanje 2006): Brotnice, Cavtat, Čilipi, Duba Konavoska, Dubravka, Dunave, Drvenik, Đurinići, Gabrile, Gruda, Jesenice, Komaji, Kuna Konavoska, Lovorno, Ljuta, Mihanići, Mikulići, Močići, Molunat, Obod, Pavlje Brdo, Pločice, Poljice, Popovići, Pridvorje, Radovčići, Stravča, Šilješki, Uskoplje, Vitaljina, Vodovađa, Zastolje, Zvekovica.
|
Ime
Konavle su dobie ime po latinskoj riječi canalis, nekoj od njenih izvedenica canale, canavia, canabula ili istoznačnih lokalnih izraza konali, a odnosi na vodovodne kanale koji su od izvora u selu Vodovađa preko Konavoskog polja napajali vodom antički Epidaurum (današnji Cavtat). Konavli (starohrvatski naziv u jekavskoj čakavici; Konavlje (štokavski) Konavle (hibridno ime) Baština
Najpoznatiji spomenici i znamenitosti Konavala su: Sokolgrad, Franjevački samostan, Mauzolej obitelji Račić, Stećki, Kominate, Kuća Vlaha Bukovca, Zbirka Baltazara Bogišića i Pinakoteka Crkve sv. Nikole |
.jpg)
Konavle, turistička karta
KONAVOSKA BRDA
Viši unutarnji krševiti dio je na jugu ograničen gornjo-trijaskim dolomitnim odsjekom, grapskomrcinskim rasjedom na istoku i granicom prema Hercegovini na sjeveru. Ova cjelina zauzima oko 75 km. Pozadinskim brdskim krajobrazom dominira stjenovito gorje Snježnice s okomitim liticama u čijoj kamenoj strukturi prebiva niska vegetacija stijena. Brdski predio također je karakteriziran biljnim pokrovom koji je prilagođen ekološkim prilikama na tom oskudnom plodnom zemljištu (doci, kamenjar i oskudni pašnjaci te listopadna šuma crnog cera). Krajobraz viših predjela obilježen je atraktivnim prizorom čempresa utkanih u makijsku vegetaciju.
Stražišće (701 m)
|
U travnju 1996. američki Air Force Boing 737, prevozeći članove američke delegacije, srušio se kod vrha Stražišće (701 m). Poginulo je svih 35 ljudi, uključujući i američkog državnog tajnika za trgovinu, Ronalda Browna. Njima u sjećanje sagrađen je križ na mjestu njihove pogibije.
Na padini brda Stražišće, uz cestu koja vodi u Velji Do, nalazi se i vidikovac Sivi soko (KOORDINATE: 
Karta "Pješačke staze Ronad Brown"
IZVOR: Visit Cavtat-Konavle 
Na padini brda Stražišće
Na vidikovcu Sivi soko 
Pogled na Župski zaljev, panoramska snimka
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanović - Fjaka |
Pješačka staza RONALD BROWN (vrh Stražišće) Do vrha Stražišće vodi zavojita pješačka staza Ronald Brown, koja je, u stvari, u prošlosti bila stara austrijska vojna cesta. S vrha se pruža prekrasan pogled na Cavtat, Konavle, župski zaljev i Dubrovnik, a uz stazu se mogu vidjeti razne endemične biljne vrste, ali i pojedine zaštićene životinjske vrste. VREMENA USPONA: Cavtat - Velji do: 2 sata Velji Do - Stražišće: 35 min IZVOR: Visit Cavtat-Konavle 
Pogled sa Stražišća
Pogled u smjeru sjeverozapada, prema Župi dubrovačkoj i Dubrovniku 
Selo Velji Do
Pod vrhom Stražišće |
Kuna Konavoska
Sniježnica - vrh Sveti Ilija
NADMORSKA VISINA 1234 m
|
Sveti Ilija je najviši vrh brda Sniježnice i najviši u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Malo istočnije od vršne točke su kapela sv. Ilije (svetog Ilije Gromovnika) iz 19. stoljeća, građena od tesana kamena u stijeni, po kojoj je vrh dobio ime, jedna napuštena zidana baraka i komunikacijski odašiljač.
S najvišeg vrha Sniježnice pruža se pogled u dubinu na na Konavosko polje, zračnu luku u Čilipima, na Cavtat, otoke dubrovačkog arhipelaga Elafite, Mljet, Korčulu, Lastovo i poluotok Pelješac, na bosanske i hercegovačke visoke planine Čvrsnicu, Prenj, Velež, Zelengoru i druge, pa na crnogorske planine Durmitor, Orjen, Subru i Lovćen te na jugoistok do Komova i Prokletija. Prilazi vrhu: Sniježnica je danas izuzetno posjećena od strane planinara i ljubitelja prirode koji iz Kune Konavoske, sa 700 metara nadmorske visine gdje se ujedno nalazi i planinarski dom, kreću prema Ilijinom vrhu austrougarskim putem (mulijera, izgrađena zbog izvlačenja topova na planinu), odnosno obilježenim pješačkim stazama. Također, pješačkom staze se može krenuti i iz Mihanića prema Kuni konavoskoj, pa dalje na Sniježnicu. Do Kune Konavoske se dolazi cestom koja s Jadranske magistrale skreće lijevo u naselju Zvekovica, ako se iz Dubrovnika ide prema zračnoj luci. 
Naslovna fotografija
Pogled na najviši vrh Sniježnice 
Pogled s Orjena (vrh Buganja greda) na Sniježnicu
Ljubaznošću autora fotografije: Ivan Ivanković Fjaka |
Mihanići – Kuna Konavoska – Sv. Ilija 3 hIshodište za uspon na Sniježnicu je naselje Mihanići, 1 km prije Pridvorja, na istočnom rubu Konavoskog polja. Ako se dolazi automobilom, treba ići Jadranskom magistralom prema dubrovačkoj zračnoj luci i Čilipima do Zvekovice. Tu desno skreće odvojak za Cavtat, a 100 m prije lijevo skreće cesta kroz Gabrile i Mihaniće za Pridvorje. Iz Mihanića se za 1.30 h uspona stiže do osamljenog sela Kune Konavoske na pola uspona. Do sela se može doći i asf. cestom koja se odvaja oko 500 m iza pošte u Pridvorju, prije Lovorna (5 km uspona u oštrim zavojima do Kune). Od planinarske kuće u Kuni do vrha Sniježnice stiže se širokim građenim putom koji vodi do samoga vrha. Markacija na nekim mjestima krati građenu stazu. Metalni žig uzidan je na vanjskom zidu kapele, desno od ulaznih vrata. |
KONAVOSKO POLJE I GORNJA BANDA
Konavosko polje
|
Cjelina Konavoskog polja zauzima oko 75 km² središnjeg prostora regije Konavala i pruža se dinarskim smjerom (sjeverozapad-jugoistok) u dužini od 22 km s najvećom širinom od 6 km. Konavosko polje je udolina zatvorena sa svih strana. Granicu prema unutarnjem krševitom dijelu čini strmi odsjek koji se pruža iznad sela Obod na sjeverozapadu do sela Mrcine na jugoistoku. Poljem teku ponornice Ljuta, Konavoštica i Kopačica. Polje se odvodnjava tunelom, koji je 1958. probijen kroz primorski greben u blizini sela Popovići.
|
Arhitektonsko naslijeđe
U Gornjoj Bandi Konavala nalaze se zaseoci u kojima je moguće vidjeti primjere monumentalne zadružne arhitekture (npr. Miljanići i Uskoplje). Od ostalih kulturno-povijesnih spomenika tu se nalaze Soko-kula, strateški vrlo važna srednjovjekovna utvrda, smještena u brdskom prijevoju prema hercegovačkom zaleđu, kao i Franjevački samostan s crkvom sv. Vlaha u Pridvorju najveća je građevina u Konavlima podignuta od strane Dubrovačke Republike. . WIKIPEDIJA |
|
Konavoski Sokol grad
Ova uvrda smjestila se kod sela Dunave, nad Konavoskim poljem, pod krajnjim jugoistočnim obroncima masiva Sniježnice. Pored njega nalazi se seosko groblje i crkvica Male Gospe. |
Dunave
|
Sokol grad
Sokol grad ili Sokol kula, utvrda u mjestu Dunavama u Konavlima. Prvi sačuvani pisani spomen utvrde je iz 1391. godine, iako je utvrda ili njena preteča postojala i ranije. Riječ je o utvrdi bosanskih velikaša (prije njih tu je postojala ilirska gradina, te rimska i bizantska utvrda) koja je došla u posjed Dubrovačke Republike godine 1420., po prodaji Konavala. Od tad počinju kontinuirani radovi na njenoj dogradnji, preuređenju, pojačanju, naoružavanju i održavanju. Na području na kojem je utvrde nalaze se tragovi života stari 4000 godina. Preživjela je veliki potres 1667. godine. U pismohranskim spisima nakon 1672. više se ne spominje, što navodi na zaključak da je poslije te godine bila napuštena. Kako je to bilo uobičajeno kod napuštenih utvrda, okolni žitelji poslužili su se njenim kamenjem za izgradnju svojih kuća i ogradnih i potpornih međa, te ju tako dobrano razgradili. Ono što je od utvrde ostalo konzervirano je i kontinuirano se održava. U travnju 2013. utvrdu je potpuno obnovilo Društvo prijatelja dubrovačke starine (koje je od Crkve koja je posjedovala utvrdu otkupilo istu 1970.), te postala pristupačna posjetiteljima uz naplatu ulaznica. U prvih 9 mjeseci 2013. godine Sokol grad je razgledalo 5 800 posjetitelja. WIKIPEDIJA |
Sokol grad, tlocrt
IZVOR: Društvo prijatelja dubrovačke starine |
Pridvorje
Franjevački samostan, Pridvorje
Franjevački samostan s crkvom sv. Vlaha u Pridvorju najveća je građevina u Konavlima podignuta od strane Dubrovačke Republike.
Franjevački samostan s crkvom sv. Vlaha u Pridvorju najveća je građevina u Konavlima podignuta od strane Dubrovačke Republike.
Ljuta
Rijeka Ljuta
|
U zaštićenom prirodnom krajoliku rijeke Ljute nalazi se gornji tok rijeke, kao i sami izvor, te obnovljene mlinice i stupa. Radi se o iznimnom prirodnom i povijesnom lokalitetu. S obzirom da su Konavle bile glavna žitnica Dubrovačke republike, ovaj sustav mlinica na rijeci Ljutoj predstavljao je u to vrijeme glavni gospodarski pogon.
Uz rijeku Ljutu
Pješačke staze u izletištu uz rijeku Ljutu
|
DONJA BANDA I OBALNI POJAS KONAVALA
Pogled s vidikovca Sivi soko na padini Stražišća
Pogled na sjeverozapadni kraj Konavoskog polja, uz koje se nalazi naselje Zvekovica i dubrovačka zračna luka |
Ilirske kamene gomile
U brončano doba na prostor Konavala dolaze Protoiliri, a Iliri u željezno doba od 1000.g. prije n.e. Tragovi Ilira su do danas sačuvani u vidu kamenih humaka, tumula (lokalno ih stanovništvo naziva kamenim gomilama). Na prostoru Donje Bande nalaze se brojne ilirske gomile, a posebno su vidljive uz rub piste dubrovačke zrakoplovne luke. |
Cavtat
Pogled s padina Stražišća (vidikovac Sivi soko) na Cavtat
.jpg)
Cavtat, plan grada
|
Konavoske stijene
 Plaža PasjačaAutor: croq; Wikipedija Konavoske stijene strme su litice i poseban krajolik koji je najatraktivniji u blizini sela Popovići općini Konavle. Dosežu visine i preko do 200 metara, a u prosjeku stotinu - do dvjestotinjak metara. Nalaze na području između Cavtata i Molunta i jedinstvena su prirodna atrakcija na hrvatskom Jadranu, jer su jedini klifovi koij se protežu u neprekinutoj dužini od 20 km.
Tu se nalazi i uređena poučna staza kojom je moguć obilazak i šetnja. Uz tu posebnu ekološku stazu su postavljene oznake s prikazom brojnih rijetkih vrsta flore (s nekoliko endema kao primjerice dubrovačke zečine, drvenaste mlječike, grmaste glavulje i dr.) i faune ovoga područja. Pasjača Podno stijena kod sela Popovića, nalazi se i slikovita plaža Pasjača do koje je potrebno hodati uskim puteljkom uzl iticu. Treba biti posebno oprezan zbog odrona stijena, posebno nakon jačih kiša, a kako se radi o otvorenom moru, struje, vjetrovi i valovi mogu biti veliki i snažni. Plaža mijenja oblik, svake je godine drugačija ovisno o kretanju vjetra zimi ("zimski fotrunali") i utjecaju morskih struja. Nastala je 1955.-56. godine kada se probijao tunel iz Konavoskog polja prema Pasjači, kako bi se odveo višak vode iz polja, a zemljište iz močvarnog pretvorilo u plodno tlo. Bušilo se s obje strane istovremeno, a sav se materijal od iskopa bacao u more, podno stijena, kraj kupališta koje se zove Crvene bare, neposredno u blizini današnje plaže. Tu se nagomilalo veliko brdo kamenja i zemlje, koju su tijekom zime valovi i struje nanijeli na područje gdje se danas nalaži plaža. Kako je starim putem bilo teško doći do plaže, 1970. godine je lokalni Mjesni odbor donio odluku i organizirao bušenje i uređenje puta s druge strane, kuda se i danas dolazi na Pasjaču. Prvo su put gradila trojica ljudi iz sela, a onda su pozvani i rudari iz Bosne jer je trebalo i minirati dio stijena. I nakon 1956. plaža se redovito plaža nasipala materijalima od iskopa koji su bacani nedaleko od plaže i nanašani na plažu radom morskih struja. IZVORI: WIKIWAND: Konavoske stIjene; Pasjača: Biser Konavoskih stijena. DUBROVNIK.NET, 9.8.2015.. |
Konavoske stijene
Autor: croq; Wikipedija Pasjaca - Beautiful beach in Croatia near Dubrovnik - Piękna plaża w Chorwacji niedaleko Dubrownika
Autor: halik; Datum objavljivanja: 21.2.2016. |
Prevlaka
Poluotok Prevlaka zatvara ulaz u Bokokotorski zaljev i zbog svojih krajobraznih prirodnih vrijednosti i specifične mikroklime proglašen je parkom prirode. Nakon dugih desetljeća nedostupnosti, još od vremena Austro-Ugarske, zbog postojanja zatvorene vojne baze, danas je otvoren za posjetitelje. Utvrda na samom rtu Oštro, najjužnijoj ponti poluotoka i Hrvatske, izuzetan je primjer fortifikacijske arhitekture.
|
Sniježnica od Orjena
Pogled s Orjena na sjeveroistočne dijelove konavoske Sniježnice, čija je kamena masa dodatno naglašena u kontrastu s plavetnilom Jadranskog mora. AUTOR FOTOGRAFIJE: IVAN IVANKOVIĆ - FJAKA |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenjeRekreativni i brdski biciklizam |
Zemljovid:
ZEMLJOVIDI HGSS Sniježnica (HGSS)
GSS Turističko-planinarski zemljovid
1:20 000 Planinarski putevi,pješačke i biciklističke staze. |
OSTALE PRAKTIČNE INFORMACIJE
Smještaj
Planinarski domovi, kuće i skloništa
Planinarska kuća Škola Kuna Konavoska (721 m)
Planinarska kuća Škola Kuna Konavoska najjužnija je planinarska kuća u Hrvatskoj. To je bivša škola koju su članovi HPD-a Dubrovnik preuredili za planinarske potrebe nakon što su morali napustiti kuću obitelji Pavlić koju su koristili kao planinarsku kuću. Kuća ima struju, a voda je iz cisterne.
Otvorena je po dogovoru. Nije opskrbljena. Kućom upravlja HPD "Dubrovnik". Prilaz vozilom je asfaltnom cestom iz Pridvorja (počinje 500 m iza pošte u Pridvorju) 5 km do Kune Konavoske i planinarske kuće.
Otvorena je po dogovoru. Nije opskrbljena. Kućom upravlja HPD "Dubrovnik". Prilaz vozilom je asfaltnom cestom iz Pridvorja (počinje 500 m iza pošte u Pridvorju) 5 km do Kune Konavoske i planinarske kuće.
Ostali smještaj
IZVORI
|
WIKINFO: Sniježnica Konavoska
WIKIPEDIJA: Sniježnica Konavoska HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ - HRVATSKI VRHOVI: Sniježnica - Sv. ilija BOJANOVSKI, I.: Ad CIL III, 1741, Obod kod Cavtata (Epidaurum). Arheološka istraživanja u Dubrovniku i dubrovačkom području, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 12. Zagreb, 1987.; str. 101- 110.
CAMBI, N.: Antički Epidaur. Dubrovnik, n.s., god. XVII, br. 3, Dubrovnik, 2006., 185-216. GLAVIČIĆ, Miroslav: Epigrafska baština rimskodobnog Epidaura. Archaeologia Adriatica 11. 2008., str. 43-62 (PDF) KNEGO, Jurica, RUDEŽ, Zrinka, DUJIĆ, Romano: Izvješće o stanju u prostoru Općine Konavle. Naručitelj Općina Konavle. Izradio stručni tim IGH Urbanizam. Dubrovnik 2012. (PDF) LOVRIĆ, A. Ž.: Biljnogeografska raznolikost Konavoskog gorja izmedju Popovog polja i Jadrana. Zbornik 100 god. Zemaljskog muzeja BiH, str. 365 - 374, Sarajevo, 1989. ŠEGVIĆ, M.: Stanovništvo Konavala u rimsko doba. Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, Zbornik radova sa znanstvenog skupa "Konavle u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti" održanog u Cavtatu od 25. do 27. studenog 1996. godine, sv. 1, Dubrovnik, 1998.; str. 9-30. |
Prekogranični program Hrvatska-Crna Gora
Agroturizam Konavle
Udruga Agroturizam Konavle je nositelj svih aktivnosti na razvoju ruralnog turizma Konavala, te okuplja preko sto članova, odnosno okuplja cjelokupnu ponudu ruralnog turizma Konavala. Sve aktivnosti, na temelju prethodne dobre prakse i suradnje, Udruga Agroturizam Konavle provodi sa relevantnim institucijama u Republici Hrvatskoj, odnosno svojim partnerima. Razvoj i promocija ruralnog turizma u Konavlima, najjužnijoj hrvatskoj regiji, uvelike potiče pozitivne gospodarske, društvene i krajobrazne procese. |
