|
|
  |
|
KOČEVSKI ROG
Područje: Krške visoravni (planote) Slovenije i Hrvatske
Grupa: Grupa Kočevskog Roga
Država: Slovenija
Najviši vrh: Veliki Rog (1099 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.68526, 14.99496
Grupa: Grupa Kočevskog Roga
Država: Slovenija
Najviši vrh: Veliki Rog (1099 m)
Koordinate najvišeg vrha: 45.68526, 14.99496
O planini ...
|
|
UvodPlanina Kočevski Rog (Rog, njem. Hornwald) je dinarska krška visoravan (slov., kraška planota, planotasto pogorje) u Dolenjskoj, u jugozapadnom dijelu Slovenije. Njezine prirodne granice prema sjeveru, sjeveroistoku i istoku čine doline rijeke Krke, Radeščice, Črmošnjičice i Divjeg potoka. Na istoku se nalazi prostor Bele krajine. Na zapadu Koprivniško podolje, odvaja Kočevski Rog od Kočevske Male gore. Na sjeveru je Suha krajina, dok se u smjeru juga brdsko područje Roga nastavlja kao Poljanska gora. Grebeni Kočevskog Roga se protežu dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok u dužini oko 25 km i širini od oko 14 km. Prema Hrvatinu (1999.), Kočevski Rog u širem smislu (koji obuhvaća i Kočevsku Malu goru) dužine je 19-25 km, širine približno 18 km i površine oko 353 km2. Na istočnoj strani Kočevskog Roga se uz žužemberski rasjed nalazi izražen tektonski rub, koji je vrlo strm i nerazveden i ovdje su visinske razlike između Kočevskog Roga i dolina Krke i Črmošnjičice od 500 do 700 metara.
Najvišji vrhovi Kočevskog Roga dižu se iznad 1000 m, i to su: Veliki Rog (1099 m), Kopa (1077 m) i Mirna Gora (1048 m). Kočevski Rog je izuzetno rijetko naseljeno područje, s brojnim napuštenim i zapuštenim selima te prostranim kontinuiranim gustim šumama, koje uključuju i zaštićena prašumska područja (Rajhenavski gozd, Kopa i Pečke na Rogu). Na planini obitavaju brojne životinjske vrste vrste, među kojima su i najveće europske zvijeri medvjed, ris i vuk.. Iako je na ovome području dosta planinskih cesta, puteva i staza, orijentacija je otežana zbog gustih šuma. ENGLISH SUMMARY: Kočevski RogKočevski Rog or Kočevje Rog (German: Hornwald) or simply Rog is a karstified plateau in the Kočevje Highlands above the Črmošnjice Valley in southeastern Slovenia. The plateau is part of the traditional Lower Carniola region of Slovenia and of the Dinaric Alps. The highest area is the central part, with the 1099-metre-high peak of Veliki Rog. The plateau is densely forested. The only ski slope in Lower Carniola, Rog-Črmošnjice (or Gače) also lies on the Rog mountain. SOURCE: WIKIPEDIA |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Kočevske gore
Oglašavajte ovdje:
|
|
Bogatstvo šuma
Šume, poput ove, podno njegova najvišeg vrha Veliki Rog, gotovo u potpunosti prekrivaju Kočevski Rog. |
Ime
|
Pridjev "kočevski"
Naziv "kočevsko", "kočevski" ima kulturno, odn. povijesno porijeklo - pretpostavjja se prema riječi hoja (staro narodno ime za jelu), a prof. dr. Ramovš tvrdi kako je osnova imena i pridjeva Kočevje / kočevski u slovenskoj riječi hvočevje, odn. hočevje, što znači velika crnogorična šuma - ona koja se ovdje nekada prostirala. Iz toga možemo zaključiti kako su u srednjem vijeku riječju hočevje nazivali velike šume u ovoj regiji, i istodobno, kada se to ime ustalilo, da je područje bilo obraslo prostranom šumom s rijetko obrađenim imanjima i slovenskim naseljima. Osim u nazivu grada Kočevja, ovo se ime u ovome kraju sačuvalo i na drugim obližnjim mjestima, npr. selo Hočevje pri Črnomlju te Hočevje između gornje Krke i Dobrepolja. Mjesto Kočevje je kasnije, 1363. prvi puta spomenuo s njegovim starim njemačkim imenom Gotsche akvilejski patrijarh Ludvik della Torre. Kasnije se kao njemački naziv koristio oblik Gottschee. Naime, na Kočevskom su živjeli Kočevarji odn. Kočevski Nemci (Gottscheer), njemačka skupina stanovnika, čiji je njemački govor bio jezični otok unutar okolnog slavenskog područja, a njihovo je središte bilo Kočevje. Svoj su jezik, bavarski dijalekt kočevarščinu, sačuvali više od 600 godina, od njihovog naseljavanja oko godine 1330. sve do iseljavanja 1941. Na njemačkom je naziv Kočevskog Roga Hornwald (njem., horn = rog; wald = šuma). Pojam Kočevsko / regija Kočevska obuhvaća veće područje nego što je to sam Kočevski Rog ili Kočevsko polje. Središnji dio regije Kočevskog je Kočevsko polje. Pisanje Mnoge će zbuniti različito pisanje naziva Kočevski rog odnosno Kočevski Rog - pisanje velikim ili malim slovom "R". Ovdje prije svega treba navesti dvije stvari: Kočevski Rog se također još naziva i samo Rog, dakle u tome slučaju pisanje je obveznim velikim slovom, i drugo, ime najvišeg vrha gotovo se uvijek piše velikim "R" - Veliki Rog. Istovremeno, prema natuknici u Slovenskom pravopisu 2001 - SAZU i ZRC SAZU, Inštituta za slovenski jezik Frana Ramovša stoji: Kočévski róg -ega -a, neurad. Róg -a m, zem. i. (ẹ̑ ọ̑; ọ̑) v ~em ~u Dakle, prema slovenskom pravopisu piše se malim "r", ali je također navedeno kako je neslužbeno (slov., neuradno) pisanje velikim "R" - Rog. |
Po Kočevskom Rogu, njezinom središnjem i najprostranijem planinskom prostoru, nazvana je i šira brdsko-planinska grupa. Kočevski Rog u širem smislu čine tri reljefne cjeline (prema Habič i suradnici, 1990.): - Kočevski Rog, - Kočevska Mala gora i - Koprivniško odn. Rajhenavsko podolje. Za ovo područje su se ranije u stručnoj literaturi koristila imena Roško višavje (Melik, 1959.) ili Roško pogorje (Kranjc, 1990.), no ona se u kasnijoj literaturi nisu više koristila. Dakle, Kočevski Rog dao je ime cijelom Rogovskom gorju (Kočevski Rog u širem smislu), i unatoč više manjih nižih brdskih i položitijih dijelova (slov., podolja) s njima predstavlja jednu reljefnu cjelinu. U još širem smislu grupa Kočevskog Roga obuhvaća i nekoliko okolnih gorsko-planinskih grebena (Ribnička Mala gora, Poljanska gora, Spodnjeloška gora, i dr.) te podolja. |
|
Prostranstvo Kočevskog Roga
Pogled na prostrane šume Kočevskog Roga sa livade na sjevernom grebenu brda Vinica (1020 m), iznad napuštenog sela Gače |
ZEMLJOPIS
Reljef
|
Područje sjeku brojni rasjedi u dinarskom smjeru i okomito na njega, uz koje u se pojedini tereni uzdigli ili potonuli. Prisutne su također brojne velike navlake (šarijaži, slov. pokrovi) (Hrvatin, 1999.).
Zbog prevladavajućih karbonatnih stijena, velik dio površine ima krška obilježja. Razvijeni su brojni krški oblici poput krških špilja, ponikava, stožastih vrhova, suhih dolina, većih krških depresija i dr. (Gostinčar, 2009). Na geomorfološke procese danas prije svega utječe dotok od padalina - područje prosječno godišnje primi oko 1579 mm padalina (Hrvatin, 1999.). U razdoblju pleistocena je veći dio Kočevskog Roga i Kočevske Male gore bio na području između gornje granice šume (400 m n.v.) i sniježne granice (1300 m n.v.) i pod utjecajem periglacijalnih geomorfoloških procesa. Prevladavalo je intenzivno mehaničko raspadanje zbog niskih temperatura, a intenzivni su bili i procesi denundacije (svi destrukcijski morfološki procesi na reljefu) i soliflukcije (klizanje, lagano spuštanje rastresitoga pokrovnog sloja ili stjenovite mase niz padinu) (Melik, 1955.; Komac, 2006.). Posebnu su ulogu imali dolomiti, koji su za hladnih geoloških razdoblja bili nepropusni i omogućili površinske vodene tokove i time erozijsko-akumulacijske procese (Habič, 1968.). |
MORFOLOGIJA
Po mofološkim značajkama područje Kočevskog Roga i Kočevske Male gore možemo podijeliti u manje reljefne cjeline. Važna morfološka granica na istočnoj strani teče duž žužemberskog rasjeda uz gornji tok rijeke Krke, a na zapadnoj strani druga veća rasjedna zona prolazi kod Ribniško-kočevskog polja uz želimeljski rasjed. Veće reljefne jedinice rascijepljene su neotektonskim pomacima na manje, koje su različito izdignute ili potonule. Te su jedinice omeđene tipičnim tektonskim padinama (Habič i sur., 1990.). Kočevski Rog je prostrano gorje s obilježjima krške visoravni (slov. planotasto pogorje), koje na istoku graniči s dolinom Krke, Radeščice, Črmošnjičice i Divjim potokom, a na zapadu s Koprivniškim podoljem, na sjeveru prema Suhoj krajini, a prema jugu se nastavlja kao Poljanska gora. U uzdužnom, dinarskom smjeru, ova je visoravan duga 25 km, a u poprečnom smjeru 14 km (Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999). U dijelu Kočevskog Roga, između Koprivniškog i Črmošnjiškog podolja, izdvajaju se grebeni na istočnoj strani od najviše Pečke (910 m) i Rdečeg kamena (Rdeči kamen, hrv. Crveni kamen) i Kunča preko vrha Pogorelec (826 m), pa još niže visoravni Podstenik (Podsteniška planota) s najvišim Taborom (770 m) na zapadnoj strani i Sokolskim vrhom (711) m na istočnoj strani. Na istočnoj strani Kočevskog Roga nalazi se izražena tektonska rubna granica, koja je vrlo strma i neraščlanjena - ovdje su reljefne visinske razlike između visoravni Kočevskog Roga i doline Krke i Čermošnjice 500 do 700 m (Melik, 1959). Zapadni dio Kočevskog Roga je uži i malo viši. Kočevski Rog se prema jugu proteže se i na planinu Mirna gora (1048 m), a dalje na jug nastavlja se kao Poljanska gora (Melik, 1959; Habič i dr., 1990). Koprivniško podolje, ki se imenuje tudi Rajhenavsko podolje, je pas nižjega sveta med Kočevskim Rogom in Kočevsko Malo goro. Dolgo je približno 20 km (Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999). Prečno se v podolje med Kočevskim Rogom in Malo goro vriva hrbet Starega Brega in Grintovca, kjer so na površju zgornjekredne in eocenske neprepustne plasti. Podolje je najvišje dvignjeno med Rajhenavom in Koprivnikom, s prevala v višini okrog 750 m pa visi na obe strani (Habič in sod., 1990) Kočevsko Malo goro v grobem sestavljata dve v dinarski smeri potekajoči slemeni, dolgi 19 km in široki do 2 km (Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999). V reliefu Kočevske Male gore so izražene tudi stopnje, ki potekajo prečno na dinarsko smer. V nasprotju z Ribniško Malo goro je hrbet Kočevske Male gore širši in po dolgem prelomljen, kar se kaže v zajedi med Somovo goro (816 m) in Koflom (882 m) ter med Starim Brezjem in Gričem (953 m) (Habič in sod., 1990). Posebna strukturna, morfološka in hidrogeološka enota ob južnem vznožju Kočevske Male gore je nizek prečni hrbet Šibje med Mozljem in Knežjo Lipo, ki je dolg približno 6 km. Hrbet je zgrajen iz neprepustnih skrilavcev ter kremenovih peščenjakov in konglomeratov permske starosti (Habič in sod., 1990). Šibje v to raziskavo zaradi prevlade fluvialnega reliefa ni bilo vključeno. Planina Kočevska Mala gora je sastavljena od otprilike dva grebena koja se protežu u dinarskom smjeru, dužine 19 km i širine do 2 km (Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999.). U reljefu Kočevske Male gore izraženi su i dijelovi koji teku poprečno prema dinarskom smjeru. U odnosu na Ribnišku Malu goru, greben Kočevske Male gore je širi i po dužini prelomljen, što se vidi na spoju između Somove gore (Somova gora, 816 m) i Kofle (882 m) te između Starog Brezja i Griča (953 m) (Habič i sur., 1990). Posebna strukturna, morfološka i hidrogeološka cjelina na južnom podnožju Kočevske Male gore je niski poprečni greben Šibje između Mozlja i Knežje Lipe, dug oko 6 km. Njezin greben je izgrađen od nepropusnih škriljaca i kvarcnih pješčenjaka i konglomerata permske starosti (Habič i sur., 1990.). U Šibju dominira fluvijalni reljef.
|
Reljef grupe Kočevskog Roga,
s legendom
LEGENDA: (1) brda Suhe krajine (2) Raduljsko hribovje (3) Mala gora (4) Kočevski Rog (5) Koprivniško podolje (6) Kočevska Mala gora(7) Poljanska gora (8) Spodnjeloška gora |
Reljef grupe Kočevskog Roga
|
Pogled od utvrde Fridrihštajn na Stojni iznad Kočevja prema Kočevskom Rogu
Pogled sa Mirne gore preko planinarskog doma prema jugu na Poljansku goru (šumoviti greben u pozadini).
Lijevo dolje je selo Planina, a u pozadini se pruža Bela krajina. |
Istočni rub Kočevskog Roga strmo se spušta prema dolinama Krke i Črmošnjičice.
Izvor: Google Earth Veliki Rog
Autor: Denis Kriz Opis videa: Veliki Rog se nalazi u središtu beskonačnih šuma krške visoravni Kočevski Rog i s 1099 m nadorske visine je njezin najviši vrh. Vrh je također obrastao gustom šumom, no na njemu je izgrađen vidikovac (slov., razgledni stolp), s kojega se vidi velik dio Slovenije. Pod sammim vrhom su ostaci Auerspergove žage (imanja), napuštene pred 2. svjetski rat. U šokolici se nalaze i druge znamenitosti: partizanske šumske bolnice (Baza 20, Jelendol), črmošnjiška jela (slov., črmošnjiččka jelka), ledena jama na Kunču, jame poslijeratnh ubojstava (brezna povojnih pobojev). |
Geologija
|
Kao što je to slučaj na području visokih slovenskih krških visoravni (Kočevski Rog, Stojna, i dr.), Kočevski Rog i Kočevsku Malu goru gotovo u cijelosti grade stijene mezozojske starosti, i to stijene sva tri razdoblja: trijasa, jure i krede. Najmanje je trijaskih stijena (prije svega gornjetrijaski dolomiti), a ostalo su jurski i kredni vapnenci te u manjoj mjeri dolomiti. U manjoj mjeri javljaju se i terijarni (eocenski flišni) i kvartarni sedimenti. Stratigrafski i litološki slijed je na ovome području uobičajen: trijaski dolomit - jurski vapnenac - kredni vapnenac.
Ovaj litološki slijed trijaskog dolomita, jurskog vapnenca i krednog vapnenca je u potpunosti očuvan, a na površini prevladava donjokredni vapnenac, a ponegdje i gornjokredni (Premru i dr., 1977). Permske stijene, tj. nepropuni škriljavci, kremeni pješčenjaci i konglomerati se pojavljuju na području Šibja (jug Kočevske Male gore) između Mozlja i Knežje lipe. Ima još i tercijarnih i kvartarnih sedimenata. Na području Kočevskog su ponegdje, u formi manjih erozijskih krpica (npr. kod Rdečeg Kamna, Kunča te između Grintovca i Starog brega), očuvani klastični sedimenti senonske i eocenske starosti (Germovšek, 1953). Mrki ugljen kod Kočevja, koji je bio temelj razvoja rudarstva na ovome području, miocenske je starosti. |
IZVORI
GOSTNIČAR, Petra, STEPIŠNIK, Uroš; Geomorfološke značilnosti Kočevskega Roga in Kočevske Male gore s poudarkom na fluviodenudacijskem površju, Znanstvena založba Filozofske fakultete, Ljubljana, 2012. (PDF) GOSTNIČAR, Petra, Kontaktni kras v Kočevskem Rogu in Kočevski Mali gori; Dela 35 (str.27-44), 2011. (PDF) WIKIWAND, Kočevski Rog |
Tlo
|
Na karbonatnim stijenama razvijena su smeđa karbonatna tla, koja na strmijim padinama i izloženim lokacijama prelaze u plitku rendzinu (tip tla koje razvija na rastresitom karbonatnom supstratu, na lesu i lesolikim sedimentima). Površina tla većinom je diskontinuirana, jer je zbog prevladavajućih karbonatnih stijena površina prekrivena brojnim stijenjem. Tla su plitka s mnogo kamenja (slov., skeletna tla) i dublja su samo u pojedinim džepovima stijena, u nekim krškim depresijama (slov., kotanjama) i na dijelovima koje je uredio čovjek dugotrajnim pročišćavanjem stjenovite površine.
|
Klima
|
Klimatski uvjeti
Klima Kočevskog Roga i Kočevske Male gore je hladna i vlažna, i posljedica je miješanja alpskih, sredozemnih i kontinentalnih (panonski i dr.) utjecaja. Klima je oštra što se odrazilo i na malobrojnost stanovništva, ali i na biljni i životinjski svijet. Klima Kočevskog Roga i Kočevske Male gore razvrstana je kao podtip umjerene kontinentalne klime, to jest umjerena kontinentalna klima zapadne i južne Slovenije (Ogrin, 1996.). Jedina visinska mjerna postaja nalazi se na lokaciji Planina (740 m) u podnožju Mirne gore, a u nižim krajevima u okolici su i druge: Kočevje (464 m), Novo Mesto i dr. Na mjernoj postaji Planina zabilježena je u razdoblju 1961.-1990. srednja godišnja temperatura +7,7 °C, siječanjska/januarska -1,9 °C i srpanjska/julijska +16,9 °C. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 1579 mm, s maksimumom u ljeto i jesen, a minimumom zimi. Na području nizinske mjerne postaje u gradu Kočevju izmjerena je prosječna godišnja količina padalina od 1406 mm, srednja godišnja tempertura +8,3 °C, De Martonov indeks ovdje iznosi 77. Srednja siječanjska/januarska temperatura iznosi - 2,6 °C, a srpanjska/julska +18,1 °C. Generalno se količina padalina smanjuje od jugozapada, juga i zapada prema istoku. Zimi su padaline većinom u obliku snijega, koji se na površini zadržava poprečno 2 do tri mjeseca. (IZVOR: Slovenija: pokrajine in ljudje, 1999.) Osim što je najviše padalina na području Kočevskog roga i Poljanske gore (od 1500 do 1600 mm), na Kočevskom Rogu, na lokaciji Gače iznad Črmošnjica se zbog đužeg trajanja snježnog pokrivača razvio manji regionalni skijaški centar. Fitoklima* područja Kočevskog *Fitoklimatologija je dio klimatologije koji se bavi proučavanjem fitoklime, tj. prirodne ili umjetne klime najnižih slojeva zraka u kojima se nalazi biljni pokrov. IZVOR: Ohranjanje območij Natura 2000 Kočevsko LIFE Kočevsko, Analiza stanja gozdov na območju Natura 2000 Kočevsko, Kočevje 2015. (PDF) Od sedam fitoklimatskih tipova koji se javljaju u Sloveniji, na Kočevskom se miješaju dva tipa: mješoviti tip (temeljni tip visokog dinarskog gorja) i preddinarski-predpanonski fitoklimatski tip: 1. Prvi, fitoklimatski temeljni tip visokog dinarskog gorja obilježava dotok toplih vlažnih masa sa Sredozemlja, koje se pri porastu nadmorske visine u gorama ohlade i uzrokuju padaline s izraženim jesenskim maksimumom. 2. Preddinarski-predpanonski fitoklimatski tip obilježavaju temperaturni ekstremi karakteristični za kontinentalnu klimu te ravnomjernost padalina. Zbog navednog, kočevsko područje ima, usprkos blizini mora, hladno podneblje s mnogo padalina i naglim zatopljenjima i zahladnjenjima u zimskom razdoblju. Posljedica toga je i rana i kasna (sve do lipnja) pojava inja (slov., slana) pa i ledene kiše. Klima Kočevske prema De Martonovu indeksu spada u područje umjerene vlažne klime (indeks 50 – 100) pogodne za rast šuma. Područje Kočevske ima nadprosječno visoku količinu padalina u Sloveniji. Broj dana sa sniježnim pokrivčem prosječno je 55 do 65 dana (pr. Kočevje 2009. godine 48 dana). Broj kišnih dana se kreće između 103 i 140 dana, a broj dana sa svim padalinama između 131 i 150. Godine 2009. na meteorološkoj postaji Kočevje zabilježena su 152 kišna dana, po čemu je Kočevje bilo na prvom mjestu po broju kišnih dana u Sloveniji. U razdoblju rasta vegetacije padne na Kočevskom 650 - 900 mm padalina, što predstavlja 46 % - 64 % ukupnog godišnjeg prosjeka padalina (prosjek 1406 mm). Najmanje padalina je u veljači/februaru i ožujku/martu, a najviše u studenom/novembru. Posljednjeg desetljeća najkišovitiji mjeseci bili su ljetni svibanj/maj i lipanj/jun te listopad/oktobar i studeni/novembar. Poput padalina, za vegetacijski ciklus je povoljna minimalna (dnevna) srednja temperatura. Za rast šuma i sve autohtone vrte su povoljni uvjeti jer su padaline povoljno raspoređene tijekom vegetacijskog razdoblja. Međutim, posljednjih godina na vegetaciju sve više utječu zabilježena dulja sušna razdoblja (prouzokuju smanjenje vitalnosti drveća - napad insekta-nametnika potkornjaka odn. sušenje drveća općenito (jela), povećana ugroženost od požara), ili veće oluje sa snažnim vjetrom, tučom, i td. Kao i u većini Slovenije najhladniji mjesec je siječanj, a najtopliji lipanj. Klima na području Bele krajine IZVOR: Geografske značilnosti Bele krajine (PDF) Najistočniji dijelovi (Bela krajina) na području su subpanonske klime. Žumberačko gorje (slov., Gorjanci) sprječavaju prevelik utjecaj prodora hladnog zraka sa sjevera. Relativno česta topla razdoblja rezultat su jačeg utjecaja iz smjera Panonske nizine. Tako je srednja godišnja temperatura u Črnomelju +10,2 °C. Iznad niskog dijela Bele krajine proteže se izrazito topli vinogradarski pojas, do 400 do 450 m n.v. Za uzgoj poljoprivrednih kultura povoljno djeluje razmjerno visoka srdnja mjesečna temperatura u travnju/aprilu koja omogućuje rani početak rasta. Vegetativno razdoblje koje obilježavaju dani sa srednjom temperaturom iznad +10 °C traju u nizinskom dijelu Bijele krajine i nešto više brdskom pojasu oko 190 dana. Najveća opasnost za osjetljive poljoprivredne kulture su razmjerno česte magle i inje te ljetne tuče (grad). Ljetne tuče ioluje često pogađaju upravo vinogradsku regiju sjevernog rub Bele krajine. Središnja godišnja količina padalina je od 1200 do 1300 mm, s prvim maksimumom u jesen. Ranojesenska kiša također u određenoj mjeri otežava poljoprivredne aktivnosti. |
Klimogram meteorološke postaje Planina (740 m n. v.)
Izvor: Klimatografija Slovenije. Temperatura zraka za obdobje 1961–1990. 1995. Ljubljana, Hidrometeorološki zavod RS, 356 str. |
Vode (Hidrologija)
Litološka (stijene, kamenje) i tektonska struktura ovoga područja ima velik utjecaj na njegove hidrološke karakteristike. U krškom vodonosniku veći dio vode ponire duboko u krško podzemlje i površinski tokovi su vrlo rijetki. Prevladavajući smjer otjecanja vode je zapad-istok (Habič, 1989.). Zbog dosta homogene litološke strukture na tijek podzemnih voda (pa i tijek površinskih voda) najviše utječu rasjedi, točnije unutarnja građa zona nabora (Čar, 1982; Lapanje, 2000.).
|
Dobrodošli u zemlju šuma
Informativna ploča na lokaciji Žaga Rog ___________________________ |
Priroda
PRIRODA
Kočevski Rog je i danas prostor prostranih šuma, koje prekrivaju najveći dio njegove površine (91% prema izvoru: Raba tal za Slovenijo, 2011.). Šume su pretežito bukove i miješane jelovo-bukove, a najzastupljenije vrste su jela, bukva, smreka, gorski odn. planinski javor, gorski brijest, gorski jasen, lipa, divlja trešnja. U Kočevskom Rogu nalazi se i više šumskih i prašumskih rezervata (pr. prašumski rezervat Kopa i Rajhenavski Rog). U očuvanom okolišu obitavaju tri najveće europske zvijeri (vuk, medvjed i ris), kopitari, ptice grabljivice, sove i druge divlje životinje.
Biljni svijet
|
Vegetacija
Iako vegetacija područja istočno od Ribniškog i Kočevskog polja spada u preddinarsko fitogeografsko područje, iz njega se izdvaja brdsko-planinsko područje Kočevskog Roga i ono predstavlja otok dinarskog fitogeografskog područja unutar preddinarskog i smatra se dinarskim fitogeografskim područjem poput planinskih krajeva zapadno od Ribniškog i Kočevskog polja. Dinarsko fitogeografsko područje Dinarsko fitogeografsko područje obuhvaća visoke krške visoravni (slov., kraške planote) Dinarskog gorja, koje se od Slovenije dalje prema jugoistoku, preko granice potpuno razvijaju i šire na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Za dinarsko fitogeografsko područe tipične su dinarske bukovo-jelove šume (Omphalodofagetum). One se razvijaju na krškim grebenima i visoravnima, koji se šire u tipičnom smjeru SZ-JI, i na nadmorskim visinama od 500 do 1200 m. Karakteristika ove zajednice je njezina široka ekološka amplituda, koja omogućava prilagodbu mnogim lokalnim razlikama (Puncer, 1980). Prostrani šumski kompleksi formirali su se na području Roga i Kočevske Male gore. Iznad pojasa dinarske bukovo-jelove šume se nadovezuje šumski pojas bukve i javora (Acerifagetum), a na još većim visinama pojas (Adenostyloglabrae-Fagetum praealpino-dinaricum) dinarske visokoplaninske bukve s platnostolisnim žabnjakom (slov., platanolistna zlatica). |
Vegetacija u proljeće na sjevernoj padini Velikog Roga
|
|
Na prostoru bukovo-jelovih šuma javljaju se i šumske zajednice koje pokrivaju manja, nezonalna područja:
- Na stjenovitim vapnenačkim blokovima javlja se po stijenama dinarska jela (Neckero-Abietum), - Po dubokim vrtačama te krškim depresijama (slov., udorima), na stjenovitim svježim do vlažnim tlima šuma listopadnih stabala - obični jasen; slov., veliki jesen; lat., Fraxinus excelsior (Aceri-Fraxinetum), - U nekim vrtačama - koliševkama (slovenski naziv koliševka predstavlja kršku dolinu ili depresiju tj. vrtaču nastalu urušavanjem stropa, a koja je obrasla drvećem) šuma smreke (slov., smrekovje), a na karbonatnim stijenama na mrazištima još i dinarska šuma smreke (Piceetum subalpinum dinaricum; slov., dinarsko mraziščno smrekovje). Preddinarsko fitogeografsko područje Preddinarsko područje se neposredno nastavlja na dinarsko fitgeografsko područje i obuhvaća nizinski i brdski dio područja do nadmorske visine oko 600 m - ovisno o izloženosti suncu (ekspoziciji). Na južnim padinama ta je granica nešto viša, a na sjevernima niža. Čak je i ovo područje još uvijek bogato ilirskim-dinarskim vrstama, ali ovdje dominantne šumske zajednice su bukove šume. Na višim područjima je razvijena preddinarska šuma bukve - brdska šuma bukve tj. šuma bukve s velikom mrtvom koprivom (Lamio orvalae Fagetum), koja u nižim dijelovima prelazi u preddinarsku podgorsku bukovu šumu (Hacquetio-Fagetum) na dolomitima, te podgorske šume bukve i hrasta kitnjaka s bršljanom (Hedero-Fagetum) na ispranim tlima na vapnencima, i još niže preddinarsko-dinarska šuma hrasta i graba Querco-Carpinetum). Strme, sunčane i sušne padine te vrhove obrasta preddinarsko-dinarska šuma bukve i crnog graba (Ostryo-Fagetum), a još strmije padine termofilni sloj grmlja ili niska šuma crnog graba i crnog (tj malog) jasena - to je preddinarsko-dinarska šuma termofilnih lišćara (Querco-Ostryetum i Ostryo-Fraxinetum). IZVOR Ohranjanje območij Natura 2000 Kočevsko LIFE Kočevsko, Analiza stanja gozdov na območju Natura 2000 Kočevsko, poglavlje 1.4.5 Vegetacijski oris območja Natura 2000 Kočevsko, str. 16-19, Kočevje 2015. (PDF) |
Informativna tabla uz Jelku - Kraljicu Roga
|
Životinjski svijet
Na području Kočevskog Roga obitavaju tri najveće europske zvijeri (vuk, medvjed i ris), kopitari, ptice grabljivice, sove i druge divlje životinje.
Zaštita prirode
U Kočevskom Rogu nalazi se i više šumskih i prašumskih rezervata (pr. prašumski rezervat Kopa i Rajhenavski Rog).
|
Selo Planina
Nekadašnje selo kočevarskih Nijemaca Stockendorf na padinama Mirne gore danas se zove Planina. U njemu se nalazi crkva sv. Iliije uz koje je i staro kočevarsko groblje. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Zbog perifernog položaja, teške prometne prohodnosti, krševitog terena, brojnih šuma i povijesnog razvoja, kojega je osobito obilježilo iseljavanje Kočevara 1941. i 1942. godine, područje Kočevskog Roga i Kočevske Male gore ubraja se u najslabije naseljene krajeve Slovenije. Gustoća naseljenosti je samo 1,16 stanovnika/km2 (prema kombiniranim podacima Popisa stanovništva 2002. i 2011., te statističkih podataka za općinu Kočevje za 2008.).
Najvažnija gospodarska djelatnost u ovome kraju je šumarstvo i poljoprivredna proizvodnja za vlastite potrebe.
Najvažnija gospodarska djelatnost u ovome kraju je šumarstvo i poljoprivredna proizvodnja za vlastite potrebe.
Povijesni pregled
Plemićka obitelj Ortenburg je u prvoj polovici 15. stoljeća na područje Kočevske počela naseljavati njemačke kmetove, Kočevare (slov. množ., Kočevarji; hrv. množ. Kočevari), odn. Kočevske Nijemce (slov., Kočevski Nemci; njem. Gottscheer), koji su s vremenom asimilirali slovenske starosjedioce te kasnije doseljenike, i razvili svoj dijalekt Kočevarščinu (Göttscheabarisch, njemački: Gottscheerisch; engleski, Granish). Imenom šumskog kraja počelo se nazivati ovu skupinu stanovnika te je s vremenom iz "Hočevja" nastalo Kočevje (Gottshee), i kroz stoljeća je to ime podrazumijevalo njemačko naselje (naselja), a naziv Kočevar za čovjeka iz tog (tih) naselja. (Melik, 1959)
Nakon početka Drugog svjetskog rata, godine 1941. kada je područje pripalo Italiji, Kočevari su se masovno odselili u domove u slovenskom Posavlju (slov. Posavje - okolica Brežica i Krškog), tada u sastavu njemačkog Trećeg Rajha, odakle je prethodno bilo nasilno iseljeno više od 36.000 Slovenaca. Od toga razdoblja je Rog pretežito nenaseljen - napušteno je četrdesetak sela.
Prve skupine partizana se pojavljuju na Rogu već u 8. mjesecu 1941. godine. Kada je u svibnju/maju 1942. na Dolenjskoj, Notranjskoj i u Beloj krajini stvoreno veliko oslobođeno područje, Rog je postao središte pokreta otpora. Kod Kraljeg kamna je do kraja kolovoza/avgusta 1942. djelovalo i njegovo vodstvo. Tijekom ratne 1942. godine u Kočevskom Rogu tako je neko vrijeme bilo sjedište Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije, izvršnog odbora Osvobodilne fronte i glavnog štaba slovenskih partizanskih četa, tiskare i tehnike. Zbog talijanske ljetne ofenzive 1942. (znane kao "Roška ofenziva"), vodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta povlači se u Polhograjske dolomite - iako je već tada odlučeno da će područje Roga biti namijenjeno za smještaj partizanskih bolnica, radionica, škola, tiskara i skladišta, što je kasnije i učinjeno. Sagrađena je čitava mreža šumskih bolnica i naselje Baza 20, koje je danas, zajedno s dvije bolnice spomenik i turistička znamenitost.
Kočevski Rog je jedno od mjesta, gdje u najmanje pet jama i ponikava leže ostaci žrtava poslijeratnih smaknuća hrvatskih domobrana i ustaša, srpskih četnika i slovenskih domobranaca, koji su nakon rata bježali u Austriju i koje je britanska kopnena vojska vratila jugoslavenskim vlastima. Mnoga su od tih mjesta posljednje vrijeme uređena i označena, a na središnjem mjestu Pod Krenom izgrađena je nova kapela.
Na planini je uređeno i jedino skijalište na Dolenjskoj Rog-Črmošnjice odn. Gače.
Nakon početka Drugog svjetskog rata, godine 1941. kada je područje pripalo Italiji, Kočevari su se masovno odselili u domove u slovenskom Posavlju (slov. Posavje - okolica Brežica i Krškog), tada u sastavu njemačkog Trećeg Rajha, odakle je prethodno bilo nasilno iseljeno više od 36.000 Slovenaca. Od toga razdoblja je Rog pretežito nenaseljen - napušteno je četrdesetak sela.
Prve skupine partizana se pojavljuju na Rogu već u 8. mjesecu 1941. godine. Kada je u svibnju/maju 1942. na Dolenjskoj, Notranjskoj i u Beloj krajini stvoreno veliko oslobođeno područje, Rog je postao središte pokreta otpora. Kod Kraljeg kamna je do kraja kolovoza/avgusta 1942. djelovalo i njegovo vodstvo. Tijekom ratne 1942. godine u Kočevskom Rogu tako je neko vrijeme bilo sjedište Centralnog komiteta Komunističke partije Slovenije, izvršnog odbora Osvobodilne fronte i glavnog štaba slovenskih partizanskih četa, tiskare i tehnike. Zbog talijanske ljetne ofenzive 1942. (znane kao "Roška ofenziva"), vodstvo Narodnooslobodilačkog pokreta povlači se u Polhograjske dolomite - iako je već tada odlučeno da će područje Roga biti namijenjeno za smještaj partizanskih bolnica, radionica, škola, tiskara i skladišta, što je kasnije i učinjeno. Sagrađena je čitava mreža šumskih bolnica i naselje Baza 20, koje je danas, zajedno s dvije bolnice spomenik i turistička znamenitost.
Kočevski Rog je jedno od mjesta, gdje u najmanje pet jama i ponikava leže ostaci žrtava poslijeratnih smaknuća hrvatskih domobrana i ustaša, srpskih četnika i slovenskih domobranaca, koji su nakon rata bježali u Austriju i koje je britanska kopnena vojska vratila jugoslavenskim vlastima. Mnoga su od tih mjesta posljednje vrijeme uređena i označena, a na središnjem mjestu Pod Krenom izgrađena je nova kapela.
Na planini je uređeno i jedino skijalište na Dolenjskoj Rog-Črmošnjice odn. Gače.
Kočevari
|
Na slovenskom jeziku Kočevarji ili Kočevski Nemci (njem., Gottscheer; hrv. Kočevari, Kočevski Nijemci) su nekadašnja njemačka jezična skupina, koja je živjela na Kočevskom u Sloveniji, na njemačkom jezičnom otoku, sa središtem u gradiću Kočevju. Svoj jezik, bavarsko narječje kočevarščinu (staro visokonjemačko - althochdeutsch - narječje), očuvali su više od 600 godina, od njihovog naseljenja 1330. do iseljenja 1941. Danas ga na Kočevskom i u cijelom svijetu govori još vrlo mali broj ljudi i UNESCo ga smarta "kritično ugrženim jezikom".
U prva tri desetljeća 14. stoljeća plemićka obitelj Ortenburg (grofovi iz gornje Koruške) naselila je u krajeve oko današneg Kočevja njemačke kmetove iz Koruške i istočnog Tirola. Razlog tomu je bio što su se ti isti kmetovi ranije pobunili protiv svojih feudalnih gospodara, a vlasnici su trebali više kmetova na svojoj zemlji. Prostor koji je trebalo naseliti, a koje je prije njemačke kolonizacije skoro ostalo bez stanovništva, obuhvaćalo je površinu od oko 860 km² u 177 naselja. Kočevari su bili znani među slovenskim stanovništvom kao skromni, mudri seljaci koji su se bavili preradom drveta i sitnom prodajom (slov., krošnjarenje -> prema krošnji - pletenoj košari u kojoj su se prenosili sitni predmeti za prodaju) i po ovome kraju širili staklarstvo i obrt topljenja željeza. U drugoj polovici 19. stoljeća bilo je 28.000 Kočevara, što je bio povijesni maksimum njihova broja. Kasnije su se zbog siromašta mnogi iselili u SAD, a po osnivanju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine i zbog političkog pritiska na njemačku manjinu, godine 1940. je broj Kočevskih Nijemaca pao na tek njih 12.500. Nakon napada Sila Osovine na Jugoslaviju Kočevsku zaposjedaju Talijani. Zbog sporazuma Hitlera i Mussolinija, godine 1941. preselili su njemačko stanovništvo Kočevskog u slovensku Posavinu (Posavje - Krško, Brežice), koju bila okupirala njemačka vojska, i iz kojega su njemačke vlasti prethodno nasilno prognale oko 20.000 Slovenaca u Njemačku i u Srbiju. Samo se nekoilko stotina Kočevara uspješno oduprijelo preseljenju i neki od njih su se čak tijekom Drugog svjetskog rata pridružili slovenskim partizanima. Talijani su u tome ratu zapalili većinu tada već pustih kočevarskih sela. Godine 1945. Kočevari su bili prisiljeni napustiti Sloveniju, odn. Jugoslaviju. One koji nisu stigli pobjeći na vrijeme, jugoslavenske u vlasti, na temelju zaključaka AVNOJ-a razvlastile i potom prognale. Velik broj Kočevara je umro u sabirnim logorima, prije svega u Strnišču (Sterntal) i Teharju (Tüchern). U grad Kočevje i njegovu okolicu su nakon rata prije svih naselili Slovence, osim njih također i ljude iz drugih dijelova Jugoslavije. Većinu kočevarskih naselja, njih 112 od 177 nisu obnovili, a od 123 crkava na Kočevskom, preostalo je njih samo 28 (većina kojih je obnovljena nakon 2000. godine). Moguće je kako je nekih tisuću Kočevara ostalo u Sloveniji, od toga nekih stotinjak na Kočevskom. Zbog političkog pritiska nakon rata, većinom su napustili svoj etnički identitet. Tako je u posljednjim popisima stanovništva tek nešto više od dvadeset ljudi u općini Kočevje navelo njemački kao svoj materinji jezik. Pojedini Kočevari su se naselili i u Črmošnjičkoj dolini. Po ostvarenju nezavisnosti Slovenije potomci Kočevara osnovali su dva društva: Društvo Kočevarjev staroselcev (hrv., Društvo Kočevara trojedilaca) sa sjedištem u selu Občice (općina Dolenjske toplice), na krajnjem istoku njihovog bivšeg govornog područja, te god. 1994. Društvo Peter Kosler u Kočevju. Godine 2008. bio je osnovan Zavod za ohranitev kulturne dediščine Nesseltal Koprivnik. Godine 2012. bilu su osnovani Zavod za ohranitev kulturne dediščine Mošnice-Moschnitze i TD Pod Srebotnikom, a 2013. su se kočevarska društva (Peter Kosler, Zavod Nesseltal Koprivnik, Zavod Mošnice-Moschnitze, TD Pod Srebotnikom) povezali u Savez Kočevarskih društava (slov., Zvezo Kočevarskih društev), koji zastupa interese u Sloveniji živućih Kočevarja, odn. Kočevskih Nijemaca 
Jezični otok Kočevara godine 1878.
Izvor: Zeitschr. d. Deutschen u. Österreichischen Alpenvereins. Jg. 1878, str. 273 IZVORI
Wikipedija, Kočevarji Wikipedija, Kočevarščina Društvo Peter Kosler Zavod Moschnitze- Mošnice Zavod Nesseltal Koprivnik Društvo Kočevarjev staroselcev Dr. Mitja Ferenc: Kočevska – pusta in prazna Pokrajinski Muzej Kočevje Izgubljene kočevarske vasi, projekt Igor Mekina, Nemci, ki so bili partizani, Mladina, 27.2.2004. Lovro Kastelic, Kočevarji - Od pamtiveka pri nas, priznani pa nikoli; Slovenske novice.si, 7.8.2011. LITERATURA FERENC, M.; Kočevska, pusta in prazna - Nemško jezikovno območje na Kočevskem po odselitvi Nemcev; 2006. FERENC, Mitja; Nekdanji nemški jezikovni otok na kočevskem; Kočevje; Pokrajinski muzej, Kočevje, 2007. HAUFFEN, Adolf; Die deutsche Sprachinsel Gottschee, Geschichte und Mundart, Lebensverhältnisse, Sitten und Gebräuche, Sagen, Märchen und Lieder; K.K. Universitäts-Buchdr. und Verlags-Buchh, Styria, Graz, 1895. S. 19-33: Die Gottscheer Mundart. (OTVORI) HEBERLE, Gregor; Političnogeografska analiza nekdanjega kočevarskega jezikovnega otoka; diplomski rad, Univerza v Ljubljani, Ljubljana, 2008. Str. 80.KREN, Ludwig; TSCHERNE, Maridi; Gottscheerisch, 2001. MORIC, Anja; Usoda Kočevskih Nemcev - Ohranjanje identitete kočevskih Nemcev; diplomski rad, Univerza v Ljubljani, Ljubljana, 2007. (PDF) MORIC, Anja; Ohranjanje Kočevarščine, narečja kočevskih Nemcev, v Sloveniji, Avstriji, Nemčiji, Kanadi in ZDA - Razprave in gradivo; Revija za narodnostna vprašanja, br. 61, april, 2010, str. 88–115 (PDF) NOVAK, Irena; Zaklad, ki ga ne more nič nadomestiti, Dolenjski list, br. 9, 1. februar 2012 (kopija na Lokalno.si) ROM, Karl; Rebellion in der Gottschee (Roman); Amalthea Verlag; Zürich-Leipzig-Wien, 1938. SCHRÖER, Karl Julius; Wörterbuch der Mundart von Gottschee.; K. k. Hof- und Staatsdruckerei, Wien, 1870. (OTVORI) TROHA, Z.; Kočevski Nemci - partizani [fotografije Zdravko Troha, Pokrajinski muzej Kočevje, Arhiv Slovenije]; Slovensko kočevarsko društvo Peter Kosler; Ljubljana, 2004. TSCHINKEL, Hans; Grammatik der Gottscheer Mundart; Niemeyer, Halle a. S., 1908. (OTVORI) TSCHINKEL, Walter; Wörterbuch der Gottscheer Mundart; 2 Bände, Mit Illustrationen von Anni Tschinkel; Studien zur Österreichisch-Bairischen Dialektkunde; Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien, 1973. TSCHERNE, Maridi: Du höscht lai oin Hoimöt. Domovina je ena sama, Pesmarica pesmi v kočevarskem narečju; Društvo Peter Kosler, Ljubljana, 2010. TSCHERNE, Maridi; Beartərpiəchla - Göttscheabarisch-Kroinarisch, Kočevarsko-slovenski slovarček, Wörterbuch Gottscheerisch-Slowenisch; Zavod za ohranitev kulturne dediščine Nesseltal Koprivnik, Koprivnik/Nesseltal, 2010. TSCHERNE, Maridi; Skrivnostni varuh gozda - Dər gəhaimə Bautbuchchtar - Der geheimnisvolle Wächter des Waldes; Zavod za ohranitev kulturne dediščine Mošnice- Moschnitze, Stare Žage, 2014., dječja slikovnica u tri jezika. |
Janez Vajkard Valvasor, Kočevarji
Izvor: Slava vojvodine Kranjske (Ljubljana/Nürnberg 1689) Gdje se upoznati s tradicijom Kočevara? OBČICE - Društvo Kočevarjev staroselcev ima u Občicama svoje prostore, muzej i voćnjak sa starim voćnim vrstama. KOČEVSKE POLJANE - Zavod Mošnice-Moschnitze je u ovome selu uredio višenamjenski prostor ˝Dvorano Augusta Schaura˝, koji služi također i drugim društvima i organizacijama u općini Dolenjske Toplice. MOŠNICE - Zavod Mošnice je izdao dvije dječje slikovnice u slovenskom, kočevarskom i njemačkom jeziku, kuharicu kočevarskih jela i knjigu o arhitektonskoj baštini Kočevskih Nijemaca. Za školskih praznika priprema kreativne radionice za djecu s osnovama kočevarščine i ima dječju skupinu koja nastupa u kočevarščini. KOPRIVNIK - Zavod Nesseltal Koprivnik (općina Kočevje) ima u svojim prostorima, među ostalim, etnološku zbirku Kočevara i zbirku slika akademskog slikara kočevarskog porijekla Michaela Ruppea. Zavod turistima izdaje i apartman i priprema jednodnevne izlete po Kočevskoj. Kočevarščina danas
Iseljenjem kočevskih Nijemaca kočevarščina nije potpuno nestala. U Črmošnjiško-poljanskoj dolini se dalje razvijala, dobivala nove riječi, tuđice, posuđenice - za razliku od Kočevara koji su u inozemstvu i postupno napustili materinski dijjalekt i zamijenili ga njemačkim jezikom. Kočevarščina je zato izuzetno zanimljiva za one koji proučavaju sredjnovjekovne korijene njemačkog jezika. In der Gottschee/Kočevska 2011 1
Opis: Na Kočevskom (video na njemačkom jeziku) |
Baština
Soteska, Hudičev turn
|
Izgubljeni dio baštine Na cjelokupnom podruju Kočevske, tamo gdje su živjeli kočevarski Nijemci - kočevari (slov. Kočevarji) nekada je stajalo 123 crkava i kapela, koje su pripadale u 17 župa. Danas ih je ostalo samo 30-ak, jer su neke popravjene i rekonstruirane. Još danas je moguće naići na ruševine dijela od preostalih 95 uništenih crkava. |
Gastronomija
|
Kočevarska potica - Pobollitsə (pobolica)
Specijalitet blagdanskog stola kočevarske obitelji bia je pobolica, savijača od nekvasnog tijesta s nadjevom od jaja i maslaca. Recept za pobolicu (str. 55) i ostale recepte kočevarske kuhinje objavila je Maridi Tscherne u djelu Kuhinja Kočevarjev (PDF). |
Dolenjska, Bela krajina & Kočevsko-ribniško (Full HD)
Opis videa: Promocijski film turističke destinacije Jugoistočna Slovenija (Dolenjska, Bela krajina i Kočevsko-ribniško). |
Turizam
|
Zanimljivosti Lonely Planet 2012. godine na svojoj internetskoj stranici objavio izbor od 12 odredišta u Sloveniji, koje preporuča za posjet, među kojima je bio i Kočevski Rog. Označili su ga kao odredište "gdje se sreću medvjedi i lutaju duhovi partizana". |
|
Gače na Kočevskom Rogu
Rog-Črmošnjice (ili Gače), jedini je skijaški centar u Dolenjskoj. U podnožju padine vide se ostaci istoimeng sela Kočevskih Nijemaca - Kočevarja. Vrh u pozadini je Veliki Rog, najviši vrh Kočevskog Roga. |
|
Na Roškom pješačkom putu
Dionica Roške pešpoti, između Žage Rog (Roške pilane) i vrha Veliki Rog |
