SREDIŠNJI POJAS > PLANINE ZAPADNE BOSNE I DINARA > ŠATORSKO-GOLIJSKI VIJENAC > Šator
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veliki Šator (1872 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.1565, 16.5900
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veliki Šator (1872 m)
Koordinate najvišeg vrha: 44.1565, 16.5900
O planini
Uvod
|
Šator ili Šator planina je planina koja se nalazi istočno od Bosanskog Grahova i Grahovskog polja te čini dio oboda Grahovskog, Glamočkog i Livanjskog polja. Prema Jovanu Cvijiću to je bilo - široko zaravnjen planinski lanac ograničen krškim poljima dinarskog prostiranja - Glamočkim, Grahovskim i Livanjskim poljem. S ovog planinskog bila, diže se najviši greben s oštrim vrhom i golim, strmim stranama, piramidalnog oblika, po čemu je čitava planina dobila ime. Planina je otprilike 15 km duga (u smjeru istok-zapad) i 10 km široka u smjeru sjever-jug. Najviši vrh planine je Veliki Šator (1872 m n.v.; spominje se još i visina 1873; u Wikipediji se navodi 1875 metara) dok bi najniži dio bio Preodac (920 m). Ispod glavnog vrha leži Šatorsko jezero, na visini 1488 m. Najveća dužina Šatora iznosi 20 km a širina 11 km.
S vrha Velikog Šatora pruža se panorama zapadne Bosne: na severu Klekovača, Lunjevača, Javor i Srnetica, prema zapadu venac Dinare i Grahovsko polje, Vitorog, Cincar, Šatorsko jezero je biser planine Šator. U dubokom cirku, očuvano je jedno od najlepših dinarskih glacijalnih jezera, U bistroj, modrozelenoj boji, ogledaju se litice Malog i Velikog Šatora i Babine grede, koje opkoljavaju jezero sa sjeverne istočne i južne strane. ENGLISH SUMMARY: ŠatorŠator is a mountain in the Dinaric Alps, in the western part of Bosnia and Herzegovina. The name šator means "tent". The highest peak Veliki Šator is 1,872 m (6,142 ft) above sea level. Dimensions of the mountain are some 15 km (9 miles) in the west–east and 10 km (6 miles) in the north–south direction. The mountain area includes a mountain Šator lake, rich flora and fauna, numerous geomorphological and hydrological phenomena, as well as the aesthetic appearance in general. Šator rises some 1000 meters above high plains and vast karstic fields which surround it. These plains are among highest and most spacious karstic fields in the Dinaric Alps and certainly in Bosnia and Herzegovina. On the south is Livanjsko Polje field located some 700 m (2,297 ft) above sea level, which is over 50 km (31 mi) long. Šator rises from its north - north-west end. In the opposite direction, south - south-east, are Mount Staretina, peaking at 1,675 m (5,495 ft) above sea level, and Mountain Golija, 1,890 m (6,201 ft) above sea level. These mountains divide the Livanjsko field from the Glamočko Polje field. To the east is a huge grassy plain, which is around 1,000 m (3,281 ft) above sea level. To the north is deep valley where the Unac River emerge and Župica Lake. On the north-west is an 1,100-metre-high (3,609 ft) grassy plateau, and a 1,656-metre-high (5,433 ft) mountain of Jadovnik. The spacious and grassy Grahovsko Polje field is on the west, with an altitude above sea level of around 900 m (2,953 ft) meters. At the middle of the Grahovsko field is a small town of Bosansko Grahovo at an altitude around 861 m (2,825 ft) above sea level, a place which is a main approach to Šator. Šator peaks start rising with a sort of plateau 1,500 m (4,921 ft) meters above sea level, at the end of the dense forests of beech, fir and spruce. Those 5 peaks have a shape like tent and form a 10-kilometre-long (6 mi) string in east–west direction. That is almost perpendicular to most of Dinaric Alps mountains, which stretch in southeast–northwest direction. From a distance the whole mountain gives the impression of tent and that is how it got its name (šator = tent). The highest peak, on the western end, is Veliki Šator (Great Šator) which rises to 1,872 m (6,142 ft) above sea level, while somewhat isolated, on the eastern end, is Mali Šator (Mali Šator = English: Little/Lower Šator), slightly shorter at 1,768 m (5,801 ft). Two of the remaining three peaks exceed 1,750 m (5,741 ft) above sea level, while the third, the neighbor of Mali Šator, exceeds 1,800 m (5,906 ft) above sea level. South slopes of Šator are grassy, in spring covered with carpets of flowers. On the opposite, north side are steep cliffs and scree slopes (also: talus piles) and karst depression with lot of dwarf pine. Šator and area around the mountain were enormous pastures for thousands of cattle, which were driven from as far as Dalmatia, but are now almost depopulated. Šator is a tame mountain in general, in a sense, and therefore more suitable for family trips instead of serious mountaineering. A mountain road that reaches Šatorsko Lake at 1,488 m (4,882 ft) above sea level, grassy slopes, carpets of flowers and dense forests make this mountain attractive for visitors. SOURCE Šator. Wikipedia (en) Ime planine (etimologija)Planina je dobila ime zbog svog piramidalno-šatorastog oblika, koji tvori njegovih 5 najviših vrhova, i koji je nadaleko vidljiv i prepoznatljiv.
|
Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Šatora
|
ZEMLJOPIS
Reljef
Šator planina se uzdiže nekih 1000 metara od visoravni i velikih krških polja koje ga okružuju. Ova polja su među najvišima i površinom najvećima u Dinarskom gorju. Južno od Šatora širi se najveće od njih Livanjsko polje, za kojega kažu kako je najveće krško polje na svijetu, nadmorske visine oko 700 metara, preko 50 km dugo.
Prema jugu-jugoistoku od planine Šator nalazi se planina Staretina (1675 m) i još dalje prema JZ planina Golija (1892 m), a sve tri zajedno čine ulančani planinski niz. Istovremeno, ove planine razdvajaju Glamočko i Livanjsko polje. Prema istoku i sjeveroistoku od Šatora nalazi se prostran travnati plato, na nadmorskoj visini oko 1000 metara, a prema sjeveru udolina kod sela Preodac i kanjonski dio kojime prolazi rijeka Unac. Na sjeverozapadu od Šatora manja je travnata visoravan Tičevo (1100 m n.v.), a od nje daje prema sjeverozapadu se uzdiže planina Jadovnik i još dalje Bobara i Vučevo, sve do rijeke Une. Široko i travnato Grahovsko polje se prostire zapadno od planine Šator, na nadm. visini od oko 900 metara. Na sredini toga polja smjestio se gradić Bosansko Grahovo (oko 861 m n.v.), uobičajeno mjesto pristupa Šatoru. |
Grebeni i vrhovi
Najviši šatorski vrhovi uzdižu se iznad neke vrste visoravni, koja se prostire na oko 1500 metara nadmorske visine, gdje prestaju guste šume bukve, jele i smreke (smrče). Tih 5 najviših vrhova čine formu koja izdaleka podsjeća na šator i otuda i ime planini. Taj najviši greben dugačak je oko 10 km i pruža se u smjeru istok-zapad, što je izvjestan otklon u odnosu na tzv. klasični dinarski smjer pružanja (SZ-JI).
Najviši vrh na zapadnom dijelu toga grebena je Veliki Šator (1872 m), dok je na njegovom istočnom kraju, ponešto izdvojen od ostalih, Mali Šator (1768 m) Dva preostala vrha, od tih pet, viša su od 1750 metara, dok je preostali, susjedni Malom Šatoru, viši od 1800 metara. |
Geološka građa
U građi Šator-planine pretežu karbonatne stijene - vapnenci i dolomiti mezozojske starosti (trijas, jura i kreda). Trijaske naslage se većinom protežu na sjeverozapadnim stranama područja (gornji trijas - karnik), jurske naslage se prostiru u središnjem dijelu Šatora, a kredne naslage obuhvaćaju najveći dio prostora Šatora - više od 50%.
Klima
Područje Šatora nalazi se u graničnom pojasu kontinentalne i mediteranske klime. Otuda i klima ima zajednička obilježja oba tipa. U pogledu godišnje količine padalina područje se nalazi pod jačim utjecajem strujanja sa mora, nego pod utjecajem kontinentalnog strujanja, te količina padalina ukazuje na humidni karakter klime. Klima sa svojim čimbenicima (temperatura, vlaga, svjetlost, vjetar itd.) koji dolaze posredstvom atmosfere ima između ostalih faktora gotovo presudan značaj za formiranje zemljišnog i biljnog pokrivača.
Vode
Šator je jedina planina u okruženju koja obiluje vodom, što je u prošlosti doprinjelo razvoju stočarstva a Šatorski pašnjaci bili su nadaleko poznati. Na planini Šator nalazi se preko 350 izvorišta vode.
Rijeka Unac, desna pritoka Une, nastaje iz preko 350 vrela koja potječu s planine Šator. Šatorsko jezero je vrh te podzemne akumulacije koja se napaja sa šatorskog masiva. Vrela se skupljaju kod Preoca u tri potoka Šatorski potok, Brzica i Rijeka, od kojih, kada se spoje ispod Momčilove kule, nastaje Unac. Prvo Šatorski potok utječe u Brzicu, koja je nešto dalje pregrađena, od čega je stvoreno jezero koje je trebalo biti ribnjak. Brzica iz jezera nastavlja prema Rijeci, potoku koji dolazi iz dijela Preoca koji se zove Gorica. Rijeka nastavlja prema Momčilovom gradu gdje se sastaje s Brzicom i odavdje počinje Unac, krenuvši prvo kroz Klisuru Pojilo. |
Na Izvorima Unca - Bosna i Hercegovina - Dokumentarni filmovi o prirodi
Datum objave: 9.10.2014. Proizvodnja: Vision production TV Opis: Dokumentarni Filmovi Iz Seriala Druga Dimenzija by VISION production Na Izvorima Unca, Sator planina, Satorsko jezero, Preodac, Momcilova kula, Bosansko Grahovo, Drvar Bosanski reportazni filmovi. Kompletan Serial Druga dimenzija mozete pogledati na https://www.youtube.com/playlist?list... Šatorsko jezero - najzapadnije planinsko jezero u BiH / Dron.ba za N1
Autor: dron ba Datum objave: 6.7.2023. Opis. Šatorsko lake, Šator mountain Music composed by: prof. Alen Ruvić / DjRuvex |
PRIRODA
Biljni svijet
Biljne zajednice koje najviše obilježavaju planinu Šastor su: subalpinska šuma bukve, sastojine bora krivulja, te siparska i stijenska vegetacija.
Južne padine Šatora su travnate, u proljeće prekrivene mnoštvom cvjetnica. Na suprotnoj strani, najviši greben obilježavaju strme litice i sipari (točila) te krški oblici s klekovinom bora krivulja (klekovina bora, Pinus mugo). 1947. godine došlo je do velikog požara na planini, kojom prilikom su stradale čitave sastojine klekovine bora. Na Šatoru ima i runolista (Leontopodium alpinus). Njegov je pronalazak opisan 1933. godine. |
Šator planina - Prirodne ljepote BIH
Proizvodnja: FTV |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Narodna baština
Tradicionalne aktivnosti
Stočarstvo
U vrijeme postojanja zajedničke države, Dalmatinci-stočari su iz sinjskog i kninskog kotara izdizali s blagom u bosanske planine Šator i Vitorog. Padine Šatora bile su golema pasišta za tisuće komada stoke. Danas se na planini može sresti rijetko koji pastir, pa čak i rijetko koja osoba.
IZ STARIH ČASOPISA Udaljena stočarska kretanja sredozemnog tipa iz područja Šibenika i Knina u planine zapadne Bosne Pored hercegovačkih kretanja u Bosni i Hercegovini poznata su i udaljena kretanja sredozemnog tipa iz područja Šibenika i Knina u planine zapadne Bosne, prvenstveno na masive Šatora i Vitoroga. Stočari, koji su organizovani u veća društva, kreću u planine poslije »sv. Ante« (13. VI), a vraćaju se poslije »male Gospe«. Njihov put od Šibenika traje 5 dana, a vodi preko Drniša, Knina, Grahova do Peulja, odakle počinju uspon. Stočari iz drugih mjesta priključuju, se šibeničkim usput. Na povratku pasu ovce na ispasištima matičnih gospodarstava i na taj način sastavljaju ljetnu pašu sa zimskom. Problematika ovih stočarskih kretanja nije toliko složena kao problematika hercegovačkih. To se vidi već i po tome što između stočara i stanovnika krajeva kroz koje oni prolaze i gdje napasuju stoku nema takvih sukoba, kakvi izbijaju u Hercegovini. IZVOR ZDANOVSKI, Nikola: Stočarska kretanja. Radovi Šumarskog Fakulteta Univerziteta U Sarajevu 3 (4-5):117-43. Sarajevo, 1954. (PDF) |
Tradicionalna gastronomija
Gurmanske ćakule "Bosansko Grahovo"
Autor: gurmanske cakule |
PRIČE IZ PLANINE
Šatorsko jezero
AUTOR: Umberto Girometta Hrvatski planinar, 1935.g, broj 6 Malo koja zemlja može da se ponosi tako raskošnom raznolikošću prirodnih ljepota kao Bosna ponosna. Ponosne su doista njene čarobne prašume, ponosne su joj veličanstvene planine, dugi dolovi, prostrane livade, zeleni ukosi, brzice rijeke, silni slapovi, vilovite pećine, avetne provalije i sablasni ponori. Čitava joj je priroda uistinu ponosna, čime se, dabome gordi svaki Bosanac, koji je opet u stasu, govoru i navikama svojim ponosit. On shvaća, cijeni i ljubi divnu prirodu svoje zemlje, pak ti s ushitom priča o svemu onome, što ona u sebi i na sebi krije, a u želji da se i ti naužiješ njenih specifičnih atrakcija pa da je zavoliš kao svoju drugu rođenu grudu. Naročito ti rado priča o planinama: o Bjelašnici, Čvrsnici, Prenju, Vitorogu, Cincaru, Čardaku, Šatoru, Klekovači; zanosom ti govori o čarobnim prašumama, koje ih kite: o vitim jelama, stasitim omorikama i krošnjatim bukvama. Priča ti o zvijerima, koje te šume oživljuju, o jamama i pećinama, koja otvaraju u njima svoja tajanstvena zjala. Takva sam i slična pričanja više puta slušao prigodom svojih ekskurzija u Bosnu i na temelju razgovora sa kršnim Bosancima stvarao planove za daljnje ekskurzije, koje su mi uvijek, bez izuzetka, priuštavale takvih specifičnih atrakcija, kakvih uopće nisam mogao nikada zamisliti a kamo li ih, nakon dovršene ekskurzije, opisati. Jedne godine, kad sam se u društvu nekog seljaka iz Glamočke Krajine verao kroz prašume Čardak planine, započne on da mi s ushitom priča o čudotvornom nekom jezeru, koje se tamo, na zapadu Čardaka, a pod strmim stijenama Šatora nalazilo. U svome je pričanju bio upravo zanosan. Jezik mu je bio čist kao majčino mlijeko, a ukrasni pridjevi, s kojima je dočaravao ljepotu tog planinskog kraja takvi, da bi ih teško mogao u bilo kojem riječniku naći. Njegovo je pričanje, dabome, imalo svoj željeni rezultat, jer sam već naredne godine posjetio Šatorski sklop i do opojnosti se nauživao vajnih vidika, jezovitih strmina, zelenih šuma, hladnih izvora i nadasve čarobnog njegovog jezerca. Takva mi je ekskurzija, ma da sam je bio poduzeo sa Glamoča, odakle treba da se i iskušani planinar čestito umori, bila priuštila takvih užitaka i impresija, da sam je poslije par godina ponovno izveo u milom društvu nekolicine »Mosoraša«. O njoj ću da u kratko izvijestim, čime ću bar nešto pridonijeti popularizaciji tog idiličnog planinarskog kraja, koji je, žalibože, u planinarskom svijetu veoma malo poznat. Početna točka za ekskurzije na Šator planinu je selo Grkovci Njegove se raštrkane potleušice slikovito smjestile po sjeverozapadnom rubu Livanjskog Polja, uokvirenog sa zapada silnim strminama dinarskog Gnjata (1806 m vis.), Strmca (1435 m vis.) i Trpinca. Kroz selo prolazi državna cesta, koja iz Livna vodi u Bosansko Grahovo. Na samoj se cesti nalaze žandarska kasarna i šumareva kuća. U selu se nađe dobre mliječne hrane, a ljeti i ukusne janjetine. Za planinara, koji putuje iz Splita livanjskim autobusom, najzgodniji je prilaz u Grk ovce iz sela Prologa, odakle vodi uz rub polja prilično dobro utrt seoski put sve do sela Gubina, a onda cesta do Grkovaca. Vremenska udaljenost iz Prologa do Grkovaca iznaša 5 sati. Taj prilično dugi put inače je vanredno zanimljiv za pješaka, jer mu se redaju jaki motivi i kontrasti između nježnih pitomih oblika Livanjskog Polja i strogih nadasve strmih troglavskog masiva. Potonji se, dapače, nad Gubinom ukazuju u najopojnijoj svojoj veličanstvenosti, jer se troglavska stijena ondje ruši za više stotina metara duboko, stvarajući vanredmo jezoviti kompleks gudura, strmina i provalija, poznatih u narodu pod imenom »Vražji Vrtlovi«. Iz Grkovaca (710 m vis.) vodi oputina npravce na Mali Šator (1607 m). U početku se polako i postepeno diže vijugajući rubovima sad većih, sad manjih vrtača, obraslih pretežno jasenovinom i crnim grabom. Oputina se u visini od kakvih 1000 metara sve jače penje, dok bjelogorična stabla postaju sve to rjeđa, tako da se par stotina metara pod bilom Malog Šatora javljaju sami tusti pašnjaci, okićeni raznobojnim cvijećem. Bilo Malog Šatora je kamenito i prilično krševito. Kako na njemu nema jačeg drveća, otvara se odatle prostran pogled prema Livanjskom Polju i Buškom Blatu, pak prema Konju, Troglavu i Kamešnici. Daleko prema jugu zapažaju se čak i konture Prenja i Bjelašnice planine. Sa Malog Šatora vanredno je slikovit pogled i na dolinu Stedra potoka, koja sa sjeverne kotline Velikog Šatora lagano silazi prema Peuljama. Čitava je ta dolina bogato iskićena bjelogoričnom šumom, s čijim je zelenilom u jakom kontrastu sniježno-bijeli potočni materijal, koji u obliku sad većih, a sad opet manjih mrlja prikriva njen najdulji dio. Sjeverno od bila Malog Šatora razgonila se gusta bukova šuma, kroz koju vodi oputina sve do Velike Babine (1727 m). Sa Velike Babine spustaš se strmo po golom i jako krševitom terenu sve do južne padine Velikog Šatora, gdje se duboko udubio nekoliko oknastih vrtača i opružilo par plavljenih dolaca. Sa tih se vrtača vrši uspon na Veliki Šator po vanredno strmom i krševitom terenu, koji je na mjestima obrastao planinskom smrekom i skliskom travom, koja bitno otežava penjanje. Nekoliko stotina metara pod samim vrhom Velikoga Šatora (1872 m vis.) javlja se neprohodna klekovina bora, koja te sili da se nešto na niže spustiš, da je lukavo zaobiđeš pa da se istom onda po omanjim čistinama probiješ do samoga vrha, gdje ti, na pogled jezovitih strmina, u koje se ono prema sjeveru ruši, ustukne noga. Zaprepašten na očigled jedinstveno divlje, ali ne manje veličanstvene slike, poprimaš nehotice stav gmizavca i u takvom stavu promatraš silnu i duboku kotlinu, u čijem se najdubljem dijelu kao kristalno oko razlilo ubavo jezerce, sa čije se mirne površine čarobno zrcale jezoviti motivi sjevernih Šatorskih stijena. Po njima se vuku silni i tamni procjepi, strmoglavljuju se užasne provalije i ruše se ogromna točila, dok na njihovom podanku leži kaotički porazbacana sva sila ruševinskih gromada, što ti sve skupa dava sliku nekakvog ljutog napuštenog razbojišta. Pogledi sa Šatora prema jugu i jugo-istoku u jakom su kontrastu sa onima na sjeveru, jer k jugu i istoku pretežno prevladavaju vanredno nježni šumski motivi. Šume se u nedogled tamo prostiru pa izgledaju kao prostrana zelena mora, s kojih izbijaju poput otoka, otočića i grebena goli motivi kamenitih gorskih kosa. U tome zelenom moru sjatilo se na stotine hiljada vitih jela i stasitih omorika, te se čudno ispreplele raznovrsnim povijušama u želji, regbi, da čitava zelena zajednica bude jača i otpornija proti vremenskim nepogodama. Sa bila Šatora, koji se poput goleme zmije zavojito vuče od zapada k istoku, spuštamo se vanredno strmom vododerinom do Šatorskog Jezera, gdje se, nakon šestsatnog planinarenia, čestito odmorismo i okrijepismo. Iza toga smo izvršili pregledavanje jezera i njegovih izvora. Dužina jezera u smjeru NO-SW iznaša 250 metara, a širina mu je 120 metara. Raz njegove vode leži u nadmorskoj visini od 1488 metara. Najveća dubina iznaša 6 metara, što od prilike odgovara nagibu njegovih pristranaka. Temperatura jezerske vode iznašala je u junu 16 stupnjeva C, toliko od prilike kolika je i srednja temperatura kraja za dotični mjesec. Geomorfoloski posmatrano mora se Šatorsko Jezero smatrati kao ljevkasta naplavijena vrtača, koja je vjerojatno nastala u glacijalu, u doba naime kad su se ondje nagomilavale silne množine snijega, koje su u obliku omanjeg glečera plazile prema sjeveru i postepeno stvarale današnju prodornu dolinu, koja sa jezera vodi u Preodačko Polje. Sa zapadne strane jezera, nekoliko metara od njegove obale, izbija maleno vrelo, zvano Šatorsko Vrelo. Temperatura vrela iznašala je u julu 0.5 stupnjeva C. Nekoliko stotina metara sjeverno od jezera nalazi se drugo vrelo, zvano Bulino Vrelo, sa temperaturom od 2 stupnja C. Abnormalno niske temperature tih dvaju vrela jasno govore o njihovoj vezi sa kakvom »ledenicom«, dotično »snježnicom«, koje se na Šatoru u priličnoj množini javljaju. Šatorsko se Jezero u zimi potpuno sledi, pri čemu debljina leda dosegne do 70 cm. U jezeru ima pijavica, žaba, daždenjaka, močorada i komjaša vodoljuba. Seljaci su više puta kušali prenijeti u jezero žive pastrve i klenove, ali im je trud bio uzaludan, jer bi zimi uginule. U široj okolici jezera, po okolnim šumama, ima srna, vukova, lisica, divljih mačaka i kuna, zvanih »šatorka«. Katkada se sa Staretine planine i Međugorja doskita i po koji medvjed. Od zmija opazio sam poskoka i planinskog šargana. Šatorsko Jezero je u narodu na daleko poznato. Na Ilijino sjati se oko njega sva sila naroda iz Livanjske, Glamočke, Grahovačke i Petrovske Krajine u svrhu da se o ponoći u njemu okupa, a u dubokom uvjerenju, da će ga takovo noćno kupanje očuvati od mnogoga zla, naročito od zaraznih bolesti. U toj šarolikoj družbi, koja se tako barem jedamput godišnje čestito okupa, bude i osoba, koje boluju na očima i koje dolaze tamo da ovlaže bolesne oči vodom iz Bulinog Vrela, za koje se priča, da je dobilo ime po nekakvoj buli, koja je imala bolesne oči i izliječila ih vodom iz toga vrela. O Šatorskom Jezeru čuo sam ovu legendu: Bio je neki bogataš, gavan, koji je imao veliko stado ovaca. K njemu su dolazili mnogi prosjaci, za koje narod kaže, da su bili anđeli od Boga poslani, da kušaju ljude. Pošto je gavan odbio da im dade vune i mlijeka, to ga je Bog kaznio tako da je mjesto, gdje je živio, u zemlju propalo. Otuda je postalo jezero, a gavan se prometnuo u medvjeda. Nakon ručka uspesmo se sa Jezera na kosu, koja dijeli dolinu Šatora od one Babine Grede. Uspon je prilično strm i na gusto obrastao bukvom. Sa sedla kose, koje se dostizava za pola sata, otvara se divan pogled na Šatorsko Jezero, na vilovite sjeverne stijene Šatora, a naročito pak na jezovite strmine avetne Babine Grede (1862 m. vis.), koja je zbog svoje divlje modelacije daleko majestetnija od sjevernih stijena Velikog Šatora. Sa spomenute kose prodrijesmo vanredno romantičnom prodornom dolinom Šatorskog Potoka u Preodac (3 sata), koje te upravo ushićuje prostranošću i slikovitošću svoga polja, po kojem se valovito dižu mali plosni brežuljci, sve sami zeleni sagovi, okićeni raznobojnim cvijećem. Na sjevernom podanku polja diže se iz bujnog zelenila sura i strma hrid, s koje tajanstveno strše mrki ostaci Momčilove Kule, pod kojom zvonko žubori Poilov Potok. Iz Preodca popesmo se kroz vanredno slikovite šumice na Pičevo, a odatle se preko Crnaca i Penlja spustismo krševitim terenom u Grkovce (6 sati), odakle se motornim vozilima preko Grahova, Knina i Vrlike povratismo u Split, ushićeni neopisivim ljepotama, kojih se do opojnosti nauživasmo na ovoj lijepoj i vanredno poučnoj ekskurziji. |
Planine oko Glamoča (izvadak: Šator) Sakib Kliko IZVOR KLIKO, Sakib: Planine oko Glamoča. Naše planine, br. 3 1980., str. 70-72. (PDF) ŠATOR Ostavimo Glamoč, ostavimo njegova jezera u Busiji i Hrastu, ostavimo sve te spomenike i uputimo se put Šator-planine. Od Glamoča vodi moderni asfaltni put do Suhopolja (934 m), gdje je 1943. godine poginuo Ivo Lola Ribar. Na tom mjestu je sagrađen spo- men-dom i uređen park posvećen Loli. To je stjecište novih naraštaja, to je učionica gdje nastava nikad ne prestaje. Tu od spomen-doma na lijevu stranu se odvaja makadamski put što vodi za Šator. Put je jako dug i nezahvalno ga je proći pješice. I to se da riješiti uz pomoć Šumskog preduzeća »Šator«, iz Glamoča. Naime, ispred uprave preduzeća ujutro rano kreće autobus za radničko naselje Međugorje (Šator). Ni jedan putnik neće biti odbijen, pa tako ni planinari. Ako ste se odlučili za pješačenje, krenite markiranom trasom transverzale »Mladost« i za 4 do 5 sati ste na Međugorju. Ovdje je jedna od najvećih masovnih grobnica naše borbe: više od 2000 nedužnih ljudi ostavilo je svoje živote na toj planini. U više od dva metra dubokom snijegu izbjeglice su noću založile vatru. Borci su stajali i hodali u snu. Onda je stigao glas: Nijemci nadiru od sela Popovića! Sa svih strana su dopirali povici. Mnogo boraca i naroda ostalo je na vječnoj straži u ovoj planini i jezeru. Od Kosturnice na Međugorju kroz visoku travu stazom krećemo put Šatora (1872 m). Za izlazak na vrh bit ćete nagrađeni dalekim vidicima. Pred nama je kao na dlanu šatorsko prostranstvo: Crni Bat, Šatorska Lisina, Vrletna strana, Mali Šator, Kuso brdo i kao komad stakla što svjetluca na suncu, Šatorsko jezero. U daljini se plave vrhovi Klekovače i duga linija Dinare. Ono što će svakom posjetiocu Šatora ostati u dugom sjećanju je ledničko Šatorsko jezero na visini od 1450 m nad morem. Površina mu je 40.000 m kv., dubina do 14 m. Zahvaljujujući skladu priticanja i oticanja njegovih voda, razina mu je stalno ista. I gotovo nestvaran prozor: gore, 500—600 m snijegom pokrivene stijene Babine Grede, dolje plavetna voda okružena oniskim, durašnim travama. Kao plavo biserno oko trepavicama! Na vidiku tek poneko, munjama i gromovima opaljeno staklo bora. Oko jezera ima mnogo vrela. Najveće i po legendama najpoznatije je Bulino vrelo. Slijepa djevojka, tužna i kukava, došla je da se utopi u jezero. A kada je došla na prvo vrelo, umila se studenom vodicom. I, šta mislite? Odmah je progledala«. Dugo i ustrajalo žive legende. Sve na ovoj planini i ispod nje ima dugu povijest, korjene u tradiciji, trag u sjećanjima. Stoga ni najbolji majstor pera i kamere ne može sve zabilježiti. Zato Šator treba proći, vidjeti i osjetiti. I tko jednom osjeti ovu planinu, planinu želja i snova, planinu nad planinama, vratit će se ponovo na Šator i Šatorsko jezero, neće mu biti put ni dug ni naporan. |
Molitva šume
Djelatnici Šumarije Bosansko Grahovo su 2019. godine, u suradnji s Dnevnim centrom za djecu i mlade Livno, uz prilazni put Šastorskom jezeru, na planini Šator, postavili ploču sa stihovima libanonskog pjesnika Khalila Gibrana "Molitva šume".
Projekt je osmišljen i realiziran kako bi se skrenula pozornost na važnost očuvanja prirodnih blaga, posebice šuma.
Tekst pjesme "Molitva šume" glasi:
"Prolazniče! Kad pored mene prođeš i poželiš podići svoju ruku na mene,
pazi, nemoj me ozlijediti jer ja sam toplina tvog ognjišta u hladnim zimskim noćima,
prijateljski hlad koji štiti od ljetnog sunca,
moj ti plod osvježava grlo i gasi žeđ dok putuješ.
Ja sam sljeme tvoje kuće, daska na tvome stolu,
postelja na kojoj spavaš i drvo od koga gradiš,
tvoja lađa, ja sam držalica tvoje motike,
vrata tvoga obora, drvo tvoje kolijevke i mrtvačkog sanduka.
Ja sam kruh dobrote i cvijeće ljepote.
Prolazniče, slušaj moju molitvu 'Ne ozlijedi me'."
Djelatnici Šumarije Bosansko Grahovo su 2019. godine, u suradnji s Dnevnim centrom za djecu i mlade Livno, uz prilazni put Šastorskom jezeru, na planini Šator, postavili ploču sa stihovima libanonskog pjesnika Khalila Gibrana "Molitva šume".
Projekt je osmišljen i realiziran kako bi se skrenula pozornost na važnost očuvanja prirodnih blaga, posebice šuma.
Tekst pjesme "Molitva šume" glasi:
"Prolazniče! Kad pored mene prođeš i poželiš podići svoju ruku na mene,
pazi, nemoj me ozlijediti jer ja sam toplina tvog ognjišta u hladnim zimskim noćima,
prijateljski hlad koji štiti od ljetnog sunca,
moj ti plod osvježava grlo i gasi žeđ dok putuješ.
Ja sam sljeme tvoje kuće, daska na tvome stolu,
postelja na kojoj spavaš i drvo od koga gradiš,
tvoja lađa, ja sam držalica tvoje motike,
vrata tvoga obora, drvo tvoje kolijevke i mrtvačkog sanduka.
Ja sam kruh dobrote i cvijeće ljepote.
Prolazniče, slušaj moju molitvu 'Ne ozlijedi me'."
Preko dinarskih planina na Šatorsko jezero
Lačić-Roki Pero (Split)
IZVOR LUČIČ-ROKI, Pero: Preko Dinarskih planina na Šatorsko jezero. Hrvatski planinar, broj 8, 1938., str. 195-204. (PDF)
... Put nas je doveo do divne drage Medvid Potoka te do sela Čoslija, odakle smo državnom cestom proslijedili za Glamoč, gdje smo bili oko 2 sata poslije podne. Smještaj je ove bosanske varošice izvanredan. Glamoč se okupio oko ruševina stare turske tvrđave, a na rubu šarolikog istoimenog polja. Gornji mu dio sačinjavaju drvene muslimanske kućice, a donji najnovije kuće sa lijepim hotelom i čaršijom, oko koje, prekriženih nogu sjede stari muslimani i puše, dok jedan mlađi neprestano nosi iz male kavane turske kave i nudi ih.
Cestom, koja vodi mimo hotela, došli smo za nekoliko minuta do čarobne Busije. Nemoguće je opisati ljepote one sočne zelene doline, nad kojom se dižu visoke planine, obrasle sve do vrhova gustom crnogoricom, a sredinom koje teče bistri i hladni potok. Od tog se mjesta teško odijeliti. Nikad ga se ne možeš nagledati i nadisati se njegovog svježeg i mirisavog zraka. Dva smo se puta toga popodneva navraćali u Busiju i još bi bili, da nije pala noć i postalo dosta hladno. U gostionici, gdje smo otsjeli, pogodili smo se sa poznatim vodičem, zvanim »Bili«, koji nam je obećao, da će nas slijedećeg dana za 50 dinara, voditi kroz Staretinu planinu na Šatorska Jezera.
Po dogovoru smo oko 4 sata u jutro krenuli prema Šator planini. Ostavljamo Glamoč, prolazimo mimo Krstanovića pilane, te kod Čoslija skrećemo sa ceste, da se šumskim kolnim putem uspnemo do pod Brezovaču (1122 m). Uto se iza Vitoroga pomolilo sunce, stvarajući pri tom jedinstvenu harmoniju boja neba, šuma, vrhova, te selima načičkanog polja. Prolazimo Sečin Dolom, gdje smo, skrativši put, išli pravcem prema Gradini. Put nas vodi zelenim livadama, koje sa juga graniče jednom šumom. Prolazimo dolove, odakle nam se otvorio pogled na veličanstvene sjeverne stijene Troglava. Nešto niže kote 1241 skrećemo sa kolnog puta u lijevo, skrativši pri tom veliki zavoj, što čini put. Oputina nas dovede do omanje vrtače, obrasle bukvom, arišem i jasenom. U dubokoj sjeni, u dnu vrtače, diže se košara. Bila je sasvim prazna. Dobro smo je razgledali, jer je to bio prvi put, da je iz bliza gledamo.
Taj zimski planinski stan građen je od drva. Razdijeljen je u dva dijela. U donjem nižem stoji blago, a pod visokim i šiljastim krovom sijeno. Uz košaru se nalazi mala drvena koliba, u kojoj stanuju čobani. Pred njom leži izdubeni panj, iznutra nagoren, a u kojemu bude pitke vode. Ove košare ne bi zbog svoje nečistoće uopće mogle poslužiti planinarima za noćenje. U najvećoj bi se nuždi ipak mogli sklonuti, ali o spavanju ni govora, jer se tome protive brojni insekti. Nakon odmora idemo prema Dugodolu, za kojeg smo svako malo vremena pitali našeg vodiča: »Koliko još ima do njega?«
Za ne puna pola sata ulazimo u Dugodol. Desetak kilometara duga dolina, između Staretine i Bukove Kose, puna je prekrasnih i raznoličnih motiva. Dno doline obraslo je bujnim ukosima, a pristranci šumama jele, smreke i bora. Često nailazimo na košare, koje daju kraju još šarolikiji izgled. Trava nam seže preko koljena. S užitkom koracamo naprijed i žao nam je što već po malo ostavljamo ovu jedinstvenu planinsku dolinu. Međutim se naše žaljenje brzo pretvorilo u novo veselje. Ušli smo uskoro u veličanstvenu šumu, kojom Dugodol graniči sa sjeverne strane. Čim smo u nju ušli, sjeli smo da se odmorimo, pri čemu nam je naš »Bili« pripovijedao o postanku Šatorskog Jezera i o Bulinom Vrelu.
Uvjerljivo pričanje starog muslimana, pod debelom sjenom gorostasnih jela, djelovalo je tako, da nam je izgledalo, da je sve ovo oko nas samo priča. Pod dubokim dojmom strahopočitanja krenusmo sa našim vodičem dalje, ushićavajući se sve više nenadmašivim motivima ove prašume, u kojoj još i danas ima dosta medvjeda. Ne znamo na koju bi stranu gledali. Oko nas visoke jele, ni vrha im ne vidimo, truli panjevi, stabla oborena gromom ili težinom snijega, isprepletene grane, neobično debela debla obrasla mahovinom i trudovima, tajanastveni glasovi iz daljine, tračak sunca na omanjoj čistini i t. d. i t. d. Sve ovo daje pravu sliku bosanske prašume i udivljenje dolazi do kulminacije. Prava bi šteta bila za svakog posjetioca Šator planine, kad ne bi ovim putem prošao ili na polasku ili pak na povratku.
Ovuda smo prodirali puna 2 sata, nakon čega smo bili na omanjim ukosima, da za kratko vrijeme uđemo ponovno u sasvim netaknutu šumu Međugorje. Kad smo izašli izn je, ugledasmo gole pristranke Šator planine i sedlo, na koje smo imali doći. Zaobilazeći brojne vrtače uspesmo se na greben između kota 1842 i 1736 te napokon ugledasmo naš cilj Šatorsko Jezero.
Jedinstvena slika planinske raznolikosti i romantike. Sa južne, istočne i sjeverne strane rušile su se veoma strme, čak i okomite padine Šator planine prema dubokoj kotlini, u čijem se dnu razlilo bistro jezerce, okruženo sa svih strana mnoštvom urušnog materijala, a sa zapada pitomom bukovom šumom. Jeza te spopada, kad ugledaš raspucane okomite stijene vrhova, koje prelaze u ogromna točila, isprekidana klekovinom bora. Stali smo se lagano, kao s nekom pobožnošću, spuštali prema jezeru. Putem smo snimali i za kratko vrijeme bili kod neobično hladnog vrela. Temperatura vrela iznaša usred ljeta 0,5° C. Drugo je vrelo pokraj ovoga malo toplije, ali se svejedno ne da držati ruku u njemu, dok se napuni boca.
Ovdje smo namjeravali prenoćiti kod čobana, ali nas je naš »Bili« upozorio, da tu u šumi ima nekakova nova lugarska koliba, u kojoj bi se, ako nije zatvorena, dalo ugodnije sprovesti noć. Na našu sreću bila je otvorena, te mi uđosmo u nju, da se sada pošteno odmorimo i okrijepimo. Ova je koliba građena od balvana, a ima ognjište, ležaj od dasaka, klupe i stol. Inače je veoma čista. Mi smo se brzo snašli u našem hotelu, razmjestili stvari iz naprtnjača na stelažu, postavili stol i jeli, dok je naš stari zapalio na ognjištu veliku vatru. S mišlju da ćemo spavati na golim daskama bili smo odmah pomireni, jer je ipak bilo bolje ovako, nego spavati u čobanskoj kolibi, koja još nije bila ni pokrivena, pošto su tek dan prije stigli sa stokom u planinu. Prije večere smo išli pogledati Bulino Vrelo, koje se nalazi na sjeverozapadnoj strani jezera, a za tim opet natrag k jezeru, da ga još jednom prije noći vidimo. Na malom smo se humku, odakle opazismo jezero, upravo ozbiljno preplašili: pod nama je zjapila nenadano užasna dubina sa okomitim padinama. Stali smo, dok se, nakon prvog utiska, nismo sjetili, da je to odraz Šatorovih stijena u tihom jezeru. Nitko ne bi vjerovao, kako se u predvečerje na tom mjestu dade lako prevariti. Posljedica je to dubokog utiska, kojega ovaj neobično romantičan kraj ostavlja na svakog gledaoca.
Još se na stijenama odražavalo rumenilo zapada, kad smo krenuli da posjetimo čobane i da dobijemo od njih mlijeka i sira. Tu smo morali dugo čekati, dok se svrši obična procedura sa mlijekom i ovcama, kojih je bilo nekoliko hiljada. U ugodnom razgovoru dočekali smo 9 sati, a onda, sa darovanim mlijekom i sirom, krenusmo natrag prema našoj kolibi. Sada smo imali prilike vidjeti nešto što se teško zaboravlja, nešto što napunja dušu djetinjskim strahom i nosi misli u neku čudnu i neprotumačivu daljinu. Sa lijeve nam strane mračna bukova šuma, iz koje dopirahu tajanstveni glasovi noćnih grabljivica. Uz njen rub poleglo veliko stado ovaca, pokraj kojeg se dizahu visoki platneni jezici vatre, što je čobani zapališe da zastraše vukove. Jedan čobanin ispod glasa pjeva, a drugi ga frulom prati. Sve je okolo u zanosu. Ovce miruju, veliki glamočki psi leže, umukli su i samo prate n'asj svojim oštrim pogledom. Na istoku tamne okomite stijene planine strše prema zvjezdanom nebu i daju kraju još ozbiljniji značaj. Prema kotlini struji hladni zrak, kao da nas hoće potsjetiti, da smo na visini od oko 1500 metara. Ulazimo lagano u šumu, gdje je naša koliba i za čas ugledamo, kroz njen prozorčić, svjetlo vatre sa ognjišta. Čulo se iz nje tiho pjevuckanje našega starine. U kolibu ulazimo šutke i pokunjeni. Starac je sve razumio, pa nas nije ni za što pitao, već nas samo pogledao i lagano se osmjehnuo. Pjevuckao je dalje svoju sevdalinku. A mi? Mi se nismo mogli lako otresti potištenosti, te osjećaja veličine i svetosti prirode. Činilo nam se, da ćemo zgriješiti, ako i jednu riječ progovorimo. Ta koga ne bi zanijela ova veličina, ozbiljnost i harmonija? Tko može ovaj veliki doživljaj da zaboravi?
Nakon večere smo legli na gole daske i tvrdo zaspali, samo nas je već u 2 sata u jutro probudila hladnoća, premda smo ležali obučeni i pokriveni sa 2 ćebeta, dok je čitavu noć na ognjištu gorila vatra. U 3 sata smo ustali, te spremivši se, krenuli prema vrhovima planine. Na sedlu se, odakle smo jučer ugledali jezero, oprostismo sa našim dobrim muslimanom, koji nam je sa suzom u očima rekao: Eh! Tko zna, hoću li ikad više koga dovesti na jezero«. Mislio je jadan na svojih 70 godina, koje će mu teško više dozvoliti, da vodi vesele planinare i da im priča o Bulinom Vrelu i jezeru. On je krenuo prema Glamoču, a mi rubom planine prema koti 1842. Odjednom moj drug opazi na litici runolist. Sa velikom radošću pristupili smo tom divnom vjesniku velikih visina. Nismo se nego makli par koraka dalje, kad se pred nama ukaza mnoštvo grmičaka malog šatorskog runolista. Ubrali smo par primjeraka, te promijenili smjer prema vrtači, što dijeli kotu 1842 od Velikog Šatora (1872 m). Opazili smo odmah, da su pristranci V. Šatora obrasli klekovinom bora i da će se prema vrhu teško napredovati. Ipak smo ugledati jedan uski prolaz, ali isto nismo mogli izbjeći užasnom provlačenju i lutanju. Nakon jednosatnog, upravo napornog penjanja, stigli smo izmoreni i poderane robe na najveći vrh Šator planine, kotu 1872. Na samom vrhu dižu se ostaci trigonometrijske kote, razrušene gromovima. Imamo, usprkos sumaglice, lijep pogled na Preodac, Momčilovu Kulu, Klekovaču, Crnu Goru, Vitorog, Vlašić, Cincar, Goliju, Kamešnicu, Troglav, Gnjat, Dinaru, Velebit i t. d. Nedaleko pod nama pruža se more šuma Staretine i Šatora, Glamočko i Livanjsko Polje.
Odmor nije trajao dugo, jer smo bili dosta oznojeni, a k tome je duvao hladan vjetar. Kroz nešto rjeđu klekovinu spuštali smo se prema Velikoj Babini (1727 m), a odatle, odredivši smjer sela Grkovaca, pravcem kroz šumu. Imali smo sreću da smo naišli na šumski put, koji nas je, za tri sata spuštanja kroz lijepu bukovu šumu, doveo do Grkovaca. U selu je bilo sve tiho. Ljudi se sklonili pred žegom, što je vladala Livanjskim Poljem.
Mi produžismo do sela Crni Lug, gdje nas je tamošnji pop lijepo primio i pogostio. Već oko jednog sata poslije podne stupali smo cestom prema Gubinu, osvježavajući se na brojnim izvorima, što se uz put nižu. Ugodno su djelovale sjene jablanova i trepetljika, a
oko nije moglo da se otme strmim zelenim pristrancima Gnjata i Troglava. Kod Gubina smo naišli na lijepi broj breza. To su bile jedine, koje smo u ovom kraju sreli...
Lačić-Roki Pero (Split)
IZVOR LUČIČ-ROKI, Pero: Preko Dinarskih planina na Šatorsko jezero. Hrvatski planinar, broj 8, 1938., str. 195-204. (PDF)
... Put nas je doveo do divne drage Medvid Potoka te do sela Čoslija, odakle smo državnom cestom proslijedili za Glamoč, gdje smo bili oko 2 sata poslije podne. Smještaj je ove bosanske varošice izvanredan. Glamoč se okupio oko ruševina stare turske tvrđave, a na rubu šarolikog istoimenog polja. Gornji mu dio sačinjavaju drvene muslimanske kućice, a donji najnovije kuće sa lijepim hotelom i čaršijom, oko koje, prekriženih nogu sjede stari muslimani i puše, dok jedan mlađi neprestano nosi iz male kavane turske kave i nudi ih.
Cestom, koja vodi mimo hotela, došli smo za nekoliko minuta do čarobne Busije. Nemoguće je opisati ljepote one sočne zelene doline, nad kojom se dižu visoke planine, obrasle sve do vrhova gustom crnogoricom, a sredinom koje teče bistri i hladni potok. Od tog se mjesta teško odijeliti. Nikad ga se ne možeš nagledati i nadisati se njegovog svježeg i mirisavog zraka. Dva smo se puta toga popodneva navraćali u Busiju i još bi bili, da nije pala noć i postalo dosta hladno. U gostionici, gdje smo otsjeli, pogodili smo se sa poznatim vodičem, zvanim »Bili«, koji nam je obećao, da će nas slijedećeg dana za 50 dinara, voditi kroz Staretinu planinu na Šatorska Jezera.
Po dogovoru smo oko 4 sata u jutro krenuli prema Šator planini. Ostavljamo Glamoč, prolazimo mimo Krstanovića pilane, te kod Čoslija skrećemo sa ceste, da se šumskim kolnim putem uspnemo do pod Brezovaču (1122 m). Uto se iza Vitoroga pomolilo sunce, stvarajući pri tom jedinstvenu harmoniju boja neba, šuma, vrhova, te selima načičkanog polja. Prolazimo Sečin Dolom, gdje smo, skrativši put, išli pravcem prema Gradini. Put nas vodi zelenim livadama, koje sa juga graniče jednom šumom. Prolazimo dolove, odakle nam se otvorio pogled na veličanstvene sjeverne stijene Troglava. Nešto niže kote 1241 skrećemo sa kolnog puta u lijevo, skrativši pri tom veliki zavoj, što čini put. Oputina nas dovede do omanje vrtače, obrasle bukvom, arišem i jasenom. U dubokoj sjeni, u dnu vrtače, diže se košara. Bila je sasvim prazna. Dobro smo je razgledali, jer je to bio prvi put, da je iz bliza gledamo.
Taj zimski planinski stan građen je od drva. Razdijeljen je u dva dijela. U donjem nižem stoji blago, a pod visokim i šiljastim krovom sijeno. Uz košaru se nalazi mala drvena koliba, u kojoj stanuju čobani. Pred njom leži izdubeni panj, iznutra nagoren, a u kojemu bude pitke vode. Ove košare ne bi zbog svoje nečistoće uopće mogle poslužiti planinarima za noćenje. U najvećoj bi se nuždi ipak mogli sklonuti, ali o spavanju ni govora, jer se tome protive brojni insekti. Nakon odmora idemo prema Dugodolu, za kojeg smo svako malo vremena pitali našeg vodiča: »Koliko još ima do njega?«
Za ne puna pola sata ulazimo u Dugodol. Desetak kilometara duga dolina, između Staretine i Bukove Kose, puna je prekrasnih i raznoličnih motiva. Dno doline obraslo je bujnim ukosima, a pristranci šumama jele, smreke i bora. Često nailazimo na košare, koje daju kraju još šarolikiji izgled. Trava nam seže preko koljena. S užitkom koracamo naprijed i žao nam je što već po malo ostavljamo ovu jedinstvenu planinsku dolinu. Međutim se naše žaljenje brzo pretvorilo u novo veselje. Ušli smo uskoro u veličanstvenu šumu, kojom Dugodol graniči sa sjeverne strane. Čim smo u nju ušli, sjeli smo da se odmorimo, pri čemu nam je naš »Bili« pripovijedao o postanku Šatorskog Jezera i o Bulinom Vrelu.
Uvjerljivo pričanje starog muslimana, pod debelom sjenom gorostasnih jela, djelovalo je tako, da nam je izgledalo, da je sve ovo oko nas samo priča. Pod dubokim dojmom strahopočitanja krenusmo sa našim vodičem dalje, ushićavajući se sve više nenadmašivim motivima ove prašume, u kojoj još i danas ima dosta medvjeda. Ne znamo na koju bi stranu gledali. Oko nas visoke jele, ni vrha im ne vidimo, truli panjevi, stabla oborena gromom ili težinom snijega, isprepletene grane, neobično debela debla obrasla mahovinom i trudovima, tajanastveni glasovi iz daljine, tračak sunca na omanjoj čistini i t. d. i t. d. Sve ovo daje pravu sliku bosanske prašume i udivljenje dolazi do kulminacije. Prava bi šteta bila za svakog posjetioca Šator planine, kad ne bi ovim putem prošao ili na polasku ili pak na povratku.
Ovuda smo prodirali puna 2 sata, nakon čega smo bili na omanjim ukosima, da za kratko vrijeme uđemo ponovno u sasvim netaknutu šumu Međugorje. Kad smo izašli izn je, ugledasmo gole pristranke Šator planine i sedlo, na koje smo imali doći. Zaobilazeći brojne vrtače uspesmo se na greben između kota 1842 i 1736 te napokon ugledasmo naš cilj Šatorsko Jezero.
Jedinstvena slika planinske raznolikosti i romantike. Sa južne, istočne i sjeverne strane rušile su se veoma strme, čak i okomite padine Šator planine prema dubokoj kotlini, u čijem se dnu razlilo bistro jezerce, okruženo sa svih strana mnoštvom urušnog materijala, a sa zapada pitomom bukovom šumom. Jeza te spopada, kad ugledaš raspucane okomite stijene vrhova, koje prelaze u ogromna točila, isprekidana klekovinom bora. Stali smo se lagano, kao s nekom pobožnošću, spuštali prema jezeru. Putem smo snimali i za kratko vrijeme bili kod neobično hladnog vrela. Temperatura vrela iznaša usred ljeta 0,5° C. Drugo je vrelo pokraj ovoga malo toplije, ali se svejedno ne da držati ruku u njemu, dok se napuni boca.
Ovdje smo namjeravali prenoćiti kod čobana, ali nas je naš »Bili« upozorio, da tu u šumi ima nekakova nova lugarska koliba, u kojoj bi se, ako nije zatvorena, dalo ugodnije sprovesti noć. Na našu sreću bila je otvorena, te mi uđosmo u nju, da se sada pošteno odmorimo i okrijepimo. Ova je koliba građena od balvana, a ima ognjište, ležaj od dasaka, klupe i stol. Inače je veoma čista. Mi smo se brzo snašli u našem hotelu, razmjestili stvari iz naprtnjača na stelažu, postavili stol i jeli, dok je naš stari zapalio na ognjištu veliku vatru. S mišlju da ćemo spavati na golim daskama bili smo odmah pomireni, jer je ipak bilo bolje ovako, nego spavati u čobanskoj kolibi, koja još nije bila ni pokrivena, pošto su tek dan prije stigli sa stokom u planinu. Prije večere smo išli pogledati Bulino Vrelo, koje se nalazi na sjeverozapadnoj strani jezera, a za tim opet natrag k jezeru, da ga još jednom prije noći vidimo. Na malom smo se humku, odakle opazismo jezero, upravo ozbiljno preplašili: pod nama je zjapila nenadano užasna dubina sa okomitim padinama. Stali smo, dok se, nakon prvog utiska, nismo sjetili, da je to odraz Šatorovih stijena u tihom jezeru. Nitko ne bi vjerovao, kako se u predvečerje na tom mjestu dade lako prevariti. Posljedica je to dubokog utiska, kojega ovaj neobično romantičan kraj ostavlja na svakog gledaoca.
Još se na stijenama odražavalo rumenilo zapada, kad smo krenuli da posjetimo čobane i da dobijemo od njih mlijeka i sira. Tu smo morali dugo čekati, dok se svrši obična procedura sa mlijekom i ovcama, kojih je bilo nekoliko hiljada. U ugodnom razgovoru dočekali smo 9 sati, a onda, sa darovanim mlijekom i sirom, krenusmo natrag prema našoj kolibi. Sada smo imali prilike vidjeti nešto što se teško zaboravlja, nešto što napunja dušu djetinjskim strahom i nosi misli u neku čudnu i neprotumačivu daljinu. Sa lijeve nam strane mračna bukova šuma, iz koje dopirahu tajanstveni glasovi noćnih grabljivica. Uz njen rub poleglo veliko stado ovaca, pokraj kojeg se dizahu visoki platneni jezici vatre, što je čobani zapališe da zastraše vukove. Jedan čobanin ispod glasa pjeva, a drugi ga frulom prati. Sve je okolo u zanosu. Ovce miruju, veliki glamočki psi leže, umukli su i samo prate n'asj svojim oštrim pogledom. Na istoku tamne okomite stijene planine strše prema zvjezdanom nebu i daju kraju još ozbiljniji značaj. Prema kotlini struji hladni zrak, kao da nas hoće potsjetiti, da smo na visini od oko 1500 metara. Ulazimo lagano u šumu, gdje je naša koliba i za čas ugledamo, kroz njen prozorčić, svjetlo vatre sa ognjišta. Čulo se iz nje tiho pjevuckanje našega starine. U kolibu ulazimo šutke i pokunjeni. Starac je sve razumio, pa nas nije ni za što pitao, već nas samo pogledao i lagano se osmjehnuo. Pjevuckao je dalje svoju sevdalinku. A mi? Mi se nismo mogli lako otresti potištenosti, te osjećaja veličine i svetosti prirode. Činilo nam se, da ćemo zgriješiti, ako i jednu riječ progovorimo. Ta koga ne bi zanijela ova veličina, ozbiljnost i harmonija? Tko može ovaj veliki doživljaj da zaboravi?
Nakon večere smo legli na gole daske i tvrdo zaspali, samo nas je već u 2 sata u jutro probudila hladnoća, premda smo ležali obučeni i pokriveni sa 2 ćebeta, dok je čitavu noć na ognjištu gorila vatra. U 3 sata smo ustali, te spremivši se, krenuli prema vrhovima planine. Na sedlu se, odakle smo jučer ugledali jezero, oprostismo sa našim dobrim muslimanom, koji nam je sa suzom u očima rekao: Eh! Tko zna, hoću li ikad više koga dovesti na jezero«. Mislio je jadan na svojih 70 godina, koje će mu teško više dozvoliti, da vodi vesele planinare i da im priča o Bulinom Vrelu i jezeru. On je krenuo prema Glamoču, a mi rubom planine prema koti 1842. Odjednom moj drug opazi na litici runolist. Sa velikom radošću pristupili smo tom divnom vjesniku velikih visina. Nismo se nego makli par koraka dalje, kad se pred nama ukaza mnoštvo grmičaka malog šatorskog runolista. Ubrali smo par primjeraka, te promijenili smjer prema vrtači, što dijeli kotu 1842 od Velikog Šatora (1872 m). Opazili smo odmah, da su pristranci V. Šatora obrasli klekovinom bora i da će se prema vrhu teško napredovati. Ipak smo ugledati jedan uski prolaz, ali isto nismo mogli izbjeći užasnom provlačenju i lutanju. Nakon jednosatnog, upravo napornog penjanja, stigli smo izmoreni i poderane robe na najveći vrh Šator planine, kotu 1872. Na samom vrhu dižu se ostaci trigonometrijske kote, razrušene gromovima. Imamo, usprkos sumaglice, lijep pogled na Preodac, Momčilovu Kulu, Klekovaču, Crnu Goru, Vitorog, Vlašić, Cincar, Goliju, Kamešnicu, Troglav, Gnjat, Dinaru, Velebit i t. d. Nedaleko pod nama pruža se more šuma Staretine i Šatora, Glamočko i Livanjsko Polje.
Odmor nije trajao dugo, jer smo bili dosta oznojeni, a k tome je duvao hladan vjetar. Kroz nešto rjeđu klekovinu spuštali smo se prema Velikoj Babini (1727 m), a odatle, odredivši smjer sela Grkovaca, pravcem kroz šumu. Imali smo sreću da smo naišli na šumski put, koji nas je, za tri sata spuštanja kroz lijepu bukovu šumu, doveo do Grkovaca. U selu je bilo sve tiho. Ljudi se sklonili pred žegom, što je vladala Livanjskim Poljem.
Mi produžismo do sela Crni Lug, gdje nas je tamošnji pop lijepo primio i pogostio. Već oko jednog sata poslije podne stupali smo cestom prema Gubinu, osvježavajući se na brojnim izvorima, što se uz put nižu. Ugodno su djelovale sjene jablanova i trepetljika, a
oko nije moglo da se otme strmim zelenim pristrancima Gnjata i Troglava. Kod Gubina smo naišli na lijepi broj breza. To su bile jedine, koje smo u ovom kraju sreli...
1 OD BOSANSKOG GRAHOVA PREMA TIČEVU
Grahovsko polje
Grahovsko polje je krško polje u zapadnom dijelu BiH. Zahvaća površinu od oko 80 km² na dužini od 29 kilometara. Polje je široko između 2 i 4,5 kilometara. Smješteno je između planina Jadovnika, Šatora, Dinare i Uilice, na nadmorskoj visini od oko 800 metara. Prijevojem između Dinare i Uilice povezano je sa Dalmacijom. Poljem protječu rijeke Struga i Korana, kao i Prastruga, Stažbenica i Jadovnik.
Polje se sastoji iz dva manja - Pašića polja i Resanovačkog polja. Površina Pašića polja je 6 km2. Na jugoistoku preko Pašića polja prelazi u Livanjsko. Stanovništvo se pretežito bavi poljoprivredom i stočarstvom. Najveće naselje, prema kome je i polje dobilo naziv je Bosansko Grahovo. Kroz polje prolazi cesta Drvar - Bosansko Grahovo - Livno. |
Bosansko Grahovo 1972 . (Karavan Milan Kovacevic)
Opis: Gravsko polje, Borovaca, grad, Obljaj, rodna kuca Gavrila Principa MTB: Bosansko Grahovo (Resanovci, Obljaj, Preodac, Šatorsko jezero)
Datum objave: 26.9.2022. Autor: Zoran Gajic Opis. Biciklom po fantastičnim predjelima u okolini Bosanskog Grahova, u zapadnim, pustim dijelovima BiH. Od pećine Ledenica u Resanovcima, preko Bosanskog Grahova i Principovog Obljaja, pa preko Tičevske visoravni do prelijepog Preoca. Na kraju, u nedostatku vremena, autom do Šatorskog jezera.. Svaka od ovih lokacija zahtjeva mnogo više vremena, pa i više dolazaka. |
Obljaj
PROČITAJ VIŠE
HASIĆ, Nedim: Posljednji Princip iz Obljaja. Stav, 28.6.2020. |
2 PO PLANINSKOM I VRŠNOM PODRUČJU
|
Šator Planina reportaža (Vanja Photography) 2013 HD
Autor: Vanja Hadžiavdić Planina Šator - Šatorsko Jezero
Autor: Uzbrdo Nizbrdo Šator planina
Proizvodnja: RTS, emisija Kvadratura kruga MTB: Šator planina (Šatorsko jezero i Veliki Šator)
Datum objave: 11.10.2021. Autor: Sarafanje Opis: Kružna tura po planini Šator. Na vožnju smo krenuli iz sela Gornje Peulje, odakle se penjemo do Šatorskog jezera, dvadesetak kilometara šumske makadamske ceste. Nakon 2 sata, dolazimo do jezera i odmaramo pored Šatorskog vrela (izvor). Jezero je ledničko jezero i nalazi se na visini od 1488mnv. Široko je 120m, dugo 280m, a najveća dubina iznosi 6m. Nakon pauze, nastavljamo s turom. Prvo nas čeka oko 250m visinskog uspona, gdje smo morali nositi bicikla. Ovaj dio nam je bio najteži dio ture, ali smo ih nekako izgurali. Na prevoju ostavljamo bicikla i nastavljamo pješke na vrh Veliki Šator (1872mnv). Nakon krećeg uspona dolazimo na vrh odakle se pruža lijep pogled na Glamočko i Livanjsko polje, te okolne planine, Cincar, Velika Golija, Kamešnica i Dinara. Tu pravimo kratku pauza za slikanje i snimanje, te nastavljamo s avanturom i spustom bajkovima. Još jednom nas navigacija vodi kroz zaraslu šumsku stazu, ali nakon kraćeg probijanja izlazimo na makadamski put koji vodi iz Nuglašice prema Šatorskom jezeru. Od raskrsnice nas je dočekao odličan spust od sat i 15 minuta, koji vodi ispod vrha Mali Šator do sela Gornje Peulje odakle smo krenuli. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/601... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1Vc4m... Što se sve vidi s Velikog Šatora | Šator planina
Datum objave: 13.12.2021. Autor: Podgradina Livno Opis. Pogled s Velikog Šatora, najvišeg vrha Šator planine. Što se sve vidi? https://podgradina.net Šator planina | Šatorsko jezero (preko Velikog Tičeva) | Uspon na Veliki Šator od Šatorskog jezera
Autor: Agesli Datum objave: 1.12.2024. Opis. Šator planina nalazi se u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Čini prirodnu granicu između Glamočkog i Livanjskog polja. Najviši vrh je Veliki Šator (1872 m nadmorske visine, prema nekim izvorima spominju se još i visine 1873 i 1875 m). Ispod vrha, na nadmorskoj visini 1488 m, leži Šatorsko jezero, prirodni biser ove planine. Široko je 120, dugo 280, a najveća dubina iznosi 6 m. Na početku ovog videa prikazan je dio puta osobnim automobilom do Šatorskog jezera preko Obljaja i Velikog Tičeva. Makadamski put započinje u Velikom Tičevu. Prvi dio makadamskog puta je u odličnom stanju. Kasnije se put pogoršava zbog brojnih vododerina na putu. Najgori dio puta započinje neposredno nakon križanja sa putem koji dolazi od Gornjih Peulja. Međutim uz dodatni oprez i takve, lošije dijelove je moguće proći automobilima s nižim podvozjem (prema stanju na dan 10.08.2024). Put se ponovno poboljšava neposredno prije Šatorskog jezera. Dionica makdamskog puta do Šatorskog jezera ima oko 16-17 km. Nastavak videa prikazuje samo Šatorsko jezero i uspon na Veliki Šator. Uspon od Šatorskog jezera do vrha Veliki Šator nije naporan, do vrha je potrebno otprilike sat vremena laganog hoda. Šatorsko jezero se ne vidi s vrha veliki Šator. Potrebno se popeti na jedan od obližnjih vidikovaca. #satorplanina #satorskojezero #mountain #hiking #velikisator #bosniaandherzegovina Koordinate skretanja za Šatorsko jezero u Velikom Tičevu: 44.209639, 16.530350 Koordinate Šatorskog jezera: 44.165332, 16.601364 Koordinate vrha Veliki Šator: 44.156555, 16.589409 |
Šatorsko jezero
44.1648, 16.6014
Šatorsko jezero je ledenjačko jezero na nadmorskoj visini od 1488 m. Nalazi se na zapadu Bosne i Hercegovine, ispod istoimene planine. Drže ga za jedno od najljepših planinskih jezera u Bosni i Hercegovini. Jezero je opkoljeno sa sjeverne, istočne i južne strane padinama i vrhovima Velikog i Malog Šatora i Babine grede. Te se impresivne klisure dižu do samog jezera sa visinskom razlikom od preko 400 metara. Naročitu sliku pružaju takozvani Vražji vrtovi na Babinoj gredi. Sve ove padine obrasle su klekovinom bora, a na sjevernim ekspozicijama nalazi se vrlo rijetka i zaštićena vrsta Runolist (Leontopodinum alpinum). Široko je 120, dugo 280 metara. Prilikom mjerenja u augustu (kolovozu) 1955. godine izmjerena je dužina od 337 m i širina od oko 127 mi dubina od 8 metara. Treba napomenuti kako je te godine bilo mnogo kiše i jezero je vjerojatno imalo tada maksimalnu razinu i dubinu. U mnogim izvorima naći će se upravo ovi podaci o dimenzijama jezera. Također su i razna mjerenja pokazala i različite dubine jezera koja se kretala od 5 do 8 metara, pa čak i samo 3 metra. Na jednom kraju jezera voda izvire a na drugom ponire u zemlju. Ljetna temperatura vode kreće se oko 17 °C, dok izvor na obali, koji jezeru daje vodu, ima temperaturu 6 °C. Jezero se nalazi na većoj planinskoj visini pa je zaleđeno prosječno od novembra (studenog) ili decembra (prosinca) sve do aprila (travnja). Providnost jezera je velika. do 4 metra, te se dno u čitavom jezeru vidi, osim u najdubljim dijelovima. Ima vodu tamnozelene boje koja potječe od vodene biljke Potamageton koja raste na dnu jezera. Na udaljenosti od oko 500 metara sjeverno od Šatorskog jezera nalazi se Bulino Vrelo od kojeg nastaje Mlinski potok, koji se podno jezera i više sela Preodac spaja sa Šatorskim potokom, a Šatorski potok otječe prema Preocu gdje utječe u potok Brzicu, a Brzica zatim u potok Rijeku, nakon čega nastaje rijeka Unac. Za Bulino vrelo lokalno stanovništvo vjeruje da ima ljekovita svojstva. Prema narodnim legendama voda iz Bulinog vrela liječi sve bolesti. Legenda o porijeklu imena vrela kaže da je Bula, slijepa djevojka usnila san da se umije na izvoru, što je i učinila, te je progledala. Na samom jezeru se nalazi nekadašnji motel, koji više nema komercijalnu namjenu. Tradicionalno se u razdoblju 1.3.8., za Ilindana, na obali Šatorskog jezera održava tradicionalno druženje lokalnog stanovništva. Tada se mnogi i okupaju u jezeru, vjerujući da to donosi zdravlje i sreću Predaja o nastanku Šatorskog jezera i dr. predaje Bio je neki bogataš, zvan Gavan, koji je imao veliko stado ovaca. K njemu su dolazili mnogi prosjaci, za koje narod kaže, da su bili anđeli od Boga poslani, da kušaju ljude. Pošto je Gavan odbio da im dade sira, vune i mlijeka, zbog toga Bog ga je kaznio tako da je mjesto gdje je živio u zemlju propalo. Otuda je postalo jezero, a Gavan se pretvorio u medvjeda. Zapadno 500 m od jezera nalazi se Bulino vrelo. Legenda kaže: da je Bulino vrelo dobilo ime po nekoj „Buli“ koja je imala bolesne oči i izliječila ih vodom iz toga vrela. Druga legenda kaže: Žene koje nisu mogle zatrudnjeti, dolazile su na ovo vrelo u određeno vrijeme i prale svoje tijelo izvorskom vodom. Poslije nekog vremena zatrudnjele su. Isto tako, poznato je da je tu bilo i puno pastira, pa se za trudnoću može pripisati ta ljekovitost izvorske vode, tko zna - to je samo legenda. U narodu postoji vjerovanje, da kupanje u ponoć pomaže očuvati od mnogih zala, naročito od zaraznih bolesti. Legende zapisao Mirko Bjelan (blog Planine i planinarenje) Flora i fauna jezera:
Kako je već navedeno dno jezera pokriva biljna vrsta Potamogeton. Na vapnenačkoj obali jezera nalaze se biljne zajednice vrste Festucetum pungentis a podvodne biljke uzdižu se do površine vode i stvaraju čitavu podjezersku šumu: Kičmenjaci: Rana fusca (Žaba), Triton alpestris (Vodeni gušter) Mikroskopska fauna: Rhizopoda, Ciliata, Rotatoria, Copecoda i dr. Mikrofitni planktoni: Schyzophyceae, Flagelatae, Bacillariaceae i dr. Zooplanktoni: Ciliata (Trichodina pedicilus), Rotatoria (Anurea cochlearis), Crustacea Cladocerae (Daphnia hyalina), Amphipoda (Gamarux pulex) Uz obalu Šatorskog jezera razvijena je zajednica šibljaka zrakaste žutilovke (Cytisantheum radiatae) koja nalazi se na listi rijetkih i ugroženih tipova šume, te je potrebno obratiti pažnju na očuvanju iste. Zajednica žutilovke uz to ima i estetsku funkciju, jer u vrijeme cvjetanja zajedno s jezerom i šumom, stvara idiličan kontrast boja.
|
Kvadratura kruga - PLANINA SATOR - Satorsko jezero
Opis: KVADRATURA KRUGA U POSJETI PLANINI SATOR EMITOVANO NA RTS.u субота, 10. дец 2011. Motel Runoslit zapušten, unutrašnjost devastirana, smeće svuda oko Šatorskog jezera
Datum objave: 9.11.2021. Autor: Podgradina Livno Opis: Motel Runolist se nalazi neposredno uz prirodni biser Šatorsko jezero na planini Šator na nadmorskoj visini od cca 1500 m. Arhitektonskim rješenjem se odlično stopio s prirodom koja ga okružuje. Nekada odlično mjesto za boravak danas je potpuno zapušteno, dok je okolina onečišćena smećem nemarnih izletnika koji u blizini roštiljaju. MISTIČNA PLANINA - ŠATOR / MYSTICAL MOUNTAIN - ŠATOR
Autor: Putevima Divljine Datum objave: 1.9.2022. Opis. Danas vas vodimo u susjednu nam državu BIH,na planinu Šator i na njeno istoimeno jezero koje se nalazi na1488mnv,i koje je srcolikog oblika.Nakon dolaska na jezero penjemo se na vrh Šator(1873mnv)koji se sakrio u oblak.Spuštajući se od vrha probijamo se kroz nepristupačan teren i dolazimo do jako opasnog sipara kojem nismo mogli odolit i niz koji trčimo.Za ukupni dojam tu je naš youtube kanal Putevima divljine. živa istina. Ovo je najljepše planinsko jezero u BiH, na 1488 m nadmorske visine!
Autor: TV ŽIVA ISTINA# Datum objave: 27.10.2024. Šator planina Izlazak sunca na Velikom Šatoru
Autor: Sarafanje Datuum objave: 16.8.2024. Opis. Kampovanje na Šatorskom jezeru. Ovaj put je plan bio da samo kampujemo vikend pred Prokletije, znači strogo odmaranje. Ali smo se u putu već predomislili i odlučili da se popenjemo na najviši vrh Šator planine Veliki Šator i na njemu dočekamo izlazak sunca. Prvi dan dolazimo na jezero, te lagano postavljamo kamp, te većinu dana provodimo na kupanju. Poslijepodne smo prohodali malo do obližnjeg brežuljka u potrazi za drvima, te predvečer izlazimo do vidikovca, koji se nalazi negdje na pola puta do Velikog Šatora, da bi dočekali zalazak sunca. Nakon zalaska se spuštamo u kamp, pravimo večeru i ranije idemo na spavanje jer smo trebali ustati u 15 do 4, da bi stigli na izlazak sunca na vrh. Kao što sam već napisao, budimo se u 15 do 4, te oko 4 sata polazimo po mraku prema vrhu. Hodanje po mraku sa čeonim lampama je posebno iskustvo, priroda spava i nevjerovatna je tišina dok se hoda. Uglavnom, na vrh Veliki Šator (1873mnv) izlazimo 15 minuta prije izlaska sunca, što nam daje dovoljno vremena za namještanje kamere za slikanje i raspremanje. Izlazak sunca na vrhu je prelijepo iskustvo, gdje se iz minute u minutu mjenjaju boje i ambijent do samog izlaska. Na vrhu odmaramo, pijemo čaj, ali nas je malo omeo zvuk, koji je dolazio iz kleke ispod nas. Neka životinja se glasala, nama vrlo nepoznato glasanje. To je trajalo nekih desetak minuta, pa odlučujemo da se spremamo i vraćamo nazad. Po svim zvukovima koje smo našli na internetu, glasanje najviše sliči glasanju Risa, ali je moguće da je i nešto drugo. U povratku smo svratili i na drugi vidikovac koji ima lijepu panoramu na jezero, te se u kamp vraćamo oko 8 sati. Pravi se jutarnja kafa, doručkuje, malo se i odspavalo, s obzirom da nismo imali previše sna zbog bučnih komšija. Ostatak dana provodimo na kupanju, mada je vrijeme dosta lošije i hladnije bilo nego dan prije. Prije samog polaska obilazimo obližnji motel, koji je devastiran, ali sa malo ulaganja bi se mogao dovesti u dobro stanje, ali na žalost ovako samo stoji i propada. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: / strava GPX trek: https://mega.nz/file/BWEW0DYY#EsgWprr... Pratite nas i na Facebooku: / sarafanje Instagram: / sarafanje Poglavlja: 0:00 put do Šatorskog jezera 2:10 Šatorsko jezero postavljanje kampa 5:12 kupanje 6:43 prikupljanje drva 10:40 uspon do vidikovca 13:10 zalazak sunca na vidikovcu (snimci dronom) 15:00 povratak i večera 19:29 buđenje i uspon na vrh 21:56 vrh Veliki Šator (izlazak sunca) 27:56 glasanje nepoznate životinje 29:42 put do drugog vidikovca 31:59 vidikovac i povratak u kamp 34:13 kafa, lubenica, kupanje 36:07 spremanje 37:40 obilazak motela 40:39 relive i završni ekran |
3 SJEVERNIM PADINAMA
Preodac
U okolici Preoca, u gustim crnogoričnim šumama izvire Unac iz stotine izvorčića i potočića. O Preocu pjeva i narodna pjesma:
Oj Preodac, najljepše si selo, U tebi je 301 jedno vrelo! |
Šator planina Preodac Momčilova kula
Karavan 1972 PREODAC-Bosansko Grahovo (kratki isječak sa snimanja dronom)
Autor: Огњиште Босанско Грахово MTB: Preodac - Biciklom u jesen
Datum objave: 10.10.2022. Autor: Zoran Gajic Opis. Moja top destinacija za vožnju bicikla u 2022. godini - Preodac, selo pod Šatorom, skriveno na tromeđi Grahova, Glamoča i Drvara. Jesen dostiže svoj vrhunac s bojama, svjež dan za vožnju, poneki turista u skrivenim kucima doline i dominantno žute livade. Mještani održaše i zavičajno druženje u čast obnove dijela lokalne škole i promocije knjige o Preocu i Tičevu. Sve potaman.. Vrela iz izvori Unca
Rijeka Unac, desna pritoka Une, nastaje iz preko 350 vrela koja potječu s planine Šator. Šatorsko jezero je vrh te podzemne akumulacije koja se napaja sa šatorskog masiva. Vrela se skupljaju kod Preoca u tri potoka Šatorski potok, Brzica i Rijeka, od kojih, kada se spoje ispod Momčilove kule, nastaje Unac. Prvo Šatorski potok utječe u Brzicu, koja je nešto dalje pregrađena, od čega je stvoreno jezero koje je trebalo biti ribnjak. Brzica iz jezera nastavlja prema Rijeci, potoku koji dolazi iz dijela Preoca koji se zove Gorica. Nekada je na Rijeci bilo 38 mlinova! Rijeka nastavlja prema Momčilovom gradu gdje se sastaje s Brzicom i odavdje počinje Unac, krenuvši prema sjeverozapadu prvo kroz Klisuru Pojilo., a zatim kroz četiri kotline (najveća drvarska) i tri daljnje klisure, nakon čega se ulijeva u Unu kod Martin Broda na visini 323 m. Od Drvara do ušća teče najdužom i najdubljom klisurom, dubine i do 350 m. Dužina toka je 65,5 km, a površina porječja 650 km². Donji tok Unca nalazi se unutar granica Nacionalnog parka "Una." |
Rore - Šator - Preodac - Momčilova kula
Datum objave: 10.5.2021. Autor: Zoran Gajic Opis. MTB Biciklom: Rore – Šator – Preodac – Momčilova kula 64km, 09.05.2021. Ovo je do sada najljepša biciklistička tura, po predivnim krajevima zapadne BiH, u podšatorskom kraju, od Rora (opština Glamoč) do Preoca (Drvar), duž padina Šator planine. Predivan dan, plavo nebo bez oblaka i vjetra, zelenilo i usamljenost ovih krajeva… Od kamenih srušenih kuća u Rorama podno Šatora, pa četinarskim stazama uz planinu, pa spust do Preoca, sa njegovih 360 izvora. Prolazak kroz to sada pusto selo, posjeta nedavno obnovljenoj pravoslavnoj crkvi, te penjanje na legendarnu Momčilovu kulu. |
PREODAC (jedno selo - 301 vrelo) I deo
Autor: MomčiloT85 Datum bjave: 31.3.2020. Opis. Preodac, Šator planina (opština Bosansko Grahovo) Proizvodnja :Televizija Federacije Bosne i Hercegovine - 2001.godine zahvalnost Arhivu BHRT-a PREODAC (jedno selo - 301 vrelo) II deo |
PREODAC (jedno selo - 301 vrelo) II deo
Autor: MomčiloT85 Datum objave: 31.8.2020. Opis. Preodac, Šator planina (opština Bosansko Grahovo) Proizvodnja :Televizija Federacije Bosne i Hercegovine - 2001.godine zahvalnost Arhivu BHRT-a PREODAC (jedno selo - 301 vrelo) I deo |
5 U LIVANJSKOM POLJU
Nuglašica
Nuglašica, Čuvari Krajine RTRS/ Нуглашица, Чувари Крајине РТРС
Autor: Чувари Крајине, РТРС Datum objave: 27.12.2023. Opis. Nuglašica, Čuvari Krajine RTRS/ Нуглашица, Чувари Крајине РТРС аутор Милош Ернаут |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Opis staze Nuglašica (728 m) - Veliki Šator (1872 m)
U 2012 godini završeno je markiranje planinarsko pješačkih staza na Staretini i Šator planini na području općine Bosansko Grahovo IZVOR Grahovo.net Početna točka markacije nalazi se u zaseoku Zadraga kod Kovljenića kuća u selu Nuglašica na 728 m nadmorske visine. Markacije vode do dva vrha i do Šatorskog jezera. Prvi dio staze vodi zapadnim padinama Staretine do vrha Veliko brdo 1487 m a druga markacija vodi do vrha Veliki Šator 1872 m i Šatorskog jezera 1496 m. Na svakom raskršću postavljeni su putokazi, a preko goleti štapovi i kameni usmjerivači takozvani čovječuljci ili ćubice. Stazu je markirao Zoran Kovljenić-Soko uz pomoc Nemanje Kosoriča obojica članovi planinarskog kluba "Pobeda" iz Beograda. Do sela Nuglašice možete doći iz dva pravca; Ako dolazite iz pravca Bosanskog Grahova, poslije 20-og km skrenite lijevo na lokalni put koji je također asfaltiran. Prije skretanja na saobraćajnom znaku imate markacije sa strijelicama koje treba da pratite naredna 4 km. Ako dolazite iz pravca Livna poslije 50-og km nakon što prođete crkvu u selu Crni Lug skrenite desno i također pratite markacije i strelice koje će vas dovesti do početne točke u zaseoku Zadraga kod Kovljenića kuća. Do velikog brda treba oko 3 sata laganog hoda, a do vrha Šatora ili Šatorskog jezera od 4-5 sati u zavisnosti da li idete zimskom ili ljetnom stazom koje se račvaju u rejonu Paljevina na Šator planini a opet se spajaju u rejonu Šatorskih vrata. Staza je srednje teška i jednim djelom vodi šumskim putevima. |
![]() Planinarske staze na Šatoru i Staretini (Izvor: Grahovo.net)
|
Biciklizam
MTB: Šator planina (Šatorsko jezero i Veliki Šator)
Datum objave: 11.10.2021. Autor: Sarafanje Opis. Kružna tura po planini Šator. Na vožnju smo krenuli iz sela Gornje Peulje, odakle se penjemo do Šatorskog jezera, dvadesetak kilometara šumske makadamske ceste. Nakon 2 sata, dolazimo do jezera i odmaramo pored Šatorskog vrela (izvor). Jezero je ledničko jezero i nalazi se na visini od 1488mnv. Široko je 120m, dugo 280m, a najveća dubina iznosi 6m. Nakon pauze, nastavljamo s turom. Prvo nas čeka oko 250m visinskog uspona, gdje smo morali nositi bicikla. Ovaj dio nam je bio najteži dio ture, ali smo ih nekako izgurali. Na prevoju ostavljamo bicikla i nastavljamo pješke na vrh Veliki Šator (1872mnv). Nakon krećeg uspona dolazimo na vrh odakle se pruža lijep pogled na Glamočko i Livanjsko polje, te okolne planine, Cincar, Velika Golija, Kamešnica i Dinara. Tu pravimo kratku pauza za slikanje i snimanje, te nastavljamo s avanturom i spustom bajkovima. Još jednom nas navigacija vodi kroz zaraslu šumsku stazu, ali nakon kraćeg probijanja izlazimo na makadamski put koji vodi iz Nuglašice prema Šatorskom jezeru. Od raskrsnice nas je dočekao odličan spust od sat i 15 minuta, koji vodi ispod vrha Mali Šator do sela Gornje Peulje odakle smo krenuli. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/601... GPX trek: https://drive.google.com/file/d/1Vc4m... |
IZVORI I LITERATURA
Reference
(1) Wikipedia - Unac
(2) Wikipedia - Šator
(3) Blog Planine i planinarenje - Planinarenje u Bosni i Hercegovini - Uspon na Veliki Šator, 2013. g.
(4) Općina Bosansko Grahovo - Geografski podaci
(2) Wikipedia - Šator
(3) Blog Planine i planinarenje - Planinarenje u Bosni i Hercegovini - Uspon na Veliki Šator, 2013. g.
(4) Općina Bosansko Grahovo - Geografski podaci
Ostali izvori i literatura
BAJIĆ, D.; BJELČIĆ, Ž.; POPOVIČ, S.: Prilog poznavanju flore i vegetacije doline reke Unca. Godišnjak Biološkog instituta, Sarajevo, 1952.
ČOLIĆ, Krešimir; LOZANČIĆ, Marijan, i dr.: Gospodarenje HCVF površinama u Šumariji Bos. Grahovo, Lokalitet Šator. Elaborat. ŠGD "Hercegbosanske šume" d.o.o. Kupres, Šumarija Bosansko Grahovo. Bosansko Grahovo, 2013. (PDF)
MILOJEVIĆ, B. Z.: Beleške o glečerskim tragovima na Raduši, Cincaru, Šatoru, Troglavu i Velebitu. Glasnik Geografskog društva, sves. 7/8, god. 1922.
RŽEHAK, Viktor: Šator-planina i problemi njene zaštite. Naše starine IV. 1957. (PDF)
ŠUMAPROJEKT: Šator planina, program investicione izgradnje za otvaranje šumskog područja. Sarajevo, 1953.
ČOLIĆ, Krešimir; LOZANČIĆ, Marijan, i dr.: Gospodarenje HCVF površinama u Šumariji Bos. Grahovo, Lokalitet Šator. Elaborat. ŠGD "Hercegbosanske šume" d.o.o. Kupres, Šumarija Bosansko Grahovo. Bosansko Grahovo, 2013. (PDF)
MILOJEVIĆ, B. Z.: Beleške o glečerskim tragovima na Raduši, Cincaru, Šatoru, Troglavu i Velebitu. Glasnik Geografskog društva, sves. 7/8, god. 1922.
RŽEHAK, Viktor: Šator-planina i problemi njene zaštite. Naše starine IV. 1957. (PDF)
ŠUMAPROJEKT: Šator planina, program investicione izgradnje za otvaranje šumskog područja. Sarajevo, 1953.