|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SREDNJE I ISTOČNE BOSNE > PLANINE ISTOČNE BOSNE > Ozren (kod Doboja)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veilka Ostravica, 918 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6282, 18.2330
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Veilka Ostravica, 918 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.6282, 18.2330
|
|
UvodOzren (ćir. Озрен) je planina na sjevenom dijelu Bosne i Hercegovine, u pojasu nižih planina. Smještena je između rijeke Bosne na zapadu i rijeke Spreče na sjeveru. Na jugu se proteže uz rijeku Krivaju i spaja se sa planinom Konjuh, dok se istočni obronci spuštaju na Modračko jezero.
Geografski prostor Ozrena je podjeljen između dvaju bh entiteta. Dio planine u Srpskoj se nalazi na području grada Doboja i općine Petrovo (Bosansko Petrovo Selo), a dio u Federaciji BiH, na području općina Maglaj, Zavidovići, Lukavac i Gračanica. Najviši vrh je Velika Ostravica, administrativno se nalazi na podrčju općine Doboj i ima nadmorsku visinu od 918 metara. To je ujedno i jedini vrh čija visina prelazi 900 metara. Ostali značajni ozrenski vrhovi su: Krstata Ploča 893 m.n.v., Kraljica 883 m.n.v., Bojište 848 m.n.v. itd. Na Ozrenu se nalaze dva manja jezera: Orlovo i Goransko jezero. Godine 2018., berba trave Ive na Ozrenu (trava iva, planinski dubačac; lat. Teucrium montanum) uvrštena je UNESCO-v popis Svjetske baštine. IZVOR Ozren (Bosna i Hercegovina). Wikipedija (sr) ENGLISH SUMMARY: Ozren (near Doboj)
Ozren is a mountain in the northern part of Bosnia and Herzegovina, in the belt of lower mountains. It is located between the river Bosna in the west and the river Spreča in the north. In the south it stretches along the river Krivaja and joins the mountain of Konjuh, while the eastern slopes descend to Lake Modračko. The geographical area of Ozren is divided between two B&H entities. Part of the mountain in the Republic of Srpska is located in the town of Doboj and the municipality of Petrovo (Bosansko Petrovo Selo), and part in the Federation of B&H, in the municipalities of Maglaj, Zavidovići, Lukavac and Gračanica. The highest peak is Velika Ostravica, administratively located in the municipality of Doboj and has an altitude of 918 meters. It is also the only peak whose height exceeds 900 meters. Other important Ozren peaks are: Krstata Ploča 893 m above sea level, Kraljica 883 m above sea level, Bojište 848 m above sea level. etc. There are two smaller lakes on Ozren: Orlovo and Goransko lakes. In 2018, the mountain germander (Lat. Teucrium montanum) grass harvest on Ozren was included in the UNESCO World Heritage List. 
Rijeka Prenja na Ozrenu (kod Doboja)
Autor: Borisha - https://sr.wikipedia.org/wiki/Датотека:Ozren_prenja_01.jpg, GFDL, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=51965584 |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Ime
|
Prema predaji bosanska kraljica Katarina Kosača Kotromanić je, popevši se na vrh Ozrena, oduševljena ljepotom krajolika, rekla: Mili Bože, lijepa obazarja. Tako je od riječi obazarje koja ima isto značenje kao i ozaren, nastao naziv Ozren.
|
Ozren
Autor: Inga Cvijanovic - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=94627265 |
GEOGRAFIJA / ZEMLJOPIS
Na krajnjem sjeverozapadu Ozrena, spušta se prema dolini rijeke Bosne kod Doboja, pobrđe Ševarlija.
PRIRODA
Biljni svijet
 Trava iva, botanička ilustracija, Flora Graeca, vol. 6.
Trava iva (planinski dubačac lat. Teucrium montanum) je puzeći polugrm iz porodice usnača. Stabljika je razgranata, pretežito uzdignuta i djelomično drvenasta. Listovi su lancetasti, bez peteljke, s donje strane dlakavi i zelene i sivobjelkaste boje, a s gornje tamnozeleni. Cvjetovi su blijedožuti i nalaze se na vrhovima grančica. Sakupljeni su u cvatove glavičasta oblika. Višegodišnja je biljka, koja naraste do visine 10-30 cm. Cvijeta od lipnja/juna do rujna/septembra. Godine 2018., berba trave Ive na Ozrenu uvrštena je UNESCO-v popis Svjetske baštine.
Raširenost. Raste po suhim, toplim i krševitim mjestima (kamenitim tlima), uglavnom na visinama oko 800 m i više. Većinom raste na južnim stranama u brdovitim planinskim predjelima, od Španjolske, Francuske, Italije i Balkana, pa do Krima i Male Azije. Raste i u srednjoj Europi (južna Njemačka, Švicarska, Poljska, Austrija) te u Sjevernoj Africi. U Bosni i Hercegovini je malo staništa na kojim ta biljka raste, zbog čega Gostilj na planini Ozren važi za zanimljivo turističko mjesto. U Hrvatskoj je ima od Učke, planina riječkog zaleđa (Obruč), Velebita, Biokova, pa na jug sve do planina dubrovačkog zaleđa (Sniježnica Konavoska). U Srbiji također raste u planinskim predjelima, poput Murtenice i Zlatibora. Omiljena je među travarima, ali i u narodu, dovoljno je spomenuti skoro svima znanu uzrečicu Trava iva od mrtva pravi živa, odnosno u varijanti iz 16. stoljeća, u stihovima hrvatskog pjesnika, benediktinca Mavra Vetranovića A čto e trava iva, ke e kripos tolika, od martva bi živa vratila čovika. Ljekovitost. Trava iva djeluje antiseptički (uništava patogene mikroorganizme) i uklanja štetne tvari iz crijeva i želuca, regulira probavu, a djeluje i kao sredstvo za jačanje te pospješuje izlučivanje mokraće. Dobra je i za bolesti kože i pluća. Djelotvorna je također i kod bolesti usta i grla, kod raznih infekcija, gljivica i afti. Po nekim novijim znanstvenim istraživanjima mogla bi se koristiti i kod tumora prostate i dojke. Koristi se i u hortikulturi. Sadržaj makro i mikroelemenata u nadzemnoj biljci. Od makroelemenata (mg/g) identificirani su kalij (6,47), kalcij (3,89), natrij (0,058), magnezij (1,43) i željezo (107 μg/g). Od mikroelementa (μg/g) identificirani su aluminij (133), nikl (125), cink (14,9), mangan (25,9), bakar (3,60), stroncij (3,77), krom (0,386), kobalt (0,059) i olovo (6,02). IZVOR Trava iva. Wikipedija (hr) |
Područje crnogorice iznad potoka Vukovca
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
Povijesni pregled u nastavku prenesen je iz članka na Wikipediji na srpskom jeziku
Početak nastanjivanja Ozrena, Vozuće i Gostovića veže se da daleko u prošlost. Prve pisane vijesti su tek iz 16. vijeka. Druga vrsta spomenika su materijalni ostaci, koji do sada nisu ozbiljnije arheološki istraživani. Nesumnjivo je da je na području Ozrena bilo života još u prapovijesno i srednjovjekovno doba, kao što je to bilo u susjedstvu, preko rijeke Bosne i Spreče (lokaliteti Novi Šeher i okolica Doboja). Kraj obiluje mnogim gradinama, što upućuje na prapovijesne tragove; takođe je i mnogo crkvina, a što opet kazuje da je riječ o ostacima iz rimskog doba. U selu Gradina, jedan lokalitet se zove Crkvina, a vis u neposrednoj blizini je Gradić, zaselak sela Borovci se, takođe, zove Crkvina. Na jednom od brda iznad Stoga su ostaci utvrđenja Grada (Gradine), neposredno pod Gradom je Pazarište, a blizu su i Kaursko brdo i Gradac. U Gostoviću je Kaursko gumno, a pored Grabovačkog potoka Gradina; mjesto u selu Kućice zove se Staro Gradište, a tu je, također, vis Gradac. Mnoge su starine ovoga kraja za koje se može reći da su iz Srednjeg vijeka; to su, uglavnom, groblja sa stećcima. Samo je na jednom stećku (selo Banovići) sačuvan natpis. Stećke, kao svjedoke toga vremena, nalazimo na cijelom prostoru Ozrena, Vozuće i Gostovića. Narod ih obično zove "mramor", a kroz predaje ih je pripisivao Grcima ("grčko groblje"), Jevrejima/Židovima ili divovima. Prema tim predajama Grke je iz ovih krajeva otjerala dugogodišnja zima. Ovakvih grobalja ima u selu Bakotiću, na Đeralskom brdu ih je veći broj, ima ih u Donjoj Paklenici na više mjesta, nalazimo ih u Ševarlijama, zatim kod škole u Donjem Rakovcu, na molitvištu u Gornjoj Brijesnici, na Pocjelovu, u Gostoviću i još na mnogim drugim lokalitetima. Da imena pojedinih naselja ovoga kraja potječu iz daleke prošlosti govori nam naziv vrela Perun ispod planine Ozren, koji je, po svemu sudeći, preuzet iz staroslavenske mitologije. Dva naselja ispod sjeverne padine Ozrena zovu se Kakmuž i Boljanić, oba naziva postoje u istočnoj Hercegovini, što najvjerojatnije upućuje na stari zavičaj ovdašnjeg stanovništva. U dolini rijeke Krivaje, u naselju Hrge, nađeni su brončani predmeti, kojima se potvrđuje da su još u pradavna vremena ovi prostori bili naseljeni stanovništvom na visokom stupnju razvoja materijalne kulture. Prve pouzdane vijesti o prilikama u ovome kraju su iz 16. stoljeća. Godine 1503. u tursko-ugarskom ugovoru o miru spominje se Maglaj, kao važnije utvrđenje na turskoj strani, iz čega se može zaključiti da je Maglaj, kao grad postojao i ranije. Od tada, Maglaj se pominje kao važnije mjesto i upravno središte. Iz spomenutoga vremena su i prve vijesti o maglajskim pravoslavnim Srbima. Ferdinand I Habsburški, kao ugarski kralj, spremao se 1529. godine za rat protiv Turaka, te je tražio oslonac kod domaćih narodnih vođa da se i oni dignu, obećavajući im nagradu. Tako je on tada pisao i Žarku od Maglaja, i Jurašinu od Žepča, i nekom vojvodi Hasanu. Da li su Žarko i njegovi Srbi bili potomci kakvih skorašnjih doseljenika, koje su tek doveli Turci, ili su bili predstavnici starog, autohtonog stanovništva, o tome se pouzdano ne može ništa reći. Srbi su u 16. stoljeću u ovom kraju bili mnogobrojniji i napredni, te u drugoj polovini stoljeća podižu manastir Ozren, a u njegovoj daljoj okolici i manastire Vozućica i Gostović. U natpisu o građenju manastira Ozren 1587. godine sačuvano je ime popa Jakova, koji je bio od plemena Marića, o kojima, inače, nema više tragova. Srba iz 16. stoljeća vremenom je nestajalo; iseljivani su i stradali u epidemijama i ratovima, a na njihova mjesta su dolazili drugi, tako da među današnjim stanovnicima najvjerojatnije uopće nema starosjedilaca. Malo je vijesti o zbivanjima iz 17. stoljeća, ali ih ipak ima, a one nam govore o tadašnjim etničkim prilikama. Godine 1609. dovršeno je živopisanje manastira Ozren, što je veoma skup posao, a to svjedoči da je kraj tada bio bogat i napredan. Manastir je, zajedno s cijelom okolicom, živio u blagostanju do austrougarskog rata 1683.-1699. godine, koji će teško pogoditi cijeli kraj. Iz tog vremena je spomen na rod Komnenovića, koji je odselio u Toplu (Boka), gdje je stigao preko Banjana. Značajan utjecaj na nacionalnu strukturu imali su i austro-turski ratovi 1716.-1718. i 1736.-1739. godine. Tokom ovih ratova Austrijanci su dva puta osvajali Maglaj. Najznačajnija epizoda u ratu 1683.-1699. godine bila je provala austrijske vojske pod princom Eugenom Savojskim dolinom Bosne do Sarajeva 1697. godine. Povlačenjem iz Bosne, princ je sa sobom poveo mnoge katolike, koji su polagali velike nade u uspjeh austrijske vojske i pomagali je, te su se time zamjerili Turcima. Manjih seoba iz Bosne bilo je već početkom spomenutih ratova, a tekle su prema Dalmaciji, Slavoniji, Srijemu i Bačkoj. Seobom iz 1697. godine katolika iz doline Bosne je, uglavnom, nestalo (ostala je samo jedna obitelj Antolovića na Visu iznad Bakotića). Vijesti iz toga vremena su rijetke i šture, ali sudeći po činjenici da su stradali mnogi manastiri, kako pravoslavni, tako i katolički, na širem prostoru, može se bez sumnje reći da je riječ o teškom i nestabilnom razdoblju. Dok se broj kršćana, uopće, smanjivao, broj muslimana se osjetno povećavao. Kako je Turska izgubila Ugarsku i Slavoniju, iz tih zemalja muslimani su se povlačili u Bosnu, a mnogi od njih su naselili sela oko rijeke Bosne, Krivaje i Spreče. Jedini pouzdan podatak iz toga doba je o selu Maglajani i Lijevče polju, koje se spominje pod tim imenom 1718. godine. Po jednom opisu Bosne iz 1716.-1718. godine Maglaj je nevelika tvrđava i ima pograđe od oko 50 kuća, na planini Ozrenu je istoimeni manastir, planina je gusto naseljena i to uglavnom pravoslavnim življem, a spominju se i manastiri Vozuća i Gostović. Tijekom 17. stoljeća, a poslije spomenutih ratova, nije bilo većih ratnih stradanja, ali su epidemije kuge zatirale mnoga ognjišta. Bosnu je kuga u 18. stoljeću pohodila nekoliko puta. Narodna predaja govori da su sela Srpska Rječica i Trbuk prije kuge bila muslimanska naselja, a da su muslimani iz Donje Paklenice odselili u selo Šije, preko rijeke Bosne. Tada je, vjerojatno, stradalo i srpsko stanovništvo na Ozrenu, neki su se odselili, a neki pomrli, ali ipak nije došlo do narušavanja etničke strukture, jer su i novonaseljeni bili pravoslavci iz Stare Hercegovine. Među ozrenskim Srbima uopće nema starosjedilaca, rijetki su rodovi, koji o sebi i misle da su stranci, a njihove tvrdnje su nejasne. I najbolje očuvane predaje o porijeklu ne sežu dublje od 18. stoljeća. Ozren poslije završetka Turske vladavine
Odmah po prestanku turske vladavine 1878. godine, razvoj cijele Bosne krenuo je u drugom pravcu. I kod ozrenskih, vozućkih i gostovićkih Srba počele su se uočavati krupne promjene, što je imalo za posljedicu i slabljenje njihovog etničkog jedinstva. Izgradnja novih puteva, a posebno pruga dolinama Bosne, Spreče i Krivaje dovela je do naglih promjena u životu i radu lokalnog stanovništva. Dotadašnje stočarsko-ratarsko stanovništvo počelo se zapošljavati po tek osnovanim firmama u Doboju, Maglaju, Zavidovićima, Gračanici itd. Došlo je do naglo spuštanja obitelji iz brda u polja, bliže komunikacijama, tako da su pored cesta nastali nizovi kuća i mnogi novi zaseoci u poljima, a posebno oko željezničkih stanica. Počela je i industrijska eksploatacija šuma, a nju je pratilo podizanje pogona za preradu drveta u Zavidovićima i Maglaju. Otvoreni su i kamenolomi u Lipcu i Ševarlijama, a u Petrovu prvi rudnik. Na demografske prilike bitno je utjecao i prirodni priraštaj stanovništva. Na prvom mjestu su se dijelile porodične zadruge, te su jedni ostajali na očevinama, a drugi su se saseljavali kraj cesta i pruga, a sa druge strane, porast stanovništva u starim selima utjecao je na potrebu gradnje crkava, pa su tako nicale nove crkve u Bočinji, Boljaniću, Tumarama, Stogu i Puračiću. Njima treba dodati i crkve u Doboju, Gračanici, Zavidovićima, Žepču i Tuzli, koje je posjećivalo stanovništvo okolnih sela. Tako su crkve ovdašnjih manastira prestale imati onu ulogu, koju su imale u životu Srba u tursko doba. Manastiri više nisu bili središta okupljanja lokalnog stanovništva. Utjecaj vjere i crkve u narodnom životu je slabio. Promet ljudi i dobara dolinom rijeka uglavnom je obilazio nekadašnje centre, pa su stari putevi zarastali i gubili svaki značaj. Te promjene su imale za posljedicu da se već krajem 20. stoljeća počelo razbijati i administrativno jedinstvo ovog prostora, što se naročito probudilo i pojačalo pred Drugi svjetski rat. Tako je cijeli kraj već u austrougarsko doba bio podijeljen na četiri sreza: dobojski, tuzlanski, maglajski i zenički. Ova se podjela još više probudila podjelom na općine poslije Drugog svjetskog rata. Te promjene su uticale na raspadanje etničkog jedinstva ovdašnjih pravoslavnih Srba (prvo se to očitavalo u nošnji, običajima, a poslije i u drugim stvarima). IZVOR (povijesni pregled) Ozren (Bosna i Hercegovina). Wikipedija (sr) |
Kulturno-povijesna baština
|
Manastiri na Ozrenu
Manastir u Vozućoj se u pisanim izvorima prvi put javlja 1617. godine, a iz tog vremena je, s obzirom na način gradnje, vjerojatno i manastir Gostović. Kako manastir Vozuća datira iz prve polovine 17. stoljeća, za očekivati je da je u to doba u njegovoj okolici bilo i većih naselja. Iz tog vremena potječe i legenda o Klisur Vojvodi - čije ime se vezuje za gore i tjesnace Vozuće i Gostovića - i o njegova dva sina Žeravici i Plamenici, koji su tuda četovali (četovanje, način ratovanja u kojem manje snage izbjegavaju sukobe na otvorenom polju s nadmoćnijim neprijateljem; hajdukovanje, gerila), presretali Turke, branili slabe i nejač, a često dolazili u sukob s pridošlicama zbog djevojaka. S obzirom da su po stilu i načinu gradnje ovdašnji manastiri vrlo slični, njihov nastanak vezuje se za srpskog kralja Dragutina Nemanjića (prije 1253.-1316.), tadašnjeg vladara Župe Usora i Soli. Iako je u narodu ostalo ovo tumačenje, postoji velika vjerojatnoća da su mit o Nemanjićima donijeli sa sobom doseljenici iz Stare Hercegovine. Poslije 1628. godine nema nikakvih spomena o Vozućoj sve do početka 18. stoljeća. U to vrijeme je živjelo u manastiru u Vozućoj mnogo kaluđera, koji su obrađivali mnogo zemlje. Njihov posjed sačinjavala su naselja Vozuća, Miljevići, Vukovine i Osječani. U Osječane su doselili muslimani, u Vukovinama su, takođe, živjeli muslimani, ali poslije kuge su se naselili pravoslavci. Stanovnici tih sela su rano prešli na islam kako bi se oslobodili nameta. Nakon propasti manastira, manastirska zemlja je neko vrijeme bila bez gospodara, dok ju nije prisvojio Sefer-paša iz Crne Rijeke, a potom je došla u ruke Osman-paše Gradaščevića, a zatim je 1891. godine bila prodana sarajevskim agama Ćomari i Softiću. Gosotovićki manastir i život oko njega su spominjani još 1716—1718. godine. Ubrzo iza toga manastir je propao, što je vjerojatno bila poslijedica krupnijih promjena u Osmanskom carstvu krajem 17. st. i početkom 18. st. i velikih stradanja, koja su tada pogodila krišćane u Bosni. Posljednje pravoslavno srpsko stanovništvo Ozrena, Vozuće i Gostovića uglavnom se naselilo iz Hercegovine i Crne Gore. To je, uglavnom, točno, ako se i za doseljenike iz Vrhovine (okolina Jajca i Kotor Varoši) uzme da su starinom Hercegovci i Crnogorci. Tih doseljenika ima na zapadnim padinama Ozrena. Manastir Svetog Nikole na Ozrenu je središte vjerskog i duhovnog života Srba u porječju srednjeg toka rijeke Spreče i područja planine Ozren. Prvi pisani podatak o sadašnjoj crkvi manastira Ozren potječe iz 1587. godine. Radovi na gradnji ove crkve, koja po svojim arhitektonskim obilježjima pripada šesnaestom stoljeću, počeli su vjerojatno poslije 1557. godine kada je, dolaskom patrijarha Makarija Sokolovića na čelo srpske patrijaršije u Peći, uspostavljeno normalno organizacijsko stanje u srpskoj crkvi i počela obnova crkava i manastira. |
Manastir Ozren
Autor: Samirzahirovic - Sopstveno delo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=49864089 |
Narodna baština
Nematerijalna narodna baština
Narodni običaji
|
Boljanić 2006.žetva pšenice na Ozrenu
Datum objave: 6.2.2021. Autor: Владо - Карачић ОЗРЕН |
Obicaji sa Ozrena Dokumentarni program
Datum objave: 16.4.2017. Autor: SUPER MEDIA Opis. -AKCIJA ONLINE - SVA PRAVA ZADRŽANA - -Autori emisije: Mirsad i Meliha Hadžić- |
Tradicijske aktivnosti
|
Nematerijalna baština "Branje trave ive na Ozrenu"
U cilju očuvanja tradicije predloženo je da se branje trave ive na Ozrenu uvrsti kao nematerijalno dobro na listu UNESCO-a. Inicijativu za zaštitu branja trave ive pokrenuli su u Sokolskom društvu iz Boljanića. To je podržao, a potom i kandidirao Muzej u Doboju i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske. Komisija Bosne i Hercegovine za suradnju s UNESCO-om nominirala je potom "Branje trave ive na Ozrenu" za upis na Reprezentativnu listu svjetskog nematerijalnog kulturnog nasljeđa. Odbor za nematerijalnu baštinu UNESCO-a donio je 28.11.2018. god. odluku kojom je "Branje trave ive na Ozrenu" upisano na Reprezentativnu listu nematerijalne baštine čovječanstva. "Branje trave ive na Ozrenu" bila je treća tradicija iz BiH koja je upisana na ovu listu, nakon Zmijanjskog veza i Konjičkog drvorezbarstva. Branje trave ive na OzrenuBranje trave ive na Ozrenu jedno je od nekoliko tradicijskih elemenata u izvornoj formi stanovništva sela na Ozrenu kod Doboja, Bosna i Hercegovina. Predstavlja jedan od oblika narodne medicine zasnovanog na vjerovanju je da je iva lijek za sve bolesti. Otud i poslovica "trava iva od mrtva pravi živa". Tradicija je upisana na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine 2018. godine.
Svake godine 11.9., na dan odsijecanja glave sv. Ivana Krstitelja prema pravoslavnom kalendaru, stanovnici sela oko planine Ozren odlaze na Gostilij (dio Ozrena s nadmorskom visinom 773 metra) u branje ive trave. To je vjekovna tradiacija gdje ozrensko stanovništvo vjeruje da, ukoliko je ubrana na ovaj dan, iva ima skoro neograničenu ljekovitu moć. Nakon uspona na Gostilij, mještani svih društvenih, spolnih i dobnih skupina beru ivu travu, pojedinačno i u skupinama. Ivu treba pažljivo brati i berači je trebaju pronaći među višom travom. Preporučuje se da se prilikom branja koriste škare ili nož kako bi se iva sačuvala i za buduće generacije. Zbog toga berba obično traje nekoliko sati. Po završetku berbe penju se na vrh Gostilija i okupljaju se u manje grupe, od kojih su mnogi u ozrenskim narodnim nošnjama, da sviraju, plešu i pjevaju tradicionalnu muziku. Poslijepodne se pravoslavni svećenici penju na vrh gdje posvećuju ivu. Trava iva (teucrium montanum) vrlo je ljekovita biljka koja raste u planinskim krajevima širom svijeta. Gdje god da se bere ta trava, barem trećinu vidljivih cvjetova treba ostaviti netaknute, jer osim što je ljekovita, korisna je i zato što izvrsno vezuje ono malo zemlje na golom kamenjaru. U Bosni i Hercegovini je malo staništa na kojim ta biljka raste, zbog čega Gostilj na planini Ozren važi za zanimljivo turističko mjesto. Ubrana iva se suši i čuva tokom godine. Konzumira se na različite načine (kao čaj, natopljena rakijom, pomiješana s medom) kako zbog ljekovitog djelovanja, tako i preventivno. Dok se u prošlosti ova praksa odnosila isključivo na narodnu medicinu, danas su njezine prvenstvene funkcije ugostiteljstvo i društvena integracija, kao i pomoć u očuvanju ozrenskih nošnji, pjesama i plesova koji postupno nestaju. Praksa se prenosi spontano unutar obitelji, ali i u osnovnim školama. Nekoliko lokalnih udruženja također poziva slične organizacije iz različitih regija da sudjeluju u branju, što je dovelo do uključivanja mnogih i izvan Ozrena. VIŠE 
Tradicionalno branje trave ive na Ozrenu
By Inga Cvijanovic - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=94628281 |
Picking of iva grass on Ozren mountain
Datum objave: 28.11.2018. Postavio: UNESCO Opis: UNESCO: Representative List of the Intangible Cultural Heritage of Humanity - 2018 URL: https://ich.unesco.org/en/RL/01289 Description: On 11 September each year, the day of the beheading of St. John the Baptist, inhabitants of villages around Ozren Mountain go up to Gostilij to pick Iva grass before assembling into smaller groups to play, dance and sing traditional music. In the afternoon, Orthodox priests consecrate the Iva. Iva is consumed in different ways, both to cure diseases and preventively, and the practice also helps preserve traditional costumes, songs and dances. Several local associations also invite similar organizations from other regions to partake in the tradition. Country(ies): Bosnia and Herzegovina © Museum in Doboj, 2016 Boljanić 2006.vršidba pšenice na Ozrenu
Datum objave: 6.2.2013. Autor: Владо - Карачић ОЗРЕН |
Folklor
|
|
IZVORNA PJESMA SA OZRENA - LJUBA DAMJANOVA
Autor: Snimatelj - Don Vito Opis. Prijavi se na kanal : https://www.youtube.com/channel/UCBMm... |
Ozrenski vez - Bijela vila s Ozrena planine prava - IZVORNO SIJELO
Datum objave: 9.12.2016. Autor: valentinoetno Opis. Ozrenski vez - Bijela vila s Ozrena planine prava - IZVORNO SIJELO |
Priče iz planine
|
Ne damo Ozren!
Datum objave: 15.2.2022. Autor: Ekološko udruženje Ozrenski Studenac Opis: Stanovnici ozrenskih mjesta su uznemireni. Strahuju da bi mogli biti suočeni sa eksploatacijom nikla i prinuđeni da napuste svoje kuće. Svjedoci su priprema za bušenje u blizini naselja. Plaše se zagađenja izvorišta vode. Traže reakciju vlasti i obustavljanje istraživanja. Ovo je glas naroda! https://www.facebook.com/groups/48730... |
POTRAGA ZA MEDOM - Planina Ozren - Gostilj
Datum objave: 5.12.2021. Autor: Adventure Pack Opis. U potrazi za medvjedicom Mašom i Ljubicom zaputili smo se na planinu Ozren. Prva stanica nam je bila Baza Paraghost gdje smo se prošetali po čitavom imanju i snimili vam zanimljive domaće i divlje zivotinje. Tu smo naravno našli i medvjedice koje su prava atrakcija. Bili smo dovoljno hrabi da se igramo sa njima. Sljedeća stanica nam je bila farma jelena lopatara gdje smo se malo družili sa jelenima, a zatim smo se popeli na jedan od najljepših vrhova planine Ozren. Gostilj nas je ostavio bez daha. Sunčan i čist dan su nam omogućili nevjerovatan pogled na Gračanicu, Doboj i obližnja sela. Podržite rad našeg kanala tako što ćete se pretplatiti. Besplatno je! Za više detalja i slika zapratite nas na instagramu. @mahir1921 @sumeahh @rea_germanshepherd E-mail: overlandbih@gmail.com |
KRALJICA (vrh)
|
Na vrhu Kraljica se nalazi spomenik posvećen poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske, koji su stradali 7.9.1995. u raketiraju od strane snaga NATO-a. Bila je to vojna operacija operacija snaga NATO-a, sa SAD na čelu, pod kodnim imenom operacija Namjerna sila (engl. Operation Deliberate Force) i operacija Mrtvo oko (engl. Operation Dеаdeye), tijekom rata u Bosni i Hercegovini od 30.8. do 20.9.1995. Avijacija NATO-a bombardirala je položaje Vojske Republike Srpske u tzv. sigurnosnim zonama UN-a (Sarajevo i Goražde), ali i druge položaje Vojske Republike Srpske i relejne uređaje (Banja Luka, Ozren i drugo) od 29.8. do 14.9.1995. godine.
|
Jadrina
|
Manastir Ozren
Manastir Ozren
Manastir Ozren se nalazi u naselju Kaluđerica, u šumi na 7 kilometara južno od Petrova, u planinskom okruženju (pod Ozren planinom) kroz koje protiče rijeka Spreča. Manastir je posvećen Svetom Nikoli, a samo ime je dobio po istoimenoj planini na kojoj se nalazi. Autor: 2e1a0 at Serbian Vikipedija - Transferred from sr.wikipedia to Commons by BokicaK using CommonsHelper., Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=15429544 |
Karanovac
Željeznička pruga Doboj-Tuzla kod Karanovca
|
Karanovac, pravoslavna crkva sv. Ilije
|
Novo Selo
|
Velika Prenja
|
|
Vukovac (potok)
|
|
VELIKA OSTRAVICA
AKTIVNOSTI
|
Ozrenski maraton
Općina Petrovo svaka godine tradicionalno organizira Ozrenski planinarski maraton čiji je medijski pokrovitelj Radio-televizija Republike Srpske. Maraton se održava prvog vikenda mjeseca juna/lipnja, a večer prije starta održava se natjecanje u spremanju najboljeg kotlića. Domaćin maratona je Planinarsko društvo "Ozren-Kraljica 883", Petrovo. 
|
|
IZVORI I LITERATURA
M. Fu.: Demineri izvukli tijela dvojice lovaca iz minskog polja kod Zavidovića. Avaz.ba, 1.8.2021.
Vanjske poveznice i korisne adrese
|
