|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE LIKE > VELEBIT > JUGOISTOČNI VELEBIT > Vrbica
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Kupusište, 1068 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.2097, 16.0026
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Kupusište, 1068 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.2097, 16.0026
|
|
Uvod-
Naslovna fotografija
Pogled na greben Vrbice s vrha Tremzine. Lijevo, u prednjem planu je Paripovac. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Panoramska fotografija snimljena s vrha Tremzine s označenim krajnjim jugoistočnim vrhovima Velebita
ZEMLJOPIS
Gorski hrbat jugoistočnog Velebita (~ 330 km2) sastoji se od masiva Ošćenice (1182 m) s Tulovim gredama (1120 m), Panoge (1064 m), Jaslenskog bila s Ćelavcem (1198 m), Crnopca (V. Crnopac, 1403 m), Tremzine (Oklinak, 1187 m) i Koma (Golić, 1003) te dijela sjevernodalmatinske krške zaravni oko rijeke Krupe.
Prostorni pogled na greben Vrbice iz kanjona Zrmanje (iz smjera istoka)
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
PRIRODA
Abdovina ili habdovina, burjan, apta, aptovina, smrdljiva bazga (Sambucus ebulus), na livadi uz izvorišno područje rijeke Zrmanje
|
Abdovina ili habdovina, burjan, apta, aptovina, smrdljiva bazga (Sambucus ebulus)
Bazgi srodna trajnica iz porodice moškovičevki (Adoxaceae); pokazatelj obilja dušika u tlu, karakteristična biljka zajednice koprive i abdovine (Urtico-Sambucetum ebuli). Raširena je na zapuštenim mjestima, šumskim čistinama i uz putove u Europi, zapadnoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste do 2 metra, s uspravnim, najčešće nerazgranatim, peteljkama koje u velikim skupinama rastu iz perenijalnog (višegodišnjeg) podzemnog rizoma. Listovi su nasuprotni, dugi 15-30 cm, s 5 do 9 listića odbojnog mirisa. Stabljika završava s vijencem bijelog i rozog cvijeća promjera 10-15 cm. Plodovi su male, blistave, crne bobice promjera 5-6 mm. Zrelo voće daje ružičasti sok. Kao narodni lijek rabi se u malim količinama. Svi su dijelovi biljke otrovni; izaziva probavne i senzomotoričke poteškoće, a u teškim slučajevima komu. Uporaba u narodnoj medicini Abdovina je prije svega sredstvo za izlučivanje vode, znoja, žuči i otrovnih tvari. Pripravci od korijena i nadzemnih dijelova uzrokuju pojačano lučenje mokraće što je korisno kod nagomilavanja mokraćne kiseline i vodene bolesti uzrokovane oboljenjem bubrega. Čaj od lišća koristan je kod oboljenja dišnih putova i katara pluća. Značajno je da je list djeluje kao čistač jetre i regulator funkcije bubrega. Čaj od cvjetova također pospješuje mokrenje, liječi organe za disanje, a koristan je i za smirivanje visokog krvnog tlaka. Bobicama se također pripisuje pospješivanje mokrenja, izazivanje znojenja i čišćenje organizma. Od boba se može napraviti sirup, sok i pekmez. Ti pripravci također pospješuju izlučivanje mokraće i plinova, a služe i kao lijek protiv šećerne bolesti. Od plodova se mogu napraviti oblozi protiv gljivičnih bolesti prstiju i nogu te za skidanje bradavica. Od boba, cvjetova i korijena radi se ljekovita rakija. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Vrbica
Pogled s vrha Tremzine na vršni greben Vrbice iza koje se strmo u dubini nalazi izvorišni dio doline rijeke Zrmanje i naselje Zrmanja-Vrelo. U pozadini dominira masiv Dinare. |
PO VRŠNOJ ZONI
KUPUSIŠTE (1068 m)
VELIKA VRBICA (1041 m )
MALA VRBICA (770 m)
JAGODNIK (970 m)
OVČULJ (985 m)
JELOVAC (1032 m)
KOČO (494 m)
CRNI VRH (kod Cerovca) (939 m)
SAMOGRED (888 m)
VIJOJLA (874 m)
|
Dolina Zrmanje
Pogled na dolinu gornnjeg toka Zrmanje - dio doline od njezina vrela u smjeru juga. Dominantna planina u pozadini je Kom (kod Zrmanje). Nakon što izađe iz doline kod sela Pađene, Zrmanja zaobilazi Kom i nastavlja teči kanjonom u smjeru zapada, prema Erveniku. |
U DOLINI ZRMANJE
Zrmanja (rijeka)
|
Rijeka Zrmanja izvire na 395 m n.v., na rubnim dijelovima planine Poštak, točnije ispod strme, gotovo okomite stijene koja se zove Misije. Njezin tok prati jugoistočnu granicu Velebita do ušća u Novigradsko more. Ukupna duljina rijeke iznosi 72,5 kilometara. U svome gornjem toku, gdje je izgradila oko 7 kilometara dugu dolinu - od izvora u selu Zrmanja Vrelo do sela Pađane - teče u smjeru sjever–jug.
Geologija. Porječje Zrmanje nalazi se na području Dinarskoga krša, a prema geotektonskoj regionalizaciji je na granici Adrijatika i Dinarika. Izvor Zrmanje nalazi se na rasjednom kontaktu jurskih i trijaskih naslaga. Gornji dio toka je razvijen uz regionalni rasjed. Istočno od njega prostor je građen od trijaskih i jurskih, a zapadno od krednih i paleogenskih naslaga. IZVOR VEVEREC, Iva: Sedra na rijeci Zrmanji kao nedovoljno istraženi i valorizirani geomorfološki fenomen. Zbornik sažetaka. Buzjak, Nenad; Paar, Dalibor (ur.). Perušić, Hrvatska, 2017. str. 56-57. (PDF) |
Brana Prezid na izvorištu Zrmanje
|
|
Misije
Livada kod zaselka Bogunovići, kojom prolazi staza prema izvoru Zrmanje i s koje se pruža odličan pogled na 200-tinjak metara visoke stijene Misije, čijom ivicom prolazi željeznička pruga Zageb-Split, na dionici između Otrića i Knina. |
Zrmanja Vrelo
NADMORSKA VISINA 287 m BROJ STANOVNIKA 28 (2011.)
|
Kasar (Zrmanja-Vrelo)
Zrmanja Vrelo maleno je naselje nedaleko ceste Knin - Gračac (koja ovdje prolazi iznad doline Zrmanje), ispod same planine Poštak, Nalazi se u sastavu općine Gračac. Zrmanja Vrelo (središnji dio naselja naziva se Kasar) je nekada bilo administrativno središte općine Zrmanja. Vrelo Zrmanja je svoje zlatno doba imala za vrijeme austrougarske vlasti, kada je tu bila vojna postaja. IZVOR Zrmanja Vrelo. Wikipedija.hr 
Pogled s vrha Tremzine na stijeme Misija
Uz općinu, mjesto je imalo i školu, poštu, dućan, gostionicu i konak te zgradu žandarmerije. Pošta u Zrmanji otvorena je 1784. – 1817., zatvorena 31.1.1821. g. pa ponovo otvorena 15.12.1849.
Objekti u samom centru Vrela (Kasar) pripadali su do 1945. godine lokalnom trgovcu na veliko i poštaru Juki (Đuki) Šulentiću, a od 2. svjetskog rata su se tu mijenjale razne seoske zadruge na oduzetoj imovini, koja je nakon demokratskih promjena vraćena potomku Juke (Đuke) Šulentića Pavinog sina. Članovi obitelji Šulentić obilježili su jedno duže razdoblje u prošlosti sela, pa se tako selo Zrmanja Vrelo često nazivalo i "Šulentić Selo". 
Selo Zrmanja (Vrelo Zrmanja) 1938. godine
Fotografija objavljena u članku na stranici Narod.hr |
Pogled na Misije s državne ceste D1
Područje doline gornje Zrmanje gotovo je nenaseljeno ili vrlo slabo naseljeno i to prvenstveno zbog udaljenosti od većih urbanih središta (Knina ili Gračaca) a drugi razlozi su gospodarsko siromaštvo i ratna zbivanja u nekoliko zadnjih ratova.
Danas je tu sve više povratnika, mahom starijih, umirovljenici, koji se bave poljoprivredom, stočarstvom i pčelarstvom. Danas u Vrelu Zrmanja živi nekoliko obitelji, a većina ostalih zgrada, uključujući i školu, bile su zapaljene nakon operacije "Oluja". Sve do regulacije toka rijeke Zrmanje u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, uz rijeku su bile bare, a zbog plavljenja zemlja je bila neupotrebljiva pa se tamo stoku vodilo na ispašu.
Nisu samo Šulentićevi imali veliku zemlju. Imali su i drugi Zrmanjci, recimo Breke.
Uz vrelo Zrmanje nalaze se ostaci Šulentića mlinica, koje su imale pet mlinskih kamena.
Od imanja Šulentićevih koje se nalazilo u selu tu (pretežito ruševni) ostaci objekata:
|
|
Šulentići Obitelj Šuletnić (Stjepan i Marta) došla je u Vrelo 1854. godine, preselivši se iz Svetog Roka da bi u Vrelu Zrmanja radili kao ugovorni poštari. Otac Stjepan je ubrzo umro, a poštu je vodila supruga sve dok ju nije preuzeo njihov sin Pavao (Pava / Pajica) 1862. Pavao se potom oženio Sofijom, kćerkom pravoslavnog svećenika Gavrana Vojvodića iz Srba i rođakinjom Nikole Tesle. Svoja tri sina odgojili su kao katolike, a kćer kao pravoslavku (po majci). Osim putem miraza, uz dobre prihode u pošti Šulentići polako su ulagali u zemlju, zgrade, trgovinu i školovali djecu (tri sina: Ivana, Milana i Đuru / Juku). Sofija je pokopana na pravoslavnom groblju u Zrmanji i danas tamo stoji njezin grob. Pavin sin Ivan (29.8.1866.), studira medicinu u Grazu, a nakon toga radi kao kotarski liječnik. On ženi Anku Pavlović iz Križpolja. Anka i Ivan Šulentić imaju četvero dijece: Katarinu, Juku, Paju i Ferdu. Ivan umire 1.5.1919. od posljedica španjolske gripe, dok je njegova supruga Anka Pavlović – Šulentić umrla 28.9.1970. u Zagrebu. Pavin sin Juko oženio se Sofijom Banjeglav iz Bunića i dobio dva sina i dvije kćeri. Velika tragedija pogodila je više članova obitelji Šulentić koji su 1941. godine živjeli u Zrmanji, kada su ubijeni od strane ustanika, u vrijeme ustanka u Srbu (27.7.). 3.8.1941. Jukina su sina Pavla (Pajicu) Šulentića, poštara i trgovca, zarobili mjesni ustanici (Ustanak u Srbu i okolici, op.) i internirali u njegovoj kući. Malo potom vezali su ga i odveli na preslušavanje, a onda su ga odveli na obližnje brdo na strijeljanje. Ubijen je skupa sa šogorom, Vjekom Krizmanom iz Fužina. Njegova je supruga Danica uz pomoć mještana, prijatelja i obitelji izvukla iz opasnosti svoga sina Juricu i poslala ga majci u Fužine. Ona sama pobjegla je iz Zrmanje od ustanika tako da se bacila pred talijanski auto i napustila Zrmanju kao zarobljenica. Završila je u logoru Lopar, odakle je zbog bolesti puštena. Do 1943. radila je u Osijeku kao poštarica te iste godine umrla je u bolnici u Zagrebu. Juko je kao umirovljenik zatočen 1945. god. u Gospiću pa potom osuđen na konfiskaciju. Stradala je i obitelj Jukina sina Milana, također poštara, trgovca i posjednika iz Vrela i sudionika Brušanskog ustanka 1932. On se 1935.g. oženio Ivkom Viani, tada poštaricom u Jablancu, a kum mu je bio prijatelj iz susjedstva – učitelj Milojko Ćuk. Početkom rata, u travnju 1941. Milan Šulentić, zajedno sa svojim sumještanima, kao mobilizirani vojnik ratuje s Talijanima u šibenskoj okolici, da bi ga hrvatska vlast nedugo zatim postavila za načelnika općine Zrmanja. Uz Milana su odgovorna mjesta u općini zauzimali još jedan Hrvat i desetorica Srba. Dana 27.7.1941. Milan povodom vojnih akcija u Srbu (ustanak) dobiva poziv da dođe u Gračac gdje se treba sastati s načelnicima ostalih općina u tom dijelu Like i treba sagledati novonastalu situaciju i dogovoriti što poduzeti. U međuvremenu, oko 100 do 150 ustanika ušlo je u selo Zrmanju. Ovi su pobunjenici bili odjeveni većinom u lička seljačka odijela s dijelovima vojničke odore. Među njima je bilo nekoliko otpuštenih jugoslavenskih oružnika, željezničara, jedan mornar i nekoliko seljaka. Prvo su napali oružničku postaju i Ustaški stan, čiji je povjerenik bio upravo Milan Šulentić. Razoružali su oružnike i zatvorili ih u poštu. Onda su krenuli u kuću ustaškog povjerenika Milana Šulentića, opljačkali stan, njegovu trgovinu i na kući izvjesili crvenu zastavu. Zatim su po kućama u mjestu i okolici skupljali skriveno oružje i tjerali stanovnike od 15 do 60 godina da im se pridruže kako bi dalje opsjedali druga mjesta. Par dana kasnije, u noći između 3. i 4.8.1941. došlo je iz pravca Drvar-Grahovo nekoliko naoružanih bosanskih ustanika koji su zahtijevali da im se izruče zarobljeni Hrvati, a napose žena i djeca ustaše Milana Šulentića, kazuju svjedoci. Supruga Milana Šulentića, Ivka Šulentić rođ. Viani, također poštarica, odvedena je na nepoznatu lokaciju skupa sa svoje tri male kćeri Ivankom (4), Đurđicom (1,5) i novorođenom Mirom (1941.). Zajedno s njima odveli su i pogubili i dadilju, 36-godišnju Luciju Anu Kraljević iz Vodica. U vrijeme kad je odvedena Ivka zajedno s djecom, za vojna pitanja na strani ustanika i raspolaganje "imovinom narodnih neprijatelja", bio je zadužen upravo njihov vjenčani kum Milojko Ćuk, pa je vjerojatno odgovoran i za likvidaciju Milanove žene i djece. Ćuk je bio predratni član Komunističke partije i jedan od organizatora pobune u Zrmanja Vrelu. Tijekom rata obnašao je razne dužnosti: bio je zapovjednik 10. gerilskog odreda, a krajem 1941. postavljen je za zapovjednika bataljuna "Gavrilo Princip". Kasnije je bio zamjenik političkog komesara brigade, radio u obavještajnoj službi i dr. Milan Šulentić je u Gračacu dočekao vijest o pogibiji čitave svoje obitelji: svoje žene, djece i svoga brata. Nakon toga zločina kao dobrovoljac priključuje se ustaškoj vojsci. Stradao je u četničkoj zasjedi 4.9.1943. godine u blizini Han Pijeska (BiH) kao bojnik i zapovjednik I. stajaćeg zdruga. IZVORI Šulentići. Naša Lika forum (pristupljeno 29.12.2022.) DG: Zbog objave istine o obitelji Šulentić u Beogradu negoduju, ali g. Vladimir ne odustaje od istrage. Narod.hr, 5.9.2021. DG: Ženu i djecu Milana Šulentića u smrt odveo njihov vjenčani kum: Tko sprječava da se očisti ljaga s obiteljskog imena? Narod.hr, 28.7.2021. DG: Vladimir Šulentić svjedoči za Narod.hr: ‘Ustanak’ u Srbu bio je četnički, a počeo je pokoljem moje obitelji u Zrmanja Vrelu. Narod.hr. 25.7.2021. GRUPA AUTORA: Kotar Gračac u narodnooslobodilačkom ratu 1941–1945. Zbornik. Ur. Đuro Zatezalo. Zagreb, 1984. (PDF) HF: Izvješće očevidaca zločina u Zrmanji. Hrvatski fokus, 3.6.2019. |
Pavle (Pajica) Šulentić
Fotografija iz obiteljske arhive gosp. Vlade Šulentića 
Sofija Šulentić, rođ. Vojvodić
Pavlina supruga Sofija je također bila poštarica i poslovna žena i teta Nikoli Tesli. Njezin se grob nalazi na pravoslavnom groblju u Zrmanji. Fotografija iz obiteljske arhive gosp. Vlade Šulentića |
Spomenik žrtvama Drugog svjetskog rata
|
Ponad česme u Vrelu Zrmanji, na zemlji u vlasnišvu obitelji Šulentić, podignut je spomenik palim borcima za vrijeme Drugog svijetskog rata. Na njemu su poimenice ispisama imena žrtava, a uočava se velik broj obitelji u kojima su poginula po tri brata ili po dva brata i sestra i sl. Mnogo tih boraca izginulo je tijekom bitaka na Sutjesci i Neretvi.
|
Napis na spomeniku u Zrmanji I STO I DVADESET ŽRTAVA FAŠISTIČKOG TERORA IZ OPĆINE ZRMANJA DALI SU SVOJE ŽIVOTE U HEROJSKOJ NARODNO-OSLOBODILAČKOJ BORBI ZA SVIJETLU BUDUĆNOST SASDAŠNJIH I BUDUĆIH POKOLJENJA NAŠIH NARODA. U POVODU 10 GODIŠNJICE OSLOBOĐENJA NAŠE DOMOVINE A U ZNAK PRIZNANJA I ZAHVALNOSTI NAROD ZRMANJE RUIŠTA PALANKE PRLJEVA I PRIBUDIĆA PODIŽE IM OVU SPOMEN-PLOČU SMRT FAŠIZMU—SLOBODA NARODU ZRMANJA 29. V. 1955. G. 
|
Doljani (zaselci: Prodanovići, Sučevići i Proila)
Marčetići (Zrmanja-Vrelo)
Ćukovi (Zrmanja-Vrelo)
Lukići (Zrmanja-Vrelo)
Bogunovići (Zrmanja-Vrelo)
Groblje u zaselku Bogunovići uz stazu koja vodi prema vrelu Zrmanje
|
Bratstvo Bogunovića je dugo godina nastanjivalo područje u Lici uz Vrelo Zrmanje, kao i okolna sela. Tri zaselka nose nazive Bogunovića - ovo uz vrelo Zrmanje, te još dva u bližoj okolici - u zrmanjskim naseljima Preljevo i Otrić.
|
Zrmanja nizvodno od brane Prezid
Prvih par stotina metara toka Zrmanje. Stijene Misija u pozadini.
Livada kod zaselka Bogunovići, nedaleko od izvorišta Zrmanje, s otvorenim pogledom prema stijenama Misija
|
Staza koja vodi prema izvoru Zrmanje kroz nisku šumu
Rijeka Zrmanja na izvorišnom području
Otkrivanje izvora Zrmanje! Prepuno vode!
Autor: Avanture Gorana Šafareka DAtum objave: 19.7.2019. Opis. Kako izgleda jedan od najmanje poznatih izvora jedne naše rijeke. Zrmanja je jedna od najdivljijih rijeka. Teče u surovom kršu, kroz nekoliko kanjona i krških polja, a ulijeva se u more preko dugog estuarija. Putem stvara sedru i slapove, idealne za rafting i kanuarenje. Više o Zrmanji: https://crorivers.com/zrmanja/ Follow me on Instagram: https://www.instagram.com/goran_safarek/ and Facebook https://www.facebook.com/safarekfilms/ |
Izvorište Zrmanje
|
Izvorište Zrmanje ljevkastog je oblika, na dnu kojega voda bogato izbija iz nekoliko izvora podno stijena Misije visokih oko 200 metara. Potočiči se sastaju pred branom Prezid. Brana je sagrađena još u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1924.) radi reguliranja toka zbog sprečavanja bujica da ne odnose materijal nizvodno, što je bio veliki problem tog kraja. Bujice su ispirale okolno tlo, a i plavile okolna polja. U isto vrijeme kada je izgrađena brana Prezid i tok Zrmanje je reguliran nasipima i obala je ozidana kamenom. Ispod ostataka srednjovjekovnog Zvonigrada (kod naselja Palanka) Zrmanja tvori nekoliko brzih i malih slapova. Sve do Kravlje drage teče kroz usko korito omeđeno poljima. Odavde ulazi u duboki kanjon kojim teče do podno ruševina Keglević gradine (-> vidi Kom, kod Ervenika), gdje se ponovo širi dolinom Mokrog polja. Velike količine vode Zrmanje nestaju u krškom podzemlju na zapadnom kraju Mokrog polja. U ljetnim mjesecima to rezultira izrazito niskim vodostajem pa i potpunim isušivanjem riječnog korita.
Brana Prezid na izvorištu Zrmanje, pogled odozgo
Brana Prezid na izvorištu Zrmanje, pogled iz podnožja brane
Stijene Misije visoke 200-tinjak metara nadvile su se nad izvorom Zrmanje
IZ PROŠLOSTI
Upravo su se na prostoru izvora Zrmanje vodili 1699. godine pregovori triju strana, austrijske, osmanske i mletačke, u postupku austrijsko-osmanlijskog razgraničenja nakon završetka Bečkog rata (1683.-1699.). O tome piše autor Zlatko Pleše u svome radu Bolonjski grof i hrvatski barun: odnosi Luigija Ferdinanda Marsiglija i Pavla Rittera Vitezovića u utvrđivanju hrvatskih granica. (2000.) Slijedi citat iz znanstvenog rada o ovim zbivanjima: Cjenkanja oko koranskih područja bili su naskoro prekinuta, zapravo odgođena za kasniju prigodu, jer je habsburška delegacija ostala bez namirnica. Osim toga, Grimani i Osman, članovi zajedničke mletačko-turske komisije, nestrpljivo su očekivali svoje »cisdunavske« kolege na »dalmatinskoj granici«. Početkom srpnja, još uvijek u Slunju, Marsigli piše novu poslanicu u kojoj ponavlja svoju zamisao o Korani kao prirodnoj granici od Slunja do njezina izvora, ali je već u mislima u kninskom području, gdje će tek trebati odrediti tromeđu. Mletačka će strana na čelu s Grimanijem zacijelo postaviti pitanje Zvonigrada, koji je nekoć bio u njihovim rukama. A Ibrahim, koji već sad pokazuje neskriveno zadovoljstvo zbog habsburškog zauzeća Zvonigrada, iskoristit će tu priliku kako bi posijao razdor među saveznicima. Karlovački je mirovni ugovor kao tromeđu predvidio mjesto u okolici Knina, koje se imalo odrediti po svjedočanstvima starijih žitelja i »pamćenju prijašnjih vremena«. Povjerenici triju strana utaborili su se (1699. op. admin.) na izvoru Zrmanje, u podnožju Popine, i ubrzo se sastali da rasprave pitanje Zvonigrada i okolnih područja. Marsigli, više lege artis nego po direktivama, traži nove ustupke kojima bi se njegova strana još više približila Kninu. Grimani se, međutim, nije lako mirio s gubitkom Zvonigrada, tvrdeći da je taj prostor od životne važnosti za mletačke podanike koji tamo vode stoku na ispašu. Osman opet bijesno prigovara da je Zvonigrad u Dalmaciji, te da će o njemu odlučivati Turci i Mlečani. Nato se Marsigli ponovno poziva na mirovnu formulu: činjenica da carski garnizon boravi u zvonigradskoj utvrdi pokazuje daje to sada habsburški posjed. Ibrahim podržava habsburške zahtjeve, očekujući da će mu, kad se ponovno potakne pitanje Novog, Jasenovca ili Drežmika. Marsigli iz zahvalnosti uzvratiti nekim važnijim ustupkom. Poslije nekoliko dana formalnih rasprava, koje nisu donijele nikakvih većih promjena, povjerenici su se 12. kolovoza uspeli na Medvjeđu glavicu, na Debelom brdu kod Knina, gdje se svatko licem okrenuo prema zemlji koja mu pripada. Marsigliju je pripala čast da govori prvi i najavi poljubac mira« (l'osculo pacis). Zatim je svatko uzeo kamen i položio ga na mjesto na kojem će se sagraditi međaš u obliku piramide - simbol uspostave novih granica između država. Nakon gozbe, raskošne u mjeri u kojoj je to dopuštala »besplodnost i oskudica ove tako opustjele zemlje«, povukla se niz plavanjsku dolinu prava crta od tromeđe do Poštaka, čime su Habsburzi, po Marsiglijevu mišljenju sasvim neočekivano, prodrijeli duboko u turski i mletački prostor. Poslije podne idućeg dana, Osman i Grimani pokazali su Marsigliju granicu koju treba povući od tromeđe prema Kninu i zamolili ga za pomoć oko njihovih daljnjih razgraničenja. IZVOR CITATA PLEŠE, Zlatko: Bolonjski grof i hrvatski barun: odnosi Luigija Ferdinanda Marsiglija i Pavla Rittera Vitezovića u utvrđivanju hrvatskih granica. Croatica Christiana periodica 24, br. 46 (2000): 49-76. (PDF)
|
Putokaz za vrelo
Prvi metri toka Zrmanje nakon brane
Brana Prezid na izvorištu Zrmanje
|
Gradina (Vrelo-Zrmaja)
Kom
NADMORSKA VISINA 979 m
Naselje Kom smjestilo se između padina Vrbice i Koma, admistrativno u općini Gračac u Zadarskoj županiji.
Kretanje broja stanovnika u prošlosti. 631 (1857. sadrži i podatke za bivše naselje Rujišta); 693 (1869.); 650 (1880.); 726 (1890.); 721 (1900.); 753 (1910.); 773 (1921.); 752 (1931.); 496 (1948.); 487 (1953.); 465 (1961. od toga Srbi 456, Hrvati 8 i ostali 1); 338 (1971. od toga Srbi 325, Hrvati 8 i ostali 5); 237 (1981. od toga Srbi 188, Hrvati 5, Jugoslaveni 39 i ostali 5); 208 (1991. od toga Srbi 202, Hrvati 3, Jugoslaveni 2 i ostali 1); 12 (2001.); 34 (2011.); 22 (2021.).
Kretanje broja stanovnika u prošlosti. 631 (1857. sadrži i podatke za bivše naselje Rujišta); 693 (1869.); 650 (1880.); 726 (1890.); 721 (1900.); 753 (1910.); 773 (1921.); 752 (1931.); 496 (1948.); 487 (1953.); 465 (1961. od toga Srbi 456, Hrvati 8 i ostali 1); 338 (1971. od toga Srbi 325, Hrvati 8 i ostali 5); 237 (1981. od toga Srbi 188, Hrvati 5, Jugoslaveni 39 i ostali 5); 208 (1991. od toga Srbi 202, Hrvati 3, Jugoslaveni 2 i ostali 1); 12 (2001.); 34 (2011.); 22 (2021.).
Kom (zaselci: Ćuk, Rakići, Jarića Stanovi, Grbići)
Potkom (zaselci: Dronjci, Vujići, Brkići, Orašje, Grbići, Čanci, Mrđe) (Kom)
Vrbica
|
VRBICA-SELO U DUBINAMA JUŽNOG VELEBITA
Autor: Putevima Divljine Datum objave: 7.12.2023. Opis. Danas šetamo dubinama jugoistočnog Velebita.Na red je došlo jako izolirano,pitoreksno selo imena Vrbica.Nažalost još jedno selo bez stalnih stanovnika,što nam govori o odumiranju hrvatskoga sela,stoga smo vam i dokumentirali ovo selo koje kao da se nalazi u najljepšim pričama i bajkama. |
IZVORI I LITERATURA
BAHUN, S.: Tektogeneza Velebita i postanak Jelar-naslaga. Geološki vjesnik, Vol. 27, str. 35-51. Zagreb, 1974.
ĐERMEK, Doris: Sklonost vodenih beskralješnjaka izvorišnog toka rijeke Zrmanje prema mikrostaništima. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2017. (PDF)
HERAK, M., Bahun, S.: The role oft he calcareous breccias (Jelar Formation) int he interpretation oft he High Kars Zone oft he Dinarides. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 49-59. Zagreb, 1979.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., MARKOVIĆ, S., SOKAČ, B., ŠUŠNJAR, M., NIKLER, L., ŠUŠNJARA, A.: Osnovna geološka karta list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod. Zagreb – Beograd, 1967.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., SOKAČ, B., VRSALOVIĆ-CAREVIĆ, I., ZUPANIĆ, J.: Tumač za osnovnu geološku kartu list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod, Zagreb – Beograd, 1967.
KOVAČ-KONRAD, P., JALŽIĆ, V.: Prvi sifon špilje Kusa 1. Speleolog, Vol 54., str. 20-23. Zagreb, 2006.
KOVAČEVIĆ, A.: Kusa nad Manastirskim lukama – Kusa 2. Speleolog, Vol. 56, str. 61-65. Zagreb, 2008.
KOVAČEVIĆ, T., GARAŠIĆ, M., MEĐIMUREC, Z. ŠEBIAN, M.: Špilja Čavle u dolini rijeke Zrmanje – primjer snažnog erozijskog utjecaja vode na speleogenezu objekta. Spelaeologia Croatica, Vol. 2., 15-21. Zagreb, 1991.
KRANJEC, V., PRELOGOVIĆ, E. (1974): O paleogeografskim i neotektonskim odnosima u tercijaru i kvartaru na teritoriju SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 27, str. 95-112. Zagreb, 1974.
PAVIČIĆ, A., RENIĆ, A.: Mogućnosti vodoopskrbe iz ličkog dijela sliva rijeke Zrmanje. 1. Hrvatski geološki kongres, Opatija, 18.-21.10.1995., Zbornik radova, str. 435-438. Zagreb, 1995.
PRELOGOVIĆ, E.: Neotektonska karta SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 28, str. 97-108. Zagreb, 1975.
PRELOGOVIĆ, E.: Geološka struktura Velebita. Paklenički zbornik, Vol. 1, str. 49-54. Starigrad-Paklenica, 1995.
PRELOGOVIĆ, E., FRITZ, F., CVIJANOVIĆ, D., MILOŠEVIĆ, A.: Seizmotektonska aktivnost u području doline Zrmanje. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 123-136. Zagreb, 1980. (PDF)
ĐERMEK, Doris: Sklonost vodenih beskralješnjaka izvorišnog toka rijeke Zrmanje prema mikrostaništima. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2017. (PDF)
- Sažetak. Zajednice krških izvora su jedne od najraznolikijih i kompleksnih sastavnica izvorišnih ekosustava s velikim utjecajem protoka. Tijekom ekoloških istraživanja izvora rijeke Zrmanje tijekom travnja 2016. godine prikupili smo 20 poduzoraka u brzoj i 20 poduzoraka u sporoj struji vode na dominantnim mikrostaništima. Koristeći standardnu metodologiju istraživanja prema AQEM protokolu koristeći ručnu bentos mrežu (veličine oka 200 μm) prikupili smo stalnu i povremenu faunu beskralješnjaka. Pripadnici porodice Chironomidae su bili dominantna fauna, sa najvećim brojem jedinki na mahovini spore struje vode. EPT indeks je pokazao najveći broj EPT svojti u mahovini na makrolitalu i megalitalu brze struje vode. Analizom funkcionalnih hranidbenih skupina smo utvrdili dominantnost detritofaga s pretežno sakupljačima pobiračima unutar skupine dvokrilaca (Chironomidae). Na vrhu hranidbene mreže spore struje vode utvrđeni su pripadnici skupine Plecoptera (Perlidae), dok su u brzoj struji vode na vrhu hranidbene mreže pripadnici skupine Trichoptera (Rhyacophyllidae). Skupina Hydrachnellae kao ključna izvorišna fauna, iako slabo zastupljena, nastanjivala je većinom mikrostaništa spore struje vode na mikrolitalu.
HERAK, M., Bahun, S.: The role oft he calcareous breccias (Jelar Formation) int he interpretation oft he High Kars Zone oft he Dinarides. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 49-59. Zagreb, 1979.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., MARKOVIĆ, S., SOKAČ, B., ŠUŠNJAR, M., NIKLER, L., ŠUŠNJARA, A.: Osnovna geološka karta list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod. Zagreb – Beograd, 1967.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., SOKAČ, B., VRSALOVIĆ-CAREVIĆ, I., ZUPANIĆ, J.: Tumač za osnovnu geološku kartu list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod, Zagreb – Beograd, 1967.
KOVAČ-KONRAD, P., JALŽIĆ, V.: Prvi sifon špilje Kusa 1. Speleolog, Vol 54., str. 20-23. Zagreb, 2006.
KOVAČEVIĆ, A.: Kusa nad Manastirskim lukama – Kusa 2. Speleolog, Vol. 56, str. 61-65. Zagreb, 2008.
KOVAČEVIĆ, T., GARAŠIĆ, M., MEĐIMUREC, Z. ŠEBIAN, M.: Špilja Čavle u dolini rijeke Zrmanje – primjer snažnog erozijskog utjecaja vode na speleogenezu objekta. Spelaeologia Croatica, Vol. 2., 15-21. Zagreb, 1991.
KRANJEC, V., PRELOGOVIĆ, E. (1974): O paleogeografskim i neotektonskim odnosima u tercijaru i kvartaru na teritoriju SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 27, str. 95-112. Zagreb, 1974.
PAVIČIĆ, A., RENIĆ, A.: Mogućnosti vodoopskrbe iz ličkog dijela sliva rijeke Zrmanje. 1. Hrvatski geološki kongres, Opatija, 18.-21.10.1995., Zbornik radova, str. 435-438. Zagreb, 1995.
PRELOGOVIĆ, E.: Neotektonska karta SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 28, str. 97-108. Zagreb, 1975.
PRELOGOVIĆ, E.: Geološka struktura Velebita. Paklenički zbornik, Vol. 1, str. 49-54. Starigrad-Paklenica, 1995.
PRELOGOVIĆ, E., FRITZ, F., CVIJANOVIĆ, D., MILOŠEVIĆ, A.: Seizmotektonska aktivnost u području doline Zrmanje. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 123-136. Zagreb, 1980. (PDF)
- Sažetak. Razmatra se neotektonsko razdoblje razvitka područja doline Zrmanje. Iznose se zapažanja o odnosima tektonskih blokova i aktivnosti rasjeda. Izdvojeni su seizmički aktivni predjeli, a pojave potresa dovode se u vezu s recentnim tektonskim gibanjima.
- Sažetak. Rijeka Zrmanja pripada skupini sedotvornih tekućica dinarskog krša. Dosadašnja istraživanja pokazala su postojanje povoljnih uvjeta za taloženje posebno u srednjem dijelu toka između ušća pritoke Krupe i Berberovog buka. Cilj ovoga rada je isticanje vrijednosti sedrenih naslaga čime bi se pridonijelo njihovoj dodatnoj zaštiti kao važnih geolokaliteta. Osim prirodnih uvjeta, nagli razvoj turizma kao i nekontrolirano korištenje prirodnih resursa opasno mogu narušiti ovaj vrlo osjetljivi sedrotvorni okoliš. Nužnost zaštite odnosi se i na očuvanje kakvoće vode rijeke Zrmanje, važnoga preduvjeta procesa sedrenja i opstanka sedrenih tvorbi kao elemenata geobaštine i staništa.. U tome smislu potrebno je vrednovati i inventarizirati odabrani geomorfološki prostor, a kroz geoedukaciju predstaviti ovaj prirodni fenomen stvaranja jedinstvenog krajobraza u svrhu očuvanja njegove georaznolikosti.
- Sažetak. U radu se iznose rezultati prve faze rekognosciranja šireg područja jugoistočnog Velebita koje je Arheološki muzej Zadar provodio tijekom travnja, lipnja i rujna 2018. godine. Osim odabranog dijela vršne zone ovog područja Velebita pregledani su i segmenti uz desnu obalu rijeke Zrmanje, koja čini granicu Parka prirode Velebit. Cilj pregleda popisivanje je kulturne, prije svega arheološke baštine ovog nekad vrlo živog područja. Iako su neki od lokaliteta uvrštenih u pregled spominjani u stručnoj literaturi, većinu se njih u ovom radu po prvi put detaljnije prikazuje, kao i neke dosad nepoznate lokalitete.
