|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDI[NJE HRVATSKE > Grupa Žumberak / Gorjanci
Države: Hrvatska, Slovenija
Najviši vrh: Sveta Gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7598, 15.3181
Države: Hrvatska, Slovenija
Najviši vrh: Sveta Gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7598, 15.3181
|
UvodŽumberačka gora, Žumberačko gorje, odn. Samoborsko i Žumberačko gorje, ili Gorjanci na slovenskom jeziku, je niža planinsko-brdska grupa koja se smjestila na rubnom dijelu Dinarskog gorja, na području dodira s predalpskim i panonskim prostorom, dijelom u jugozapadnoj Sloveniji, i većim dijelom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dugačko je oko 50, a široko oko 20 km. Protire se između rijeka Krke na sjeverozapadu, Save na sjeveru, Kupe na jugu, te gradova i naselja Samobora, Jastrebarskog, Brežica, Kostanjevice, Novog Mesta, Metlike, Ozlja i Krašića. U slovenskoj Dolenjskoj, prema zapadu nastavlja se masiv Kočevskog Roga od kojega ga dijeli Črmošnjička dolina. U Hrvatskoj se ono većim dijelom nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Dio gore, koji teritorijalno pripada Zagrebačkoj županiji, područje je podijeljeno između grada Samobora, grada Jastrebarskog i grada Ozlja te općina Žumberak i Krašić.
Iako se radi o dinarskom pobrđu, Žumberačko gorje proteže se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, poput nekih nizinskih-otočnih planina jugozapadnog dijela Panonske nizine (pr. Medvednica iznad Zagreba). Dakle, ono se proteže okomito na klasični dinarski smjer (SZ-JI), kao što je to slučaj susjednog (prema zapadu) brdsko-planinskog masiva Kočevskog Roga u Sloveniji. Razlog takvom smjeru Žumberačkog gorja je tektonika, jer se ono nalazi u prijelaznoj zoni, na dodiru odn. sudaru dviju velikih sustava: dinarskog i alpskog. Vukomeričke gorice, koje se nalaze jugoistočno od Žumberačkog gorja, poširok su i nizak ogranak žumberačke orografske cjeline. Osobitost ovoga gorja je spoj predalpskog, dinarskog, krškog i panonskog svieta. Smjer joj je uglavnom alpski (točnije, predalpski), tektonika dinarska, karakter krški, a biljni pokrov i prema prema panonskoj ravnici pomaknuti položaj podsjeća na druge osamljene gore, poput Medvednice. Najviši vrh je Sveta gera (1178 m), odn. na slovenskom Trdinov vrh. Iako njegovi vrhovi nisu visoki, područje ima planinski karakter, šumovita područja, blage pitome livade i male kanjone okružene strmim brdskim grebenima. Po najvišem grebenu, kojime ide i razvodnica porječja rijeka Krke i Kupe, prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Žumberačko-Gorjanačka brdsko-planinska grupa obuhvaća Žumberačko gorje / Gorjance, Novomeško Podgorje i Radohu. Žumberačko gorje obično se dijeli na Žumberačku goru, slov. Gorjanci (1178 m) i na Samoborsko gorje (879 m) Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom te vodom, zanimljive su značajke te planine. Nekada su se koristila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak poznat; osobito su se vadili bakar i, u manjim količinama uz bakar, zlato te željezo. Žumberak je nastanjen autohtonim slovenskim (u Gorjancima) i hrvatskim stanovništvom, kao i potomcima uskoka, doseljenika s juga koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da štite Austriju, Kranjsku i Hrvatsku od Turaka. Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike, posebno zbog bizine velikih gradova Zagreba, Novog Mesta i Karovca. U Hrvatskoj je veći dio gore zaštićen kao Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. [][2][3] ENGLISH SUMMARY: Žumberačka gora (Žumberak mountain)
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
U SURADNJI S: VIA DINARICA
|
Ime
|
Slovenski naziv za Žumberačku goru je Gorjanci, a stari nazivi na njemačkom su Sichelgebirge ili Uskokengebirge - Uskočka gora na hrvatskom.
Žumberak je i naziv za hrvatsku mikroregiju, koja obuhvaća hrvatski dio gore, bez Samoborskoga gorja. Pretpostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras je u svojoj glasovitoj Topografiji upotrebljavao za goru naziv Sichelburg Gebrige (Sichel, njem. znači srp, a berg/gebirge znači brdo/gorje), vjerojatno prema srpastom izgledu gorja. To je također bilo i ime starog grada koji je nekada stajao na vrhu brežuljka istočno od današnjeg zaselka Stari Grad (Kekić Draga). U popisu župa Akvilejske patrijarhije iz 1296. navedena je žumberačka župa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio današnji hrvatski naziv Žumberak, (Poljak, 2001.). |
|
Žumberačke livade
Livade nad Maličevim krčem, na najvišem grebenu Žumberačke gore, istočno od Svete Gere (Trdinova vrha). Daleko na horizontu u sredini nazire se greben Medvednice, a desno greben Japetića u Samoborskom gorju. |
ZEMLJOPIS
Reljef i geološka građa
ReljefGorje je prilično osamljeno. Na sjeveru Gorjanci strmo padaju, na izrazitoj i još aktivnoj tektonskoj liniji, prema Prigorjanskim goricama i u dolinu Krke Save u Brežiško-krškoj kotlini, na jugu nešto blaže stupnjevito se spuštaju prema Beloj krajini i karlovačkom bazenu (Pokuplje). Na istoku se stepenastim zaravnima Žumberačko gorje spušta u savsku ravnicu između Brežica i Zagreba, a samo na zapadu prelazi bez izrazite granice, dugim hrptima u Novomešku pokrajinu i Kočevske zaravni (Kočevski Rog).
Krš zahvaća 90% područja Žumberačkog gorja, i ovdje nalazimo razne krške oblike reljefa: ponikve, uvale, slijepe doline. U reljefu se posebno ističu duboko usječene erozijske doline (drage) strmih strana, planinski vrhovi i greben te doline rijeka i potoka: Kupčine, Bregane, Lipovačke i Rudarske Gradne i Slapnice. Cijelo je područje premreženo potocima, kojih ima ih više od 300, a izvora još i više. Žumberačka gora se ispinje najjače u zapadnom dijelu, gdje ima mjestimice oblik izrazitog sljemena. To je ujedno i najizolirniji dio gore, njime prolazi hrvatsko-slovenska granica i na njemu se nalaze najviši vrhovi. Njeni srednji dijelovi, visoki 900 do 1000 m, s ponornicama i podzemnim špiljama, imaju pretežito oblik krške zaravni (Opatova gora). Istočni dio je niži i jako raščlanjen (Samoborska gora). Do sada je istraženo više od 140 speleoloških pojava u krškom podzemlju. Prema sadašnjim podacima, najdublja špilja Dolača duboka je 155 metara, a dugačka 1262 metra. Najduže špilje su Provala (u PP Žumberk-Samoborsko gorje) s topografski snimljenih 1862 metara kanala., i Kostanjeviška jama sa 1871 m dužine. Posebnost ove gore su visoravni, na kojima je koncentrirana naseljenost. Najbolji primjeri su Sošičko polje i žumberačko Mrzlo Polje, koja su pravi primjer polja u kršu. Geološka građaU geološkoj prošlosti Žumberačko gorje je činilo cjelinu sa zapadnim dijelom Medvednice, sve dok se nije Sava probila u posavsku ravnicu između Podsuseda i Samobora.
U građi prevladavaju dolomiti i druge naslage (vapnenac i ponegdje i lapor) mezozojske starosti (trijas) te naslage iz krede, zbog čega je ovo područje krško, tzv. zeleni odn. pokriveni krš (krš prekriven vegetacijom), dok su najstarije stijene nastale još u paleozoiku, točnije permu prije 250 milijuna godina. Ovakav geološki sastav pogoduje nastanku brojnih površinskih i podzemnih krških reljefnih oblika (ponikve, uvale, špilje, jame...). Na primjer, krš prekriva čak 90% površine parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje u Hrvatskoj. Rubne zone grade miocenske stijene (pijesci, pješčenjaci, gline, glinasti te vapnenasti lapori). Okosnica gorja se donekle savija smjerom sjeveroistok – jugozapad koji se na podudara ni sa dinarskim ni sa alpskim smjerom pružanja, te se smatra da je to prijelazno područje između oba sustava i da je poprečan smjer pružanja zapravo posljedica trenja između Dinarida i Alpida. U uskoj vezi s tim tektonskim pokretima nalazi se i pojava velikog broja termalnih vrela koja su poredana u gotovo pravilan niz. Sa Slovenske strane to su Dolenjske i Šmarješke toplice, topli izvori kod Kostanjevice i Čateške toplice, a na hrvatskoj strani gorja toplice kod Svete Jane i tektonska pukotina kod Kostanjevca. |
Južni dio Mrzlog polja (žumberačkog)
Autor: Domagoj Sobatović; Wikipedija Špilje Kao posljedica krškog dolomitnog reljefa, ovdje se nalaze mnoge jame i špilje, od kojih su najveće otkrivene:
|
Vijenci, grebeni i vrhovi
|
Žumberačko-Gorjanačka brdsko-planinska grupa obuhvaća Žumberačko gorje/Gorjance, Novomeško podgorje i područje Radohe.
Žumberačko gorje obično se dijeli na Žumberačku goru, Žumberak odn. Gorjance i Samoborsko gorje. Žumberačka gora / Gorjanci
Ova niska planina, koja se na hrvatskom teritoriju naziva Žumberačka gora, a na slovenskom području Gorjanci, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru od Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, na sjeveroistoku kanjon Gabrovice, u blizini Bregane, dijeli ga od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u belokrajinski plato.
Livade u okolici Sošica
Samoborsko gorje
Samoborsko gorje proteže se istočno od Žumberačke gore. Obuhvaća brdovit prostor južno i jugozapadno od Samobora, od grebena Plešivice na jugu do rijeke Bregane i državne granice između Slovenje i Hrvatske na sjeveru, sve do naselja Bregana. Na istoku seže do Okića i grebena koji se dižu nad Zagrebačkom zavalom, a na jugu se spušta u Plešivičko vinogorje i Pokupski bazen. Iako se radio o prilično umjetnoj podjeli jer je Samoborsko gorje jasni prirodni istočni nastavak Žumberačke gore i najistočniji dio Žumberčkog gorja, ipak se ono u planinarskoj, turističkoj i popularnoj literaturi najčešće tretira kao ponešto izdvojena planinska podskupina. U Samoborskom gorju ističe se nekoliko grebena Japetić (879 m), Plešivica, poznata kao Jaskanska Plješivica (779 m) i Oštrc (752 m).
Samoborsko gorje uglavnom je građeno od vapnenaca trijaske i kredne starosti. Zbog blizine gusto naseljenih područja, izletnički je vrlo popularno i na njemu se nalaze mnogobrojni planinarski domovi (Žitnica, Šoićeva kuća, "Dr. Maks Plotnikov", Oštrc, "Ivica Sudnik" na Velikom dolu, Sveti Bernard i dr.) i skloništa. Još od 19. st. popularno je izletište Samoborčana, Jaskanaca i Zagrepčana; prvi planinarski izlet datira iz 1875. godine. 
Piramidalna silueta Oštrca gledana od sela Kotari
|
Razgledni stup na vhu Sv. Gera (Trdinov vrh)
Sveta Gera (1178 m) Sveta Gera je najviši vrh Žumberka i sjeverozapadne Hrvatske. Iako je hrvatsko ime za taj vrh Sveti Ilija, naziv je gotovo zaboravljen te se češće koristi stari slovenski naziv Sveta Gera. Slovenci vrh zovu i Trdinovim vrhom prema svom književniku Janezu Trdini. Crta državne granice sa Slovenijom vodi kolnim putom po samom hrptu. S hrvatske se strane nalazi grkokatolička kapela sv. Ilije u kojoj je uređeno jednostavno planinarsko sklonište, a desetak metara od nje, sa slovenske strane, konzervirani ostaci kapele Sv. Jere. Vrhom dominira 80 m visok telekomunikacijski toranj na slovenskoj strani, a s hrvatske je strane vojarna za koju je planirano da nakon odlaska slovenske vojske iz nje bude preuređena u planinarski dom. Najviša točka označena je visokim betonskim geodetskim stupom s kojeg se pruža izvanredan vidik na sve strane (uspon na stup zahtijeva priličnu penjačku vještinu). IZVOR Hrvatski planinarski savez: Sveta Gera |
Vode
|
Vodno bogatstvo također je odlika ovog prostora, a očituje se kroz brojnost izvora i vodotoka. Najvažniji vodeni tokovi su: rijeka Kupčina, koja izvire u zapadnom dijelu gore i na kojoj se nalazi poznati Sopotski slap visine preko 40 metara, zatim Bregana, Gradna i Slapnica sa svojim Vranjačkim slapom (sa sedrenom barijerom) i slapom Brisalom. Na području Gorjanaca to su potoci tj. rječice Kobila, Pendirjevka, Klamfer, Sušica. Ovi su vodeni tokovi na sjevernim dijelovima masiva usjekli duboke doline. Važno prirodno bogatstvo na području slovenskih Gorjanca su brojni izvori: Minutnik, Gospodična, Jordanov studenec.
Na gorskom masivu pretežito krške građe nema mnogo lokacija s vodom stajaćicom, ali u Parku prirode Žumberak-Samoborsko gorje je više od 160 lokvi. Razlog je što su ih tijekom prošlih vremena, uglavnom za napajanje stoke, stvarali ljudi. Dna prirodnih udubljena oblagali su glinom te na taj način zadržali kišnicu. 
Jedna od najljepših potočnih dolina je dolina Slapnica. Potok je dobio svoje ime po brojnim slapištima i kaskadama niz koje se voda spušta uskom i duboko usječenom dolinom dužine 10 km.
Autor: NatalyL; Izvor: Wikipedija |
Sopotski slap
|
|
Bukove šume Šume bukve na glavnom grebenu Žumberačke gore, istočno od najvišeg vrha Svete Gere (slov., Trdinovog vrha). |
|
Bukvin sivac Hipparchia fagi (Scopoli, 1763) Drugo ime ove vrste je Veliki šumski okaš. Leptir iz porodice Šarenci (Nymphalidae), potporodice Okaša (Satyrinae). Osobitost Okaša su zaobljena krila raznih nijansi smeđe boje te obrubljene šare u obliku oka. Ne ulazi u kategoriju ugroženih leptira u Hrvatskoj. |
PRIRODA
Prirodna baština
|
Vegetacijski pokrov čine bukove, te u nižim dijelovima miješane hrastovo-bukove šume. Na višim dijelovima ima planinskih livada (košenice) i pašnjaka, nastalih djelovanjem čovjeka, dok na nižim (najviše 500 do 600 m) ima dosta vinograda. Slikovitost gorja ogleda se u brdskim travnjacima s više od 40 vrsta bilja po četvornom metru. I životinjski je svijet bogat vrstama tako da tu žive medvjed, vuk, 11 vrsta šišmiša, 110 vrsta ptica, kao i brojni endemski špiljski organizmi.
Naslovna fotografija
Livade na Maličevom krču na istočnoj padini Svete Gere |
Košenica na Gorjancima, pored šumske ceste Vahta - Gospodična - Gabrje. U pozadini se vidi komunikacijski stup na Trdinovom vrhu.
Autor: Andrejj; Wikipedija |
Biljni svijet
|
Flora je jedno od najvećih bogatstava Žumberačke gore. Zbog specifičnog geografskog položaja na kontaktu dinarskog, alpskog i panonskog područja i drugih utjecaja kao što su dominirajuća krška podloga te reljefna i klimatološka raznolikost, bogatstvo biljnoga svijeta Parka izuzetno je veliko. Na području je do sada zabilježeno preko 1000 vrsta i podvrsta (usporedbe radi, za cijelu Hrvatsku zabilježeno ih je nešto preko 5000). Tako veliki broj vrsta svrstava Park u floristički izuzetno vrijedno područje. Mnoge od tih vrsta su relikti, endemi, rijetke, zakonom strogo zaštićene i zabilježene u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske i na IUCN-ovoj Crvenoj listi. Od svog broja biljnih vrsta na Žumeračkoj gori, njih 14 je globalno ugroženo, a još 90 ih se nalazi na listi ugroženih biljaka Hrvatske. Zabilježene vrste dolaze s najrazličitijih staništa: travnjaka, šuma, vlažnih i zamočvarenih staništa, šikara, sječina, vriština, stijena i sipina, a prisutna je i korovna i ruderalna flora.
Šume prekrivaju većinu površine Žumberačke gore. Mogu se naći šume brežuljkastog pojasa, šume gorskog pojasa, pa i šume pretplaninskog pojasa na glavnom hrptu u predjelima višim od 950 metara. Na slovenskoj strani, u blizini Svete Gere i u Ravnoj gori, nalaze se prašume. Najviše je bukove šume, koja se nalazi u gorskom pojasu. Na većim površinama mogu se naći i hrast kitnjak i obični grab (u brežuljkastom pojasu), te hrast medunac i crni grab (na strmijim južnim padinama). Na brdskim travnjacima raste prekrasna i kritično ugrožena crnkasta sasa (Pulsatilla pratensis ssp. nigricans) i endem – hrvatski karanfil (Dianthus giganteus ssp. croaticus) s nestvarno lijepim ružičastim cvjetovima. U Parku raste i 38 vrsta kačuna, "europskih orhideja", među kojima i primjerice pčelina kokica (Ophrys apifera) koja, kao i sve vrste ovoga roda, svojim mednim usnama, ali i mirisom oponaša ženku svog kukca oprašivača. U šumama se, pak, susreću neke vrste ograničene rasprostranjenosti kao što su ugrožene i strogo zaštićene hrvatska perunika (Iris croatica) i blagajev likovac (Daphe blagayana). Prijelazna područja između šuma i otvorenih staništa značajna su za vrste osjetljive na ispašu i gaženje, koje su prilagođene uvjetima sjene, kao što su neke globalno osjetljive vrste orhideja i ljiljana. Mirisavi dvolist (Platanthera bifolia), grimizni kaćun (Orchis purpurea) i ljiljan zlatan (Lilium martagon) neki su primjeri takvih vrsta. Posebna je ovdje i planinska tustica (Pinguicula alpina), biljka mesožderka. Raste na cretu koji je također stanište još dvije kritično ugrožene vrste: uskolisne suhoperke (Eriophorum angustifolium) i čaškaste baluške (Tofieldia calyculata). Žumberačka gora je također dom mnogim lišajevima i gljivama, od kojih su neke i globalno ugrožene, primjerice sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus; nalazi se na Crvenompopisu gljiva Hrvatske), ali i čitav niz drugih gljiva. Žumberačke su šume poznate po vrganjima i ostalim jestivim, ali i otrovnim gljivama, među kojima je najpoznatija i najotrovnija zelena pupavka. Ostale rijetke i zaštićene biljne vrste su: mekolisna veprina (Ruscus hypoglossum), božikovina (llex aquifolium), planinski božur (Paeonia mascula), i druge.
|
Biljni i životinjski svijet travnjaka
Prvi doseljenici u ove krajeve krčili su šume kako bi stvorili prostor za svoja naselja i okolne obradive površine. Posljedica takvih tradicionalnih poljoprivrednih djelatnosti brojni su seoski travnjaci, travnjački voćnjaci i polja čije vizure doprinose slikovitosti krajolika. Jednako tako značajni su i zbog svog bogatstva biljnim i životinjskim vrstama. Izvor su ljekovitog i jestivog bilja i sve važniji za edukaciju, turizam i rekreaciju.Svi travnjaci nisu isti. Tako na strmim obroncima i stijenama dolaze travnjaci kalničke šašike – jedne od rijetkih potpuno prirodnih travnjačkih zajednica. Najveća raznolikost vrsta zabilježena je na poluprirodnim travnjacima uspravnog ovsika i srednjeg trpuca gdje je na metru kvadratnom zabilježeno i do 40 biljnih vrsta. Hrvatski karanfil (Dianthus giganteus ssp. croaticus), kranjski ljiljan (Lilium carniolicum), panonska djetelina (Trifolium pannonicum), te kritično ugrožena crnkasta sasa (Pulsatilla pratensis ssp. nigricans) neke su od njih. Travnjaci su značajno stanište trave tvrdače, a u nizinskim dijelovima livade visoke pahovke. Takav mozaik travnjačkih staništa podržava čitav niz beskralješnjaka, ptica i sisavaca, pružajući im hranu, zaklon i mjesta za razvoj mladih. Zbog iseljavanja stanovništva i odumiranja stočarstva danas travnjake ugrožava sekundarna sukcesija – povratak šume. Nestankom travnjaka izgubila bi se krajobrazna i biološka raznolikosti i druge ekološke vrijednosti koje travnjaci nose sa sobom. Iako prirodan, taj proces zarašćivanja nastoji se spriječiti održavanjem travnjačke vegetacije ispašom ili košnjom te uklanjanjem drvenastih vrsta. 
Košenica na Gorjancima, 1942. godine
Izvor: Wikipedija; Pubic domain |
Životinjski svijet
|
Životinjske su vrste na Žumberačkom gorju također su brojne. Hranidbeni lanac na ovom području čine brojni veliki i mali sisavci, ptice, vodozemci, gmazovi, beskralježnjaci, kukci i ostali.
Među grabežljivcima se osobito ističu smeđi medvjed (Ursus arctos) i vuk (Canis lupus). Zabilježeno je 110 vrsta ptica, što čini trećinu ptičjih vrsta zabilježenih u Hrvatskoj. Od ptica tu su jastreb kokošar (Accipiter gentilis), ptica koje živeuzpotoke kao što su vodenkos i gorska pliska, a također ovdje žive i lastavice, sove, te sve ostale vrste karakteristične za brdska područja Hrvatske. U nižim se dijelovima može sresti siva čaplja, pa čak i rode koje znaju zalutati sve do Mrzlog polja, krškog polja u središnjem Žumberku. Česti su i gmazovi: od zmija tu obitavaju poskok (Salamandra atra), ribarica (Natrix tessellata; koja je ugrožena vrsta), smukulja (Coronella austriaca), bjelouška (Natrix natrix), bjelica (Elaphe longissima), i riđovka (Vipera berus), a od guštera sljepić, zelena (livadna) gušterica, obični zelembać (Lacerta viridis), zidna gušterica (Podarcis muralis) te živorodna gušterica (Lacerta vivipara). Također se mogu sresti i mnoge vrste vodozemaca, osobito žaba, zatim pjegavi daždevnjak (Salamandra salamandra; kojega u Žumberku katkada nazivaju i godenjak) te posebna osobitost toga kraja –crni ili planinski daždevnjak (Salamandra atra), kojega se može pronaći uz potoke u višim dijelovima gore i koji je neobična vrsta vodozemca jer mu za razmnožavanje ne treba voda, već rađa žive mlade. U potocima žive pastrve, kojima pogoduju čista voda i brzi tokovi bogati kisikom, te ugroženi potočni rak (Austropotamobius torrentium). U Parku obitavaju i brojni beskralježnjaci od koji su mnogi ugroženi (npr. leptir plavac i šumski mrav). Veliki gorski plavac (Phengaris rebeli, nekoć znan kao Maculinea rebeli) je najrjeđi kukac Žumberačke gore. Njegov opstanak usko ovisi o drugim vrstama - biljci križnoj sirištari (Gentiana cruciata) kojom mu se ličinka jedino hrani te mravima iz roda Myrmica jer samo njih može "prevariti" da mu ličinku prepoznaju i othranjuju kao svoju (tzv. mirmekofilija). Izuzetno značenje u raznolikosti faune ima dinarski krš koji u više od 144 špilja i jama okuplja razne vrste špiljskih kornjaša, puževa, pauka i rakova od kojih je zasad čak 16 endema. U špiljama su zastupljeni i šišmiši kao naša najugroženija skupina sisavaca. |
Zaštita prirode
Zbog bogatstva svoje flore, faune, a uz to i vrijednih kulturnih lokaliteta, hrvatski dio Žumberačke je gore je zaštićeni park prirode pod nazivom Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje. Na slovenskom dijelu gorja je predviđeno da se središnji dio Gorjanaca zaštiti u kategoriji krajinskog parka.
Park prirode Žumberak - Samoborsko gorjeDio prostora Žumberačke gore, zajedno sa Samoborskim gorjem od 1999. čine Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje, koji obuhvaća oko 350 km2. Šume i travnjaci dva su glavna ekosustava u kojima su nastanjene i neke rijetke i zaštićene vrste biljaka i životinja. Unutar parka ima više posebno zaštićenh prirodnih vrijednosti, kao što su:
Značajni krajobraz Slapnica - Duboka, 10 km duga potočna dolina Slapnice, koja u svom tipičnom toku za krška područja ponire, otapa dolomitne naslage. Izvorišni dio je zaštićeni krajolik. Među mnogim slapovima ističu se Vranjački slap bogat sedrom i slap Brisalo. Dom je mnogim životinjskim i biljnim vrstama, te gotovo netaknutim šumama. Geomorfološki spomenik prirode Grgosova Špilja - Nalazi se u mjestu Otruševec, u blizini Bregane. Jedna je od najduljih špilja u kontinentalnoj Hrvatskoj, značajna po bogatstvu kalcitnih ukrasa. Slučajno je otkrivena sedamdesetih godina 20. stoljeća. Specijalni šumski rezervat Japetić - Japetić je zaštićen kao specijalni šumski rezervat zbog stoljetnih bukovih šuma i gorskih travnjaka u svom vršnom dijelu. Značajni krajobraz Okić - Okić je ruševina staroga srednjovjekovnoga grada. Nalazi se na brdu čiji se vrh nalazi na 495 m nadmorske visine, na krajnjem istoku Plešivice. Padine tog brijega su vrlo strme i obrasle šumom, zbog čega je ovaj krajobraz osobito zanimljiv botaničarima. Park-šuma Tepec i Stražnik - Park-šuma iznad Samobora, krajnji zapadni dio Samoborskoga gorja na izlazu rijeke Gradne u savsku nizinu. Posebni botanički rezervat kod Smerovišća - Zapadno od Samobora na brežuljku iznad korita Lipovečke Gradne. Dom je mnogim biljkama, od kojih su neke relikti. Pored navedenih, zanimljiv je i: Sopotski slap - slap gornjeg toka Kupčine koji se niz stijenu od 40 m u nekoliko kaskada ruši pokraj starog mlina. Najviši je slap u Parku prirode. 
Karta Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje
Opis parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje Prve obronke Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje "čuvaju" zidine samoborskog i okićkog Starog grada, a na zapadu obližnji ozaljski Stari grad. Na sjeveru mu doseg određuje državna granica sa Slovenijom, a na jugu kontakt gorskog područja s niskim Pokupljem. U prostoru se prožimaju dinarska, alpska i panonska obilježja. Krški su oblici dinarsko "lice“ Parka, alpski su strmi i oštri planinski grebeni, a panonski izgled daju mu valovita pobrđa. Najviši se planinski greben nalazi uz sjevernu granicu Parka. Zbog teže pristupačnosti tu je bilo i najmanje ljudskog utjecaja pa je ovaj dio Parka tako ostao najbliži svom izvornom obliku. Središnji se dio Parka stepeničasto spušta prema jugu. Izmenjuju se u tom dijelu brežuljci, zaravnjena polja i usječene doline vodotoka, kao što su kanjon Kupčine i Slapnice. Ovdje nalazimo najveći broj seoskih zbijenih naselja koja su jednoliko raspoređena po cijelom prostoru. Tradicionalni način života i korištenje prostora stvorili su kroz vrijeme poseban krajolik prepoznatljiv po isprepletenosti sela i zaseoka s oranicama, livadama, pašnjacima i šumama. Samoborsko gorje čini istočni dio Parka i svojim krajolikom iskače iz cjeline strmim i duboko usječenim dolinama. Ovdje teku potoci bogati vodom. Plešivički kraj gušće je naseljen i s mnogo vinograda. Vivodinski je kraj blago valovit brdski krajolik s brojnim vinogradima i otvorenim vizurama. Zapadni dio Parka najslabije je naseljen i u njemu dominiraju šume. Mozaični krajobraz u kojemu vizure livada, voćnjaka, polja i tradicijskih sela skladno nadopunjuju nepregledna šumska prostranstva nisu samo vizualne vrijednosti, nego i biološke. Otimajući od šume prostor za sela, pašnjake i livade, čovjek je osigurao prostor raznim nešumskim staništima, što je uvelike pridonijelo današnjem bogatstvu biljnih i životinjskih vrsta. U tom su smislu osobito važne travnjačke površine gdje se na metru četvornom može pronaći i do četrdeset biljnih vrsta. Značajan lokalitet je vlažno stanište uz potok Jarak – cret s čak 74 biljne vrste među kojima vrijedi spomenuti 6 rijetkih vrsta orhideja te biljku mesožderku planinsku tusticu (Pinguicula alpina). Na području cijelog Parka zabilježeno je čak 38 vrsta orhideja. Šumskim prostorom dominiraju bukove šume, dok na toplijim dijelovima obronaka raste i hrast medunac te crni grab. U Parku je zabilježeno čak 377 vrsta gljiva među kojima je i sivosmeđa puževica (Hygrophorus camarophyllus), koju nalazimo na Crvenom popisu gljiva Hrvatske i na popisu globalno ugroženih vrsta. Mogućnost susreta s velikim zvijerima, medvjedom ili vukom, zanemariva je. No, brojni su mali sisavci, vodozemci, gmazovi i beskralješnjaci. Među brojnim vodozemcima prisutan je i rijetki crni daždevnjak (Salamandra atra). Zabilježeno je 110 ptičjih vrsta, između ostalih i grabljivice kao jastreb kokošar te ptice koje obitavaju uz potoke – vodenkos i gorska pliska. Krš zahvaća čak 90 posto površine Parka. Susreću se razne krške forme: ponikve, uvale i slijepe doline. Zanimljivo je i podzemlje Parka. Do sada je istraženo oko 140 speleoloških pojava. Prema sadašnjim podacima, najdublja špilja Dolača duboka je 155 metara, a dugačka 1262 metra. Najduža špilja je Provala s topografski snimljenih 1862 metara kanala. Duboke erozijske doline strmih strana, planinski vrhovi i grebeni te doline glavnih vodotoka Bregane, Lipovačke i Rudarske Gradne, Kupčine i Slapnice daju Parku karakterističnu kršku vertikalnu dinamiku prostora. Dolina potoka Slapnice posebno je atraktivna. Potok je dobio ime po brojnim slapištima i kaskadama niz koje se voda spušta uskom i duboko usječenom dolinom duž deset kilometara. U neposrednoj blizini su i dva slapa. Prvi, Vranjački slap, optočen je sedrom – "živom" stijenom koja i danas nastaje. Nešto uzvodnije nalazi se slap Brisalo – jedan od najviših slapova Parka prirode niz koji se voda obrušava u bistro jezerce. Najviši slap u Parku je Sopotski slap u Sošicama s padom od 40 metara. Najviši vrh sjeverozapadne Hrvatske žumberačka je Sveta Gera (1178 m). Šumski proplanak na njezinom vrhu mjesto je nekadašnjih stočnih sajmova, a danas je poznato odredište planinara i hodočasnika. Japetić je, sa svojih 879 metara nadmorske visine, najviši vrh Samoborskog gorja. Za vedrih dana vidik odatle seže od vrhova gorske Hrvatske do Triglava. Alpinisti, ali i zaljubljenici u povijesna zdanja, nerijetko za svoje putničko odredište biraju vrletni Okić, na čijem vrhu nalazimo jedan od najstarijih srednjovjekovnih plemićkih gradova u Hrvatskoj. U povijesti planinarstva ovaj je prostor zapisan kao mjesto prvog alpinističkog uspona kada se prije stoljeće i pol ilirka Dragojla Jarnević uspela južnom stjenovitom stranom na vrh Okića. Prvi organizirani planinarski uspon također se dogodio ovdje, davne 1875. na Oštrc i Plešivicu. Uz tako dugu tradiciju ne čudi da je Park premrežen s oko 350 kilometara planinarskih staza. Za ljepote krajolika i atraktivne ture nisu prikraćeni ni biciklisti jer ima preko 200 kilometara biciklističkih staza. Poštovatelji povijesti posjećuju nalaze Arheološkog parka u Budinjaku – ostatke starih utvrđenih gradova kao što su Okić, Tuščak, Lipovac i Stari grad Žumberak, uskočku povijest kraja ili očuvane primjerke tradicionalne seoske arhitekture. Za razliku od nekih drugih zaštićenih područja koja imaju prostorno jasno definiranu glavnu atrakciju – vidikovac na vrhu planine, špilju ili slap kamo se većina i posjetitelja upućuje, ovdje je glavna atrakcija mozaični krajobraz. Tek cjelodnevno "krstarenje" Parkom zaokružuje dojam o njegovoj atraktivnosti – mozaičnom krajobrazu. Dinamične izmjene različitih vizura, kulturno-povijesna baština i osebujan prirodni svijet čine ovaj prostor dovoljno zavodljivim za ponovno vraćanje. IZVOR Parkovi Hrvatske |
Osobna iskaznica parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje Obuhvaća: Samoborsko gorje i južno prigorje Žumberačkog gorja (Gorjanci - sjeverni, slovenski dio) Površina: 350km2 (većim dijelom se nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji) Datum proglašenja parka prirode: 28.5.1999. Sjedište uprave PP Žumberak - Samoborsko gorje: Slani Dol 1, Samobor Nadmorska visina: 180-1178 m Najviši vrh: Sveta Gera - 1178 m (najviši vrh Samoborskog gorja Japetić - 879 m) Geološki sastav: prevladavaju dolomiti trijaske starosti te kredne naslage Vodotoci: 337 izvora, oko 260 vodotoka i nekoliko slapova. Najveći vodotok je rječica Kupčina (20km; Sopotski slap), slijede Slapnica, Sušica, Gradna i Bregana Naseljenost: u 132 naselja živi oko 4000 stanovnika Info točke: Eko-centar Slani Dol, Eko-centar Budinjak i Nadzorna postaja Grdanjci Značajni krajobraz Slapnica Dolina potoka Slapnice posebno je atraktivna. Potok je dobio ime po brojnim slapištima i kaskadama niz koje se voda spušta uskom i duboko usječenom dolinom duž deset kilometara. U neposrednoj blizini su i dva slapa. Prvi, Vranjački slap, optočen je sedrom. Nešto uzvodnije nalazi se slap Brisalo, jedan od najviših slapova Parka prirode niz koji se voda obrušava u bistro jezerce. Zaštićeni prirodni prostori u Gorjancima
Gorjanci su hidrološki i geomorfološki rezervat i u svojem masivu čuvaju ostatke rašume i rijeda su primjer još očuvane bukove šume u srednjoj Europi. Na Ravnoj gori i pod Trdinovim vrhom (Sv. Gera), očuvani su i izdvojeni iz gospodarenja šumama, ostaci prašuma (slov., pragozd), koji su zaštićeni kao rezervati Pragozd Ravna gora i Pragozd Trdinov vrh, dok se u dolini vodotoka Kobile nalaz šumski (gozdni) rezervat Kobila |
|
Baština Mlin i pilana na vodu u selu Čunkova Draga, uz cestu iz Krašića prema Sošicama. Danas je izvan funkcije. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Stanovništvo
|
Gorjanci / Žumberačka gora neprekidno su naseljeni od prapovijesti. Ovo pogranično područje obilježava suživot slovenskog (na sjevernoj strani - Gorjancima) i uskočkog stanovništva (na južnoj strani), potomaka Hrvata i Srba iz Bosne koji su u 16. i 17. stoljeću bježali pred Turcima i potomaka senjskih uskoka koji su poslije Uskočkog rata (1615.-1617.) bili raseljeni u krajeve oko Otočca i po Žumberku. Neovisno o njihovu porijeku, danas se oni večinom izjašnjavaju kako Hrvati.
Treba napomenuti kako je, neovisno od blizine Zagreba i njegove gusto naseljene okolice, gorsko-planinski masiv Žumberačkog i Samoborskog gorja jedan od najrjeđe naseljenih prostora u Hrvatskoj. |
Žumberački uskoci
|
U doba osmanlijske opasnosti u 15. stoljeću pogranična područja Habsburške Monarhije i Osmanlijskog Carstva - dijelovi Bosne i Hercegovine te Dalmatinske zagore - često su tijekom ratnih previranja bivala opustošena te općenito nesigurna područja za život. Nekoliko turskih prodora u Kranjsku, Korušku te do samog Beča nagnalo je Habsburgovce da početkom 16. st. potaknu naseljavanja Žumberačke gore vojnom zajednicom koja bi služila kao jaka obrambena linija – dio Vojne krajine. Pozvali su uskočko pogranično stanovništvo nudeći besplatno zemljište i oslobođenje za idućih dvadesetak godina od plaćanja ikakva poreza, daće i rabote, uz obvezu služenja vojske i odlaska u rat. Uskoci su imali pravo očuvanja svoje kulture, ali su se s vremenom i asimilirali s većinskim stanovništvom, uz čuvanje dijela svoje baštine. Bržoj asimilaciji pomoglo je što su bili raspršeno naseljeni među postojeće seosko stanovništvo. U prve četiri seobe na područje Žumberka naseljeno je 1000 kuća, kako se to nekada računalo. Jedna kuća podrazumijevala je četvoro ili petoro braće s njihovim obiteljima. Otada je Žumberačko gorje poznato i kao Uskočka gora - Uskokengebirge (njem). Prestankom osmanlijske opasnosti dolazi do ukinuća Vojne krajine 1871. godine. To razdoblje na Žumberku znano je i kao "ispod sablje pod kriljavu" (šešir). Uzrečica kazuje promjenu u životu uskočke zajednice kada se vojni život zamjenjuje poljoprivrednim.
Uz uskoke se veže grkokatolička vjeroispovijest kao spoj istočnjačkog i zapadnjačkog kršćanskog obreda. Očuvanje kulturne baštine i povijesti žumberačkih uskoka danas se prvenstveno održava kroz trud udruga i pojedinaca koji brinu o očuvanju i širenju znanja i tradicije. U Etnografskom muzeju sestara bazilijanki u Sošicama te u uskočkom muzeju u Stojdragi mogu se vidjeti stalni postavi koji čuvaju sjećanja na život žumberačkih uskoka kroz povijest. Potvrda ponosa na slavne pretke i očuvanje uskočkog identiteta vidi se u posjećenosti brojnih godišnjih susreta i manifestacija potomaka žumberačkih i senjskih uskoka. Zanimljivo kako od uskočkog stanovništva potječe velik dio sadašnjih slovenskih prezimena koja završavaju na -ič odn. -ić . IZVOR - WIKIPEDIJA: Uskoci |
Žumberačka Bogorodica
Uz dolazak uskoka u Žumberak vezana je i Žumberačka Bogorodica. Uskoci su sa sobom prigodom doseobe u Žumberak u 16. stoljeću donijeli sliku Blažene Djevice Marije koja drži svog mrtvog Sina. Od tada se vjernici mole se pred slikom Žumberačke Bogorodice, njenu sliku nose u procesijama. Svaka žumberačka kuća stavlja lik Žumberačke Bogorodice na najljepše mjesto. Žumberački vjernici vrlo su privrženi Presvetoj Bogorodici, kojoj se utječu, iskreno mole i zazivaju je u svojim potrebama. IZVOR Udruga Uskok Sošice: Uoči subotnje proslave u Stojdragu donijet lik Žumberačke Bogorodice, 3.9.2015. 
Žumberačka Bogorodica
Izvor: Žumberački vikarijat |
Povijesni pregled
Prapovijesno razdoblje
|
Područje Žumberačke gore / Gorjanaca neprekidno je bilo naseljeno od prapovijesti, o čemu svjedoče arheološka nalazišta iz različitih razdoblja.
Najstariji arheološki nalazi, mala sjekira i fragmenti zdjele, pronađeni su kod sela Mrzlo Polje Žumberačko. Pripadali su ljudima badenske kulture (Lasinja). Željezno doba
Podno sela Budinjak nalazi se značajno arheološko nalazište iz željeznog doba - veliko naselje i nekropola sa 140 tumula, zemljanim humcima u kojima se nalaze grobovi. Uobičajeni je to oblik grobne arhitekture u vrijeme starijega željeznoga doba na velikom dijelu europskoga prostora. Jedan od najvrijednijih nalaza s toga lokaliteta je brončana Kneževa kaciga, iskopana iz jednog od dva najveća tumula dimenzija promjera 19 m. Danas se ona čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Ona je dokaz o naselju snažne ekonomije i s kontaktom s udaljenim zemljama.
Arheološko nalazište Budinjak
|
Tumuli U središnjem dijelu Žumberka, blizu najviše točke na magistralnoj cesti između Bregane i Krašića nalazi se Budinjak, mjestašce s tek desetak stanovnika i s iznimno bogatom prošlošću. Krijući se tisućljećima iza legende o vilama i vilenjacima koji plešu kolo na Budinjačkom polju, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj ostalo je gotovo u potpunosti sačuvano sve do današnjih dana. Pretpovijesno nalazište u Budinjaku (10.–6. st. prije Krista), zajedno s onim iz rimskoga vremena u obližnjim Brateljima (1.–2. st.), dio je Arheološkoga parka kroz koji je najbolje prošetati slijedeći „Stazu kneževa“. Tumul je zemljani humak u kojem se nalaze grobovi i uobičajeni je oblik grobne arhitekture u vrijeme starijega željeznoga doba na velikom dijelu europskoga prostora. Podno sela Budinjak otkriveno je groblje sa 140 tumula. Velik broj tumula svrstava ovo nalazište među najveća takvoga tipa na prostoru jugoistočnih Alpa. Arheološka iskopavanja započela su 1984. godine i do sada je istražena otprilike četvrtina grobova. U njima su pronađeni raznovrsni predmeti, metalno oružje i nakit, te brojne keramičke posude u kojima su pokojnicima u grobove prilagani hrana i piće za popudbinu. Raznolikost oblika i načina ukrašavanja ovih predmeta svjedoči o bogatstvu budinjačke populacije i velikim zanatskim vještinama onodobnih metalurga i keramičara. Veliki broj predmeta načinom oblikovanja i dekorativnim motivima upućuje na porijeklo iz udaljenih krajeva poput Apeninskog poluotoka, alpskog prostora, Podunavlja i centralnog Balkana. Očigledno je da je Budinjak u to vrijeme bio mjesto s velikom gospodarskom snagom koja mu je omogućavala kontakte s vrlo udaljenim prostorima. AUTOR TEKSTA Romeo Ibrišević Zdjelaste kacige izrazita su tvorba jugoistočnog alpskog prostora, a najveći broj lokaliteta na kojima su pronađene nalazi se u Sloveniji, ponajviše na dolenjskim arheološkim nalazištima.
Nedavni pronalasci ovih kaciga na nalazištu Budinjak u Žumberku omogućili su novu raščlambu i ustrojenje nove grupe zdjelastih kaciga, koja je nazvana grupa Libna. Do sada su otkrivene samo dvije kacige te grupe. Fragmenti prve pronađeni su u tzv. grobu lokostrelca iz Libne (zbog čega je i grupa dobila ime Libna), dok je druga pronađena na Budinjaku i za sada predstavlja jedini, u cijelosti sačuvan, primjerak kaciga srednjoeuropske halštatske kulture grupe Libna. AUTOR Želimir Škoberne, za izložbu Budinjak i Libna: kacige istoga ljevača?, muzeja Grada Zagreba IZVORI I LITERATURA Udruga Uskok, Sošice: Budinjak na Žumberku-arheološki biser. 29.10.2011. |
Rimsko klasično razdoblje
|
Žumberak postaje 35 - 33 god. p.n.e dio Rimske Republike, koje nakon toga postaje Rimsko Carstvo. Nalazi se u njegovoj provinciji Panoniji. Iz toga razdoblja najvažniji ostaci su nekoliko nekropola iz 1. stoljeća nove ere, u središnjem dijelu gorja, u selima Gornja Vas i Bratelji. Ljudi ukopani u te grobove pripadali su keltskom plemenu Latobics. U grobovma su pronađene brojne staklene posude, prozveden u sjevernoj Italiji, što ukazuje na relativno bogatstvo stanovnika koji su odje živjeli.
|
Srednji vijek
Grad Žumberk (Valvasor, 1679.)
|
Nakon pada Rimskog Carstva, panonskim područjem prolaze brojna germanska i slavenska plemena. Nije poznato kad su se Hrvati doselili u ovaj kraj. Najraniji pisani tekstovi i arheološki nalazi govore nam o povijesti Žumberka, tek nakon 12. stoljeća, iz vremena kada je ovo bio granični kraj između Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i Svetog Rimskog Carstva.
Područje Žumberka je uvijek bilo slabo naseljeno, no tijekom 16. st. u Žumberak se naseljuju tzv. uskoci, prebjezi s prostora Otomanskog Carstva - iz zaposjednutih hrvatskih krajeva, iz Bosne, Hercegovine i Srbije. Novonaseljeno stanovništvo bilo je pretežito slavenizirano romansko (vlaško), zatim srpsko i dijelom, prema nekim mišljenjima, katoličko stanovništvo iz okolice Bihaća, koji je osvojen 1592. godine. Naseljavanje uskoka odvijalo se u nekoliko etapa: između 1531. i 1541. godine, 1549.- 1570. godine i krajem 16. stoljeća, dakle sve do 17. stoljeća. S novim stanovništvom dolaze govornici štokavskog narječja. Žumberak je u to vrijeme bio dio Vojne krajine, točnije, enklava vojnokrajiškog teritorija Banovine i stoa nije ležalo direktno na granici s Otomanskim Carstvom. Tako je vojno sposobno stanovništvo Žumberka uvijek trebalo pješačiti pola dana i više kako bi stiglo na položaje u Ogulin, Cazin, Bihać i dr. Vjeruje se kako se 500-tinjak Žumberčana borilo u Bitki kod Siska 1593. godine, kada su imali velike gubitke - njih 40 poginulo je u odlučujućoj misiji osvajanja mosta na rijeci Odri.
|
Rudarstvo
Iz prve polovine 16. stoljeća potječu prvi zapisi o rudarenju na području Samoborskog gorja, sa središtem u Rudama (vađenje bakra). U Rudama se radilo još u drugoj polovici 19. st. (vađenje željeza). Jezik i religija
Zbog doseljavanja uskoka, u ovome kraju se susreću sva tri hrvatska narječja. Nasljednici uskoka su štokavski govornici i oni naseljavaju veći dio Žumberačke gore. Žumberački uskoci su ranije bili u većini pravoslavni kršćani pod ingerencijom Pećkog parijarha, no tijekom 17. i 18. stoljeća ujedinili su se s Rimskom crkvom i postali su grkokatolici. I danas na Žumberku ima više grkokatoličih nego katoličkih crkava. |
19. stoljeće
Nakon raspuštanja Vojne krajine u 19. stoljeću, te zbog razvojačenja, najveći dio obitelji ostaje bez prihoda, što je kraj znatno osiromašilo i pokrenulo val iseljavanja, naročito za SAD.
1838. - izgradnjom radionice za proizvodnju stakla (slov., glažuta, dolazi od njem., Glashütte) u Dolžu, na slovenskoj strani, u Gorjancima, počinje gospodarsko iskorištavanje prostranih šuma.
Još intenzivnije iskorištavanje šume u Gorjancima nastavlja se nakon Prvog svjetskog rata, izgradnjom pilane (slov., žaga) na lokaciji Fabrika, do koje je također izgrađena šumska željeznica.
1838. - izgradnjom radionice za proizvodnju stakla (slov., glažuta, dolazi od njem., Glashütte) u Dolžu, na slovenskoj strani, u Gorjancima, počinje gospodarsko iskorištavanje prostranih šuma.
Još intenzivnije iskorištavanje šume u Gorjancima nastavlja se nakon Prvog svjetskog rata, izgradnjom pilane (slov., žaga) na lokaciji Fabrika, do koje je također izgrađena šumska željeznica.
20. stoljeće
|
Drugi svjetski rat
Po napadu nacističke Njemačke na Kraljevinu Jugoslaviju 6.4.1941., i raspada te državne tvorevine, hrvatsko područje Žumberačke gore dolazi u sastav tzv. Nezavisne Države Hrvatske, najzapadniji dijelovi direktno su priključeni Italiji, dok je slovenska strana gorja anektirana u njemački Treći Reich. Pokret otpora okupatoru započeo je osnivanjem I. partizanskog odreda Matija Gubec, koji je boravio na Žumberku, no brzo je tragično završio odmah u početku ljeta i jeseni 1941. godine. Godine 1942. pokret otpora na Kordunu podstaknuo je ponovno ljude naoružni otpor i osnovan je Žumberačko-pokupski prtizanski odred. Ovaj se odred kasnije spojio s I. hrvatskim proleterskim bataljunom u zajedničku XIII. proletersku brigadu. Ovoj je brigadi u siječnju 1943. pošlo za ruku osloboditi Krašić, što je bio velik uspjeh jer se sjeverozapad Hrvatske smatrao snažnim uporištem NDH-a. No tijekom ozmazdi za te akcije fašisti su spalili mnoga žumberačka sela. Žumberak je konačno 9.5.1945. osobodila 10. divizija Jugoslavenske narodne armije. U pokretu otpora tijekom Drugog svjetskog rata zajedno su surađivali hrvatski i slovenski partizani. Čete su bile miješane, a poginulim borcima i Slovencima i Hrvatima, podignut je zajednički spomenik u mjestu Sošice. No, Žumberak je postao poznat i po jami Jazovka, mjestu masakra koji su pod završetku Drugog svjetskog rata počinile nove komunističke vlasti, bacivši u tu jamu, nedaleko od Sošica brojne pripadnike ustaškog pokreta i civile za koje su smatrali da su surađivali s okupatorom, a od koji su se mnogi do toga nalazili u zagrebačkim bolnicama. 1960-ih i 1970-ih događa se masovno iseljavanje sa ovoga područja, mahom u Njemačku. 1971. formirano je Spomen-područje Žumberak-Gorjanci. 1978. i to 15.12. u Sošicama je osnovana zajednica općina Spomen-područja Žumberak-Gorjanci, s ciljem razvoja regije. 1991. godine Žmberak postaje dio nezavisnih republika Slovenije i Hrvatske. Vojni kompleks blizu vrha Svete Gere / Trdinova vrha, postao je predmet spora nakon što su iz njega izašli pripadnici bivše JNA, a u nju ušli pripadnici Vojske Slovenije, iako se ovaj objekt neosporno nalazi na hrvatskom teritoriju. Ipak, spor nije izazivao veće napetosti. Hrvatska strana ima planove da po izlasku slovenske vojske iz toga objekta, on postane planinarski dom. |
Kulturno-povijesna baština
|
Značajni objekti i lokaliteti kulturno-povijesne baštine su:
Arheološki park u Budinjaku, Staza kneževa - na području arheoloških nalazišta Budinjak i Bratelji, zasnovan je Arheološki park. Urđena je i poučna staza u dužini od 4,2 km koja će vas kroz 10 točaka upoznati s ostacima pretpovijesnog naselja s grobljem u Budinjaku (kneževski tumuli), antičkim grobljem u selu Brateljima i drugim zanimljivostima iz kulturnog i prirodnog nasljeđa ovog kraja. Polazište je Eko-centar Budinjak, a vrijeme potrebno za obilazak staze oko 2 sata. Stari grad Okić - srednjovjekovni stari grad nedaleko Samobora. Jedinstven je po svom položaju, visokom stupnju očuvanosti i po značaju koji ima s obzirom da njegove strukture pripadaju romaničkom razdoblju. Zajedno s okolicom čini park šumu. Ostaci srednjovjekovnog grada Tuščaka - šumom obrasli vrh iznad doline Bregane s ruševinama starog grada, o čijoj prošlosti postoje oskudni podaci. Od kule se pruža pogled na Stojdragu. U gornjem dijelu su klupe za odmor. Najviša točka brijega Tuščaka, na 602 metra, je u šumi i s nje se ne pruža vidik. 
Grad Okić smatra se najstarijom plemićkom utvrdom sjeverozapadne Hrvatske.
Stari grad Žumberak - sagrađen u romaničko doba, u 13. stoljeću bio je stožerna točka posjeda koruških vojvoda.
Zidani pil - u blizini naselja Žumberak i Novog grada Žumberka. Pred njim su kažnjavani raznovrsni prestupnici krajiškog doba. Trdinov vrh - ruševine crkve sv. Jere (Svete Gere) Kostanjevica na Krki - samostan i srednjovjekovno gradsko jezgro na otočiću rijeke Krke. Dvorac Slavetić - dvorac obitelji Oršić (15.-18. st.). Jama Jazovka - duboka krška jama između Sošica i sela Sopote u kojoj je otkrivena masovna grobnica žrtava 2. svj. rata (22. 6. molitveno okupljanje za žrtve rata). Mlinovi - nekada ih je bilo više od 180, a danas ih je tek nekoliko (mlin na Sopotskom slapu, Draganov mlin na Kalovki, Medvenov mlin na Kupčini i Jadekov mlin u Boićima). Etno kuća pod Okićem - izletište obitelji Slakoper s autentičnom građom i izložbenim autohtonim predmetima iz života samoborskog kraja. Samostan sestara Bazilijanki - u naselju Sošice u samostanu sestara Bazilijanki, osnovanom 1939., nalazi se bogata etnografska zbirka s mnoštvom vrijednih predmeta koji svjedoče o ruralnom životu Žumberka u prošlosti. Žumberački uskočki muzej - u Stojdragi, etnografskom zbirkom čuva uspomenu na petstoljetnu tradiciju života uskočkih doseljenika na područje Žumberka. Selo Cernik - se, uz još nekoliko žumberačkih naselja, prvi puta spominje u Bernardovoj darovnici iz 1249. godine, kojom se daruje tek utemeljeni cistercitski samostan u Kostanjevici (Slovenija). Jedno je od najočuvanijih naselja na području Žumberka s velikim brojem tradicionalnih kuća, prizemlja građena od kamena, a prvi kat od drveta, s očuvanim vanjskim natkrivenim hodnicima (ganjcima). U središtu sela na raskrižju puteva nalazi se rimokatolička kapelica Sv. Jelene Križarice sagrađena oko 1920. godine. U danas slabo naseljenom Cerniku se 18.8., na dan proslave blagdana Sv. Jelene Križarice, okuplja mnoštvo nekadašnjih stanovnika i njihovih potomaka. Sv. Petka u Budinjaku - kraj današnje rimokatoličke Kapele sv. Petronile, koja je izgrađena 1827. godine, nalaze se temelji starije grkokatoličke Kapele sv. Petke koja je zbog dotrajalosti srušena 1841. godine. Izgled Sv. Petke u potpunosti je bio nepoznat do arheoloških istraživanja koja su provedena 2006. godine. Otkriveni temelji građevine četverolisnog tlocrta (poput djeteline), 13 x 12 m, svjedočanstvo su o jednoj od najzanimljivijih žumberačkih crkava. Vrijeme njezina nastanka zbog odsustva ostalih nalaza još je nepoznato. Moguće je da je nastala u vrijeme romanike ili nekoliko stoljeća kasnije, u vrijeme doseljenja Uskoka na Žumberak. Sv. Lovro u Mrzlom Polju - pedesetak metara od grkokatoličke Crkve sv. Petra i Pavla u Mrzlom Polju sačuvani su temelji ranoromaničke Kapele sv. Lovre. Kapela je jednobrodna građevina s polukružnom apsidom, veličine 11 x 6 m. Sagradili su je u 13. stoljeću cisterciti iz samostana u Kostanjevici u susjednoj Dolenjskoj u Sloveniji. Mrzlo Polje je u to vrijeme bilo jedan od feudalnih posjeda ovog samostana na području Žumberka. Pribić - sjedište i rimokatoličke i grkokatoličke župe. Malo pitomo mjestašce s dvorcem i crkvicom na otočiću. Tu je odnedavno i marijansko svetište. |
Grkokatolička baština ...
Žumberak je središte grkokatolika u Hrvatskoj. Nastale u 18. stoljeću, grkokatoličke crkve i danas su reprezentativne građevine - poput crkve sv. Nikole u Badovincima, sv. Petke u Budinjaku, sv. Jurja u Stojdragi, sv. Petra i Pavla u Mrzlom Polju te crkve sv. Petra i Pavla u Sošicama, pored koje se nalazi i rimokatolička crkva Blažene Djevice Marije. 
Grkokatolička crkva sv. Petra i Pavla i rimokatolička crkva Blažene Djevice Marije u Sošicama
Ostaci starog grada Žumberka
|
Narodna baština
Nematerijalna baština
|
Za Gorjance je značajna bogata narodna predaja, koju je literarno obradio Janez Trdina u djelu Bajke in povesti o Gorjancih.
|
Janez Trdina
Mengeš, 29.5.1830. - Novo Mesto, 4.7.1905., slovenski književnik. Pisao je pjesme, pripovijetke, basne, bajke, članke, kritike i rasprave. Janez Trdina rođen je u Mengešu u pokrajini Gorenjskoj u Sloveniji. Osnovnu školu je išao u rodnom Mengešu. Godine 1942. polazi u gimnaziju u Ljubljanu koju završava školvanje 1850. godine. Odlazi u Beč na studij filozofije gdje je studirao povijest, zemljopis i filologiju. Kod Frana Miklošića studirao je klasičnu filologiju i starocrkvenoslavenski. Studije završava 1854. godine. Zapošljava se u Varaždinu u gimnaziji kao profesor pripravnik. Godine 1855. zapošljava se u gimnaziji u Rijeci kao redoviti profesor. Sukobljava se s upraviteljem i biva optužen za protudržavnu i protucrkvenu djelatnost. Prisiljen je nagodbom na rano umirovljenje 1867. godine. Preselio se u Brsljin u Novom Mestu. Kao umirovljenik hoda među ljudima želeći upoznati s njihovim problemima. Pokušava se ponovno zaposliti, uskoro izdaje svoje dolenjske novine, napisao je i svojevrsni politički manifest. Njegovo ponovno pojavljivanje u javnosti je povezano s izlaženjem književnog časpisa Ljubljansko zvono. Trdina je obilazio Dolenjsku uzduž i poprijeko, prikupljajući bilješke o životu i običajima lokalnih ljudi. Prikupio je mnoštvo poslovica, narodnih predaja, anegdota i običaja, koje je obradio u naglašeno realističkom, čak i naturalističkom stilu, odbacujući romantičarske vizije nekog ideliziranog krajolika. Godine 1882. ove je zapise objavio u djelu Bajke in povesti o Gorjancih (hrv. Bajke i priče o Gorjancima). |
Turizam
|
Neovisno o blizini urbanog gradskog područja Zagreb, Žumberak je zbog nerazvijenosti i depopulacije i dalje očuvao ravnotežu života domaćih ljudi s prirodom. Upravo su to vrijednosti koje privlače izletnike, planinare i turiste u ovaj kraj. Posjetitelje ovdje privlači izgled tradicionalnih sela, pašnjaka i polja, te veliko bogatstvo flore i faune, geološke osobitosti i kulturno-povijesna baština.
|
Šumska cesta na grebenu Svete Gere (Trdinova vrha)
|
|
Kuća u Sopotama
Selo Sopote se udaljeno je dva kilometra od Sošica. Iz sela su posljednjih desetljeća odselili gotovo svi stanovnici, i to u Zagreb, Samobor, Ameriku i drugdje. |
|
Prirodno-zemljopisne cjeline gorskog masiva Žumberačke gore / Gorjanaca
Glavni greben (Trdinov vrh / Sveta Gera) Žumberak središnji dijelovi Žumberačkog gorja (u Hrvatskoj) - karaktera krške zaravni (Opatova gora) Jugoistočna predgorska stepenica (Vivodinsko pobrđe, dolina Kupe, Ozaljsko pobrđe) Karovačko Pokuplje Samoborsko gorje Plešivičko prigorje Zagrebačka zavala Doina Save Prigorjanske gorice (u slovensim Gorjancima) - brdovit dio koji se uzdiže nad Šentjernejem i zapadnije od njega - brdovit i brežuljskast kraj koji se diže nad nad Kostanjevicom na Krki i Podbočjem - večinom brežuljkast kraj na istočnom dijelu, nad Čatežom ob Savi, koji prema istoku potone pod debelim naplavinama savskog šljunka i pijeska |
Krajevi na prostoru Žumberačkog gorja i oko njega
Hrvatski dio Žumberak (kraj) Samoborski kraj - Svetonedeljski kraj Jaskanski kraj - Svetojanski kraj Krašićki kraj Ozaljski kraj Zagrebačka zavala - Dolina Save - Karlovačko Pokuplje Slovenski dio Prigorjanske gorice Krška kotlina Bela krajina |
Karta južnog dijela Žumberačke gore
|
Kako je Stojdraga dobila ime U sjeveroistočnom dijelu Žumberka nalazi se selo Stojdraga. Uskoci su se ondje naselili polovicom 16. stoljeća. Neobično ime objašnjava nekoliko živopisnih legendi. Jedna od njih je iz vremena kada se trebala odrediti granica između hrvatskog i slovenskog sela. Nakon neuspjelih dogovora oko granice, obje strane dogovore se da će hrvatski momak i slovenska djevojka krenuti ranom zorom jedno prema drugome i gdje se sastanu, tu će biti granica. Tako je i bilo.No dok su hodali jedno prema drugome, momku se remenje na opancima odvezalo te je morao stati. Dok je vezao remenje, djevojka je već daleko dopješačila, te ovaj gromko povikne: „Stoj, draga!“. Kako djevojka zastane, to mjesto, na granici hrvatske i slovenske zemlje, nazvahu Stojdraga. Druga legenda govori da su na dva susjedna brda, omeđena potočićem, bila naseljena dva sela između kojih je vladalo neprijateljstvo dugi niz godina. Jednoga dana sretnu se djevojka i mladić iz ta dva sela, a ljubav između njih plane u trenu! Kad su seljani shvatili kako se mladi par sastaje pokraj potoka, sagradili su plotove od šiblja na obje strane, kako bi spriječili daljnju ljubavnu vezu između zavađenih sela! Uz plotove je stajala i straža te budnim okom čuvala granicu. Tko bi prekoračio granicu, bio bi upucan! Mladi par, zaprepašten postupkom svojih sela, nastavio se sastajati preko plota. Jednoga dana, djevojka odluči preskočiti plot momku u zagrljaj. Momak uplašeno povikne „Stoj, draga!“, no prekasno. Puška odapne, a djevojka se sruši mrtva. Uvidjevši kakvo su zlo napravili, seljani maknu plotove i prekinu svađu, a mjesto gdje djevojka pade na tlo, nazovu Stojdraga. |
Ime grada Jastrebarskog je zootoponim, nastalo po imenu životinje. |
|
Žumberački proplanci Malim proplankom koji se nastavlja u sjevernom smjeru na livade Maličevog krča, prolazi planinarska staza kojom se ide od Pliješa nad Sošicama, pograničnim hrbtom, preko vrha Sljemena (946 m), do Svete Gere. Ovdje se nalazi mali povremeni vodeni tok koji ponire u samom dnu livade, te odvojak planinarske staze prema Bezimenom vrhu (1006 m). |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
PlaninarenjePo Žumberku / Gorjancima na hrvatskoj i slovenskoj strani su uređene i obilježene brojne pješačko-planinarske staze. Samo na području PP "Žumberak i Samoborsko gorje" ima oko 350 km označenih planinarskih staza. Najpopularnija planinarska odredišta na hrvatskoj strani su Japetić, Oštrc, Okić, Plešivica, Veliki Lovnik i dr. Svetoj Geri, odn. Trdinovom vrhu moguć je pristup sa slovenske i s hrvatske strane.
|
SpeleologijaPodručje Žumberka i Samoborskog gorja zbog svoje krške reljefne strukture obiluje podzemnim speleološkim oblicima. Sukladno zakonskim propisima o zaštiti prirode ulazak u speleološke objekte nije dozvoljen (osim u pratnji stručnih osooba). Područje Parka prirode "Žumberak i Samoborsko gorje" istražuje Speleološki klub "Samobor".
|
Rekreativni biciklizam
Na području PP "Žuberak i Samoborsko gorje" uređeno je i obilježeno više od 200 kilometara biciklističkih staza, za koje su izdane i pripadne karte:
Staza br. 1: Vilinska staza (Grdanjci - Medven Draga, 43 km (1A) ili 54 km (1 B))
Staza br. 2: Staza Slapova (Medven Draga - Grdanjci, 36 km)
Staza br. 3: Staza Šišmiša (start i cilj u središtu Samobora, 54 km (3A) ili 65 km (3B))
Staza br. 4: Staza Svete Gere (Ozalj - Sošice, 59 km)
Turistička zajednica Zagrebačke županije u sklopu projekta izrade biciklističkih karata za područje županije izdala je biciklističke karte koje obuhvaćaju opise biciklističkih putova kroz PP Žumberak - Samoborsko gorje (hrv. i eng. verzija). www.tzzz.hr
Staza br. 1: Vilinska staza (Grdanjci - Medven Draga, 43 km (1A) ili 54 km (1 B))
Staza br. 2: Staza Slapova (Medven Draga - Grdanjci, 36 km)
Staza br. 3: Staza Šišmiša (start i cilj u središtu Samobora, 54 km (3A) ili 65 km (3B))
Staza br. 4: Staza Svete Gere (Ozalj - Sošice, 59 km)
Turistička zajednica Zagrebačke županije u sklopu projekta izrade biciklističkih karata za područje županije izdala je biciklističke karte koje obuhvaćaju opise biciklističkih putova kroz PP Žumberak - Samoborsko gorje (hrv. i eng. verzija). www.tzzz.hr
Aktivnosti na snijegu
Zimski sportovi - na području samog Parka prirode Žumberk i Samoborsko gorje ne postoje uređene skijaške staze, te je mogućnost skijanja u tom smislu nepostojeća. Međutim, nedaleko od JI granice PP prostire se greben Plešivica gdje se na stazi Kamenice održava stoljetna tradicija sanjkaškog kupa. Livada za skijaše nalazi se pored sanjkaške staze. Sve informacije: Sanjkaški klub Plešivica 1907.g.
Aktivnosti u zraku
Padobransko jedrenje; Paragliding
Zbog brdovite reljefne konfiguracije ova sportska aktivnost sve je raširenija na području Parka. Bogato iznimno slikovitim vidici ma ovo područje ima i dodatne adute koji iz godine u godinu privlače sve veći broj paraglidera na obronke Samoborskog i Žumberačkog gorja. Dugu tradicije imaju izletišta ispred planinarskog doma na Japetiću, te s vrha Plešivice.
Zbog brdovite reljefne konfiguracije ova sportska aktivnost sve je raširenija na području Parka. Bogato iznimno slikovitim vidici ma ovo područje ima i dodatne adute koji iz godine u godinu privlače sve veći broj paraglidera na obronke Samoborskog i Žumberačkog gorja. Dugu tradicije imaju izletišta ispred planinarskog doma na Japetiću, te s vrha Plešivice.
Ostale rekreacijske aktivnosti
Jahanje
Ljubiteljima konja pruža se mogućnost rekreativnog jahanja po starim putevima, danas konjičkim stazama i poljskim putovima.
Jednodnevne, dvodnevne ili trodnevne jahačke ture po Žumberku organizira Konjički klub "Equus" iz Petrovine. KK "Equus" svake godine u jesen organizira i Žumberački konjički maraton.
zletište Žumberačko eko-selo također pruža mogućnost višednevnog terenskog jahanja, western škole jahanja, jahanja u manježu, te jahanja na poniju za djecu. www.eko-selo.hr
Ljubiteljima konja pruža se mogućnost rekreativnog jahanja po starim putevima, danas konjičkim stazama i poljskim putovima.
Jednodnevne, dvodnevne ili trodnevne jahačke ture po Žumberku organizira Konjički klub "Equus" iz Petrovine. KK "Equus" svake godine u jesen organizira i Žumberački konjički maraton.
zletište Žumberačko eko-selo također pruža mogućnost višednevnog terenskog jahanja, western škole jahanja, jahanja u manježu, te jahanja na poniju za djecu. www.eko-selo.hr
BORAVAK U PLANINI
Pristupi
Gorjanci
Na području Slovenije Gorjance siječe glavna cesta Novo Mesto - Metlika, s najvišom točkom na prijevoju Vahta (615 m n.v.), gdje se odvaja šumska cesta prema planinarskim domovima: Domu Vinka Paderšiča pri Gospodični (822 m) i Domu pri Miklavžu (969 m).
Gorjanci
Na području Slovenije Gorjance siječe glavna cesta Novo Mesto - Metlika, s najvišom točkom na prijevoju Vahta (615 m n.v.), gdje se odvaja šumska cesta prema planinarskim domovima: Domu Vinka Paderšiča pri Gospodični (822 m) i Domu pri Miklavžu (969 m).
|
Zima u Samoborskom gorju
Pogled s vrha Veliki Oštrc (u prvom planu), preko livada Rancerja i sela Bukovja, na izduženi greben Plešivice, na horizontu. |
IZVORI I LITERATURA
Reference
[1] WIKIPEDIJA: Žumberačka gora
[2] WIKIPEDIJA: Wikipedija (slovenski), Gorjanci
[3] PARKOVI HRVATSKE: Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje
[2] WIKIPEDIJA: Wikipedija (slovenski), Gorjanci
[3] PARKOVI HRVATSKE: Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje
Literatura
|
BOGNAR, Andrija; BOGNAR, Helena Ilona: Povijesni razvoj i političko-geografska obilježja granice i pograničja Republike Hrvatske s Republikom Slovenijom na Žumberku i Kupsko-čabranskoj dolini. Pregledni rad. Geoadria, Vol.15 No.1 Lipanj 2010. (PDF)
BUZJAK, Nenad: Speleološke pojave u parku prirode "Žumberak – Samoborsko gorje". Geoadria , Volumen 7/1 31-49, Zadar, 2002. (PDF) BUZJAK, Nenad, PERICA D., GREGURIĆ Z.: Speleološki objekti Samoborskog gorja. 1. hrv geografski kongres, zbornik radova), HGD, 143-150., Zagreb, 1996. BUZJAK, Nenad: Geomorfološke i speleomorfološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa. Doktorska disertacija, Geografski odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, 2006. CRKVENČIĆ, I.: Žumberačka Gora – Transformation from Refugi to an Exudus Zone. Migracijske i etničke teme. 2002. DUGAČKI, Z.: Žumberačka gora, Geografski. glasnik, XI-XII, 97-116., Zagreb, 1949.-50. DUJMOVIĆ, I.: Fizičko-geografske značajke Samoborskog gorja i Plješivičkog prigorja. Meridijani, Biblioteca Geografica Croatica, 30, Samobor, 2007. FORENBACHER, Sergej: Žumberak, kalendar flore Žumberačke gore. Školska knjiga, Zagreb, 1995. GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, Dragutin: Geologija gore Samoborske i Žumberačke. Rad JAZU, 120, 1-82., Zagreb, 1894. GUŠIĆ, I., BABIĆ LJ.: Neke biostratigrafske i litogenetske osobine jure Žumberka. Geološki vjesnik, 23 (1969.), 39-54., Zagreb, 1970. HERAK, M.: Geološko istraživanje krša Žumberka, Ljetopis JAZU, 71 (1964.), 263-265., Zagreb, 1966. KELLER, Z., OTT, I.: Žumberak i Žumberačka gora, planinarski vodič. Planinarski savez Hrvatske, Zagreb, 1961. LOPAŠIĆ, R.: Žumberak, crte mjestopisne i povijesne. Matica hrvatska, Zagreb, 1881. Lopašić, R.: Čiji je Žumberak? Obzor, god.11, br. 131, 133, 135-138., Zagreb, 1881. NOVAK, D: Hidrogeološke raziskave na krasu na Dolenjskem, Dolenjski kras, 1, 22-27., Novo Mesto, 1982. IVKOVIĆ ŠIMIČIĆ, Hana: Otvoren impresivan kompleks vrijedan gotovo 30 milijuna kuna - Posjetiteljski centar Sošice nova je izletnička destinacija u Parku prirode Žumberak. Večernji list, 21.4.2022.
|
Žumberak i Žumberačka gora - Planinarski vodič
Autori: Z.Keller i Ivo Ott Godina izdanja: 1961. |
Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese
Park prirode "Žumberak - Gorjanci", službena stanica
Turistička zajednica Samobora - Grad Samobor, službena stranica
Turistička zajednica grada Jastrebaskog, službena stranica
Turistička zajednica Samobora - Grad Samobor, službena stranica
Turistička zajednica grada Jastrebaskog, službena stranica
