|
|
|
|
UvodVarda je srednje visoka planina u Bosni i Hercegovini, u istočnoj Bosni, sjeveroistočno od Rudog, u području Višegradski Stari Vlah. Najviši vrh Rasića Varda nalazi se na 1389 metara nadmorske visine. Po morfološkim oblicima reljefa, a i po geološkom sastavu, slična je obližnjem Zlatiboru, Šarganu i okolici Mokre gore. Izgradjena je od magmatskih stijena, uglavnom serpentinita. Dijelom je obrasla šumom, a dijelom prekrivena pašnjacima. Velik dio šume čini sastojina bora, velik dio koji je zasađen. Šumovite padine s rijetkom šumom obrasle su vrijesom. U južnom podnožju Varde protječe rijeka Lim. Najbolji pristupi planini su iz Rudog, ili s prijevoja Bijelo brdo na cesti koja povezuje Priboj i Višegrad preko Dobruna. Pojedini dijelovi Varde nose imena: Dućulova Varda, Resića Varda (najviši vrh).
ENGLISH SUMMARY: Varda
Varda is a mountain in Bosnia and Herzegovina, in eastern Bosnia region, northeast of the town of Rudo, in the Višegrad Old Vlah area. The highest peak is Rasića Varda (1389 meters high). The mountain is forested and covered with pastures. At the southern foot of the Varda flows the Lim river. 
Položaj planine Varde
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:300.000 Ime (Etimologija) |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Varde
Oglašavajte ovdje:
|
Reljef planinskih grebena između Lima, Drine i Rzava
Reljef planine Varde
Podloga: Elastic Terrain 
Planina Varda, prostorni prikaz
Izvor: Google Maps, 2020. |
ZANIMLJIVOST
Ime Varda nosi i jedan vrh planine Čabulje (1113 m) u Hercegovini i jedan na planini Konjuh (791 m). |
Turistička karta općine Rudo
Pogledaj na službenoj stranici Turističkog info centra |
|
Gradić Rudo smjestio se u brdsko-planinskom kraju donjeg toka rijeke Lim, dvadesetak kilometara prije njegovog ušća u Drinu, na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 400 m. Okruženo je planinskim vrhovima srednje visine. Na sjevernoj strani nalazi se planina Varda s najvećim vrhom od 1389 m, koja se svojim obroncima oslanja na Priboj, Rudo i Dobrun. Na južnoj strani je planina Tmor s najvišim vrhom od 1280 m. U okolici se nalazi još nekoliko zanimjlivih planinskih vrhova kao što su Vučevica, s nadmorskom visinom od 1491 m, Bič planina sa najvišim vrhom od 1386 m, Vihra (1102 m) i drugi.
Najstariji tragovi života na području Rudog potječu iz doba neolitika, a tragovi prvih naseobina potječu iz ilirskog i rimskog doba, o čemu svjedoče brojni toponimi ilirskog i rimskog porijekla, ali i materijalni ostaci na području Rudog i njegovoj bližoj okolini. U doba rimskih careva iz dinastija Flavijevaca i Svera 1.-3. stoljeće) naselje u području Rudog ili njegovoj bližoj okolini imalo je status slobodnog grada. O naseljenosti područja općine Rudo još u u ranom srednjem vijeku svjedoči veliki broj toponima, lokaliteta s ostacima materijalne kulture, zidina utvrđenja i veliki broj nadgrobnih spomenika stećaka: Crkvina u Obrvenoj, Brijeg u Gaočićima, Ravni Gaj iznad Pleme, Bijelo Brdo na crkvenoj glavici, Štrpci na kosi Kondovina, Budimlija u Mramorinama, Crvište iznad Biševića, Omačina-Barice, Grivin, Pazalje, Strgačina i Šahdani. |
Rijeka Krupica
U Starom Rudom izvire jedna od najkraćih rijeka u Europi - Krupica (400m), koju Ruđani zbog njenog tihog toka zovu Jezero. Voda je izuzetno čista , na izvoru se koristi za piće i što je posebno zanimljivo temperatura ove vode i ljeti i zimi je 14°C. Zavod za zaštitu spomenika kulture bivše SFRJ je još 1970. godine ovu rijeku proglasio spomenikom prirode. Neke znamenitosti u Rudom
|
|
U selu Sokolovići, kraj Rudog, Mehmed-paša Sokolović dao je sagraditi džamiju ocu (koji je otišao za sinom u Istanbul i postao Sinan-paša Sokolović), a crkvu majci Mariji (koja je ostala pravoslavne vjere). Ove dvije bogomolje nalaze se na razmaku od 200 metara.
|
Predaja
Prema narodnoj predaji Mehmedova (Bajina) majka Marija u poodmakloj trudnoći usnila je jedan san, koji je kasnije ispričala svome svekru, inače, dobrom tumaču snova: Iz stomaka mi izraslo veliko drvo, čije su grane pale na sve strane sobe. Svekar reče Mariji: Slobodno zaboravi to što si sanjala, ne može tebe zapasti da rodiš vladara, čija će djela natkriliti svijet. No, mali Bajo je postao Mehmed-paša Sokolović – vladar svijeta; njegov brat, Makarije Sokolović, bio je prvi srpski patrijarh nakon obnavljanja Pećke patrijaršije 1557. godine; Mehmedov brat od strica, Mustafa- paša Sokolović, sagradio je Rudo, 1555 godine. |
|
Setihovo je naseljeno mjesto u općini Rudo. Na popisu stanovništva 2013. u njemu je živjelo 106 stanovnika.
Područje Setihova naseljeno je još u doba Ilira, a kontinuitet života na ovim prostorima potvrđuje i granica između Istočnog i Zapadnog Rimskog Carstva na rijeci Lim. Na lokalitetu Pljevljakov hrid nalazi se dobro očuvana skupina stećaka što pokazuje da je mjesto bilo naseljeno joj prije dolaska Turaka kao i većina mjesta u Donjem Polimlju gdje stećke susrećemo (Grivin, Omačina, Strgačina itd.) Turska riječ ovasi označava polje i množe se reći da drugi dio riječi Setihovo upravo ima uporište u turskom jeziku. Kada pogledamo topografiju Setihova vidi se da je tu prostrano polje te otuda i ime Ravno Setihovo. Kroz Setihovo je prolazio karavanski put Sarajevo -Višegrad -Drinsko -Dolovi (most " Ćuprijca")-Setihovo -Trgovišta -Sokolovići (zadužbine Mehmed paše Sokolovića)-Rudo (misli se na Staro Rudo koje je utemeljio Mustafa paša Sokolović 1555. godine)-Novi Pazar -Pazardžik -Istanbul. |
Također u Setihovu:
|
|
Most na Viševskom potoku je kameni most na Viševskom potoku, u blizini naselja Dolovi, oko 200 m iznad glavne ceste Višegrad-Rudo, 15 km prije grada Rudo. Nekad bio je to karavanski put koji je ovaj kraj povezao s važnim trgovačkim putevima. Na udaljenosti od oko kilometar od mosta nalazi se mezarje (groblje) s nišanima i nekropola sa stećcima.
Prema predaji, most je preteča je ćuprije na Drini u Višegradu i izgrađen (16. stoljeće) je po nalogu velikog vezira Osmanskog Carstva Mehmed-paše Sokolovića. Građen je od sedre iz Višegradske banje, pa kad je zadovoljio tadašnje građevinske standarde onda je od te sedre izgrađen most na Drini u Višegradu. Zato se popularno most na Viševskom potoku naziva i "ćuprijica". OPIS Most na Viševskom potoku izgrađen je na strmim liticama i predstavlja minijaturnu kopiju mosta na Žepi. Dug je 11,5 metara, širok 2,5 metara, a raspon luka mu je 4,2 metra. Na najvišoj točki visok je oko 7 metara. Most ne sadrži nikakvu sekundarnu plastiku, nema istaka, vijenaca niti ograde. U gruboj kamenoj gradnji vezivno sredstvo iz fuga danas je potpuno nestalo, tako da se teško može zaključiti da li je ovaj most građen u cjelosti u suho ili je ovakvo stanje nastalo kao posljedica vremenskih prilika. Strme, gotovo vertikalne obale uvjetovale su mostovnu konstrukciju s jednim otvorom. Svod mosta izgrađen je od precizno klesanog kamena, koji su jedino pravilno složeni na intradosu svoda, dok je ostatak mosta građen od blokova lomljenog i priklesanog kamena različitih dimenzija. Po dubini svoda kamen je slagan u horizontalnim slojevima s minimalnim odstupanjima. Most odavno nije za upotrebu i prijeti mu samoobrušavanje. Gornja površina mosta prekrivena je samoniklom vegetacijom i teško oštećena usljed dugogodišnjeg neodržavanje i izloženosti vremenu. Svod je na nekoliko mjesta napukao, staza se suzila, voda potkopava njegove temelje. Danas most je zaboravljen i od samih mještana i stručnjaka. Most je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. PROČITAJ VIŠE Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine: Historijski spomenik – most na Viševskom potoku RISTOVIĆ, Bojan: Preteča ćuprije na Drini. 058.ba, 25.8.2013. |
Most na Viševskom potoku
Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika; preuzeto 26.2.2020. |
|
Na lijevoj obali Lima, iznad sela Polimlja, na brdu Orlić, nalazi se Vilinska jama. Njezina unutrašnjost veličine je sportske dvorane s ogromnom visokom provalijom. Okolo su stubovi stalaktita i stalagnita, neki su se već srasli i njihova visina je i do deset metara a debljina od 15 do 60 cm.
|
|
Planina Varda - vršno područje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 Usponi na VarduRudo - Previja - Resića Varda - Rudo
OPIS 1. dionica; Centar Rudog (350 m) - Zova - Đurkovac - Previja (1154 m) - planinarski dom Previja (1160 m). Dužina staze 9 km. Ova planinarska ruta, koja vodi s obale rijeke Lim i centra Rudog na vrh planine Varde, ucrtana je i obilježena ruta u okviru transverzale "Via Dinarica". 2. dionica; Previja - Resića Varda (1389 m) - centar Rudog. Dužina staze 7 km. Ukupna dužina staze (2 dionice) je oko 16 km, s visinskom razlikom od oko 1000 m. Usput se prolazi pored nekoliko odličnih vidikovaca. a jednog se vidi i zaselak Ravanci, u kome su se rodili Mehmed Paša Sokolović (veliki vezir od 1565.-1579.), Makarije Sokolović (prvi srpski Patrijarh u Peći 1557. godine), Mustafa paša Sokolović (osnivač Rudog 1555. godine). Sedlanica - Stajišta - Varda - Previja - Oštrelj
Prijelaz preko Varde od Bijelog brda do Rudog OPIS Prijevoj Bijelo brdo nalazi se na cesti Priboj-Dobrun. Na prijevoju se nalazi spomen-česma s pitkom vodom. Od Bijelog brda krenuti seoskim (makadamskim) putem kroz zaselak Divljaka do Žeguljskog brda. Poslije slijedi kraći silazak do jedne bačije (čobansko naselje, imanje obitelji Arsić) na livadi, prije ulaska u crnogoričnu šumu i strmog uspona uz planinsku kosu preko koje vodi uski tzv. Rujiški put. Strma dionica vodi kroz šumu, s desne strane zaobilazeći brdo Đurkovac (1262 m), sve do česme (pod Previjom) s drvenim koritom. Od česme se spaja s drugom širom stazom i nakon par stotina metara izlazi na pašnjački greben Previju, gdje ljeti seljaci izgone stoku na ispašu. S Previje se otvara pogled na Rudo u dolini Lima, kao i planine Javorje, Kovač, Ljubišnju, Durmitor, Bioč, Maglić i Jahorinu. Od Previje se dalje nastavlja desno grebenom, uz rijetku šumu starih borova, jedva vidljivom stazom do vrha Resića Varda (1388 m), najvišeg vrha planine. U nastavku puta silazak s vrha južnim kamenitim grebenom do Završja pa poslije stazom kroz šumu s dosta vrijesa do sela Resići odakle prestaje šuma i otvara se dobar pogled na obližnje Rudo. (Veroljub Kovačević, PD Pobeda, Beograd) Opciija B Od imanja Arsića ulijevo, kroz gustu šumu do planinske kose i nakon nje rjeđe šume, u kojoj se nakon oštrog desnog zavoja izlazi na greben, i poslije 500 m stiže do male drvene crkve. na dominantnom položaju. Nakon crkve, nastavljajući po grebenu nakon 20 min. hoda stiže se do vrha Đurkovac. Dalje od Đurkovca uz pašnjake ispresjecanje šumarcima stiže do Previje. |
PLANINARSKI SLET STAZAMA BRAĆE SOKOLOVIĆ - RUDO 2019
Autor: drasko spasojevic; Datum objave: 8.7.2019. Opis: Prvi planinarski slet koji je u Rudom organizovala Planinarsko sportska organizacija "VIHRA" Rudo. Na snimku se vide kadrovi sa Previje (1154 mnv) i ekipa koja je ostala na noćenju kod planinarskog doma. Snimak je napravio i montirao naš prijatelj FOTO MANDA iz Priboja i ovom prilikom mu se zahvaljujemo. Projekat je finansiran od strane Opštine Rudo. RAZNO
|
|
Zločin u Štrpcima 27.2.1993. Naoružani pripadnici Vojske Republike Srpske i paravojne jedinice "Osvetnici", pod zapovjedništvom Milana Lukića, su 27.2.1993. godine na željezničkoj stanici Štrpci zaustavili vlak broj 671, popularni Lovćen, koji je prometovao na relaciji Beograd-Bar, i tom prilikom oteli 20 putnika nesrpske nacionalnosti. Prema svjedočenjima, već na Novom Beogradu su putnici voza legitimirani, navodno su nadležni jurili švercere, a u stvari su prvi put na voznim kartama upisivana imena putnika. U to vrijeme već je naveliko buktio rat na teritoriju Bosne i Hercegovine, a pruga prolazi malim dijelom preko općine Rudo u Republici Srpskoj, jednom od dva entiteta BiH. Poslije Užica, na stanici Štrpci sačekali su ih naoružani pripadnici Višegradske brigade Vojske Republike Srpske. Oni s bošnjačkim imenima izvedeni su iz vagona i odvedeni vojnim kamionom dalje ka u školu u mjestu Prelovo, gdje su ih prvo opljačkali, a zatim šamarali, šutirali nogama, udarali kundacima pušaka, zatim ih natjerali da uđu u dvoranu za tjelesni odgoj, gdje su ih nastavili udarati po svim dijelovima tijela više od sat vremena, nanoseći im brojne tjelesne ozlijede. Potom su ih bez odjeće i bose i ruku vezanih žicom za leđima, odveli do napuštene kuće blizu obale reke Drine u selu Mušići, gdje su ih ubili, a njihova tijela potom bacili u rijeku. Najstarija žrtva imala je 59, a najmlađa 16 godina.d osada su pronađeni ostaci samo četvorice žrtava (većina na obalama drinskog jezera Peruććac). Ubijeni su: Iljaz Ličina, Esad Kapetanović, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić, Tomo Buzov i jedna nepoznata osoba. Bosna i Hercegovina je osudila optužene za zločin u Štrpcima kaznama 13 i 15 godina, a Srbija 5 i 10 godina po okrivljeniku. Njihov jedini grijeh je bilo ime, čak ni prezime. Tijekom sudskih procesa, na temelju dokumentacije Železničko-transportnog preduzeća (ŽTP) "Beograd" utvrđeno je da je otmica bila unaprijed planirana i da su predstavnici državnih institucija Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, koju su činile Srbija i Crna Gora, bili upoznati s postojanjem plana da se na stanici Štrpci izvrši otmica putnika muslimanske nacionalnosti. ŽTP je odmah po saznanju da postoji takav plan obavijestio nadležne, ali ništa nije poduzeto da se otmica spriječi. Takva informacija je postojala mjesec dana prije otmice. Među državnim institucijama koje su bile obavještene su i Ministarstvo obrane SR Jugoslavije, Užički korpus Vojske Jugoslavije kojim je tada zapovjedao Dragoljub Ojdanić, kao i Državna bezbednost. Dokumenti koji su nađeni pokazuju da je u suštini to rađeno navodno zbog "spriječavanja osoba sa Sandžaka da se priključe protivničkim snagama, i da to treba spriečiti na bilo koji način". Jedini ubijeni koji nije bio Bošnjak (Musliman) bio je Tomo Buzov iz Rudina kod Kaštel Novog (Hrvatska), umirovljeni oficir Jugoslovenske narodne armije (u posjeti sinu koji je služio JNA u Podgorici) i čije ime u tom vlaku nikome nije zasmetalo, ali se on usprotivio otmici upitavši naoružane vojnike: Ima li zakona u ovoj državi?, zbog čega je i on tada bio otet i ubijen. 2015. godine jedan ponton u Kaštel Novom dobio je spomen ploču sa imenom Tome Buzova, a 2016. tabla je postavljena i na njegovom ulazu u zgradu na Novom Beogradu. Pisalo je "U znak sećanja na humanost i hrabrost čoveka koji je živeo na ovoj adresi", ali bez spominjanja zločina ni stanice Štrpci. Međutim, tabla je u međuvremenu uklonjena ili ukradena. |
|
KUSMUK. M.: MACUTE - Spalo selo na dve kuće. Novosti, 26.3.2018.
TASIĆ, Radoje: Gorštaci sa Macuta živjeli po 117 godina. Glas Srpske, 15.1.2012. |
VARDA Mikavice - Janjići - Božovići - vrh Tavnica - Rakovići
Autor: Slobodan Stefanovic; Datum objave: 19.12.2016. Opis: PK ,,ERA,, iz Užica je u subotu 17. decembra 2016. godine izveo sa svojih 16 članova planinarsku akciju u području planine Varde u Republici Srpskoj. Planinari su izašli na vrh Tavnica (1072 m) i nakon pešačenja posetili manastir Svetog Nikolaja u Draževini. TEHNIČKI OPIS USPONA (+GPS): Powered by Wikiloc |
Revanje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Revanje, pogled iz smjera juga - prostorni prikaz
Izvor: Google Maps, 2020. 
Revanje, pogled iz smjera zapada - prostorni prikaz
Izvor: Google Maps, 2020. |
Bujak - zapadni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Bujak - istočni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:50.000 |
Bujak, pogled iz smjera sjevera - prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2020. |
Bujak, pogled iz smjera zapada - prostorni prikaz
Izvor: Google Earth, 2020. |
|
POVIJESNI PREGLED
Nakon smrti kralja Tvrtka I vlast su u gornjem Podrinju i donjem Polimlju preuzela dva oblasna gospodara: knez Pavle Radenović Pavlović (†1415. godine), osnivač vlastelinske obitelji Pavlovića i veliki vojvoda Sandalj Hranić († 1435. godine), član obitelji Kosača. Pavlovići su držali uski pojas s desne strane Drine od ušća Lima s Višegradom i Dobrunom. Tim područjem vladaju poslije smrti Pavla Radenovića njegovi sinovi Petar Pavlović (†1420. godine) i Radoslav Pavlović (†1441. godine), konačno Radoslavljev sin vojvoda Ivaniš († 1450.godine). Poslije Ivaniša tim područjem vladaju njegova braća vojvoda Petar i knez Nikola Pavlović do 1463. godine. U području Drine i ušća Lima u Drinu, Pavlovići su držali s lijeve strane Drine grad Brodar, dok se na desnoj strani Drine u njihovom posjedu nalazila planina Bujak, na samoj granici rudske i višegradske općine. Tu je 29.9.1447. godine Ivaniš Pavlović izdao povelju, kojom potvrđuje Dubrovčanima trgovačke povlastice, a završava riječima: "na planini na Bujaku prema našem gradu Brodaru". U području planine Bujaka, a u blizini sela Mramor, Ivaniš i njegova braća imali su svoj dvor i upravo je tu pisana spomenuta povelja. Granica između Despotovine i oblasti Kosača išla je od ušća Uvca Limom, i negdje između Svetog Nikole i grada Kovina na lijevoj obali Lima, kod sela Džurova, prelazila na desnu obalu. Utvrđeni grad Severin nalazio se u rukama Kosača. Lijeva strana Lima bila je u njihovim rukama. Na desnoj strani Lima, prema njegovu ušću, graničili su posjedi Kosača i Pavlovića, pod vlašću Pavlovića bili su grad Brodar i planina Bujak. Njima je pripadala i Ustikolina, Međeđa, Višegrad i Dobrun. Današnja planina Varda iznad Rudog nalazila se na tromeđi Despotovine, Pavlovića i oblasti Kosača. PROČITAJ VIŠE GRANICA U POLIMLJU IZMEĐU KOSAČA, PAVLOVIĆA I SRPSKE DESPOTOVINE Krajem XIV. i početkom XV. stoljeća granica u Polimlju bila je dinamična i često se mijenjala. Na pomicanje granice utjecali su razni politički čimbenici: česte promjene na bosanskom prijestolju, ratovi Bosne s Dubrovnikom i Ugarskom, sukobi Sandalja i antagonizmi s ostalim oblasnim gospodarima, njegova zauzetost teritorijalnim aspiracijama i osvajanjima na jugu i na jugoistoku (Sandalj je stekao i posjed obitelji Sanković i tako izašao na rijeku Neretvu), prodor Turaka i njihovo uplitanje u unutarnje sukobe. Kao osnova za prikazivanje granice Kosača u Polimlju, mogu se uzeti povelje Alfonsa V. (1444. i 1454.) i Fridriha III. (1448.) u kojima se navode pogranična utvrđena mjesta (vojna utvrđenja) kao dio fortifikacionog sustava. Utvrđenja su činila jedan niz koji je približno pratio tok rijeke Lim i pravac granice sjeveroistočnog dijela hercegovih posjeda. Njihovo lociranje povremeno na lijevoj, a povremeno na desnoj obali Lima, ukazuje da se granica pružala približno obalom rijeke. Granica Kosača u Polimlju išla je od utvrđenja Pavlovića Brodar, koje je smješteno iznad lijeve obale Drine, naspram ušća Lima u Drinu. Nizvodnim tokom lijeve obale Lima granica je išla do utvrđenja Hrsovac, zatim prema Severinu. Prateći liniju utvrđenja i konfiguraciju terena granica je išla prema Jagatu. Obuhvaćajući lijevu obalu župe Dabar, granica je negdje između manastira Svetog Nikole i grada Kovina na lijevoj strani Lima, prelazila na desnu obalu (Mišić, 2012, 72). Na desnoj strani Lima, prema njegovom ušću graničili su se posjedi Kosača i Pavlovića. Pod vlašću Pavlovića bila je planina Bujak, Ustikolina, Međeđa, Višegrad i Dobrun (Dinić, 1978, 182, 185–186). Granica je išla na utvrđenje Klek u Rutošima (sjevernije od njega nalazi se selo Radoinje), obuhvaćala je dolinu Kratovske rijeke, zatim preko utvrđenja Oštrik u Zlatarskim Čelicama, gdje je planina Kitonja prirodna granica. IZVOR PREMOVIĆ, Marijan; ROVČANIN, Gordana: Srednjovjekovna utvrđenja u Polimlju u XIV. i XV. stoljeću. ANNALES · Ser. hist. sociol. · 28 · 2018 · 2, str. 353–370 (PDF) |
Tvrđava Brodar Tvrđava Brodar smještena je uzvodno od Višegrada, na krškom grebenu na liticama kanjona rijeke Drine, na njenoj lijevoj strani, kod ušća Lima u Drinu u BiH. Na desnoj obali Drine i Lima je planina Bujak. Brodar je osiguravao prijelaz preko Drine. U blizini je naselje Varošište koje asocira na njegovo podgrađe. Brodar se spominje 1442. godine kao posjed vojvode Ivaniša Pavlovića, gdje je sačinjena jedna njegova povelja/gramata: "... na planini na Bujaku prema našem gradu Brodaru“ (29. septembar 1442. godine), citat iz: Ljubomir Stojanović, Stare srpske povelje i pisma, I/2, Srpska kraljevska akademija, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, Prvo odeljenje, Spomenici na srpskom jeziku 24, Beograd-Sremski Karlovci, 1934. godina, 103. str Podgrađe Brodara spomenuto je 1449. godine (lat. sub locum dictum Brodar) u tužbi usmjerenoj protiv Vukića Muržića, službenika Ivaniša Pavlovića (lat. Vuchich Mursich officialem vauuode Iuanis Paulouich). Nahija Brodar se spominje od 1469. do 18. stoljeća. U Brodaru je 1485. godine bio timar (feud) višegradskog kadije. IZVOR Tvrđava Brodar. Wikipedija 
Srednjovjekovna utvrđenja u Polimlju u XIV. i XV. stoljeću i granica između Kosača, Pavlovića i srpske Despotovine
|
|
Dio turističke ponude okolice Rudog je i plovidba turističkim brodićem "Vodeni ćiro", kroz područje kanjona Lima i Drine. Trasa plovidbe i naziv broda afirmira sjećanje na nekadašnju uskotračnu prugu i popularnog "Ćiru" koji je povezivao ove krajeve s ostatkom Europe u 19. stoljeću. Potapanjem završnog dijela kanjona Lima i većeg dijela kanjona Drine, nestali su tragovi legendarne pruge. "Vodeni Ćiro" plovi na dionici Setihovo - Strgačina - Brodar - Međeđa - Ustiprača i prolazi kroz jedan od najljepših i najatraktivnijih kanjona Europe.
www.vodeniciro.com |
Vodeni ćiro
Za više informacija klikni fotografiju |
LiteraturaMIĆOVIĆ, Dragoljub: Zapisi starog Ruđanina. Beograd 1997.
PREMOVIĆ, Marijan: Herceg Stjepan Vukčić Kosača i Polimlje. Hercegovina: Časopis za kulturno i povijesno naslijeđe, Br. 3, 2017., str. 99-115. (PDF)
Elektronički izvoriKOVAČEVIĆ, Veroljub: Varda i Pobijenik - 31.03.2006.-02.04.2006. PD Pobeda, Beograd - Mali izveštaji, 7.4.2006.
OSTOJIĆ, Jovana: Varda. Planinarsko sportska organizacija Vihra, Rudo, 1.4.2019. STEFANOVĆ, Slobodan: VARDA Bijelo brdo-vrh Resića Varda-vrh Đurkovac-Bijelo brdo (15 km). Staze i bogaze, 26.2.2014. TASIĆ, Radoje: Selo voli, a Vardi se uvijek vraća. Glas Srpske, 17.7.2009. Varda (planina). Wikipedija |
Turistički info centar Opštine Rudo
Doživi dolinu Drine, katalog
Zajednička turistička ponuda Foče, Goražda, Rudog i Višegrada |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
