|
|
SREDIŠNJI POJAS > PLANINE LIKE > VELEBIT > JUGOISTOČNI VELEBIT > Tulove grede
Država: Hrvatska
Najviši vrh: 1120 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Hrvatska
Najviši vrh: 1120 m
Koordinate najvišeg vrha:
|
|
Uvod-
-
|
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Gorski hrbat jugoistočnog Velebita (~ 330 km2) sastoji se od masiva Ošćenice (1182 m) s Tulovim gredama (1120 m), Panoge (1064 m), Jaslenskog bila s Ćelavcem (1198 m), Crnopca (V. Crnopac, 1403 m), Tremzine (Oklinak, 1187 m) i Koma (Golić, 1003) te dijela sjevernodalmatinske krške zaravni oko rijeke Krupe.
PRIRODA
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
PO VRŠNOJ ZONI
Majstorska cesta
|
Majstorska cesta (Državna cesta D547) je državna cesta u Hrvatskoj i bila je prva suvremena cestovna spojnica južne i sjeverne Hrvatske. Svečano je otvorena 4.10.1832. godine. Majstorska cesta transvelebitska je prometnica koja je povezivala Sveti Rok u Lici preko Malog Alana (Mali Halan) s Obrovcem u Dalmaciji. Po tada novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog odvijao se i poštanski promet između Beča i Zadra. Primjer je iznimne vještine građenja.
Gradnja ceste
Neposredno središte napora za izgradnju cestovne mreže u hrvatskoj Vojnoj krajini, te prema tome i boljeg cestovnog spoja grada Senja s bližim i daljnjim zaleđem, bilo je Krajiško glavno zapovjedništvo u Karlovcu, koje je Josip II g. 1783. premjestio u Zagreb. Mnogi pripadnici ovog zapovjedništva, mahom vojna lica, uložili su velike napore u tadašnjim prilikama da se izgrade što bolje trgovačke ceste od Karlovca prema Rijeci, Senju, Karlobagu, pa i preko Malog Halana na Obrovac. Kod toga treba naročito spomenuti zasluge Krajiškog građevnog ravnateljstva pri ličkoj regimenti sa sjedištem u Gospiću, osobito za izgradnju cesta Gospić—Karlobag i Stara pošta—Mali Halan—Obrovac (Szavit Nossan, 1970.). U Habsburškoj je Monarhiji bio iznimno dugo putovanje između Beča i Zadra te općenito iz netom od Mletaka i Napoleona pripojenih južnih hrvatskih krajeva - Dalmacije. Trgovački i poštanski je promet bio otežan. Za olakšavanje, bečki je dvor 1819. godine odlučio izgraditi prekovelebitsku prometnicu od sela Svetog Roka, preko prijevoja Malog Alana (1045 m n.v.) do magistralne ceste za Obrovac. Gradnja te ceste bila je strateški projekt Beča za povezivanje Dalmacije s unutrašnjošću carstva. Poslu se prionulo 1825. i do 1827. godine, prva 24 km duga dionica gradila se od Obrovca preko Podpraga, Praga i Kraljičinih vrata do najviše točke Malog Halana (1045 m), do ondašnjeg završetka dalmatinske granice. Druga faza gradnje bila je lička dionica duga 17 km od Malog Alana do Sv. Roka. Ondje se Majstorska cesta spajala s već postojećom trasom Dalmatinske ceste. Cesta je građena pod vodstvom poznatog graditelja hrvatskih cesta onog vremena, inženjera i graničarskog časnika Josip Kajetan Knežić. Građena je u vrlo teškim uvjetima i po teškom terenu. Govorilo se da je građena probijanjem živih stijena. Gradnja ove ukupno 41 km duge prometnice potpuno je završena 1832. godine kada je svečano puštena u promet pod nazivom Majstorska cesta. Ime ceste vuče podrijetlo od njemačke riječi "meisterstück" koja znači remek-djelo. To ime dobila je zbog velike kvalitete planiranja i načina gradnje, koji je za ondašnje uvjete bio napredan i vrlo težak. Poseban je bio način na koji je Knežić proveo trasu po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova, što je u to vrijeme predstavljao veliki napredak u cestogradnji. Zbog razmjera u probijanju, točnosti u izvedbi i smionosti samoga djela ubraja se u najglasovitije probite putove. Maksimalni nagib ove ceste u vremenu izgradnje bio je do 5,5 posto, što je toliko bilo napredno za ono doba, a što se vidi po tome što je taj nagib sukladan i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica. Nepovoljni uvjeti pridonijeli su vrlo visokim troškovima izgradnje ceste. Prema legendi radnici su se projektantu Knežiću žalili na nemoguće uvjete probijanja, na šta im je po legendi odgovorio ponudom da za svaki kilogram iskopanog kamena plaća jednakom težinom zlata. Zbog tako visokog troška gradnje pao je u nemilost bečkog dvora. Nakon trgovačkog i putničkog, krajem 1833. pa do potkraj 19. stoljeća uspostavljen je jednom tjedno promet poštanskim kočijama (diližansama) na relaciji Beč – Zadar (dakle ukupno je 2 puta mjesečno povezivala Zadar s Bečom). Majstorska je cesta izgubila na važnosti izgradnjom novih prometnica i uspostavom parobrodskih linija duž jadranske obale, nakon čega je dugo bila zapuštena. Cesta prolazi pokraj geomorfološki značajnog lokaliteta Tulovih greda – istaknute skupine okomitih vapnenačkih greda, kukova i tornjeva. Cesta danas Danas je cesta preko Tulovih greda jedinstvena atraktivna panoramska cesta, s koje se istovremeno otvaraju prekrasni vidici na spektakularne oblike stijena Tula, kao i na zadarsko zaleđe i more. Predio Praga poznat je po snažnoj buri, na momente orkanske snage. Putem iz Svetog Roka cesta se penje konstantno uzbrdo i većinom prolazi kroz šumske predjele te se izlaskom na prijevoj Mali Alan krajolik mijenja i iznenada prelazi u krški s mnoštvom kamenja i bez puno zelenila. Tada cesta ima lagani pad do Tulovih greda i još dalje prema Obrovcu. Na cijelom potezu ceste od Malog Alana do Tulovih greda nalaze se spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata, a ispod Tulovih greda nalazi se i kapelica u spomen na Damira Tomljanovića Gavrana. Majstorska cesta pod zaštitom je Ministarstva kulture, od kada je krajem 2007. stavljena na Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske kao povijesna cesta i kulturno dobro, čime je spriječen pokušaj njezinog asfaltiranja, ali također i zanemarivanja i šteta od krađa krađevinskog tesanog kamena iz njezinih zaštitnih zidova i bankina. Majstorska cesta jedna je od rijetkih starih hrvatskih cesta koja je sačuvala svoj izvorni oblik. Općine Jasenice i Lovinac, pod čijim se teritorijem nalazi, pokrenule su i postupak obnove i stabiliziranja, da ju zaštite od vododerina, ali i sve većeg prometa. IZVOR Majstorska cesta. Wikipedija (hr) (pristupljeno 15.3.2023.) 
|
MAJSTORSKA CESTA
Datum objave: 13.9.2018. Autor: Damir Odak Opis: Starom cestom preko Malog Alana, kolovoz 2018 Majstorska cesta - Craft Master Road - MTB - Outdoors Croatia
Datum objave: 28.11.2020. Autor: Outdoors Croatia Opis: Majstorska cesta - V. Libinje - MTB PRIČE IZ PLANINE
O gradnji ceste Sveti Rok - Obrovac ... Uz staru cestu Sv.Rok - Obrovac nalazi se sačuvan granični kamen kao spomen gradnji ceste iz 1832. godine. Ova cesta je prvi suvremeni cestovni spoj Dalmacije i kopnene Hrvatske. Svečano je otvorena 4.10.1832. godine, a legenda o njenoj gradnji govori da je probijana kroz živo stijenje i da su uvjeti gradnje bili izuzetno teški, uzimajući u obzir razvoj tehnike i strojnih pomagala koje su graditelji mogli imati na raspolaganju u tom vremenu. Predaja kaže da su radnici dolazili majoru Knežiću i jadali se kako je cestu nemoguće probiti. - Može li kilo zlata za kilo kamena? - pitao je Knežić. - Pa…..tako bi i moglo! - odgovarali bi graditelji. I cesta je sagrađena. Tako kaže legenda, a istina govori da je major Knežić pao u nemilost bečkog dvora, jer su troškovi izgradnje ceste bili previsoki. IZVOR Zapisano na stranicama Parka prirode Velebit 
Rimska cesta Od Senja prelazila je rimska cesta Vratnik, pa se negdje blizu žute Lokve ili Brloga (Avendo?) dijelila na dva smjera: prvi je išao preko Brinja (Monetium), Kapele i Modruša do Josipdola ili Čakovca (Moetulum), dok je drugi smjer krenuo kroz Liku preko Kvarta (Epidotium?) do Metka (Ausancalis?), gdje se spojio sa cestom iz smjera Udbine i Korenice, prešao zatim Velebit na Malom Halanu i Kraljičinim Vratima na visini preko 1000 m n. v.. te preko Dračevca (Clambetis?) sišao do mora. Na potezu od Malog Halana kroz Kraljičina Vrata te na silasku prema moru jasno se još vide ostaci ove ceste, njeno rubno kamenje, potporni zidovi, nasjeći u stijeni i dr. Nešto južnije od Lovinca sačuvani su ostaci karakterističnih užljebina za kotače vozila na cesti koja je dolazila iz Udbine. Malo je vjerojatno da bi neka rimska cesta bila išla od Senja južnim smjerom uz more do Starigrada odnosno ušća Zrmanje, kroz dosta naseljeni ali teško prohodni krš podvelebitskog obalnog područja. Podaci o rimskim cestama na području Like i Velebita vrlo su oskudni i nepouzdani. O velikoj i važnoj rimskoj cesti preko Malog Halana pa kroz Kraljičina vrata i Ripište sve tamo do Jasenica i mora nema nigdje spomena, pa ni na tzv. Peutingerovoj tabli. Lokalizacija rimskih cesta vrši se na temelju nekih pronađenih miljokaza i nesigurnih arheoloških podataka, dok su jedino pouzdani kriteriji stvarno pronađeni ostaci samog cestovnog trupa koje treba tražiti i inženjerski proučiti. Ostatke rimske ceste na potezu od Malog Halana preko Kraljičinih vrata do Ripišta snimio je autor g. 1960, a ostatke kolotečina rimske ceste između želj. postaje Lovinac i mosta preko Ričice g. 1963, kojom prilikom su kolotečine izmjerene i fotografski snimljene. Ostaci rimskih cesta pronađeni kod Lovinca, na Malom Halanu i na Kraljičinim vratima svjedoče o izvanrednoj građevno-tehničkoj savršenosti rimske cestogradnje. IZVOR SZAVITS NOSSAN, Stjepan: Ceste Karlovac — Senj od najstarijih vremena do sredine XIX stoljeća. Senjski zbornik 4, br. 1 (1970): 127-165. (PDF) Zanimljivosti
Prije nego je počela gradnja Majstorske ceste, Josip Kajetan Knežić regulirao je tokove Krke i Čikole te napravio elaborat za melioraciju močvara uz Cetinu. Carske su ga vlasti tražile da prouči mogućnost gradnje željezničke pruge od Siska preko Petrinje, Gline, Topuskog i Slunja do Senja ili Karlobaga, ali je on zaključio da tadašnje lokomotive ne bi mogle svladavati uspone preko Kapele i Vratnika, pa je predložio da se pruga zaustavi kod Josipdola, a da se daljnji transport odvija cestom. Tragovi rata
Uz Majstorsku cestu do crkve sv. Frane na Podpragu u brdu su uski betonski otvori, priručni bunkeri, u kojima bi se branitelji poslije smjene 'utoplili'. Na jednom mjestu je inženjerija u zemlji ukopala čak i limeni kontejner. Na vršnom području je bilo malo mjesta za zaklon, a vremenski su uvjeti bili vrlo oštri. Tako je 1993. g. samo u jednoj postrojbi 11 ljudi imalo opasne smrzotine. |
|
Stare poštanske rute – Majstorska cesta
Hrvatska pošta pustila je 8.5.2020. godine u optjecaj prigodne poštanske marke "Europa – stare poštanske rute". Motiv na poštanskim markama je kapela sv. Frane na Velebitu prema predlošku litografije u boji na papiru iz polovine 19. stoljeća otisnute u tiskari Antonelli (Državni arhiv u Zadru, HR-DAZD-552, Grafička zbirka, III/3). Djelo je Hrvatskoj pošti ustupio na korištenje Državni arhiv u Zadru. Autorica maraka je Alenka Lalić, dizajnerica iz Zagreba. Nominalna vrijednost maraka je 8,60 kuna. Marke su izdane u sutisku u arku od 12 maraka, a Hrvatska pošta izdala je i prigodnu omotnicu prvog dana (FDC). Litografija u boji prikazuje motiv s Majstorske ceste: kapelu sv. Frane u mjestu Podpragu, a ispred nje poštansku kočiju s postiljonom koji puše u poštanski rog. Litografija je djelo nepoznatog umjetnika, otisnuta je u tiskari Antonelli, a danas se čuva u Državnom arhivu u Zadru. IZVOR Hrvatska pošta (pristupljeno 15.3.2023.) 
|
Omotnica prvog dana (FDC)
PROČITAJ VIŠE
BARIČEVIĆ, Tomislav. Po Velebitu od Svetog brda do Podpraga ili od spomena Božjih zapovijedi do spominjanja hrvatskih branitelja. Senjski zbornik 29, br. 1 (2002): 369-382. (PDF) SZAVITS NOSSAN, Stjepan: Ceste Karlovac — Senj od najstarijih vremena do sredine XIX stoljeća. Senjski zbornik 4, br. 1 (1970): 127-165. (PDF) MATEK, Vladimir: Održano prvo "on-line" predavanje: "Kako je sv. Frane dospio na Velebit". Rodoslovlje.hr, 16. 2. 2021. (HTML) |
Torine
Doci Maričića
VELIKA I MALA BOBIJA
Marune
Podprag
|
Podprag je kamena zavojita visoravan na obronku Velebita, podno Tulovih greda. Na njoj se nalazi crkva sv. Frane.
|
|
Crkva sv. Frane u Podpragu
|
Na 21. kilometru ceste od Sv. Roka, a 17. kilometru iste ceste sjeverno od Obrovca, podignuta je 1832. godine crkva sv. Frane, na spomen izgradnje ceste, a također u čast vladara Franje Josipa I. Crkvica je bila posvećena sv. Franji Asiškom 1839. godine i opskrbljena vrijednim svijećnjacima i drugim priborom za sveto bogoslužje. Stoji na obroncima Velebita, nasred proplanka podno Tulovih greda - u predjelu poznat kao Podprag (684 m n.v.).
Projektirao ju je u klasicističkom stilu talijanski arhitekt Valentino Presani (1788. - 1861.), koji je neko vrijeme boravio u Zadru kao privremeni inženjer pri Direkciji javne gradnje i dokazao se izvrsnim nacrtima palača, kaznionica, vodovoda, crkvi, škola, groblja. Svojim nacrtom sam je započeo gradnju ove crkve oslonivši se u početku isključivo na dobrovoljni rad majstora klesara koji su radili na gradnji Majstorsse ceste. Kasnije su gradnju financijski potpomogli grof W. Lilienberg, namjesnik (guverner) austrijskog cara u Dalmaciji i dobrovoljni doprinosi dalmatinskih gradova. Crkva je po svome stilu izraziti primjer neoklasicizma. Ovaj stil je u ovdašnjoj arhitekturi započeo je za vrijeme francuske okupacije (1806.-1813.) a nastavio se za vrijeme II. austrijske vladavine (1813.-1918.). Tlocrt crkve je raščlanjeni osmerokut s dva nasuprotna jednaka portika (trijema) - trijemovi su na obje strane, onoj koja gleda prema planini i onoj koja gleda prema moru. Nad središnjim kvadratom diže se osmerostrana kupola, a portici su niži i završavaju u visini baze kupole. Portici su tipa hrama s antama s po dva dorska stupa. Bačvasto su nadsvođeni s po jednom nišom na bočnim zidovima. Sagrađena je od sivog granitnog kamena. Djelo čini homogenu cjelinu simetričnog i proporcionalnog prostora. Najljepši ukras bila je oltarna slika sv. Franje koju je izradio mladi zadarski slikar Franjo Salghetti Drioli (1811. – 1877.), a danas se nalazi u Galeriji umjetnina u Splitu. Unutar crkve bile su postavljene i spomen-ploče o probijanju ove ceste i posveti same crkve, čiji tekst danas nalazimo samo u arhivskim dokumentima, a glasi: Parenti. Optimo. Francisco. l.P.F.A. Quod. Omnimodis. Dalmatiae. Prospiciens Per. Alpes. Boebias. Viam. Romanis. Aemulam San Francisco Immortali. Ausu. Aperuerit. Straverit. Miniverit. Dalmatiae. Universi Ad. Alias. Imeprii. Provincias. Ditione. Conjuctas Patefactum. Iter. Sibi. Gratulantes Ad. Memoriali. Tanti. Beneficii Auspici. Felicitatis. Suae Dedicaverunt ANNO. M.D.CCCXXXll Ovaj tekst na latinskom jeziku na istoj je ploči bio urezan i na ondašnjem hrvatskom jeziku, a glasi: Otcu Pridobromu Franu I. Milosrdnomu Čestitomu Varhovnomu Koi Svako Načini Dalmatin Blagodarujuchi Priko Velebicha Put Rimskim Priličan Čudnovatim Dilom Razkarsi Uravni Utemelji Dalmatini Svi Radostni Za Prolaz. Sebi Raztvoren K' Ostalim Carstvu Podloxnim Darxavam Na Uspomenu Tolikoga Dobročinstva Tvorcu Sriche Svoe Posvetiše Godine MDCCCXXXII Tekst spomen-ploče o samoj posveti crkve u slavu sv. Franje nekoć je stajao iznad oltara, dok ga danas nema, na latinskom jeziku glasi: MDCCCXLI Die XX. Mai Haec Ecclesia Consacrata Fuit In Honorem S. Francisci. C. U prošlosti su šumski razbojnici, koji su pljačkali turske, a kasnije i ostale karavane po Velebitu, u dva navrata provalili i u samu crkvu te odnijeli kaleže, svjećnjake, čak i svećeničko misno ruho. U Domovinskom ratu (1991.-1995.) je bila oštećena granatiranjima i devastirana. Nakon 2019. godine započela je obnova crkve. U blizini crkve bio je podignut gostinjac (hospicij) koji su, prema ugovoru s carskim vlastima, vodili pripadnici male braće (franjevci) i pružali usluge putnicima, hodočasnicima i namjernicima, a također i pastoralnu pomoć župama podno Velebita. Radi učestalih razbojničkih napada na Podpragu je uz crkvicu sv. Frane bila postaja jedne oružničke jedinice. I sama crkvica je također bila nekoliko puta opljačkana. U blizini se nalazi i grob žandara Francesca Fracassa. Na ploči stoji da je poginuo u borbi s 22 drumska razbojnika. 
|
Spomen-ploča s imenima 51 poginuloga hrvatskog branitelja na Velebitu u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine postavljena je u 10.2.2001. u crkvi Sv. Frane na Velebitu podno Tulovih greda. U crkvi Sv. Frane, sagrađenoj 1832. godine u spomen probijanja ceste preko Velebita, to je bilo prvo liturgijsko slavlje od njezine gradnje.
|
SKRADELOVAC
Greben Skradelovac iznad zavoja Majstorske ceste
|
TULOVE GREDE
NADMORSKA VISINA 1120 m
|
Tulove grede (Tulo, Tulovice) su krški fenomen na Velebitu, unutar Parka prirode Velebit. Tulove grede, stjenoviti su greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena, dužine oko 1 km, te s najvišim vrhom 1120 m n.v. Ovu kršku formaciju čine tornjevi, stupovi i pukotine (žljebovi, točila). Južnim podnožjem grebena prevladava travnati dolac - Dolac poda Tulom. Ime sadrži riječ gredu, koja označava veliku stijenu na hrptu.
Tulove su grede povezane prometno. U 19. st. napravljena je cesta preko Tulovih greda - Majstorska cesta. Napravio ju je konstruktor Lujzinske ceste, Josip Kajetan Knežić. Cesta preko Tulovih greda građena je s južne strane. Počelo se 1827. godine. Danas ispod područja Tulovih greda prolaze dvije cijevi tunela Sveti Rok na auto-cesti A1. Uz ove su stijene vezane narodne predaje. Po narodnim predajama ondje su se legli zmajevi iz jaja, a u stijenama živjele su nevidljive velebitske vile. Treće mitsko biće u tim stijenama za koje se vjerovalo u puku jest Crna kraljica koja je donosila nesreću. To je mitsko biće dalo ime planinskom prijevoju Kraljičinim vratima. Unutar ove kružne stjenovite formacije koja s jedne strane ima prirodni ulaz nalazi se izvor veoma hladne bistre pitke vode na dubini od nekoliko desetaka metara, a može ga se dosegnuti samo pomoću kante na dugom konopcu. S južne strane Tulovih greda prekrasna je vrtača Dolac, jedna od lokacija na kojima je tijekom 1960-ih po romanima Karla Maya sniman serijal filmova o Winnetouu. Tulove grede i okolne vrtače glumile su američki Divlji zapad, a brojni poklonici legendarnih njemačkih vesterna i danas su redoviti gosti Velebita. IZVOR Tulove grede. Wikipedija (hr) NAPOMENA! Šire područje Tulovih greda bilo je poprište ratnih zbivanja (1991.-1995.) zbog čega je ovaj teren smatran minski sumnjivim područjem nakon Domovinskog rata. Nakon programa razminiravanja vratili su se posjetitelji, no i dalje se savjetuje da se pri usponu drži označenih i utabanih staza. Pored navedenog, kažu da na području ima podosta zmija, a vrijedi ga i izbjegavati za orkanskih bura - koje ovdje i nisu tako rijetke. 
Duliba i
Jurkovića vrtli podno Tulovih greda
|
Breathtaking landscape of "TULOVE GREDE" 4K I The Horizoners
Datum objave: 5.5.2020. Autor: The Horizoners Opis: "Tulove grede" (Ridges/Beams of Tul) are in the southern part of Croatian mountain Velebit. Located in Dalmatia, they are best known worldwide as the set of Winnetou movies. These peaks renders everybody speachless - which makes them perfect for a quiet getaway... Alpinizam Tulove grede južna stijena
Datum objave: 21.6.2021. Autor: Sebastian Leci Opis: 18.6.2021 Penjanje smjera Tulova/Martinček 5c 250m Spust Polinom stazom II-III Penjači : Josip Lukačević , Sebastian Leci 
Kapelica u spomen Damira Tomljanovića - Gavrana
Dana 18.4.1999. u čast Damira Tomljanovića - Gavrana, i na njegov rođendan blagoslovljena je kapelica Blaženog Alojzija Stepinca (ispod kote 856) na Velebitu. Kamenom obložena kapelica, koju je podiglo Ministarstvo obrane, nalazi se na potezu Majstorske ceste od Malog Alana do Tulovih greda gdje se nalaze mnogobrojna (51) spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. U kapelici se nalazi gipsani kip Alojzija Stepinca, jer su raniji brončani kip ukrali razbojnici. 
Kapelica u spomen na Damira Tomljanovića Gavrana, zapovjednika postrojbe Tigrova, koji je poginuo na ovome dijelu Velebita, nalazi se uz Majstorsku cestu odmah ispod Tulovih greda, na putu prema moru.
Damir Tomljanović (Krivi Put, Senj, 18.4.1968. – Tulove grede, 17.2.1994.), hrvatski redarstvenik, branitelj tijekom Domovinskog rata i zapovjednik 1. Sektora IZM Zadar ZP Split 1. gardijske brigade Oružanih snaga Republike Hrvatske.
Bio je zapovjednik postrojbe Tigrova za vrijeme Domovinskog rata. Dragovoljno je u kolovozu 1990. pristupio postrojbi specijalne policije za posebne namjene MUP-a RH u bazi Rakitje pored Zagreba. Ratovao je na svim ratištima Domovinskog rata, bio je prekaljeni ratnik i zapovjednik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim uvjetima. Prilikom nadzora svojih položaja Damir Tomljanović - Gavran poginuo je 17.2.1994. na obroncima Velebita, od neprijateljskog snajpera i zadobivene rane u glavu. Nositelj je brojnih odlikovanja. Damir je pokopan na groblju u Krivom Putu pokraj Senja. 
Kapelica u spomen na Damira Tomljenovića - Gavrana
Braniteljska udruga Naši korijeni iz Kutereva postavila je 2022. godine na Tulovim gredama spomen ploču poginulom hrvatskom branitelju Marku Rončeviću.
|
|
zidani burobran uz Majstorsku cestu, podno Tulovih greda. Obilježeni uspon na same Tule počinje od parkinga na istočnom kraju burobrana i relativno je lagan.
Pogled s ceste na vrh Kuci Marunića (1060 m)
|
PRAG
Jurkovića vrtli
|
Spomen ploča poginulima u Domovinskom ratu
Od stanova Nekića, preko prostora Bukve, odvojak makadamske ceste vodi od Majstorske ceste, prema Libinju (Veliko Libinje i Libinjska kosa).
|
Duliba
|
Kraljičina vrata
|
ALANAC
NADMORSKA VISINA 1071 m
Mali Alan (Mali Halan)
Tunel Sveti Rok (Auto-cesta A1)
|
|
|
Jama Mamet - Prvi let balonom u podzemlje
Mamet Cave Croatia - First air balloon flight to the underground Datum objave: 29.9.2014. Objavio: Croatia Full Of life Točno deset godina nakon snimanja BASE-skoka Felixa Baumgartnera u jamu Mamet, taj ponor na Velebitu postao je poprište drugog nevjerojatnog pothvata. Ivan Trifonov ,sedamdeset-godišnji Austrijanac s hrvatskom putovnicom, bio je prvi čovjek koji je probao i uspjeo letjeti balonom s vrućim zrakom u podzemlju. Ovaj iskusni pilot balonima je ponosni nositelj već 4 Guinnessova rekorda, a let u jami Mamet - dodirnuvši njeino dno i uspješno izletjevši iz jame - vjerojatno će biti njegov peti rekord, jer to nitko do sada još nije učinio. Za ovaj podzemni let Trifonov je morao koristiti balon na vrući zrak posebno dizajniran za ovaj neobičan, a vjerojatno i neponovljiv pothvat . Njegov je balon bio manji nego inače, a hrabri pilot je sjedio na dva spremnika plina povezana s čeličnim cijevima, umjesto uobičajene košare. |
Ćelavac
|
|
KONTINENTALNOM (LIČKOM) STRANOM
LOVINAČKI KRAJ
GRAČAČKI KRAJ
Cerovac
Tlocrt Gornje i Donje Cerovačke špilje
Prema Malezu, 1965 (1-6 aktivni ponori, A ulaz u Gornju Cerovačku, B ulaz u Donju Cerovačku špilju); Izvor: geografija.hr |
Tlocrt turističkog dijela Donje Cerovačke špilje
Prema N.Bočiću; Izvor: geografija.hr |
Štikada
|
LIKA DANAS - LIČKO MJESTO ŠTIKADA KOJU KRASI UMJETNO JEZERO
Datum objave: 6.10.2021. Autor: Mijo Jaić Danas vas svojom kamerom vodim u Ličko mjesto Štikadu nadomak Gračaca. Štikadu krasi veliko umjetno jezero pa pogledajmo. |
Tučić jama (lokalno, Tučić ponor)
POLOŽAJ Ovaj se ponor se nalazi u podnožju Velebita, uz asfaltiranu cestu koja vodi uz akumulacijsko jezero Štikada kod Gračaca (unutar Parka prirode Velebit), kod naselja Vrace, udaljena od Gračaca 1 km. Dimenzije ulaza su 5x8 m, a do sada istražena dubina iznosi 145 m. Početkom Drugog svjetskog rata u jamu su ustaše bacale Srbe iz Gračaca i okolice. Prema pojedinim izvorima od 27.7. do 1.8.1941. masakrirano je i u jamu bačeno više od 500 žrtava, Prema stanju iz 2014. godine (izvor: projek Čisto podzemlje) komunalni otpad bacao se u ulaznu vrtaču, tj. na ulaz jame, a vrlo vjerojatno ga je bilo i u samom objektu. Jama je od otpada očišćena 2022. godine. POGLEDAJ Čišćenje jame "Tučić ponor", 24. svibnja 2022. Jama Medaković POLOŽAJ Jama se nalazi, južno od jame Tučić, u blizini zaseoka Vrace, nekoliko kilometara jugozapadno od Gračaca. Ima dva ulaza između kojih prolazi makadamski put, a oba ulaza su spojena špiljskim kanalima u podzemlju. Objekt je aktivan ponor u neposrednoj blizini (povremenih) vodotokova i umjetno iskopanih kanala koji se pružaju prema akumulacijskoj jezeru Štikada. Prema stanju zabilježenom 2016. godine (projekt Čisto podzemlje) u špilji se nalaze veće količine bačenog otpada, a okolica zaudara i na životinjske strvine. Dimenzije ulaza jame su: 5x8 m, a njezina je duljina 150 m. |
Tučić jama, presjek
|
PO VRŠNOJ ZONI
|
PRIMORSKOM (DALMATINSKOM) STRANOM
Kanjon Zrmanje
Muškovci
|
Pješačka staza do Jankovića Buka | Zrmanja | Obrovac
Datum objave: 3.7.2021. Molany Opis: Jankovića buka je posljednji slap na rijeci Zrmanji smješten 3,5 km uzvodno od Obrovca. Ostaci starih mlinica ukazuju na važnu mlinarsku tradiciju na ovom slapu. Iako mlinice nisu uređene one poprimaju sve veći turistički značaj te postaju popularno turističko izletište zbog plovnosti Zrmanje sve do Jankovića buka. |
IZVORI I LITERATURA
BAHUN, S.: Tektogeneza Velebita i postanak Jelar-naslaga. Geološki vjesnik, Vol. 27, str. 35-51. Zagreb, 1974.
BOŽIČEVIĆ, S.: Važnost Cerovačkih špilja za razvoj turizma u općini Gračac. Zbornik 2. znanstvenog simozija. Gračac, 1979.
HERAK, M., Bahun, S.: The role oft he calcareous breccias (Jelar Formation) int he interpretation oft he High Kars Zone oft he Dinarides. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 49-59. Zagreb, 1979.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., MARKOVIĆ, S., SOKAČ, B., ŠUŠNJAR, M., NIKLER, L., ŠUŠNJARA, A.: Osnovna geološka karta list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod. Zagreb – Beograd, 1967.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., SOKAČ, B., VRSALOVIĆ-CAREVIĆ, I., ZUPANIĆ, J.: Tumač za osnovnu geološku kartu list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod, Zagreb – Beograd, 1967.
KOVAČEVIĆ, T., GARAŠIĆ, M., MEĐIMUREC, Z. ŠEBIAN, M.: Špilja Čavle u dolini rijeke Zrmanje – primjer snažnog erozijskog utjecaja vode na speleogenezu objekta. Spelaeologia Croatica, Vol. 2., 15-21. Zagreb, 1991.
KRANJEC, V., PRELOGOVIĆ, E. (1974): O paleogeografskim i neotektonskim odnosima u tercijaru i kvartaru na teritoriju SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 27, str. 95-112. Zagreb, 1974.
MALEZ, M.: Paleontološka istraživanja i speleološka rekognosciranja u 1959. godini. Ljetopis JAZU, 66. Zagreb, 1960.
PAVIČIĆ, A., RENIĆ, A.: Mogućnosti vodoopskrbe iz ličkog dijela sliva rijeke Zrmanje. 1. Hrvatski geološki kongres, Opatija, 18.-21.10.1995., Zbornik radova, str. 435-438. Zagreb, 1995.
PRELOGOVIĆ, E.: Neotektonska karta SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 28, str. 97-108. Zagreb, 1975.
PRELOGOVIĆ, E.: Geološka struktura Velebita. Paklenički zbornik, Vol. 1, str. 49-54. Starigrad-Paklenica, 1995.
PRELOGOVIĆ, E., FRITZ, F., CVIJANOVIĆ, D., MILOŠEVIĆ, A.: Seizmotektonska aktivnost u području doline Zrmanje. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 123-136. Zagreb, 1980. (PDF)
OSTALO
OSTALO
BLOTNEJ, Bogdan: Tajne Sv. Roka: Vrata u tunelu vode u samu utrobu Velebita. 24 sata, 4.7.2019.
Stajalište o kamenolomu na području Tulovih greda u Parku prirode Velebit. Hrvatski planinarski savez, 6.10.2022.
BOŽIČEVIĆ, S.: Važnost Cerovačkih špilja za razvoj turizma u općini Gračac. Zbornik 2. znanstvenog simozija. Gračac, 1979.
HERAK, M., Bahun, S.: The role oft he calcareous breccias (Jelar Formation) int he interpretation oft he High Kars Zone oft he Dinarides. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 49-59. Zagreb, 1979.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., MARKOVIĆ, S., SOKAČ, B., ŠUŠNJAR, M., NIKLER, L., ŠUŠNJARA, A.: Osnovna geološka karta list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod. Zagreb – Beograd, 1967.
IVANOVIĆ, A., SAKAČ, K., SOKAČ, B., VRSALOVIĆ-CAREVIĆ, I., ZUPANIĆ, J.: Tumač za osnovnu geološku kartu list Obrovac 1:100000. Institut za geološka istraživanja – Savezni geološki zavod, Zagreb – Beograd, 1967.
KOVAČEVIĆ, T., GARAŠIĆ, M., MEĐIMUREC, Z. ŠEBIAN, M.: Špilja Čavle u dolini rijeke Zrmanje – primjer snažnog erozijskog utjecaja vode na speleogenezu objekta. Spelaeologia Croatica, Vol. 2., 15-21. Zagreb, 1991.
KRANJEC, V., PRELOGOVIĆ, E. (1974): O paleogeografskim i neotektonskim odnosima u tercijaru i kvartaru na teritoriju SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 27, str. 95-112. Zagreb, 1974.
MALEZ, M.: Paleontološka istraživanja i speleološka rekognosciranja u 1959. godini. Ljetopis JAZU, 66. Zagreb, 1960.
PAVIČIĆ, A., RENIĆ, A.: Mogućnosti vodoopskrbe iz ličkog dijela sliva rijeke Zrmanje. 1. Hrvatski geološki kongres, Opatija, 18.-21.10.1995., Zbornik radova, str. 435-438. Zagreb, 1995.
PRELOGOVIĆ, E.: Neotektonska karta SR Hrvatske. Geološki vjesnik, Vol. 28, str. 97-108. Zagreb, 1975.
PRELOGOVIĆ, E.: Geološka struktura Velebita. Paklenički zbornik, Vol. 1, str. 49-54. Starigrad-Paklenica, 1995.
PRELOGOVIĆ, E., FRITZ, F., CVIJANOVIĆ, D., MILOŠEVIĆ, A.: Seizmotektonska aktivnost u području doline Zrmanje. Geološki vjesnik, Vol. 31, str. 123-136. Zagreb, 1980. (PDF)
- Sažetak. Razmatra se neotektonsko razdoblje razvitka područja doline Zrmanje. Iznose se zapažanja o odnosima tektonskih blokova i aktivnosti rasjeda. Izdvojeni su seizmički aktivni predjeli, a pojave potresa dovode se u vezu s recentnim tektonskim gibanjima.
- Sažetak. U radu se iznose rezultati prve faze rekognosciranja šireg područja jugoistočnog Velebita koje je Arheološki muzej Zadar provodio tijekom travnja, lipnja i rujna 2018. godine. Osim odabranog dijela vršne zone ovog područja Velebita pregledani su i segmenti uz desnu obalu rijeke Zrmanje, koja čini granicu Parka prirode Velebit. Cilj pregleda popisivanje je kulturne, prije svega arheološke baštine ovog nekad vrlo živog područja. Iako su neki od lokaliteta uvrštenih u pregled spominjani u stručnoj literaturi, većinu se njih u ovom radu po prvi put detaljnije prikazuje, kao i neke dosad nepoznate lokalitete.
OSTALO
OSTALO
BLOTNEJ, Bogdan: Tajne Sv. Roka: Vrata u tunelu vode u samu utrobu Velebita. 24 sata, 4.7.2019.
Stajalište o kamenolomu na području Tulovih greda u Parku prirode Velebit. Hrvatski planinarski savez, 6.10.2022.
- Sažetak. Hrvatski planinarski savez uputio je nadležnim državnim i javnim institucijama stajalište i apel o kamenolomu na području Tulovih greda u Parku prirode Velebit. U dopisu upućenom Saboru, Vladi, ministarstvima, javnoj ustanovi Park prirode Velebit i Općini Jasenice izražava se duboka zabrinutost najavama aktiviranja kamenoloma Romanovac na području Tulovih greda budući da je riječ o području ekološke mreže Natura 2000, rezervata biosfere UNESCO-ovog programa „Čovjek i biosfera“, zaštićenom području Parka prirode Velebit, proglašenog temeljem Zakona o zaštiti prirode.
