BODLJE
U Plavu (Crna Gora) je počekom 2019 godine osnovana NVO “Prijatelji Plava”, predstavljena kao grupa entuzijasta iz Plava, sastavljena od ljudi koji su vlasnici malih biznisa), a koja je odmah predložila "da se rekonstruiše put do Hridskog jezera, kako bi se u ovogodišnjoj turističkoj sezoni do te najljepše destinacije moglo doći i autom.”
Zar je zaista potrebno da se do svake prirodne atrakcije mora doći vozilom? Pored toga pokretači su "vlasnici malih biznisa". Je li to gospodarski klaster ili NVO? NVO-i su prema definiciji društvene, kulturne, pravne i druge grupe koje se zalažu za određene ciljeve koji su prije svega neprofitni i nekomercijalni. Iz iskustva se zna što će probijanje ceste do samog jezera značiti za taj biser prirode: devastacija okoliša, bačen otpad o kojem nitko neće brinuti, izgradnja privremenih objekata, koji će potom "izrasti" u stalne, pa izmjena prostornih planova, i tako dalje... (03/2019.) U sklopu projekta "Revitalizacija lokalnih zajednica kroz razvoj turizma i rad sa mladima", u Andrijevičkom selu Jošanica (Crna Gora), prije godinu i pol, u preuređenoj vojnoj karauli otvoren je Avanturistički centar "Mojan". Međutim samo koju godinu nakon toga dozvoljeno je da koncesionari potpuno devastiraju obližnju rijeku Perućicu i da na njoj grade tri elektrane (jedna u neposrednoj blizini ovog turističkog objekata) koje rade na principu uvođenja cijelog toka rijeke u cijevi. Vrhunac svega je izjava za portal “DAN” predstavnika lokalne vlasti: … iz lokalne uprave naglašavaju da će se buduće elektrane na Perućici uklopiti u prirodni ambijent, te da će Avanturistički centar ubrzo preći u ruke D.O.O Park prirode Komovi. - Elektrane neće smetati razvoju turizma, a Avanturističkin centar će ubrzo preuzeti D.O.O Park prirode Komovi, čiji je Opština osnivač. Na taj način ovo će mjesto postati privlačno za turiste – saopštili su kratko iz lokalne uprave. Dakle, kako shvaćam izjavu (možda na neki način i "osobno zainteresiranog", tko zna) predstavnika lokalne vlasti, planinska rijeka usmjerena u cijev će se uklopiti u prirodni ambijent. Vjerojatno se radi o nekakvim čarobnim cijevima koje se "uklapaju u prirodni ambijent", samo nebo zna - odn. on bolje zna. (2019/03) |
|
POGLEDAJ NA STRANICI
|
VRIJEME I PROGNOZE
|
A G E N D A Kalendar događanja u 2018. godini na području Dinarskog gorja 
VIJESTI |
Borci, nekropola stećaka "Kaursko groblje"
|
Selo Borci, udaljeno dvadesetak kilometara jugoistočno od Konjica, nalazi se uz regionalnu cestu Konjic - Boračko jezero – Glavatičevo - Kalinovik, na valovitim istočnim izbrešcima planine Borašnice (Prenj), na Boračkoj visoravni.
Nekropola sa 121 nadgrobnim spomenikom smještena je na malom uzvišenju uz samu cestu. S istočne strane puta diže se kosa na čijem se vrhu nalazi pretpovijesna gradina. Arheološki nalazi iz starijeg i mlađeg željeznog doba svjedoče da je područje Boraka bilo naseljeno već od pretpovijesti. Već u to doba ovim područjem je prolazio karavanski put. Među stećcima leže i tri okrnjena miljokaza ovdje upotrebljena kao nadgrobni spomenici. Inače, vrijedno je napomenuti kako je glavna rimska cesta išla pravcem: Narona – Dubrave - Nevesinjsko polje - Konjic i na toj maršuti su inače evidentirani mnogobrojni miljokazi, od kojih su neki korišteni i kao nišani-bašluci. Nekropola leži na površini od oko 1000 kvadratnih metara. Na nekropoli su većinom, osim dva sljemenjaka, zastupljeni stećci u obliku sanduka, ploča i prijelaznog sanduka ka pločama. Ukrašeni spomenici se nalaze u centru nekropole, osim jednog u grupi pri ulazu. Ukrasi na 12 stećaka su izvedeni u polureljefu ili su urezani. Povijesno područje - Nekropolu stećaka na lokalitetu Kaursko groblje u Borcima je u ožujku/martu 2006.godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Preneseno sa službene stranice Općine Konjic |
|
|
Riječ, dvije, o naslovnoj fotografiji za travanj/april 2019.
Zima je prošla, snijeg je okopnio, sve češće putujemo i izlazimo u prirodu, ili turističko-izletničke obilaske. No prije no što vegetacija nanovo poraste, uočavamo brojno šareno "cvijeće" uz naše ceste, uz šume, rijeke i livade. Ukoliko se ljudi ne trgnu i nešto poduzmu, najveći dio toga šarenog "cvijeća" preživjet će to prvo proljeće, i ljeto pa još jednu zimu. Za pojedine vrste "cvijeća" vele kako će preživjeti i desetak, i stotinjak zima, ali i dalje će stajati ovdje na istome mjestu, i dalje će imati istu boju. Još za prvog proljeća izaći ćemo na livadu i šumu, s našom djecom, našim kućnim ljubimcima, i oblijetati će oni to "cvijeće", igrati će se i trčati među šarenim "cvijećem", poneki će ga dodirnuti, iskoristiti za igru, poneki staviti u usta, a kako je to "cvijeće" sve češće, većina ga neće niti zamijetiti i samo će prolaziti pored njega. Kažu učeni ljudi i kako će se dio toga "cvijeća" ipak s godinama raspasti i naposljetku preko tla, voda, ili životinja, njegove komponente ući u naš prehrambeni ciklus, odn. naš želudac, krv. Ako već niste shvatili, "cvijeće" iz ovoga teksta zapravo jest produkt ljudi, to šareno "cvijeće", "ljudsko cvijeće", zapravo jest: smeće. Prostori Dinarskog gorja zasićeni su smećem, i vrijeme je da se nešto značajno poduzme. Smeće se baca već dugo vremena. To nije nova pojava. Bacaju ga na rubovima sela isti ljudi koji tamo žive, isti oni koji koriste vode koje oko tih smetlišta izviru. Okoliš zagađuju i izletnici, turisti, graditelji, tvorničari. Problem je sve veći, jer ljudi žive u sve većem izobilju, sve više konzumiraju i rješavaju se viška ambalaže, ili proizvoda obijesnim bacanjem u okoliš. Zapravo, to je prava riječ, jer su u pozadini takvog ponašanja ljudski egoizam, obijest, konzumerizam i neobrazovanost. Problem je pojačan činjenicom kako su danas mnogi od bačenih proizvoda napravljeni od neprirodnih i dugotrajajućih materijala, koji ne istrunu poput drva. Naslovne fotografije na web-stranici Dinarsko gorje u pravilu prikazuju najljepše dinarske motive i fotografije. No, vrijeme je da se govori i o drugoj, ružnijoj strani tih prostora - a takvih tema uopće ne nedostaje. Pored naslovne fotografije za travanj/april 2019., tu je i pod-stranica nazvana Crna strana Dinarskog gorja, gdje možete vidjeti neke primjere nemarnog postupanja prema onome što nas okružuje i gdje živimo. Vrijeme je da svi koji ovo čitate pri prvom izlasku na teren, u prirodu, na ulice naših sela i naselja, prionete poslu, sagnete se, i sukladno Vašim mogućnostima prikupite ono što tamo ne pripada! |
Zimska čarolija u Samoborskom gorju
Velebitska jesen
Cijelo područje Velebita ima mediteranski režim oborina, kojega obilježava veća količina oborina u hladnijoj nego u toplijoj polovici godine. Sve kišomjerne postaje na Velebitu imaju maksimum oborina u jesen, a sporedni maksimum u proljeće. Usprkos tomu, vedri velebitski jesenski dani, kojih također ne nedostaje, pružaju posjetitelju ove najduže dinarske planine raskoš jesenskih boja i odlične vidike.
Istočna padina kuka Kiza
U pozadini je kuk Grabar (1270 m), a desno kuk od Špiljić plane (1232 m). Velebit u jesen (Dabarski kukovi)
Autor: Šafarek Film Datum objavljivanja: 4.11.2017. Velebit u jesen iz zraka (Dabarski kukovi) |
|
Bjelašničkim stazama
Razvoj ljetne oluje nad Sutjeskom
Volujak, u oblacima
Volujak, vrh Lica (2111 m; u sredini fotografije). Sjeverozapadna padina Lica, zajedno s padinom Planinice na Zelengori tvore sutjesku Vratar, u kanjonu rijeke Sutjeske. |
Nacionalni park "Sutjeska" Nacionalni park "Sutjeska" obuhvaća planinsko područje na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, između rijeka Pive, Drine, izvorišnog područja rijeke Neretve, te planinskih područja Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je više od 66% pokriveno šumama, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti iznad gornje granice šuma. |
Pogled iz smjera juga na kanjon Sutjeske kojeg tvore masivi Zelengore (lijevo), Volujka (desno) i Maglića (nije vidljiv od Volujka)
Lijevo su stijene Tovarnice, krajnjeg jugoistočnog grebena planine Zelengore koji se uzdiže nad kanjonima rijeka Jabušnice (Jabučnice) i Sutjeske. Volujak, na istočnoj strani kanjona, druga je po visini planina u Bosni i Hercegovini (Studenac, 2296 m). Zajedno s Vlasuljom, Maglićem i Biočem tvori visokoplaninsku skupinu koja se nalazi na teritoriju dvije države Crne Goe i Bosne i Hercegovine.
Lijevo su stijene Tovarnice, krajnjeg jugoistočnog grebena planine Zelengore koji se uzdiže nad kanjonima rijeka Jabušnice (Jabučnice) i Sutjeske. Volujak, na istočnoj strani kanjona, druga je po visini planina u Bosni i Hercegovini (Studenac, 2296 m). Zajedno s Vlasuljom, Maglićem i Biočem tvori visokoplaninsku skupinu koja se nalazi na teritoriju dvije države Crne Goe i Bosne i Hercegovine.
SUTJESKA je rijeka u istočnoj Hercegovini, BiH, lijeva pritoka Drine. Duga je 35 km, a ulijeva se u rijeku Drinu južno od grada Foče. Najvećim dijelom toka teče kroz Nacionalni park Sutjeska. Površina njezina sliva iznosi 322 km2. Izvire ispod vrha Vlasulja na planini Volujak na nadmorskoj visini od 1520 metara (neki podaci navode i 1800 m n.v.), prikupljajući vode s obronaka Volujaka (2336 m), Vilišta (2133 m), jugozapadnih obronaka Male Vlasulje (1922 m) i zapadnih obronaka Kuka (1821 m), na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore. U gornjem toku teče na sjeverozapad, u srednjem na sjeveroistok, a u donjem na istok. Utječe u Drinu kod sela Kosmana na nadmorskoj visini od 437 metara. Njezin prosječni pad iznosi 30,1 promila. U svom gornjem toku formira se iz više stalnih, ali slabijih potočića koji izbijaju na jugoistočnoj strani kotline Čemerno. Ovi potoci sastaju se kod mjesta Žugovine, gdje formiraju rijeku Sutjesku. Potom Sutjeska teče kroz uzanu i duboku dolinu čije su strane većim dijelom pošumljene. Između planina Tovarnice i Volujka prelazi u klisuru sa stranama koje se skoro vertikalno dižu do 1000 metara iznad rijeke. Ima nekoliko proširenja s manjim naseljima Suha, Tjentište, Popov Most i Ćurevo. Zbog velikog pada od 1037 metara vrlo je brza. Desne su joj pritoke ►Suški potok i ►Perućica (s vodopadom visokim 71 m) i ►Ždrijelo, a lijeve ►Trtorišnica, ►Klobučarica, ►Jabušnica (Jabučnica), ►Usovički potok, ►Hrčavka i ►Bukovik. Pritoka Perućica, koja dolazi sa sjeverozapadnih obronaka Maglića prolazi kroz predjele istoimene prašume, a na svom srednjem toku, na oko 3 km od ušća ona tvori vodopad Skakavac visine oko 70 m. Prašuma Perućica s površinom od 1434 ha. Zakonom koji je 1962. godine proglasila Narodna skupština SR BiH u ondašnjoj FNRJ, šire područje Sutjeske u površini od 17.500 ha proglašeno je nacionalnim parkom "Sutjeska".
U istočnim Prokletijama
Dok su središnji i zapadni dijelovi prokletijskog lanca građeni pretežito od vapnenaca i dolomita, u istočnim Prokletijama, uz slojeve dolomita i vapnenaca, ima stijena iz kasnijih razdoblja, vulkanskog stijenja i metamorfnih stijena, zbog čega ove planine imaju blaže reljefne forme. Fotografije prikazuju dio Prokletija između Bogićevice i Đeravice.
Pogled s prijevoja Gusanit (Qafa e Gusanit) na Veliko đeravičko jezero (Liqeni Zemër) i u pozadni granični greben s Albanijom.
Pogled s istoka na Vokšanske pločice (Plloqa e Vokshit) i greben Đeravice (Gjeravica)
Proljeće na Pešteri
Pešter ili Pešterska visoravan je prostrana krška zaravan u jugozapadnoj Srbiji. Prostire, na nadmorskoj visini od 900 do 1250 metara, jugoistočno od Sjenice i sjeverozapadno od Tutina. Teritorij Peštersko-sjeničke zaravni uglavnom obuhvaća površinu općine Sjenica, dok neki dijelovi pripadaju općinama Novi Pazar i Tutin. Ova visoravan je okružena planinama Jadovnikom, Zlatarom, Ozrenom, Giljevom, Žilindarom, Humom, Jarutom, Ninajom, Javorom i Golijom. Dijelovi Peštersko-sjeničke zaravni su Sjenička kotlina (1007-1130 m n.v.), Koštan-polje i Peštersko polje (1165-1232 m n.v.), površine od 63 km2, koje je najveće krško polje u Srbiji i jedno od najviših na Balkanu.
U građi visoravni prevladava vapnenac. U reljefu ima mnogo krških oblika (udoline pune vrtača, rijeke ponornice, podzemni speleološki objekti i dr.).. U novijoj geološkoj prošlosti cijela visoravan (Peštersko polje) je bila jezero, od kojeg je danas jedino ostalo močvarno područje u blizini sela Tuzinje. Tu je izvorište treseta koji svojim bio-potencijalom spada u nakvalitetniji treset u Europi.
U građi visoravni prevladava vapnenac. U reljefu ima mnogo krških oblika (udoline pune vrtača, rijeke ponornice, podzemni speleološki objekti i dr.).. U novijoj geološkoj prošlosti cijela visoravan (Peštersko polje) je bila jezero, od kojeg je danas jedino ostalo močvarno područje u blizini sela Tuzinje. Tu je izvorište treseta koji svojim bio-potencijalom spada u nakvalitetniji treset u Europi.
Proljetni prokletijski suton
Lokva na lokaciji Gryke Lugje uz cestu koja povezuje albanska prokletijska naselja Bogë i Ducaj. Gledajući prema jugu, iznad Ducaja dižu se vrhovi prokletijskog grebena čiji je najviši vrh maja Biga e Shales (zovu ga i m. Biges e Gimajt, Biga e Gimajt i dr., 2230 m). Najniža vidljiva točka na grebenu je prijevoj Qafa e Shtogut (1679 m) preko kojega vodi pastirski put od Ducaja u dolini Boge, prema dolini rijeke Kir. Vrh lijevo od prijevoja je Maja e Madhe (2019 m), a stijenoviti šiljak u sredini fotografije (desno od stupa) vrh je Maja e Vogël (1893 m).
Naslovna fotografija za travanj/april 2018.; KOORDINATE LOKVE: 42.3610696,19.633056
Naslovna fotografija za travanj/april 2018.; KOORDINATE LOKVE: 42.3610696,19.633056
