BODLJE
Gledao sam CNN, kada je započelo emitiranje reklame neke američke tvrtke "Grove" koja promovira svoje ekološke proizvode s ciljem zaštite prirode. U svome spotu oni su prikazali par negativnih primjera zagađenja, kad mi za oko zapne poznata scena: plutajući otpad koji se nalazi na kruni brane Hidroelektrane "Višegrad", na rijeci Drini. Rijeka Drina, dinarski biser, na žalost je, također i zahvaljujući i pritocima poput Lima, umjesto po ljepoti postala poznata svijetu i kao jedna od najvećih kloaka (kanalizacija) regije. A upišete li recimo riječ "HE Višegrad" na aplikaciji GoogleMaps pogledajte koju će Vam fotografiju aplikacija prikazati. (05/2021.)
Sramotni isječak iz reklame koju je mogao gledati cijeli svijet
Pretraga 4.5.2021. GoogleMaps-a za riječ "HE Višegrad" prikazat će rijeku Drinu punu otpada. (gornji lijevi kut)
Komercijalizacija planinarskih domova u Hrvatskoj odnijela je još jednu žrtvu - malu, ali simboličnu. Mnogi se mogu prisjetiti kako je sada umirovljeni Ante Vukušić, koji je par desetljeća gospodario planinarskim domom na Zavižanu, gotovo uvijek za planinare i druge posjetitelje imao pripremljen kotao s pripravljenim planinskim čajem, i to ne bilo kakvim, već onime spravljenim od lokalnog velebitskog bilja. Međutim, čaj je sada protjeran iz ovoga objekta – nema ga čak ni iz vrećice, pa se nakon planinarenja Velebitom planinari nepivopije mogu osvježiti jedino komercijalnim gaziranim pićem. (8/2020.)
Kao da nije bilo dovoljno tužno kada su zbog “imigrantske krize” na slovenskoj strani granice s Hrvatskom bili postavljeni kilometri tzv. “žilet-žice”, koja je, posebno na dinarskom brdsko-planinskom području prekinula prirodna kretanja životinja u tome ekološki vrijednom području, i stvorila ružnu turističku (i opću) sliku, sad se u Hrvatskoj događaju slične stvari na njezinoj granici s Bosnom i Hercegovinom: devastacija desne obale rijeke Une (inače dio Nature 2000) potpunim strojnim raščišćavanjem obale, inače bogate prirodnom vegetacijom i živim svijetom (posebno ptičjim), te rušenjem šume na Ličkoj Plješivici, uz hr-bh granicu, kako bi se stvorio čak 100 metara širok koridor bez vegetacije, i tako lakše vizualno nadzirao. (12/2019.)
|
NOVA IZDANJA PREPORUKA
|
PROMOTIVNI DIO
Avanturistički centar & hostel Mojan
selo Japan, Crna Gora KLIKNI LOGOTIP ZA VIŠE INFORMACIJA: 
|
POGLEDAJ NA STRANICI
VRIJEME I PROGNOZE
Vrijeme u Hrvatskoj – 3-dnevna prognoza
Vrijeme u Sloveniji – 2-dnevna prognoza
Prognoze za odabrane gradove
|
Prikaz oblačnosti u Europi u području infracrvenog spektra posljednja 4 sata (animacija) - izvor: Meteosat-Eumetsat, u lokalnom vremenu)  |
Zaštita prirode
|
Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu čak 2 od 5 regija EU (na razini NUTS-a 3; Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku) s najvećim postotkom zaštićenih šuma i polu-prirodnih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska županija u Hrvatskoj (sa 63,7% područja regije na 1. mjestu u EU) i Primorsko-notranjska (49,4%; na 4. mjestu u EU) u Sloveniji.
Na razini 3 NUTS -a (Nacionalna klasifikacija prostornih jedinica za statistiku), tri regije EU s daleko najvećim zaštićenim područjima Natura 2000 u 2019. bili su Lappi u Finskoj i švedske regije Norrbottens län i Västerbottens län; zaštićena područja u sve tri regije bila su uglavnom šumska i poluprirodna područja, ali su također imala prilično velika močvarna područja i vodna tijela. Međutim, niti jedna od ove tri regije nije bila uključena u 20 regija s najvećim udjelom područja označenim kao područja Natura 2000. Među 1151 regijom za koju su dostupni podaci, bilo je 19 u kojima je zaštićeno više od polovice ukupnog područja. Taj je udio dosegao 72,0 % u Primorsko-goranskoj županiji (Hrvatska) i 73,5 % u Tulcei (Rumunjska): u bivšoj su većini zaštićena područja bila šumska i poluprirodna područja; u potonjem su močvarna područja bila posebno velika, uz relativno velika zaštićena poljoprivredna područja, kao i šumska i poluprirodna područja.
|
Prema podacima EROSTAT-a za 2019. godinu (na razini NUTS-a 3) čak 7 od 20 regija EU (od toga broja njih je čak 4 među prvih 5 regija) s najvećim postotkom svih zaštićenih područja iz programa Natura 2000 u odnosu na površinu regije, nalaze se u dinarskom području! To su Primorsko-goranska (2. mjesto u EU), Ličko-senjska (5.) i Dubrovačko-neretvanska županija u Hrvatskoj (72%) te Obalno-kraška (3.), Primorsko-notranjska (4.), Jugovzhodna Slovenija i Goriška (to je prijelazno dinarsko-predalpsko područje) u Sloveniji.
|
Kućer
Primjer kućera s planine Krstače u Srbiji, uz granicu s Crnom Gorom
|
Kućer je pomoćna i najčešće pokretna planinska kućica, odn. koliba, koja se u prošlosti selila sa stadom i postavljala uz tor, kako bi ju koristili pastiri (čobani), koji bi tako mogli noću boraviti i prespavati u blizini stada.
Kućeri su bili građeni za jednu osobu, no u njima je moglo i spavati i dvoje, ako bi se stisnuli. Kućeri su najčešće bili građeni od crnogorice. Temelj kućice činila su dva zaobljena debla (brvna) ili planjke oblikovani kao pragovi sanjki, kako bi se kućer lakše transportirao, obično uz korištenje životinje za vuču. Radi još lakšeg transporta često su se na podnožje kućice montirali i kotači. Pod je bio od dasaka, a krov izrađen od luba. Lub je vanjski dio kore drva, koji se skida u velikim komadima. Unutar kućera "ležaj" se uredio od ponjave (prostirač od raznobrojnih tkanina kućne izrade) i slame. U novije vrijeme, u skladu s tendencijama da se turistima približi tradicija i kako bi oni ostvarili bliži odnos s prirodom, mnogi su kućeri preuređeni ili su novi sagrađeni za noćenje turista. Novi kućeri koji se tako grade, obično su većih dimenzija od tradicionalh, kako bi se prilagodili suvremenim smještajnim potrebama (prozor, struja, voda, krevet i dr.). Postoji jedan sličan termin - kućara, no on se obično koristi za malu kuću izrađenu za psa ili nekog drugog ljubimca. |
Masiv Dinare: O projektu "Dinara back to Life"
Kako bi se sačuvala Dinara, oživjeli njezini pašnjaci i očuvale ptičje vrste čije preživljavanje ovisi o očuvanju dinarskog staništa, pokrenut je projekt ”Dinara back to LIFE”. Osim stručnih konzervacijskih aktivnosti za restauriranje suhih travnjaka, planiranje dobre ispaše i kontrolirano paljenje te drugih popratnih zadaća, cilj projekta je oživjeti i zaštititi njenu iskonsku prirodu. |
Projektno područje
Blizu 50.000 hektara područja planina Dinare, Troglava i Kamešnice te njihovog podnožja područje je projekta koji će obnoviti i sačuvati raznolikost surovog, ali bogatog staništa Na karti bioraznolikosti, masiv Dinare ima svoje posebno mjesto. Nadvijajući se nad selima, samo područje naoko nije ni po čemu drugačije od ostatka Dinarida; divovske vapnenačke stijene, prostrani pašnjaci i tragovi ljudske prisutnosti glavna su obilježja ovog kraja. No, zbog povoljnih geografskih i klimatskih uvjeta, opisu Dinare posebnu čar daju ostaci nekadašnjeg načina života – blago koje je stoljećima bila glavna gospodarska grana njenih žitelja. Od Dinare se živjelo, posebno u ljetnim mjesecima kada su pastiri s blagom izlazili na pašnjake i ostajali u pastirskim stanovima sve do početka zime. Vrh te kamenito-travnjačke planine je najviša točka, mjesto gdje Hrvatska dodiruje nebo. Projektno područje Dinare back to LIFE veličine je 49610,50 hektara na planinama Dinari, Troglavu i Kamešnicu, kao i u njihovom podnožju, otkud će krenuti promjena za biljni i životinjski svijet. Aktivnosti
Restauracija travnjaka kroz kontrolirano paljenje i čišćenje, nabava stada i opreme za njihovo čuvanja, obnova ograda, bunara i pojilišta te stvaranje turističke ponude početak su dugoročne ideje o održivom upravljanju Dinarom |
Odabrani video
|
Prokletije, Montenegro
Datum objave: 30.10.2020. Autor: Centar za zaštitu i proučavanje ptica Opis: Krševiti pejzaži, divlja, teško pristupačna priroda i oštri vrhovi, razlog su zbog čega su Prokletije dobile naziv koji asocira na surovost ovog planskog masiva i težak život čovjeka koji živi u njihovj blizini. Sa druge strane, vizuelni utisak koji se stiče pri prvom susretu sa Prokletijama, veoma brzo promjeni spoznaja o prirodnim ljepotama ovog područja, prelijepim jezerima, pašnjacima i šumama. Granični položaj Prokletija i relativno slaba saobraćajna povezanost sa okolnim mjestima učinile su da su ova planina još uvijek bude vrlo interesantan i neisrpan izvor istraživanja netaknute prirode naročito primamljiv ljubiteljima prirode, planinarima i alpinistima, ljudima avanturističkog duha. Promotivni video izrađen je u okviru projekta „Razvoj ekoturizma na Balkansim Alpima“ i predstavlja samo djelić atmosfere i doživljaja koje nudi posjeta Nacionalnom parku Prokletije. Kreirali smo i sedmodnevni plan putovanja, za sve one koje žele da na jedinstven način otkriju neke od najbolje čuvanih tajni prekograničnog područja između Crne Gore i Kosova sa ciljem da se postigne održivi razvoj prekogranične regije kroz zajedničke turističke potencijale zasnovane na prirodnom i kulturnom nasleđu, osmišljen je prekogranični projekat, u okviru kojeg je i izrađen video. Realizovane aktivnosti doprinose kvalitetu i raznolikosti usluga, uspostavljanju i promociji zajedničke turističke ponude kao povećanom bezbijednošću pojetilaca Nacionalnog parka Prokletije u Crnoj Gori i Nacionalnog parka Bjeshket e Nemuna na Kosovu. |
|
Jesenje boje Brodmoravičkog kraja
BRODMORAVIČKA KRŠKA ZARAVAN
Brod moravička krška zaravan, je rubno goransko gorsko područje u Brod moravičkom kraju (Gorski kotar, Hrvatska) koje se nalazi južno od doline rijeke Kupe (između naselja Čedanj i Lukovdol), i sjeverno od gornjeg toka rijeke Dobre, odn. otprilike prostora kojime prolazi dionica magistralne ceste Zagreb - Rjeka.
Slikovita Bogićevica
Zalazak sunca na obrocima Bogićevice
Naslovna fotografija za kolovoz/avugust 2019. Bogićevica, odn Bogiçevica, na albanskom jeziku, je planinsko područje i morfološka cjelina u istočnom dijelu Prokletija (alb. Bjeshket e nemuna; Bjeshkët e Alpeve Shqiptare), smješteno između Treskavičke rijeke na zapadu i izvora i gornjeg toka rijeke Dečanske Bistrice (alb. Lumbardhi i Deçanit; Lumebardhi i Deçanit; Bistricës (Lumbardhit) të Deçanit) na istoku. Bogićevica se prostire na tri države: Crnu Goru, Kosovo* i Albaniju. Planinsko područje dugačko je otprilike 15 kilometara (u smjeru istok-zapad) i širine 10 kilometara (u smjeru sjever-istok).
U Bogićevici ima više vrhova viših od 2.000 metara, od kojih su dva viša i od 2500 metara: Marijaš (Bogdaš) s 2533 m n.v. najviši je vrh Bogićevice), a slijedi ga Maja Rops (2502 m). *WIKIPEDIJA: Djelomično priznata Republika Kosovo (albanski: Republika e Kosovës), samoproglašena neovisna država, de facto ima kontrolu nad većinom zemalja teritorij s ograničenom kontrolom na sjeveru Kosova. Srbija ne priznaje otcjepljenje Kosova i smatra ga entitetom pod upravljanjem Ujedinjenih naroda unutar suverene teritorije, autonomne pokrajine Kosovo i Metohija) |
Vrh Krša Bogićevice
Na obali Hridskog jezera
Pogled na Hridsko jezero s Krša Bogićevice
|
Na Crvnju
Područje Močila na Crvnju
Naslovna fotografija za srpajn/juli 2019.
Pogled s grebena Zimomora u smjeru sjevera
|
Crvanj je planina u sjeveroistočnoj Hercegovini. Njezina dva najviša grebena protežu se u smjeru sjever-jug. Na sjeveru je omeđena Neretvom, sa juga i jugozapada Nevesinjskim poljem, a sa istoka prostranom visoravni Morine.
Građena je pretežno od trijaskih i jurskih vapnenaca (krečnjaka) s razvijenim krškim oblicima. Najviši vrhovi su Zimomor 1921 m, Previja (1803 m prema topogr. karti SFRJ, odn. 1856 m prema Wikipediji), Veliki Gradac 1850 m i Ledenica 1827 m. Slabo razvijenu rječnu mrežu čine Živanjski potok (pritok Neretve) i otoka Uloškog jezera - potok Jezernica, koji se također ulijeva u Neretvu. Sjeverni i sjeveroistočni dio planine je šumovit (hrast, bor), a ostalo je pod pašnjacima. Na planini se uglavnom nalaze privremena pastirska naselja. Planina zauzima sav sjeveroistočni dio nevesinjske općine. PROČITAJ VIŠE ... 
|
Borci, nekropola stećaka "Kaursko groblje"
|
Selo Borci, udaljeno dvadesetak kilometara jugoistočno od Konjica, nalazi se uz regionalnu cestu Konjic - Boračko jezero – Glavatičevo - Kalinovik, na valovitim istočnim izbrešcima planine Borašnice (Prenj), na Boračkoj visoravni.
Nekropola sa 121 nadgrobnim spomenikom smještena je na malom uzvišenju uz samu cestu. S istočne strane puta diže se kosa na čijem se vrhu nalazi pretpovijesna gradina. Arheološki nalazi iz starijeg i mlađeg željeznog doba svjedoče da je područje Boraka bilo naseljeno već od pretpovijesti. Već u to doba ovim područjem je prolazio karavanski put. Među stećcima leže i tri okrnjena miljokaza ovdje upotrebljena kao nadgrobni spomenici. Inače, vrijedno je napomenuti kako je glavna rimska cesta išla pravcem: Narona – Dubrave - Nevesinjsko polje - Konjic i na toj maršuti su inače evidentirani mnogobrojni miljokazi, od kojih su neki korišteni i kao nišani-bašluci. Nekropola leži na površini od oko 1000 kvadratnih metara. Na nekropoli su većinom, osim dva sljemenjaka, zastupljeni stećci u obliku sanduka, ploča i prijelaznog sanduka ka pločama. Ukrašeni spomenici se nalaze u centru nekropole, osim jednog u grupi pri ulazu. Ukrasi na 12 stećaka su izvedeni u polureljefu ili su urezani. Povijesno područje - Nekropolu stećaka na lokalitetu Kaursko groblje u Borcima je u ožujku/martu 2006.godine Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine proglasila nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Preneseno sa službene stranice Općine Konjic |
Naslovna fotografija za lipanj/juni 2019.
|
|
Riječ, dvije, o naslovnoj fotografiji za travanj/april 2019.
Zima je prošla, snijeg je okopnio, sve češće putujemo i izlazimo u prirodu, ili turističko-izletničke obilaske. No prije no što vegetacija nanovo poraste, uočavamo brojno šareno "cvijeće" uz naše ceste, uz šume, rijeke i livade. Ukoliko se ljudi ne trgnu i nešto poduzmu, najveći dio toga šarenog "cvijeća" preživjet će to prvo proljeće, i ljeto pa još jednu zimu. Za pojedine vrste "cvijeća" vele kako će preživjeti i desetak, i stotinjak zima, ali i dalje će stajati ovdje na istome mjestu, i dalje će imati istu boju. Još za prvog proljeća izaći ćemo na livadu i šumu, s našom djecom, našim kućnim ljubimcima, i oblijetati će oni to "cvijeće", igrati će se i trčati među šarenim "cvijećem", poneki će ga dodirnuti, iskoristiti za igru, poneki staviti u usta, a kako je to "cvijeće" sve češće, većina ga neće niti zamijetiti i samo će prolaziti pored njega. Kažu učeni ljudi i kako će se dio toga "cvijeća" ipak s godinama raspasti i naposljetku preko tla, voda, ili životinja, njegove komponente ući u naš prehrambeni ciklus, odn. naš želudac, krv. Ako već niste shvatili, "cvijeće" iz ovoga teksta zapravo jest produkt ljudi, to šareno "cvijeće", "ljudsko cvijeće", zapravo jest: smeće. Prostori Dinarskog gorja zasićeni su smećem, i vrijeme je da se nešto značajno poduzme. Smeće se baca već dugo vremena. To nije nova pojava. Bacaju ga na rubovima sela isti ljudi koji tamo žive, isti oni koji koriste vode koje oko tih smetlišta izviru. Okoliš zagađuju i izletnici, turisti, graditelji, tvorničari. Problem je sve veći, jer ljudi žive u sve većem izobilju, sve više konzumiraju i rješavaju se viška ambalaže, ili proizvoda obijesnim bacanjem u okoliš. Zapravo, to je prava riječ, jer su u pozadini takvog ponašanja ljudski egoizam, obijest, konzumerizam i neobrazovanost. Problem je pojačan činjenicom kako su danas mnogi od bačenih proizvoda napravljeni od neprirodnih i dugotrajajućih materijala, koji ne istrunu poput drva. Naslovne fotografije na web-stranici Dinarsko gorje u pravilu prikazuju najljepše dinarske motive i fotografije. No, vrijeme je da se govori i o drugoj, ružnijoj strani tih prostora - a takvih tema uopće ne nedostaje. Pored naslovne fotografije za travanj/april 2019., tu je i pod-stranica nazvana Crna strana Dinarskog gorja, gdje možete vidjeti neke primjere nemarnog postupanja prema onome što nas okružuje i gdje živimo. Vrijeme je da svi koji ovo čitate pri prvom izlasku na teren, u prirodu, na ulice naših sela i naselja, prionete poslu, sagnete se, i sukladno Vašim mogućnostima prikupite ono što tamo ne pripada! |
Zimska čarolija u Samoborskom gorju
Velebitska jesen
Cijelo područje Velebita ima mediteranski režim oborina, kojega obilježava veća količina oborina u hladnijoj nego u toplijoj polovici godine. Sve kišomjerne postaje na Velebitu imaju maksimum oborina u jesen, a sporedni maksimum u proljeće. Usprkos tomu, vedri velebitski jesenski dani, kojih također ne nedostaje, pružaju posjetitelju ove najduže dinarske planine raskoš jesenskih boja i odlične vidike.
Istočna padina kuka Kiza
U pozadini je kuk Grabar (1270 m), a desno kuk od Špiljić plane (1232 m). Velebit u jesen (Dabarski kukovi)
Autor: Šafarek Film Datum objavljivanja: 4.11.2017. Velebit u jesen iz zraka (Dabarski kukovi) |
|
Bjelašničkim stazama
Razvoj ljetne oluje nad Sutjeskom
Volujak, u oblacima
Volujak, vrh Lica (2111 m; u sredini fotografije). Sjeverozapadna padina Lica, zajedno s padinom Planinice na Zelengori tvore sutjesku Vratar, u kanjonu rijeke Sutjeske. |
Nacionalni park "Sutjeska" Nacionalni park "Sutjeska" obuhvaća planinsko područje na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore, između rijeka Pive, Drine, izvorišnog područja rijeke Neretve, te planinskih područja Bioča, Vučeva, Maglića, Volujaka, Lebršnika i Zelengore. Površina parka iznosi 17.250 ha, od čega je više od 66% pokriveno šumama, a ostatak čine livade, pašnjaci i goleti iznad gornje granice šuma. |
Pogled iz smjera juga na kanjon Sutjeske kojeg tvore masivi Zelengore (lijevo), Volujka (desno) i Maglića (nije vidljiv od Volujka)
Lijevo su stijene Tovarnice, krajnjeg jugoistočnog grebena planine Zelengore koji se uzdiže nad kanjonima rijeka Jabušnice (Jabučnice) i Sutjeske. Volujak, na istočnoj strani kanjona, druga je po visini planina u Bosni i Hercegovini (Studenac, 2296 m). Zajedno s Vlasuljom, Maglićem i Biočem tvori visokoplaninsku skupinu koja se nalazi na teritoriju dvije države Crne Goe i Bosne i Hercegovine.
Lijevo su stijene Tovarnice, krajnjeg jugoistočnog grebena planine Zelengore koji se uzdiže nad kanjonima rijeka Jabušnice (Jabučnice) i Sutjeske. Volujak, na istočnoj strani kanjona, druga je po visini planina u Bosni i Hercegovini (Studenac, 2296 m). Zajedno s Vlasuljom, Maglićem i Biočem tvori visokoplaninsku skupinu koja se nalazi na teritoriju dvije države Crne Goe i Bosne i Hercegovine.
SUTJESKA je rijeka u istočnoj Hercegovini, BiH, lijeva pritoka Drine. Duga je 35 km, a ulijeva se u rijeku Drinu južno od grada Foče. Najvećim dijelom toka teče kroz Nacionalni park Sutjeska. Površina njezina sliva iznosi 322 km2. Izvire ispod vrha Vlasulja na planini Volujak na nadmorskoj visini od 1520 metara (neki podaci navode i 1800 m n.v.), prikupljajući vode s obronaka Volujaka (2336 m), Vilišta (2133 m), jugozapadnih obronaka Male Vlasulje (1922 m) i zapadnih obronaka Kuka (1821 m), na tromeđi Bosne, Hercegovine i Crne Gore. U gornjem toku teče na sjeverozapad, u srednjem na sjeveroistok, a u donjem na istok. Utječe u Drinu kod sela Kosmana na nadmorskoj visini od 437 metara. Njezin prosječni pad iznosi 30,1 promila. U svom gornjem toku formira se iz više stalnih, ali slabijih potočića koji izbijaju na jugoistočnoj strani kotline Čemerno. Ovi potoci sastaju se kod mjesta Žugovine, gdje formiraju rijeku Sutjesku. Potom Sutjeska teče kroz uzanu i duboku dolinu čije su strane većim dijelom pošumljene. Između planina Tovarnice i Volujka prelazi u klisuru sa stranama koje se skoro vertikalno dižu do 1000 metara iznad rijeke. Ima nekoliko proširenja s manjim naseljima Suha, Tjentište, Popov Most i Ćurevo. Zbog velikog pada od 1037 metara vrlo je brza. Desne su joj pritoke ►Suški potok i ►Perućica (s vodopadom visokim 71 m) i ►Ždrijelo, a lijeve ►Trtorišnica, ►Klobučarica, ►Jabušnica (Jabučnica), ►Usovički potok, ►Hrčavka i ►Bukovik. Pritoka Perućica, koja dolazi sa sjeverozapadnih obronaka Maglića prolazi kroz predjele istoimene prašume, a na svom srednjem toku, na oko 3 km od ušća ona tvori vodopad Skakavac visine oko 70 m. Prašuma Perućica s površinom od 1434 ha. Zakonom koji je 1962. godine proglasila Narodna skupština SR BiH u ondašnjoj FNRJ, šire područje Sutjeske u površini od 17.500 ha proglašeno je nacionalnim parkom "Sutjeska".
U istočnim Prokletijama
Dok su središnji i zapadni dijelovi prokletijskog lanca građeni pretežito od vapnenaca i dolomita, u istočnim Prokletijama, uz slojeve dolomita i vapnenaca, ima stijena iz kasnijih razdoblja, vulkanskog stijenja i metamorfnih stijena, zbog čega ove planine imaju blaže reljefne forme. Fotografije prikazuju dio Prokletija između Bogićevice i Đeravice.
Pogled s prijevoja Gusanit (Qafa e Gusanit) na Veliko đeravičko jezero (Liqeni Zemër) i u pozadni granični greben s Albanijom.
Pogled s istoka na Vokšanske pločice (Plloqa e Vokshit) i greben Đeravice (Gjeravica)
Proljeće na Pešteri
Pešter ili Pešterska visoravan je prostrana krška zaravan u jugozapadnoj Srbiji. Prostire, na nadmorskoj visini od 900 do 1250 metara, jugoistočno od Sjenice i sjeverozapadno od Tutina. Teritorij Peštersko-sjeničke zaravni uglavnom obuhvaća površinu općine Sjenica, dok neki dijelovi pripadaju općinama Novi Pazar i Tutin. Ova visoravan je okružena planinama Jadovnikom, Zlatarom, Ozrenom, Giljevom, Žilindarom, Humom, Jarutom, Ninajom, Javorom i Golijom. Dijelovi Peštersko-sjeničke zaravni su Sjenička kotlina (1007-1130 m n.v.), Koštan-polje i Peštersko polje (1165-1232 m n.v.), površine od 63 km2, koje je najveće krško polje u Srbiji i jedno od najviših na Balkanu.
U građi visoravni prevladava vapnenac. U reljefu ima mnogo krških oblika (udoline pune vrtača, rijeke ponornice, podzemni speleološki objekti i dr.).. U novijoj geološkoj prošlosti cijela visoravan (Peštersko polje) je bila jezero, od kojeg je danas jedino ostalo močvarno područje u blizini sela Tuzinje. Tu je izvorište treseta koji svojim bio-potencijalom spada u nakvalitetniji treset u Europi.
U građi visoravni prevladava vapnenac. U reljefu ima mnogo krških oblika (udoline pune vrtača, rijeke ponornice, podzemni speleološki objekti i dr.).. U novijoj geološkoj prošlosti cijela visoravan (Peštersko polje) je bila jezero, od kojeg je danas jedino ostalo močvarno područje u blizini sela Tuzinje. Tu je izvorište treseta koji svojim bio-potencijalom spada u nakvalitetniji treset u Europi.
Proljetni prokletijski suton
Lokva na lokaciji Gryke Lugje uz cestu koja povezuje albanska prokletijska naselja Bogë i Ducaj. Gledajući prema jugu, iznad Ducaja dižu se vrhovi prokletijskog grebena čiji je najviši vrh maja Biga e Shales (zovu ga i m. Biges e Gimajt, Biga e Gimajt i dr., 2230 m). Najniža vidljiva točka na grebenu je prijevoj Qafa e Shtogut (1679 m) preko kojega vodi pastirski put od Ducaja u dolini Boge, prema dolini rijeke Kir. Vrh lijevo od prijevoja je Maja e Madhe (2019 m), a stijenoviti šiljak u sredini fotografije (desno od stupa) vrh je Maja e Vogël (1893 m).
Naslovna fotografija za travanj/april 2018.; KOORDINATE LOKVE: 42.3610696,19.633056
Naslovna fotografija za travanj/april 2018.; KOORDINATE LOKVE: 42.3610696,19.633056
