|
|
|
|
UvodPlanina Cer (ćiril. Цер) nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Srbije. Proteže se u duljini od oko 15 km, u smjeru sjeverozapad-jugoistok, između rijeka Cerske reke i Dobrave na istoku, Jadra i Drine na zapadu, ravnice Mačve i Save na sjeveru i rijeke Lešnice na jugu. Radi se o razgranatom masivu, sa plećatim grebenim dugim skoro 20 km i nekoliko, većinom zaobljenih, vrhova na njemu. Najviši vrh ove planine Šančine, odn Šančina (dio izvora navodi i naziv Todorov rt, odn Kosanin grad) visok je 687 m i uzdiže se u središnjoj zoni ovog masiva, iznad sela Trbosilje.
Planina je ime dobila po brojnim stablima drveta cer, i prilično je šumovita - prevladavaju sastojine bukve, hrasta i graba. Karakteristično za okolinu je obilje zelenila, listopadnog drveća i niskog raslinja. Cer je pogodan za pješačenje i planinarenje a na njegovom području nalazi se više manastira i povijesno značajnih lokaliteta. Planina je poznata i po ostacima starih gradova: Trojanov grad, Kosanin grad i Vidin grad. Kao i obližnje podrinjske planine Gučevo i Jagodnja (Mačkov kamen), tako i Cer ima veliki povijesni značaj, jer se na njemu odigrala Cerska bitka u Prvom svjetskom ratu. Vođena od 12. do 24.8.1914. započela je u noći 15. i 16.8., jer je prethodno austrougarska vojska prešla rijeku Drinu u namjeri da pređe u Srbiju, razbuktala se 20.8., a od 21. do 24.8. je oslobođen Šabac, čime je austrougarska vojska definitivno napustila Srbiju. O bitci danas svjedoči spomen-kosturnica u selu Tekeriš (30 km od Loznice). Prometno je Cer vrlo pristupačan. Dobro je povezan s dva najveća grada u njegovoj okolici: Šapcem i Loznicom. Od grada Šapca i Loznice udaljen je 30-35 km, a od Beograda oko 100 km. Smještaj na planini Cer moguć je u planinarskom domu "Lipove vode". Objekt se nalazi na nadmorskoj visini od 620 m i okružen je listopadnom i crnogoričnom šumom. Ima kapacitet od oko 70 ležajeva. ENGLISH SUMMARY: CerCer (pronounced [tsɛr]) is a mountain in western Serbia, 30 kilometers from Šabac, 100 kilometers west of Belgrade. The highest peak has an elevation of 689 m (2,260 ft) above sea level. Cer is rich in the turkey oak forests after which it was named. During World War I, the Battle of Cer was fought on Cer, in which Serbian forces defeated Austria-Hungarian forces. WIKIPEDIJA |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Cera
Oglašavajte ovdje:
|
|
Hrast cer Quercus cerris
Hrast cer je bjelogorično drvo, iz roda hrastova porodice Fagaceae. Među lokalnim stanovništvom nekada se za ovo drvo može čuti i naziv grm, ali ga ne treba miješati s hrastom lužnjakom. STANIŠTE Cer je pretežno kserotermna vrsta, prilagođen submediteranskoj i umjereno kontinentalnoj klimi jugoistočne Europe. Najviše mu odgovaraju dublja, dosta suha zemljišta slabo kisele reakcije. Vrsta je koja voli svjetlost. U visinu se penje više od sladuna, ali više i od kitnjaka. Ima dobru izdanačku snagu i čest je u izdanačkim šumama. IZGLED Cer je do 40 m visoko drvo brežuljkastih i brdskih te krških šuma. Kora debla je tamna, debela, uzdužno duboko izbražđena, a dno pukotine je crvenkasto obojeno. Pupovi su sitni i trajno okruženi nitastim palistićima. Listovi su 6-12 cm dugi, do 6 cm široki, sa 4-9 ušiljenih lapova na svakoj strani, odozgo tamnozelene boje, sjajni i goli, a odozdo svijetlozeleni, hrapavi i nešto dlakavi. Plod hrasta cera je žir, kao i kod svih hrasteva. Kupula je vrčasta, na vrlo kratkoj stapci, a žir fino uzdužno izbrazdan. Ljuske su na kupuli končasto-čekinjave, savinute na sve strane. Žir dozrije tek u drugoj godini. UPOTREBA Drvo cera je jedričavo (vrste drveta s obvezno obojenom srži), bjelika široka, godovi su markantni, i prstenasto porozni, zona kasnog drveta tamnija. Bjelika rđastožuta, srčika crvenkasto smeđa. Gustoća cerovog drveta, u sirovom stanju vlažnosti, iznosi 1020, pri 15 % vlažnosti 823, a u apsolutno suhom stanju 781 kg/m3. Drvo je tvrdo i teško se cijepa. Srednje je elastično. Manje je trajno i kvalitetno od drveta drugih vrsta hrastova, kitnjaka, lužnjaka i sladuna. Tehnička svojstva cerovine su nepovoljna, pa se upotrebljava u manjoj mjeri za građenje u vodi, u brodogradnji, za željezničke pragove, parkete, dužice, daske za sanduke i sl. Međutim, drvo cera se, zbog velike ogrjevne vrijednosti, posebno cijeni kao ogrijevno drvo. Poznato je da je u doba vladavine Kneza Miloša Obrenovića tzv. "žirenje svinja" bio jedan od najčešćih načina ekstenzivnog tova svinja u Srbiji, u hrastovim i bukovim šumama. Danas je ovakva vrsta ishrane naročito popularna u organskoj poljoprivredi. Hrastov žir upotrebljavao se i u ljudskoj ishrani od najdavnijih vremena. Utvrđeno je da su se žirovi lužnjaka i kitnjaka koristili u ishrani još u neolitu. Žir mnogih vrsta hrastova, pa tako i cera, bogat je škrobom, šećerom, bjelančevinama, mastima, smolom i taninom. Jestivost žirova zavisi upravo od sadržaja tanina u njima. Veliki sadržaj tanina rezultira gorkim ukusom plodova i ograničava njihovu upotrebu u ljudskoj ishrani. Cer spada u vrste čiji žir ima mali sadržaj tanina, a dosta škroba. Žir i danas koriste u ishrani pobornici prirodne ishrane, a može se koristiti pečen poput pitomog kestena, kao pire, samljeven u brašno kao dodatak kruhu ili pržen i mljeven kao zamjena za kavu. U Nemačkoj je i danas poznat izraz "žirova kava" (Eichelkaffe). Osim žireva i drugi dijelovi cera sadrže znatnu količinu tanina, koji se od davnine upotrebljava za štavljenje kože. CER U SRBIJI U Srbiji se Cer javlja u većem broju kserotermnih i mezotermnih šuma, najčešće u zajednici sa sladunom. 
Razlikovanje vrsta hrastova
1. hrast kitnjak (Quercus petraea, 2. hrast lužnjak (Quercus robur, 3. cer (Quercus cerris), 4. česmina ili crnika (Quercus ilex |
Lišće i žir hrasta cera
Lat. Quercus cerris; Izvor fotografije: Wikipedija 
Karakteristična crvena boja cerovine
Autor: Villanueva, Wikipedja |
Reljef Cera
Podloga: Elastic Terrain 
Cer
Autor: Soundwaweserb, Wikipedia |
Vrhovi na Ceru
Cer, planina u Srbiji
Autor, bensedin Planina Cer 672m nadmorske visine..pogled
Autor: fritzns Pogled sa stuba na vrhu Cera Turistička organizacija grada Šapca - Planina Cer
Autor: Turistička organizacija grada Šapca; Datum objave: 19.10.2017. Opis: Turistička organizacija grada Šapca - Planina Cer Karađorđeva 5, 15000 Šabac +381 15 347 383 |
|
Dobrava
Dobrava je manja desna pritoka Save u sjeverozapadnoj Srbiji. Duga 31 km, površine porječka 361 km2. Izvire na planini Ceru, a ulev se u Savu nizvodno od Šapca. Izvorišni dio porječja na Ceru sastavljen je od mlađih paleozojskih stijena; krilni dijelovi od neogenih morskih naslaga s manjim izdancima mezozojskih vapnenaca, a donji dio od mlađih terasnih sedimenata i aluvijalnih naslaga. Dolina Dobrave je plitka i široka. |
|
Srpski izviđač Dragutin Matić, "Oko Sokolovo" u Cerskoj bitci Dragutin Matić, poznat kao Oko sokolovo, najpoznatiji je srpski vojni izviđač. Rođen je 10.1.1888. godine u Kaletincu na obroncima Suve Planine. Sudjelovao je u svim borbama srpske vojske od 1910. godine do kraja Prvog svj. rata. Poznat je po svojoj fotografiji koja je obišla svijet. Umro je 1.1.1970. godine u rodnom selu. Rano je ostao bez majke, a ubrzo i i bez oca. Njegova obitelj je uzgajala konje, te je on kao vješt jahač kasnije, kada je služio vojni rok, regrutiran u konjicu. Na odsluženje vojnog roka otišao je 1910. Kada je izbio Prvi Balkanski rat, još uvijek je bio na odsluženju vojnog roka, i dobrovoljno se prijavio za sudjelovanje u ratu. Sudjelovao je u oba balkanska rata i u njima pokazao veliku hrabrost. Sudjelovao je u i Prvom svjetskom ratu, u svim važnijim bitkama. Bio je na Ceru, Kolubari, povlačio se preko Albanije, sudjelovao u proboju Solunskog fronta i oslobođenju Srbije. Uglavnom je obavljao izviđačke zadatke. Svog ranjenog subirca Ljubu Milenkovića nosio je nekoliko kilometara s Cera. Milenković ga je molio da ga ostavi, ali Matić ga je ipak spasio. Dragutin Matić je jednom ranjen u Prvom svjetskom ratu, na Gruništu u južnoj Makedoniji. Kada je počela okupacija Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, njegova žena je uzela njegova vojnička odlikovanja i još neke dokumente, i zakopala ih u pijesak pored obližnje rijeke jer se plašila da bi oni mogli biti opasni za Dragutina i njegovu obitelj. Dragutin je 1965. godine saznao za fotografiju na kojoj se nalazi. Te godine je izdana gramofonska ploča Marš na Drinu, s njegovom slikom na prednjoj strani. Njegovi suborci su ga odmah prepoznali. Kostadinka Matić iz Niša, koja je poznavala Matića, kupila je ploču i poslala poštom u Kaletinac, na njegovu adresu. Tako je Matić saznao za čuvenu sliku s njegovim likom koja je obišla svijet. |
|
Planina je prilično šumovita i nije naseljena.
|
Kad pogledam, |
|
1914.
Cerska bitka Austrougarska ofenziva na Srbiju započela je 12.8.1914. godine, kada je austrougarska armija prešla rijeku Drinu kod Loznice i Lešnice, a u isto vrijeme bombardiran je i Beograd. Napad na Srbiju započeo je iz pravca Bosne, a ne, kako je srpska vrhovna komanda očekivala, kroz centralnu Srbiju dolinom Velike Morave. Prva neprijateljska ofenziva, koja je trajala od 12. do 24.8., često se u literaturi spominje kao Cerska operacija, upravo zbog najveće i najvažnije bitke u tome razdoblju. Najkrvavije borbe vođene su na planini Cer od 16. do 19.8.1914. godine, gdje su se sukobili dijelovi Pete austrougarske armije, kojom je zapovjedao general Liborius von Frank i dijelovi Druge srpske armije (Kombinovana i Moravska divizija), kojom je zapovjednik general Stepa Stepanović. Stepa je vrlo brzo uočio značaj ove planine u predstojećoj bitci, te je zapovjedio da se zaposjednu najviši vrhovi Cera - Trojan i Kosanin grad. Ova odluka generala Stepe bila je od presudnog značaja za ishod Cerske bitke. Bez obzira na austrougarsku nadmoć u naoružanju i ljudstvu, srpske trupe su zahvaljujući velikom požrtvovanju i nadljudskim naporima izvojevale jednu od najznačajnijih pobjeda u Prvom svjetskom ratu. Ovo je bila prva srpska, a ujedno i saveznička pobjeda u Prvom svjetskom ratu. (Đuričić, 2018.) 
Plan napada Austro-Ugarske na Srbiju
Kara prikazuje početne operacije napada na Srbiju u kolovozu/avgustu 1914. godine. Karta je djelo Department of Military Art and Engineering, na američkoj Vojnoj akademiji (West Point), izrađena na temelju prve skice koja je izrađena pod nadzorom generala Vincenta Esposita 1959. godine. 
Cerka bitka, stanje na bojišu između 12. i 15.8.1914.
Izvor: Petar Tomac, Radomir Đurašinović, u knjizi: "Prvi svetski rat 1914-1918, skice operacija i bitaka" 
Cerka bitka, stanje na bojišu između 16. i 20.8.1914.
Izvor: Petar Tomac, Radomir Đurašinović, u knjizi: "Prvi svetski rat 1914-1918, skice operacija i bitaka" |
Cerska bitka
Dokumentarni film iz 1964. Cerska bitka - film
Izvor: Youtube |
|
Na Ceru postoje četiri značajna manastira Manastir Čokešina, Manastir Krivaja, Manastir Radovašnica i Manastir Petkovica. Iz ovih krajeva potječe i Miloš Obilić, točnije iz sela Miloševa, smatra se da je on sagradio manastirsku (Čokešina) crkvu posvećenu Rođenju Presvete Bogorodice.
Trojanov/Trajanov Grad je tvrđava koja se nalazi na istočnom dijelu planine Cer na koti 607. Ima tlocrt oblika eipse i duga je oko 100 m. Dio zida visok 5 m jedini je vidljivi ostatak osmerokutne kule. Tvrđava se pripisuje caru mitskom biću caru Trojanu/Trajanu. Do ostataka se stiže šumskom cestom, na 800 m od asfaltnog puta koji vodi ka planinarskom domu "Lipove Vode". Ispod Trojanovog grada pronađeno je manje naselje na lokaciji Glavičurak (kota 356 m). Kosanin grad se nalazi u blizini najvišeg vrha Cera. Ovo utvrđenje je imalo oblik četverokutnog kastruma s isturenom kulom u jednom najvišem kutu. Utvrđenje je do prije nekoliko godina bilo u cjelini sačuvano. Zidovi su bili rađeni od pritesanog kamena, kvadera s vaplenim mortom. U kuli je bilo nekoliko razina ognjišta, što ukazuje na dugotrajnost njegove upotrebe. Na temelju novca koji je nađen u ognjištu, a i keramike, može se zaključiti da je ovaj kastrum bio u upotrebi od prve polovine 4 stoljeća. Vidin grad je na Vidojevici (kota 378 m) na platou veličine 70x90 m. Utvrđenje je bilo opasano zidom debljine oko 1,5 m rađenim od pritesanog kamena. Od gradskog platoa teren pada strmo na sve strane, a ispod je zemljani rov koji prstenasto obuhvaća utvrđenje. Na dva mjesta vide se u obimnom zidu i tragovi dviju kula. IZVOR Aleksandar Deroko: Srednjovekovni gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Beograd, 1950.
Trojanov Grad
Ostaci rimskog utvrđenja iz trećeg stoljeća. Autor: Saša Dragojević, Wikipedija |
Rimski grad na Ceru
Produkcija: B92RTV; Datum objavljivanja: 27.7.2013. Opis: Područje planine Cer (kao i obližnja planina Bukulja) jedno je od najbogatijih nalazišta kalaja u ovom delu Evrope - potvrdili su profesori sa koledža Bruklin. Njihovi stručnjaci, zajedno sa Beogradskim arheološkim institutom i uz finansijsku podršku Ministarstva kulture, sprovode istraživanje kulturno - istorijskog nasleđa i korišćenja rudnog bogatstva na ovoj planini u praistoriji. Planirano je da Trojanov grad, koji predstavlja jedno od najvećih rimskih utvrđenja na ovim prostorima, bude proglašen za kulturno dobro. Memorijalni Kompleks - Cerska Bitka
Autor: Stefan Pavic; Datum objave: 24.11.2019. Opis: Планина Цер Планина је име добила по бројним стаблима дрвета цер. Карактеристично за околину је да где год се окренете има пуно зеленила, листопадног дрвећа и ниског растиња. Цер је богат боровницама, шумским јагодама, печуркама и лековитим биљкама, а у пролеће можете видети најразличитије боје ливадског цвећа. Ако сте расположени за пешачење и планинарење као и обиласке манастира кроз цео пут ће вас водити задивљујућа историја и подсећање на славну прошлост. Praistorijsko utvrđenje na lokalitetu Šančina
Proizvodnja: Televizija Šabac; Datum objave: 30.6.2018. |
|
Na planini Cer je potekla legenda o caru Trojanu i njegovih pet kćeri Kosani, Koviljki, Vidi i Soki, po njima su gradovi i dobili imena Soko-grad, Koviljača, Vidin grad i Kosanin grad (na Ceru). Petoj kćeri se ne zna ime te se ne zna ni koji je njen grad. Trojan je u ruskim i južnoslovenskim predanjima demon ili božanstvo povezano sa rimskim imperatorom Trajanom. U narodnim pričama opisan je kao biće sa tri glave, sa kozjim ili magarećim ušima, koje se plaši sunca i kreće se samo noću. Verovalo se da dan provodi u svom zamku na planini, a da noću jaše do svojih dragana. Rusija je smatrana Trajanovom zemljom. Kad ga je jednom prilikom Sunce stiglo na putu, pokušao je da se sakrije ispod plasta sena, ali su volovi prevrnuli plast, tako da su ga Sunčevi zraci dohvatili i spržili. |
|
Planina Cer Srbija - Cer Mountain Serbia
Autor: light222333 |
Posetite planinu Cer/Explore the historical Cer mountain
Autor: Serbian Adventures; Datum objave: 14.9.2019. Opis: Ako vas zanima prirodni, kulturni i istorijski značaj planine Cer, Ana Kostadinović Kosta, pobednica konkursa za najlepši posao u Srbiji, ima novu sjajnu preporuku za vas! Obiđite najlepše planinske vidikovce i stazama starih Rimljana otiđite do Trojanovog grada. U Tekerišu se podsetite stranica istorije posvećenim Cerskoj operaciji i odajte počast srpskim herojima koji su izvojevali prvu pobedu Saveznika u Prvom svetskom ratu. |
Planina Cer
Datum objave: 16.2.2022. Autor: Stefan Pavić Opis: I tako se uputismo po drugi put na planinu Cer, zarad druženja, fiskulture ali i pravljenja ovog, nadam se, reprezentativnog videa. Nemam puno šta reći o ovoj pitomoj lepotici, a da već ne znate. Mogu samo da poručim da svratite, prošetate i uverite se sami. Reči su suvišne, a vidikovci vrede milijardu reči i zlatnih poluga. Uzivajte. Muziku sam čornuo sa YT, ali ne zato što sam lopov, već zbog toga što mi se fino uklapala u problematiku videa. |
|
Šančine, odn. Šančina (u jednini), kako su ponegdje navedene, su najviši vrh Cera. Vrh također nosi ime Todorov rt, odn. Kosanin grad - prema nazivu ostataka stare tvrđave na tome vrhu.
Ovdje se vodila bitka tijekom Cerske operacije u Prvom svjetskom ratu, koja je srpskoj vojsci donijela odlučujuću pobjedu. Hrabrost Petog puka Srpske vojske, pod zapovjedništvom majora Velimira Čekerevca ostati će zapamćena kao Prva pobjeda srpske vojske protiv austrougarske i prva saveznička (sile Antante) pobjeda u Prvom svjetskom ratu. S vrha Cera pruža se pogled na Srem/Srijem, Posavinu, Avalu, krajeve Jadar i Pocerinu, dio Valjevskih planina i Podrinje, te na sjeveroistočni dio Bosne. 
Padine Cera
Autor: Pink Flojd; Wikipedija 
Panoramski prikaz planine Cer, s kotama
Autor: Pink Flojd; Wikipedija |
Prostorna cjelina Lipove vode – Šančine, planina Cer Planinska zaravan koja se nalazi na oko 640-650 m n.v, zajedno sa Šančinama (687 m) najvišim vrhom planine Cer, čini jedinstvenu prostornu cjelinu. Zbog svoje izuzetne važnosti koju je imala tjekom Cerske bitke, Lipove vode i Šančine,upisane su kao prostorno kulturno-povijesna cjeline od izuzetnog znaenja za Republiku Srbiju. Na području Lipovih voda, okružen stablima lipe, hrastovim i bukovim šumama, nalazi se planinarski dom "Lipove vode". Pješačka ruta po Ceru
Ovo je jedna od mogućih planinarsko-pješačkih ruta po Ceru. Start je od križa na ulazu u Tekeriš (370 m), prolazak pored Trojanovog grada (607 m) do planinarskog doma "Lipova voda" (640 m) i najvišeg vrha Šančine (687 m), a odatle dalje pored Kosaninog grada (580 m) do Krstova (558 m) i nazad do planinarskog doma "Lipova voda". Dužina staze iznosi oko 15 km. Crkva i planina CER
Proizvodnja: Raf MEDIA Tim; Datum objave: 31.1.2019. |
|
Tekeriš je selo u oblasti Jadar, na jugoistočnim ograncima Cera, koje administrativno pripada gradu Loznici u Mačvanskom okrugu. Smjestilo se na cesti Šabac-Zavaka, 13 km od Zavlake i 30 km sjeveroistočno od Loznice.
U središtu naselja nalazi se spomenički kompleks posvećen Cerskoj bitci čije su se najžešće bitke vodile na prostoru ovog sela u noći između 15.-19.8.1914. Od tada je ostala izreka: Dođi švabo da vidiš šta je srpski Tekeriš! U Tekerišu se nalazi i Crkva Svetog proroka Ilije. Spomen-kosturnica na CeruSpomen-kosturnica podignuta je u znak sjećanja na herojstvo i žrtve srpske vojske u Cerskoj operaciji, 1914. godine. Otkrivena je na Vidovdan (28.6.) 1928. godine. Srbija je u toj ratnoj operaciji imala 16.304 poginula borca, a austrougarska vojska 25.000.
U Spomen-kosturnici je sahranjeno oko 3.500 srpskih vojnika kao i izginuli Česi, pripadnici 28. praškog puka, koji su s pjesmom "Hej Slaveni" krenuli prema srpskim položajima kako bi se predali. Austrijanci, u čijem sastavu su bili češki vojnici, su i desetkovali. OPIS SPOMEN-KOSTURNICE Spomen-kosturnica je izgrađena u obliku prirodne stijene visine 10 metara. U njenim temeljima su sahranjeni posmrtni ostaci poginulih ratnika. Na vrhu spomenika je orao raširenih krila, koji u kljunu drži lovorov vijenac. S prednje, zapadne strane piramide nalazi se štit sa križem, četiri ocila, krunom, datumom "18. avgust 1914 g" i tekstom "VAŠA DELA SU BESMRTNA". Na postamentu je sedam spomen-ploča s posvetama i likovima vojvode Radomira Putnika i vojvode Stepe Stepanovića. Spomenik je projektirao arhitekt Bojić. Sjeverno od kosturnice nalazi se nekadašnja kapela, u koju je nakon Drugog svjetskog rata Narodni muzej iz Šapca postavio postav o Cerskoj bici. Pred ulazom u Muzej (postav) postavljene su 1989. godine biste vojvoda Radomira Putnika, Stepe Stepanovića, Živojina Mišića i Petra Bojovića. U povodu 100. goišnjice bitke 2014. godine postavljene su i biste kralja Petra I Karađorđevića, vrhovnog zapovjednika i kasnije kralja Aleksandra I Karađorđevića. Na ulazu u kompleks je podignuta i spomen-česma od kamena s klupama i porculanskom slikom vojvode Stepe Stepanovića i mjesto sa spomen-pločom gdje je presađena breskva koja je nikla iz grla poginulog ratnika, nazvana "Vojnikova šantelija". Konzervatorski radovi su obavljeni 1964., 1989. i 2004.–2005. godine. Zakonom o zaštiti prirode, 1978. godine zaštićena je okolica Spomen-kosturnice, a Tekeriš je također proglašen znamenitim mestom 2001. godine. IZVORI WIKIPEDIJA: Spomen-kosturnica na Ceru WIKIPEDIJA: Vojnikova šantelija WIKIPEDIJA: Tekeriški peškir |
Spomen-kosturnica na Ceru
Autor: Dungodung; Wikipedija |
|
PRIČE IZ PLANINE
Priča o vojniku i breskvi: Vojnikova šantelija Vojnikova šantelija je priča o vojniku i breskvi iz vremena Cerske bitke, u kolovozu/avgustu 1914. godine. Priča koja i danas živi na Ceru i spomen kompleksu u Tekerišu, gde su pohranjene kosti nepoznatog srpskog vojnika koje su pronađene u rovu na Ceru ispod jedne breskve. Utvrđeno je da je breskva nikla iz vojnikovog grla. I breskva i vojnikove kosti s planine prenesene su u Tekeriš. Prvobitno stablo se nekoliko godina kasnije osušilo, ostarilo je, a đaci tekeriške škole zasadli su novu mladicu. Priča o vojnikovoj breskvi počinje sredinom ljeta 1914. godine, usred najveće austrougarske ofenzive na planini Cer. U predahu između najžešćih borbi bezimeni cerski vojnik sjeo je na grudobran svoga rova kako bi pojeo breskvu koju mu je poklonila djevojka. Zagrizao je, a onda ga zalutali metak pogodi, junak klonu i svali se u rov. Smrtni grč ukočio mu je vilice i cijelo tijelo, pa nepojedena breskva ostade u ustima. Suborci su ga tu i sahranili. Poslije četiri godine, u proljeće 1919. godine iz groba bezimenog srpskog vojnika nikla je mlada biljka - breskva. Bujala je i postala veliko rodno drvo. Otkriveno je tako što je iz zemlje izraslu stabljiku breskve, domaćin na čijoj je njivi iznikla, htio presaditi. Vojnikova breskva je neiscrpna inspiracija za sve umjetnike, pjesnike posebno. O ovom zavjetnom drvetu i simbolom srpske izdržljivosti svoje stihove posvetio je i književnik Ljubomir Ćorilić. Breskva je bujno cvjetala svakog proljeća i donosila dosta sočnih plodova. Mještani su je brali ali joj nikad nitko nije kidao grane niti ju lomio. Vjerovalo se da je dobro pojesti plod ove breskve – za pokoj duša svih poginulih srpskih vojnika na Ceru. |
Ima vreme za čuda nebeska |
|
PRIČE IZ PLANINE
Tekeriški peškir Tekeriški peškir (hrv. ručnik) je dio djevojačke spreme* Perside-Perse Spajić iz Tekeriša, koji svjedoči o liku i moralu srpskog vojnika u Prvom svjetskom ratu. Priča o peškiru vezana je za Prvi svjetski rat i čuvenu Bitku na Ceru. Jedan od sudionika bitke bio je i Mileta Milutinović iz sela Sedlara kod Svilajnca, kao vojnik Drugog prekobrojnog puka Kombinovane divizije. U noći 14/15.8.1914. godine, tijekom borbe s dosta brojnijom 21. austrougarskom Landver divizijom, bio je ranjen gelerom u obje noge. Teško ranjen, u povlačenju uspio je stići do kuće Tihomira Stevanovića, koja je bila bez ukućana. Kako bi se previo i spisao život, otvorio je sanduk s djevojačkom spremom i s dva peškira previo noge. Poslije ranjavanja Mileta se oporavio i nastavio borbu, prešao Albaniju i sudjelovao na probijanju Solunskog fronta. Nakon rata vratio se kući u rodno selo, sačuvavši jedan peškir. Još za vrijeme rata raspitivao se za sudbinu Stevanovića i Spajića, kako bi vratio peškiro i saznao je da djevojka iz čije je spreme uzeo peškire umrla od tuberkoloze, prije udaje. Prilikom obilježavanja šezdesete godišnjice Cerske bitke, posjetio je Tekeriš i poklonio peškir muzeju "Cerska bitka", koji ga je predao mjesnom uredu, da bi se 1975. godine našao u Narodnom muzeju u Šapcu, u čijoj se stalnoj postavci nalazi i danas. *Devojačka sprema (djevojačka oprema) je naziv za odjeću koju djevojka priprema za udaju i koju nosi sa sobom u novi dom.
|
Vjerna kopija peškira/ručnika koji se nalazi u muzeju "Cerska bitka" u Tekerišu
Izgled peškira: Peškir predstavlja tipičan primer tkanog peškira iz Pocerine, s početka 20. stojeća, kao dijela djevojačke spreme. Tkan je tankim nitima lana i pamuka i na oba kraja ukrašen je crveno-žutim položenim linijama i cvjetovima. S jedne strane izvezeno: "Persa Spajića đevojka", a s druge "Dobro jutro dobri domaćine, sretan ti praznik". Obrubljen je čipkom, gdje je zadnji red heklan crnim koncem, što nije karakteristično za spremu djevojke. U tkanju je dužine 220 cm, a s obostranom čipkom dužina mu je 250 cm. Autor fotografije: Ванилица; Wikipedija |
Karta biciklističke ture Cer-Iverak
Izvor: Biciklo.rs |
POGLEDAJ:
Biciklistička tura Cer - Iverak, na Biciklo.rs |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: papaczg@hotmail.com INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|