|
|
PERIPANONSKE ODN. PREDDINARSKE PLANINE > Petrova gora
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Mali Petrovac, 512 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.3123, 15.8069
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Mali Petrovac, 512 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.3123, 15.8069
|
|
UvodPetrova gora je niže gorje u središnjoj Hrvatskoj, uz istočni rub Unsko-koranske zaravni i na sjeveroistočnom rubu Kordunskog krša. Kako se nalazi u prijelaznom prostoru iz dinarskog u panonski prostor, gledajući iz perspektive panonskog prostora, uvrštavaju ga često i u rubno panonsko gorje. Administrativno se nalazi na prostoru Karlovačke županije. Pruža se smjerom sjeveroistok–jugozapad, duljine 25 km.
Akademik Roglić kordunski prostor naziva ocjeditim vapnenačkim i dolomitskim ravnjacima kroz koje protječe Korana, a kao izuzetak spominje Petrovu goru, koja je sastavljena uglavnom od starih škriljevaca. Veći dio Petrove gore na grebenu i sjevernim padinama je građen od paleozojskih silikata, a samo niže jugozapadne padine pokriva vapnenački krš. Po nastanku je to uglavnom starija geološka formacija, pa je razmjerno bogata vodom, zbog čega je njezin reljef razveden, s brojnim zrakastim grebenima i dubokim prodorima na dnu kojih teku brojni potoci. Petrovac, najviši vrh Petrove gore, prostrana je šumovita visoravan s dva neznatno istaknuta vrška podjednake visine (Veliki i Mali Petrovac). Dugotrajni kontinuitet naseljavanja Malog Petrovca potvrđen je arheološkim istraživanjima tijekom kojih su pronađeni prapovijesni (11. – 9./8. st. pr. n. e.) i rimski (1. – 4. st..n. e.) nalazi. Vršni je plato bio naseljen i tijekom ranog srednjeg vijeka. Kako je planina pokrivena obilnom vegetacijom, u izletničko-planinarskom smislu ona ne pruža mnogo vidika. Sa spomenika na Petrovcu, visokom 37 m i s napuštenog komunikacijskog tornja na Magarčevcu, pružao se najbolji pogled na neposrednu okolicu i na dobar dio središnje Hrvatske, Gorskog kotara, pa i Slovenije, te sjeverozapadne Bosne. Petrova gora jedan od najljepših i najbolje očuvanih gorskih šumovitih krajobraza u Hrvatskoj, izuzetno je stanište velikog broja biljnih i životinjskih vrsta. Radi bogate biološke raznolikosti središnji dio Petrove gore zaštićen je 1969. godine kao značajni krajobraz. Kulturno-povijesne znamenitosti (pavlinski samostan sv. Petra, Spomenik revoluciji Vojina Bakića i dr.), te rekreacijsko-edukativni sadržaji (planinarska obilaznica Petrova gora, ornitološki park Petrovac i dr.) objedinjeni su unutar Turističkog centra Petrova gora sa središtem u lovačkom domu Muljava. Rekreativno-edukacijski sadržaji su Planinarska obilaznica Petrova gora, poučna staza "Rimski put", poučna staza za osobe s posebnim potrebama "Kraljev put", ornitološki park Petrovac, mini zoo vrt na Muljavi, streličarstvo i streličarska 3D staza “Petrova gora”, jahanje i vožnja biciklom. Ishodište putova i staza je lovački dom Muljava. ENGLISH SUMMARY: Petrova goraPetrova Gora ("Peter's Mountain") is a mountain range in central Kordun. It is located in Karlovac County, Republic of Croatia. It spreads in northeastern-southwestern direction, 25 km long. In the past, the mountain was called as Slatska Gora until 1445, and only from 1536 as Petrova Gora. The latter name was in honor of the Croatian King Petar Snačić who died in the Battle of Gvozd Mountain. The traditional Croatian historiography identified the Gvozd Mountain with Petrova Gora, though there are some opinio that the possible location of the battle was in the Kapela mountain in central Croatia. It is an old geological formation, which means that it is relatively rich in water and especially in forest vegetation. This also implies a certain mountaineering restraint because it lacks broad visibility, but there is also a large identification of reliefs with numerous significant reefs and deep ravines enriched with numerous streams. It composed of Paleozoic and Mesozoic rocks. The 37 meter high memorial on Veliki Petrovac was built after the World War II. On May 6, 1946, the foundation stone was laid. Construction began only after 34 years, in mid 1980s, according to the original plans of the sculptor Vojin Bakić. The monument opened on October 4, 1981. The monument is a masterpiece of monumental commemorative sculpture of its time and highlights the role of Petrova Gora in the antifascist struggle in this region. ImeU srednjem vijeku Petrova gora se nazivala Gvozd što ja arhaični hrvatski naziv za gustu šumu (njem. Urwald, engl. rainforest). Nakon velikog boja između mađarske i hrvatske vojske pod vodstvom kralja Petra Svačića (Snačića), vjerojatno na Petrovoj gori je poginuo posljednji hrvatski kralj Petar Svačić-Krešimirov (unuk Petra Krešimira IV.), pa je zato po njemu ta gora dobila ime Petrova gora.
Do 1445. gora se nazivala i Slatska gora, a ostali stariji nazivi su Zlat i Patur gozdia. 
Žig s logtipom Planinarske obilaznice Petrova gora
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Petrove gore
Oglašavajte ovdje:
|
|
Na Malom Petrovcu Pogled s obronaka Malog Petrovca prema Velikom Velebitu i cesti koja vodi do spomeničkog kompleksa na Velikom Petrovcu. |
ZEMLJOPIS
|
Petrova gora i Zrinska gora, pogled iz zraka
Autor: Wild Balkans Datum objave: 21.12.2023. Opis. Petrova gora se nalazi u Karlovačkoj županiji, Republika Hrvatska. Pruža se smjerom sjeveroistok–jugozapad, duljine 25 km.Najviši vrh zove se Veliki Petrovac i visok je 512m. Nekad se ta gora nazivala Gvozd što znači šuma. Nakon velikog boja, nazvanog Bitka na Gvozdu, između ugarske vojske na jednoj strani i hrvatske vojske na drugoj strani, na toj gori poginuo je posljednji hrvatski kralj Petar Svačić, te je po njemu ta hrvatska gora dobila ime Petrova gora.Jedna od zanimljivosti je i spomenik ustanku naroda Banije i Korduna podignut na Petrovcu, najvišem vrhu Petrove gore. Autor spomenika je kipar Vojin Bakić. Izgradnja spomenika završena je 1982. godine.Prema nastanku to je stara geološka formacija što znači da je razmjerno bogata vodom i specifičnom ponajprije šumskom vegetacijom. Spomenik na Malom Petrovcu, visok 37 m te napušteni komunikacijski toranj na Magarčevcu, koji bi lako mogao postati planinarskom piramidom, osiguravaju izvrstan pogled na neposrednu okolicu, ali i na dobar dio središnje Hrvatske, Gorskog kotara, pa i Slovenije, a naročito sjeverozapadne Bosne.Petrova gora predstavlja jedinstven šumski ekosustav čija je glavna odlika velika stabilnost i trajnost. Ovaj brdski masiv je izuzetno stanište za veliki broj biljnih i životinjskih vrsta. Zrinska Gora je gorsko područje u Republici Hrvatskoj, u Sisačko-moslavačkoj županiji, a prostire se na preko 30.000 hektara na teritoriju između gradova Gline, Petrinje i Hrvatske Kostajnice, te općina Dvor i Donji Kukuruzari. Zrinska gora čini jednu od prepoznatljivih prostornih cjelina Sisačko – moslavačke županije, a zahvaća glavninu njezina južnog dijela. Izgrađena je od uzvisina ili kosa od kojih su najvažnije Šamarica, Anđelina kosa, Popov gaj, Vješala, Kobiljak i Vratnik.Najvisi vrh zove se Piramida i visok je 617m.Pojmovi "Zrin", "Zrinzka Planina" i "Zrinzko Polie" upisani su već u kartama Stjepana Glavača iz 1673.g te Johanna Weikharda Valvasora iz 1689. godine. U oba slučaja, pojam "Zrinzka Planina" odnosi se na pounjsku stranu današnje Zrinske gore.egetacija je u uskoj je vezi s geološkom podlogom, reljefom, klimom, te tlom. Područje Zrinske gore pokriveno je prostranim kompleksima šuma u državnom vlasništvu, dok se privatne šume nalaze uz naselja. Ovim područjem dominiraju tri tipa šume: bukove šume, šume hrasta kitnjaka i graba i šume hrasta kitnjaka i kestena. Preostalu površino, najvećim dijelom, čine travnjaci, livade i pašnjaci. |
PRIRODA
Petrova gora predstavlja jedinstven šumski ekosustav čija je glavna odlika velika stabilnost i trajnost. Ovaj brdski masiv je izuzetno stanište za veliki broj biljnih i životinjskih vrsta.
Biljni svijetPretežni dio šumske vegetacije čini pojas brdskih bukovih šuma (Lamio-orvale Fagetum), oko 75%. Drugi po važnosti je tip šume hrasta kitnjaka i običnog graba (Querco-Carpinetum), te zajednica hrasta kitnjaka i pitomog kestena. Pored edifikatora, bukve (Fagus sylvatica), hrasta kitnjaka (Quercus petraea), običnog graba (Carpinus betulus) i pitomog kestena (Castanea sattiva) kao prateće drvenaste vrste javljaju se gorski brijest (Ulmus glabra), javori (Acer pseudoplatanus i Acer platanoides), obični jasen (Fraxinus excelsior), klen (Acer campestre), divlja trešnja (Prunus avium), crna jova (Alnus glutinosa), cer (Quercus ceris) i druge. Vrlo bogati sloj žbunja sačinjavaju vrste iz rodova Corylus, Pyrus, Crataegus, Vaccinium, Sambucus, Daphne sp. i druge.
Posebnu specifičnost prizemnom sloju daje vrlo veliki broj Ilirskih vrsta koje su endemi sjeverozapadnog Balkana velika mrtva kopriva (Lamium orvala), volujsko oko (Hacguetia epipactis), kranjski bijeli bun (Scopolia carniolica), kranjska mlječika (Euphorbia carniolica), mišje uho (Omphalodes verna), mnogolisna režuha (Cardamine polyphylla), i druge. 
Razvoj izdanka iz sjemena drveta (bukvica)
Životinjski svijetOptimalan sastav šumskih zajednica, obilje vode i hrane tijekom cijele godine, dovoljno livadnih i pašnjačkih površina te relativan mir u šumi stvaraju idealne stanišne uvjete za veliki broj životinjskih vrsta.
U Petrovoj gori su u vecem broju zastupljene vrste iz reda Artiodactila srna (Capreolus capreolus) i divlja svinja (Sus scrofa). Od grabljivica iz reda Carnivora divlja mačka (Felix sylvestrys), jazavac (Meles meles), kuna zlatica (Martes martes), kuna bijelica (Martes fiona), lasica (Mustela nivalis), lisica (Vulpes vulpes), iz reda Rodentia vjeverica (Sciuris vulgaris) i sivi puh (Glis glis) te zec (Lepus europeaus) iz reda Lagomorpha. Posljednji primjerak vuka na Petrovoj gori odstrijeljen je 1960-ih godina. No, nakon što se zakon promijenio i od kada je vuk zaštićena životinja, vuk se počeo rapidno množiti i naseljavati područja u kojima nema prirodnih neprijatelja, te je zabilježen i njegov povratak na Petrovu goru (Izvor: 2017.) Predstavnici klase Aves, odnosno ptica, su jastreb kokošar (Accipiter gentilis), kobac ptičar (Accipiter nisus), škanjac mišar (Buteo buteo), sova šumska (Strix aluco), vrana siva (Corvus corone cornix), svraka (Pica pica), šojka kreštalica, fazan (Phasianus colchicus), ćuk (Otus scops), divlja grlica (Streptopelia turtur) i mnoge druge. Posebnost Petrove gore predstavlja veliki broj jestivih gljiva koje se mogu sakupljati tijekom čitave godine. 
Informativne table na Poučnoj stazi i u Ornitološkom parku Petrovac govore i o fauni Petrove gore
Zaštita prirodeZaštićeno područje "Značajni krajobraz Petrova gora – Biljeg" proglašeno je 1969. godine. To je područje u cijelosti prekriveno šumom, nema izraženih stjenovitih vrhova niti većih otvorenih prostora, a u nizinu prelazi postupno kroz pojas brežuljkastog terena. Uz šume se ističu i očuvane potočne doline. Zauzima područje od oko 2.929,44 ha
Ciljevi očuvanja: Kompaktnost i prirodni sastav šumskih zajednica, krajobrazne vrijednosti, potočne doline. Opis područja: Područje očuvanih krajobraznih vrijednosti vršnog dijela Petrove gore s istaknutim vrhovima, potočnim dolinama, te kulturno-povijesnim vrijednostima. Zaštita je proglašena 1969. godine Rješenjem SO Vrginmost. Najvažnija prirodna obilježja područja su očuvani i kompaktni šumski predjeli ispresijecani potočnim dolinama. U južnom dijelu prevladavaju šume hrasta kitnjaka i pitomog kestena, dok sjeverne obronke Petrove gore obrastaju bukove šume s prisutnošću običnog graba. Osim prirodnih vrijednosti područje Petrove gore značajno je i sa stajališta kulturnopovijesnih vrijednosti (II. Svjetski rat, NOB). Područje Biljega predstavlja izolirani šumski predjel u kojem se uz krajobrazne vrijednosti također ističe i kulturnopovijesna baština (II. Svjetski rat, NOB). |
Lovac na bilje S01E07
Autor: Preživljavanje Hrvatska Datum objave: 26.1.2019. Opis. Preživljavanje u divljini Smjernice za lakše snalaženje u prirodi Petrova gora prvi park tamnog neba u Hrvatskoj Nakon više astronomskih aktivnosti koje se od 2007. godine provode na Petrovoj gori u organizaciji astronomskog društva "Beskraj", značajni krajobraz Petrova gora i Biljeg službeno je 2019. godine proglašen Međunarodnim parkm tamnog neba prema kriterijima Medunarodne udrue za tamno nebo - International Dark-Sky Association (IDA) - kao prvi park te vrste u Hrvatskoj, i jedan od samo 15 takvih parkova u Europi u vrijeme njegova proglašenja. POVEZNICA: Stranica Astronomskog društva "Beskraj" 
Napomena Na žalost, ni godinu dana od proglašenja prvog Međunarodnog parka tamnog neba u Hrvatskoj na Petrovoj Gori nedaleko od Zagreba državna tvrtka Odašiljači i veze (OIV) postavila je u njegovom središtu toranj s blještavom rasvjetom koja je potpuno uništila sam smisao njegova imena i postojanja. PROČITAJ VIŠE JARIĆ DAUENHAUER, Nenad: Državna firma uništila rijedak park nedaleko od Zagreba, znanstvenici u šoku. Index.hr, 19.9.2020. |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Povijesni pregled
|
|
Srednji vijek
|
|
|
20. stoljećeDrugi svjetski rat
Od Drugog svjetskog rata do danas
|
Devastirani spomenik na Velikom Petrovcu
|
Pripadnici Hrvatske vojske na Petrovoj gori, u akciji "Oluja" 1995. godine
|
|
Na poučnoj stazi
Poučna staza "Rimski put" je uređeni šumski put s informativnim tablama, po obroncima iznad područja Muljave. |
PO GORSKOM PODRUČJU
|
Iz Vojnića do vrha Petrove gore vodi široka asfaltna cesta. Do Vojnića se može doći županijskim cestama iz Karlovca i Siska. Za planinarske uspone idealno ishodište je lovački dom "Muljava", do kojega se stiže cestom Vojnića, dolinom riječice Velike Radonje. Isto je cestom daje moguće nastaviti prema vrhu Petrove gore.
Najbolji način obilaska i upoznavanja brdskog područja Petrove gore i njezinih prirodnih i kulturno-povijesnih vrijednosti i objekata je obilazak dionicama ili cijelom trasom Planinarske obilaznice Petrova gora. Do vršne zaravni je moguće doći i asfaltnom cestom iz smjera Vojnića, preko dolinom Velike Radonje i lovačke kuće "Muljava". Iznad lovačke kuće "Muljava" nalaze se i poučna staza, te staza za osobe s posebnim potrebama. Planinarska obilaznica sastoji se od dvije staze crvene i zelene, u trajanju od po 4 sata. Obje počinju i završavaju upravo na Muljavi. Crvena staza ide uz Veliku Radonju na Centralnu partizansku bolnicu pa se preko Magarčevca i Malog Velebita vraća na Muljavu. To je staza koja osim spomen područja oko bolnice uglavnom vodi po šumama i šumskim cestama pa je pogodna željnima mira i zelenila. Zelena staza najprije ide poučnom stazom, nastavlja rimskim putom na plato Petrovca i tu obilazi povijesne lokacije na Velikom i Malom Petrovcu, a spušta se i do Kraljeva groba, legendarnog mjesta pogibije kralja Petra Svačića. Redoslijed obilaska lokacija na Petrovcu je slobodan. Staza dalje silazi sa vrha pored ceste u smjeru Magarčevca ali se prije njega spaja sa trasom Crvene staze i preko Malog Velebita vraća na Muljavu. Budući je ovo registrirana planinarska obilaznica dnevnik obilaznice može se nabaviti na Muljavi, na svih 8 kontrolnih točaka su metalni žigovi (ponijeti jastučić za žigove), a ispunjeni dnevnik može se na Muljavi i predati. Ovjereni dnevnik i prigodno priznanje PD Šumar šalje poštom. 
Planinarska obilaznica Petrova gora - karta i kontrolne točke
Kontrolne točke obilaznice: 1. Muljava; 2. Partizanska bolnica; 3. Magarčevac (480 m); 4. Mali Velebit (420 m); 5. Rimski put; 6. Veliki Petrovac - spomenik (507 m); 7. Kraljev grob; 8. Mali Petrovac - samostan (512 m) Izvor: PD "Šumar", Zagreb |
Planinarska obilaznica Petrova gora TEHNIČKI PODACI Godina osnutka: 2007. Upravljač: PD Šumar Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2 10000 Zagreb PD Šumar, Zagreb E-mail: [email protected] Vrsta obilaznice: vezna - osmica Kontrolne točke obilaznice 1. Muljava 2. Partizanska bolnica 3. Magarčevac (480m) 4. Mali Velebit (420m) 5. Rimski put 6. Veliki Petrovac - spomenik (507 m) 7. Kraljev grob 8. Mali Petrovac - samostan (512 m) Duljina puta: 27 km Vrijeme potrebno za obilazak: 8 -9 sati Vrsta priznanja: privjesak Zemljovidi: skica obilaznice je otisnuta u dnevniku obilaznice, trasu obilaznice moguće je vidjeti i preuzeti na web stranici: www.pdsumar.hr/petrova_gora Dnevnik: dnevnik je moguće naručiti pismom na adresu PD Šumar, ogranak Karlovac, a kupiti ga je moguće na recepciji Muljave; u cijeni dnevnika uključen je privjesak obilaznice. 
Logo Planinarske obilaznice Petrova gora
|
Dolina potoka Velika Radonja
Dolina Velike Radonje zapadno od Muljave
Muljava, lovački dom, izletište i parkiralište
Bukove šume na području Muljave
|
Muljava
KOORDINATE: 45.3180578,15.7758573 Lovački dom "Muljava" (245 m) je najčešće ishodište za izlete po Petrovoj gori. Nalazi se 33 km udaljen od Karlovca, u dolini potoka Velika Radonja, okružen bukovom šumom. Kod doma Mala Radonja utječe u Veliku Radonju. Dom je od 1995. godine bio zapušten i devastiran, a obnovljen je 2006. godine. Dom je stalno otvoren i pruža mogućnost noćenja (25 ležajeva) i prehrane. U njemu su i dvije sale za sastanke (manja za 30 osoba, i veća za 80-100 osoba). U sklopu doma je velika terasa s roštiljem koja prima 150 ljudi dok je za velike fešte rezervirana nadstrešnica sa šankom koja može primiti 450 osoba. Tu se nalazi i oveće parkiralište i suvenirnica. Ispred doma nalazi se drveni spomenik hrvatskom kralju Petru Svačiću, rad Damira Pavelića, zaposlenika Hrvatskih šuma, zatim dječje igralište te vlakić od drveta kojeg su izradili djelatnici Hrvatskih šuma kao spomen na uskotračnu željeznicu koja je nekoć prometovala ovim krajem. U domu se mogu iznajmiti bicikli. U njegovoj neposrednoj blizini je i streličarski poligon za rekreativno gađanje u mete i balone. Od doma moguće je koristiti staze Planinarske obilaznice Petrova gora, stazu za invalide "Kraljev put", te Poučnu stazu "Rimski put".. "Kraljev put", poučna staza za osobe s posebnim potrebama
Stotinjak metara iz Muljave građena je i uređena staza prilagođena za kretanje u kolicima, ili za slijepe i slabovidne osobe. Zanimljivo ju se obići jer se na malom prostoru saznaje podosta o šumskom tlu i geologiji, vodama, klimi, drveću i šumi, ekosustavu i životinjskom svijetu Petrove gore, sve na poučnim tablama uz samu stazu.Posebno je zanimljiva audiovizualna tabla koja je posebno zanimljiva najmlađima jer pritiskom na ploču djeca mogu naučiti glasove određenih ptica i životinja. Dolina Velike Radonje
Južno od Lovačkog doma ispod velikih nadstrešnica moguće je prošetati dolinom potoka Velika Radonja, koji teče kroz same nadstrešnice, a odmah iznad njih mala brana čuva još manje jezerce. Ovdje se nalaze autohtone seljačke kuće iz ovog kraja, koje su ovamo preseljene iz okolnih sela (bungalovi, mogućnost noćenja). Tek malo dalje mali mostić preko potoka vodi u kanjon još manjeg potočića (planinarska staza vodi dalje na vrh Velebit). Šetači mogu dalje cesticom dublje u dolinu do lovačke čeke ili još dalje. Šetnja dolinom Velike Radonje: 10-30 minuta 
Drveni spomenik Petra Svačića u Muljavi
|
Obilazak Zelenom stazom
|
Od doma Muljava do vrha Petrove gore postoje dva puta koji su dionice Planinarske obilaznice. Za uspon je pogodnija varijanta po Rimskom putu, koja počinje lijevo od doma.
Od Muljave do Velikog Petrovca preko Poučne staze "Rimski put" Obilazak Zelenog, odn. sjevernog kruga planinarske obilaznice Petrova gora, obično se započinje od Muljave, preko poučne staze i nastavlja Rimskim putom prema povijesnom kompleksu na Velikom Pertovcu, na vršnom dijelu Petrove gore. Staza započinje iza lovačkog doma Muljava, gdje se nalazi prva informativna tabla poučne staze. Nakon 30 minuta laganog uspona poučnom stazom stiže se do šumske ceste, koja ide trasom nekadašnjeg put iz rimskog razdoblja, po čemu je on nazvan Rimski put. Markirana staza prati šumsku cestu koja ide nižim grebenom, položenim terenom u smjeru istoka, sve do padine vršne zaravni. Ovdje staza skreće sa šumske ceste, i nastavlja strmijim usponom, sve do spomeničkog kompleksa na Velikom Petrovcu. Vrijeme uspona 1:45 h Od Muljave do Velikog Petrovca najkraćom varijantom Nešto kraća varijanta uspona na Petrovac je obilježenom planinarskom stazom, koja počinje na cesti 150 m istočno od Lovačkog doma Muljava, na invalidskoj stazi. Ona se nastavlja se usponom do Rimskog puta i nastavlja po toj poučnoj stazi. Kod poučne table KT 5 odvaja se desno (istok), a potom nastavlja (45') trasom rimskog puta na sam plato Petrovca, cijeli putem kroz guste bukove šume. Na Petrovac izbija u podnožju spomenika revolucije Vojina Bakića (V. Petrovac, 507 m). Trajanje uspona ovom varijantom, od Muljave, preko KT 5 i Velikog Petrovca do Petrovca je oko 1:30 h. |
|
Šumska poučna staza "Rimski put"
|
Poučna staza "Rimski put" je uređeni put kroz šumu po obroncima iznad područja Muljave.
Poučna staza na svojim informativnim tablama prikazuje općenite teme ekologije planeta, prilagođeno svim dobnim skupinama, za turiste, rekreativce i organizirane grupe, a osobito za učenike osnovnih i srednjih škola. Nazvana je “Rimski put” jer je u njenoj blizini prolazila trasa staroga rimskog puta koji je preko vrha Petrove gore vodio u rimske toplice, današnje Topusko, i dalje do Siska, rimske Siscije. Poučna staza je kružnog oblika duljine 2600 m. Nadmorska visina staze kreće se od 230 do 320 metara. Staza počinje i završava kod lovačkog doma “Muljava”. Na stazi se nalazi 12 informativnih tabla, 2 ulazne koje sadrže opis i kartu staze, te 6 jednostranih i 4 četverostrane tematske table (tzv. “Čardak” table u spomen na čardake koji su se prostirali ovim područjem u vrijeme Vojne krajine, a služili su kao stražarnice na granici prema Turskom Carstvu). Tematske poučne table su slijedećih sadržaja: 1. Građa planeta Zemlje; 2. Litosfera; 3. Pedosfera; 4. Hidrosfera; 5. Biosfera; 6. Atmosfera; 7. Biološka raznolikost; 8. Hranidbeni lanac; 9. Prirodni resursi; 10. Otpad. Počinje odmah sa terase kuće stepenicama na sjever, kroz šumu se diže do starog rimskog puta, a potom spušta dolinom potočića i vraća na Muljavu stazom prilagođenom za invalide. Staza prolazi kroz šume bukve, hrasta kitnjaka i pitomog kestena. Nije preteška za obilazak većinom ide ravnim dijelovima. Ima nešto blažih uspomena u prvom dijelu, a u posljednjem dijelu se spušta s 320 na 250 m. Na stazi se nalazi jedan prijelaz preko potoka gdje je sagrađen viseći mostić. Uz stazu su postavljene drvene klupe i stolovi. Kod informativne table s temom biosfere nalazi se šumska učionica za terensku nastavu učenika. Obilazak staze moguć je laganom šetnjom za sat i 15 minuta. Staza je obilježena posebnim modificiranim planinarskim markacijama – žuti kvadrat na crvenom kvadratu. Obilazak poučne staze: 1,15 h 
Poučnom stazom. između Muljave i Rimskog puta
Kod informativne table s temom biosfere nalazi se šumska učionica za terensku nastavu učenika
|
Putokaz na početku staze kod Lovačkog doma
Poučna staza je obilježena posebnim modificiranim planinarskim markacijama – žuti kvadrat na crvenom kvadratu.
Karta Poučne staze na prvoj informativnoj tabli
|
|
Monumentalni spomenik na Velikom Petrovcu
Spomenik je arhitektonsko-plastično djelo, izrađeno od armiranog betona i obloženo pločama od nehrđajućeg čelika. Osim što je svojim dimenzijama i visinom od 37 metra, predstavljao monumentalni spomenik, u njegovoj je unutrašnjosti bio uređen muzej. |
Veliki Petrovac (507 m)
|
Vršno područje Petrove gore prostrana je šumovita zaravan s dva neistaknuta zaobljenja podjednakih visina, vrhovima Veliki i Mali Petrovac. Naziv Petrovac vršna je zaravan dobila prema bivšem samostanu sv. Petra.
Najveći dio kulturno-povijesne baštine nalazi se u obuhvatu najvišeg vrha Petrovca: ostaci rimske i srednjovjekovne ceste; arheološki ostaci rimske utvrde, templarskog pa pavlinskog samostana i čardaka Vojne krajine; pretpostavljeno mjesto pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra (Svačića) “Kraljev grob”; spomenik partizanskim i civilnim žrtvama 2. svjetskog rata. 
Pogled prema Malom Petrovcu sa spomenika na Velikom Petrovcu
|
OBILAZNICOM - ZELENA STAZA Od Velikog Petrovca prema jugu Od Velikog Petrovca moguće je nastaviti do lokacije Kraljev grob. Od spomenika treba sići stepeništem i cesticom do parkirališta, potom u smjeru jugoistoka, markiranom stazom, koja slijedi šumsku cestu. Od Kraljeva groba drugom stazom, kroz šumu u smjeru sjeverozapada lagano se uspinje prema Malom Petrovcu. Također je od Velikog Petrovca laganom šetnjom kroz stazu koja ide po vršnoj zaravni, moguće direktno doći do Malog Petrovca. Od Malog Petrovca planinarska obilaznica nastavlja u smjeru jugozapada, prema Magarčevcu. Nakon spusta padinom Malog Petrovca, obilježena staza prolazi paralelno s asfaltnom cestom koja povezuje Vojnić s vrhom Petrove gore. Stigavši na područje vrha Veliki Velebit, jedan se odvojak spušta preko Malog Velebita na Muljavu, a staza dalje nastavlja prema Magarčevcu. |
Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna
|
Na Velikom Petrovcu nalazi se zapušten monumentalni spomenik i memorijalni centar službenog naziva "Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna". Spomenički kompleks je rad akademskog kipara Vojina Bakića, čiju su ideju realizirali arhitekti Berislav Šerbetić i Tomislav Odak.
Veliki Petrovac je bio bilo poprište jedne od epizoda Drugog svjetskog rata, kada je oko 300 seljaka, pripadnika lokalnog srpskog stanovništva, naoružanih samo roguljama, izginulo napadajući ustaše utvrđene na vrhu, za vrijeme proboja obruča na Petrovoj gori 1942. godine. Ideja o izgradnji spomenika na Velikom Petrovcu potječe još nakon završetka Drugog svjetskog rata, te je 6.5.1946. položen kamen temeljac. No, s izgradnjom se započelo tek nakon 34 godine, sredinom 1980. godine prema idejnom rješenju kipara Vojina Bakića, koji je nakon izgradnje spomenika kod Kamenske (Slavonija) još jednom, 1970. godine, osvojio natječaj i za ovaj veliki projekt na Petrovoj gori. Projekt je predviđao podizanje spomenika narodu Banije (Banovine) i Korduna, koji su bili jedno od većih ustaničkih antifašističkih žarišta u Hrvatskoj, te u spomen velikim stradanjima tamošnjeg srpskog stanovništva u vrijeme postojanja tzv NDH. Bakić je ovaj spomenik podizao cijelo desetljeeće, sve dok konačno nije bio završen 1982. godine. Službeno otvorenje spomenika bilo je 4.10.1981. godine. Spomenik je remek djelo monumentalne komemorativne skulpture svojeg doba i naglašava veličinu Petrove gore u antifašističkoj borbi na tom području. Spomenik je arhitektonsko-plastično djelo, izrađeno od armiranog betona i obloženo pločama od nehrđajućeg čelika. Osim što je svojim dimenzijama i visinom od 37 metra, predstavljao monumentalni spomenik, u njegovoj je unutrašnjosti bio uređen muzej u kojem se nalazila stalna postava vezana uz Narodnooslobodilačku borbu ovog kraja, dok je oko spomenika bio uređen rekreacijski kompleks. Zbog muzeja, spomenik je imao edukativno-izložbenu funkciju. Na vrhu spomenika nalazi se vidikovac s kojeg puca pogled prema Sloveniji, Bosni i Zagrebu. Akademik Tonko Maroević napominje (Maroević, 1998.) da je Bakiću za inspiraciju poslužila skulptura Razrezane površine, čime je zapravo želio reći da je to bio Bakićev svojevrstan "korak unazad", jer je uzor za spomenik pronašao u vlastitom djelu iz 1970-ih. Kako je već početkom 1980-ih Bakić osjetio zamor u svome stvaralaštvu, tako da je to bio i jedan od razloga traženja uzora u starijoj skulpturi. Nakon 1991. spomenik i spomen-kompleks su zapušteni, muzej je nakon 1995. devastiran, a i do dan danas traje oštećivanje spomenika. Ljudi skidaju i odnose skupocjenu oplatu od nehrđajućeg čelika, dok lokalna i državna vlast ne provodi nikakve sankcije protiv počinitelja, unatoč prosvjedima antifašističkih udruga. Kolovoza/avgusta mjeseca 2011. godine, u Hrvatskoj je pokrenut "Apel za obnovu sedam kapitalnih spomenika NOB-u", lista na kojoj se našao i ovaj spomenik. Na vrhu spomenika je neplanski postavljen odašiljač poduzeća "Odašiljači i veze d.o.o.", što dodatno narušava njegov izgled. IZVORI MAROEVIĆ, Tonko: Vojin Bakić. Globus, Zagreb 1998., 40. str. MATIĆ, Dušan: Vojin Bakić, moj prijatelj. Euroknjiga, Zagreb 2007., 59. i 115. str. WIKIPEDIJA: Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna 
Motiv iz unutrašnjosti spomenika
Devastirana unutrašnjost spomenika
|
Fotografija spomenika iz 1980. godine
Arhivske fotografije spomenika
Spomenik na Petrovoj gori; vidikovac na 37 metru građevine
Prilaz spomniku
Arhitektonski presjek spomenika
Zanimljivosti Fotografija spomenika na Petrovoj gori, nalazi se na naslovnici debitantskog studijskog albuma Unknown Mortal Orchestra, američko-novozelandske rock skupine Unknown Mortal Orchestra. |
Ornitološki park Petrovac
|
Nedaleko od Velikog Petrovca, na prostoru Malog Petrovca, najviše točke Petrove gore, 2009. godine, uređen je, s edukativno-turističkom namjenom,
Ornitološki park Petrovac koji se sastoji od 9 edukativnih ploča, promatračnice za promatranje ptica, lokve za pojilo ptica, kućice za gniježđenje te hranilice. Prostire se na 13,6 hektara kojima dominiraju stabla hrasta, bukve i graba, idealna za ptičja staništa. U parku je označeno više od 2000 metara poučnih staza, postavljeno 9 edukativnih ploča uređena lokva za pojilo ptica i izgrađena promatračnica za promatranje ptica, kućice za gniježđenje i hranilice. |
Informativna tabla u Ornitološkom parku Petrovac
|
Vrh Mali Petrovac (512 m)
Vrh Mali Petrovac na kojem se nalazi informativna ploča i stup s obilježjem vrha.
Najviši vrh Petrove gore je Mali Petrovac (512 m). Međutim, u mnogim izvorima dolazi do miješanja Maloga s Velikim Petrovcem (507 m) - tako je na nekim kartama na mjestu Maloga Petrovca upisan Veliki, a u nekim tekstovima pogrešno se navodi kako su ostaci pavlinskog samostana na "Velikom Petrovcu". Do miješanja dolazi jer su Veliki i Mali Petrovac dva neistaknuta zaobljenja, podjednakih visina, na prostranoj šumovitoj vršnoj visoravni, te zbog činjenice kako je Mali Petrovac, iako imenom "mali", ipak par metra viši od Velikog Petrovca. Kako je vrh obrastao šumom, s njega nema vidika.
U blizini vrha nalazi se ruševina pavlinskog samostana koji je sagrađen na temeljima ranije rimske utvrde. Zbog čestih upada Turaka u to područje već je u 14. stoljeću bio napušteno, a pavlini su se preselili u novi samostan u Kamenskom. |
Astronomski skup Petrova gora Star Party Zbog svoje udaljenosti od većih urbanih zona i dobre pristupačnosti, Petrovu goru od 2006. redovito pohode astronomi amateri, uglavnom iz Zagreba i okolice. U organizaciji astronomskog društva Beskraj, od 2007. se krajem ljeta organizira susret astronoma amatera koji se naziva Petrova gora Star Party (PGSP). PGSP se odvija svake godine krajem kolovoza (VIII) ili tijekom rujna (IX), kada je razdoblje mladog Mjeseca. Astronomi se okupljaju na vrhu Mali Petrovac, na velikom parkiralištu podno spomenika. Petrova gora pruža jedno od najtamnijih mjesta za promatranje u središnjoj Hrvatskoj. Unatoč izoliranosti, svjetlosno zagađanje smeta uz sjeverni (od Zagreba), južni (od Velike Kladuše) i sjeverozapadni horizont (od Karlovca). PLANINARSKE OBILAZNICE
Vrh Petrovac - točnije Mali Petrovac kontrolna je točka Hrvatske planinarske obilaznice, i KT 8 Planinarske obilaznice Petrova gora, o kojoj brine PD "Šumar", javnog poduzeća Hrvatske šume. Žig vrha nalazi se na drvenom stupu na vrhu. PRILAZI VRHU Lovački dom Muljava – Rimski put – Veliki Petrovac – Mali Petrovac 2 h LD Muljava - Mali Velebit - Mali Petrovac 1.45 h IZVOR: HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ |
Ostaci pavlinskog samostana sv. Petra
Informativna ploča kod ostataka pavlinskog samostana
Ruševine samostana sv. Petra na Malom Petrovcu
Pavlinski samostan na Malom Petrovcu, tlocrt
Izvor: Restauratorski zavod Hrvatske 
Pogled sa zapada na pavlinski samostan sv. Petra po dovršetku istraživanja, po dovršetku građevinskih radova konzerviranja i
prezentiranja te prikaz idealne rekonstrukcije
Izvor: Konzervatorski zavod Hrvatske Foto: M. Braun, 2007., T. Pleše, 2015., izrada: „Vektra d.o.o.“, 2015. |
Konzervirane ruševine bivšeg pavlinskog samostana sv. Petra na Petrovoj gori
Samostan kod vrha Mali Petrovac su osnovali templari, vjerojatno 1303., a pouzdan podatak da na tom lokalitetu djeluju pavlini je isprava iz 1328.; ovaj bogati red s bogatim posjedima pokleknuo je pred stalnim turskim napadima sredinom XV. st. Pavlinski samostan sv. Petra na Zlatu osnovao je otac Grdoš (Domus s. Petri de monte Zlath, Monasterium s. Petri de Szlatkagora i dr.) 1303./1304. godine. Zlatski je samostan prvi puta stradao u dinastičkim borbama unutar Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva oko 1396. godine. Ponovo je stradao 1445. (Ili 1448. godine) kada su ga opustošile osmanlijske postrojbe, a redovnici su se sklonili u sigurniji pavlinski samostan Blažene Djevice Marije u Kamenskom. Već je 1451. godine papa Nikola V. na molbu zlatskih i kamenskih redovnika dopustio trajno i zakonsko pripajanje zlatskih posjeda onima samostana u Kamenskom. Iako su se pavlini vratili u samostan na Zlatu 1491. (ili 1496.) godine, već su ga 1545. (tj. 1548.) godine zauvijek napustili radi sve osjetnije opasnosti od napada osmanlijskih postrojbi. Nedugo potom su postrojbe Malkoč-bega opustošile širi prostor Petrove gore. Neveliki samostan (oko 420 m²) izgrađen je solidno, ali pomalo neuredno, od kamena lokalnog porijekla (biokalkarenit i litični arenit). S južne je strane bio određen jednobrodnom crkvom pravokutne lađe te nešto užeg i kraćeg, polukružno zaključenog svetišta. Ulaz u crkvu, kontraforima ojačanog zapadnog i istočnog pročelja, nalazio se na zapadnom dijelu južnog pročelja. Za razliku od drugih pavlinskih samostana kasnosrednjovjekovnog slavonskog prostora, ovaj je zlatski imao samo jedno krilo koje je bilo izravno povezano s crkvom. U južnom dijelu tog krila bila je smještena kapitularna dvorana / refektorij. Kuhinja je pak bila smještena u njegovom sjevernom dijelu. Te su dvije prostorije bile povezane hodnikom, koji je služio i kao komunikacija s dvorištem te vanjskim prostorom. Sjeverno od crkve nalazilo se pravokutno, nenatkriveno dvorište za koje se može pretpostaviti da je imalo i gospodarsku ulogu. Napušteni pavlinski posjed (koji se od tog vremena naziva Petrovac) dobio je vojnu namjenu oko 1558. godine - na njegovim je ruševinama podignut veliki granični čardak. U skladu s odredbama Sabora u Steničnjaku obavezu održavanja vojne posade s tri stražara preuzeli su knezovi Tržački. Utvrda na Petrovoj gori spominje se u Izvještaju vrhovnog kapetana Hrvatske i Slavonske krajine Ivana Lenkovića iz 1563. godine. Brigu o obrani Petrovca do 1579. godine vodili su vlastelini Steničnjaka, a od 1580. je obranu vojnog objekta preuzela vojna uprava Hrvatske krajine. Širi prostor Petrove gore, zajedno s napuštenim pavlinskim samostanom prenamijenjenim u vojni objekt, potpao je 1584. godine pod kontrolu osmanlijskih postrojbi. Nakon pomicanja vojne granice na rijeku Unu na ostacima lađe crkve napuštenog samostana izgrađena je sredinom 17. stoljeća stalna vojna utvrda (čardak), koja je ostala u funkciji najkasnije do mira u Svištovu 1791. godine. Nakon mira u Svištovu započelo je naseljavanje stanovništva iz pograničnih krajeva na širi prostor Petrove gore. U tom je periodu na ostacima svetišta crkve napuštenog samostana izgrađen pravoslavni hram silaska Svetog Duha. Istraživanja i radovi Pavlinski samostan sv. Petra (i njegove kasnije pregradnje) istražen je u cijelosti: prva, sondažna istraživanja provedena su 1987. i 1988. godine (Hrvatski povijesni muzej), a ona sustavna 2006. i 2007. godine (Hrvatski restauratorski zavod). Po dovršetku istraživanja izvedeni su konzervatorsko-restauratorski i građevinski radovi (2009. - 2015.) s ciljem prezentiranja pavlinskog samostana te njegove kasnije višestoljetne kontinuirane uporabe u sekundarnoj namjeni (Hrvatski restauratorski zavod). Uređen je i prostor oko samostana, koji se preklapa s prostorom Ornitološkog parka Petrovac. Radovi su bili financirani sredstvima Ministarstva kulture RH te provedeni u suradnji s Hrvatskim šumama d.o.o. i TC Petrova gora. Zlatski je samostan po dovršetku radova postao (za sada) jedini u cijelosti istražen kasnosrednjovjekovni pavlinski samostan na onodobnome slavonskom prostoru. Ovaj značajni spomenik hrvatske kulturne baštine prezentiran je radi upoznavanja i boljeg razumijevanja povijesnog te povijesno-umjetničkog onodobnog kulturnog pejzaža, smještenog usred raskošnih prirodnih bogatstava Petrove gore. IZVOR Hrvatski restauratorski zavod: Prezentacija konzervirane ruševine bivšeg pavlinskog samostana sv. Petra na Petrovoj gori 
Tlocrt pavlinskog samostana sv. Petra nakon arheoloških istraživanja
1987. i 1988. godine
Prema: M. Kruhek, 1998: 126; obrada: Lj. Gamulin, 2016. |
Kraljev grob
|
Kraljev grob, po legendi, grob zadnjeg hrvatkog kralja Petra Svačića; stradao je 1097., navodno na Petrovoj gori, u sukobu za hrvatsko prijestolje s mađarskim kraljem Kolomanom.
Spomen obilježje na Kraljevom grobu postavili su 15.5.2006. godine šumari UŠP Karlovac. 
Područje Kraljev grob
Kamen koji nosi spomen-ploče posvećene grobu posljednjeg hrvatskog
kralja Petra Svačića
|
Petar Snačić (Svačić), Hrvatski kralj, vladao je od 1093. do 1097. godine. Kao vođa anti-mađarskog otpora u Hrvatskoj izabran je za kralja 1093., u jeku sukscesijskog sukoba uzrokovanog smrću Zvonimira i Stjepana II. Bio je posljednji hrvatski kralj narodne krvi. Iako se ne može sa sigurnošću tvrditi, pretpostavlja se da je kasniji kralj Petar bio na funkciji hrvatskog bana u vrijeme kralja Zvonimira.Taj podatak proizlazi iz Supetarskog kartulara. Poslije smrti kralja Stjepana II., posljednjeg izdanka dinastije Trpimirovića, Jelena Lijepa, udovica kralja Zvonimira poziva svoga brata, ugarskog kralja Ladislava da zauzme Hrvatsku, kao Zvonimirov legalni nasljednik. To izaziva revolt većeg dijela hrvatskog plemstva koje se vojno odupire Mađarima. Supetarski kartular spominje kralja Slavca, te dio povjesničara smatra da je Slavac bio kralj odabran od strane plemstva kao anti-ugarski vođa. Moguće je da mu je Petar Snačić bio odan, ali i da mu je bio rival u borbi za hrvatsku krunu. Pošto o Slavcu van konteksta kartulara nema nikakvih podataka, povjesničari o njemu ne znaju praktički ništa. Ono što se zna je da je jedan dio plemstva i naroda izabrao oko 1093. godine Petra za novog hrvatskog kralja, nastavljajući sukob sa Arpadovićima i njima odanom hrvatskom plemstvu. Kralj Petar stolovao je u Kninu i pretpostavlja se da je u njegovoj vlasti bila stara jezgra hrvatske države, bez dalmatinskih gradova i područja između Save i Drave, iako neki povjesničari misle da je Petar Snačić uspio prognati Almoša sa sjevera Hrvatske. Zasigurno nikad nije okrunjen za kralja, jer se Zvonimirova kruna nalazila u rukama splitskog nadbiskupa Lovre koji je umro 1099. godine (nadbiskup od 1060.-1099.). Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava 1095. godine, na prijestolje dolazi njegov najstariji nećak Koloman, koji je nakon pomirbe s papom Urbanom II. krenuo u vojni pohod na Hrvatsku. Potkraj travnja, odnosno početkom svibnja 1097. godine došlo je do bitke na Gvozdu (najvjerojatnije na sjevernom podnožju gore Gvozd, današnje Petrove gore), u kojoj je kralj Petar izgubio život na bojištu i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj "narodne krvi". U spomen na nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd, odnosno Petrova gora. Ipak, o pravom mjestu odigravanja bitke gdje je poginuo Petar Snačić znanstvenici se nisu usuglasili, jer neki misle kako je Gvozd moguće planina Kapela, a ne Petrova gora. WIKIPEDIJA 
Smrt Petra Svačića - Bitka na Gvozdu
Josip Horvat (1904-1945) - fotografija uljane slike |
Veliki Velebit (472 m) i Mali Velebit (420 m)
Na Velikom Velebitu
|
Put od Velikog na Mali Velebit
|
Padine Malog Velebita prema Muljavi
|
Šumska lokva podno Malog Velebita
|
|
Šumska bolnica
Ostaci Centralne partizanske bolnice koja je djelovala cijelo vrijeme Drugog svjetskog rata, na Petrovoj gori. |
Centralna partizanska bolnica
|
Centralna partizanska bolnica izgrađena je u proljeće 1942. godine, u predjelu Petrove gore zvanom Pišin gaj. Danas se do nje lako dolazi županijskom cestom iz pravca Vojnića.
Objekti partizanske bolnice
Bolnički objekti Unutar bolnice djelovala je pekara, kovačnica, spremište, bazen, tuš, stražarnica, čekaonica, zgrada za stražu, električna centrala, uprava i zapovjedništvo straže bataljuna, stanica za dezinfekciju, kuhinja, ranjenički odjel, zemunica, operacijska dvorana, zgrada za sanitet i osoblje, prijemni odjel. A uz bolnicu nalazi se i groblje. Bolnice na području Petrove gore, prve partizanske bolnice u Jugoslaviji i u Europi, radile su kontinuirano od 4.10.1941. godine do 15.5.1945. godine kada su preseljene u oslobođeni Karlovac.
Već sredinom 1941. na cijelom području Karlovca raste broj partizanskih odreda, jednako kao i broj akcija neprijateljskih okupatorskih snaga. Pred partizansko rukovodstvo Korduna i Banovine postavlja se pitanje zbrinjavanja ranjenika. No, među ustanicima gotovo da nije bilo stručnog medicinskog kadra. Zahvaljujući požrtvovnoj Nadi Dimić, 18. kolovoza tamo sa zadaćom da organiziraju prvu partizansku bolnicu u Hrvatskoj, iz Zagreba, preko Karlovca, dolaze dr. Savo Zlatić – Mićo i Jakov Kranjčević – Brada, koji je imao stečeno znanje i iskustva iz sanitetske službe za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj Brada pristupa izgradnji prvih bolničkih objekata i zemunica. Njih dvojica skupa s drugim entuzijastima odabiru mjesto i grade prve bolničke objekte i zemunice na području Vrletne strane. Bolnički kompleks Vrletne strane (ponekad se spominje kao Vrletne stijene) sastojao se od nekoliko objekata izgrađenih od pletera i nabijene zemlje. U jedva dovršene objekte dolazili su prvi ranjeni borci. Razmjerno dobro opskrbljena potrebnim instrumentima i lijekovima, kao i ostalim sanitetskim materijalom, ova je prva bolnica pružila pomoć ranjenicima. Sav potrebni material dolazio je u bolnicu iz pozadine preko veza, a u pogledu terapija za pojedine teže slučajeve upiti su upućivani lječnicima u Karlovac i Zagreb. Nakon oslobođenja Vojnića 12.1.1941. prenesena je u bolnicu Vretne stijene montažna Baraka od salonita, koja je u Vojniću služila još prije rata kao ambulanta. Iz ove je građe izgrađen jedan odjel sa 20 bolesničkih kreveta i operacijska sala. U ožujku/martu 1942. godine neprijateljski avioni bombardirali su ovu dobro kamufliranu bolnicu. Veliki dio bolničkih zgrada to je prilikom oštećen – bolesnici su u vrijeme napada sklonjeni u zemunicama. Za vrijeme nperiajteljske ofanzive na Petrovu goru, koja je ubrzo uslijedila, ova je bolnica spaljena, a od preostalog materijala započeta je izgradnja bolnice Španovo brdo. Krajem svibnja/maja ranjenike sele u novu bolnicu u predjelu Pišin gaj, koja kasnije dobija naziv – Centralna partizanska bolnica. Ova bolnica se razvija postepeno i svoj konačni oblik dobija 1944. kada se u njenom sustavu nalazi čak 30 pripadajućih objekata. Bolnica je već 1942. godine imala i agregat za struju. U njenom sastavu radi i zubarska ambulanta. U blizini bolnice se nalazi čak 12 zemunica, devet za skrivanje i zbrinjavanje ranjenika, a tri za bolničko osoblje i inventar. Centralna bolnica je neotkrivena radila do kraja rata. 
Operacijska dvorana u jednoj od baraka
Iz Centralne partizanske bolnice upravljalo se radom ostalih partizanskih bolnica i bolničkih odjela koji su djelovali na području Korduna i Banovine. Uz Centralnu, u ovome kraju funkcionira i bolnica Španovo brdo, bolnica za zarazne bolesti u Kupinjaku, bolnice u Perni i Sivcu, civilna bolnica u Radonji, oporavilište u Peckoj, narodna apoteka u Crnoj Lokvi i centralna apoteka u Kaluđerovcu. Također, u bližoj okolini Petrove gore radila je bolnica za teške ranjenike u Tukleču, bolnica za lakše ranjenike u Topuskom te bolnice u Kestenovoj gori, Cvijanović Brdu, Dunjaku, Zbjegu, Skradu, Slunju i, naposljetku – tkaonica zavoja u Zagorju, kod Krnjaka. Sve bolnice činile su administrativnu cjelinu. Pojedina odjeljenja su bila dislocirana, ali postavljena tako da je bilo moguće brzo doći do svakog od njih sa bilo koje točke slobodne teritorije Korduna, Banovine i Cazinske krajine. U svibnju 1943. u bolnicama Korduna se moglo smjestiti 400-500 ranjenika i bolesnika o kojima su brinula 43 zdravstvena radnika i dvojica liječnika. Posebno je bila dirljiva posvećenost i požrtvovnost medicinskog osoblja poput liječnice, židovskog porijekla, Marije Slesinger koja je naposljetku dala i vlastiti život kako bi zaštitila ranjenike u zemunici. Važan moment u funkcioniranju bolnice dogodio se sredinom 1944. kada je formirano posebno kirurško odjeljenje čime je značajno smanjena smrtnost ranjenika.
Groblje uz bolnicu
Centralna partizanska bolnica završava s radom 25.5.1945. godine kada biva preseljena u Karlovac. Tijekom njezinog rada kroz bolnicu je prošlo više od 5000 ranjenika i bolesnika. Veliki dio njih, više od 1000, ostalo je vječno u šumi Petrove gore, pokopano na groblju kraj bolnice. Bolnica je rekonstruirana 1961. godine od drvenih kuća koje su nakon rata vraćene vlasnicima.
1971. godine Centralna partizanska bolnica u Petrovoj gori odlikovana je Ordenom narodnog heroja Jugoslavije za izvanredne ratne zasluge. U razdoblju od 1991. do 1995. godine Centralna partizanska bolnica je zapuštena i sve do današnjih dana devastirana je i opustošena, i nije obnovljeno prethodno djelovanje kao kulturno-povijesnog kompleksa. 
Ostaci eksponata u devastiranim interijerima objekata bolnice
|
Centralna partizanska bolnica izgrađena je radi potreba liječenja ranjenika i bolesnika sa šireg područja Korduna tijekom Drugoga svjetskog rata. Bolnica se razvijala postupno i svoj je konačan oblik dobila 1944. godine kada je imala više od 30 objekata: nekoliko bolesničkih soba, operacijske sale, kuhinju, sobu za bolesničko osoblje, salu za kulturni rad, praonicu i tuš, pekarnicu, kovačnicu, kožaru, štalu, stražarnicu, vlastiti agregat za struju i tiskaru. Ovdje se tiskao list Vjesnik. U bolnici je, pokraj ostalih bolničkih službi, djelovao poseban kirurški odjel i zubarski odjel pod vodstvom liječnika Vlade Pilingera. Osim nadzemnih objekata, bio je izgrađen i sustav zemunica odnosno skloništa pod zemljom gdje su, za vrijeme djelovanja njemačkih i ustaških snaga, sklanjani ranjenici. Iako su ustaše i Nijemci u više navrata pokušali pronaći bolnicu i ranjenike, niti jedna zemunica nikad nije bila otkrivena. WIKIPEDIJA: Centralna partizanska bolnica 
Električna centrala, s generatorom za struju, koja je osvjetljavala barake i omogućavala rad u operacijskoj dvorani
Izgled rekonstruirane operacijske dvorane - stanje prije posljednje devastacije
Jakov Kranjčević - Brado bio je graditelj bolnice.
Groblje ranjenika i bolesnika, znanih i bezimenih boraca iz svih krajeva domovine, smrću pokošenih u bolnicama i zemunicama Petrove gore u herojskim godinama narodne revolucije.... Prilog partizanska bolnica na Petrovoj gori
Autor: B.Drakulic; Datum objavljivanja: 17.1.2015. Opis: Autor Branko Drakulić (HRT; emisija Što vas žulja) |
Pristup Centralnoj planinarskoj bolnici u Pišinom gaju
|
Ostaci Omladinskog planinarskog doma u dolini potoka, ispod bolnice. U blizini ostataka doma nalazi se posve istrula drvena kuća na kojoj stoji natpis "Muzej-Vjesnik". Ovdje su tijekom 1942. godine tiskane novine Vjesnik (na 6 stranica i u oko 6000 primjeraka).
Planinarski dom "8. kordunske divizije", u vrijeme prije devastacije
|
Magarčevac (474 m)
Radio-relejno čvorište Petrova goraNa vrhu Magarčevac nalazi se objekt napuštene vojarne bivše JNA. Funkcionirao je kao radio-relejno čvorište (RRČ), zbog čega je uz njega sagrađen komunikacijski toranj. Do njega se dolazi odvojkom od asfaltne ceste koja od Vojnića vodi na Petrovac, koji se (odvojak, op.) nalazi na području Velikog Velebita.
Vojska bivše države oformila je mrežu radio-relejnih čvorišta koja su trebala preuzeti sve državne komunikacije u slučaju da dođe do velikih oštećenja fiksne komunikacijske infrastrukture uslijed ratnih djelovanja ili prirodnih nepogoda. RRČ-i bi radio vezom prenosili informacije koje se inače prenose civilnom i vojnom fiksnom komunikacijskom mrežom. Na području Jugoslavije izgrađeno je sveukupno 60-ak radio-relejnih čvorišta, od toga ih je 20-ak bilo na hrvatskom teritoriju. RRČ na Magarčevcu je dovršen je na prijelazu 1960-ih u 1970-e godine. Radilo se o radio-relejnom čvorištu visoke važnosti koje je bilo spremno poslužiti i kao zapovjedno mjesto. Kuća površine oko 670 kvadratnih metara nije radio-relejno čvorište, ona je samo kamuflaža za glavni dio objekta koji se zajedno s komunikacijskom opremom skrivao duboko ispod površine zemlje. Dubina okna dizala od najniže točke u kući je 30 metara, a kako se dizalo zaustavljalo par metara iznad najniže točke podzemnog dijela, a početak mjerenja je bila točka ispod razine zemlje, podzemni bi dio mogao biti čak 40 ili 50 metara ispod zemlje. U podzemnom dijelu baze nalazio se komunikacijski centar (radio soba) te svi prateći sadržaji (klimatizacijska oprema, spremišta, kuhinja, menza, oprema za filtriranje zraka i vode, rezervoari za vodu, spremišta za gorivo, i dr.) Radio relejno čvorište je smješteno na brdu (vrhu), a podzemni dio se razvlači tako daleko da izbija na jednom boku tog brda. Taj bočni ulaz vjerojatno je zamišljen za lakšu opskrbu podzemnog dijela, a sam ulaz je skriven običnom kolibom koja izgleda poput kućice za alat. Antenski stup visok 60-ak metara, montiran je na betonsko postolje i izdiže se iznad krošnji drveća. Kroz sredinu stupa do samog vrha prolaze servisne stepenice/ljestve. Stup se prema vrhu sužava pa tako i platforme postaju sve skučenije. Finalna platforma nešto je prostranija i ograđena. Oko i iznad nje nalaze se kućišta za antene. (Maravić, 2014.) PROČITAJ CIJELI TEKST S OPISOM OBJEKTA NA MAGARČEVCU MARAVIĆ, Goran: Urbano istraživanje – Radio-relejno čvorište Petrova Gora. 28.9.2014. |
Urban Gadgette - Antenski toranj radio-relejnog čvorišta Petrova Gora
Autor: Urban Gadgette; Datum objavljivanja: 27.9.2014. Opis: Antenski toranj radio-relejnog čvorišta Petrova Gora izdiže se visoko iznad guste šume. Urban Gadgette - podzemni dio radio-relejnog čvorišta Petrova Gora
Autor: Urban Gadgette; Datum objavljivanja: 27.9.2014. Opis: Video snimka podzemnog dijela napuštenog radio-relejnog čvorišta Petrova Gora snimljena za potrebe reportaže koju možete pročitati na ovoj adresi: http://urbangadgette.com/?p=3558. Zbog okolnosti u kojima smo snimali i nedostatka adekvatene opreme snimka je malo u Blair Witch Project stilu, ali držimo da je dosta informativna ukoliko se shvati kao dopuna reportaži. |
Perna
|
Perna i Vojišnica sela su koja su živjela od potoka koji su se slijevali s Petrove gore i pogonili mlinove u vodenicama. Vode i danas ima, ali naroda je sve manje. Oni koji pamte taj život uz vodenice uspjeli su obnoviti nekoliko mlinova, vraćajući život unatrag u dane kada se u mlinu mljelo žito i sanjalo o boljem životu. Danas se mnogi nadaju da će stare vodenice postati turistički mamac koji će na Baniji i Kordunu ponovno pokrenuti mlin života.
IZVOR HRT, 2022. |
IZVORI
Literatura
|
DAKIĆ, Mile: Memorijalni park Petrova Gora. Turistički vodič. Biblioteka Spomenici revolucije. Beograd, 1977. (PDF)
DONADIĆ, Petra: Spomenička plastika Vojina Bakića. Diplomski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, rujan 2015., str. 34-38 (PDF) GRUPA AUTORA: Značajni krajobraz Petrova gora - Biljeg / Zaštićeno područje prirode. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Karlovačke županije “Natura viva”. Karlovac, 2011. (PDF) HORVAT, A.: O spomenicima kulture na području Petrove gore. Simpozij o Petrovoj gori, JAZU, Zagreb, 1972. KRUHEK, Milan: Samostan sv. Petra na Slatskoj, danas Petrovoj gori – povijest i arheološka istraživanja. Lepoglavski zbornik. 1998. str. 113 – 132. KRUHEK, Milan: Petrova gora: povijesno – turistički vodič. Karlovac, 2005. MRKIĆ, Tatjana: Gospodarenje značajnim krajobrazom Petrova gora – Biljeg. Diplomski rad, Agronomski fakultet Sveučiišta u Zagrebu. Zagreb, prosinac, 2017. (PDF) OSTALO: Gospodarenje šumom Petrove gore. Predavanje. Dom kulture – Vojnić, 23. veljače, 2015. (PDF) PLEŠE, Tajana, i ost.: Petrova gora – Pavlinski samostan sv. Petra. Mala biblioteka Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, Svezak 19/2017. Zagreb, 2017. (PDF) OSTALO: Petrova gora. Natuknica. Hrvatska enciklopedija VINCENC, Goran: Nakon 50 godina vuk se vratio na Petrovu goru. Časopis Hrvatske šume. Broj 232. Travanj, 2016. str. 4-5. (PDF) ZATEZALO, Đuro: PETROVA GORA, uloga i značaj u NOR-u Hrvatske, 1941-1945. Izd: Srpsko narodno vijeće. Zagreb, 2010. (PDF) ELEKTRONSKI ČLANCI Legenda o Petrovoj gori. Turistička zajednica Karlovačke županije Spomenik na Petrovoj gori umire od srama. Forum CRO-eu.com Petrova gora (21. ožujka 2015. godine). Antonio Šiber. Blog Baština, mi i svijet 21. prosinca 2013. Hrvatski radio, 21.2.2013. Petrova Gora Monument. Spomenk Database, na Portal Spomenik Petrova gora. Atlas Obscura BIČAK, Snježana: Partizanska bolnica na Petrovoj gori kandidat za zaštitu UNESCO-a. Večernji list, 13.1.2017. JARIĆ DAUENHAUER, Nenad: Državna firma uništila rijedak park nedaleko od Zagreba, znanstvenici u šoku. Index.hr, 19.9.2020. KRŠIĆ, Dejan: Spomenik partizanima na Petrovoj gori, djelo Vojina Bakića. Novosti, maj 2010. (preuzeto s bloga Dejan Kršić mega_zine) MARAVIĆ, Goran: Urbano istraživanje – Radio-relejno čvorište Petrova Gora. Urban Gadgette, 28.9.2014. PERINIĆ, Marijana: Petrova gora - zaboravljeno turističko blago Hrvatske. Portal Turist plus. 15.3.2016. PONOŠ Tihomir: Spomenik Vojina Bakića na Petrovoj gori oronuli kostur pred raspadom. Novi list, 29.12.2013. WIKIPEDIA: Monument to the uprising of the people of Kordun and Banija WIKIPEDIJA: Memorijalni park Petrova Gora WIKIPEDIJA: Petrova gora u Narodnooslobodilačkoj borbi WIKIPEDIJA: Centralna partizanska bolnica ZAJOVIĆ, Milena: Petrova gora - spomenik sramote. Večernji list, 28.10.2012. |
PETROVA GORA
VODIČ I DNEVNIK Hrvatske šume - Uprava šuma - Podružnica Karlovac i Planinarsko društvo »Šumar«, 2007. 48 stranica, 10,5 × 15 cm, u boji Planinarska obilaznica po Petrovoj gori ima 8 KT i može se proći za jedan dan. Osim prostora za žigove, dnevnik sadrži sažet prikaz glavnih obilježja Petrove gore i opise planinarskih putova na njoj. 
|
Poveznice i korisne adrese
