Ličko sredogorje
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Kamena gora (1267 m; KOORDINATE 44.6897, 15.5692)
|
Ličko sredogorje je gorsko-planinski lanac u Lici u Hrvatskoj. Čini ga niz uzvišenja koja ne prelaze visinu od 1300 metara, koja se pružaju poprečno, kroz sredinu Like, između više krških polja, usporedo s Velebitom i Ličkom Plješivicom (srp., bos., Plješevicom) - od Otočca (od Senjskog bila i Kuterevske kose) na sjeverozapadu, do Gračaca (planina Poštak) na jugoistoku te Korenice na sjeveroistoku.
Ličko sredogorje je istočni, kopneni nastavak Senjskog bila. Zajedno s Velebitom, Malom Kapelom i Ličkom Plješivicom (Plješevicom) čini Ličko gorje, odn. Ličku visoravan. Istočnije od Gračaca teren se opet uspinje preko 1300 m s višim vrhom Lisac (1336 m), odakle se još dalje na jugoistoku nastavlja u najvišemu dolomitnom grebenu Poštaka, između Velebita i Dinare. Ova visovi istočno i sjeveroistočno od Gračaca (Lisac, Poštak i dr.) danas se smatraju širim područjem masiva Ličke Plješivice, iako ima i autora koji sve ove visove, južnije od Kremena smatraju posebnom grupom. Ličko sredogorje je okruženo sa 5 većih, nižih krških polja. Južno i zapadno od Ličkog sredogorja leži Gračačko i Ličko polje, a na sjeveroistočnoj strani prema Kapeli i Plješevici su Gacko, Koreničko i Krbavsko polje. Duž tog sredogorja je nanizano desetak podjednakih čunjastih vrhova oko 1200 m n.v., okruženih klancima i brojnim ponikvama, reljef s izraženim mrežasti kršem. Najniži dio Ličkog sredogorja i najbolji njegovi prelazi vode preko gračačkog područja. Poznati su prolazi Pločanski klanac s uskom dolinom Suvaje i nešto šira dolina Otuće kod Gračaca, koje su jedine probile Ličko sredogorje.
Latinski naziv ovih brda je Mons Liccavus (značenje "Ličko gorje")
Ostala stara imena Ličkog sredogorja su Gvozd, Lisina, Resnik planina, Vrebačka gora.
Pogled na Trovrh (Trouru) iz Gornje Ploče
Autor fotografije: Zmaj123, Wikipedija |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
Geografija (zemljopis) područja
| Vijenci, planine, vrhovi |
Trovrh (Troura) i Komača
Pogled na brda Trovrh (Troura, Trojvrh, desno) i Komaču (lijevo) iz zaseoka Opalići u Komiću Autor fotografije: Zmaj123, Wikipedija |
Najviši vrh Ličkog sredogorja je Kamena gora* (1267 m) kod Bunića, a drugi najbliži pripadni vrhovi su još sjevernije Stipanov Grič (1233 m) i Crni vrh (1245 m), a na jugu Paleš (1239 m), Jelovinac (1215 m) (Jelov Venac), Trovrh 1234 m (Trovura, Trojvrh) između Komića i Gornje Ploče, Jelovura (1178 m) i dr. niži od 1200 m.
*Treba napomenuti kako je u jednim izvorima navedeno da je Golo Trlo drugo ime za Crni vrh (1245 m) kod Bunića (izvor: [2]), a u drugima (Peakery.com) da je to drugo ime za Kamenu goru, najviši vrh Ličkog sredogorja. Prema topografskim kartama (ex-JNA i RH) Golo Trlo je najviši vrh grebena koji je zapisan kao Crni vrh. Vrhovi Ličkog sredogorja su većinom strmi i stjenoviti, zarasli šumom i neprohodni, osim jedinog puta na Stipanov Grič gdje se nalazi meteorološka mjerna stanica. Zbog središnjeg položaja nasred ličke visoravni, iz Ličkog Sredogorja i osobito s najvišeg vrha Kamena gora se za bistrog dana pruža izvrstni panoramski pregled na većinu ličkih vrhova: na zapadu, jugozapadu i jugu se polukružno vidi cijeli lučni greben Velebita u nizu vrhova od senjskih Konačišta, preko najvišega Vaganskog vrha, pa sve do Crnopca, a na istoku je isto vidljiv glavni greben Plješivice od Gole Plješivice do Kremena. Jedino se vrhovi Velike Kapele dijelom tu slabije vide zbog udaljenosti i brojnih nižih vrhova ispred. 
Naslovna fotografija
Pogled s planine Kremen na grebene Ličkog sredogorja. U daljini, na horizontu je Velebit. | |||||||||
| Geologija |
|
Sva brda, gore i planine Ličkog sredogorja, kao i ostalih planina Ličkog gorja (Velebit, Mala Kapela, Plješivica) uglavnom su krškog tipa, građena od karbonatnih stijena (vapnenaca / krečnjaka) s brojnim ponikvama, klancima, špiljama i drugim manjim kraškim oblicima.
|
| Klima |
|
Zahvaljujući podacima s mjerne meteorološke postaje na Stipanovu Griču može se zaključiti kako je Ličko sredogorje toplije od Kapele i Plješivice i kako ima elemente južnih utjecaja i fenske klime (pojava toplog vjetra fena u podnožju planinskog područja - od njem., fehn).
Inače, u unutarnjoj ličkoj kotlini je klima oštro-kontinentalna s razmjerno kratkim vegetacijskim razdobljem zbog kasnih i ranih mrazova uz dugotrajni i debeli zimski snijeg. Lička je klima kontrastna oštro-kontinentalna s velikim toplinskim amplitudama, pa su tu (za razliku od blažega Gorskog kotara) ljeta toplija i polusušna, ali su zime jače hladne s puno snijega (2m - 5m), uz žestoke mrazove. Npr. minimumi iz 20. stoljeća za Gospić i Gračac su čak do -35°C i -37°C. Srednja siječanska (januarska) temperatura naglo opada od morske obale prema grebenu Velebita i predgorju Velike Kapele, tako da su izoterme od -2ºC do -5ºC. Dio zaravni i polja ima srednju siječansku temperaturu od oko -2ºC, a planine od -4ºC do -5ºC. U 5 mjeseci godišnje se minimalna temperatura spušta ispod 0ºC. Snježni pokrivač bude visok do 2-5 m, a održava se prosječno kroz 4 mjeseca. U Gospiću srednja temperatura u siječnju (januaru) iznosi -1.9ºC. U srpnju (julu) je po zaravnima srednja temperatura je 18ºC, a opada s povišenjem reljefa, tako da najviši planinski dijelovi imaju temperaturu od 12ºC-14ºC. Godišnja amplituda temperature iznosi malo više od 19ºC u višem dijelu, a u nižem preko 20ºC. Apsolutne maksimalne temperature najviše su na dnu kraških polja i u dolinama, gdje ljeti mogu biti vrlo visoke do 35ºC, pa su zato maksimalne moguće ličke amplitude čak do 70ºC. |
Priroda
| Biljni svijet (flora) |
|
Većina vrhova Ličkog sredogorja obrasla je bukvom i pri vrhu jelom, a niže padine najviše crnim grabom (rod: Ostrya). Duž južnog podnožja je čak usred Like topliji poluzimzeleni pojas submediteranskog bjelog graba (Carpinus orientalis) i još drugoga primorskog bilja kao na velebitskoj obali: Salvia officinalis, Asparagus acutifolius, Lonicera etrusca, Juniperus oxycedrus,.itd. Flora tog sredogorja s oko 1.040 vrsta je još bogatija od susjedne hladnije Male Kapele na sjeveru, pa tu ima i posebnih ličkih endema npr. Iris dinarica, Centaurea japodana i dr.
|
| Životinjski svijet (fauna) |
Glavne divlje zvijeri u Ličkom sredogorju su vukovi i medvjedi.
Stanovništvo i naselja
O kraju
Aktivnosti
| Pješačenje i planinarenje |
|
^ Brdo Godača - vrh Veljun (1013 m) Prilaz: U mjesto Sinac u Gackoj dolini može se doći sa zapada iz pravca Otočca (oko 20 km), sa istoka iz pravca Plitvičkih jezera preko Vrhovina oko 50 km, sa zapada iz Senja preko Vratnika i Otočca oko 60 km, s juga iz pravca Gospića oko 40 km. Opis puta: U neposrednoj blizini Majerovog vrila kilometar dalje smješten je Lovački dom vlasništvo Lovačkog društva „Ravna gora“ iz Sinca. Lovački dom je polazna točka planinarskog puta Godača od kojeg 500 metara dalje vodi šumski put obrastao makijom, ali dovoljno širok za prolaz ljudi. Lovački dom može primiti 50 ljudi na noćenje i povremeno uslužiti s jelom i pićem. Polazna točka na turu je s 460 metara visine iznad mora, a put se penje do najdužeg željezničkog tunela na pruzi Zagreb – Split i dalje do vrha Veljun (1013 m) i predjela zvanog Veliki i Mali Koatl. U obližnjem Udolu i Maloj dragi smještena je lovačka kuća – vlasništvo Hrvatskih šuma Ispostava Otočac i LD Ravna gora. Put vodi kroz šumu u dužini 8 km. Srednje je težak i traje tri sata. S nekoliko vidikovaca prekrasan je pogled na Gacku dolinu i Sjeverni Velebit. ŽIG KT nalazi se na samom vrhu Veljuna betoniran u kamen. Stazu održava HPD „Industrogradnja“ iz Zagreba. Vrh Veljun (1013 m) je kontrolna točka KT 12 na obilaznici "Lički gorski biseri" (o transverzali vidi više - OTVORI) |
|
^ Zir (850 m) Da je mlika, kolika je Lika, bio bi sir, koliki je Zir. Zir je osamljeno brdo sa stjenovitim vrhom u sredini Ličkog polja. Gledan s autoceste Zagreb – Split, željezničke pruge ili s Ličkog polja, djeluje vrlo zanimljivo jer se čini da je nekim čudom to brdo izraslo usred ravnice. Podnožjem Zira prolazi autocesta Zagreb – Split, a odmorište koje se nalazi u njegovu podnožju nosi ime Zir. Zahvaljujući osamljenom položaju, s vrha se pruža jedan od najimpresivnijih vidika na Velebit u gotovo cijeloj njegovoj dužini. Jedini markirani pristup na Zir počinje na cesti pokraj zaselka Trkulje. S izlaza Gornja Ploča treba nastaviti 1 km do prvog silaska s te (brze) ceste i skrenuti desno. Oko 100 metara nakon skretanja s brze ceste treba ponovno skrenuti desno na makadamski put (postoji putokaz Zir) koji u vodi u smjeru Zira i dolazi na križanje gdje se odvaja seoski put prema Trkuljama. Automobil treba ostaviti u blizini prolaza ispod autoceste, na mjestu gdje se odvaja seoski put prema Trkuljama. Odatle treba poći sporednim seoskim putom prema zaselku Trkulje istočnim pobočjem Zira i dalje kroz šumu u zapadnom smjeru. Pristup: Iz Gospića prema Gračacu 21 km do sela Raduč. S glavne ceste skrene se nedaleko željezničke postaje, prelazi pruga i dalje makadamskom cestom do zaseoka Trkulje. Do tog zaseoka može se prići iz pravca Udbine od Gornje Ploče 4 km ili iz istog pravca, ali sporednom cestom od Lovinca. Planinarska tura: Od prve kuće u zaseoku Trkulje ide markirani put sjeveroistočnim obronkom i prelazi na južni dio. Markacija 10' iza kuća ostavlja širi put i nastavlja blagim usponom preko livada i kroz šumarak do golemog špiljskog otvora uz stazu. Šilja se može razgledati, ako se posjeduje baterija, u dužini od 40 metara. Od špilje na grebenski dio nastavlja uspon do prijevoja pod stijenama - kamenitom pločom. Do vrha put prilazi sjevero-zapadnom stranom. Slijedi strm uspon kroz prevjesnu stijenu do vršne stijene. U tom dijelu treba se posebno paziti na odsklizavanje za vrijeme kišnih dana i snijega. Na vršnu stijenu Zira penje se polukružno sa sjeverne strane. Zir je usamljena monolitna kamena gromada u donjem Ličkom polju i vidljivo se ističe sa svih stana. Pogledi sa ZIR-a protežu se od Crnopca, Svetog Brda i drugih dijelova Južnog Velebita, a za sunčanog i bistrog vremena vide se konture gotovo cijelog dijela srednjeg i južnog Velebita. Sa sjeverne i istočne strane dobro se uočavaju Ozeblin i Gola Plješivica. Zanimljivo je da su u blizini ZIR-a dva čvorišta autoceste i izlazi Sveti Rok i Gornja Ploča. Žig KT se nalazi na samoj stijeni na vrhu. Ukupan uspon traje 1,30 h, a silazak 1 sat. Stazu održava PD Željezničar iz Gospića. Zir je kontrolna točka KT 16 na obilaznici "Lički gorski biseri" (o transverzali vidi više - OTVORI) Blog Planine - ZIR (850 m) |
| Biciklizam (brdski i klasični) |
Biciklističke staze na Gackom području - OTVORI
| Aktivnosti u zraku |
|
Poletište Veljun na brdu Godača
Start je dovoljno širok i dugačak, strmina zadovoljavajuća, 450 m visinske razlike, sletišta ima za 10-ak B52. Još je potrebno malo počistiti granje, pokositi i gonjalo. Dječaci imaju u planu još malo proširiti start na obje strane ali i ovako je vrlo upotrebljiv, idealan i za tečajce i za "prave" pilote. Greben je dugačak 7-8 km, bez prepreka tako da se može letiti i po jačem vjetru. Cesta do starta je jednim dijelom asfaltirana a onda ima cca 7km makadama koji može proći bilo koji auto, a postavljene su i table na križanjima. ... VIŠE |
Let s Godače 06.10.2011. from taifun13 on Vimeo. |
Praktično
| Topografske karte + minska situacija |
Karta Državnog lovišta Veliki Vujnovac, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Karta Državnog lovišta Lovinac, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Karta Državnog lovišta Vidovača, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
Karta Državnog lovišta Golo Trlo, s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
Karta Državnog lovišta Godača s ucrtanim minsko sumnjivim područjima
|
| Vremenska situacija |
|
Legenda: Today=danas; Mon=ponedjeljak; Tue=utorak; Wed=srijeda; Thu=četvrtak; Fri=petak; Sat=subota; Sun=nedjelja |
Izvori
| Reference |
[1] WIKIPEDIJA, Ličko sredogorje
[2] METAPEDIJA.HR, Ličko Sredogorje
[3] ĆUK, Nikola, Gračac i položaj gračačkog kotara
[4] PD ŽELJEZNIČAR, Gospić; Lički gorski biseri
[2] METAPEDIJA.HR, Ličko Sredogorje
[3] ĆUK, Nikola, Gračac i položaj gračačkog kotara
[4] PD ŽELJEZNIČAR, Gospić; Lički gorski biseri
| Ostali izvori |
> Glas Gacke, O regiji Gackoj
| Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
Vrhovine - službena stranica
Planinarsko društvo "Željezničar", Gospić
Gacka - stranica o aktivnostima na rijeci Gackoj (ribičarenje, kajakarenje)
Planinarsko društvo "Željezničar", Gospić
Gacka - stranica o aktivnostima na rijeci Gackoj (ribičarenje, kajakarenje)
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
|
|
