|
|
|
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Bregava-Sitnica Hills
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Bregava (stari nazivi Vidoštica i Vidova rijeka) je lijeva pritoka Neretve u Bosni i Hercegovini. Njeno slivno područje leži između Neretve na zapadu i Trebišnjice na jugoistoku i površine je 470 km². Bregava nastaje na području malog sela Do, u blizini granice općina Stolac i Berkovići, od stalnih vrela Bitunje i Hrguda i periodičnih vrela Malog i Velikog Suhavića, koji izviru iz lomeljnog vapnenca. Dužina toka iznosi 31 km, s prosječnim padom od 3,7 m/km. Vrelo se nalazi na nadmorskoj visini od 120 metara. Za vrijeme maksimalnog vodostaja bojenjem vode u ponorima Fatničkog polja utvrđena je veza s izvorima Trebišnjice i Bregave. Pored vrela Bregave i duž njezina gornjeg toka prolazi cesta Bileća-Berkovići-Stolac. Ulijeva se u Neretvu kod mjesta Klepci, u općini Čapljina. Rijeka je udubila korito u obliku kanjona čije dolinske strane dostižu visinu i do 700 m. U proširenjima se nalaze aluvijalni nanosi. Veće mjesto kroz koje protječe je Stolac. Rijeka je omiljena među ljubiteljima ribolova, jer obiluje pastrmkom.
Poplašići, prigradsko naselje Stoca, u dolini Bregave
Obronci Hrguda nad kanjonom Bregave
|
Kanjon rijeke Bregave
|
Kanjon Bregave. U pozadini brdo Završlje (873 m)
|
Prijevoj Prevorac (542 m)
Prijevoj se nalazi između kanjona Bregave i Dabarskog polja te između Hrguda i brda Kubaš. Prijevojem prolazi magistralna cesta D6, na dionici Stolac - Berkovići. |
Selo Predolje, jugozapadno od prijevoja Prevorac
|
|
Na području platoa Komanje brdo planirana je izgradnja jedne od najvećih solarnih elektrana u BiH. Zbog toga je 2022. godine probijena cesta od Dragovilje na Komanje brdo.
Ojkonim je tvoren od bizantskog imena Koman (< Komljen < Komnen) i oronimskoga naziva brdo. Zabilježena su ženska osobna imena Komna i Komnenija (Maretić 1886:84), a rod Komnenović u Popovu potječe iz Galičića (odakle su se Komnenovići odselili u Veličane i Poplat). U povijesnim se izvorma naselje ponekad spominje sa skraćenim imenom Komanje i kao Komonje Brdo. Različiti likovi ojkonima potvrđuju da je ime u mjesnom stanovništvu nepoznato. Na austrijskim zemljovidima zabilježeno da se "kosa Kubaše (planine između Ljubinja i Stoca) koja se spušta niz Bregavu ka Stocu, zove Komanje Brdo". Apelativ kubaš 'vrsta staroga svilenog platna' dovodi se u vezu s tur. kumaş. Zgodna je pak igra riječima Aziza Selimovića po kojemu se Hrgud nekoć zvao Koveće brdo (: veći) jer se nalazio nasuprot Komanju Brdu (: manji). |
IZVOR
VIDOVIĆ, Domagoj: Toponimija Komanja Brda. Stolačko kulturno proljeće, 13 (2013), 265-268 (PDF)
|
|
IZ STARIH ČASOPISA
Dvije prehistoričke gradine u Hercegovini. piše rudarski satnik V. Radimsky Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 1890. Broj 3 U mnogim krajevima Austro-Ugarske, pa i po drugim zemljama Evrope nailazimo na gragjevine, smještene obično na takim brdima i bregovima, koji o sebi stoje i dalek se s njih u okolo pogled otvara. Te gragjevine potječu iz vremena, kada žitelji onih krajeva niti su umjeli kamen lomiti, niti su pojedino kamenje spajali klakom. Ove prehistoričke gragjevine nasute su ili od zemlje ili od snesenoga kamenja, a često su im goleme dimenzije. U glavnome sastoje od nasipa (Wälle), koji su često u svezi s gorostasnim čunjastim ili piramidalnim gromilama. Ima ih, gdje je samo jedan jedincati nasuti bedem zaokružio gradište, te ćemo taku gragjevinu nazvati g r a d a c (u njemačkom po obliku nasipa Ringwalla), za razliku od onakih, gdje ima više koncentričkih nasipa, ili gdje gragjevina sporednim i poprečnim nasipima izlazi zapletenija, i koje ćemo nazvati grad (Burgwall), kako narod bez mnogoga razlikovanja sve takve gragjevine upopreko naziva. Različita je svrha bila tijem utvrdama. Ili su obuhvatale naseobinu, koja se je u njima smjestila, ili su bile sagragjene blizu koga naseljenog mjesta, da stanovnicima takih mjesta, kad im bude do nevolje posluže kao utočišta i zakloništa od dušmanskih navala. Gdjekoje su gragjevine te ruke bile i bogoštovnim obredima namijenjene, ili su pak najposlije služile i za bogoslovne svrhe i za obranu. Za prve vijesti o takim prehistoričkim gragjevinama u Bosni imamo da zahvalimo kustosu dru Truhelki, koji je u okolini velike nekropole glasinačke na Romaniji planini istočno od Sarajeva našao 16 gragjevina od nasipa, većinom omanjih gradaca. Prigodom mnogog mog putovanja naišao sam ja od onda i u Hercegovini u različitim prijedjelima zemlje na 6 nasutih gradina, od kojih ću niže dvije da opišem, a o ostalim mislim skorim da progovorim u ovećoj jednoj raspravi o hercegovačkim starinama. I. Gradina od nasipa na Vrsniku. U općini Poplatu gornjem, kotara stolačkog, diže se istočno od ceste Stolac-Ljubinje gora Vrsnik, koja o sebi stoji i cijelome onome kraju gospoduje, te se svojom morskom visinom od 514 m. po prilici 464 m. uzdiže nad stolačkom ravnicom. Već kad od ceste staneš uzlaziti, opazićeš na glavici gorskoj golemu gromilu ; ali pogledaš li sa visine sedla, preko koga cesta vodi, kod Zegulje karaule, natrag, vidjećeš jasno, kako su tri koncentrična nasipa zakružila oko gromile, te se po tome na Vrsniku uzdiže oveća gradina od nasipa.
Okrugli, nutarnji rasuti bedem (B) leži, kao i gromila, u dugoj osovini gragjevine, a udaljena je od temelja gromilina 8 m spram sjeverozapada. Sastoji od nasipa sasvim okrugla, od 42 m. spoljašnog premjera, a obuhvata prostor od 28 m. u premjeru. Temelju toga nasipa širina je 7 m, na vrhu je širok 3 m, a i visok je 3 m. Ulaza ne vidi se u tome nasipu, te ili je on braniteljima služio za posljednje utočište ili kao zatvoren prostor sveštenicima za opsluživanje vjerskih obreda.
Srednji mu opseg dosiže duljinu od 220 m, po čemu taj nasip ima 3300 m3 kubičnog sadržaja. Nasipi su za toliko vremena po pastirima i stoci, koja onuda pase, na mnogo mjesta deformirani, tako da im se prvašnji profil sada ne može sasvim stalno odrediti. Ali u prosjeku široki su u temelju 7 m, a na vrhu 3 m; spoljašnja im je visina 3 m, a nutarnja 1 m. Nutarnjeg obronka toga nasipa hvata se banket, koji horizontalno prelazi u nutarnju ostrminu gore, tako da presjek nasipa poprečno iznosi 12 m2 (sl. 3). Da li je bilo ulaza u pojedinim nasipima i gdje su bili, ne da se više stalno reći. Nutarnji nasip (C) ima ove dimenzije. Velika osovina 158 m, mala osovina 116 m, opseg 431 m, a kubična sadržina 5200 m3. U srednjeg je nasipa D) velika osovina 312 m,) mala osovina 212 m, a opseg 822 m, tako da kubična sadržina čini 9800 m3. Poprečni nasip (E), što se hvata jugoistočne sredine srednjeg nasipa, dug je 250 m, po čemu se kubična sadržina računa na 3000 ms. Očevidno je taj nasip s te strane, gdje je gora manje strma, imao da povisi jakost utvrde. Spoljašni nasip (F) napokon ima veliku os od 371 m, i malu od 269 m, opseg mu je dug 1007 m, po čemu njegova kubična sadržina izlazi na 12100 m3. Horizontalni razmak pojedinih nasipa varira izmegju 31 i 53 m, a vertikalno jedan drugi nadvisuju izmegju 7 i 17 m. Ukupna je duljina nasipima zajedno s nutarnjom ogradom 2510 m, a kubična sadržina svih nasipa, bedema i gomile iznosi 34940 m. Površina cijele gragjevine, ogragjena spoljašnim bedemom, iznosi 7-8 ha. Kako se iz ovih podataka vidi, ima nasuta gradina na Vrsniku uprav ogromne dimenzije, te je negda trebalo tim više radnih sila, dok se je podigla, pošto je golemu množinu kamenja valjalo snositi iz daleke okoline i dopremiti je na vrh strme gore. Mjestimice u gradu pokušanim prekopavanjem nije se ništa našlo, osim mrke, valjda pepelom promiješane zemlje, te se po tome može uzeti, da ta gradina nije bila stalno naseljena, već da je samo kadšto za vrijeme služila ili u obrambene, ili u bogoštovne svrhe.
|
MTB: Obilazak gradine Vrsnik, nekropole Zabrđe i probijanje do kanjona Bregave
Autor: Sarafanje Datum objave: 17.4.2023. Opis. Vožnja bajkom iz Stoca do brda Vrsnik. Obilazak ilirske gradine Vrsnik. Zatim nastavljam biciklom do sela Zabrđe, gdje obilazim, zaraslu dračom, nekropolu Potkuk, te usput i bunare u selu Zabrđe. Put nastavljam kroz Gornju Bitunju, odakle vozim makadamskim putem do grebena kanjona Bregave. Tu se uključujem na pješačku stazu dugu 1km, koja je u lošem stanju, tako da sam se puna 2 sata probijao kroz smreku i draču i po klizavom siparu. Na kraju staze dolazim na most na potoku Suhavić, iznad mjesta Do, te se spuštam nazad do Stoca cestom, glavnim putem Berkovići-Stolac. O gradini Vrsnik: Gradinski lokalitet Vrsnik nalazi se na istoimenom stožastom brdu (513 m/nv) istočno od Stoca, između mjesta Bitunja i Gornji Poplati. Južnom padinom brda Vrsnik prolazi magistralna cesta M-230/M-6 (Stolac -Ljubinje), a sjevernoistočnom dolinom pruža se prirodna komunikacija koja povezuje stolačko i ljubinjsko područje (Stolac – Dragovilje, BItunja, Zabrđe – Ljubinje).Na navedenoj prirodnoj komunikaciji u antičko doba izgrađena je rimska cesta, čiji su tragovi još uvijek djelomično vidljivi (kaldrma, rubnici, kolotečine i miljokazi) od Bitunje prema Ljubinju. Položaj gradine Vrsnik nad prirodnom komunikacijom ima poseban strateški značaj, a izrazita visinska razlika nad okolnim područjem onogućava izvrstan pregled i vizualnu komunikaciju s ostalim gradinskim lokalitetima. Vrsnik je lako uočljiv iz gotovo svih dijelova stolačkog kraja, kao i sa zapadnih visoravni općine Ljubinje. U neposrednoj blizini sa sjevernoistočne strane na znatno nižem položaju nalazi se fortifikacijski gradinski lokalitet Baba u Bitunji (danas ima izgled ogromnog rasutog tumula), koji je imao ulogu nadzora nad prirodnom komunikacijom između stolačkog i ljubinjskog kraja. Ovalni oblik gradinskog lokaliteta Vrsnik uvjetovan je konfiguracijom terena, a kameni bedemi prate izohipse brda zatvarajući više od 7 hektara površine, što navedeno nalazište svrstava u skupinu prostorno najvećih gradina u Hercegovini. U tipološkom smislu Vrsnik se može svrstati u tip gradine s više koncentričnih kamenih bedema ovalnog oblika i bastionom u središnjem platou. U slučaju Vrsnika imamo tri ovalna koncentrična bedema, koji danas slijedom dugog niza godina i pod utjecajem raznih aktivnosti izgledaju poput urušenih nasipa. (preuzeto sa https://arheohercegovina.com/2020/03/...) Nekropola Potkuk: Nekropola Potkuk u Gornjoj Bitunji, općina Berkovići, nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Zauzima prostor 70x40 m. Na nekropoli ima preko 200 stećaka. Osim 2 sanduka sa postoljem isklesanih u jednom komadu, 2 sljemenjaka i 5 masivnih ploča, dužine i širine preko 2 m te visine do 0.3 m, svi ostali spomenici su u obliku sanduka. Ukrašeno je 45 spomenika. Ukrasi su izvedeni u plitkom reljefu, izuzev na nekoliko primjeraka na kojima su urađeni tehnikom urezivanja. (preuzeto sa https://bs.wikipedia.org/wiki/Nekropo...) Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/884... Trek za ovu turu neću objavljivati jer ne znam još 100% da li je razminirano brdo Vrsnik, a i put do kanjona Bregave je dobro zarastao. Pratite nas i na Facebooku: https://www.facebook.com/sarafanje/ Instagram: https://www.instagram.com/sarafanje/ Poglavlja: 0:00 Intro 0:43 od Stoca do skretanja za gradinu 3:48 makadamskim putem do gradine Vrsnik 7:37 obilazak gradine 9:22 gradina Vrsnik (snimci dronom) 16:10 spust s gradine i put do sela Zabrđe 22:28 selo Zabrđe i traženje puta do stećaka 25:52 nekropola stećaka "Potkuk" obilazak pt.1 27:29 snimak dronom nekropole 29:33 nekropola stećaka "Potkuk" obilazak pt.2 32:31 povratak na cestu i obilazak bunara 36:02 put do Gornje Bitunje 37:09 Gornja Bitunja 37:52 makadamskim putem do grebena 41:37 preživljavanje (spust zaraslom pješačkom stazom) 56:28 kanjonom Bregave do Stoca 58:43 relive i završni ekran |
|
Bitunja je naseljeno mjesto u općini Berkovići. Smještena na mjestu modernih naselja Gornja i Donja Bitunja uz cestovnu komunikaciju Stolac-Ljubinje. Prije Daytonskog sporazuma 1995. naselje je pripadalo općini Stolac (na oko 12 km jugoistočno od Stoca), a danas pripada općini Berkovići (na 19 km od središta Berkovića).
Blizina Stoca, vlastela Šimrakovići i stećci predstavljaju glavno obilježje Bitunje. Bitunja je naselje koje je svoju afirmaciju na povijesnoj pozornici ponajviše dobilo zahvaljujući prometnoj putnoj komunikaciji koja je prolazila pravcem Stolac-Ljubinje. Povijesni pregled. Srednji vijek. U srednjem vijeku Bitunja je bila u okviru župe Dubrave, a u blizini sjeverne granice župe Popovo. Prvi spomen Bitunje je iz 5.3.1403. godine. Tada je Radoslav Bogdanović iz Bitunje ugovorio šestogodišnju službu i izučavanje kamenarskog (klesarskog) zanata (artem petrarie) kod klesara Kranislava Ratkovića. Arhivski izvori Bitunju spominju u izrazima: Bitugna, Bithugna, Bitugn, Bitun, Bithone i Bitogna. Krajem veljače/februara 1420. Bitunja je nazvana mjestom (locus), rujna/septembra 1436. kao selo (villa), a travnja/aprila 1442. godine kao: villa vocata Bitugna Slafcouigh. Bitunja se u 15. st. spominje u više navrata po izvršenim pljačkama. Ova neslavna spominjanja, ukazuju na poziciju naselja u širim okvirima. Bitunja je sastavnim dijelom jakog privredno-trgovačkog prometa između Dubrovnika i unutrašnjosti Bosne, koji se vezuje uz putnu komunikaciju Stolac-Ljubinje. Izvjesno je da na području Bitunje svoje ljude ima izvjesni vlasteličić Dabiživ, te značajno ljudi vlastele Grgura Šimraka i Stjepana Šimrakovića (1442., 1449.). Prema podatku iz lipnja/juna 1435.. godine vidljiva je povezanost naselja za vojvodu Radoslava Pavlovića. Obilježja privrednog razvoja bitunjskog kraja nalikuju općim obilježjima hercegovačkog prostora sa zemljoradnjom, stočarstvom, trgovinom i zanatstvom. Odlazak radne snage na dubrovačko područje karakteristika je čitavog zaleđa, pa i Bitunje. Interes domaćeg stanovništva bio je povezan za novčanu zaradu kao i za izučavanje zanata klesara, kolara i obućara. Neki od njih uporišta za dalje svoje poslovanje pronašli su i u vlastitoj sredini. |
Stanovništvo. Popisom stanovništva 2013. godine u naselju je popisano 59 stanovnika.
|
|
Najznačajniji objekti kulturno-povijesne baštine Bitunje su stećci. U blizini Bitunje nalaze se četiri lokaliteta stećaka: Lokve, Potkuk, Zakuk i Baba. Stećci na ovom području ukazuju na razvijenu lokalnu hercegovačku sredinu dubrovačkog zaleđa u razvijenom srednjem vijeku. Na lokalitetu Potkuk izbrojana su 243 stećka, na lokalitetu Lokve 7 stećaka, na lokalitetu Zakuk 9 stećaka, nekoliko grobova obrubljenih kamenjem i očuvana osnova srednjovjekovne crkve, te na lokalitetu Baba 24 stećka. Od ukupno 285 stećaka, 62 su ukrašena. Lokalitet Potkuk je 2016. uvršten na UNESCO-ov popis 30 zaštićenih lokaliteta u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.
Državna komisija proglasila je u ovom naselju 4 povijesna područja za nacionalne spomenike kulture:
Južna bočna strana spomenika br. 15 na nekropoli Potkuk
(Bešlagić, 1964.) |
IZVOR Bitunja. Wikipedija (bs)
LITERATURA BEŠLAGIĆ, Šefik: Stećci u Bitunjoj. Naše starine IX. Sarajevo 1964. (PDF) KURTOVIĆ, Esad: Iz historije Bitunje u srednjem vijeku (Povodom 610. godišnjice prvog spomena u pisanim izvorima). Godišnjak CBI 43. Sarajevo 2014, 185-194. (PDF)
|
|
Nekropole stećaka u Bitunji nalaze se u općini Berkovići. Područje Bitunje se nalazi oko 8 kilometara jugoistočno od Stoca, a od općinskog centra Berkovića oko 28 km. Dijeli se na Donju i Gornju Bitunju u kojoj je i zaselak Zabrđe. U Zabrđe se stiže s ceste Stolac-Ljubinje, skretanjem na istočnu stranu kod betonske čatrnje Novakinja (prije prevoja na Žegulji).
Stećci Gornje Bitunje (Zabrđa) situirani su na četiri lokaliteta, poznata pod sljedećim nazivima: Potkuk, Lokve, Zakuk i Baba. Centralni dio područja na kojem su nekropole je vapnenačka stijena Kuk koja je korištena kao kamenolom za okolne nekropole. Područje Bitunje je pripadalo srednjovjekovnoj Humskoj župi Dubrava koja je graničila sa župama Dabar, Popovo, Žaba, Luka i Večenike (Večerić). Župa Dubrave se spominje u dubrovačkom spisu od 13.10.1285., a zatim u više dokumenata iz 1405., 1406., 1443., 1444., 1449. godine. IZVOR Nekropole stećaka u Bitunji. Wikipedija (bs) 
Kuk, pogled s južne strane, odozdo
(Bešlagić, 1964.) |
Položaj Zabrđa
(Bešlagić, 1964.) |
|
Nekropola Potkuk
Nekropola Potkuk nalazi se na relativno ravnom terenu ispod južne strane Kuka. Zauzima prostor 70x40 m i proteže se u smjeru istok-zapad. Na nekropoli ima preko 200 stećaka. Uočava se sahranjivanje na redove od sjevera ka jugu. Dvije su velike grupe stećaka: istočna i zapadna. Između njih je mala udaljenost. Na tom međuprostoru je rasuto nekoliko spomenika. Na južnom dijelu nekropole se proteže živica iza koje su dvije manje grupe i jedan usamljen stećak. Na sjevernom rubu nekropole takođe su dvije izdvojene manje grupe stećaka. Ove dvije manje grupe na sjevernom dijelu nekropole broje od 9 do 15 stećaka i vjerojatno su izdvojena porodična mjesta sahranjivanja unutar nekropole. Bez obzira na primijećenu izdvojenost i ove grupe stećaka se uklapaju u sistem nekropole na redove. Većina spomenika je orijentirana zapad-istok. Samo 11 primjeraka je orijentirano sjever-jug. Osim 2 sanduka sa postoljem isklesanih u jednom komadu, 2 sljemenjaka i 5 masivnih ploča, dužine i širine preko 2 m te visine do 0.3 m, svi ostali spomenici su u obliku sanduka. Ukrašeno je 45 spomenika. Ukrasi su izvedeni u plitkom reljefu, izuzev na nekoliko primjeraka na kojima su urađeni tehnikom urezivanja. Na ukrašavanju spomenika radilo je više majstora. Najčešći je prikaz jelena pojedinačno ili lova na jelene. Prema motivu lova i trenutku zabijanja koplja u njegov vrat, te prema karakteristikama prikaza jelena, očigledno je da je jedan majstor radio ove scene. Veći broj spomenika je dobro klesan i dosta dobro očuvan, ali ih ima ovlaš oklesanih ili zaobljenih uglova. Nekoliko spomenika je na rubovima odlomljeno. Stećci u zapadnom dijelu nekropole su u prosjeku bolje obrađeni nego oni na ostalim dijelovima. Stećak br. 15 je među nekoliko reprezentativno ukrašenih. Sa sjeverne strane je friz od dvije linije koje se prepliću i uokviruju sedam elipsastih medaljona. U svakom je po jedna ptica. Ispod friza je motiv ženskog kola sa 4 figure koje se drže za ruke. Na jednom kraju je velika muška figura koja drži u jednoj ruci dugačak mač. Između žena su male ženske figure. Suprotni kraj kola završava malom ženskom figurom koja ima ispružen veliki dlan u visini ramena. Na južnoj strani je prikaz lova na jelena kao na spomenicima br. 8 i 9. Na zapadnoj strani je širok friz od povijene lozice. Nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Na listi su 22 nekropole u Bosni i Hercegovini, po 3 u Srbiji i Crnoj Gori, a 2 u Hrvatskoj. Proglašena je i za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. IZVOR / PROČITAJ VIŠE Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine: Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima Potkuk u Bitunji, opština Berkovići. Sarajevo, 2007. (HTML) Pristupljeno 23.4.2023. |
Skica nekropole Potkuk
(Bešlagić, 1964.) |
|
Nekropola Lokve
Nekropola Lokve, koju lokalno stanovništvo zove Bunarevi i Brijeg, je prva od četiri nekropole na koju se dolazi idući putem ka zaseoku Zabrđu. Na njoj je svega sedam stećaka (šest sanduka i jedna ploča), koji su razvučeni duž kose koja se pruža u pravcu zapad-istok. Proglašena je za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Na lokalitet se dolazi sa zapada. Dalje pješački put vodi pored nekropola Potkuk, Zakuk i Baba u Gornju Bitunju. Stećci se prostiru na prostoru dužine oko 130 m. U neposrednjoj blizini, oko 12 m sjeverno od nekropole, nalazi se livada na kojoj ima oko 20 starih i novih bunareva, koji su sada zapušteni. Na jugozapadnom kraju nekropole je staro mezarje, a na sjeveroistočnom kraju je novije, aktivno mezarje. Idući od zapada ka istoku, prvo leži grupa od 2 stećka. Oko 100 m istočno je sanduk , a oko 25 m od njega je ploča. Najistočnija grupa je udaljena 4 m od ploče. IZVOR / PROČITAJ VIŠE Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine: Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Lokve (Brijeg, Bunarevi) u zaseoku Zabrđe u Gornjoj Bitunji, opština Berkovići. Sarajevo, 2007. (HTML) Pristupljeno 23.4.2023. |
Skica nekropole Lokve
(Bešlagić, 1964.) |
|
Nekropola Zakuk
Arheološko područje, ostaci crkve i nekropola sa stećcima smješteno je na blagom zaravnjenom uzvišenju. Ostaci crkve zauzimaju centralni dio područja, okružen stećcima. Crkva je bila u temeljima pravokutna, vanjskih dimenzija 10,5 x 5,5 m, orijentirana u smjeru zapad-istok. Debljina zidova je iznosila 0,60 m. Ulaz u crkvu se nalazio na zapadnoj strani. Na istočnom dijelu vide se ostaci zida polukružne apside (poluprečnika 1,6 m) i kameni stup časne trpeze. Osnova stupa je izvedena u obliku pravougaonog paralelopipeda (120 x 60 x 23 cm). Na zapadnoj strani je ukrašen bordurom od plastično izvedene povijene linije s trolistovima. U unutrašnjosti bordure je plastično izveden motiv konja s jahačem, a ispod toga je poprečna tordirana vrpca koja se nastavlja na neki motiv pravokutnog oblika, uzdužno oivičen tordiranom vrpcom. Dio stupa je u zemlji, pa se ne vidi ostatak dekoracije. Na sredini crkve su ostaci poprečnog zida, a otvorom na sredini. Na sredini podužnih zidova, sa vanjske strane, vide se ostaci temelja potpornog zida, debeli oko 0,60 cm. Crkva je bila građena od pravilno klesanih vapnenačkih blokova koji se i danas primjećuju unutar i oko ruševine. U ostacima zidova se ponegdje primjećuje mort. Nema preciznih podataka o vremenu gradnje crkve u Zakuku. Raspored stećaka oko crkve ukazuje na to da je crkva već postojala u vrijeme kad je nekropola bila aktivna, u 14. i 15. stoljeću. (Š. Bešlagić, 1964.) Nekropola sa stećcima zauzima površinu od 20 x 20 m. Sastoji se od ukupno 9 stećaka u obliku sanduka(2). Evidentirana su četiri ukrašena stećka. Orijentacija je u smjeru zapad – istok. Proglašena je za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 2006. godine. IZVOR / PROČITAJ VIŠE Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine: Arheološko područje – Ostaci crkve i nekropola sa stećcima Zakuk u Bitunji, općina Berkovići. Sarajevo, 2006. (HTML) Pristupljeno 23.4.2023. 
Nekropola Zakuk
Izvor: Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine |
Skica nekropole Zakuk
(Bešlagić, 1964.) |
|
Nekropola Baba
Nekropola sa stećcima je smještena na zaravnjenome dijelu brda Baba, odakle se pruža lijep pogled na okolicu. Nekropola zauzima površinu od otprilike 22 x 14 m. Sastoji se od ukupno 24 stećka, orijentirana u pravcu zapad–istok i poredana u nizove okomite na tu orijentaciju. Jedanaest stećaka je ukrašeno. Prema osnovnim oblicima, svi su sanduci, od čega je jedna trećina visokih sanduka, a šest stećaka ima postolje. Dobro su obrađeni. Primjetni su ukrašeni fragmenti spomenika, sjeveroistočno od stećka br. 1. i blizu stećka br. 4. Na fragmentima se vide motivi arkada sa potkovičastim lukovima i povijene linije sa trolistovima. Proglašena je za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 2006. godine. Prapovijesni tumuli. Jugoistočno i jugozapadno od nekropole, na samome njezinome rubu, nalaze se dva prapovijesna tumula. Približno su iste veličine. Promjer tumula je 10 m, a međusobna udaljenost iznosi 50 m. IZVOR / PROČITAJ VIŠE Odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine: Povijesno područje – prapovijesni tumuli i nekropola sa stećcima Baba u Gornjoj Bitunji, općina Berković. Sarajevo, 2006. (HTML) Pristupljeno 23.4.2023. |
Skica nekropole Baba
(Bešlagić, 1964.) |
|
ZAPIS O SELU UBOSKO
Autor: Zapis o selu - Bojan Cvoro Datum objave: 4.11.2019. Opis. Donosimo vam priču o selu Ubosko nadomak Ljubinja koje je odavnina bilo prepoznatljivo po uzgoju duvana a danas po uzgoju paprike, čija su istorijska znamenja nezaobilazan segment naše istorije..... |
ЗЕМЉОМ ХЕРЦЕГОВОМ - Убоско
Autor: Herceg Televizija Datum objave: 6.7.2015. Opis. Емисија "Земљом Херцеговом" коју уређује и води проф. Радомир Вучковић, је документарна репортажа, ослоњена на историју, обичаје и људе који од села до села чине особен печат и наук, како живјети и опстати на херцеговачким просторима. У овој епизоди доносимо причу о селу Убоско, које је по предању добило име по љепоти што га је чинило, а и данас чини погодним за живот. Бројни су мјештани који у њему на имањима проведоше читав вијек а предњчи и по великом броју високообразованих људи расутих по свијету. |
|
|
Stanovnicima sela Kubaš voda dragocjena kao zlato
Autor: RTRS vijesti Datum objave: 27.6.2021. Opis. Web: https://www.rtrs.tv Facebook: https://www.facebook.com/rtrs.portal Twitter: https://twitter.com/RTRSvijesti |
|
Imate li bilo kakve komentare, ispravke, mišljenja ili priloge o ovoj stranici?
Molimo pošajite ih putem slijedećeg obrasca ili direktno na adresu elektroničke pošte: E-MAIL Navedite o kojoj se planini ili temi radi. Ovisno o Vašoj želji, Vaš identitet u objavljenom tekstu (prilogu) može biti prikazan ili neobjavljen. ODGOVARAM NA SVAKI UPIT! Ukoliko ne dobijete odgovor, molim Vas pišite direktno na slijedeću adresu: [email protected] INDIVIDUAL VISITORS SINCE JANUARY 14TH, 2019
|
DONATE TO DINARSKO GORJE WEB-PAGE (Paypal) 
Svi materijali (tekstualni, kartografski, fotografski, audio i video) kojih je isključivi autor DINARSKO GORJE mogu se slobodno preuzimati, bez ikakvih dodatnih uvjeta. Radi se o materijalima na stranici uz koje nije posebno navedeno tko je njihov izvor ili se iz samog sadržaja to ne vidi. Ukoliko želite koristiti pojedine sadržaje sa stranice, a u dvojbi ste o njihovu porijeklu, molimo da kontaktirate DINARSKO GORJE.
All materials (textual, cartographic, photographic, audio and video) of which the sole author is DINARSKO GORJE WEBPAGE (Dinaric mountains) can be freely downloaded and used without any additional conditions. These are materials on the site where their source or author is not specifically stated. If you want to use some content from the site, and you are in doubt about its origin, please contact the Website administrator. 
PLEASE, KEEP OUR ENVIRONMENT CLEAN!
|
