|
|
PERIPANONSKE ODN. PREDDINARSKE PLANINE > Vukomeričke gorice
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Žeridovka, 255 m
Koordinate najvišeg vrha:
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Žeridovka, 255 m
Koordinate najvišeg vrha:
|
|
UvodVukomeričke gorice su poširok i nizak ogranak žumberačke orografske cjeline, između Save i donje Kupe u Hrvatskoj, pretežno građen od pliocenskih sedimenata. Vukomeričke gorice, nazivan su još i Kravarske gorice i Vukomeričko humlje.
Visina im je od 150 do 250 metara. Samo nisko gorje sastoji se od dva paralelna hrpta, sjeverni nešto viši sa vrhovima Režidovka 255 m na zapadu, Bikovski vrh (Glože) 243 m u središnjem dijelu, Letovanski vrh sa 203 m na istoku i južni niži hrbat s vrhom Jurašćak 213 m. Najviši vrh Režidovka obrasto je gustim šumama bukve, hrasta, graba i ponegdje crnogorice. U geološkom smislu prostor Vukomeričkih gorica nalazi se u jugozapadnom dijelu Panonskog bazenskog sustava, taložnog prostora smještenog u središnjem i jugoistočnom dijelu Europe, koji je tijekom miocena i pliocena paleogeografski pripadao prostoru Središnjeg Paratethysa. razvile su se od paludinskih taloga; stariji, donjopaludinski, pretežno su glinoviti, a mlađi, gornjopaludinski, pjeskoviti. Prema sjeveru one se postepeno spuštaju u pleistocenu nizinu Save, prema istoku strmim odsjecima silaze u pleistocenu posavsku ravan, na jugu prelaze u nisku močvarastu zavalu vukomeričkog Pokuplja, prema zapadu se preko horvaćanskog hrpta spajaju s mezozoičko-tercijarnom trupinom žumberačko-plješivičkog masiva. Najveća uzvisina u Vukomeričkim goricama je Žeridovka (255 m) u njihovu sjevernom dijelu. Manji potoci teku niz obronke, koji su najčešće pod listopadnom šumom, prema Odri i Savi. U Vukomeričkim goricama ima nešto organogenih minerala (nafta, lignit), a na njihovu južnom rubu mineralnih vrela (Jamnica). U blizini Zagreba i Karlovca, značajnu su ulogu odigrale u NOR-u. Ponajvažnija su naselja Vukomerić i Kravarsko. IZVOR Vukomeričke gorice. Enciklopedija Jugoslavije, sv. 8. ENGLISH SUMMARY: Vukomeričke goriceVukomeričke gorice (English: Vukomerić Hills) is a wooded low mountain range in Zagreb County, central Croatia. It is located on southwestern border of Turopolje region and up to 255 metres high. The name of the mountains comes from the village Vukomerić which got its name from Vukomer, leader of Vukota tribe that once lived in this area. The area was settled since ancient times due to marshes surrounding it. Viticulture and fruit-growing are most important activities. The most common trees are various species of oak, beech, and hornbeam. ImeNaziv Vukomeričkih gorica izveden je iz imena sela Vukomerić, čije ime potječe od osobnog imena Vukomer, koje se sačuvalo iz 14.stoljeća. Nazivaju se još Kravarske gorice, Vukomeričko humlje i Vrhovlje (kajkavski Vrhovje). Gora Pomena je starohrvatski naziv za današnje Vukomeričke gorice. Hrvatski povjesničar Juraj Ćuk istražio je staro nazivlje te utvrdio podrijetlo toponima Gora Pomena. I danas se u nekim naseljima Vukomeričkih gorica rabi ime Gora Pomena, a odnosi se na jedan gorski masiv Vukomeričkog niskog gorja iznad naselja Donji Hruševec prema naselju Cerje Letovanićko, na tom dijelu Vukomeričke gorice su najstrmije, a predio je okovan gustim šumama zvanim Burdelj u kojima su istrebljeni posljednji Vukovi tek 1953. godine.
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:
 Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici
Oglašavajte ovdje:
|
GEOGRAFIJA (ZEMLJOPIS)
Reljef
|
Geomorfologija
Mikromorfološka jedinica podbrđa Vukomeričkih gorica dio je makromorfološke cjeline peripanonskog prostora. Izdužena je smjerom SZ-JI. u duljini od oko 35 km. U prostoru je jasno istaknuta i izdvojena u odnosu na susjedne morfostrukture. Na SZ Horvatskim je pragom, odnosno lineamentom pružanja JZ-SI (Žumberak-Kulcs) odvojena od Žumberačko-Samoborskog gorja, a na JI njen je rub određen kupskim rasjednim sistemom. Sa SI, odnosno JZ strane njen je kontakt jasan prema akumulacijsko-tektonskim morfostrukturama savske nizine i Crne mlake. SI granica prema savskoj nizini prati sistem rasjeda, tj. savski lineament dinarske prostorne orijentacije SZ-JI, a jednako tako je određen i njen kontakt prema fluvijalno-močvarnoj nizini Crne mlake na JZ pisarovinskom strukturnom terasom. Zahvaljujući svojoj izraženoj strukturnoj i reljefnoj individualnosti u prostoru, podbrđe Vukomeričkih gorica izdvaja se kao tip samostalnog podbrđa. Ono je pozitivna, konkordantna i rasjedna struktura, te u tektonskom smislu čini horst-antiklinalu, koje su, uz tektonske rovove (savski), gledajući u širim razmjerima, karakteristične za granične zone unutrašnje Panonske mase i Dinarske geosinklinale. Na temelju morfostrukturnih načela Bognar (1980.) izdvaja pobrđe Vukomeričkih gorica u kategoriju denudacijsko-akumulacijskog tipa reljefa, oblikovanog linearno-erozijskim i derazijskim procesima u slatkovodnim, paludinskim sedimentima na izdignutom dijelu Savskog tercijarnog bazena tijekom gornjeg pliocena i kvartara. Morfogenetski gledano, predstavlja klasičan tip derazijsko-erozijskog pobrđa, na čiji razvoj znatan utjecaj imaju neotektonski i recentni tektonski pokreti. IZVOR Poglavlje 1.1. GEOMORFOLOŠKI POLOŽAJ I TIPIZACIJA, u: MIHLJEVIĆ, Darko, FÜRST, Borna: Strukturno-geomorfološka analiza i regionalizacija podbrđa Vukomeričkih gorica. Zbornik referata. 5. Znanstveno posvetovanje geologov Jugoslavije. Krško, 18.-23.6.1990. |
|
Geološki sastav i građa
Izdanci slojeva koji izbijaju na padinama pobrđa Vukomeričkih gorica, usjecima potoka, jaruga i denudacijom razorenih tjemena ovdašnjih antiklinala sazdani su od klastičnih taložina (glina i pijesaka s proslojcima lignita, mjestimično šljunaka, te lesa i njemu sličnih sedimenata) pliocenske i kvartarne starosti. Donjopaludinske slatkovodne, jezerske naslage koje kronostratigrafski odgovaraju srednjem pliocenu, pružaju se duž središnjih dijelova erodiranih tjemena antiklinala. Sastavljene su od raznobojnih masnih i plastičnih glina, u manjoj mjeri raznobojnih rahlih, nevezanih, unakrsno taloženih, subangularnih pijesaka srednje granulacije (Jović, 1957), često u različitim međusobnim horizontalnim i vertikalnim izmjenama, s mjestimičnim pojavama slojeva lignita, debljine od nekoliko desetaka cm do pet metara, u više horizonata (Takšić-Juriša, 1957, 1958), posebno u dijelovima, prema SZ utonule antiklinale Kravarsko-Cerje (Piljak, 1951). Litološki se razlikuju od gornjepaludinskih naslaga zahvaljujući većem udjelu glinovite komponente. Gornjepaludinske naslage kronostratigrafski odgovaraju gornjem pliocenu. Taložene su blago diskordantno na donjepaludinske naslage koncentrično ih okružujući. U razvoju paludinskih slojeva dosadašnjim kartiranjima Sommermeier (1935), Piljak (1951), Ožegović (1952) i bušenjima (Takšić-Juriša, 1957, 1958) nisu evidentirani srednji, Što ukazuje na pojačanu tektonsku aktivnost, na prijelazu iz srednjeg u gornji piiocen. Sastoje se iz raznobojnih, manje plastičnih glina sa znatno većim udjelom pijesaka u odnosu na donjepaludinske slojeve. U slojevima pijeska mjestimično se pojavljuju sitnije i krupnije granulirani šljunci (Takšić-Juriša, 1957, 1958). Prijelazi iz glina u pijesak su postepeni što govori o periodu relativno mirnije tektonike. Pleistocenske naslage okružuju najmlađe paludinske slojeve na topografski nižim dijelovima padina pobrđa Vukoeričkih gorica, ili pak čine "lesne kape" na istaknutijim glavicama dvostrukog, paralelnog i znatno raščlanjenog grebena Vukomeričkih gorica. Sastoje se od Šljunaka, pijesaka, lesa i njemu sličnih sedimenata. Holocen je zastupljen genetski različitim vrstama taložina (proluvijalne, koluvijalne, eluvijalne, aluvijalne, močvarne, barske) litološki identične pleistocenskima. Čine recentni materijal donjih dijelova padina i dna derazijskih, derazijsko-erozijskih dolina. Zbog relativno blagih nagiba često se akumulira u koritima većinom povremenih tokova, te zbog vodonepropusnosti zamočvaruje dna dolina. Dubinskim bušotinama Dubranec 1 i 2 ustanovljena je debljina neogensko-kvartarnog kompleksa na paleozojskoj osnovi od 955 m odnosno 863 m. U strukturnom pogledu Vukomeričke gorice predstavljaju horst-antiklinalu čija je os usmjerena pravcem SZ-JI. Krila antiklinale sekundarno su blago borana i čine nekolicinu manjih an i sin formi paralelnih s osi pružanja glavne antiklinalne strukture. Ova je pak rasjednuta nizom rasjeda različitih rangova, pružanja, aktivnosti i tipova pokreta, markirajući granice blokova s diferencijalno izraženim kretanjem. Analizirajući debljinu formacija izdvojenih na temelju EK markera (Velić, 1983) utvrđeno je postojanje paleoizdignuća između Karlovačke i Savske depresije, čak u najdubljem EK horizontu, koji kronostratigrafski odgovara donjem miocenu. Do početaka formiranja horst-antiklinalne strukture, prema istom autoru dolazi u donjem pontu. IZVOR Poglavlje 2. OSNOVNA OBILJEŽJA GEOLOŠKOG SASTAVA I GRAĐE, u: MIHLJEVIĆ, Darko, FÜRST, Borna: Strukturno-geomorfološka analiza i regionalizacija podbrđa Vukomeričkih gorica. Zbornik referata. 5. Znanstveno posvetovanje geologov Jugoslavije. Krško, 18.-23.6.1990. 
Reljef Vukomeričkih gorica
Izvor: Elastic Terrain Map, 2020. |
Izdanci slojeva koji izbijaju na padinama pobrđa Vukomeričkih gorica, usjecima potoka, jaruga i denudacijom razorenih tjemena ovdašnjih antiklinala sazdani su od klastičnih taložina (glina i pijesaka s proslojcima lignita, mjestimično šljunaka, te lesa i njemu sličnih sedimenata) pliocenske i kvartarne starosti.
|
|
Geološka karta područja Vukomeričkih gorica
Isječak Geološke karte Republike Hrvatske 1:300000; HGI, 2009. Stratigrafska legenda: 36 – karbonatni klastiti i „scaglia vapnenci“ (gornja kreda); 37 – vulkanske stijene (gornja kreda, paleogen); 38 – karbonatni fliš i klastiti (paleocen, eocen); 46 – litavac i klastične naslage s vulkanitima (baden); 47 – vapnenačko klastične naslage (sarmat, panon); 48 – klastiti i ugljen (pont); 50 – paludinske naslage (dacij, romanij); 52 – klastične naslage (pliokvartar); 54a – kopneni les (pleistocen); 57b – barske naslage (holocen); 58a – deluvijalno-proluvijalne naslage (holocen); 58b – aluvijalne naslage (holocen). PRENESENO IZ KUREČIĆ, Tomislav: Sedimentologija i paleoekologija pliocenskih Viviparus slojeva Vukomeričkih gorica. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2017. (PDF) |
|
U vremenu dok je postojalo Panonsko more pritisnute morskom strujom toka rijeke Save sa sjevera i morskom strujom rijeke Kupe s juga, taložili su se sedimenti i pjesci i stvarali niz otočića u smjeru zapad-istok, od naselja Kupinečki Kraljevec na zapadu do Letovanskog vrha iznad naselja Letovanić na istoku. Najširi opseg im je u središnjem djelu, oko 25 km, od naselja Šiljakovina i Velika Buna na sjeveru, Vukomerića na zapadu, Kravarskog i Gornjeg Hruševca u središnjem dijelu, do naselja Cvetnić Brdo na jugu.
Uzdizanjem Panonske ploče i povlačenjem Panonskog mora Vukomeričke Gorice ostale su blago uzdignuto nisko gorje. |
|
Rasprostiranje jezerskih okoliša u Savskoj depresiji tokom perioda taloženja gornjih Viviparus slojeva.
Položaj današnjih Vukomeričkih gorica označen je elipsom. PRENESENO IZ KUREČIĆ, Tomislav: Sedimentologija i paleoekologija pliocenskih Viviparus slojeva Vukomeričkih gorica. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2017. (PDF) |
PRIRODA
Biljni svijet
|
Bijne vrste Turopolja
Obična kockavica (Fritillaria meleagris), Crvena vratiželja (Anacamptis pyramidalis) Ugrožena flora: Vinca minor - mali zimzelen (pavenka), Leucoium vernum - drijemovac, Fritillaria meleagris - kockavica, Orchis coriophora - vonjavi kaćun, Orchis morio - obični kaćun, Orchis tridentata - mali kaćun (trozubi), Marsilea quadrifolia - četverolisna raznorotka, Butomus umbellatus - vodoljub. |
Životinjski svijet
Životinjske vrste Turopolja
Leptiri (Lepidoptera): Iphiclides podalirius - prugasto jedarce, Papilio machaon - lastin rep, Apatura iris - velika modra preljevica, Apatura ilia - mala modra preljevica. Vodozemci (Amphibia): Salamandra salamandra - pjegavi daždevnjak, Triturus vulgaris - mali vodenjak, Triturus alpestris - planinski vodenjak, Triturus carnifex - veliki vodenjak, Bombina bombina - crveni mukač, Bombina variegata - žuti mukač, Bufo bufo - smeđa krastača, Hyla arborea - obična gatalinka, Rana arvalis - močvarna smeđa žaba, Rana dalmatina - šumska smeđa žaba, Rana temporaria - livadna smeđa žaba. Gmazovi (Reptilia): Emys orbicularis - barska kornjača, Lacerta agilis - livadna gušterica, Anguis fragilis - sljepić, Natrix natrix - bjelouška, Coronellaaustriaca - smukulja, Elaphe longissima - eskulapova zmija. Ptice (Aves): Tachybaptus ruficollis - mali gnjurac, Ardea cinerea - siva čaplja, Ciconia nigra - crna roda, Ciconia ciconia - roda, Circus aeruginosus - eja močvarica, Accipiter gentilis - jastreb, Accipiter nisus - kobac, Buteo buteo - škanjac, Aquila pomarina - orao kliktaš, Falco tinnunculus - vjetruša, Porzana porzana - riđa štijoka, Crex crex - prdavac, Cuculus canorus - kukavica, Tyto alba - kukuvija, Strix aluco - šumska sova, Strix uralensis - planinska sova, Strix otus - mala ušara, Picoides major - veliki djetlić, Picoides medius - crvenoglavi djetlić, Picoides minor - mali djetlić, Hirundo rustica - lastavica, Anthus trivialis - prugasta trepetljika, Motacilla cinerea - gorska pastirica, Turdus merula - kos, Turdus pilaris - drozd bravenjak, Muscicapa striata - muharica, Lanius collurio - rusi svračak, Fringilla coelebs - zeba, Fringilla montifringilla - sjeverna zeba, Pyrrhula pyrrhula - zimovka, ... (ukupan popis zaštićenih ptica broji 123. vrste). Sisavci (Mammalia): Crocidura leucodon - dvobojna rovka, Neomys anomalus - močvarna rovka, Neomys fodiens - vodena rovka, Sorex araneus - šumska rovka, Sorex minutus - mala rovka, Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak, Nyctalus noctula - rani večernjak, Plecotus auritus - smeđi dugouhi šišmis, Pipistrellus pipistrellus - patuljasti šišmis, Pipistrellus nathusii - mali šumski šišmis, Myotis daubentoni - riječni šišmis, Myotis mystacinus - brkati šišmis, Myotis emarginatus - riđi šišmis, Myotis blythii - oštrouhi šišmis, Myotis myotis - veliki šišmis, Eptesicus serotinus - kasni nočnjak, Muscardinus avellanarius - puh lješnikar, Microtus (multiplex) liechtensteini - istočnoalpski voluharić, Castor fiber - dabar, Lutra lutra - vidra, Mustela nivalis - lasica, Mustela erminea - zerdav, Mustela putorius - tvor, Martes foina - kuna bjelica, Meles meles - jazavac, Capreolus capreolus - srna, Cervus elaphus - jelen, Sus scrofa - divlja svinja, Lepus europaeus - europski zec, Vulpes vulpes - lisica. Ugrožena fauna Leptiri: Lycaena dispar - kiseličin crvenko, Zerynthia polyxena - uskrsni leptir. Gmazovi: Elaphe longissima - eskulapova zmija, Emys orbicularis - barska kornjača. Ptice: Aquila pomarina - orao kliktaš, Ciconia nigra - crna roda, Actitis hypoleuca - mala prutka, Anas querquedula - patka pupčanica, Alcedo atthis - vodomar, Porzana porzana - riđa štijoka, Crex crex - prdavac, Strix uralensis - planinska sova, Picus canus - siva žuna, Pandion haliaetus - bukoč, Ixobrychus minutus - čapljica voljak, Nycticorax nycticorax - gak, Accipiter gentilis - jastreb, Picoides medius - crvenoglavi djetlić, Picoides minor - mali djetlić. Sisavci: Castor fiber - dabar, Lutra lutra - vidra, Myotis emarginatus - riđi šišmis, Microtus (multiplex) liechtensteini - istočnoalpska voluharica, Rhinolophus ferrumequinum - veliki potkovnjak, Lepus eruopaeus - europski zec. |
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
|
Kraj je vrlo rano naseljen i kultiviran zbog okolnih negostoljubivih močvarnih krajeva. Od poljodjelskih kultura najzastupljeniji i najznačajniji su vinogradi i voćnjaci, zatim slijedi stočarstvo i svinjogojstvo te ponešto povrtlarstvo i ratarstvo.
Vukomeričke gorice danas su osrednje naseljen kraj prvenstveno zbog odljeva stanovništva u susjedne gradove, Veliku Goricu, Sisak, Karlovac i Zagreb. Danas su Vukomeričke gorice zbog očuvane prirode izrazito privlačan turistički kraj na pogodnoj nadmorskoj visini i u blizini većih gradskih središta (Zagreb, Velika Gorica, Karlovac, Sisak). WIKIPEDIJA 
Primjeri tradicijske arhitekture nedaleko od zaselka Grđani (Ključić Brdo)
|
Vukomeričke gorice
Od Kupinečkog Kraljevca do Letovanića vijugaju se brežuljci Vukomeričkih gorica. Tu su ljudi uvijek dobre ćudi, S veseljem se i s pjesmom budi. Vukomeričke gorice rascvjetane livadice Tu su šume i pašnjaci, lijepe cure i dječaci. Vukomerić njima je centrala, Lučelnica cijela njima se pripaja, Pisarovina središnje je mjesto Gdje Lučinci odlaziju često. Vukomeričke gorice rascvjetane livadice Tu su šume i pašnjaci, lijepe cure i dječaci. Pisarovinska Bregana i Jamnička Gorica, Bukovčak i lijepa Lipnica. Potočić Lipnica otud se odvaja I lijepo Vrhovje s Turopoljem spaja. Vukomeričke gorice rascvjetane livadice Tu su šume i pašnjaci, lijepe cure i dječaci. Dubranec, Kravarsko, dvije velke fare, A Pokupsko lijepo, malo je sa strane. Rijeka Kupa tu pokraj žubori I svakom prolazniku s veseljem govori. Vukomeričke gorice rascvjetane livadice Tu su šume i pašnjaci, lijepe cure i dječaci. Šestak brdo, dvije Roženice, Opatija u sredini miluje im lice I Pustike imaju svoj dar, Izletište „Svoga tela gospodar“. Vukomeričke gorice rascvjetane livadice Tu su šume i pašnjaci, lijepe cure i dječaci. Šiljakovina i Kozjača, to su složna braća, Preko Ključić brda na Veliku Bunu svraća, S Kravarskim Gladovcem i Hotnjom idu dalje Do Letovanića i tamo nestaje. Vukomeričke gorice rascvjetane livadice Tu su šume i pašnjaci, lijepe cure i dječaci Tomo Miković |
|
Vukomerički Krajolik
U Vukomeričkim goricama još uvijek je u velikoj mjeri ostao sačuvan tradicionalni kulturni krajolik kao jedinstvena cjelina prirodne i kulturne baštine. Tijekom vremena, nekadašnja je divljina preobražena u okruženje ugodno za življenje. Dijelovi šumskih površina pretvarani su u naselja i okućnice, oranice, pašnjake i sjenokoše, voćnjake i vinograde. Na fotografiji: predjel između Žitkovčice i Lovrića, južno od Kravarskog. |
VUKOMERIČKE GORICE
Vukomeričke gorice i Turopolje na karti
Izvor: Enciklopedija Jugoslavije, Svezak 8, Zagreb, 1971.
Izvor: Enciklopedija Jugoslavije, Svezak 8, Zagreb, 1971.
Krajolik oko Žitkovčice
|
Pogled iz Kravarskog prema Medvednici
|
Pješačka poučna staza "Šumarica"
|
Pješačka poučna staza "Šumarica", od Krušaka preko Lakovice do Kozjače, prva je pješačka staza u Vukomeričkim goricama. Službeno je otvorena 16.10.2010. Uredili su je Grad Velika Gorica, Turistička zajednica, Planinarsko društvo Velika Gorica i Hrvatske šume.
Uz stazu je postavljeno osam informacijsko-edukativnih ploča s podacima o biljnom i životinjskom svijetu, geološkim značajkama, povijesti, tradicionalnom kulturnom krajoliku i drvenom graditeljstvu. Na jednoj su ploči predstavljeni izvođači projekta (Planinarsko društvo, Šumarija, Turistička zajednica i Grad Velika Gorica), dok je na pločama na početku i kraju staze prikazan zemljovid, na kojem je osim staze i njen opis. Kartu je izradila tvrtka »Smand« Zlatka Smerkea. Dobila je ime po zaštićenom ranom proljetnom cvijetu šumarici (obična šumarica, Anemone nemorosa). Staza je obilježena specifičnom markacijom – crtežom cvijeta šamarice (bijele latice sa žutom sredinom) te drvenim putokazima na križanjima. Većim dijelom prolazi već uhodanim šumskim i kolnim putovima, izletnička je (rekreativna) i na njoj nema velikih visinskih razlika, pa je stoga pristupačna svakome. Najviša točka na stazi, vrh Lakovica (241 m) lijep je vidikovac, s koga se pruža pogled prema Vukomeričkim goricama, Zagrebu, Samoborskom gorju, a za dobre vidljivosti i dalje prema vrhovima gorske hrvatske (pr. Klek). Na vrhu se nalazi betonski stup. Ako se pohod namjerava započeti iz mjesta Krušak tada treba krenuti od dobra Hrvatskih šuma (Lugarnica Krušak) uz cestu Velika Gorica – Kravarsko petnaestak minuta makadamom i zatim nastaviti planinarskom stazom kroz šumu usponima i nizbrdicama. Staza nakon prelaska šume i preko dva mosta (jednog preko potoka Kozara i drugog manjeg rukavca i plavnog zemljišta) izlazi na makadamsku cestu kojom, uz vinograde, treba nastaviti u smjeru Žitkovčice – malog zaselka s brojnim vikendicama. Od Žitkovice dalje prema vrhu i Lakovici, jednom od najljepših vidikovaca Vukomeričkih gorica. Od Lakovice prema sjeveru do naselja Kozjača. Uređenjem i otvorenjem staze "Šumarica" stvoreni su uvjeti za daljnje širenje staza kroz Vukomeričke gorice te su uređeni spojni putovi sa staze "Šumarica" prema Ključić Brdu, na kojemu, uz obiteljsko gospodarstvo Matković, s izletištem i restoranom, već postoji Poučna staza "Rastek". Tako je spajanjem više staza omogućen i kružni obilazak toga dijela Vukomeričkih gorica. TEHNIČKI PODACI Duljina staze: 8 km Najniža točka: 135 m Najviša točka: Lakovica, 241 m Vrijeme obilaska: oko 2 h 30 min (u jednom smjeru) 
|
|
Karta pješače staze "Šumarica" na jednoj od informativnih ploča postavljenih uz stazu
|
Pješačka staza "Šumarica" i dr. staze u okolici
Izvor: PD "Velika Gorica", Velika Gorica 
Mogućnosti za pješačke pohode po stazi "Šumarica" i okolnom području
Izvor karte: HPD "Pliva", Zagreb |
Specifične markacije na stazi - bijele latice sa žutim krugom - prestavljaju cvijet šumaricu.
|
Drveni putokazi na križanjima
Naslovna fotografija
Na stazi "Šumarica" |
Detalj sa staze
|
Drveni mostić nad potokom Kozara
Detalj sa staze na šumskom grebenu Kozara
|
Poučna staza "Rastek"
|
Poučna staza "Rakek" je poučna kružna pješačko-turistička staza, zapadno od Ključić Brda. Početna točka nalazi se uz izletište "Ključić brdo". Ovo izletište smješteno je na brežuljcima Vukomeričkih gorica i jedno je od najbližih turističko rekreacijskih centara Velikoj Gorici (udaljeno 10-ak km od Velike Gorice i 25 km od Zagreba). U sklopu izletišta nalazi se i zološki vrt s muflonima, svinjama, jelenima, fazanima i nekim domaćim životinjama, i dva paintball poligona. Pored toga, pohodeći šetnicu možete i prošetati šumom, prelaziti šumske potoke, pašnjake, vinograde ili voćnjake. U sklopu izletišta nalazi se i restoran s domaćom hranom.
Na početku poučne staze "Rastek"
Uz potok Bunica kod Ključić Brda
Poučno-informativna ploča uz stazu "Rastek"
Zaselak Rastek, zapadno od Ključić brda
|
Poučno-informativna ploča uz stazu "Rastek"
|
Kravarsko
Pogled iz Lovrića prema Kravarskom. Crkva je teško oštećena u potresu u prosincu 2020. godine.
|
Južni prilaz Kravarskom
|
TUROPOLJE
Stari grad Lukavec
Južno od Velike Gorice
|
Uz nasip odteretnog kanala Sava-Odra-Sava, jugoistočno od Lukavca
Zanimljivosti
U Turopoljskom lugu raste nekoliko vrsta crnog tartufa. Tartufi su zdrava namirnica koja raste u nezagađenim šumama. Bogati su selenom i čiste krv. Sezona zimskoga crnog tartufa traje od sredine prosinca do ožujka, crnoga ljetnoga od sredine travnja do kolovoza, a bijeloga od rujna do prosinca. |
SJEVEROZAPADNIM PODNOŽJEM
Šumske šetnice Kupinečkog kraljevca
|
Potaknuti svjetskom manifestacijom "Tjedan kretanja" članovi SD–a "Kupinečki Kraljevec" osmislili su i markirali stazu po krajnjim zapadnim obroncima Vukomeričkih gorica i nazvali je "Šumske šetnice Kupinečkog Kraljevca".
TEHNIČKI PODACI Šetnica ima ukupno 4 kružne dionice nazvane: Sv. Ivan, Sv. Rok, Vrbanička (laka, kraća, 1,5 h hoda) i Okretaljka. Trase nisu jako zahtjevne, većinom prolaze šumom, visinska razlika mala, blagi usponi. Predviđeno trajanje: oko 3 sata Zahtjevnost: tehnička T-1 (nezahtjevno), kondicijska K-1 (lagano) Polazna točka je Dom Mjesne samouprave u Kupinečkom Kraljevcu (Ul. Mrakov breg 1). Kapela sv. Ivana Krstitelja U Kupinečkom Kraljevcu je kapela u čast sv. Ivana Krstitelja sagrađena 1903 godine. Duga je 20, a široka 8 metara. Nalazi se u sklopu mjesnog groblja. Na glavnom oltaru je veliko raspelo, kipovi i slike sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika Kupinečkog Kraljevca i sv. Roka, sveca koji je također na posebna način štovan u Kupinečkom Kraljevcu. |
|
BORAVAK
Plan o izgradnji planinarskog doma
Područje Vukomeričkih Gorica jedino je gorsko područje u Zagrebačkoj županiji u kojem ne postoji nijedan planinarski dom. Iako se radi o niskom gorju s najvećom visinom od 255 metara nad morem, zbog privlačnog brežuljkastog reljefa, šumovitosti i lijepih vidika postoje dobre mogućnosti za šetnje i planinarenje. Iskustva u Hrvatskoj pokazuju da mala visina nije zapreka za planinarske aktivnosti, što pokazuje primjer jednako niske Bilogore, za koju je znakovita planinarska aktivnost i postojanje planinarskog doma Kamenitovac. Za korištenjem planinarskog doma postoji značajna potencijalna potražnja sa šireg područja Velike Gorice, posebice od strane brojnih vikendaša, odnosno vlasnika vikendica. Budući da je već pokrenuta inicijativa Planinarskog društva Velika Gorica za uređenjem planinarskog doma na lokaciji Lakovica kod sela Kozjača, preporuča se podržavanje te inicijative od strane Turističke zajednice, odnosno grada Velike Gorice. Osnivanju planinarskog doma upravo na toj lokaciji pridonosi i činjenica da je ona razmjerno blizu Velike Gorice i lokaliteta Ključić Brdo, gdje već ima obilježenih pješačkih staza i dodatnih atrakcija (izletište Ključić brdo, ribnjak, poučne staze). Time bi se stvorila nova planinarska destinacija, koja bi stoga mogla privući i potražnju iz grada Zagreba.
IZVOR BORANIĆ-ŽIVODER, Snježana, ČORAK, Sanda, KLARIĆ, Zoran, KREŠIĆ, Damir, HORAK, Siniša: Strategija turističkog razvoja grada Velike Gorice s akcijskim planom. Institut za turizam. Zagreb, 2012. (PDF)
Područje Vukomeričkih Gorica jedino je gorsko područje u Zagrebačkoj županiji u kojem ne postoji nijedan planinarski dom. Iako se radi o niskom gorju s najvećom visinom od 255 metara nad morem, zbog privlačnog brežuljkastog reljefa, šumovitosti i lijepih vidika postoje dobre mogućnosti za šetnje i planinarenje. Iskustva u Hrvatskoj pokazuju da mala visina nije zapreka za planinarske aktivnosti, što pokazuje primjer jednako niske Bilogore, za koju je znakovita planinarska aktivnost i postojanje planinarskog doma Kamenitovac. Za korištenjem planinarskog doma postoji značajna potencijalna potražnja sa šireg područja Velike Gorice, posebice od strane brojnih vikendaša, odnosno vlasnika vikendica. Budući da je već pokrenuta inicijativa Planinarskog društva Velika Gorica za uređenjem planinarskog doma na lokaciji Lakovica kod sela Kozjača, preporuča se podržavanje te inicijative od strane Turističke zajednice, odnosno grada Velike Gorice. Osnivanju planinarskog doma upravo na toj lokaciji pridonosi i činjenica da je ona razmjerno blizu Velike Gorice i lokaliteta Ključić Brdo, gdje već ima obilježenih pješačkih staza i dodatnih atrakcija (izletište Ključić brdo, ribnjak, poučne staze). Time bi se stvorila nova planinarska destinacija, koja bi stoga mogla privući i potražnju iz grada Zagreba.
IZVOR BORANIĆ-ŽIVODER, Snježana, ČORAK, Sanda, KLARIĆ, Zoran, KREŠIĆ, Damir, HORAK, Siniša: Strategija turističkog razvoja grada Velike Gorice s akcijskim planom. Institut za turizam. Zagreb, 2012. (PDF)
IZVORI I LITERATURA
|
BLAŠKOVIĆ, Vladimir: Vukomeričke gorice. Enciklopedija Jugoslavije, Svezak 8, str. 554. Zagreb, 1971.
FILJAK, R.: Izvještaj o geološkom kartiranju strukture "Kravarsko". Institut za geološka istraživanja, Fond struč. dok. Geol. zavoda, 1927, Zagreb, 1951. JOVIĆ, P.: Mineraloške i granulometrijske analize donjih paludinskih pijesaka iz bušotina na ugalj u Vukomeričkim goricama. Fond istraž. dok. Geol. zavoda. Zagreb, 1958. JOVIĆ, P., VRSALKOVIĆ, I.: Izvještaj o sedimentno-petrografskoj obradi pliocenskih pijesaka na području Vukomeričkih Gorica. Institut za geološka istraživanja, Fond struč. dok. Geol. zavoda, 101/64. Zagreb, 1964. JURKOVIĆ, I., ANIĆ, D.: Ugljenonosne naslage područja Kravarskog i Sisačkog Cerja. Institut za geološka istraživanja, Fond struč. dok. Geol. zavoda, 1629. Zagreb, 1949. KOCH, F.: Levantinska fauna Vukomeričkih gorica. Glasnik hrvatskoga prirodoslovnoga društva, 29, 7-17. Zagreb, 1917. KRANJEC, V.: Geološki i litološki sastav područja M. Gorice, Samobora, Pleševice, Draganića i Vukomeričkih gorica. Studija. Zagreb, 1964. KRANJEC, V., PRELOGOVIĆ, E., HERNITZ, Z.: Strukturno-geomorfološko proučavanja neotektonskih gibanja u dijelu Posavine između Zagreba i Siska, te obziri kod planiranja gradnji. Zbornik radova 2.jugosl. simpozijuma o hidrogeol. i inženjerskoj geol. Sarajevo 1972. KUREČIĆ, Tomislav: Sedimentologija i paleoekologija pliocenskih Viviparus slojeva Vukomeričkih gorica. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2017. (PDF)
PILJAK, R.: Izvještaj o geološkom kartiranju strukture Kravarsko. Arhiv IGI br. 1927. Zagreb, 1951. SKENDEROVIĆ, N.: Izvještaj o makropaleontološkoj obradi uzoraka s područja Vukomeričkih gorica. Institut za geološka istraživanja, Fond struč. dok. Geol. zavoda, 99/63, Zagreb, 1964. ŠEBEČIĆ, Berislav: O povijesti istraživanja i eksploatacije vukomeričkih lignita – Ljudevit pl. Farkaš Vukotinović rudarski poduzetnik!. Rudarsko-geološko-naftni zbornik, Vol. 22 No. 1, 2010. (PDF)
ŠIMUNIĆ, An., AVANIĆ, R.: Korelacija geoloških odnosa na području Medvednice NW dijela Savske potoline i N dijela Vukomeričkih gorica. Institut za geološka istraživanja, Fond struč. dok. Geol. zavoda, 142/85. Zagreb, 1985. TAKŠIČ, A., JURIŠA, M.: Vukomeričke gorice. Fond str. dok. Geološkog zavoda. Zagreb, 1957/58. Ostali izvori LJUBEK, Željko, PETKOVIĆ, Siniša, PINTARIĆ, Tatjana, ŠAVORIČ, Marijo: PJEŠAČKE POUČNE STAZE U OKOLICI VELIKE GORICE. Kamo na izlet? U Vukomeričke gorice!. Hrvatski planinar, br 6, 2011 str. 239-242 (PDF) Vukomeričke gorice. Wikipedija (hr) Turopolje. Metapedija.hr Turopolje HULINA, Nada: Prikaz i analiza flore u području Turopolja. ACTA BOT. CROAT. VOL. 48, 1989. (PDF) LASZOWSKI, Emilij:
LUČIĆ, Zdravko: Kratka povijest Turopolja. Ljetopis GVG 10 (PDF) LUKINIĆ, Matija: Idejno rješenje i osnivanje ekološko-edukativnog parka u Turopoljskom području. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Šumarski fakultet. Zagreb, 2020. (PDF) |
Turistička brošura
|
