STRANICA JE U IZRADI
Hvala Vam na razumijevanju!
|
Tetoviranje
Tetovirane bake
Duboko u središtu Bosne i Hercegovine, VICE Srbija je pronašao sasvim posebne bake koje čuvaju neobičnu tradiciju koja vuče korene još iz vremena Osmanlija. Katarina Petrović nas upoznaje sa "Tetoviranim bakama". http://www.vice.com/rs/video/tetovirane-bake |
Virdžine
Opis videa:
Dokumentarna emisija o Stani Cerović, posljednjoj crnogorskoj virdžini, koja se nije udavala, da bi održala domaćinstvo svoje porodice, jer nije imala brata, koji bi naslijedio oca. Stana živi u selu Tušina u opštini Šavnik. Duboka starost i velika nemoć su obilježje njenih dana u surovom predjelu, u kojem je "sama, kao ptica na grani". Posljednja crnogorska virdžina
9 februar 2013 Kada su joj braća i sestre umrli, Stana Cerović iz Šavnika odlučila je da se neće udati i preuzela je ulogu muškarca. Običaj da se u porodicama bez muške djece jedna od kćerki od malena sprema za ulogu domaćina, nastao u Crnoj Gori, Albaniji i na Kosovu, danas je gotovo iščezao. Od blizu 150 slučajeva virdžina ili ostajnica, kako ih nauka naziva, danas je živo svega nekoliko. Reporterka Al Jazeere Milica Marinović upoznala je posljednju crnogorsku virdžinu, Stanu Cerović iz Šavnika. Rođena je tridesetih godina prošlog stoljeća kao najmlađa u porodici. Imala je četiri sestre i dva brata koji su rano umrli. Kao dijete, obećala je ocu Milivoju da će sačuvati prezime i da se nikada neće udati. I tako je i bilo. "Đevojke se udavaju i u komšiluk i te naše i sve", prisjeća se Cerović, te kazuje kako ju je otac molio da ga ne ostavlja. Odgovorila mu je da neće ići u tuđu kuću. "Pa majka me izvedi pred vrata - 'ne valja da ostaješ'", kazuje Cerović. Majci je odgovorila: "'Ajde tamo pred kuću. Ako ti se ne sviđa kod mene i kod tate, idi đe god hoćeš'' . Iako je od djetinjstva u ulozi muškarca, Stana Cerović, ponosita nasljednica loze serdara i sudija, nije oslovljavana muškim imenom, osim ponekada, u šali - Stančan. Žene nekad i sad "E, da sam muško ...Znala bih ja kako bih radila ...Ali sudbina prokleta, ne dade, pa ne", kaže. Cerović je život provela družeći se sa muškarcima. Počela je da puši u petoj godini. Sa ocem je orala u sedmoj, a onda je naučila i da puca. Žene izbjegava, žensku odjeću nikada nije nosila, a kućne poslove prezire. "Pranje, peglanje, to su mi sve sestre radile, ja se na to nisam okretala, išla, radila spoljni posao i eto", kazuje Cerović. Žene nekada i sada nisu isto, smatra nasljednica Cerovića. Za savremene žene nema riječi hvale. Posljednja crnogorska virdžina živi teško. Siromašna je, slabo pokretna, ne čuje. Brine o kravi koja ju je lani teško povrijedila. Međutim, od svega najteže podnosi samoću. "Ne daj ti Bože samoj ostati", kazuje Stana Cerović. Izvor: Al Jazeera Baza HR kinematografije - igrani film
Izvor: http://www.filmski-programi.hr/ Virdžina Godina proizvodnje: 1991 Trajanje: 101 minuta Tehnika: 35mm widescreen, boja Režija: Karanović Srđan Produkcija: Televizija Beograd : Maestro film : Constellation productions (Pariz) :Centar film (Beograd) Snimatelj: Trninić Slobodan Filmski rod: Igrani film Zemlja proizvodnje: Jugoslavija (SR Srbija/ SR Hrvatska)/Francuska Scenarij: Srđan Karanović Glazba: Zoran Simjanović Montaža: Branka Ćeperac Scenografija: Nikola Pajić Kostimografija: Maja Galasso Uloge: Miodrag Krivokapić (Timotije), Ina Gogalova (Doštana), Marta Keler (Stevan), Slobodan Milovanović, Igor Bjelan, Slađana Bebić i dr. Sadržaj: U zabiti i kršu Kninske krajine porodice bez muškog potomstva smatrane su ukletima i osuđenima na propast. Da bi se spasile prokletstva, takve su porodice jedno od ženske djece proglašavale 'virdžinom', tj. muškarcem, skrivajući istinu o pravom spolu djeteta kao najdragocjeniju porodičnu tajnu. Tako i Timotije, poglavar svoje porodice, odluči da njegova najmlađa kći postane virdžina imenom Stevan. Djevojčica raste kao dječak, od prvih koraka navikavana da poništi sve žensko u sebi. No, kad uđe u prvo djevojaštvo zaljubi se u mladića... Komentar: Ugledni srpski filmaš Srđan Karanović snimio je na autentičnim hrvatskim lokacijama i uz koprodukcijsku podršku svog suradnika i prijatelja iz Hrvatske Rajka Grlića ovaj film koji problematizira danas vruću temu rodnog/spolnog identiteta. Bila je to zadnja hrvatsko-srpska koprodukcija u jugoslavenskim okvirima, no film nije doživio hrvatsku premijeru,zbog rata u Hrvatskoj. Tad petnaestogodišnja Marta Keler, koja tumači naslovnu ulogu, nagrađena je Europskom filmskom nagradom (tadašnji Felix) za najbolju žensku epizodu. Ostale nagrade: Vrnjačka banja 91' - 1. nagrada za scenarij Niš 91' - Car Konstantin, 1. nagrada za glavnu mušku ulogu Miodragu Krivokapiću Nagrada Ini Gogalovoj za debitantsku ulogu Bitola 91' - Zlatna plaketa za kameru Felix 91' - Nominacija za najbolji europski film godine. Virdžina je jugoslovenski film iz 1991. Režirao ga je Srđan Karanović i napisao scenario. Sniman je u selu Polača kod Knina. Radnja filma se odvija krajem 19. veka, u jednom zabitnom selu Kninske krajine. Porodice bez muškog potomstva smatrane su ukletim i osuđenim na propast. Da bi se spasle prokletstva, te porodice su jedno od ženske dece proglašavale „virdžinom“, tj. muškarcem, skrivajući istinu kao porodičnu tajnu. Film prati priču jedne takve porodice.
UMRLA VIRDZINA
2.8.2016. Stana Cerović, poznata kao posljednja crnogorska virdžina, žena koja je u obitelji bez muških potomaka tradicionalno preuzimala ulogu glave obitelji, preminula je 1.8.2016. u 85. godini, prenijeli su crnogorski mediji. Virdžine su žene koje su se zbog običaja ili zato što u obitelji nije bilo muških potomaka zavjetovale da se nikada neće udati i roditi. Nosile su mušku odjeću, ponašale su se poput muškaraca i radile tradicionalno muške poslove. Osim kod Crnogoraca, pojava virdžina zabilježena je i kod Albanaca na Kosovu, u Albaniji i na području oko Knina, prenosi Tanjug. Prema RTCG-u Cerović je rođena tridesetih godina XX. stoljeća, imala četiri sestre i dva brata koji su mladi umrli. Kao dijete obećala je ocu Milivoju da će sačuvati prezime, preuzeti glavu obiteji i da se nikada neće udati. Dugo je bila glava porodice oko koje su se okupljali. Obećanje dato ocu nikada nije prekršila. Stana je preminula u Domu za stare u Risnu, gdje je boravila od maja 2016. Sahranjena je u selu Tušinje kod Šavnika. U Albaniji se virdžina naziva burmesh.
|
Krvna osveta
VICE Srbija donosi vam u novom dokumentarnom filmu «Dug u krvi» ekskluzivne snimke i šokantne priče ljudi koji su žrtve vekovne tradicije krvne osvete. Autorka VICE-a Katarina Petrović putovala je u Crnu Goru i na sever Albanije gde je u selu pronašla decu koja nikada ne napuštaju kuću u strahu od osvete. U Crnoj Gori je za nas, po prvi put pred kamerom, govorio najpoznatiji "osvetnik" Nikola Kaluđerović, koji je deo osmogodišnje zatvorske kazne služio u ćeliji sa Žarkom Lauševićem. Nikola Kaluđerović je 1987. godine osvetio sina ubivši brata ubice
U Albaniji živi u izolaciji oko 130 porodica. Osamdeset ih je na severu zemlje, nerazvijenijem i zapuštenijem od ostatka Albanije. Prema ranijim istraživanjima, u čitavoj zemlji oko 20.000 ljudi krije se od krvne osvete. http://www.vice.com/rs/video/dug-u-krvi-prvi-deo Krvna osveta i dalje prisutna
U vrijeme komunizma, Albanija je bila jedna od najizolovanijih zemalja svijeta. Sada, četvrt vijeka nakon uvođenja demokratije, pokušava da izgradi funkcionalan pravosudni sistem. Ali, na planinskom sjeveru Albanije, mnoge porodice i danas su žrtve tradicionalnih zakona i kodeksa časti, iz Skadra javlja reporter Al Jazeere John Psaropoulos. Mnoga djeca rođena su u zatočeništvu. Nije im dozvoljeno da napuštaju kuću, osim ako bi promijenili adresu. Djeca porodice Mhili to rade noću, svakih nekoliko mjeseci. Nikad nisu išla u školu. Znaju da nepoznati ljudi pokušavaju ubiti i njih i njihove roditelje. "Moja djeca žive u strahu. Uvijek su preplašena. Kad ja spavam, djeca su budna i čuvaju me. Nikad ništa ne traže - odjeću, poklone, nemaju čak ni mobitele. Jedina želja im je da mogu slobodno izlaziti iz kuće“, kaže otac Gjon Mhilli. Razlog je krvna osveta. Prije 22 godine, brat Gjona Mhilija ubio je čovjeka tokom spora u vezi sa zemljom - i pobjegao u Ameriku. Pet atentata Prema tradicionalnom albanskom zakonu, kanunu, Gjon je sada muškarac odgovoran za prolivenu krv. Kanun je kodificiran u 15. vijeku. Stotinama godina imao je prednost nad vjerskim i državnim zakonima u sjevernoj Albaniji. Prolijevanje krvi, stoji u kanunu, može biti plaćeno jedino krvlju. Pomirenje nije nužno, a finansijska nagodba nije prihvatljiva. Mhilli je poslao desetke izaslanika svojim progoniocima. Njihov odgovor: najmanje pet pokušaja atentata. Čak mu ni vlasti ne mogu pomoći. "Plašim se albanskih vlasti mnogo više nego moji progonitelji. Vladi sam poslao nekoliko pisama. U moju kuću su poslali policiju i socijalnog radnika, koji su mi rekli: 'Zašto se stalno žališ i šalješ pisma? Prestani tražiti pomoć. Ovo je krvna osveta. Ovdje ćeš umrijeti“, kaže Mhili. Prije dvije godine, porodica Mhili gotovo je uspjela pobjeći iz Skadra. Autom su stigli do Švedske, ali tamošnje vlasti su ih vratile s granice jer su albanske tvrdile da ih mogu zaštititi. S ovakvim problemima suočava se otprilike 600 porodica. Osnovale su odbor za pomirenje, koji predvodi Đin Marku. "Albanija je pod pritiskom Evropske unije da izgradi pravnu državu i plaši se priznati da ne može zaštititi vlastiti narod. Zato je prisiljena lagati. Ali to je neodgovorno. Nije to obična laž, nego zločin za koji plaćaju porodice koje su žrtva progona“, kaže predsjednik Odbora za pomirenje, Gjin Marku. U kanunu se izričito navodi da žene i djeca nikad ne bi smjeli biti mete. Kodeks je napisan kako bi muškarce obavezao na časno ponašanje i štitio slabe. Ali časti više nema, a slabi su postali žrtve jakih. Izvor: Al Jazeera |
