---

STRANICA JE U IZRADI
​Hvala Vam na razumijevanju!

Običajno pravo

Običajno pravo je pravo nastalo time što su običaji iz pravne sfere nesmetanim dugotrajnim ponavljanjem prerasli u obvezatna pravila općepoznata sadržaja. Običajno pravo vrijedilo je prema teritorijalnom kriteriju među svim stanovnicima određenoga područja, ili prema personalnom kriteriju među članovima neke društvene grupe, staleža ili profesije (npr. među trgovcima).

U pristupu pravnopovijesnim vrelima potreban je oprez, jer su se nazivi za običajno pravo (consuetudo, mores, usus) rabili ponekad i u širem smislu, kao oznaka cjelokupnoga pravnog poretka uključujući i normativne izvore (npr. statutarno pravo), a mogu se odnositi čak na potpuno novu odredbu, pa i na nečije subjektivno pravo. Običajno pravo kroz dugo je razdoblje moglo ostati nepisano, a povod zapisivanju obično je bila nesigurnost i dvojbe glede njegova sadržaja. Pravne norme koje je donosila državna vlast potiskivale su običajno pravo i izrijekom mu u hijerarhiji pravnih izvora davale sekundarnu i supsidijarnu vrijednost. Kako i nadalje znatni segmenti društvenog života nisu regulirani propisima, običajno pravo je zadržalo veliku važnost. Tek potkraj staroga poretka (franc. ancien régime), probijanjem novih shvaćanja o načelu zakonitosti i pravnom sustavu, te kodifikatorskim valom koji je uslijedio u XIX. st., prostor prepušten običajnomu pravu počeo se ozbiljno sužavati. Proučavanje običajnoga prava iz zbirki, u kojima je popisano, usložnjeno je time što u te zbirke mogu biti umetnute i nove norme, koje nije uvijek lako prepoznati i razlučiti, te što se običajno pravo taložilo tijekom dugoga razdoblja, pa je teško datirati pojedina pravna rješenja. Te metodološke teškoće potrebno je uzeti u obzir i pri raščlanjivanju izvorâ iz hrvatske pravne prošlosti (Vinodolski zakon, Poljički statut, Novigradski pravni zbornik, Vranski zakonik i dr.). Običajno pravo može se proučavati i iz sudskih spisa, jer se u postupcima ponekad stranke i sud pozivaju na običajno pravo, dokazuju njegov sadržaj i raspravljaju o njem.

Zanimanje za običajno pravo u 19. st., koje je pobudila historijska pravna škola, dovelo je do sabiranja pravnih običaja koji u narodu žive (npr. anketa B. Bogišića za južnoslavenski prostor). Proučavanje običajnoga prava bilo je potaknuto i ideološkim motivima. Npr. u gotovo svakom nacionalnom pokretu tragalo se za iskonskim običajnim pravom toga naroda, često bez svijesti o metodološkim zamkama koje tomu stoje na putu; ili, podcrtavale su se sličnosti u običajnom pravu kako bi se pokazalo da su neke etničke grupe srodne (npr. pod utjecajem panslavističkih ideja), ne vodeći dovoljno računa o tome da posve slična pravna rješenja postoje i u drugih naroda na tom stupnju društvenog razvoja. Mnoge tvrdnje o praslavenskom ili pragermanskom običajnom pravu u znanstvenim krugovima zato su odbačene ili se uzimaju u obzir s krajnjim oprezom. Običajno pravo neke zajednice ne može se utvrditi ni interpretirati samo iz lokalnih zbirki i izvora, već traži vrlo opsežna komparativna istraživanja pravne i antropološke naravi.
​
IZVOR  običajno pravo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 3. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=44553>.

STRANICA JE U IZRADI
​Hvala Vam na razumijevanju!

Tetoviranje, sicanje i bocanje

SICANJE BOCANJE TETOVIRANJE, 2013.- priča o običaju Hrvata da tetoviraju djecu
Datum objave: 2.10.2018. Autor: Volim Hrvatsku
Opis: Zašto su majke Hrvatice u Bosni i Hercegovini dale tetovirati svoju djecu ? Križeve i katoličke simbole djevojčicama su tetovirali već od treće godine. Najveću važnost ovaj oblik označavanja imao je za vrijeme turske okupacije Bosne i Hercegovine između 1463. i 1878. godine. Tako su ih željeli zauvijek obilježiti. I djevojke zaštititi kako Turci ne bi koristili pravo prve bračne noći. Za slučaj da Turci oduzmu dijete, te ga, kako je onomad opisao Andrić, u sepetu na malim bosanskim konjićima povedu put Stambola, Smirne... I dok danas mladi tetoviraju znakove i simbole koji su im nerijetko i nepoznati, malo tko od njih zna da postoje simboli i ukrasi tipični za Hrvate i katolike u Bosni. I danas na području Uskoplja, Kupresa, Kraljeve Sutjeske ili Rame susrećemo žene koje su tetovirane tradicionalnom tehnikom. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine taj se postupak zove sicanje, ponegdje bocanje, a svima je poznato kao tetoviranje. Sicanje, bocanje, tetoviranje- najviše se prakticiralo kad je Bosna i Hercegovina pala pod tursku vlast. Pretpostavlja se da je taj običaj ostao još od doba Ilira, a u dokumentarcu Sicanje, bocanje, tetoviranje doznajte zašto su majke dale tetovirati svoju djecu i što o tome danas kažu tetovirane žene. Direktor fotografije Davorin Gecl Majstor tona Marijo Šešerko Majstor svjetla Boris Zimšek Zima Montažer Damir Đurčević Producent Miro Mioč Skladatelji Oleg Colnago Luka Udjbinac Scenaristica i redateljica Tanja Kanceljak Godina proizvodnje 2013. Copyright -HRT ​

Tetovirane bake

​Duboko u središtu Bosne i Hercegovine, VICE Srbija je pronašao sasvim posebne bake koje čuvaju neobičnu tradiciju koja vuče korene još iz vremena Osmanlija. Katarina Petrović nas upoznaje sa "Tetoviranim bakama".
POGLEDAJ
​http://www.vice.com/rs/video/tetovirane-bake

---

Ženidba i bračna zajednica

​​Intervju iz 1934.(Novi Pazar - Alija Fijuljanin)
Datum objave: 28.5.2020. Postavio: Stari Dedo
Opis: Jedan od najstarijih intervjua dat američkim naučnicima i istraživačima sa Harvarda, Albertu Lojdu i Milmanu Parry-u, u Novom Pazaru, 1934. Fijuljanin Alija, zemljoradnik, rodom iz Leskove, sela na Pešteri, priča o životu i svojoj ženidbi.

​Crnogorke u prošlosti - Bračna zajednica [1. dio]
Datum objave: 27.2.2019. Postavio: Duklja - Zeta - Crna Gora
OPis: RTCG, 5. februar 2019.

Crnogorke u prošlosti - Bračna zajednica [2. dio]
Datum objave: 27.2.2019. Postavio: Duklja - Zeta - Crna Gora
Opis: Utorak, 12. februar 2019. u 21:00h na TVCG 1 Crnogorke u prošlosti Sagovornici: dr Svetlana Slapšak - antropološkinja- Ljubljana, dr Vera Gudec Dodić - istraživač u oblasti istorije porodice - Beograd, mr Paula Petričević - filozof; dr Sandra Prlenda - Istorijski institut - Zagreb; prof. Dr Nadežda Čačinović - Filozofski fakultet - Zagreb Sadržaj: Četvrta epizode serijala “Bračna zajednica” - II dio, predstavlja kako su u periodu socijalizma do danas regulisani odnosi među supružnicina.

---

Krvna osveta

Krvna osveta i dalje prisutna
U vrijeme komunizma, Albanija je bila jedna od najizolovanijih zemalja svijeta. Sada, četvrt vijeka nakon uvođenja demokratije, pokušava da izgradi funkcionalan pravosudni sistem. Ali, na planinskom sjeveru Albanije, mnoge porodice i danas su žrtve tradicionalnih zakona i kodeksa časti, iz Skadra javlja reporter Al Jazeere John Psaropoulos.
Mnoga djeca rođena su u zatočeništvu. Nije im dozvoljeno da napuštaju kuću, osim ako bi promijenili adresu.
Djeca porodice Mhili to rade noću, svakih nekoliko mjeseci. Nikad nisu išla u školu. Znaju da nepoznati ljudi pokušavaju ubiti i njih i njihove roditelje.
"Moja djeca žive u strahu. Uvijek su preplašena. Kad ja spavam, djeca su budna i čuvaju me. Nikad ništa ne traže - odjeću, poklone, nemaju čak ni mobitele. Jedina želja im je da mogu slobodno izlaziti iz kuće“, kaže otac Gjon Mhilli.
Razlog je krvna osveta. Prije 22 godine, brat Gjona Mhilija ubio je čovjeka tokom spora u vezi sa zemljom - i pobjegao u Ameriku.

Pet atentata
Prema tradicionalnom albanskom zakonu, kanunu, Gjon je sada muškarac odgovoran za prolivenu krv.
Kanun je kodificiran u 15. vijeku. Stotinama godina imao je prednost nad vjerskim i državnim zakonima u sjevernoj Albaniji. Prolijevanje krvi, stoji u kanunu, može biti plaćeno jedino krvlju. Pomirenje nije nužno, a finansijska nagodba nije prihvatljiva.
Mhilli je poslao desetke izaslanika svojim progoniocima. Njihov odgovor: najmanje pet pokušaja atentata.
Čak mu ni vlasti ne mogu pomoći.
"Plašim se albanskih vlasti mnogo više nego moji progonitelji. Vladi sam poslao nekoliko pisama. U moju kuću su poslali policiju i socijalnog radnika, koji su mi rekli: 'Zašto se stalno žališ i šalješ pisma? Prestani tražiti pomoć. Ovo je krvna osveta. Ovdje ćeš umrijeti“, kaže Mhili.
Prije dvije godine, porodica Mhili gotovo je uspjela pobjeći iz Skadra. Autom su stigli do Švedske, ali tamošnje vlasti su ih vratile s granice jer su albanske tvrdile da ih mogu zaštititi.
S ovakvim problemima suočava se otprilike 600 porodica. Osnovale su odbor za pomirenje, koji predvodi Đin Marku.
"Albanija je pod pritiskom Evropske unije da izgradi pravnu državu i plaši se priznati da ne može zaštititi vlastiti narod. Zato je prisiljena lagati. Ali to je neodgovorno. Nije to obična laž, nego zločin za koji plaćaju porodice koje su žrtva progona“, kaže predsjednik Odbora za pomirenje, Gjin Marku.
U kanunu se izričito navodi da žene i djeca nikad ne bi smjeli biti mete. Kodeks je napisan kako bi muškarce obavezao na časno ponašanje i štitio slabe. Ali časti više nema, a slabi su postali žrtve jakih.
Izvor: Al Jazeera

VICE Srbija donosi vam u novom dokumentarnom filmu «Dug u krvi» ekskluzivne snimke i šokantne priče ljudi koji su žrtve vekovne tradicije krvne osvete. Autorka VICE-a Katarina Petrović putovala je u Crnu Goru i na sever Albanije gde je u selu pronašla decu koja nikada ne napuštaju kuću u strahu od osvete. U Crnoj Gori je za nas, po prvi put pred kamerom, govorio najpoznatiji "osvetnik" Nikola Kaluđerović, koji je deo osmogodišnje zatvorske kazne služio u ćeliji sa Žarkom Lauševićem. Nikola Kaluđerović je 1987. godine osvetio sina ubivši brata ubice
U Albaniji živi u izolaciji oko 130 porodica. Osamdeset ih je na severu zemlje, nerazvijenijem i zapuštenijem od ostatka Albanije. Prema ranijim istraživanjima, u čitavoj zemlji oko 20.000 ljudi krije se od krvne osvete. 
POGLEDAJ
http://www.vice.com/rs/video/dug-u-krvi-prvi-deo

​Montenegro Albanians Take Pride in Abandoning Ancient Blood Feuds
Datum objave: 29.6.2020. Autor: Birn Balkans
Opis. This June Albanians in Montenegro marked the passage of 50 years since taking a historic pledge to abandon the scourge of ‘blood feuds’ that had devastated their community for centuries.

---

Virdžina

Virdžina je kulturni fenomen i običaj vezan isključivo za područja sjeverne Crne Gore, Kosova i sjeverne Albanije. Prema ovom običaju, u obiteljima, koje su ostale bez "muške glave" jedno žensko dijete, na zahtjev roditelja ili šire zajednice, preuzima ulogu muškarca, zavjetujući se na celibat.

U različitim krajevima, kao i u stručnoj i popularnoj literaturi, javlja se nekoliko različitih naziva za ovu pojavu. Pored termina virdžina (alb. burmesh ili virgjinéshë), često se koriste i nazivi tobelija (tur. tobe – zavjet), ostajnica, ili, jednostavno, zavjetovana djevojka.

Geografski, pojava virdžina locirana je prvenstveno na prostoru Crne Gore, Kosova i sjeverne Albanije, tj. u područjima gdje su se najduže održali patrijarhalni način života i rodovsko-plemenska organizacija društva (u nekim dijelovima Dalmacije također je usvojen ovaj običaj. Etnički, riječ je o slavenskom (tj. srpskom i crnogorskom) stanovništvu s jedne strane i albanskom stanovništvu s druge (neki autori uključuju i Turke i Rome). Što se tiče vjerske pripadnosti, pojava je zastupljena kod pripadnika sve tri religije prisutne na ovom prostoru, kod pravoslavaca, katolika i muslimana.

Mišljenja znanstvenika o tome kada je ustanovljena praksa virdžina razlikuju se. Neki smatraju da porijeklo ove pojave seže do prapovijesti, dok drugi vjeruju da se radio novovjekovnom fenomenu. Etnolog Predrag Šarčević smatra da je pojava virdžina plod tranzicije iz rodovskog u građansko društvo, koja se, naročito u Crnoj Gori, može pratiti već od kraja 18. i početka 19. stoljeća. Prema tvrdnjama profesorice antropologije i etnologije Lidije Vujačić, prvi pisani tragovi o ovoj temi javljaju se u 19. stoljeću.
​
Zanimljivo je i istraživanje nizozemskoga antropologa Renea Gremoa, koji se posebno bavio pitanjem seksualnosti i spolnog identiteta virdžina. Pokušavajući ovaj fenomen sagledati u široj antropološkoj perspektivi, uz strogo metodološko poštovanje socijalnoga, kulturnoga i povijesnoga konteksta, ističe da je socijalni, a time i spolni status virdžina u balkanskoj tradicionalnoj kulturi vrlo neodređen i da su razlike, od slučaja do slučaja, izuzetno velike i da ne postoji definitivno uobličen, koherentan i eksplicitno formuliran sustav pravila na osnovu kojega bi se takve osobe sa sigurnošću mogle identifikovati kao pripadnici muškog, ženskog ili "trećeg" spola.
IZVOR  Virdžina. Wikipedija (hr)

PROČITAJ VIŠE  Tajna virdžina – kako živjeti kao muškarac. Autor: Tanja Tolić

U Albaniji se virdžina naziva burmesh.

13.4.2005.
Starješine najpoznatijih i nabrojnijih obitelji na sjeveru Albanije usvojile su "Novi kodeks časti" , odnosno skup nepisanih zakona u cilju iskorjenjivanja običaja krvne osvete, ili "vendete" koju je prije, otprilike, 600 godina utvrdio Leka Dukađini, a koja je još na snazi. Novi kodeks jasno stavlja do znanja da je za zločin isključivo odgovoran njegov počinitelj i da mu ne treba pomagati da pobjegne ili se sakrije, što je u Albaniji do sada bio čest slučaj.

Posljednja crnogorska virdžina 
9 februar 2013 
Kada su joj braća i sestre umrli, Stana Cerović iz Šavnika odlučila je da se neće udati i preuzela je ulogu muškarca.
Običaj da se u porodicama bez muške djece jedna od kćerki od malena sprema za ulogu domaćina, nastao  u Crnoj Gori, Albaniji i na Kosovu, danas je gotovo iščezao. Od blizu 150 slučajeva virdžina ili ostajnica, kako ih nauka naziva, danas je živo svega nekoliko.
Reporterka Al Jazeere Milica Marinović upoznala je posljednju crnogorsku virdžinu, Stanu Cerović iz Šavnika.
Rođena je tridesetih godina prošlog stoljeća kao najmlađa u porodici. Imala je četiri sestre i dva brata koji su rano umrli. Kao dijete, obećala je ocu Milivoju da će sačuvati prezime i da se nikada neće udati. I tako je i bilo.
"Đevojke se udavaju i u komšiluk i te naše i sve", prisjeća se Cerović, te kazuje kako ju je otac molio da ga ne ostavlja. Odgovorila mu je da neće ići u tuđu kuću. 
"Pa majka me izvedi pred vrata - 'ne valja da ostaješ'", kazuje Cerović. Majci je odgovorila: "'Ajde tamo pred kuću. Ako ti se ne sviđa kod mene i kod tate, idi đe god hoćeš'' .
Iako je od djetinjstva u ulozi muškarca, Stana Cerović, ponosita nasljednica loze serdara i sudija, nije oslovljavana muškim imenom, osim ponekada, u šali - Stančan.
​
Žene nekad i sad
"E, da sam muško ...Znala bih ja kako bih radila ...Ali  sudbina prokleta, ne dade, pa ne", kaže.
Cerović je život provela družeći se sa muškarcima. Počela je da puši u petoj godini. Sa ocem je orala u sedmoj, a onda je naučila i da puca.
Žene izbjegava, žensku odjeću nikada nije nosila, a kućne poslove prezire. "Pranje, peglanje, to su mi sve sestre radile, ja se na to nisam okretala, išla, radila spoljni posao i eto", kazuje Cerović.
Žene nekada i sada nisu isto, smatra nasljednica Cerovića. Za savremene žene nema riječi hvale.
Posljednja crnogorska virdžina živi teško. Siromašna je, slabo pokretna, ne čuje. Brine o kravi koja ju je lani teško povrijedila. Međutim, od svega najteže podnosi samoću.
"Ne daj ti Bože samoj ostati", kazuje Stana Cerović.
Izvor: Al Jazeera

UMRLA VIRDŽINA. RTCG, ​2.8.2016.

Stana Cerović, poznata kao posljednja crnogorska virdžina, žena koja je u obitelji bez muških potomaka tradicionalno preuzimala ulogu glave obitelji, preminula je 1.8.2016. u 85. godini, prenijeli su crnogorski mediji. 

Virdžine su žene koje su se zbog običaja ili zato što u obitelji nije bilo muških potomaka zavjetovale da se nikada neće udati i roditi. Nosile su mušku odjeću, ponašale su se poput muškaraca i radile tradicionalno muške poslove. 

Osim kod Crnogoraca, pojava virdžina zabilježena je i kod Albanaca na Kosovu, u Albaniji i na području oko Knina, prenosi Tanjug. 

Prema RTCG-u Cerović je  rođena tridesetih godina XX. stoljeća, imala četiri sestre i dva brata koji su mladi umrli. Kao dijete obećala je ocu Milivoju da će sačuvati prezime, preuzeti glavu obiteji i da se nikada neće udati. Dugo je bila glava porodice oko koje su se okupljali. Obećanje dato ocu nikada nije prekršila.

Stana je preminula u Domu za stare u Risnu, gdje je boravila od maja 2016. Sahranjena je u selu Tušinje kod Šavnika.

The Virgins. Albania’s Sworn Virgins Who Pursue A True Man’s Path
Datum objave: 16.12.2016. Proizvodnja: RT Documentary
Izvorni opis: For centuries, a very unusual tradition has been practiced in Albania; women who choose to become burrneshas, or sworn virgins. They become men virtual to represent their families in this deeply patriarchal society. The ancient practice was established under a medieval code of laws known as the ‘Kanun’, which among other things set out the legal framework of everyday life, such as the rules for conducting a blood feud and the roles and responsibilities of men and women. By becoming a burrnesha, a woman gains rights normally reserved only for men, such as the ability to trade and manage property. She would undertake a man’s work and be expected to take part in blood feuds when needed. To complete the transformation, a woman had to be a virgin and take an oath of celibacy, making her head of the family but at the same time depriving her of the chance to marry and have her own children. The oath was considered irreversible and breaking it was punishable by death. The tradition is fading away these days, with only a few dozen burrneshas remaining in Albania, predominantly in the remote highlands. Each one has a similar story: most had no option but to take the oath at a young age following the death of their brothers. They rejected femininity with their dress and how they presented themselves and were, in return, granted the social status of men. RT Doc travelled to remote Albanian villages to meet the last of burrneshas and ask how living someone else’s life worked out but finding sworn virgins willing to talk became an adventure in itself.

Virdžina Stana Cerović: Diskurs, Moć i Muškost
Datum objave: 2.9.2020. Autor: Isidora Popovic
Opis: Film, kao rezultat magistarskog rada Isidore Popović napisanog na portugalskom jeziku, prikazuje fenomen virdžina kroz prizmu posljednje u Crnoj Gori, Stane Cerović. Analiza diskursa i filozof Mišel Fuko su osnova pristupa događaju tobelija kako u radu tako i u filmu. Rad možete pogledati na sljedećem linku: http://tede.unicentro.br:8080/jspui/b.... Scenario: Isidora Popović Voiceover: Kristina Stevović, Olivera Vuković, Isidora Popović Muzika: Milica Milović Montaža: Ivan Mijić Kamera: Kristina Šušić Za realizaciju ovog projekta Isidore Popović pomoglo je Ministarstvo kulture Crne Gore.

Opis videa: Dokumentarna emisija o Stani Cerović, posljednjoj crnogorskoj virdžini, koja se nije udavala, da bi održala domaćinstvo svoje porodice, jer nije imala brata, koji bi naslijedio oca. Stana živi u selu Tušina u opštini Šavnik. Duboka starost i velika nemoć su obilježje njenih dana u surovom predjelu, u kojem je "sama, kao ptica na grani".

BURNEŠE, Albanke koje žive kao muškarci!
Datum objave: 29.7.2016. Postavio: Smokvin List
Opis: Nova tv, Provjereno, 20. 2. 2014. Piše: Maja Medaković Stoljećima stara tradicija zakletih djevica ili burneša, bioloških žena koje su odlučile živjeti kao muškarci i danas je živa u selima sjeverne Albanije. Vodimo vas u Albaniju, zemlju u kojoj žive burneše. Iako biološki žene, one žive kao muškarci. Odijevaju mušku odjeću, žive u celibatu, ravnopravne su muškarcima i imaju veliki ugled u društvu. "Zavjetovao sam se da ću postati muškarac, odgajati sestru, brata, uzdržavati kuću. Cijela Albanija me poznaje. Imam autoritet jer gledam svoja posla i svoje probleme. Da sam bio povučena žena, tukli bi me kao psa." - Zonja Neke su na taj način izbjegle prisilne udaje, druge su jednostavno željele isti ugled kao muškarci, treće su tako odgajane jer u obiteljima nije bilo muških nasljednika. Zonja je jedna od Burneša, a iako njezino ime na albanskom jeziku znači djeva, ona o sebi govori u muškom licu. Smatra se muškarcem i ne voli kaže imati posla sa ženama. 'Žene nemaju mozga.' odrješito kaže Zonja. Razlozi da djevojka postane burnešom su višestruki. Od preuzimanja uloge muškog nasljednika u obitelji, izbjegavanja prisilnih brakova do činjenice da su u tradicionalnom, patrijarhalnom društvu željele imati isti ugled i prava kao muškarci. I Marta je burneša, ali ona i dalje nosi žensku odjeću. Preuzela je samo muške manire, objašnjava nam Andamion Murataj, albanski redatelj koji tri godine priprema film o ovome fenomenu. 'Ne nalazimo to nigdje drugdje u Europi. Otvoreno žive kao muškarci iako svi znaju da su rođene kao žene' objašnjava Andamion. "Nikada se ne bih udala. Ne sviđaju mi se odnosi kakvi su u današnjim obiteljima." - Marta Upravo je to paradoks albanskog društva. Istodobno zatvoreno i konzervativno, a opet toliko otvoreno i tolerantno da prihvati različitosti. Iako je uvriježeno mišljenje da su burneše fenomen koji nestaje i koji je vezan isključivo za sjeverne dijelove Albanije, mi smo se uvjerili u suprotno. Kako žive Zonja, Marte, Diana i Škurtan i zašto nikada nisu požalile zbog svoje odluke, pogledajte u prilogu.

Tematika virdžina u filmskoj umjetnosti

​Sworn virgin trailer
Datum objave: 29.3.2015. Postavio: Erafilm Production
Opis. A film by Larua Bispuri Synopsis Hana Doda, still a girl, escapes from her destiny of being a wife and a servant, a future imposed on women in the harsh mountains of Albania. Following his uncle’s guide, she appeals to the old law of the Kanun, which gives women, taking an oath of eternal virginity, the chance to embrace a rifle and live free as men. For everybody Hana becomes Mark, a "sworn virgin". But something alive pulses and frets under these new clothes. Her choice becomes her prison and those immense mountains seem so narrow now. Mark decides to set out on journey, too long put off. She leaves her land and arrives in Italy, where a new journey begins; a continuous and subtle path, crossing the line of two far away and different worlds: Albania and Italy, past and present, masculine and feminine. Slowly Mark discovers her body again. She experiences the vertigo of touching other bodies and she finds caring, loving people life had denied her. She opens up tp an unexpected and prohibited love’s chance. Mark rediscovers Hana, finally piecing back together the two souls that for years have lived inside her body. She is reborn as a new, free and complete creature.

Virdžina je jugoslovenski film iz 1991. Režirao ga je Srđan Karanović i napisao scenario. Sniman je u selu Polača kod Knina. Radnja filma se odvija krajem 19. veka, u jednom zabitnom selu Kninske krajine. Porodice bez muškog potomstva smatrane su ukletim i osuđenim na propast. Da bi se spasle prokletstva, te porodice su jedno od ženske dece proglašavale „virdžinom“, tj. muškarcem, skrivajući istinu kao porodičnu tajnu. Film prati priču jedne takve porodice.

Baza HR kinematografije - igrani film
Izvor: http://www.filmski-programi.hr/

Virdžina

Godina proizvodnje: 1991
Trajanje: 101 minuta
Tehnika: 35mm widescreen, boja
Režija: Karanović Srđan 
Produkcija: Televizija Beograd : Maestro film : Constellation productions (Pariz) :Centar film (Beograd) 
Snimatelj: Trninić Slobodan 
Filmski rod: Igrani film
Zemlja proizvodnje: Jugoslavija (SR Srbija/ SR Hrvatska)/Francuska

Scenarij: Srđan Karanović
Glazba: Zoran Simjanović
Montaža: Branka Ćeperac
Scenografija: Nikola Pajić
Kostimografija: Maja Galasso

Uloge: Miodrag Krivokapić (Timotije), Ina Gogalova (Doštana), Marta Keler (Stevan), Slobodan Milovanović, Igor Bjelan, Slađana Bebić i dr.

Sadržaj: U zabiti i kršu Kninske krajine porodice bez muškog potomstva smatrane su ukletima i osuđenima na propast. Da bi se spasile prokletstva, takve su porodice jedno od ženske djece proglašavale 'virdžinom', tj. muškarcem, skrivajući istinu o pravom spolu djeteta kao najdragocjeniju porodičnu tajnu. Tako i Timotije, poglavar svoje porodice, odluči da njegova najmlađa kći postane virdžina imenom Stevan. Djevojčica raste kao dječak, od prvih koraka navikavana da poništi sve žensko u sebi. No, kad uđe u prvo djevojaštvo zaljubi se u mladića...

Komentar: Ugledni srpski filmaš Srđan Karanović snimio je na autentičnim hrvatskim lokacijama i uz koprodukcijsku podršku svog suradnika i prijatelja iz Hrvatske Rajka Grlića ovaj film koji problematizira danas vruću temu rodnog/spolnog identiteta. Bila je to zadnja hrvatsko-srpska koprodukcija u jugoslavenskim okvirima, no film nije doživio hrvatsku premijeru,zbog rata u Hrvatskoj. Tad petnaestogodišnja Marta Keler, koja tumači naslovnu ulogu, nagrađena je Europskom filmskom nagradom (tadašnji Felix) za najbolju žensku epizodu.

Ostale nagrade: 
Vrnjačka banja 91' - 1. nagrada za scenarij
 Niš 91' - Car Konstantin, 1. nagrada za glavnu mušku ulogu Miodragu Krivokapiću
Nagrada Ini Gogalovoj za debitantsku ulogu
Bitola 91' - Zlatna plaketa za kameru
Felix 91' - Nominacija za najbolji europski film godine.

The Albanian Virgin - trailer | Officiële selectie Filmfestival Oostende 2022
Datum objave: 1.2.2022. Postavio: Filmfestival Oostende

Albanska djevica (orig. Die albanische Jungfrau; eng. The Albanian Virgin), drama
Koprodukcija: Njemačka, Albanija, Belgija, Kosovo, 2021.
Redatelj: Bujar Alimani
Scenarij: Katja Kittendorf
Glumci: Mimoza Azemi, Fatlume Bunjaku, Kasem Hoxha, Astrit Kabashi, Rina Krasniqi, Gresa Pallaska, Shkurte Sylejmani, Alban Ukaj, Jonida Vokshi, Nik Xhelilaj

Drama. Albanija 1958. Komunistički vođa Enver Hoxha je na vlasti, progoni crkvu i pokušava nametnuti novi režim u albanskim planinskim selima. To ne uzrujava mladu Luanu, koja bulji u Agima, gradskog izbjeglicu iz Tirane čijeg su oca komunisti protjerali. Unatoč neprijateljskim okolnostima, potajno se sastaju i Agim je uči čitati na sastancima. Postaju najbolji prijatelji, ali kada prođe deset godina, Luano je obećan drugom muškarcu. Ne preostaje joj ništa drugo nego podrediti se zahtjevima patrijarhalnih muškaraca u selu, koji žive i rade po načelima kanona, drevne albanske doktrine utemeljene na krvnoj osveti. Luana smatra da je biti žena u duhovno retardiranoj situaciji više prokletstvo nego bilo što drugo. Na jednom od tradicionalnih kanonskih obreda dolazi do svađe između Luaninog oca i njezina zaručnika, a ovaj ubija oca. Kanonsko "bratstvo" ljudi odmah je spremno riješiti spor, upleten je osjećaj cjenkanja i trgovine, ali za Luanu je to sve previše. Odluči se osvetiti svom zaručniku. Ali ako to želi učiniti kao žena, mora se držati ekstremnih mogućnosti koje dopušta kanon. “Albanska djevica” je film o ljubavi i krvnoj osveti.

IZVORI I LITERATURA

---