---

SREDIŠNJI POJAS >​ PLANINE VISOKE HERCEGOVINE > ČVRSNIČKA GRUPA > Grabovička planina
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: 
Koordinate najvišeg vrha: 

Grabovička planina, odn. Grabovica planina, nalazi se između Buškog jezera i Duvanjskog polja, te naselja Grabovice i Brišnika. Zajedno s planinom Midenom, obrubljuje Duvanjsko polje s jugozapada. To je ustvari krška ravnica s izbočenom antiklinalom na južnom dijelu, koji je planina Midena. Ukupna površina joj je 45,7 km2. Najviši vrh je Križevac (1066 m). U potpunosti je građena od krednih vapnenaca, pa je unutar dinarskog krša poznata bogatstvu krških reljefnih oblika, posebice po špiljama i po velikoj gustoći urušnih dolina, koje su nepravilno raštrkane po visoravni. Ogromne urušne doline lokalno su poznate kao samogradi (Stepišnik i dr., 2018.). Neki od ovih krških oblika su: Golubinka, Grabovička pećina, Samograd, Surdup, Čulića pećina. 
Planina je nazvana po selu Grabovici.
Planine Midena i Grabovica su međusobno povezane u jedan lanac i poveznica su između Tušnice na sjeveru i Zavelima na jugu Duvanjskog polja. To su najniže duvanjske planine (Radoš i dr., 2013).

Grabovica planina: Mali i Veliki Samograd, ponor Šujice i izvor Ričine (Vrilo)
Autor: Sarafanje Datum objave: 1.5.2023.
Opis. Vožnja biciklom Grabovica planinom. Od ove ture nisam imao velika očekivanja, mislio sam se malo provozati, ali ispala je odlična tura sa par prelijepih lokacija, koje svakako preporučujem da se obiđu. S vožnjom sam krenuo iz sela Grabovica pored Buškog jezera, te nastavljam cestom do sela Vrilo, Prisoje gdje obilazim prvu lokaciju, izvor rijeke Ričine. Ova rijeka se formira nakon što rijeka Šuica (Šujica) ponire u mjestu Kovači. Rijeka Ričina se nakon krećeg toka ulijeva u Buško jezero. Na žalost, zbog velikog vodostaja, izvor je ovaj put bio pod vodom, ali se mogao vidjeti ulaz u špilju Ričina koja je , po tabli, duga 2503m i dubine je 30m. Dalje nastavljam prema vidikovcu na Buško jezero, te se na prevoju odvajam na makadamski put koji je, predpostavljam, služio da se donesu vjetrenjače na Poljica na Midenoj planini. Tu se malo duže vozim putem, ali usput se pruža odličan pogled na Duvanjsko polje, te planine Tušnica, Ljubuša, Vran i Čvrsnica. S druge strane se na dijelovima mogu upratiti planine Zavelim, Biokovo, Kamešnica i Dinara. Nakon sahatak vožnje, dolazim do vrtače ili jaruge Arnautovac i Mali Samograd. Mali Samograd je duboka jama koja počinje golemom ulaznom, bunarastom vertikalom, i pridruženi je dio velike vrtače Arnautovac. Otvor ulazne vertikale je promjera 80x45m i kroz njega se spušta do prvog dna na oko 40m dubine. Prvo je dno izrazito strmo i obraslo gustom grabovom šumom te divljom lozom. Po strmini prekivenoj siparom spušta se do ulaza u podzemnu šupljinu, koju u narodu još zovu špilja Rogoševac. Njen ulaz je smješten ispod kamene litice visoke 90m od reazine krške zaravni. Ulaz je širine oko 16m i visok do 12m. Dio ulaza pregrađuju golemi kameni blokovi. Na samom ulazu je prisutna temperaturna razlika koja može iznostiti i više od 20oC - temperatura špiljskog prostora je samo 3C. Nakon ulaza slijedi golema podzemna dvorana široka u najširem dijelu 90m, a prema kraju 60-70m, dok visina varira od 5m na početku do 30m u završnom dijelu dvorane. Tlo je prekriveno siparišnim materijalom i strmo se spušta pod uglom mjestimično većim od 45stepeni prema središnjem dijelu dvorane, u kojem ima dosta velikih kamenih blokova. Dužina glavnog kanala špilje iznosi 135m, dok je s ostalim bočnim kanalima dug preko 250m. Ukupna dubina jame je 150m. (preuzeto sa https://trail.viadinarica.com/bs/poin...) Dalje obilazim još jednu vrtaču Veliki Samograd, te se spuštam preko livada i nekom starom pješačkom stazom u Duvanjsko polje, selo Tubolja do Ponora, gdje se nalazi Ponor rijeke Šujice. Još jedna prelijepa lokacija, gdje rijeka ulazi u pečinu, gdje dalje nestaje u dubinama. Na tabli koja se nalazi iznad samog ponora piše da je duljina pečine 2021m. Inače rijeka Šuica izvire južno od Kupreškog polja, protiče kroz Duvanjsko polje, te ponire u Kovačima. Rijeka ima zanimljiv tok, sa mnogo okuka, zbog čega ju je publicista Zuko Džumhur nazvao - najkrivudavija rijeka na svijetu. Od ponora nastavljam magistralom do D. Brišnika, gdje se ponovo penjem na Grabovica planinu. Na Omerovića brdu se odvajam na manje korišten makadamski put odakle pratim navigaciju prema Dobrićima, nazad do Buškog jezera, do Grabovica sela odakle sam započeo vožnju. Usput sam na jednom dijelu proletio kroz električnu ogradu koja je bila razvučena preko puta, a koju nisam vidio. Srećom biciklo je imalo prvi kontakt, pa nisam imao većih problema, ali sam zato izgubio znak koji se nalazio na prednjoj strani bajka. Usput se navukla i kiša na okolnim planinama, ali nekako sam uspio da se provučem između kapi.. Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/892... GPX trek: https://www.wikiloc.com/mountain-biki... Pratite nas i na Facebooku: https://www.facebook.com/sarafanje/ Instagram: https://www.instagram.com/sarafanje/    • Dre –––––––––––––––––––––––––––––– Poglavlja: 0:00 Grabovica - izvor Vrilo 4:04 špilja Ričina i izvor Vrilo 8:26 od izvora do vidikovca, rimska cesta 11:02 makadamom do Malog Samograda 15:14 Mali Samograd (snimci dronom) i Arnautovac 23:15 nastavak puta i Veliki Samograd 25:17 odvajanje s makadama, traženje staze 29:08 spust u Duvanjsko polje 33:20 Tubolja - Kovači - Ponor 35:12 ponor rijeke Šujice (Šuice) 39:57 nastavak puta magistralom do Grabovica planine 43:19 makadamskim putevima po Grabovica planini (prolaz kroz el. ogradu) 51:58 relive i završni ekran

​Urušna ponikva Surdup, Grabovička planina, Tomislavgrad
Datum objave: 25.10.2013. Autor: Naša Baština, Tomislavgrad
Opis: Zbog iznimne tektonske aktivnosti i djelovanja vode na sjevernom dijelu Grabovičke planine nastale su brojne urušne ponikve. Surdup je jedna od njih, a nalazi se na pješačkom putu između Drmića staja i Kovača.

IZVORI I LITERATURA

---

MADUNIĆ, Domagoj: Geoekološka analiza prirodnih fenomena općine Tomislavgrad. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Geografski odsjek. Zagreb, 2020. (PDF)

• Sažetak; Područje Grabovičke zaravni karakterizira krški reljef s više od 8500 vrtača, te velikim brojem špilja, jama i urušnih vrtača. U njezinoj unutrašnjosti se nalazi i špiljski sustav Ponor Kovači – Izvor-špilja Ričina. To je ponor rijeke Šujice koji je do sada istražen na dužini od 4,5 kilometra kanala. Jedan od fenomena je i špilja Dahna, posebna zbog svojih arheoloških i paleontoloških nalaza. U njoj je prebrojano više od 300 gnijezda špiljskog medvjeda, a pronađeni su i ostaci skeleta i lubanje, te tragovi po zidovima. Geoekološkom analizom utvrđena su stanja i problemi prirodnih fenomena. Kroz rad su obavljena speleološka istraživanja, te detaljno dokumentirane lokacije istraživanih prirodnih fenomena. Napravljeni su primjeri poučnih ploča za neke od speleoloških objekata, zbog lakše interpretacije prirodnih fenomena. Kroz istraživanja za potrebe rada, a i u prošlim istraživanjima raznih znanstvenika, došlo se do saznanja da se radi o području koje zbog svoje posebnosti u budućnosti potrebno zaštititi, te neke dijelove urediti za turističke svrhe. RADOŠ, Denis: Neke mogućnosti za birdwatching duž turističke staze Grabovica. 3. Ornitofestival, Grabovica, Tomislavgrad, 21.-23.11.2014 - Knjiga sažetaka. Grabovica, Tomislavgrad, Bosna i Hercegovina, 2014. 

RADOŠ, D.: Paleontologija. U: Prirodoslovno – povijesna baština općine Tomislavgrad, Naša baština, Tomislavgrad,  str. 156 – 174. Zagreb, 2013.  

RADOŠ, Denis: Neke mogućnosti za Birdwatching duž turističke staze Grabovica. 3. Ornitofestival, Grabovica, Tomislavgrad, 21.-23.11.2014. Knjiga sažetaka
Grabovica, Tomislavgrad, 2014. 

• Sažetak; Krška polja Dinarida, osobito ona periodički plavljena, predstavljaju odredišta za boravak ili odmor brojnih vrsta ptica. Duvanjsko polje, osobito njegovi vlažniji dijelovi, odredište je brojnih ptica koje se kreću jadranskim migratornim putem. Obližnje Buško jezero, nastalo potapanjem krškog polja, na svojim obalama također okuplja brojne ptice. Između ovih dvaju polja nalazi se relativno zaravnjena Grabovička planina. Udruga Naša baština iz Tomislavgrada aktivno radi na revalorizaciji starih puteva na Grabovičkoj planini, osobito onih na sjevernom dijelu ove zaravni, koji su u turističkom smislu najatraktivniji. Sve veći interes za posebnim oblicima turizma zahtijeva integralni pristup u planiranju turističkog iskorištavanja ovog područja. U tom smislu na već planirane aktivnosti vezane za geoturizam ili kulturni turizam nadovezuje se i planiranje aktivnosti vezanih za promatranje ptica, novog i još nedovoljno afirmiranog oblika turizma na ovom području.

STEPIŠNIK, Uroš; GRLJ, Aleš: Caves, denuded caves and collapse dolines as past hydrological pattern indicators of the Grabovica plateau, the Dinaric karst (Bosnia and Herzegovina). Dela 49 (1), 95 – 111. 2018. (PDF)

• Sažetak: JAME, DENUDIRANE JAME IN UDORNICE KOT KAZALNIKI NEKDANJEGA HIDROLOŠKEGA DELOVANJA PLANOTE GRABOVICA (BOSNA IN HERCEGOVINA) Povzetek; Planota Grabovica je korozijska uravnava med Livanjskim in Duvanjskim poljem v južni Bosni in Hercegovini. Površje v celoti gradi zakrasela karbonatna podlaga in leži visoko nad gladino podzemne vode v krasu. Podzemni tokovi pod zakraselo planoto so usmerjeni proti zahodu. Na Duvanjskem Polju je glavni ponor Kovači, od koder je glavnina podzemnih tokov usmerjena proti robu planote na Livanjskem polju, kjer se nahaja izvir Vrilo. Na površju planote Grabovica je večje število udornic; poleg njih smo identificirali tudi daljše odseke denudiranih jamskih sistemov, ki so najobsežnejši v Dinarskem  gorstvu. Te površinske kraške oblike so v kombinaciji z aktivnimi in neaktivnimi jamskimi sistemi glavni kazalniki preteklega hidrološkega delovanja na tem območju. Namen raziskave je bila analiza geomorfoloških in speleoloških značilnosti na osnovi omenjenih oblik ter interpretacija preteklega in sedanjega hidrološkega delovanja tega območja. Metode so vključevale morfografsko analizo površinskih kraških oblik, ki je obsegala obsežno terensko kartiranje, podprto s podatki daljinskega zaznavanja. Raziskava na terenu je vključevala podrobno analizo pobočij udornic in proučevanje sedimentov v udornicah ter denudiranih jamskih sistemih. Proučevanje jamskih sistemov je vključevalo analizo jamskih oblik in sedimentov na terenu ter podatke, zbrane v predhodnih speleoloških raziskavah (Mandić in sod., 2013; Šumanović in Buntić, 2013; Marković in Ozimec, 2017). Območje planote Grabovica je šolski primer pretočnega krasa na celotnem območju Dinarskega gorstva. Jamski sistemi na pritočnem delu planote nakazujejo na paragenetsko speleogenezo, ki je značilna za jamske sisteme kontaktnega krasa. Izdatni dotok netopnega alogenega materiala v kras je povzročil oblikovanje dolgih vodoravnih jamskih rovov v epifreatični coni. Aktivni in neaktivni jamski sistemi vzdolž stika kažejo identične morfološke in sedimentološke značilnosti. Njihova razporeditev vzdolž Duvanjskega polja je posledica lateralne migracije glavne točke odtoka proti severozahodu, njihova vertikalna porazdelitev v različnih višinskih nivojih pa je značilna za večfazno paragenezo (Gospodarič, 1976; Ford in Williams, 2007). Udornice na planoti kažejo tipični morfografski vzorec. Večina udornic v osrednjem in južnem delu planote kaže značilno zrelo stopnjo razvoja s prevlado uravnoteženih pobočij in skoraj popolno odsotnostjo strmih skalnatih pobočij. Po drugi strani pa je severna skupina udornic v mladi fazi razvoja s prevlado strmih skalnatih pobočij in melišč pod njimi. Nekatere imajo v dneh lijakaste kotanje, ki so posledica nenehnega spodjedanja zaradi delovanja aktivnega podzemnega toka. Morfografske razlike v udornicah kažejo postopno migracijo podzemnih tokov proti severu, enako kot jamski rovi. Na planoti Grabovica so pogoste denudirane jame. Na tem območju se nahajajo največji poznani sistemi denudiranih jam na celotnem območju dinarskega krasa. Površje planote ima približno enak naklon kot hidravlični gradient v podzemlju, zato so se na površju razvili obsežni neprekinjeni sistemi denudiranih jam. Prostorska razporeditev sistemov denudiranih jam in njihove sedimentne zapolnitve kažejo na to, da se speleogenetske razmere na območju niso bistveno spremenile vse od časa njihovega oblikovanja. Čas oblikovanja pa lahko opredelimo na osnovi paleonotoloških analiz iz profila v kamnolomu Cebara na robu Duvanjskega polja. Stratigrafski razpon favne iz profila ima razpon od poznega miocena do zgodnjega pleistocena (Mandić in sod., 2013), kar pomeni, da je starost zapolnitve v profilu vsaj 1,8 Ma. Približno 2 km zahodno od profila v kamnolomu se nahaja denudiran jamski sistem v istem paragenetskem nivoju, kar pomeni, da lahko obema geomorfnima oblikama pripišemo okvirno enako starost. Tako lahko zaključimo, da se speleogenetske razmere na območju niso bistveno spremenile vsaj 1,8 Ma. Na osnovi naših raziskav lahko povzamemo, da je planota Grabovica popoln poligon za študije kontaktnega krasa in paragenetskih jamskih sistemov. Na območju so prisotne vse faze kontaktno kraške spelogeneze od hidrološko aktivnih sistemov, neaktivnih sistemov do končnega razpada in pojavitve na površju v obliki udornic in denudiranih jam. Poleg tega so predhodne raziskave potrdile obstoj paleontološkega materiala, ki je ključnega pomena za določanje starosti in omogočanje natančnih interpretacij dinamike speleogeneze.

ŠARAC, Ivica: ​Zemljopisni nazivi duvanjskog područja: Oronimi (4) – Grabovička planina. Prema izvoru: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006., mandinoselo.com

Monografija „Prirodoslovno-povijesna baština općine Tomislavgrad“ nastala je kao djelo entuzijasta, ali je daleko premašila njihove prvotne nakane, ali i očekivanja nas čitatelja. Radi se o opsežnom i znanstveno dokumentiranom djelu koje je cjelovito i argumentirano prikazalo prirodoslovno-povijesnu baštinu jedne regije. Bez pretjeravanja može se reći da se radi o pravoj i vrijednoj više prirodoslovnoj, ali dijelom i povijesnoj enciklopediji općine Tomislavgrad. To je osobito važno istaknuti stoga jer se do tiskanja ove knjige smatralo da se radi o kraju koji je siromašan ne toliko u povijesnom koliko u prirodoslovnom (ekološkom i po biološkoj raznolikosti) smislu. Kvalitetno i znanstveno detaljno obrazloženi argumenti uz prekrasne fotografije u cijelosti su razbili tu zabludu.
PRIKAZ: Ognjen Bonacci