|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > SREDIŠNJI DALMATINSKI PLANINSKI NIZ > Dragovija (Dragova)
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Golovrh, 377 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.1094, 17.5797
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Golovrh, 377 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.1094, 17.5797
O planini
|
|
UvodBrdo Dragovija nalazi se u jugoistočnom nastavku Vrgorskog gorja i Pozle gore, smješteno između padina gore Rujnice na jugozapadu i pobrđa Mitruše na sjeveroistoku. Njegovim južnim nizinskim obodima teku rijeke Norin i Matica. Najviši vrh je Golovrh (377 m).
ENGLISH SUMMARY: DragovijaDragovija hill is located in the southeastern continuation of Vrgorac hills (Vrgorsko gorje) and Pozla gora, located between the slopes of Rujnica mountain in the southwest and the Mitruša hills in Herzegovina region in the northeast. The rivers Norin and Matica flow along its southern lowland edges. The highest peak is Golovrh (377 m). Ime (Etimologija)
Ime je brdo dobilo prema vrhu Dragova, odn. Dragova gradina (danas ga obično zovu Dragovija odn. Marušića Gradina) u čijem se podnožju nalazi istoimeno naselje. Moguće je da je navedeni oronim mitološkoga postanja (od drag ‘zmaj’). Sufiks -ija ima zbirno značenje te je grčko-romanskoga postanja. Na talijanskim zemljovidima Dragovija je zapisana kao Dragoulo (prema: Domagoj Vidović, Prezimena sela Vid u Neretvanskoj krajini. FOC 17 (2008), str. 139–168).
|
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici Dragovije
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Pogled s vrha Marin vijenac
Pogled na gornji dio delte Nereve, južna prigradska naselja Metkovića uz rijeku i njezine rukavce. Na drugoj strani nizine nalazi se brdo Dragovija (Dragova, s vrhom Marušića gradina visine 375 metara), pod kojime se nalazi naselje Dragovija - koje je po brdu dobilo ime. Na krajnjem desnom dijelu brda vidi se selo Vid. 
Pogled preko Metkovića u smjeru Vida na obroncima Dragovije (lijevo, u pozadini)
|
Vid, Ograđ i Dragovija 2019 Drone
Datum objave: 24.3.2019. Autor: Lukica Prusac Opis: Snimke dronom nastale u ožujku 2019. godine. Snimke sam pravio za svoj gušt pa ako ima koja greškica skužajte. Na snimci su sela Vid, Ograđ i Dragovija. Svaki vaš komentar je dobro došao. Uživajte! |
|
Pogled s vrha Marin vijenac
Iako ne pretjerano visok vrh na krajnjem zapadu planine Žabe, Marin vijenac (507 m) pruža širok pogled, posebno prema dolini i delti rijeke Neretve. Prema sjeveru vidi se područje grada Metkovića (u sredini) uz rijeku Neretvu, te brda na desnoj obali Neretve (s lijeva, nadesno): Marušića gradina (373 m), Mitruša (431 m; u sredini) i Kukovac (518 m; desno) nad Čapljinom. U pozadini, pod snijegom, bijele se planine visoke Hercegovine: Čvrsnica, Čabulja, i Prenj. |
PRIRODA
Zaštita prirode i ekologija
|
Pod padinama brda Dragovija nalazi se čak tri posebna ornitološka rezervata: Orepak (domaći ga zovu i Orapak), Podgrede (Pod gredom) i Prud, koji zajedno predstavljaju najveće ostatke sredozemnih trščaka u Hrvatskoj.
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Postav Arheološkog muzeja Narona u mjestu VId
Između groblja i župne crkve u Vidu godine 1997. otkriven je veliki brončani spomenik kneza Domagoja, rad akademskog kipara Stjepana Skoke.
|
Tradicijske aktivnostiGlavna privredna grana na Dragoviji je bila sadnja duhana. No, problem je bio taj što je monopol nad duhanom držala država, te je ona određivala tko će ga saditi, te koliko će mu ona oduzeti kao porez.
Kulturno-povijesna baštinaArheološka i kulturno-povijesna cjelina "Narona-Vid" obuhvaća u Vidu pojedinačno zaštićene objekte (kuća Markota, Bukovac-Šiljeg, crkva Sv.Vida, Erešova kula) i evidentirane lokalitete (Erešove i Šiljegove bare). Kuća Markota, kuća Bukovac – Šiljeg, te Erešova kula i crkva Sv.Vida pritom se i dalje vode kao pojedinačno zaštićeni objekti.
Područje uz Neretvu oko Vida i Metkovića sastavni je dio kulturnog krajobraza doline Neretve. |
|
Akropola Narone
Na vrhu brežuljka iznad antičkog foruma nalazila se akropola nekadašnjeg grada Narone, s koje se pružao širok pogled na dolinu Neretve. |
Po planini i po kraju
Vid
|
Vid je naselje tri kilometra udaljen ood Metkovića, te je doslovno njegovo najveće prigradsko naselje. Izgrađen je uz obalu rijeke Norin, desne pritoke rijeke Neretve na mjestu nekadašnjeg rimskog grada Narone. Na nekadašnjem antičkom forumu danas se nalazi Arheološki muzej Narona sagrađen na samim ostacima hrama.
Zaštićena kulturna dobra u Vidu su:
Evidentirana kulturna dobra su:
IZVOR Vid (Metković). Wikipedija (hr) |
Arheološka zona i kulturno-povijesna cjelina Narona-Vid
|
Grad Narona sagrađen je na mjestu sela Vid kod Metkovića. Počeci grada sežu u doba helenizma kada ovdje nastaje važno trgovište ili emporion koji za rimske prevlasti prerasta u jedan od najznačajnijih rimskih gradova na istočnoj obali Jadrana, a koji dobiva status kolonije, te postaje sjedište Naronitanskog konventa. Grad je bio utvrđen bedemima s kulama, a s istočne strane omeđen tokom rječice Norin. Za vladavine cara Augusta Narona doživljava procvat, a iz ovog razdoblja ističe se hram Augusteum na forumu, u sklopu kojeg je otkriveno 15 statua carske obitelji. U doba kasne antike, Narona postaje važno kršćansko žarište i sjedište naronitanske biskupije, a propada početkom 7. stoljeća.
Arheološka zona i kulturno-povijesna cjelina Narona-Vid upisana je u Registar kulturnih dobara RH i štite se prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. 
Zgrada Arheološkog muzeja Narone u Vidu
Arheološki muzej Narona
Arheološki muzej Narona, izgrađen na ostacima antičkoga grada Narone, današnjeg mjesta Vid kod Metkovića, u svojim zbirkama prikuplja, čuva, proučava i izlaže arheološku baštinu antičke Narone i naronitanskog područja.
Arheološka zbirka sastoji se od oko 2830 predmeta ukrasne, uporabne i sepulkralne namjene od različitih materijala (kamen, metal, staklo, kost, poludrago kamenje). Predmeti datiraju od 3. stoljeća prije K. do 14. i 15. stoljeća, a ističe se 15 statua carske obitelji iz hrama Augusteuma. Numizmatička zbirka sadrži 280 primjeraka novca izrađenoga od bronce, srebra i zlata. Zbirka obuhvaća grčki, grčko – ilirski, rimski republikanski, rimski carski, bizantski te novac srednjega i novoga vijeka. Novac je datiran od 3. st. prije Krista do kraja 19. st..Numizmatička zbirka svojom raznovrsnošću omogućava uvid u povijest i život ovoga važnog antičkoga grada te ilustrira političke, gospodarske i trgovačke veze stanovnika Narone i Vida od helenističkoga do suvremenoga doba. |
Moguća rekonstrukcija augusteja i okolnih građevina u Naroni
Autor Carole Raddato from FRANKFURT, Germany - Reconstruction drawing of the Augusteum, Archaeological museum Narona, Vid, Croatia, CC BY-SA 2.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=38881718 |
Ruralna cjelina Vid
Pogled s terase Arheološkog muzeja Narona prema sreditu ruralne cjeline
Kuća Markota
Kuća Markota je smještena u središnjem i najstarijem dijelu sela Vid i predstavlja vrijedan primjer seoske arhitekture s kraja 18. i početka 19. stoljeća, a koju čini gospodarski dio u prizemlju i stambeni na katu. U zidove kuće ugrađene su brojne antičke spolije od kojih se ističu ulomci dvije nadgrobne stele, te ulomci razne arhitektonske plastike. Klasifikacija: profana graditeljska baština; Vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno; Pravni status: zaštićeno kulturno dobro Kuća Bukovac-Šiljeg Kuća Bukovac – Šiljeg smještena je u središnjem i najstarijem dijelu sela Vid i tipičan je predstavnik stambene seoske arhitekture s kraja 18. i početka 19. stoljeća, a koju čini gospodarski dio u prizemlju i stambeni na katu. U zidove kuće ugrađene su brojne antičke spolije – ulomci natpisa i arhitektonske plastike. Klasifikacija: profana graditeljska baština; Vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno; Pravni status: zaštićeno kulturno dobro 
|
Prilikom građevinskih radova u ruralnoj cjelini Vida još uvijek se pronalaze antički tragovi.
|
|
Župna crkva Gospe Snježne
Župna crkva Gospe Snježne u Vidu, koju narod zove Gospa Ledena, sagrađena je na vrhu brežuljka na mjestu akropole nekadašnjeg grada Narone. Današnja crkva je treća po redu podignuta na tom mjestu. Prva crkva Svete Marije tu je bila podignuta još u predturskom vremenu spominje je jedan dokument u Dubrovačkom arhivu 1434. godine. Svakako, crkva je bila sagradena prije te godine. U tom dokumentu piše da je trgovac iz Neretve Stanihna Slađenović u svojoj oporuci od 11.travnja 1434. godine crkvi Svete Marije ostavio legat od jedne perpere za njezinu obnovu. Tu su crkvu srušili Turci, pa je na njezinim temeljima sagrađena nova, manja crkva, nakon što je kraj osloboden od Turaka krajem 17.stoljeća. Budući da se stanovništvo povećalo a crkva bila malena i neugledna, godine 1901. župnik don Josip Damić i župljani odlučili su tu crkvu srušiti i na njezinom mjestu sagraditi novu veću crkvu. Stara je crkva bila srušena. ali je trebalo dugo čekati dok se započela graditi nova. Tek je 1935. godine splitsko-makarski biskup Bonefačić blagoslovio temeljni kamen. Nacrt je izradio Ejnar Dyggve danski arhitekt i arheolog u stilu starohrvatskih crkava. (koji je u Vidu boravio radi rimskih iskopina) Do drugoga svjetskog rata bili su podignuti zidovi koje je započeo župnik don Serafin Puratić a nastavio don Vinko Buble. Crkva je duga 26 m, a široka 12 metara. Za to vrijeme služba se obavljala u crkvi svetog Vida. U teškim poratnim godinama župnik don Frane Bego prikupljao je materijal za nastavak radova. Župnik don Ante Vojnović uspio je godine 1955. dobiti dozvolu od nadležnih državnih vlasti za nastavak radova i podignuti stupove. Nakon njegova premještaja, novi župnik don Mate Selak nastavio je s radovima. i crkva je bila pokrivena 1961. godine te se u njoj od tada govorila misa. Crkvu je posvetio splitsko-makarski biskup Frane Franić 1. svibnja 1965. godine. Betonski zvonik visok 27 metara sagradio je, prema nacrtu Đene Hamzić iz Rima, župnik don Pavao Banić 1973., a kamenom ga obložio župnik don Jure Marasović 1989. godine. Na pročelju crkve iznad glavnih vrata nalazi se brončani Gospin kip rad akademske kiparice Marije Ujević iz Zagreba. Kip je crkvi darovala Pava Vučić pok. Jakova udata Sršen a stajao je 7500 DEM. U crkvi se nalazi vrijedna Gospina slika, venecijanski barok nepoznatog slikara. Izrađena je na platnu veličine 50 x 30 cm. Naslikana je krajem 17. ili na samom početku 18. stoljeća. Slika je tu prenesena iz crkve Sv. Vida a na njezino je mjesto, u crkvi Sv. Vida postavljena nova Gospina slika koju je izradio akademski slikar Darko Šoša. Ova se slika sada nalazi u župnoj kući. U crkvi se sada nalaze dva Gospina kipa i kip sv. Ante Padovanskoga. Zalaganjem župnika don Stanka Vrnoge i župljana unutrašnjost crkve uređena je tijekom 2006.godine. Postavljen je strop, kameni pod i novi kameni oltar, ambon, krstionica i svijećnjaci, troja vrata te mozaik akademskog slikara Stjepana Skoke "Ivan krsti Isusa". Iste godine crkva je obojana. Nadbiskup splitsko-makarski msgr dr Marin Barišić posvetio je novi oltar 18.II 2007.g. IZVOR Župa Vid 
Plato brda sa župnom crkvom i spomenikom Domagojevi strijelci
|
Groblje
Groblje kod župne crkve je središnje župno groblje u kojem se pokapaju mrtvi Vida i Pruda. Groblje se na ovoj lokaciji nalazi od početka 18. stoljeća. Za župnikovanja don Josipa Damića, početkom 20. stoljeća, ograđeno je kamenim zidom i izgrađene su sa sjeverne strane grobnice za bratime. Kasnije se groblje povećavalo prema sjeveru i dobilo je današnji izgled. Nalazi se na vrlo lijepom položaju. Danas je ovo groblje jedino za cijelu župu. 
|
Košćela (Celtis orientalis) i antički ostaci na platou crkve
|
Košćela (košćela crna) ili obični koprivić (lat. Celtis australis L.) je bjelogorićno drvo koje raste na području Mediterana i može narasti 20-25 metara visine. Košćela slovi za dugovječno i tvrdo drvo i po tome ga uspoređuju s maslinom.
Lišće: Jednostavno, izmjenično, oštro nazubljeno, grubo na vršcima, ima dlačice s donje strane, 5 do 15 cm dužine i tamnosivo/zeleno tijekom sezone, blijedi do svijetložute boje prije nego što otpadne ujesen.Cvjetovi: cvjetovi su hermafroditski (imaju muške i ženske organe), mali, zeleni, bez latica, pojedinačni ili u malim nakupinama. Nisu zanimljivi kao ukras. Plodovi: Male, tamnoljubičaste bobice (koštunice), 1 cm promjera, nakon sazrijavanja smeđe ili tamno ljubičaste, vise u kratkim grozdovima. Slatke u i jestive, izuzetno su popularne među pticama i drugim životinjama. Kora: Glatka, siva kora razvija slikovite plutaste bradavice i kvrge u starijoj dobi. Ima veliki broj narodnih naziva: beprima, gangulić, glangolić, kastanjuole, kopriva, koprivec, koprivnik, koprivić, koprivka, koprivnjak, koprivovec, koprivovc, koprivček, koprina, kopriuc, kostanjula, kostela, košćela, košćelica, kršanac, ladonja, pokriva, raketa, stup-kopriva, turski čatlambuk, fanfarika, fafarinka. 
|
Skulptura kneza Domagoja sa strijelcima
Spomenik knezu Domagoju otkriven je 13.6.1997. Ideja skupine mještana o postavljanju spomenika knezu Domagoju u Vidu javila se prije Domovinskog rata, no počela se realizirati tek nakon njega.
Prva je ideja bila postaviti malenu bistu, no naposlijetku je postavljen veliki spomenik Domagojevi strijelci autora Stjepana Skoke na platou između župne crkve i groblja. Na tom mjestu, prethodno je bila šikara, s kamenim gromadama. Na mjestu otprilike gdje je danas cesta prema crkvi nalazila se velika otvorena čatrnja (dimenzija oko 3x7 m) koja je djeci služila i kao bazen. Nakon što je napravljen bazen za vodovod iza groblja, čatrnja je srušena i zatrpana. Prilikom izgradnje spomenika napravljen je betonski podest za spomenik prethodno dopremljen u dijelovima iz Zagreba te na licu mjesta spojen i postavljen. Uokolo spomenika nasuta je zemlja čime je cijeli plato postao uzvišenje. Ranije je kod kupole crkve, na sjevernoj strani uz bedeme bio kameni biljeg kao mjesto najviše točke brda na kojem je Vid (58 m nadmorske visine). Plato spomenika danas je na višoj koti. Za ovu svečanost uređena je, proširena i asfaltirana cesta dr Franje Tuđmana od pošte do crkve kao i sami plato ispod i pored crkve. Uz crkvu je postavljena svečana bina na kojoj se okupio tadašnji gotovo cijeli politički vrh na čelu s prvim predsjednikom RH dr Franjom Tuđmanom. Spomenik je blagoslovio tadašnji nadbiskup msgr Ante Jurić.
IZVOR Spomenik knezu Domagoju 1997-2017. Vid.hr
Prva je ideja bila postaviti malenu bistu, no naposlijetku je postavljen veliki spomenik Domagojevi strijelci autora Stjepana Skoke na platou između župne crkve i groblja. Na tom mjestu, prethodno je bila šikara, s kamenim gromadama. Na mjestu otprilike gdje je danas cesta prema crkvi nalazila se velika otvorena čatrnja (dimenzija oko 3x7 m) koja je djeci služila i kao bazen. Nakon što je napravljen bazen za vodovod iza groblja, čatrnja je srušena i zatrpana. Prilikom izgradnje spomenika napravljen je betonski podest za spomenik prethodno dopremljen u dijelovima iz Zagreba te na licu mjesta spojen i postavljen. Uokolo spomenika nasuta je zemlja čime je cijeli plato postao uzvišenje. Ranije je kod kupole crkve, na sjevernoj strani uz bedeme bio kameni biljeg kao mjesto najviše točke brda na kojem je Vid (58 m nadmorske visine). Plato spomenika danas je na višoj koti. Za ovu svečanost uređena je, proširena i asfaltirana cesta dr Franje Tuđmana od pošte do crkve kao i sami plato ispod i pored crkve. Uz crkvu je postavljena svečana bina na kojoj se okupio tadašnji gotovo cijeli politički vrh na čelu s prvim predsjednikom RH dr Franjom Tuđmanom. Spomenik je blagoslovio tadašnji nadbiskup msgr Ante Jurić.
IZVOR Spomenik knezu Domagoju 1997-2017. Vid.hr
Skulptura kneza Domagoja sa strijelcima isped ulaza u groblje (desno)
Sjeverne gradske zidine
|
|
|
|
Zapadne gradske zidine
|
|
|
Erešova kula
Kula četvrtastog tlocrta sagrađena je na južnom potezu zidina antičke Narone, a sastoji se od prizemlja i dva kata s dvoslivnim krovom. Građena je od nepravilnih klesanaca, a uz njen istočni zid je dograđena manja prizemnica. U zidove kule ugrađene su brojne antičke spolije – natpisi, ulomci arhitektonske plastike, te dijelovi figuralne skulpture. Kula je sagrađena u prvoj polovici 19 st., a sagradio ju je svećenik Bariša Ereš prema kojemu je kula dobila ime. Klasifikacija: profana graditeljska baština 
|
|
|
Dio Vida podno Erešove kule naziva se Križ, prema križu postavljenom uz cestu.
|
|
Starokršćanske bazilike
Prvim djelomičnim istraživanjima koje je provodio 1972. Nenad Cambi iz Arheološkog muzeja u Splitu, te istraživanjima cijelog lokaliteta 1990. i 1993. pod vodstvom Emilija Marina, utvrđeno je da je strokršćanska Narona uoči propasti imala tri bazilike: baziliku u Erešovim barama, baziliku u vodovodu te baziliku na čijem je mjestu danas crkva sv. Vida. Bazilika na Erešovim barama je djelomično iskopana, a bazilika u vodovodu je zatrpana, ponajviše zbog neriješenih vlasničkih odnosa. Bazilika u Erešovim barama
Bazilika na Erešovim barama je bila izgrađena na mjestu vile rustice (porušene vjerojatno u 5. st.) krajem 6. ili početkom 7. st. Bila je to jednobrodna crkva s narteksom i apsidom koja je izvana bila četvrtasta, a iznutra polukružna. Uz zid apside s unutrašnje strane pronađena je klupa za kler. Pronađeni su i ulomci oltarne pregrade koja je dijelila prostor crkve na onaj namijenjen vjernicima i onaj namijenjen kleru.
|
Ostaci bazilike na lokalitetu Erešove bare
Autor Ma▀▄Ga - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=94462161 |
Crkva sv. Vida
Prednja strana crkve sv. Vida
Crkva sv. Vida smještena je na ulazu u mjesto Vid, iz smjera Metkovića. Jedna je od najstarijih crkava u Dolini Neretve, nastala na ruševinama starokršćanskog kompleksa, na mjestu puno veće crkve, jedne od triju starokršćanskih bazilika ondašnje Narone. U samoj crkvi i okolnom prostoru u najnovije vrijeme obavljena su arheološka istraživanja koja su dala nove arheološke podatke. Otkrivena je krstionica za uranjanje krštenika i temelji starokršćanske bazilike iz 5. stoljeća. Bila je to katedrala biskupa starokršćanske Narone. Nedostatak ranosrednjovjekovnih nalaza na ovom lokalitetu govori u prilog teoriji o prekidu života na ovom prostoru i njegovom ponovnom naseljavanju od strane novopridošlog stanovništva na ruševinama zaboravljenog grada Narone.
Tijekom arheoloških istraživanja pronađeno je i pedesetak grobova iz 14. i 15. stoljeća, pa se smatra da je crkva nastala vjerojatno u 14. ili 15. stoljeću. Prema nekim autorima naknadna su istraživanja donekle osporila te pretpostavke i vrijeme izgradnje datirale u 16. stoljeće. Ipak, u jednom dokumentu sačuvanom u Dubrovačkom arhivu piše da je Juraj Radetić koji je umro u Neretvi oporučno ostavio 13.1.1348. legat crkvi Sv. Vida u iznosu od 80 dukata. Crkva Sv. Vida spominje se i u drugom dokumentu u Dubrovačkom arhivu godine 1405. Prema tome ona je postojala znatno prije dolaska Turaka i govori o srednjovjekovnom kontinuitetu hrvatskog Vida. Crkvu spominje i fra Marijan Lišnjić, makarski biskup 1670. godine. Biskup piše da je od kamena i da je posvećena sv. Vidu i Modestu, te da je 5 milja udaljena od Gabele. Tijekom vremena često je bila zatvarana, što je ovisilo o njenom stanju. Godine 1786. crkva je bila zatvorena za bogoslužje zbog svoje dotrajalosti. Za bogoslužje bila ponovno otvorena krajem 18. stoljeća i opet 1822. godine bila zatvorena. Ponovno je popravljena godine 1901. kada je bila srušena Gospina župna crkva i započeli radovi na izgradnji nove crkve, a ona je sve do izgradnje nove župne crkve služila kao privremena župna crkva. Današnja crkva iz 18. stoljeća je jednobrodna građevina s četvrtastom apsidom, orijentirana istok-zapad, duga 13, a široka 9,5 metara. Na pročelju je zvonik baroknog sloga na preslicu za tri zvona, te natkriveni narteks koji je podignut 1900. godine. Do godine 1995. crkva je imala tri oltara. Te je godine župnik don Jure Marasović uklonio glavni kameni oltar i postavio novi prema puku, a kip sv. Vida koji se na njemu nalazio postavio je na posebno postolje na zidu. Uklonjena su i dva pokrajna drvena oltara Srca Isusova s kipovima Srca Isusova i sv. Ćirila i Metoda, kao i Gospin oltar s njezinom slikom (rad slikara Darka Šoše). Svi su kipovi ostali i nadalje u crkvi na posebnim postoljima. Godine 1997. za župnikovanja don Stanka Vrnoge postavljen je novi narteks i popločano crkveno predvorje. Nakon arheoloških istraživanja Crkva je obnovljena, a ostaci bazilike i krstionice su konzervirani. Prezentirani zidovi, podnice i krsni zdenac izdignuti su oko 1 m u odnosu na originalne visine zbog porasta razine vode u Delti Neretve u odnosu na antičko doba. Uz crkvu sv. Vida nalazi se najstarije groblje na području vidske župe. Ono potječe iz srednjega vijeka, a grobovi se nalaze u crkvi i oko nje. U Crkvi je manji stalni postav o arheološkim iskopavanjima i obnovi objekta o kojemu skrbi Arheološki muzej Narona. Zaštićeno je kulturno dobro. IZVOR Župa Vid 
Unutrašnjost crkve sv. Vida
|
Položaj crkve sv. Vida na ulazu u mjesto Vid
Trijem crkve sv. Vida
|
|
Bazilika
Bazilika na mjestu današnje crkve sv. Vida bila je jednobrodna, dimenzije 25×30 m s polukružnom apsidom na istoku i narteksom na zapadu te aneksima na sjeveru i jugu. U sjevernom je aneksu 1992. otkriven starokršćanski baptisterij (krstaonica) sa zdencom osmerokutnog oblika, dubine 115 cm, te sa stepenicama u smjeru sjever-jug. Zdenac je značajan po tome što je jedini poznati krsni zdenac u Dalmaciji oslikan raznobojnim mramorom. Padom Narone počinje i propadanje bazilike, a na njenim ruševinama nastaje kasnosrednjovjekovno groblje (14. – 15. st.), koje je možda bilo u upotrebi i u 16. stoljeću. Unutar prostora bazilike evidentirano je pedesetak grobova.
Krstionica u aneksu starokršćanske bazilike kod sv. Vida
|
Tlocrt krstionice kod sv. Vida
Krstionica i bočno pročelje i pravokutna apsida crkve sv. Vida
|
PO BRDSKOM PODRUČJU
Predjel Tuzbelj na zapadnom rubu naselja Vid
Vjerska obilježja uz cestu Vid-Dragovija
|
Putokaz biciklističke rute koja ovdje prati cestu Vid-Dragovija
|
Ograđ
|
Naselje Ograđ nalazi se na polovici brdske ceste Vid-Dragovija, na padini s koje puca dobar pogled na neretvansku dolinu. Ime je najvjerojatnije dobilo po ogradama kojim su mještani ograđivali pašnjake i oranice. Mjestašce čini nekoliko kuća, no danas je nenaseljeno. Mjesto su naseljavale obitelji Petkovići i Prusci.
Pogled iz smjera Ograđa na dolinu Neretve
Desno u pozadini je gora Rujnica |
Ograđ, cesta koja povezuje Vid s Dragovijom
|
|
Kapelica Sv.Ante
Zavjetna kapelica sv. Ante nalazi se kod (nenaseljenog) naselja Ograđ (2 km od Vida u brdskom dijelu župe). Kapelicu je kao vlastiti zavjet sagradio Martin Petković Vidakov 1934. godine. Svake godine na blagdan sv. Ante 13.6. održava se uz nju sveta misa. 
Kapelica sv. Ante
Ograđ, detalj ispred kapelice sv. Ante
|
Kamena ploča s natpisom na kapelici sv. Ante
|
|
Kapelica Sv. Paška na Ograđu
Uz cestu Vid-Dragovija, na lokalitetu Pod Ograđem, između dva oštra zavoja (u smjeru Vida) 50-ak metara niže od kapelice sv. Ante, nalazi se kamena ploča sv. Ane i sv. Paška nepoznatog vremena nastanka. Dva je puta mijenjala lokaciju, a na današnju je prenešena po završetku Domovinskog rata. Budući je bila zapostavljena "na vrh Bile Vlake", na počivalištu uz zarasli puteljkak, koji vodi prema zaselku Ograđ, pripadnici III. voda, A satnije, 116. brigade su kao zavjet dali napraviti istovjetnu novu. Po idejnom rješenju arh. Damira Taslaka, uređen je okoliš svetišta sv Paška, postavljen kameni oltar i isklesana je i nova ploča jer je postojeća bila dosta oštećena zubom vremena. Ti radovi su okončani 1998. godine, nakon čega su započeti radovi na odmorištu za zavjetnike, izletnike i putnike namirnike. Izvorna ploča nalazi se u župnoj dvorani u Vidu. Sv. Paško, kako ga ljudi inače nazivaju, bio je zidani kvadratični stup visok 112 cm, širok 71 cm i debeo 35 cm, načinjen od krupnijeg i sitnijeg priklesanog kamena vezanog vapnenom žbukom. Spomenik je na vrhu završavao zidanim poluvaljkastim krovom. Bočne stranice, stražnja strana i polukružni završetak s prednje strane izvorno su bili u potpunosti ožbukani, čime se postizao dojam monolitnosti. Pretpostavka o ožbukanosti ploha kapelice temelji se na fragmentarnim ostacima žbuke uočenim prilikom obilaska spomenika. Na prednjoj strani stupa, onoj koja je gledala prema jugoistoku, četiri su, kvalitetnije klesane, kamene grede tvorile nišu u koju je bila umetnuta ploča od kamena vapnenca dimenzija 45x45 cm. Na ploči su u plitkom reljefu u frontalnom postavu prikazani likovi Sv. Ante i Sv. Paška (Paskal, lat. Paschalis Baylon). Spomenik nije imao postolja, već je direktno ležao na kamenoj serpentini. Na stražnjoj strani, 27 cm niže od vrha pluvaljkastog zabata nalazio se otvor za polaganje darova dimenzija 18,5x13,5 cm. Ispravan hrvatski naziv za ovakav oblik spomenika, koji se najčešće susreće u literaturi je kapelica. U pučkom govoru Neretvanskog kraja za kapelicu se često rabio naziv "vigura" (figura), o čemu svijedoči i toponim između Krstača i crkve Sv. Ivana na Dragoviji. Na blagdan sv.Paške 17.5. svake godine na ovom mjestu se održava sveta misa kojoj osim mještana hodočaste hrvatski branitelji iz Vida. IZVORI Župa Vid; Jakov Vučić, 2006. |
PROČITAJ VIŠE
VUČIĆ, Jakov: O staroj kapelici Svetog Paška. List župe Gospe Snježne, broj 11 Sveti Paško. List župe Gospe Snježne, broj 10 |
Kapelica Sv. Paška na Ograđu
|
MARUŠIĆA GRADINA (GRADINA)
|
Marušića gradina je drugi po visini vrh brda Dragovije, ali je najpoznatiji i iz daljine najprepoznatljiviji po svome "odrezanom" tjemenu. Marušića gradina je evidentirano kulturno dobro (prapovijesno naselje i antička osmatračnica).
Uoči blagdana Svetoga Ivana tradicionalno se na vrhu pali lomača. Na vrhu se nalazi križ, koji su kao svoj zavjet 1987. godine postavili Ivan (Išo) Kešina i Mate Vučić (Župan). Križ je obnovljen 2020. godine. Vrh je ime dobio po prezimenu Marušić. Marušići (Màrušić) se spominju 1704. godine kao posjednici u Desnama i Rujnici, u Vrbici (Plina), Staroj Gabeli i Crnićima te u Borovcima. Godine 1725. nalazimo ih među posjednicima na Dragoviji. Po predaji su se nekoć prezivali Pribinović i pristigli su iz Hercegovine. U Brštaniku kod Stoca postoji mikrotoponim Màrušića kȕće, a u Klepcima su živjeli Marušići pravoslavci. IZVOR Domagoj Vidović: Prezimena sela Vid u Neretvanskoj krajini. FOC 17 (2008) |
Pogled iz ravnice Neretve na Marušića gradinu, prepoznatljivu po zaravnjenom tjemenu
|
Dragovija (selo)
|
Naselje Dragovija nalazi se u brdskom dijelu vidske župe, oko 4 km sjeverozapadno od Vida s kojime je povezano brdskom cestom. Ime je dobilo po brdu Dragova, odn. Dragova gradina (danas ga obično zovu Dragovija odn. Marušića Gradina, visine 375 metara) u čijem se podnožju nalazi.
Dragoviju su u prošlosti naseljavali Iliri čije grobne gomile možemo naći na nekoliko mjesta. Selo je nastalo krajem 17. st. naseljavanjem stanovništva prebjeglog iz Hercegovine nakon mletačko-turskih ratova. Stanovnici su se bavili uglavnom stočarstvom i zemljoradnjom obrađujući malene oranice. Zbog nezdravih uvjeta življenja u Vidu (močvara) prije stotinjak godina (prijelaz 19.-20. st.), tadašnji župnik stanovao je na Dragoviji. Umrli sa Dragovije sahranjivali su se na groblju u Vidu, a mrtvace se nosilo nekoliko sati pješice tzv. "mrtvačkim putem", kozjom stazom kroz šumu Gaj. Djeca sa Dragovije školu su pohađala u obližnjim Novim Selima udaljenim stazom oko 1,5 km. Mjesto je danas nenaseljeno ali ima povremenih stanovnika porijeklom iz tog mjesta koji obnavljaju stare kuće. Zbog teških uvjeta življenja i bez cestovne povezanosti stanovnici Dragovije napuštali su mjesto i selili u nizinske krajeve što je najviše bilo 1950.-ih i 1960-ih godina. 1974 godine u mjestu je bilo samo 8 osoba, uglavnom starijih. Najviše ih je odselilo u Metković (desna strana) gdje su imali svoje zemlje na kojima su sebi izgradili obiteljske kuće. Jedan dio odselio se ranije u Prud. Mjesto su naseljavale obitelji: Plećaši, Musulini, Volarevići, Marevići, Taslaci i Brečići. Svetac zaštitnik mjesta je sveti Ivan Krstitelj koji se slavi 24.6. IZVOR Župa Vid |
IZ PROŠLOSTI SELA
Svaki dan je stanovništvo išlo u Nova Sela i Podgrede i u burilima donosilo vodu. Vode bi im ponestajalo u čatrnjama jer bi ju stoka (ajvan) većinu popila. Nsaime, tokom ljeta bi prvo presušili bunari iz kojih su životinje pile, i potom bi se potrošila i voda iz čatrnja, tako da im raspoloživi spremnici koje su imali (čatrnje i bunari) nisu bili dostatni za cijelo ljeto, a valjalo je napojiti i blago. Živina se također vodila na napajanje, jedan dan u Prud, a drugi u Vrešticu. U selu se nalazio stari bunar - zvali su ga grčki. aj bunar je imao stepenice sve do dna i bio je cijeli zidan. IZVOR VUČIĆ, Ante: Dragovija - zaboravljeno selo. List Župe Sniježne Gospe, broj 16 / 2011. |
|
Crkva sv. Ivana Krstitelja
Crkva sv. Ivana Krstitelja na Dragoviji sagrađena je nakon oslobođenja od Turaka, dakle krajem 17. ili početkom 18. stoljeća. Crkva je u početku bila malena, pa godine 1779. makarski biskup Fabijan Blašković naređuje da se poveća, što je nešto kasnije i ostvareno. Crkva je duga 11,50 m a široka 5 metara. Na pročelju je zvonik na preslicu s tri zvona i kamena rozeta u obliku križa. U crkvi se nalazi kip sv. Ivana Krstitelja kojega je nabavio Martin Petković povratnik iz iseljeništva oko 1930. godine. Godine 1989. crkvu je obnovio župnik don Jure Marasović i tom je prigodom uklonjen iz kvdratnog svetišta (3 x 3 m) stari oltar i postavljen novi oltar prema puku. Stara oltarna slika sv. Ivana Krstitelja sada se nalazi na zidu apside. Budući da je narod napustio selo misa se u toj crkvi govori na blagdan Sv. Ivana Krstitelja, Sv. Ivana Apostola, Mali Uskrs, uoči Uzašašća i na treću nedjelju Došašća. Groblje kod crkve Sv. Ivana Krstitelja na Dragoviji prvi put se spominje 1738. godine što govori da je postojalo i prije toga vremena. Groblje sigurno postoji otkada i crkva, a vjerojatno je postojalo i prije podizanja crkve, početkom 18. stoljeca. Nakon što je župnik Damić, početkom 20. stoljeća uredio zajedničko župno groblje u Vidu u ovom groblju prestalo se pokapati mrtve i ono je danas posve zapušteno. IZVOR Župa Vid |
Dragovija, crkva sv. Ivana Krstitelja
Autor: Ma▀▄Ga - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=72816888 |
GOLOVRH
Vrh Marevića Golovro, na kartama je obično upisan kao Golovrh, s visinom od 377 m najviši je vrh brda Dragovija i nalazi se sjeverozapadno od naselja Dragovije, u smjeru Pozle Gore.
Prud
|
Prud je naselje u sastavu Grada Metkovića.
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 561 stanovnika te 150 obiteljskih kućanstava, a prema popisu iz 2011. 497 stanovnika. Crkva sv. Ivana Krstitelja
Crkvu Sv. Ivana u Prudu gradili su mještani Pruda svojim besplatnim radom i novčanim prilozima prema nacrtu inženjera Tome Nogolice iz Metkovića. Dovršena je 1989. godine. Iste godine blagoslovio ju je tadašnji splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić. Duga je 18 m, široka 10 m, a visina zvonika iznosi 17 metara. Iskorištena je konfiguracija terena, te je praznina ispod oltara iskorištena za vjeronaučnu dvoranu. Na zidu svetišta nalazi se velika slika Kristova uskrsnuća, rad Ede Petrića. U crkvi su kipovi sv. Ivana Krstitelja i sv. Leopolda Bogdana Mandića, koje je nabavio u Italiji don Marinko Jurišin, rodom iz Vida. Bogoslužje svake nedjelje i blagdanima obavlja župnik župe Vid. IZVOR Prud. Wikipedija (hr); Župa Vid 
|
|
Posebni ornitološki rezervat – močvarno područje "Prud"
Rijeka Norin
|
Površina ovog područja prema aktu o zaštiti (proglašen 1965. god.) je 250 ha, a provedenom GIS analizom to područje obuhvaća 323,6 ha. To su ostaci močvarnog područja u Delti Neretve kod mjesta Prud, gdje se može pronaći sredozemna gnjezdilišta bukavca (Botaurus stellaris), čapljice voljak (Ixobrychus minutus), eje močvarice (Circus aeruginosus) i patke njorke (Aythya nyroca). Populacija bukavca jedna je od najvećih u Sredozemlju. Za brkatu sjenicu (Panurus biarmicus) neretvanski tršćaci predstavljaju jedini lokalitet gniježđenja u primorskome dijelu Hrvatske, a važni su i kao gnjezdilište vrlo velike populacije kokošice (Rallus aquaticus), zatim štijoka (Porzana sp.), trstenjaka (Acrocephalus sp.) i drugih vrsta.
Područje je to što se pruža istočno od mjesta Vid i Prud i rijeke Norin, te sjeverno od Glibuše. 
|
Norin (rijeka)
Pogled s mosta u Vidu (Vidonjski most) na tok rijeke Norin (uzvodno)
U pozadini je pobrđe Mitruše u Hercegovini. 
Stara trupica na obali Norina
Početni tok rijeke Norin kod Pruda
|
Rijeka Norin, lokalno zvana i Norilj, cijelom svojom dužinom ok oko 10 km teče širim područjem grada Metkovića, te predstavlja dio njegove administrativne granice s općinom Kula Norinska na zapadu. Izvire u malom izvorskom jezeru u metkovskom prigradskom naselju Prud na prijelazu krša u močvarno područje delte Neretve, a u rijeku Neretvu se ulijeva nedaleko naselja Kula Norinska. Rijeka je toliko obilata vodom da je cijelim svojim tokom čitavu godinu plovna barkama od dvije do tri tone, a iz izvora Norina vodom se opskrbljuje i suvremeni regionalni vodovod "Neretva-Pelješac-Korčula-Lastovo-Mljet". Samome vrelu, koje se nalazi pod konobom "Vrilo", više se ne može prići jer je ograđeno u cilju zaštite ovog vodopriprednog područja.
Ime Norin je ilirskog podrijetla. On je protjecao kroz antičku Naronu po kojemu je taj grad i dobio ime. Iako je rimska Narona nestala, ime Norin sačuvalo se do danas. Najstariji pisani dokument u kojem se spominje Norin potječe iz 1397. godine: "alo poreco de Norin". Smatra se da je u antičko doba tijek Norina morao biti drugačiji. To je uočljivo u njegovu koritu u kojem leže krupni ostaci zidina Narone, koji se jasno vide prilikom vožnje pojedinim njegovim dijelovima. Norin se vjerojatno nekoć ulijevao u Neretvu već poviše Narone, bliže današnjem Metkoviću, i tek je kasnije zauzeo sadašnje korito, jedno napušteno krilo Neretve. Prema rijeci Norin ime nosi utvrda Kula Norinska, a prema utvrdi naselje i općina Kula Norinska. U rijeci Norin poznat je lov na žabe i jegulje, posebice je bogat jesenski lov kad jegulja putuje u more. Norinom su oduvijek plovili stari pučki čamci: neretvanske trupice i lađe. Svaka obitelj nastanjena uz Norin imala je trupicu, a gdje se zemlja više obrađivala ili čuvala stoka, i lađu. Norin je danas početna točka brojnih izletničkih programa i foto-safarija kojima se posebno naglašava ljepota i vrijednost Norina je u čistoći njegove vode i raskoši prirodnih bioraznolikosti koje treba očuvati, zaštititi izvornu prirodu i iskonsku ljepotu, uz obilazak arheoloških lokaliteta i kulturno povijesnih znamenitosti. IZVOR Norin. Wikipedija (hr) 
Prud, izletnički brodovi u blizini izvora rijeke Norin
Izletnički brodovi u blizini izvora rijeke Norin
|
Podgrede - Crni Dolac
|
Podgrede se nalaze u nizinskom dijelu vidske župe, uz rub močvare na nekadašnjoj stazi koja je vodila od Vida prema Orepku i dalje Novim Selima odnosno Borovcima. Zaselak čini desetak raštrkanih kuća koje su danas nenaseljene. Za vrijeme Domovinskog rata probijen je makadamski put koji je poslije nasipan i uređen za prometovanje. Mještani, koji su iselili uglavnom u Metković, uređuju svoje stare kućice koje im služe kao vikendice a također obrađuju i zemlje u močvari.
Mjesto su naseljavale obitelji: Plećaši, Brečići, Musulini, Taslaci, a Crni Dolac Marevići i Volarevići. |
Posebni ornitološki rezervat – močvarno područje "Pod Gredom" (Podgrede)
Vid i brdo Dragovija, pogled iz doline Neretve
|
Aktom o zaštiti površina (proglašeno 1965. god.) je 587 ha, a provedenom GIS analizom to područje obuhvaća 568,1 ha. To su ostaci močvarnog područja u Delti kod mjesta Vid. Pruža se istočno od rijeke Matice, a sjeverno od Norina. To je prostor prostranih trščaka, jedan od posljednjih u Hrvatskoj gdje se može pronaći sredozemna gnjezdilišta bukavca (Botaurus stellaris), čapljice voljak (Ixobrychus minutus), eje močvarice (Circus aeruginosus) i patke njorke (Aythya nyroca). Populacija bukavca jedna je od najvećih u Sredozemlju. Za brkatu sjenicu (Panurus biarmicus) neretvanski tršćaci predstavljaju jedini lokalitet gniježđenja u primorskome dijelu Hrvatske, a važni su i kao gnjezdilište vrlo velike populacije kokošice (Rallus aquaticus), zatim štijoka (Porzana sp.), trstenjaka (Acrocephalus sp.) i drugih vrsta. Na području uz rječicu Norin pošumljavalo se od 1968.-1979. g. autohtonom vegetacijom: vrbom, jasenom, topolom, kako bi se privuklo na gniježđenje ptičje vrste koje za gniježđenje traže šumarke i viša stabla (npr. čaplje).
|
Orepak
Posebni ornitološki rezervat – močvarno područje "Orepak"
|
Orepak (lokalno stanovništvo ga zove i Orapak) je močvarno područje u dolini Neretve, kod istoimenoga mjesta uz cestu Vrgorac–Metković; obraslo gustom trskom. God. 1974. zaštićeno je kao poseban ornitološki rezervat, a od 1993. upisano je kao Ramsarsko područje u Hrvatskoj.
Površina prema aktu o zaštiti je 100 ha, a provedenom GIS analizom 106,8 ha. Rezervati Orepak, Podgrede i Prud zajedno predstavljaju najveće ostatke sredozemnih trščaka u Hrvatskoj. Područje je značajno za selidbe i zimovanje ptica. Prostrani trščaci su posljednja u Hrvatskoj sredozemna gnjezdilišta bukavca (Botaurus stellaris), čapljice voljak (Ixobrychus minutus), eje močvarice (Circus aeruginosus) i patke njorke (Aythya nyroca). Populacija bukavca jedna je od najvećih u Sredozemlju. Za brkatu sjenicu (Panurus biarmicus) neretvanski tršćaci predstavljaju jedini lokalitet gniježđenja u primorskome dijelu Hrvatske, a važni su i kao gnjezdilište vrlo velike populacije kokošice (Rallus aquaticus), zatim štijoka (Porzana sp.), trstenjaka (Acrocephalus sp.) i drugih vrsta. |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
-
