|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SJEVEROZAPADNE BOSNE > Sansko-vrbaska grupa planina
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Planina Manjača, Velika Manjača, 1236 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.5676, 17.0140
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Planina Manjača, Velika Manjača, 1236 m
Koordinate najvišeg vrha: 44.5676, 17.0140
|
Uvod-
ENGLISH SUMMARY: Sana-Vrbas Mountain group
- 
Naslovna fotografija
Velika Manjača (1236 m), najviši vrh planine Manjače |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Dolina Vrbasa
Pogled s obornaka Manjače na udolinu rijeke Krupe i dolinu Vrbasa, u kojima se smjestilo naselje Krupa na Vrbasu. |
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
|
Reljefne cjeline u slivu Sane U najreprezentativnije morfostrukturne reljefne članove u slivu Sane se ubrajaju: centralni masivi, zavale i zaravni u kršu, predgorske stepenice, pobrđa i riječni aluvioni. Centralni masivi, koji su ujedno najzastupljenija reljefna jedinica u slivu Sane, se dijele na sljedeće reljefne podjedinice:
U slivu Sane zavale polja oblikovanih u kršu nalaze se u dijelu koji pripada tektonskoj jedinici Vanjskih Dinarida, rubno ili djelomično u slivu, ali zbog toga što se najveći dio tih zavala odvodnjava u bazen sliva, u cjelosti su obrađeni Glamočko, Bravsko i Jelašinovačko polje (polje Jelašinovci-Lušci Palanka). Kao poseban reljefni oblik unutar ovog prostora izdvajaju se zaravni u kršu Zmijanje i Krasulje (u centralnom dijelu sliva). Predgorske stepenice se u istraživanom području neposredno vežu za brdske i planinske hrptove Kozare (Lisina, 976 m), Šiša gore (1387 m), te brdske i planinske masive Grmeča (Crni vrh, 1603 m), Crne gore (Gola kosa, 1651 m), Dimitora (1483 m) i Manjače sa Zmijanjem (1236 m). Kao reprezantitivni primjeri pobrđa izdvajaju se Kozaračko pobrđe tzv. predgorskog tipa i pobrđe Piskavice kao primjer samostalnog pobrđa. Riječni aluvioni najveće prostranstvo imaju u sjevernom i centralnom slivu gdje su predstavljeni zavalom Prijedorsko-omarskog polja i značajno proširenom kotlinom Sanskog Mosta. Kao posebna reljefna jedinica izdvaja se složena kompozitna dolina rijeke Sane koja približno meridijanskim smjerom jug-sjever brazdi sve navedene reljefne jedinice. Radi se o složenoj dolini i jednoj od većih dolina u Bosni i Hecegovini (dužina rijeke Sane iznosi oko 146 km). Dolina rijeke Sane je kompozitno-složena dolina koju reljefno predstavljaju klisurasta (ili kanjonska) suženja i kotlinska proširenja. Dolina je takođe, poligenetska i polifazna po svom postanku. IZVOR TEMIMOVIĆ, Emir: Osnovne reljefne strukture u slivu Sane. Acta geographica Bosniae et Herzegovinae 2014, 1, str. 83-95. (PDF) |
Planine, grebeni i brda
|
Niz 1
1. a zapadno od doline Sane:
Niz 2 2. a zapadno od doline Sane (Hrustovačka i Dabarska zaravan)
2. b između Sanice i Sane (Krasuljska zaravan) 2. c istočno od doline Sane
Niz 3. Visovi Zmijanske zaravni
|
MTB: Sanski Most (BL-SM)
Datum objave: 6.9.2022. Autor: Zoran Gajic Opis. Od Stratinske do Sanskom Mosta preko Sasine, pa nazad prekoi Kijeva i Skriljevite. Bez mnogo price i muzike... |
RIBNIČKI KRAJ
Mačkići
|
MEČKIĆA KAMEN,GRMEČ 01 05 2022*
Datum objave: 4.5.2022. Autor: Karlito1956 *ispravno je Mačkića kamena (Mačkići kod Ribnika mapcarta.com/18839190) |
IZVORI I LITERATURA
BOROJEVIĆ ŠOŠTARIĆ, Sibila; PALINKAŠ, Ladislav; ŠPANIĆ, D.: Vitrinitna refleksija u metasomatskim sideritnim rudama iz ležišta Tomašica, Ljubijski rudonosni bazen, SZ Bosna. Zbornik sažetaka / Hrvatović, H. (ur.). Sarajevo: Udruženje geologa Bosne i Hercegovine, 2004. str. 11-12.
DŽAFERAGIĆ, A.: Geomorfološka obilježja sliva rijeke Sanice. Diplomski rad. Odsjek za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo, 2016.
JURIĆ, M.: Osnovna geološka karta 1:100 00 / Tumač za list Prijedor. Beograd, 1977.
LAJOVIC, A.; MALEČKAR, F.: Jama Hrustovača pri Sanskem Mostu - predlog turistične ureditve = Pećina Hrustovača kod Sanskog Mosta – prijedlog turističkog uređenja. Naše jame, 25, 1983. str. 41- 44.
MERDANIĆ, Dženefa: Epigrafski izvori za administrativno-pravno uređenje rudarskog distrikta u sjeverozapadnoj Bosni u III stoljeću. Diplomski rad. Mentor: doc. dr. Amra Šačić Beća. Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet ,Odsjek za historiju, Katedra za arheologiju. Sarajevo, 2018. (PDF)
Projekat zaštite izvorišta vode za piće Sanica, općine Bosanski Petrovac i Ključ. Rudarski institut, Tuzla, 2005.
STRMIĆ PALINKAŠ, Sabina: Organic and inorganic geochemistry of Ljubija mineral deposits, NW Bosnia. Magistarski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb 2004.
- Sažetak; Površinski kop Tomašica, smješten je u centralnom dijelu Ljubijskog rudonosnog bazena, unutar debelog paketa paleozojskih sedimenata Sansko-unske navlake (MAKSIMČEV i JURIĆ, 1964). Određen je stupanj vitrinitne refleksije na tamnim, metasomatskim sideritnim rudama, vapnencima i sedimentima iz sideritno-limonitnog člana flišne formacije Javorik. Najstarije stijene u području Ljubijskog rudonosnog bazena su devonski klastiti i karbonati. Na njima leže debeli paketi karbonskih fliševa predstavljeni klastičnim i vulkanogeno-sedimentnim naslagama, unutar kojih se nalaze olistoliti karbonatnih stijena. Diskordantno na gornjem karbonu nalaze se klastične formacije srednjeg perma (GRUBIĆ i dr., 2001). Unutar karbonske serije, debljine oko 600 m, nalazi se glavni dio metasomatskog i žilnog orudnjenja Ljubijskog bazena. Olistolitni blokovi karbonatnih stijena metasomatski su izmijenjeni, ankeritizirani i sideritizirani. Sideritna ruda u Tomašici javlja se unutar flišne formacije Javorik u sideritno-limonitnom članu, (donji do srednji karbon), i u olistolitnom članu, kao nepravilna metasomatska sideritna i ankeritna tijela i blokovi (gornji karbon ; GRUBIĆ i dr., 2001).
DŽAFERAGIĆ, A.: Geomorfološka obilježja sliva rijeke Sanice. Diplomski rad. Odsjek za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Sarajevo, 2016.
JURIĆ, M.: Osnovna geološka karta 1:100 00 / Tumač za list Prijedor. Beograd, 1977.
LAJOVIC, A.; MALEČKAR, F.: Jama Hrustovača pri Sanskem Mostu - predlog turistične ureditve = Pećina Hrustovača kod Sanskog Mosta – prijedlog turističkog uređenja. Naše jame, 25, 1983. str. 41- 44.
MERDANIĆ, Dženefa: Epigrafski izvori za administrativno-pravno uređenje rudarskog distrikta u sjeverozapadnoj Bosni u III stoljeću. Diplomski rad. Mentor: doc. dr. Amra Šačić Beća. Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet ,Odsjek za historiju, Katedra za arheologiju. Sarajevo, 2018. (PDF)
Projekat zaštite izvorišta vode za piće Sanica, općine Bosanski Petrovac i Ključ. Rudarski institut, Tuzla, 2005.
STRMIĆ PALINKAŠ, Sabina: Organic and inorganic geochemistry of Ljubija mineral deposits, NW Bosnia. Magistarski rad. Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb 2004.
- Sažetak: The Ljubija mineral deposits are within Sana-Una river Palaeozoic terrain, Inner Dinarides. Mineralization is represented by Fe carbonates, sulfides, barite and fluorite. Fe-mineralization in form of siderite and ankerite replacement in limestones and siderite-sulphide veins placed within dark coloured clastites is represented by 1) Dark massive siderite and ankerite ; 2) Zebra siderite consisted of dark massive and light sparry siderite and 3) Siderite veins with sulfides and quartz. Formation temperatures of dark massive siderite (224°C), zebra siderite (245°C) and vein siderite (168°C) are estimated on basis of stable isotope geothermometry. Stable carbon isotopes and distribution of REEs point to metasomatical origin of dark massive siderite and ankerite and zebra siderite. Siderite veins are related to later phase of mineralization. Sulfur isotope compositions of mineralizing fluid suggest Permian seawater or Permian evaporites as the main sulfur source. The molar composition of the fluids leached from ore and gangue minerals plotted along the "evaporation trend" proved Permian age of Fe-mineralization. Organic geochemistry investigations on barren and mineralized samples suggest that organic matter did not have active role during mineralization events.
- Sažetak. Primjenom naučne klasifikacije izvršena je diferencijacija osnovnih reljefnih struktura u slivu Sane, podsliva Une. Tako se u istraživanom prostoru u najreprezentativnije morfostrukturne reljefne članove ubrajaju: centralni masivi, polja i zaravni u kršu, predgorske stepenice, pobrđa i aluvioni, koji se dalje dijele na manje reljefne podkategorije. Definisane reljefne strukture su povezane sa konkretnim predionim cjelinama u slivu Sane. Kao posebna reljefna jedinica, izdvojena je kompozitna dolina rijeke Sane. Morfostrukturni tipovi reljefa, njegovi prostorni razmještaji u slivu Sane i korespondencija sa tektonskim cjelinama Bosne i Hercegovine su predmeti istraživanja ovoga rada.
- Opis. Dr.sci. Emir Temimović objavio je publikaciju «Rijeka Sana – potamološka studija» koja je prvi naučni rad ovakve vrste za sliv rijeke Sane. Njegov rad je aktuelan i zbog činjenice da je Vlada Federacije donijela Strateški plan programa i razvoja energetskog sektora, kojeg je usvojio i Parlament Federacije. Iako predviđaju iskorištavanje hidro-energetskih potencijala na rijeci Sani, interesantno je da pri tom nije uzimana u obzir potamološka studija. U knjizi je nabrojano niz razloga zbog kojih nije moguće ostvariti hidroakumulacije i na taj način iskoristiti potencijal rijeke Sane. Dr.sci. Emir Temimović profesor je na PMF Sarajevo, na katedri za fizičku geografiju, a svoj doktorat odbranio je u Zagrebu, upravo na temu gološkog istraživanja sliva rijeke Sane.
