Grupa Trnovskog gozda
Država: Slovenija
Najviši vrh: Mali Golak, Trnovski gozd (1495 m)
|
Grupa planina Trnovskog gozda okupljena je oko krške visoravni (slov., kraška planota) koja je ujedno i krajnji sjeverozapadni dio Dinarskog gorja. Površine je oko 120 km2. Granice ove planinske grupe su kanjon riječe Soče (na zapadu), plato Krasa, Vipavska dolina, rijeke Vipava, Pivka i Idrijca.
Sjeverni dio visoravni se miješa s pred-alpskim prostorom (Idrijsko hribovje), koji ima i alpske i dinarske karakteristike. Prosječna visina najvišeg planinskog područja je između 600-900 i 1495 metara, a dvije trećine površine Trnovskog gozda nalazi se između 500 i 1000 metara nadmorske visine. Najviši vrh je Mali Golak (1495 m). Iako vrhovi ove grupe nisu visoki, cijelo područje ima izraziti planinski karakter, a gledajući ga iz daljine, posebno njegovu jadransku stranu, ima izgled planine vrlo strmih padina, ali s ravnim visinskim (vršnim) dijelovima. Trnovski gozd sastavljaju sijedeće planine i reljefne cjelne:
Visinski dio Trnovskog gozda tipični je krški, prekriven gustim šumama, bez površinskih voda i gotovo nenaseljen. Reljef je raščlanjen zatvorenim krškim depresijama, brdima i planinama, jamama, bezdanima (ponorima) i manjim krškim pojavavama: škrapama, žljebovima, kamenicama i dr. Od krških pojava posebno se izdvajaju veće jame s vječnim ledom i snijegom. Na istočnom dijelu grupe, nalazi se od davnina poznata Velika ledena jama v Paradani te jama Bela Griža, za koju procjenjuju kako bi mogla biti duboka i 900 metara. U Trnovskom gozdu nalaze se tri prirodna rezervata:
Područje Trnovskog gozda; Nanosa i Hrušice bogato je gustim šumama, s mjestimičnim proplancima. 80% cijelog područja Trnovskog gozda pokriveno je šumama kojima se gospodari. [1] Na visoravni Banjščice, Gori i u dolini Trebušice mješaju se obrađena zemljišta sa šumom. |
U SURADNJI S: VIA DINARICA
Oglašavajte ovdje:
|
|
Nanos
Pogled na Nanos iz okolice Razdrtog. Grebena Nanosa najjužniji je dio grupe Trnovskog gozda. |
Geografija (zemljopis) područja
| Vijenci, planine, vrhovi |
Mali Golak (1495 m)
KOORDINATE: 45.9785, 13.8675 Najviši od vrhova Golaka je zapravo Mali Golak [2]. Ime je dobio zato jer je imao najmanju planinsku masu. Na kartama je došlo do pogreške i umjesto Maloga Golaka na njima stoji Veliki Golak. S vrha je liep pogled na cijelu Sloveniju, od Juijskih Alpa, Karavanki, Kamniških (Savinjskih Alpa), Primorska, Istra i dinarski prostor Slovenije. Na vrhu se nalazi upisna knjiga i žig. Srednji Golak (1480 m) KOORDINATE: 45.9749, 13.8729 Srednji Golak se smjestio između Velikog i Malog Golaka, iznad Predmeje. Vrh je obrastao klekovinom bora (slovenski, rušje), a pogled s njega pruža se vidik od mora preko platoa Trnovskog gozda i prema središnjoj Soveniji. Pogled ograničava nekoliko rijetkih stabala. |
Trnovski gozd i njegove ljepote
Autor: Roman Zonta 
Tekst o grupi Trnovski gozd na stranici Summitpost
(na engleskom jeziku) 
Tekst o podgrupi Nanos na stranici Summitpost (na engleskom jeziku)
| ||||||||||||
| Geologija |
|
Na sjevernoj strani ovu planinsku grupu jasno određuje idrijski tektonski rasjed (prijelom) dinarskog smjera. Na južnoj strani uočava se tektonsko navlačenje mezozojskih vapnenaca na mlađi eocenski fliš. Na površini ima tragova pleistocenske glacijacije, koja je za sobom ostavila manje cirkove i morene.
|
| Vode (Hidrologija) |
|
Usprkos tomu što prima znatne količine padalina (gotovo najviše na području Slovenije), godišnje i više od 3000 mm, Trnovski gozd je radi tipičnog krškog terena, bez površinskih tokova
Iznimka na ovom području su značajnije lokve (slov. sing., kal), koje su danas uglavnom napuštene ili ih osvajaju vegetacija i različiti materijali. Znatniji izvori javljaju se u podnožju ove visoravni: Mrzlek, Lijak, Podroteja i Hubelj. |
Predmeja, lokva (kal) za napajanje životinja
Izvor: Občina Ajdovščina, službena stranica Izvor Hubelj kod Ajdovščine
Izvir Hubelj pri Ajdovščini Autor: sergiosergas |
| Podzemni oblici u reljefu: Speleološki objekti |
|
Od krških pojava na visoravnima je značajan broj špilje i jame. U nekim se jamama zadržava hladan zrak,odn vječni snijeg i led, te su ih nazvali ledenicama
Na istočnom dijelu grupe, nalazi se od davnina poznata Velika ledena jama v Paradani. Značajna je i jama Bela Griža, za koju procjenjuju kako bi mogla biti duboka i 900 metara. Tektonski lomovi doveli su do pojave brojnih ponora u Trnovskom gozdu. Već do 2004. godine na ovome su području registrirali više od 160 speleoloških objekata. Pretpostavlja se kako bi ih moglo biti još jednom toliko - što neistraženih, što neregistriranih. Dubinski potencijal Trnovskog gozda iznosi mjestimično i više od 1000 metara. Špilje i jame na Trnovskom gozdu su istraživali još u 19. stoljeću, ponajviše tragajući za ledom. U vrijeme Prvo svjetskog rata zapadni je dio područja, istraživao Pavel Kunaver. Ova su se istraživanja radila uz potporu vojske jer im je namjera bila pronaći vodu i jame prikladne za boravak. Nakon rata talijanski speleolozi su, uz pomoć lokalnih ljudi, istražili ok 25 objekata. Iza Drugog svjetskog rata ovdje su istraživali spelelozi iz Instituta za istraživanje krasa (slov., Inštitut za raziskovanje krasa) te iz Logateca, Ljubljane, Tolmina i Idrije. IZVORI Članak Trnovski gozd in jame, Jamarsko društvo Danilo Remškar, Ajdovščina WIKIPEDIJA, Velika ledena jama v Paradani Odlok o razglasitvi kulturnih in zgodovinskih spomenikov ter naravnih znamenitosti na območju občine Nova Gorica, Uradno glasilo občine Nova Gorica (Občina Nova Gorica), 20. avgusta 1985.
|
Speleološki objekti na Trnovskom gozdu
Izvor: Jamarsko društvo Danilo Remškar, Ajdovščina, službena stranica |
Priroda
| Prirodna baština |
|
Najznačajniji objekti i područja prirodne baštine na Trnovskom gozdu su:
Golaki, bogati biljnim svijetom (submediteranske-planinske i alpske vrste) i životinjskim svijetom (medvjed, vuk, ris, sova). Smrekova draga, največa krška kotlina (potolina) u Trnovskom gozdu s tipičnom temperaturnom inverzijom - mrazištem (slov., mrazišče) i inverznim rasporedom vegetacije. Mala Lazna, mrazište, s botaničkog gledišta vrijedno područje, s inverznim rasporedom vegetacije. Smrečje krška kotlina čije je lo pokriveno debelim aluvijalnim nanosima i s vrtačama i izbočinama Velika ledena jama u Paradani, (lokacija Mala Lazna, Lokve; Trnovo pri Gorici), duboka 650 duga 4090 m, sa značajnim dvoranama na ulaznom dijelu i nizu ponora dublje u jami. 
Smrečje (Čaven)
Izvor: Občina Ajdovščina, službena stranica |
Rastejo pri nas - Rastline Trnovskega gozda
(hrv. Rastu kod nas – Biljke Trnovskog gozda) Knjiga o iznimnom biljnom svijetu Trnovskog gozda, koju istražuju više od 500 godina) Autorica: Elvica Velikonja Stučni lektor: Igor Dakskobler Predmeja, 2012. ISBN 978-961-276-530-9 COBISS-ID 263330304 Stranica: 252 strani (28 x 18 cm) Narudžbe: velikonja.elvica@gmail.com |
| Zaštita prirode |
|
U Trnovskom gozdu nalaze se tri zaštićena prirodna rezervata:
Velika jama v Paradani, nalazi se na istočnom dijelu grupe Trnovskog gozda. Poznata je od davnina duboka 650, duga 4090 m, sa značajnim dvoranama na ulaznom dijelu i nizu ponora dublje u jami. Nekada su iz nje led izvozili čak u Egipat. Golaki i Smrekova draga, dio su Trnovske visoravni (slov., Trnovska planota) koji je proglašen rezervatom prirode. Trnovski gozd je obrastao dinarskom mješanom bukovo-jelovom šumom (Abieti-fagetum dinaricum). Golaki su najviši masiv Trnovske visoravni, a Smrekova draga značajno mrazište s temperaturnom i vegetacijskom inverzijom. Pri obilasku Golaka preporuča se koristiti označene planinarske putove, a obilazak kroz Smrekovu dragu bez pratnje se ne preporučuje i čak i nije siguran. Ipak, najbolji je pogled na Smrekovu dragu odozgo, s vrha kotline, kuda prolazi šumska cesta. Smrečje je jedno od većih mražišta na Trnovskom gozdu, također zaštićeni spomenik prirode. Iako su šumske površine pogađale prirodne katastrofe, a kasnije i štetočina potkornjak, one su ostavljene da se prirodno razvijaju. Šumski rezervat se nalazi unutar spomenika prirode i prostire se na oko 96 ha, na nadmorskoj visini od 1017 do 1169 m. Obrastao je u Sloveniji rijetkom šumskom sastojinom smreke koja je karakteristična za područja mrazišta. |
Smrekova draga
Izvor: Občina Ajdovščina, službena stranica |
Stanovništvo i naselja
|
Ansambel Vrtnica - Na Trnovski planoti
Autor: bKovaci1 |
O kraju
|
Predjama
Predjamski dvorac; 9 km od Postojnske jame, uz seoce Predjama, visoko u stijeni nadvio se nad okolicu Predjamski dvorac. Dvorac se prvi put spominje 1202. godine. Tajnovit i neosvojiv dvorac izgrađen je u okomitoj stijeni visokoj 123 metra Njegovoj atraktivnosti doprinosi i rječica Lokva koja duboko ispod dvorca ponire u podzemlje. Najslavniji stanovnik dvorca svakako je bio vitez Erazmo Predjamski koji se u 15. stoljeću odupro carskoj samovolji. O njemu danas kruže mnogobrojne legende. Neki ga veličaju kao strasnog, lijepog, plemenitog viteza, a drugi prikazuju kao razbojnika i pljačkaša koji je smrt na kraju dočekao u zahodu. Dvorcu se može pristupiti samo s jedne strane, no legenda kaže da se razbojnik Erazmo opskrbljivao hranom i pićem kroz tajni rov koji iz staroga dvorca vodi na površinu. Carska je vojska godinu dana uzalud osvajala njegov dvorac. Erazmo je podlegao napadima tek zahvaljujući lukavstvu neprijatelja i podmitljivog sluge. Danas povijest dvorca i njegovih nekadašnjih vlasnika možete upoznati u ulaznoj kuli. Među opremom u ostalim dijelovima dvorca pronaći ćete originalne predmete, ali i kopije i makete. Najbogatije izloške sadrži viteška soba, a u blagovaonici ćete upoznati dvorski život kasne gotike. U renesansnoj dvorani na trećem katu izloženi su lovački trofeji posljednjeg vlasnika dvorca, kneza Windischgrätza. Od svibnja/maja do rujna/septembra možete posjetiti i slikovitu Jamu ispod Predjamskog dvorca. Zahvaljujući položaju i povoljnoj temperaturi, u njoj žive zanimljivi stanovnici – kolonija šišmiša. Ulaz u jamu tijekom njihova zimskog sna nije moguć. 
Grad Predjama
Nalazi se u naselju Predjama, 9 km udaljenom od Postojne. Podignut je u XII stoljeću na strmoj litici ispred špilje (jame) po čemu je dobio ime. 
Karta Postojne i okolice
|
Postojna
Plan grada 
|
|
Jeste li znali da se jedan arheološki nalaz s dinarskog područja smatra mogućim najstarijim pronađenim glazbenim instrumentom u povijesti?
 Svirala iz paleolitika koja se čuva u Narodnom muzeju Slovenije u LjubljaniAutor: dalbera;; Wikipedija Znate li da je u špilji Divje babe, na području Idrijskog hribovja (hribovje znači pobrđe), na samom rubu dinarskih planina i prijelazu prema predalpskom prostoru, u srpnju 1995. godine pronađena medjeđa bedrena kost s rupicama, za koju je utvrđeno da je stara oko 55.000 godina - iz razdoblja kada su u Europi obitavali neandertalci? Kost je slomljena na oba kraja, no ima dvije čiste izrađene rupice. Kanadski muzikolozi koji su proučavali raspored otvora utvrdili su da se iz njega mogu proizvesti tri skladna tona. Jelle Atema, profesorica biologije na sveučilištu u Bostonu, koja svira i flautu, izradila je repliku i zasvirala na njoj. Upravo zbog nekih njenih karakteristika mnogi smatraju kako se ovdje radi o najstarijem poznatom glazbenom instrumentu u povjesti i nazivaju ga "neandertalska flauta". Iako on već u popularnoj javnosti slovi za najstariji instrument, dio muzikologa ipak ne misli tako. Smatraju kako bi u kamenom dobu rupe na fruli bile izrađene dubljenjem a ne bušenjem, kao što je to slučaj na ovoj kosti. Tako smatraju da su rupe mogli izgristi neki mesožderi jakih vilica, poput hijena. Kost se danas čuva u Narodnom muzeju Slovenije u Ljubljani.
 Crtež dijatonske fruleAutor: Bob Fink Arheološko nalazište
Divje babe je najstarije poznato arheološko nalazište u Sloveniji. Nalazi se u horizontalnoj špilji dugačkoj 45 i širokoj 15 metara. Arheolozi su na ovome lokalitetu pronašli više od 600 arheoloških nalaza, u najmanje 10 slojeva, koji uključuju 20-ak ognjišta i ostatke kostura špljskog medvjeda, te su istraživali klimatske promjene u vrijeme pleistocena (pleistocensku klimu su karakterizirali česti ledeni ciklusi, i zato ga kolokvijalno zovu “ledeno doba”). Pretpostavljenu flautu datirali su krajem srednjeg pleistocena, u vrijeme dok su Europi obitavali neandertalci, prije oko 55.000 godina. Gdje? Špilja Divje babe, odn. Arheološki park Divje babe nalazi se u okolici Cerknog, sjeverno od sela Šebrelje, 230 m iznad doline rijeke Idrijce koja se ovdje probija između dvaju pobrđa Idrijskog i Cerkljanskog hribovja. KOORDINATE: 46.112717, 13.915589 |
Aktivnosti
|
MTB Kamni - Trnovski gozd
Autor: Tomaž Klemenc |
Paraglajding: Lijak - Kovk
Autor: SLONVIDEO |
|
Izvori
| Reference |
| Ostali izvori |
KOZOROG, Edo i dr.; Zaščita in ureditev Trnovskega gozda v vzgojno-izobraževalne namene, DIT gozdarstva Posočja, 1996.
KOZOROG, Edo, BLAŠKO, Boris, ČERNIGOJ, Vojko, ČERMELJ, Jože, BATISTIČ, Martina; Skozi Trnovski gozd, DIT gozdarstva Posočja, Serija Gozdovi v Posočju, 2; Nova Gorica, 1998.
PREM, Marko Prem, VELIKONJA, Irena; Regijski park Trnovski gozd: park za življenje, Društvo krajinskih arhitektov Slovenije, Ljubljana, 1999.
ZAVOD ZA GOZDOVE SLOVENIJE - OBMOČNA ENOTA TOLMIN; Zasnova regijskega parka Trnovski gozd - Nanos, Tolmin, 2010. (PDF)
KOZOROG, Edo, BLAŠKO, Boris, ČERNIGOJ, Vojko, ČERMELJ, Jože, BATISTIČ, Martina; Skozi Trnovski gozd, DIT gozdarstva Posočja, Serija Gozdovi v Posočju, 2; Nova Gorica, 1998.
PREM, Marko Prem, VELIKONJA, Irena; Regijski park Trnovski gozd: park za življenje, Društvo krajinskih arhitektov Slovenije, Ljubljana, 1999.
ZAVOD ZA GOZDOVE SLOVENIJE - OBMOČNA ENOTA TOLMIN; Zasnova regijskega parka Trnovski gozd - Nanos, Tolmin, 2010. (PDF)
| Vanjske poveznice - korisni linkovi i adrese |
