|
|
PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > POBRĐA UNSKO KORANSKE ZARAVNI S POBRĐIMA JZ KORDUNA > Ozaljsko pobrđe
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vodenica (brdo Vodenica), 537 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5924, 15.4090
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vodenica (brdo Vodenica), 537 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5924, 15.4090
|
|
UvodOzaljsko pobrđe
Ozaljsko pobrđe je krajnji sjeverni dio Unsko-koranske zaravni. Izgrađeno je dominantno od karbonata, no nekarbonatne sastavnice dovode do razvoja fluvijalnih i derazijskih procesa, koji uz krške procese na karbonatima čine kompleks fluviokrškog reljefa. Stoga ovdje pronalazimo četiri morfogenetska tipa reljefa: krški, fluviokrški, fluviodenudacijski i fluvijalni. Prema geomorfološkoj regionalizaciji (Bognar, 2001) promatrano područje pripada subgeomorfološkoj regiji Ozaljsko pobrđe, koja je krajnja sjeverna sastavnica mezogeomorfološke regije Unsko-koranska zaravan s pobrđima jugozapadnog Korduna. U makro planu ove regije pripadaju Gorskoj Hrvatskoj, tj megamakro cjelini Dinarski gorski sustav. Važno je napomenuti da se promatrano područje nalazi na granici dvaju kopnenih megamakroregija: Dinarski gorski sustav (čemu i pripada) i Panonski bazen. IZVOR Bregni, 2020. 
Vodenica; Pregledna karta morfografskih cjelina (Bregni, 2020.)
ENGLISH SUMMARY: Ozalj Hills
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS
Brda i vrhovi
Pobrđa Unsko-koranske zaravni s pobrđima JZ Korduna (Karlovačka zaravan, odn. Središnja krška zaravan)
Ozaljsko pobrđe
Ozaljsko pobrđe
- Vodenica (Vodenica, 537 m)
- Burnik, 306 m
- Jugovski vrh, 415 m
- Jelen-vrh, 442 m
- Vodenica, 537 m
- Pisjanka, 229 m
- Lipnik (kod Netretića) (Goljak, 481 m)
- Gubački vrh, 464 m
- Kota 471
- Goljak, 481 m
Svetice
|
|
Veliki Erjavec
|
|
VODENICA
|
|
|
|
Ozalj
Etno park Ozalj osnovan je 1971. godine Svega 1 km od centra Ozlja smješten je slikoviti Etno park. U "muzeju na otvorenom" predstavljena je tradicijska arhitektura i uporabni predmeti predindustrijske svakodnevice. 
Mala hidroelektrana Ozalj
Mala hidroelektrana Ozalj ("Munjara") ili MHE Ozalj je mala hidroelektrana, koja je smještena u Ozlju, na rijeci Kupi, puštena u pogon 18.8.1908. |
Rekonstrukcija građevinskog razvoja starog grada Ozlja
Datum objave: 5.5.2018. Autor: Castles of Croatia Opis: Autor rekonstrukcije: dr.sc.Krešimir Regan Bilješke iz prošlosti
U hrvatskoj povijesti postojale su dvije Katarine Zrinski. Obje su po rođenju Frankopan, udane za Zrinske. Obje su bile vrlo obrazovane. Mlađa Katarina živjela je u 17. stoljeću. Bila je supruga bana Petra Zrinskoga i sestra Frana Krste Frankopana, junaka hrvatske povijesti koji su pogubljeni 1671. godine. Punim imenom Ana Katarina rođena je u Bosiljevu, nakon udaje živi u Ozlju, potom u Čakovcu odakle je odvedena u progonstvo u kojem je i umrla u 48. godini života. Autorica je znamenitog molitvenika "Putni tovaruš" i "Pjesmarice", zbirke od 84 pjesme. Piše hrvatskim jezikom ozaljskog kulturnog kruga koji karakterizira ikavica uz miješanje čakavskih, kajkavskih i štokavskih elemenata. IZVOR HRT |
LIPNIK
Ladešići
Rosopajnik
GOLJAK
Kunići Ribnički
IZVORI I LITERATURA
BOČIĆ, Neven; PAHERNIK, Mladen; MARADIN, Mladen: Temeljna geomorfološka obilježja Karlovačke županije. Prirodoslovlje, 16 (1-2), 2016. str. 153-172. (PDF)
BOŽIČEVIĆ, Srećko: Spilja Vrlovka u Kamanju. Kulturni i prirodni spomenici Hrvatske, Zbirka vodiča „Kajkavskog spravišča“, str. 16. Zagreb, 1977.
BREGNI, Luka: Razvoj fluviokrša na području Kamanja. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2020. (PDF)
BOŽIČEVIĆ, Srećko: Spilja Vrlovka u Kamanju. Kulturni i prirodni spomenici Hrvatske, Zbirka vodiča „Kajkavskog spravišča“, str. 16. Zagreb, 1977.
BREGNI, Luka: Razvoj fluviokrša na području Kamanja. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2020. (PDF)
- Sažetak; Izvadak: Područje općine Kamanje i okolice je geomorfološki raznoliko područje gdje pronalazimo različite morfogenetske tipove reljefa. Geološka dihotomija među topivim i netopivim stijenama je uvjetovala specifična hidrogeografska obilježja, te time formirala mozaik geomorfoloških oblika različite geneze. Cilj ovog rada je analizirati dominantne geomorfološke procese i oblike te dovesti ih u vezu s razvojem fluviokrša na promatranom prostoru. U radu je izvršena analiza digitalnog modela reljefa i drugih digitaliziranih kartografskih podataka što je prikazano odgovarajućim kartografskim prilozima. U izradi analiza i kartografskih priloga je korišten ESRI ArcGIS software. Kao produkt sinteze obrađenih podataka je izrađena geomorfološka karta promatranog prostora.
- Sažetak; Primjenom geografsko informacijskih sustava temeljenih na analizi susjedstva promatran je prostorni raspored i gustoća ponikava ozaljskog pobrđa. Gustoća ponikava dovedena je u vezu sa litološkim, tektonskim, strukturnim i reljefnim čimbenicima njihove geneze. Utvrđene su razlike u gustoći ponikava te su pojašnjeni razlozi baš takvog rasporeda. Na području ozaljskog pobrđa zabilježeno je 4002 ponikava što na površini od 217.7 km2 daje gustoću od 18.9 pon/km2 te se područje svrstava u kategoriju sa malom gustoćom ponikava. Najveća gustoća ponikava je zabilježena u kategoriji nagiba od 0 – 2°, u razredu vertikalne raščlanjenosti reljefa od 150 – 200 m/km2 te u visinskom razredu od 300 – 400 m. Dijagrami linijski izduženih ponikava ukazuju nam na snažan utjecaj rasjeda na razvoj izduženih ponikava.
- Uvod. Idiom obuhvaćen nazivom ozaljski govor pripada Ozlju i okolnim selima, a to su: Podgraj (Pograje), Goršćaki (Goršaki), Lukšići (Lukšićko S£lo), Solđatići (Soldatićevoc), Boševac (Bošefci), Donji Oštri Vrb (Doli čka Draga), Vini Vrh (Vini Vrh), Novaki (Novaki), Dvorišće (Dvoriše), Fratrovac (Fratrofci), Goli Vrh (Goli Vrh) i Ilovac (Jilofci) na desnoj obali Kupe te Požun (Pbžun), Sopot (Sopot), Zajačko Selo (Zaječko S£Lo), Podbrežje (Pobriže), Vrhovac (Vrhofci), Škaljevica (Škalevica), Grandići (Granđićki Brik), Ferenci (Ferfnci) i Zaluka (Zaluka) na lijevoj obali te rijeke. Zanemarivši neke sitnije, uglavnom leksičke, a tek tu i tamo akcenatske razlike, u ozaljski bi se govor mogli svrstati i govori ovih sela na desnoj obali Kupe: Slapno (Slapno), Mali Erjavec (Hrjafci), Levkuše (Lekuše), Jaškovo (Jaškovo), Gornje Pokuplje (Gornje Pokuplje), Veliki Erjavec (Svetice), Breznik (Briznik), Gornji Oštri Vrh (Oštri Vrh), Polica (Polica), Bratovanci (Bratovanci) i Rujevo (Rojevo). To su sela na lijevoj i desnoj strani sjeveroistočne izbočine luka rijeke Kupe, brdskog su tipa, izuzevši Zajačko Selo, Podbrežje i Levkuše, i uglavnom malena (većinom dvadesetak do tridesetak kuća). Najveća su Podbrežje, Fratrovac, Vrhovac i Podgraj (koji sve više postaje sastavni dio Ozlja). I sam Ozalj ima tek nekoliko stotina žitelja.
