---

PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > POBRĐA UNSKO KORANSKE ZARAVNI S POBRĐIMA JZ KORDUNA > Ozaljsko pobrđe
​​Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vodenica (brdo Vodenica), 537 m
Koordinate najvišeg vrha: 

Uvod

Ozaljsko pobrđe

Ozaljsko pobrđe je krajnji sjeverni dio Unsko-koranske zaravni. Izgrađeno je dominantno od karbonata, no nekarbonatne sastavnice dovode do razvoja fluvijalnih i derazijskih procesa, koji uz krške procese na karbonatima čine kompleks fluviokrškog reljefa. Stoga ovdje pronalazimo četiri morfogenetska tipa reljefa: krški, fluviokrški, fluviodenudacijski i fluvijalni.
​Prema geomorfološkoj regionalizaciji (Bognar, 2001) promatrano područje pripada subgeomorfološkoj regiji Ozaljsko pobrđe, koja je krajnja sjeverna sastavnica mezogeomorfološke regije Unsko-koranska zaravan s pobrđima jugozapadnog Korduna. U makro planu ove regije pripadaju Gorskoj Hrvatskoj, tj megamakro cjelini Dinarski gorski sustav. Važno je napomenuti da se promatrano područje nalazi na granici dvaju kopnenih megamakroregija: Dinarski gorski sustav (čemu i pripada) i Panonski bazen.
IZVOR  Bregni, 2020.

Vodenica; Pregledna karta morfografskih cjelina (Bregni, 2020.)

Brda i vrhovi

Pobrđa Unsko-koranske zaravni s pobrđima JZ Korduna (Karlovačka zaravan, odn. Središnja krška zaravan)  
​
Ozaljsko pobrđe

• ​Vodenica (Vodenica, 537 m)
  • ​Burnik, 306 m
  • Jugovski vrh, 415 m
  • Jelen-vrh, 442 m
  • Vodenica, 537 m
  • Pisjanka, 229 m
• Lipnik (kod Netretića) (Goljak, 481 m)
  • ​Gubački vrh, 464 m
  • Kota 471
  • Goljak, 481 m

Svetice

Veliki Erjavec

VODENICA

---

Ozalj

Rekonstrukcija građevinskog razvoja starog grada Ozlja
Datum objave: 5.5.2018. Autor: Castles of Croatia
Opis: Autor rekonstrukcije: dr.sc.Krešimir Regan ​

LIPNIK

---

Ladešići

Rosopajnik

GOLJAK

Kunići Ribnički

IZVORI I LITERATURA

---

BOČIĆ, Neven; PAHERNIK, Mladen; MARADIN, Mladen: Temeljna geomorfološka obilježja Karlovačke županije. Prirodoslovlje, 16 (1-2), 2016. str. 153-172.​ (PDF)
BOŽIČEVIĆ, Srećko: Spilja Vrlovka u Kamanju. Kulturni i prirodni spomenici Hrvatske, Zbirka vodiča „Kajkavskog spravišča“, str. 16. Zagreb, 1977. 
BREGNI, Luka: Razvoj fluviokrša na području Kamanja. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2020. (PDF)

• Sažetak; Izvadak: Područje općine Kamanje i okolice je geomorfološki raznoliko područje gdje pronalazimo različite morfogenetske tipove reljefa. Geološka dihotomija među topivim i netopivim stijenama je uvjetovala specifična hidrogeografska obilježja, te time formirala mozaik geomorfoloških oblika različite geneze. Cilj ovog rada je analizirati dominantne geomorfološke procese i oblike te dovesti ih u vezu s razvojem fluviokrša na promatranom prostoru. U radu je izvršena analiza digitalnog modela reljefa i drugih digitaliziranih kartografskih podataka što je prikazano odgovarajućim kartografskim prilozima. U izradi analiza i kartografskih priloga je korišten ESRI ArcGIS software. Kao produkt sinteze obrađenih podataka je izrađena geomorfološka karta promatranog prostora. 

KOŠPIĆ, Nenad: GIS analiza prostornog razmještaja i morfoloških obilježja ponikava ozaljskog kraja. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovnomatematički fakultet. Zagreb, 2010. (PDF)

• Sažetak; Primjenom geografsko informacijskih sustava temeljenih na analizi susjedstva promatran je prostorni raspored i gustoća ponikava ozaljskog pobrđa. Gustoća ponikava dovedena je u vezu sa litološkim, tektonskim, strukturnim i reljefnim čimbenicima njihove geneze. Utvrđene su razlike u gustoći ponikava te su pojašnjeni razlozi baš takvog rasporeda. Na području ozaljskog pobrđa zabilježeno je 4002 ponikava što na površini od 217.7 km2 daje gustoću od 18.9 pon/km2 te se područje svrstava u kategoriju sa malom gustoćom ponikava. Najveća gustoća ponikava je zabilježena u kategoriji nagiba od 0 – 2°, u razredu vertikalne raščlanjenosti reljefa od 150 – 200 m/km2 te u visinskom razredu od 300 – 400 m. Dijagrami linijski izduženih ponikava ukazuju nam na snažan utjecaj rasjeda na razvoj izduženih ponikava.