PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > POBRĐA UNSKO KORANSKE ZARAVNI S POBRĐIMA JZ KORDUNA > Ozaljsko pobrđe
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vodenica (brdo Vodenica), 537 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5924, 15.4090
Država: Hrvatska
Najviši vrh: Vodenica (brdo Vodenica), 537 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.5924, 15.4090
|
UvodOzaljsko pobrđe
Ozaljsko pobrđe je krajnji sjeverni dio Unsko-koranske zaravni. Izgrađeno je dominantno od karbonata, no nekarbonatne sastavnice dovode do razvoja fluvijalnih i derazijskih procesa, koji uz krške procese na karbonatima čine kompleks fluviokrškog reljefa. Stoga ovdje pronalazimo četiri morfogenetska tipa reljefa: krški, fluviokrški, fluviodenudacijski i fluvijalni. Prema geomorfološkoj regionalizaciji (Bognar, 2001) promatrano područje pripada subgeomorfološkoj regiji Ozaljsko pobrđe, koja je krajnja sjeverna sastavnica mezogeomorfološke regije Unsko-koranska zaravan s pobrđima jugozapadnog Korduna. U makro planu ove regije pripadaju Gorskoj Hrvatskoj, tj megamakro cjelini Dinarski gorski sustav. Važno je napomenuti da se promatrano područje nalazi na granici dvaju kopnenih megamakroregija: Dinarski gorski sustav (čemu i pripada) i Panonski bazen. IZVOR Bregni, 2020. ENGLISH SUMMARY: Ozalj Hills
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: |
ZEMLJOPIS
Brda i vrhovi
Pobrđa Unsko-koranske zaravni s pobrđima JZ Korduna (Karlovačka zaravan, odn. Središnja krška zaravan)
Ozaljsko pobrđe
Ozaljsko pobrđe
- Vodenica (Vodenica, 537 m)
- Burnik, 306 m
- Jugovski vrh, 415 m
- Jelen-vrh, 442 m
- Vodenica, 537 m
- Pisjanka, 229 m
- Lipnik (kod Netretića) (Goljak, 481 m)
- Gubački vrh, 464 m
- Kota 471
- Goljak, 481 m
Vodenica
Pogled od Smuka na Semiškoj gori, preko Belokrajinske krške zaravni, na Vodenicu |
Ozalj
|
Rekonstrukcija građevinskog razvoja starog grada Ozlja
Datum objave: 5.5.2018. Autor: Castles of Croatia Opis: Autor rekonstrukcije: dr.sc.Krešimir Regan NAJBOLJE IZ HRVATSKE , The best from Croatia 8. OZALJ, VIVODINA 5. sez.
Autor: vesna šijak gabaj Datum objave: 8.11.2023. Bilješke iz prošlosti
Frankopanske žene. U hrvatskoj povijesti postojale su dvije Katarine Zrinski. Obje su po rođenju Frankopan, udane za Zrinske. Obje su bile vrlo obrazovane. Mlađa Katarina živjela je u 17. stoljeću. Bila je supruga bana Petra Zrinskoga i sestra Frana Krste Frankopana, junaka hrvatske povijesti koji su pogubljeni 1671. godine. Punim imenom Ana Katarina rođena je u Bosiljevu, nakon udaje živi u Ozlju, potom u Čakovcu odakle je odvedena u progonstvo u kojem je i umrla u 48. godini života. Autorica je znamenitog molitvenika "Putni tovaruš" i "Pjesmarice", zbirke od 84 pjesme. Piše hrvatskim jezikom ozaljskog kulturnog kruga koji karakterizira ikavica uz miješanje čakavskih, kajkavskih i štokavskih elemenata. IZVOR HRT Razno
Malo židovsko groblje. Nekoliko metara od prometne ceste u šumi u Ozlju već desetljećima polako nestaje zaboravljeno židovsko groblje koje je sudeći po preostalim nadgrobnim spomenicima pripadalo obitelji Leitner. Sveukupno je tamo pet grobova, a vidljivi su i ostaci ograde koja je zaokruživala to neveliko posljednje počivalište. Općenito se jako malo zna o židovskoj zajednici iz tog pokupskog gradića nedaleko Karlovca poznatog po dvorcu obitelji Zrinski. Zna se da je u Ozlju postojala mala židovska zajednica, no o njoj se ne zna puno. Obitelj Leitner je bila jedna od tih židovskih obitelji. Osim ovog groblja, kao trag postojanja židovske zajednice u Ozlju još jedino čuvaju kalupe za izradu beskvasnog kruha koji se jeo za vrijeme Pashe". Nema podataka o tome koliko je Židova živjelo u Ozlju. Ozaljski židovi su stradali u Drugom svjetskom ratu jer nakon njegova završetka nema više nikakvih podataka o obitelji Leitner koje je najpoznatija po gostionici koja se nalazila ispod župne crkve svetog Vida. Objekt u kojemu se nalazila gostionica je srušen u drugom desetljeću 21. stoljeća. Na nadgrobnim spomenicima mogu se razazanati imena Ize Leitnera, Gizele Leitner i Regine Leitner. IZVOR HINA, 2024. |
Kamanje
Špilja Vrlovka
Jedna od nastarijih poznatih špilja u Hrvatskoj je Vrlovka. Smjestila se uz rijeku Kupu u općini Kamanje. Još je 1962. zaštićena kao geomorfološki spomenik prirode. Zanimljivo je da je tijekom cijele godine naseljena šišmišima. Zato je otvorena samo od kasnog proljeća do početka ljeta.
Pogled na Lipnik
Pogled od Smuka preko Belokrajinske krške zaravni na Lipnik (sredina, desno) i Vodenicu (lijevo) |
Ribnik
Ribnik Fortress - Croatia Hidden Gems
Autor: Mykyta Charivnyk Datum objave . 24.1.2024. Opis. STARI GRAD RIBNIK The old Ribnik castle, the original Wasserburg, had been used as a defense against the enemies since the thirteenth century. Right next to the castle there is a spring, the source of the Obrh stream, whose water used to fill the defensive moat. The fortress would in case of danger become an unconquerable island. The magnificent building still hides some secret halls, hidden dungeons and closed mystical passages. Be brave and explore them! |
IZVORI I LITERATURA
BOČIĆ, Neven; PAHERNIK, Mladen; MARADIN, Mladen: Temeljna geomorfološka obilježja Karlovačke županije. Prirodoslovlje, 16 (1-2), 2016. str. 153-172. (PDF)
BOŽIČEVIĆ, Srećko: Spilja Vrlovka u Kamanju. Kulturni i prirodni spomenici Hrvatske, Zbirka vodiča „Kajkavskog spravišča“, str. 16. Zagreb, 1977.
BREGNI, Luka: Razvoj fluviokrša na području Kamanja. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2020. (PDF)
BOŽIČEVIĆ, Srećko: Spilja Vrlovka u Kamanju. Kulturni i prirodni spomenici Hrvatske, Zbirka vodiča „Kajkavskog spravišča“, str. 16. Zagreb, 1977.
BREGNI, Luka: Razvoj fluviokrša na području Kamanja. Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2020. (PDF)
- Sažetak; Izvadak: Područje općine Kamanje i okolice je geomorfološki raznoliko područje gdje pronalazimo različite morfogenetske tipove reljefa. Geološka dihotomija među topivim i netopivim stijenama je uvjetovala specifična hidrogeografska obilježja, te time formirala mozaik geomorfoloških oblika različite geneze. Cilj ovog rada je analizirati dominantne geomorfološke procese i oblike te dovesti ih u vezu s razvojem fluviokrša na promatranom prostoru. U radu je izvršena analiza digitalnog modela reljefa i drugih digitaliziranih kartografskih podataka što je prikazano odgovarajućim kartografskim prilozima. U izradi analiza i kartografskih priloga je korišten ESRI ArcGIS software. Kao produkt sinteze obrađenih podataka je izrađena geomorfološka karta promatranog prostora.
- Sažetak; Primjenom geografsko informacijskih sustava temeljenih na analizi susjedstva promatran je prostorni raspored i gustoća ponikava ozaljskog pobrđa. Gustoća ponikava dovedena je u vezu sa litološkim, tektonskim, strukturnim i reljefnim čimbenicima njihove geneze. Utvrđene su razlike u gustoći ponikava te su pojašnjeni razlozi baš takvog rasporeda. Na području ozaljskog pobrđa zabilježeno je 4002 ponikava što na površini od 217.7 km2 daje gustoću od 18.9 pon/km2 te se područje svrstava u kategoriju sa malom gustoćom ponikava. Najveća gustoća ponikava je zabilježena u kategoriji nagiba od 0 – 2°, u razredu vertikalne raščlanjenosti reljefa od 150 – 200 m/km2 te u visinskom razredu od 300 – 400 m. Dijagrami linijski izduženih ponikava ukazuju nam na snažan utjecaj rasjeda na razvoj izduženih ponikava.
- Uvod. Idiom obuhvaćen nazivom ozaljski govor pripada Ozlju i okolnim selima, a to su: Podgraj (Pograje), Goršćaki (Goršaki), Lukšići (Lukšićko S£lo), Solđatići (Soldatićevoc), Boševac (Bošefci), Donji Oštri Vrb (Doli čka Draga), Vini Vrh (Vini Vrh), Novaki (Novaki), Dvorišće (Dvoriše), Fratrovac (Fratrofci), Goli Vrh (Goli Vrh) i Ilovac (Jilofci) na desnoj obali Kupe te Požun (Pbžun), Sopot (Sopot), Zajačko Selo (Zaječko S£Lo), Podbrežje (Pobriže), Vrhovac (Vrhofci), Škaljevica (Škalevica), Grandići (Granđićki Brik), Ferenci (Ferfnci) i Zaluka (Zaluka) na lijevoj obali te rijeke. Zanemarivši neke sitnije, uglavnom leksičke, a tek tu i tamo akcenatske razlike, u ozaljski bi se govor mogli svrstati i govori ovih sela na desnoj obali Kupe: Slapno (Slapno), Mali Erjavec (Hrjafci), Levkuše (Lekuše), Jaškovo (Jaškovo), Gornje Pokuplje (Gornje Pokuplje), Veliki Erjavec (Svetice), Breznik (Briznik), Gornji Oštri Vrh (Oštri Vrh), Polica (Polica), Bratovanci (Bratovanci) i Rujevo (Rojevo). To su sela na lijevoj i desnoj strani sjeveroistočne izbočine luka rijeke Kupe, brdskog su tipa, izuzevši Zajačko Selo, Podbrežje i Levkuše, i uglavnom malena (većinom dvadesetak do tridesetak kuća). Najveća su Podbrežje, Fratrovac, Vrhovac i Podgraj (koji sve više postaje sastavni dio Ozlja). I sam Ozalj ima tek nekoliko stotina žitelja.