|
|
SREDIŠNJI POJAS > SREDIŠNJE BOSANSKO-HERCEGOVAČKE PLANINE > GRUPA BIOČ - MAGLIĆ - VOLUJAK > Maglić
Države: Crna Gora, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Maglić (crnogorski), odn. Veliki Maglić, 2388 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2763, 18.7357
Države: Crna Gora, Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Maglić (crnogorski), odn. Veliki Maglić, 2388 m
Koordinate najvišeg vrha: 43.2763, 18.7357
O planini ...
|
|
UvodMAGLIĆ (ćir. Маглић) je planina u graničnom području Bosne i Hercegovine i Crne Gore, na sjevernom dijelu planinskog masiva Maglić-Volujak-Bioč, između rijeke Sutjeske, Drine, Pive i Vrbnice.
Maglić je omeđen rijekom Sutjeskom na zapadu (koja ga odvaja od Zelengore), planinom Volujak na jugozapadu (na suprotnoj strani valova Suhe), rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč i Trnovačkim Duritorom na jugoistoku. Planinu sačinjavanju četiri visoravni: Sniježnica na sjeverozapadu, Vučevo (s vrhom Crni vrh, 1593 m) na sjeveroistoku, Ulobić na jugoistoku i Prijevor na jugozapadu. Najviši vrh planine Maglić visok 2388 m naziva se još Maglić, crnogorski, kako bi ga se razlikovalo od poznatijeg, al nešto nižeg Maglića, bosanskog - koji je s 2386 metar najviši vrh Bosne i Hercegovine. Vršni greben Maglića nalazi se na razvodnici Suškog potoka i Perućice, pritoka Sutjeske, i Mratinjske rijeke, pritoke Pive. Ostali viši vrhovi su: Klekov Maglić (2356 m), Mali Maglić (2309 m), Crvene Piljage (1943 m), Planinica (1876 m) i Rujevac (1835 m). Planina Maglić građena je od permskih naslaga na kojima leže werfenski slojevi, a iznad ovih trijaski vapnenci i dolomiti. Vrhovi i planinski grebeni sastoje se od jurskih vapnenaca; mjestimice ima dijabaza i melafira. Vrela se javljaju u podgorju, na dodiru werfenskih naslaga vapnenaca. Najpoznatiji izor je Carev Do, koji nikad ne presušuje, a nalazi se između Maglića i Bioča. Maglić obiluje tragovima pleistocenske glacijacije (morene i morenski bedemi, ledenjačke doline i cirkovi). Na sastavu Maglića, Volujka i Bioča nalaze se cirk Urdeni dolovi, te uvala s Trnovačkim jezerom (1517 m). Do 1600 m n.v. Maglić je obrastao bukovom i crnogoričnom šumom, a iznad te visine protežu se planinski pašnjaci. Zapadni dio planine nalazi se unutar granica nacionalnog parka "Sutjeska". Zapadnim podnožjem planine, dolinom Sutjeske prolazi cesta Foča - Gacko. Na Magliću su vođene teške borbe za Pete neprijateljske ofanzive, u proljeće 1943. godine. Kako je vrh Maglića vrlo često prekriven maglom, smatra se da je zbog tog njezina obilježja planina dobila ime. Vrh se nekada zvao Gromovnik. ENGLISH SUMMARY: Maglić- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj u okolici planine Maglić
Oglašavajte ovdje:
|
Naslovna fotorafija
Pogled na vršni greben Maglića s Prijevora 
Greben Magića (u pozadini), gledan iz Smrekovca, podno Bioča
|
JESTE LI ZNALI?
Iako ćete sličnu fotografiju moći vidjeti u mnogim turističkim brošurama i izdanjima koja govore o prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine, sve što vidite na ovoj fotografiji Trnovačkog jezera i okolnih visova snimljenoj s južnog podnožja Maglića, zapravo se nalazi na državnom teritoriju Crne Gore - osim jedva vidljivog krajnjeg grebena (Volujak-Vlasulja) na horizontu! 
|
Po planini, i po kraju ...
OKO TJENTIŠTA
Tjentište
|
Tjentište je kotlinsko proširenje rijeke Sutjeske, smješteno između dva suženja: Prosječnice i Ćurevske klisure. Dugo je tri, a široko oko jednog kilometra. Nalazi se na 540 metara nadmorske visine. Dio je Nacionalnog parka Sutjeska.
Naselje Tjentište nalazi se u općini Foči, na obalama rijeke Sutjeske, uz magistralnu cestu M-20 između Foče i Gackog, kod rječica Perućice, Suškog potoka, u blizini rezervata Perućice. Na Tjentištu se nalazi spomenik i kosturnica palih partizanskih boraca u bitci na Sutjesci koji su dio kompleksa Dolina heroja. Dolinu heroja je za vrijeme bivše Jugoslavije godišnje posjećivalo gotovo milijun ljudi. 
|
|
Od Tjentišta uz Sutjesku do Perućice i Suhe
|
U kanjonu rijeke Sutjeske
|
Perućica
Pogled s grebena Prijevora niz uvalu Perućice
|
Desni pritok Sutjeske, Perućica prima izvore na Crvenim Prljagama na oko 1600 m n.v. sa sjeverozapadnih obronaka Maglića (2386 m) sa sjevera Pogledala (1804 m) i s juga Makaza (1645 m) - čiji grebeni tvore prostranu planinsku uvalu. Na svojoj dužini od oko 6,5 km prolazi kroz veličanstvene predjele prašume, a na svom srednjem toku, zvanom Skakavci, na oko 3 km od ušća radi vodopad Skakavac visine oko 70 m, a od visoravni Sniježnice prima potočić Kondžil, koji pada sa znatne visine u Perućicu. Ovo područje je bogato vodom, kako vodotocima i jezerima, tako i mnogobrojnim izvorima i vrelima. Uzvodno od vodopada Skakavca, u Perućicu utječe njezin lijevi pritok Prijevorski potok.
Na prostoru planinske uvale kojom teče Perućica, nalazi se prašuma Perućica jedna od posljednjih očuvanih prašuma u Europi. Nalazi se u okviru Nacionalnog parka Sutjeska. Još davne 1938. godine, šumari taksatori prilikom izrade uređajnog elaborata na planini Maglić, pronalaze u porječju rječice Perićice, u uvali između Maglića, Volujka i Sniježnice, prekrasne sastojine bukve, jele i smreke čija je drvna masa prelazila 1.000 m³ po hektaru, a visina pojedinih stabala dostizala preko 50 m. Šumske sastojine Perućice nisu imale premca u Dinaridima, ne samo po drvnoj masi i visini, već i po sastavu, izgledu i ljepoti. Sve je to bio razlog da u vrijeme FNR Jugoslavije, Vlada NR Bosne i Hercegovine BiH 1952. izdvoji područje Perućice s površinom od 1.234 ha iz redovnog šumarskog gospodarenja, kao "šumarski objekt potreban znanstvenim istraživanjima i nastavi", a 1954. godine, to područje, uvećano za još 200 ha, stavlja se pod zaštitu države kao prirodni rezervat, rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine. Očuvanje i zaštita Perućice u izvornom stanju s bogatim multifunkcionalnim biodiverzitetom, jedna je od glavnih zadaća Nacionalnog parka Sutjeska. U rezervatu je sve prepušteno prirodi. Rađanje, život, umiranje i ponovno rađanje, taj vječiti životni ciklus rađanje-život-umiranje biljaka i životinja, ovdje se odvija bez intervencije čovjeka. Na ostacima prirodno umrlih stabala buja novi život. Perućica predstavlja prirodni laboratorij s velikim značajem za mnoge znanstvene discipline, za podučavanje, kao i za jednostavno uživanje u čistoj i nedirnutoj prirodi. Vegetacija Perućice (fitocenoze i biljne zajednice, eko-sustavi) i fauna su vrlo raznovrstne i bogate. Perućica je zbog svoj južnog položaja u Europi (submediteransko-mediteransko područje), bila za vrijeme ledenog doba vrlo značajan refugijalni prostor koji je omogućio da se mnoge termofilne vrste europskog sjevera i njenog središta sačuvaju na ovom području. Ledeno doba je zahvatilo područje Perućice pa su njeni vršni dijelovi bili prekriveni ledenjacima, o čemu svjedoče ostaci glacijalnih razdoblja (ledenjački cirkovi i korita, morene raznovrsnog karaktera, glacijalni obluci, i dr.). Niži dijelovi Perućice ostali su bar djelimično, bez ledenjačkog pokrivača, što je omogućilo razvijanje refugijalne flore i vegetacije (Crni grab i njegove zajednice). U okviru ovog strogog prirodnog rezervata, zaštićena su, pored šumskih sastojina bukve, jele i smreke, još i sastojine subalpske bukve, čiste ili s planinskim javorom; subalpske smreke, te vegetacija bora krivulja, ili tzv. klekovina bora i planinska travnjačka vegetacija. U Perućici, kao i u drugi dijelovima parka, nalazi se zaista, pravo bogatstvo i raznovrsnost biljnog svijeta, te niz endemskih i rijetkih vrsta. O bogatstvu biljnog svijeta Perućice može da posvijedoči i to da je registrirano preko 170 vrsta drveća i grmlja i preko 1.000 vrsta zeljastog bilja. Istraživanja zastupljenosti vrsta mahovina i lišajeva tek su započela. U njoj se nalazi veliki broj stabala starih oko 300 godina, a smatra se da je sama prašuma stara oko 20.000 godina. Ovdje se mogu pronaći stabla visoka preko 50 metara, a trenutno najviše izmjereno visoko je 57,4 metra. Prema tvrdnjama znanstvenika sa Sveučilišta Yale, Perućica nudi jedinstvenu studiju o ulozi prašuma u globalnom ciklusu ugljika, što je čini savršenom prirodnom laboratorijom. S obzirom da je šuma vrlo gusta, u nekim dijelovima čak i neprohodna, te zaštićena, posjet je dozvoljen samo uz najavu i pratnju vodiča iz Nacionalnog parka Sutjeska. IZVOR Perućica. Wikipedija (bs) 
Vodopad Skakavac
Autior fotografije: Svjetlopis, Vladimir Tadić - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=92924463 |
Nacionalni park Sutjeska, Bosna i Hercegovina
Datum objave: 26.9.2017. Autor: Ptice Forum Opis: Nacionalni park Sutjeska • Prašuma Perućica • Vodopad Skakavac • Bosna i Hercegovina Vidikovac na Dragoš sedlu
S obzirom na zaštićenost i težu pristupačnost rezervatu, uobičajeno mjesto odakle posjetitelji Nacionalnog parka "Sutjeska" mogu iz daljine promatrati prašumu Perućicu i vodopad Skakavac je Vidikovac na Dragoš sedlu. Spuštanje užetom niz vodopad Skakavac | PRAŠUMA Perućica | Izazovi avanturu
Datum objave: 19.9.2021. Autor: Izazovi Avanturu Opis: Ova epizoda je nastavak prethodne. Sa Trnovačkog jezera krenuli smo ka prašumi Perućica, koja je biser Nacionalnog parka Sutjeska. Tu smo došli do vodopada Skakavac koji je visok 76 metara. Sav normalan svet bi uživao u pogledu na vodopad, a mi smo rešili da sebi zakomplikujemo život tako što smo se puštali užadima uz sam vodopad. Kontakt email: izazoviavanturu@gmail.com |
OD TJENTIŠTA DO PRIJEVORA
Od Tjentišta do Dragoš sedla
|
Jedan dan na planini - epizoda 7: Maglić
Datum objave: 7.11.2021. Autor: Brazzo_81 Opis: Posljednja reportaža sa posljednje destinacije u sklopu projekta „Jedan dan na planini“, i naravno, na kraju sam posjetio najviši vrh Bosne i Hercegovine! Uz pomoć prijatelja Nihada Ćosića, Amera Kajtaza i Faruka Mašnića osvojen je i Maglić! Ovaj projekt se realizirao u sklopu Programa osnaživanja nezavisnih medija (IMEP - Independent media empowerment program), a kojeg u BiH implementiraju Centar za promociju civilnog društva (CPCD) i Otvorena mreža. |
Od Dragoš sedla do Prijevora
Pogled od Prijevora, preko Perućice, na rub visoravni Sniježnice na kojoj se ističe stjenoviti sklop Pogledalo.
|
|
Oko Prijevora
|
|
Uspon s Prijevora na vrh Maglića
|
|
VRŠNIM GREBENOM MAGLIĆA
|
Vršni greben Maglića dugačak je oko kilometar i pol. Na njemu se nalaze vrhovi (od sjeverozapada prema jugoistoku): Maglić, bosanski (2386 m) - Maglić, crnogorski (2388 m) - Klekov Maglić (2356 m) - Mali Maglić (2309 m). Na Magliću (bosanskom) je ranije stajala kamena granična piramida, na nekadašnjoj granici između Crne Gore i Austro-Ugarske, tj. anektirane Bosne i Hercegovine.
Na grebenu Maglića
|
Na najvišem vrhu BiH sagrađeno je, a 4.7.1973. otkriveno posebno spomen-obilježje Narodnooslobodilačkog rata s Titovim likom i tekstom, pored kojega je postavljen željezni jarbol 4 m visine na kojem se na kugličnim ležajima okretala državna zastava. Do obilježja je 1988. godine osposobljena i pristupna pješačka staza, nazvana Partizanska staza, dugačka 9 kilometara, od Lokve Dernečišta iz podnožja planine, do Titovog lika na vrhu Maglića.
|
Između Prijevora i Trnovačkog jezera
Oznaka granice Crne Gore i Bosne i Hercegovine uz stazu koja od Prijevora vodi prema Trnovačkom jezeru
|
|
Sjevernim dijelovima Maglića
|
LJUBICIN PRVI USPON NA MAGLIĆ 28.08.2019. PRVI DIO
Autor: Miodrag STANIĆ; Datum objave. 2.9.2019. Izvorni opis: Uspon na Maglić "poštarevom stazom"Ljubica Stanić osmogodišnja djevojčica ,najmladja planinarka iz Istočnog Sarajeva,Republike Srpske i BiH koja je uspješno izašla na vrh Maglić 2386m n/v i sišla istom stazom.Ovaj video pokazuje uspon na vrh,drugi dio je silazak sa vrha. |
Maglić, Nacionalni park Sutjeska Bosna i Hercegovina/Maglic, National park Sutjeska VLOG#002
Datum objave: 31.7.2020. Autor: Peaky Hikers Opis: Naša ekipa je 11.7.2020. godine obavila uspon na najviši bosanskohercegovački vrh. Maglić je dinarska planina na granici Bosne i Hercegovine i Crne Gore, 20-ak km jugozapadno od Foče. Na njoj se nalazi najviši vrh Bosne i Hercegovine sa nadmorskom visinom od 2386 m. Neslužbeno, čast najvišeg vrha planine Maglić pripada BiH Magliću (2386 m), iako je Crnogorski Maglić (2388 m) 2 metra viši. Crnogorski dio Maglićkog masiva ukrašen je nevjerojatnom ljepotom Trnovačkog jezera na 1.517 m n/v, a pristup njemu je moguć jedino iz Bosne i Hercegovine. Na Magliću je i Perućica, najveća prašuma u Evropi koja se nalazi u okviru Nacionalnog parka Sutjeska. Ona je jedna od posljednjih očuvanih prašuma u Evropi. Prepuna je prekrasnih netaknutih prirodnih prizora, a jedan od njih je i Skakavac, vodopad koji se nalazi u srcu prašume visok preko 70 metara kojeg možete vidjeti na početku našeg videa. Planina je omeđena rijekom Sutjeskom na zapadu, planinom Volujak na jugozapadu, rijekama Drinom i Pivom na sjeveroistoku te planinom Bioč na jugoistoku. Planine Bioč, Maglić i Volujak su među planinarima popularno nazvane “BMV“. Obrastao je bukovom i crnogoričnom šumom. Gornja šumska granica je na približno 1.600 m, a iznad te visine je plato s pašnjacima i brojnim grebenima i visovima. Najpoznatije visoravni su Vučevo (s Crnim vrhom), Rujevac, Snježnica, Prijevor i Mratinjska Gora. Podnožje planine i sve padine bogati su vodom, s brojnim izvorima, od kojih je najizdašniji Carev do, koji nikad ne presušuje. Na vrhu je plato sa odličnim pašnjacima. Najprivlačnija tačka Maglića je definitivno njegov glavni greben sa najvišim vrhom. Na njemu se nalazi i Maglićka vrata za koju dosta ljudi nije čulo, a možete je vidjeti pred kraj našeg videa. Smjernice do početka staze i uspona na vrh možete pročitati na sljedećem linku: https://planinarenje.ba/planinarske-t... Vaš, Peaky Hikers team |
VISORAVAN SNIJEŽNICA
|
VISORAVAN VUČEVO
|
Vučevo je prostrana planinska visoravan, okružena s tri strane kanjonima rijeka Sutjeske, Drine i Pive, a s četvrte visokim masivom Maglića. Zbog vapnenačke građe, skoro je bezvodna, no ipak bogata šumama, livadama i pašnjacima i vjekovno stjecište stočara u ljetnim mjesecima, kada bi oživjeli katuni, a plodne pašnjake prekrila stada ovaca i krda goveda. Visoravni se može pristupiti iz smjera Tjentišta šumskom cestom preko Dragoš-sedlakoja vodi na Dernjačišta, ili uskim i strmim pješačkim stazama iz dolina i kanjona okolnih rijeka. Iz Tjentišta se tako preko Suve gore i Hadžića ravni, izlazi na Ždrijelo ili Koritnik.
|
IZVORI I LITERATURA
JOKANOVIĆ, Milan: MAGLIĆ. Enciklopedija Jugoslavije. Svezak 5, str. 595. Zagreb, 1962.
