|
|
PRIMORSKI POJAS > PLANINE DALMACIJE > PLANINE JUŽNE DALMACIJE I MEDITERANSKE HERCEGOVINE > ŽABA > Gradina (kod Hutova)
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Gradina, 595 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.9478, 17.8080
Država: Bosna i Hercegovina
Najviši vrh: Gradina, 595 m
Koordinate najvišeg vrha: 42.9478, 17.8080
O planini
|
|
UvodGradina (kod Hutova) krajnji je jugoistočni ogranak planine Žabe, isturen prema zapadnom kraju Popovog polja.
ENGLISH SUMMARY: Gradina (near Hutovo)
Gradina (near Hutovo) is the extreme southeastern branch of the Žaba mountain, protruding towards the western end of Popovo polje. 
Gradina (kod Hutova), prostorni pogled iz smjera sjevera
Izvor: Google Earth, 2022. |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Po planini i po kraju
Hutovska tvrđava, Hutovski grad, Hadžibegov grad ili samo Grad je tvrđava u istočnoj Hercegovini, kod Hutova.
Nalazi se uskoj cesti iz Hutova prema Neumu, podno planine Žabe, zapadno na brdu od Hutova. Smješten je na strateškom mjestu, na vrhu prijelaza, kuda su prolazile karavani soli iz Stona prema unutrašnjosti.
Nalazi se uskoj cesti iz Hutova prema Neumu, podno planine Žabe, zapadno na brdu od Hutova. Smješten je na strateškom mjestu, na vrhu prijelaza, kuda su prolazile karavani soli iz Stona prema unutrašnjosti.
Pogled na Hadžibegov grad i brdo Gradinu (kod Hutaova)
|
MTB: Obilazak Ilirskih gradina oko Hutova (Velika Gradina, Previš, Kolojanj)
Datum objave: 25.4.2022. Autor: Sarafanje Opis. MTB/istraživačka tura Ilirske gradine u blizini Hutova. Na vožnju sam krenuo iz Hutova. Prva destinacija mi je bila Velika gradina iznad Hutovskog grada/Hadžibegovog grada. Do vrha vodi makadamski put, koji je bio sve strmiji što sam se više pribižavao vrhu. S vrha se pruža lijep pogled na Hutovo, početak Popovog polja, te planine Žaba, Bjelasnica i Velež. Što se tiče Ilirske gradine na ovoj lokaciji, moguće da je nekad bila neka gradina, s obzirom da je južna strana brda stepenasto ograđena zidovima (nisam siguran da li je prirodna stijena ili slagane stijene ljudskom rukom). Druga lokacija mi je bila Gradina iznad sela Previš. Do sela ima asfaltirana cesta, koja je dobro strma, ali se može popeti bez većih problema. Prije samog sela ostavljam biciklo na livadi, gdje sam sreo čovjeka koji mi je objasnio kuda bi najlakše mogao doći do vrha. Pošto nema utabane staze i slabo se izlazi na vrh, uspon mi je oduzeo dosta vremena. Svejedno zanimljivo je bilo malo skakati po stijenama (osim dijelova gdje sam se morao provlačiti kroz gusto raslinje). Ispod samog vrha sam našao malo ostataka zidova (ali nisam siguran da su Ilirskog porijekla). Od 3 lokacije koje sam posjetio tog dana, na ovoj mi jedino izgleda da se nije nalazilo ništa. Ali bez obzira na to, pogled s ovog vrha mi je najljepši. Mogu se dobro vidjeti Čabulja, Prenj, Velež, Hrgud, Viduša, Bjelasnica, te naravno i Žaba, koja se nalazi odmah prekoputa. I spust mi je oduzeo puno vremena. Prvobitno sam imao u planu da se popenjem i na još jedan vrh iznad sela Previš (vrh Treštnica), ali s obzirom koliko mi je vremena uzeo uspon i spust na Gradinu, odlučio sam da izbacim taj uspon sa ture. Spuštam se nazad do Hutova, te nastavljam starom ćirinom trasom prema Brštanici. Zbog radova na magistralnom putu Stolac-Neum sam se morao isključiti sa ćirine pruge. Srećom, ima alternativni put do sela. Od sela se uključujem na asfaltirani put do Kolojanja. Probijanje do zadnje gradine na brdu Zvijezdina (Kolojanj) je bio izazov za sebe. Prvo sam se morao probiti nekih 60m kroz draču i gustu kleku. Na platou sam mislio da će biti manje kleke. Na moju žalost, nisam bio u pravu. Za razliku od predhodne dvije gradine na ovoj se definitivno vidi da je nekad bila neka gradina, utvrda ili grad. Ogromni zidovi se prostiru dužinom platoa i žao mi je što, zbog jakog vjetra, nisam mogao dignuti dron više i dalje, da dočaram koliko je ustvari velika gradina. Više o ovoj gradini možete pročitati na linku: https://www.facebook.com/130664899937... S ove gradine se lijepo vidi ušće Neretve s jedne strane, a s druge Hutovo Blato. Probijanje nazad do livade gdje sam ostavio bajk se pokazalo veoma iscrpno. Usput sam ostao bez vode, a nisam ponio ništa ni za jesti, tako da sam jedva čekao da završim s turom. U povratku sam mislio da skratim turu makadamskim spustom, koji se opet pokazao da ne vodi nigdje, te sam bio prisiljen vratiti se u Brštanicu i do Hutova doći najlakšim putem (ćirinom prugom). Detalje rute možete naći na sljedećem linku: https://www.strava.com/activities/693... GPX Trek: https://drive.google.com/file/d/1sOk3... |
Jezero Vrutak
|
Jezero Vrutak je umjetno akumulacijsko jezero koje se nalazi jugoistočno od sela Hutovo, na nekadašnjem Vrtok polju (to je naziv upisan na ranijim topografskim kartama za dio tzv. Donjeg polja - koje je dio Popova poolja, od Ravnog do Hutova - danas je Vrtok polje poznato kao Vrutak), krajnjem zapadnom dijelu Popova polja. Jezero je u potpunosti od betona, uključujući i dno i njegove obale. Prosječne je dubine 4 do 5 metara. Betonsko dno prekriveno sa tankim slojem trave. Kanal kojim se jezero opskrbljuje vodom ide točno preko sredine jezera. Širok je oko 5 m, a dubok preko 15 m. Na par mjesta pod vodom su se stvorila uvišenja, tzv. sprudovi, od nanesene zemlje. Na čelu jezera je turbina u koju dolazi voda iz Trebisnjice koja prije toga prolazi betonskim koritom kroz Popovo polje.
Jezero ima funkciju gornjeg kompenzacijskog bazena (skladištenja vode) za reverzibilnu Crpnu hidroeletranu Čapljina Crpna hidroelektrana Čapljina je crpno akumulacijska reverzibilna hidroelektrana. Nalazi se na donjem toku rijeke Trebišnjice, u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, na području triju općina: Čapljine, Neuma i Ravnoga. Gradnja je počela krajem 1972. Prvotni projekt iz prosinca 1968. predviđao je klasičnu hidroelektranu s dva agregata, ukupne snage 270 MW, ali je konačnim projektom prihvaćeno rješenje s dvjema reverzibilnim skupinama s Francis crpkama, jedinične snage 240 MVA. Puštena je u pogon 25.11.1979. U vrijeme puštanja u pogon, snaga CHE Čapljina iznosila je više od 50% snage ostalih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini.Nizvodno od brane Gorica, uglavnom na trasi rijeke Trebišnjice, izgrađen je dovodni kanal do jezera Vrutak, gornjeg kompenzacijskog bazena (gornje akumulacije), kojim se elektrana opskrbljuje vodom. Kanal je dug 65 km, a površine betonske obloge je 2.200.000 m², što je za to vrijeme bio izuzetan građevinski pothvat. Gornji kompenzacijski bazen je površine 70 ha, volumena 7,2 hm³, od čega korisnoga 6,5 hm³, i nalazi se u neposrednoj blizini mjesta Hutovo, u Popovu polju. Iz njega, voda se dovodi do podzemne strojarnice tunelom promjera 8 metara i dužine 8.105 metara. Iz elektrane, voda se ispušta u donji kompenzacijski bazen (donju akumulaciju) Svitavsko jezero, a iz njega je moguće regulirano ispuštanje vode u rijeku Neretvu. Donji kompenzacijski bazen je površine 1.000 ha te maksimalnog volumena 44.000.000 m³. Podzemna strojarnica je smještena duboko u kršu, a njene dimenzije su 24×98×77 m (širina×duljina×dubina) što je čini jednom od najvećih objekata te vrste u svijetu. Osim vlastite proizvodnje, elektrana radi i u crpnom načinu rada, kada crpke vraćaju vodu iz donjeg u gornji kompenzacijski bazen, koristeći pri tom jeftiniju energiju iz el.mreže. Hidroelektranom upravlja i održava ju Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne. IZVORI: WIKIPEDIJA, BISTRO.BA 
Jezero Vrutak
Vrutak nosi naziv po jedinoj „živoj vodi“ u donjem dijelu polja. U njegovu središtu se nalazio Bunar, izvor koji nije nikad tekao kao potok, nego uvijek samo bio bunar. Iznad polja stršio je samo red kamenova visine oko pola metra u obliku potkove promjera oko četiri metra u kojoj je na sjevernoj strani umjesto zida stajala kamenica. Jedna od tradicija kaže da ju je isklesao neki Popovac uz pogodbu da je dobije punu bobice (grahorasti plod) u koju je stalo oko 60 oka. Ispod nje metar i pol u dubinu spuštalo se stepenište u obliku amfiteatra. Zatim je bio drveni strop, u kojem su se nalazila vratnjika (vrata) promjera 50 cm, pa bunar dubine oko tri metra zidova od drvene oblovine. U vrijeme suše voda bi se smanjivala pa bi ljude spuštali da piljkaju vodu koja bi se još malo pojavljivala s južne strane. Bio je dragocjen jer su na njega dolazili po vodu kad bi presušile čatrnje, i to iz niza okolnih sela, a bio je i sastajalište onih koji su radili u polju i čuvara stoke. Dok se čekalo na vodu zvona od stoke su zvonila, volovi rikali, pjevalo se, dovikivalo, a ponekad se događala i tuča. U jugozapadnom dijelu Vrutka nalazio se Brijeg visine do pet metara, od nanosa Trebišnjice, koji su ljudi koristili kao građevinski materijal (Vukorep 1994, 44). Na Brijegu su bila guvna za vršidbu prosa i poljari su na njemu imali hladnicu. Kažu da je i Hadži-beg imao tu hladnicu. Nakon vrutačkih ponora vodu bi uzimala jama Golubinka pod Malim vratima. Opasniji od svih većih ponora bili su oni nestalni, koji bi se svake godine pojavljivali na drugom mjestu (Vukorep 1994, 45). Vrutak još obilježava Oltarište pod stijenom. Ono je bilo skoro zatrpano kad se radila rijeka. Ispred Malog jaza na Guvninama je po predaji zakopan Napoleonov vojnik. |
U jezeru ima šarana a svake se godine poribljavalo šaranima i amurima. Od ostalih vrsta riba, najzastupljeniji je peškelj, patuljasti somić, cinkva, tolstolobik.
ZANIMLJIVOSTI Područje na kojemu se danas nalazi jezero je zapravo velika ponorna zona, koja se vjerojatno razvila u uvjetima tektonskoga rova. Izvođači radova na gradnji ove akumulacije pričaju kako su ovdje pronašli mnoštvo volovskih koža, koje su prekrivale aktivne zone ponora (narodski: jame proždrikože) radi sprječavanja erozije zemlje u dubinu. IZVOR: MONOGRAFIJA Neum 30 godina općine |
Praktično
IZVORI I LITERATURA
-
