|
|
SREDIŠNJI POJAS > KRŠKE VISORAVNI (PLANOTE) SLOVENIJE I HRVATSKE > KRŠKE VISORAVNI NOTRANJSKE I DOLENJSKE > Velika gora
Država: Slovenija
Najviši vrh: Turn, 1254 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.6879, 14.7082
Država: Slovenija
Najviši vrh: Turn, 1254 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.6879, 14.7082
O planini
|
|
UvodVelika gora je srednje visoka planina, vijenac vrhova na području općina Ribnica, Sodražica i Loški Potok. Uglavnom je građena od vapnenca u južnoj polovici (najviši vrhovi dosežu između 1200 i 1300 m nadmorske visine), a u sjevernoj polovici uglavnom od dolomita (najviši vrhovi dosežu između 900 i 1100 m nadmorske visine). Tu su potoci, s glavnim tokom Bistrice, u prošlosti snažno transformirali doline u uske klance (slov. vintgarje) sa slapovima i ispunjavali nizvodne doline velikim količinama šljunka (Kadice, Ribniška dolina).
Na prijelazu u južni, vapnenački svijet, padine postaju sve strmije i više, a također ovdje pada najveća količina oborina na širem području. Zbog poniranja vode u krški teren, voda teče podzemno do snažnih izvora u samom podnožju planine (vrela, odn. izvori rijeka Ribnice i Rakitnice) i u rijeku Kolpu. (slovenski naziv za snažno krško vrelo koje izvore ispod strme padine obrh). Na planinskm grebenima dominira planinska klima koju karakteriziraju vrlo niske temperature i obilna kiša i snijeg. Na Velikoj gori ima i mnogo mrazišta i ledenih špilja - hladnjak odn hladilnik (slo.) pod Ostrim vrhom, Ledena špilja odn. Ledena jama (slo.) u Smrekovom žlebu itd. - u kojima se čak i ljeti održava temperatura oko ledišta. mrȁzīšte sr ograničeno manje ljevkasto područje u kojem, zbog slijevanja okolnog hladnog zraka, dolazi do pojave mraza i vrlo niskih temperatura zraka Veliku goru također krase 2 strme stjenovite litice; Okameneli svatje - Bele stene (hrv. Okamenjeni svatovi - Bijele stijene) okrenuti prema istoku i sjeveru (Ribniška dolina, Ljubljanska kotlina, Krim, Dolenjska, Suha krajina, Kočevski rog, Kamniško-Savinjske Alpe, Julijske Alpe, Posavska brda) nalaze se na oko 1000 m nadmorske visine i sastoje se od nekoliko pojedinačnih vertikalnih stijena. Druga, Velika bela stena (hrv. Velika bijela stijena) okrenuta je prema jugu i zapadu (pogled na: Glažutarsku dolinu, Gotenišku goru, Gorski kotar, Snežnik, Javornike, Nanos, Trnovski gozd, Bloke, Idrijsko hribovje). Sastoji se od jedne stijene s više stupnjeva na vrhu, između su su otporniji dolomitni stupovi. Kroz Veliku goru vodi nekoliko šumskih cesta, među kojima Rudeževa cesta (Rakitnica, ruševine radiokluba Ribnica, Brezno pri Jelenovem žlebu, Jelenov žleb, Glažuta), a ujedno i glavna cesta do travnatog predjela s pet odvojaka (povezuju većinu područja, drugi odsjek vodi do Okamenjenih svatova, treći u Smrekovom žlebu itd.). Turn je najviši vrh Velike gore sa 1254 m n.v. Vrh se vrlo strmo uzdiže iznad okolice, pa pogled seže prema zapadu i sjeveru (s te točke se vidi kako se preklapaju Triglav i Blegoš). IZVOR Velika gora. Wikipedia (slo) ENGLISH SUMMARY: Velika gora
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Velika gora, prostorni pogled iz smjera sjevera
Izvor: Google Earth, 2022.
Izvor: Google Earth, 2022.
Velika gora na horizontu (fotografija iz Ribnica)
|
Po planini i po kraju
VELIKA GORA - VRŠNO PODRUČJE
Jelenov Žleb
|
Jelenov Žleb je naselje u šumi na Velikoj gori u Općini Ribnica i nema stalnih stanovnika (stanje 2020. godine). U naselju postoji smještaj samo za sezonske šumske radnike.
Na Jelenovom Žlebu se 26.3.1943. odigrala bitka, poznata pod nazivom Bitka na Jelenovom Žlebu, jedna od najpoznatijih bitaka slovenskih partizana. Toga dana su Gubčeva i Cankarova brigada uništile bojnu talijanske divizije Macerata. Bojna, koja je brojala 480 vojnika i časnika, imala je 106 mrtvih i 102 ranjena. Partizani su zaplijenili polovicu naoružanja talijanskog bataljuna, s vlastitim žtrtvama 5 mrtvih i 20 ranjenih. IZVOR Jelenov Žleb. Wikipedija (sl) 
Jelenov Žleb
Autor: Žiga; Wikipedija Bitka na Jelenovom Žlebu
Bitka na Jelenovom Žlebu bila je bitka u Drugom svjetskom ratu koja se odigrala između bojne talijanske divizije Macerata i dvije brigade partizanske vojske 26.3.1943. kod Jelenova Žleba na Velikoj gori. Događaji prije bitke Prije same bitke dogodilo se nekoliko važnih događaja na širem području Notranjske i Kočevja, koji su značajno utjecali na tijek i ishod bitke. Napad Narodnooslobodilačke vojske na Dolenju vas sredinom ožujka/marta 1943. Glavnina slovenske narodnooslobodilačke vojske krenula je iz Kočevja prema Notranjskoj. 22.3. prva je unaprijed krenula Šercerova brigada, dok su ostale postrojbe tek sljedeće noći prešle Ribnišku dolinu i rasporedile se na obronku Velike gore. Namjeravali su napasti neprijateljsku ispostavu u Dolenjoj vasi i potom natjerati talijanske postrojbe da prihvate borbu pod Velikom gorom. U pogodnom trenutku povukli bi se preko toga planinskog terena u Loški potok. U noći 24.3. Cankarova udarna brigada udarna brigada napala je talijanske postrojbe i seoske straže u selu, ali je odbijena od neprijateljskih tenkova. Talijanski odgovor U međuvremenu, zapovjedništvo talijanske jurišne skupine XXI. Aprile, sa zapovjedništvom u Ribnici, koncentriralo je protunapadne postrojbe. Talijani su planirali frontalni napad na partizanske položaje na Velikoj Gori s tri bojne (3., 71. fašistička bojna i 1. bojna 51. pukovnije), dok će dvije bojne na Lenčeku i Jelenovom dolu zatvarati povlačenje partizanima. Ujutro 25.3. talijanske postrojbe uz potporu topništva (baterija topova 75 mm), oklopnih postrojbi i zrakoplovstva napale su partizanske postrojbe koje su se ukopale na liniji Kot-Dane-Podgora-Zadolje-Rakitnica. Talijanski napad nije uspio zbog pogrešne procjene moći partizana od strane talijanskog zapovjedništva u Ribnici (omjer snaga 2:1 u korist partizana). U međuvremenu se bojna talijanske granične straže probila prijevoj Lenček (kota 923) i zatvorila put za povlačenje preko Travne gore. Južni dio uklještenja predstavljala je bojna talijanske divizije Macerata koja je napredovala od Grčarica prema Jelenovom Žlebu. No, na putu su morali prenoćiti kraj Malih bijelih stijena. Talijansko zapovjedništvo zatražilo je pojačanje nakon neuspjelog napada 25.3., jer bi inače cijeli plan bio ugrožen. Pojačanja su počela stizati na ribniško-kočevsko područje dolaziti pred kraj istog dana. Talijani su pojačani 3. bataljunom 24. pukovnije divizije Isonzo, specijalnom bojnom fašističke divizije Cacciatori delle Alpi i baterijom topova kalibra 152 mm. Tako su se talijanske snage na ovom području na kraju sastojale od sedam pješačkih bojni s 3308 vojnika i časnika, dvije topničke baterije, oklopni vlak, vod oklopnih vozila i vod tenkova (bacača plamena). Povlačenje partizanskih postrojbi Partizansko vodstvo ubrzo je počelo sumnjati da se sprema veliki napad. Tako je izdana zapovijed brigadama da napuste utvrđene položaje na obroncima Velike gore. U noći s 25. na 26.3. brigade su zajedno s ranjenicima u dvije kolone krenule na zapad. Sjeverna kolona, u kojoj su bile Tomšičeva i Šercerova brigada nesmetano je stigla do Jelenovog Žleba, dok je južnu kolonu (Cankarova i Gubecova brigada i stožer Notranjske i Dolenjske operativne zone) kod Male bele stene iznenadila bojna Macerata, koja se pomakla na nove položaje bliže Ribnici. Bitka Partizansko poveljstvo je hitro izkoristilo ugoden položaj, v katerem so se znašle partizanske enote. 1. in 2. bataljon Cankarjeve ter 2. bataljon Gubčeve brigade so Italijane stisnili v podkev in v hitri akciji zavzeli koto 1080, greben Male bele stene, s katero so partizani pridobili višji položaj. S kote je bil italijanski bataljon in njegovi premiki jasno viden, kar je pomenilo veliko taktično prednost partizanskih enot. 360 partizana sa 6 teških i 18 lakih strojnica i lakim minobacačem napalo je preko 480 talijanskih vojnika, koji su u svom naoružanju imali 12 teških i 24 laka mitraljeza i dva srednja minobacača. Nakon sat i pol partizani su zauzeli neke talijanske položaje i natjerali protivnika na povlačenje. Talijansko povlačenje odvijalo se potpuno neorganizirano i ponegdje se čak pretvorilo u bijeg. Oko 11 sati bitka je bila završena, jer dvije brigade nisu krenule u potjeru za neprijateljem koji se povlačio. Talijanske su se trupe bez reda povukle kroz šumu do Glažute i počele se okupljati tek u Grčaricama. Talijanski bataljun Macerata pretrpio je teške gubitke u bitci. Palo je 106 vojnika, a 102 su ranjena. Partizanske jedinice su pretrpjele 5 palih i 20 ranjenih boraca. U borbi je zaplijenjeno 7 teških i 12 lakih mitraljeza, 1 teški minobacač i 190 pušaka. Rasplet U međuvremenu su 26.3. ojačane talijanske postrojbe ponovno usmjerile napad na obronke Velike gore, koje su prethodnog dana bezuspješno napale. Partizani su u međuvremenu već napustili svoje položaje, što je navelo Talijane da nastave svoj pohod prema zapadu. Tek sutradan stigli su na poprište bitke na Jelenovom Žlebu, a 28.3. su se vratili u svoju bazu. Nakon bitke, brigade NOV su se izmjestile prema Loškom potoku i rasporedile se u Dragi i Podpreski. Zapovjedništvo stožera brigade, te stožera Dolenjske i Notranjske operativne zone raspravljalo je o iskustvima i uspjesima u borbi, dok su borci imali nekoliko dana predaha. Godine 1958. nad ponorom u Jelenovom Žlebu postavljen je spomenik kipara Stojana Batiča. Zbog krađe je kasnije zamijenjen spomen pločom koja je, kao i mnogi partizanski spomenici, bila predmet vandalizma u 21. stoljeću. IZVOR Bitka v Jelenovem Žlebu. Wikipedija (sl) LITERATURA Ambrožič, Lado: Jelenov žleb. Ljubljana, 1983. COBISS 557598. |
Mala Bela stena
KOORDINATE 45.69256, 14.68144 Mala Bela stena je vertikalna stijena (slo. prepadna stena) u Velikoj gori, u zapadnom dijelu općine Ribnica u Dolenjskoj regiji. Povijesno gledano, bio je važan lokalitet tijekom bitke kod Jelenovog Žleba, no danas je poznata uglavnom kao prirodno penjalište. Leži na nadmorskoj visini između 1030 i 1050 metara i visoka je oko 40 metara. Obilježja penjališta i smjerova Zid stijene je okrenut prema zapadu. Zbog velike nadmorske visine, pogodni mjeseci za penjanje su od svibnja/maja do rujna/septembra. Na njoj se nalazi 71 smjer, podijeljenih u 6 sektora. Visoki su do 30 metara i imaju težinu od 3 do 8a+. Prevladavaju ekspanzijski spitovi (slo. ekspanzijski svedrovci), a novije trase imaju lijepljene spitove (slo. lepljenci). Stijena je od vapnenca, ali je s rijektkim stepenicama i hvatima, pa malo opreza u odabiru težine smjera nije suvišno. U penjalištu se mogu naći sve vrste penjanja osim izraženih prevjesa. Penjački vodič sa skicama i procjenama smjerova te opisom pristupa nalazi se na web stranici Penjačkog kluba Ribnica. IZVOR Mala Bela stena. Wikipedija (si) PROČITAJ VIŠE Mala Bela stena, na Plezalni klub Ribnica. 
Mala Bela stena - Jedna od stijena
Izvor: www.plezalniklubribnica.com, preko Wikipedije 
Raspored ocjena penjačkih ruta
https://www.openstreetmap.org/?mlat=45.6942&mlon=14.7179#map=16/45.6942/14.7179 Tri "Bele stene"
U Velikoj gori, u blizini Male Bele stene, 3 km jugoistočno, nalazi se i Velika Bela stena, također okrenuta prema zapadu, te također jo jedna "Bijela stijena", poznata pod imenima, Bela stena, Bele stene (Bijele stijene), Okameneli svatje (Okamenjena svadba). Ribniški svatje (Ribniki svatovi). Potonja je jedina okrenuta prema istoku i vidljiva je iz doline Ribnice. Popularno je planinarsko odredište i stoga najpoznatija među lokalnim stanovništvom. VELIKA BELA STENA KOORDINATE 45.6811, 14.7050 BELA STENA KOORDINATE 45.6942, 14.7179 
Naslovna fotografija
Pogled na Veliku goru s padina ribniške Male gore |
TRAVNA GORA
|
Travna gora je visoka krška visoravan, smještena zapadno od Ribniškog polja i predstavlja najviši dio općine Sodražica. Ujedno predstavlja i sjeverni dio Velike gore. Veći, zaravnjeni dio Travne gore nalazi se na nadmorskoj visini između 850 i 950 m, iznad kojeg se uzdižu pojedini stjenoviti vrhovi: Veliki Marinovec (1029 m), Kalični vrh (1117 m), Kamni vrh (1017 m), Krajčev vrh (1049 m). Travnjaci su uglavnom obrasli bukovim i jelovim šumama, bogati divljačju (jelen, jelen, divlja svinja i medvjed). Razvijen je lovni turizam. Na području Travne gore nema izvora vode jer voda ponire u krško tlo; prevladavajuća stijena je trijaski dolomit. Naziv visoravni potječe od košanica (slo. košenice), livada i pašnjaka koje su uredili okolni poljoprivrednici i danas predstavljaju vidljivi dio krajolika. Uzgajaju i neke zaštićene biljne vrste, npr. vazdazeleni likovac (slo. lovorolistni volčin; lat. Daphne laureola), lukovičasti ljiljan (slo. brstična lilija; lat. Lilium bulbiferum) i ljiljan zlatan (slo. zlati klobuk; lat. Lilium martagon).
Središnje naselje na području Travne gore je Travna Gora koja nema stalnih stanovnika i obuhvaća 30-ak kuća za odmor. Nalazi se nedaleko od poznate hodočasničke crkve Nova Štifta. Kroz Travnu goru prolazi cesta Sodražica - Hrib - Loški Potok - Čabar, koja predstavlja važniju regionalnu vezu s Hrvatskom. Na raskrižju pješačkih staza nalazi se Planinski dom na Travnoj gori (Planinski dom na Travni gori; 890 m nadmorske visine), pored kojeg se nalazi skijalište. Dana 13.7.1941. na mjestu gdje se danas nalazi planinarski dom osnovana je Ribnička partizanska četa koja je djelovala između Male i Velike gore od Velikog Lašča do Kočevja i izvela više diverzantskih akcija protiv okupatora. Tijekom NOB-a na Travnoj gori i oko nje bilo je nekoliko borbi o čemu danas svjedoče brojna spomen obilježja. U obližnjem Jelenovom žlebu 26.3.1943. odigrala se jedna od najpoznatijih bitaka slovenskih partizana. Toga dana su Gubčeva i Cankarova brigada uništile bojnu talijanske divizije Macerata. Bojna, koja je brojala 480 vojnika i časnika, imala je 106 mrtvih i 102 ranjena. Partizani su zaplijenili polovicu naoružanja talijanskog bataljuna, ostavivši 5 mrtvih i 20 ranjenih. IZVOR Travna gora. Wikipedija (si) 
Nova Štifta u podnožju Travne gore
Avtor: Sl-Ziga – Lastno delo; licenca: CC BY-SA 3.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=15920193 |
Zlati klobuk, hrv. ljiljan zlatan (lat. Lilium martagon)
|
