|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SZ HRVATSKE > ŽUMBERAČKO GORJE / GORJANCI > Žumberačka gora
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gora / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.759778, 15.318250
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gora / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.759778, 15.318250
O planini ...
|
|
UvodŽumberačka gora, Žumberačko gorje, odn. Samoborsko i Žumberačko gorje, ili Gorjanci na slovenskom jeziku, je niža planinsko-brdska grupa koja se smjestila na rubnom dijelu Dinarskog gorja, na području dodira s predalpskim i panonskim prostorom, dijelom u jugozapadnoj Sloveniji, i većim dijelom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dugačko je oko 50, a široko oko 20 km. Protire se između rijeka Krke na sjeverozapadu, Save na sjeveru, Kupe na jugu, te gradova i naselja Samobora, Jastrebarskog, Brežica, Kostanjevice, Novog Mesta, Metlike, Ozlja i Krašića. U slovenskoj Dolenjskoj, prema zapadu nastavlja se masiv Kočevskog Roga od kojega ga dijeli Črmošnjička dolina. U Hrvatskoj se ono većim dijelom nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Dio gore, koji teritorijalno pripada Zagrebačkoj županiji, područje je podijeljeno između grada Samobora, grada Jastrebarskog i grada Ozlja te općina Žumberak i Krašić.
Iako se radi o dinarskom pobrđu, Žumberačko gorje proteže se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, poput nekih nizinskih-otočnih planina jugozapadnog dijela Panonske nizine (pr. Medvednica iznad Zagreba). Dakle, ono se proteže okomito na klasični dinarski smjer (SZ-JI), za razliku od susjednog (prema zapadu) brdsko-planinskog masiva Kočevskog Roga u Sloveniji. Razlog takvom smjeru Žumberačkog gorja je tektonika, jer se ono nalazi u prijelaznoj zoni, na dodiru odn. sudaru dviju velikih sustava: dinarskog i alpskog. Vukomeričke gorice, koje se nalaze jugoistočno od Žumberačkog gorja, poširok su i nizak ogranak žumberačke orografske cjeline. Osobitost ovoga gorja je spoj predalpskog, dinarskog, krškog i panonskog svijeta. Smjer joj je uglavnom alpski (točnije, predalpski), tektonika dinarska, karakter krški, a biljni pokrov i prema prema panonskoj ravnici pomaknuti položaj podsjeća na druge osamljene gore, poput Medvednice. Najviši vrh je Sveta gera (1178 m), odn. na slovenskom Trdinov vrh. Iako njegovi vrhovi nisu visoki, područje ima planinski karakter, šumovita područja, blage pitome livade i male kanjone okružene strmim brdskim grebenima. Po najvišem grebenu, kojime ide i razvodnica porječja rijeka Krke i Kupe, prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Žumberačko gorje obično se dijeli na Žumberačku goru (slov. Gorjanci; Sveta Gera/Trdino vrh, 1178 m) i na Samoborsko gorje (Japetić, 879 m). Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom te vodom, zanimljive su značajke te planine. Nekada su se koristila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak poznat; osobito su se vadili bakar i, u manjim količinama uz bakar, zlato te željezo. Žumberak je nastanjen autohtonim slovenskim (u Gorjancima) i hrvatskim stanovništvom, kao i potomcima uskoka, doseljenika s juga koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da štite Austriju, Kranjsku i Hrvatsku od Turaka. Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike, posebno zbog bizine velikih gradova Zagreba, Novog Mesta i Karovca. U Hrvatskoj je veći dio gore zaštićen kao Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. ENGLISH SUMMARY: Žumberačka gora (Žumberak mountain)- ImeSlovenski naziv za Žumberačku goru je Gorjanci, a stari nazivi na njemačkom su Sichelgebirge ili Uskokengebirge, odn. Uskočka gora na hrvatskom. Osim za morfološku cjelinu Žumberak je istovremeno i naziv za hrvatsku mikroregiju, koja obuhvaća hrvatski dio gore, bez Samoborskoga gorja.
Pretpostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras je u svojoj glasovitoj Topografiji upotrebljavao za goru naziv Sichelburg Gebrige (Sichel, njem. znači srp, a berg/gebirge znači brdo/gorje), vjerojatno prema srpastom izgledu gorja. To je također bilo i ime starog grada koji je nekada stajao na vrhu brežuljka istočno od današnjeg zaselka Stari Grad (Kekić Draga). U popisu župa Akvilejske patrijarhije iz 1296. navedena je žumberačka župa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio današnji hrvatski naziv Žumberak, (Poljak, 2001.). 
Naslovna fotografija
Livade podno vrha Ječmeništa |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Žumberačke gore
Oglašavajte ovdje:
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Dinarsko gorje i prijelazno gorje prema Alpama i panonskom području povezuje u srednjem porječju Kupe srednje-visoka Žumberačka gora, koju neki s obzirom na njezinu osobitu planinsku složenost nazivaju Žumberačko gorje. Slovenci taj planinski skup na državnoj razmeđi Hrvatske i Slovenije nazivaju Gorjanci.
Ova niska planina, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru od Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, a na sjeveroistoku ga kanjon Gabrovice, u blizini Bregane, dijeli od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u belokrajinski plato.
Ova niska planina, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru od Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, a na sjeveroistoku ga kanjon Gabrovice, u blizini Bregane, dijeli od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u belokrajinski plato.
Po planini i po kraju ...
GORJANCI - ISTOČNI DIO
CIRNIK
Prostorni pogled na Veliki Cirnik (desno), Mali Cirnik (ispred, lijevo) i Šentvišku goru (pozadi, lijevo)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Prostorni pogled iz smjera sjeverozapada na Veliki Cirnik (u pozadini), Mali Cirnik (u pozadini, desno) i Šentvišku goru (u prednjem planu)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Veliki (Goli) Cirnik
|
Goli Cirnik (621 m), zvan i Veliki Cirnik, leži u istočnom dijelu Gorjanaca, smješten između ušća Krke u Savu na sjeveru i slovensko-hrvatske granice na jugu, duž koje velikim dijelom prolazi rječica Bregana. Veliki Cirnik je također najviša točka Brežičkog planinarskog puta (slo. Brežiška planinska pot) koji se može prijeći za 4-5 sati umjerenog hoda. Krajolik je pogodan za šetnju, bez strmih uspona i spustova.
Iako nosi i naziv "goli" s vrha nema vidika jer je njegov zaravnjen vrh obrastao listopadnom bukovom šumom. Pogledi s pružaju s pojedinih padina Cirnika, i to na Kršku kotlinu s Krškim i nuklearnom elektranom te Bizeljskim brdima u pozadini. Na vrhu je od 2000. godine postavljen mali bivak, ispred kojeg su klupe za izletnike. Naziv skloništa je zavetišče Vesela Micka, odn. "Pri veseli Mici". Prilazi vrhu:
|
Bivak na Golem Cirniku - Zavetišče Vesela Micka
Datum objave: 1.5.2015. Autor: Jure Senegačnik Opis: Bivak, ki stoji na hribu, imenovanem Goli Cirnik ali Veliki Cirnik se imenuje tudi Zavetišče vesela Micka. Postavilo ga je PD Brežice |
|
Brežiška planinska pot (Brežički planinarski put)
Brežiška planinska pot je kružna planinarska staza, na obroncima Gorjanaca, južno od Brežica. Najvećim dijelom prolazi obroncima brda Cirnik. Polazna točka Brežičke planinske staze je kod gostionice "Les" (KOORDINATE 45.89005,15.60398) u Čatežu na nadmorskoj visini od 185 m. U gostionici možete dobiti dnevnik planinarske staze i kontrolni žig. Putokaz na stupu ispred gostionice nas asfaltnom stazom usmjerava do stubišta, koje nas vodi do označenih markacija u smjeru Sv. Vida. Nakon 50 metara skrenite desno (ravno ide dulji put do Sv. Vida pokraj Cerine) prema zapadu, prijeđite preko travnate površine i dolazite do staze koja u smjeru juga vodi u šumu i dalje prema Šentviškoj gori. Nakon 25 minuta dolazimo do račvanja na Šentviškoj gori. Ovdje se može popeti na prekrasan vidikovac kod crkve Sv. Vida na nadmorskoj visini od 386 m. Uživamo u pogledu na grad Brežice, bližu i dalju okolicu, Krško polje, obronke Bohora i Orlice, vrhove Hrvatskog zagorja. Nakon pogleda i odmora vraćamo se na račvanje i nastavljamo pješačenje gotovo ravnom šumskom stazom do prvih vinograda na Šentviškoj gori, a odatle makadamom do prvog oštrog zavoja gdje prelazimo šumski put. Nakon oko 200 m gotovo ravne staze dolazimo do ruba šume, zatim se spuštamo, prelazimo asfaltnu cestu Žejno - Straža, spuštamo se kroz šumu do asfaltne ceste Čatež - Žejno - Sobenja vas - Globočice. Nakon njega nastavljamo pješačenje do Sobenje vasi. Pruža nam se pogled na polja između Sobenje vasi, Globočica, Mrzlave vasi i Žejna te obližnje vinograde na Straži i nešto dalje na Vitovec, Malenški vrh i Stankovo. Put od Šentviške gore do Sobenje vasi može se prijeći za 45 minuta. Usred sela markacija i strelica na betonskoj litici nas usmjeravaju na jugoistok kroz selo do putokaza za Veliki Cirnik koji kaže da do vrha imamo još dobrih sat vremena hoda. Šumska cesta je dobro markirana i vodi nas sve do raskrižja Veliki Cirnik - Mali Cirnik. Na ovom mjestu dolazimo iz šume na livadski plato s kojeg se pruža pogled na Planinu i hrvatske planine. Ovamo se vraćamo na povratku s Velikog Cirnika. Nastavljamo šumskom stazom prema vrhu. Prilično strm dio staze prelazi u blaži uspon pored lovačke kuće do račvanja Veliki Cirnik - Stojdraga. Široka staza vodi do cilja. Na vrhu Velikog Cirnika (630 m n.v.) u listopadnoj šumi nalaze se klupe sa stolovima uz sklonište Zavetišče Vesela MIcka ("Pri veseli Mici"). Na vrhu se nalazi upisna knjiga i kontrolni žig. IZVOR Brežiška planinska pot. Planinarsko društvo Brežice |
Karta Brežičkog planinarskog puta
Izvor: PD "Brežice" POVEZNICA
Dnevnik brežiške planinske poti |
Praktično ...
IZVORI I LITERATURA
BUZJAK, Nenad: Geomorfološke i speleološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa. 2006. (PDF na zahtjev)
CVETAN, Dragica: Seoska arhitektura jugoistočnog Žumberka. Katalog izložbe. Autor izložbe, postava i kataloga: Dragica Cvetan. Zavičajni muzej Jastrebarsko. Jastrebarsko, 1988.
CVETAN, Dragica: Seoska arhitektura jugoistočnog Žumberka. Katalog izložbe. Autor izložbe, postava i kataloga: Dragica Cvetan. Zavičajni muzej Jastrebarsko. Jastrebarsko, 1988.
- Opis; Tematsku izložbu Seoska arhitektura jugoistočnog Žumberaka, koju je pripremio Zavičajni muzej Jastrebarsko (autor izložbe je etnolog Dragica Cvetan), u dvorcu Pribić otvorila je 25. studenog 1987. godine mr. Aleksandra Muraj, koja se bavi proučavanjem načina života i kulture Žumberčana, posebice tradicijske arhitekture i stanovanja. Za potrebe Zavičajnog muzeja prikupljena je po selima jugoistočnog Žumberka bogata etnološka građa: 200 crno-bijelih fotografija i pedesetak dijapozitiva naselja, okućnica, kuća i njihova unutrašnjeg uređenja koje ilustriraju stanje zatečeno u proljeće 1985. godine. Ova građa uspoređena je s građom iz starije literature da bi se lakše pokazale nastale promjene. Istraživanjem su bila obuhvaćena sela: Tihočaj, Višoševići, Grabarak, Golubići, Pavkovići, Brezovac, Povlanci, Jelenići, Delivuki, Šmiraki i Tisovac. Sva su naselja podignuta na nadmorskoj visini do 700 metara. Bez obzira što su, nakon dugotrajne izoliranosti ovog kraja, izgrađene dobre ceste, naselja jugoistočnog Žumberaka su i danas ostala van svih životnih tokova i komunikacija. To je razlog što je do danas uvelike sačuvana tipična tradicijska arhitektura iz ranijih vremena kao i tradicijski način življenja u njoj. Sela ovog dijela Žumberka karakterizira zbijenost kuća što se objašnjava oštrijom gorskom klimom, a kako je to bilo granično područje u obrani protiv Turaka, očito je da su se Žumberčani osjećali sigurnije okupljeni na jednom mjestu. Današnja slika naseljenosti tog dijela Žumberka rezultat je naseljavanja iz prve polovice 16. stoleća. Izložba prikazuje fotografije tipičnih primjeraka seoske arhitekture 20. stoljeća u Žumberku kao i način Žumberčana čiji se identitet održava u njihovom životnom prostoru. Razmotrene su (na izložbi i u katalogu) vanjske karakteristike kuća i gospodarskih zgrada, unutarnja dispozicija prostora te tipične karakteristike unutarnjeg uređenja (predmeti iz kućnog enterijera), od samog početka 20. stoljeća pa sve do današnjih dana, pri čemu su korištena kazivanja mještana ovih sela, etnološka literatura i etnološka građa iz rukopisnih izvora, te, k tome, građa iz muzejske dokumentacije Etnografskog muzeja u Zagrebu i dokumentacija Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Izdan je ilustrirani katalog na tridesetak stranica i rezimeom na engleskom jeziku. Među etnološkim radovima na znanstvenom skupu Hrvatske i slovenske etnološke paralele, koji je održan početkom studenog 1987. godine u Dolenjskim Toplicama, prezentirana je i ova tema o seoskoj arhitekturi Žumberka. Isti skup popraćen je izložbom - izborom fotografija evidentiranih stambenih i gospodarskih objekata seoskog graditeljstva jugoistočnog Žumberka koje je snimio Mladen Tomljenović za potrebe jastrebarskog Muzeja. Proučavanjem materijalne kulture Žumberka dan je doprinos sagledavanju cjelokupne kulturološke slike starinskog načina života u ovom kraju. To je ujedno pokušaj da se širu društvenu zajednicu potakne na očuvanje ovakve spomeničke arhitekture, na način da se pokuša zadržati ono malo ljudi koji su ostali u žumberačkim selima. Postoje i druge mogućnosti iskorištavanja ovog parka prirode, npr. razvijanje etno-turizma koji bi upravo u ovom gorskom kraju mogao biti primjenjiv. Tokom istraživanja otkupljivani su i različiti predmeti iz enterijera seoske kuće. Značajan broj sličnih predmeta poklonio je Milan Burek iz Zagreba, vikendaš iz Sopota.
- Sažetak; Područje Žumberka je posljednjih godina izloženo izrazito negativnim demografskim trendovima (starenje stanovništva i raseljavanje) usprkos prirodnim ljepotama i turističkom potencijalu kraja. Seoski vrtovi, kao dio kulturne tradicije i baštine, nestaju zajedno sa selima. Na taj se način gube biološka i krajobrazna raznolikost, a zajednica osiromašuje. Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje i udruge građana pokušavaju očuvati dio bogate tradicije, a prilikom potencijalne obnove sela za turističke namjene, potrebno je voditi računa i o tradicionalnom izgledu okudnica. Ciljevi ovog rada bili su utvrđivanje biljnih svojti koje su se tradicionalno uzgajale na okudnicama, koja je bila njihova namjena te zapisati njihove lokalne nazive. Inventarizirale su se hortikulturne svojte na okudnicama, napravile taksonomske analize te namjena uzgoja, dat je prijedlog mjera obnove tradicijskih vrtova kao mjesta očuvanja starih svojta. Iz provedenog istraživanja zabilježene su ukupno 44 biljne vrste, iz 34 porodice. Najzastupljenije biljne vrste koje su pronađene u vrtovima su: Rosa sp., Syringa vulgaris, Vitis vinifera, Iris germanica, Juglans major i Hylotelephium spectabile. Na svim okudnicama najzastupljenija je porodica Asteraceae.
