|
|
kostanSJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > ŽUMBERAČKO GORJE / GORJANCI > Žumberačka gora /Gorjanci
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
|
|
UvodŽumberačka gora, Žumberačko gorje, odn. Samoborsko i Žumberačko gorje, ili Gorjanci na slovenskom jeziku, je niža planinsko-brdska grupa koja se smjestila na rubnom dijelu Dinarskog gorja, na području dodira s predalpskim i panonskim prostorom, dijelom u jugozapadnoj Sloveniji, i većim dijelom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dugačko je oko 50, a široko oko 20 km. Protire se između rijeka Krke na sjeverozapadu, Save na sjeveru, Kupe na jugu, te gradova i naselja Samobora, Jastrebarskog, Brežica, Kostanjevice, Novog Mesta, Metlike, Ozlja i Krašića. U slovenskoj Dolenjskoj, prema zapadu nastavlja se masiv Kočevskog Roga od kojega ga dijeli Črmošnjička dolina. U Hrvatskoj se ono većim dijelom nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Dio gore, koji teritorijalno pripada Zagrebačkoj županiji, područje je podijeljeno između grada Samobora, grada Jastrebarskog i grada Ozlja te općina Žumberak i Krašić.
Iako se radi o dinarskom pobrđu, Žumberačko gorje proteže se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, poput nekih nizinskih-otočnih planina jugozapadnog dijela Panonske nizine (pr. Medvednica iznad Zagreba). Dakle, ono se proteže okomito na klasični dinarski smjer (SZ-JI), za razliku od susjednog (prema zapadu) brdsko-planinskog masiva Kočevskog Roga u Sloveniji. Razlog takvom smjeru Žumberačkog gorja je tektonika, jer se ono nalazi u prijelaznoj zoni, na dodiru odn. sudaru dviju velikih sustava: dinarskog i alpskog. Vukomeričke gorice, koje se nalaze jugoistočno od Žumberačkog gorja, poširok su i nizak ogranak žumberačke orografske cjeline. Osobitost ovoga gorja je spoj predalpskog, dinarskog, krškog i panonskog svijeta. Smjer joj je uglavnom alpski (točnije, predalpski), tektonika dinarska, karakter krški, a biljni pokrov i prema prema panonskoj ravnici pomaknuti položaj podsjeća na druge osamljene gore, poput Medvednice. Najviši vrh je Sveta gera (1178 m), odn. na slovenskom Trdinov vrh. Iako njegovi vrhovi nisu visoki, područje ima planinski karakter, šumovita područja, blage pitome livade i male kanjone okružene strmim brdskim grebenima. Po najvišem grebenu, kojime ide i razvodnica porječja rijeka Krke i Kupe, prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Žumberačko gorje obično se dijeli na Žumberačku goru (slov. Gorjanci; Sveta Gera/Trdino vrh, 1178 m) i na Samoborsko gorje (Japetić, 879 m). Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom te vodom, zanimljive su značajke te planine. Nekada su se koristila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak poznat; osobito su se vadili bakar i, u manjim količinama uz bakar, zlato te željezo. Žumberak je nastanjen autohtonim slovenskim (u Gorjancima) i hrvatskim stanovništvom, kao i potomcima uskoka, doseljenika s juga koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da štite Austriju, Kranjsku i Hrvatsku od Turaka. Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike, posebno zbog bizine velikih gradova Zagreba, Novog Mesta i Karovca. U Hrvatskoj je veći dio gore zaštićen kao Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. ENGLISH SUMMARY: Žumberačka gora (Žumberak mountain) / Gorjanci
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Gorjanci
Pogled na Gorjance - slovensku stranu Žumberačkog gorja, s grebena brda Ljuben u Dolenjskoj u Sloveniji. Na grebenu Gorjanaca uočava se bijeli telekomunikacijski toranj na Trdinovom vrhu / Svetoj Geri. |
Ime
|
Slovenski naziv za Žumberačku goru je Gorjanci, a stari nazivi na njemačkom su Sichelgebirge ili Uskokengebirge, odn. Uskočka gora na hrvatskom. Osim za morfološku cjelinu Žumberak je istovremeno i naziv za hrvatsku mikroregiju, koja obuhvaća hrvatski dio gore, bez Samoborskoga gorja.
Pretpostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras je u svojoj glasovitoj Topografiji upotrebljavao za goru naziv Sichelburg Gebrige (Sichel, njem. znači srp, a berg/gebirge znači brdo/gorje), vjerojatno prema srpastom izgledu gorja. To je također bilo i ime starog grada koji je nekada stajao na vrhu brežuljka istočno od današnjeg zaselka Stari Grad (Kekić Draga). U popisu župa Akvilejske patrijarhije iz 1296. navedena je žumberačka župa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio današnji hrvatski naziv Žumberak, (Poljak, 2001.). Također je zanimljivo kako Vjekoslav Klaić u 19. stoljeću sve najviše vrhove Žumberačkog gorja naziva Gorjancima, koji se - kako on navodi - iz Kranjske šire po Žumberku, dakle po hrvatskoj mikroregiji toga naziva. Klaić Vjekoslav Klaić, hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilišta, književnik i muzikolog, u svojoj knjizi iz 1880. godine zapisao je slijedeće o Žumberačkoj gori i Gorjancima: Gore medju Savom i Kupom nisu tako prostrane, kano što netom opisane. One zapremaju daleko manje prostora, te počimaju na medji kranjskoj visokimi Gorjanci, koji se šire po Žumberku. Najviši vrhunac u Gorjancih jest sv. Gera (1175 met.), koji je u obće najviši vrh u sjevernoj Hrvatskoj. Gorjance nastavlja Samoborska ili Okićka gora (najviši vrh Plešivica 781 m.), a iza Jaske nižu se veoma nizke Vukomerićke gorice, koje se prema Sisku gube u ravnicu. IZVOR Vjekoslav KLAIĆ: Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880 . |
Naslovna fotografija
Livade podno vrha Ječmeništa 
Šuma podno Trdinovog vrha (Krvavi kamen) u Gorjancima, Slovenija
|
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Reljef
|
Dinarsko gorje i prijelazno gorje prema Alpama i panonskom području povezuje u srednjem porječju Kupe srednje visoka Žumberačka gora, koju neki s obzirom na njezinu osobitu planinsku složenost nazivaju Žumberačko gorje. Slovenci taj planinski skup na državnoj razmeđi Hrvatske i Slovenije nazivaju Gorjanci.
Ova niska planina, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru do Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, a na sjeveroistoku ga dolina rječice Bregane, dijeli od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u Belokrajinsku kršku zaravan. Žumberačka gora / Gorjanci seže do 1178 m visokog vrha Svete Gere (slo. Trdinov vrh). Gorje se uzdizalo i odvajalo rasjedima počevši prije 15 pa sve do prije 2 milijuna gоdina. Najveći dio gorja je prekriven trijaskim dolomitom debelim i do 900 m. Za ovo gorje je važna velika isprepletenost panonskih, predalpskih i dinarskih, odn. krških značajki. 
Pogled na Trdinov vrh / Svetu Geru iz doline rijeke Krke, kod Kostanjevice na Krki
Pogled na Gorjance s padina brda Ljuben
|
Trdinov vrh / Sveta Gera
|
Vode
Žumberak je područje bogato izvorima i potocima, koji zbog krških obilježja često poniru i opet izviru. Zabilježeno je 337 izvora i preko 260 vodotoka.
Važno prirodno bogatstvo Gorjanaca su brojni izvori (Minutnik, Gospodična, Jordanov studenec) i potoci (Klamfer, Pendirjevka, Kobila, Sušica) u uskim i duboko razvedenim dolinama.
Važno prirodno bogatstvo Gorjanaca su brojni izvori (Minutnik, Gospodična, Jordanov studenec) i potoci (Klamfer, Pendirjevka, Kobila, Sušica) u uskim i duboko razvedenim dolinama.
Kanjon Slapnice
|
Potok Slapnica
|
PRIRODA
|
Za ovo gorje je važna velika isprepletenost panonskih, alpskih i dinarskih prirodnih značajki.
Naizgled nepregledno i teško prohodno gorje obraslo je prostranirn bukovim šumama, a na Trdinovom vrhu/Svetoj Geri i Ravnoj gori/Blaževoj gori sačuvane su sekundarne prašume. Za krajobrazni i ekološki izgled Žumberka/Gorjanaca značajni su brdski travnjaci i livade košanice (slo. košenice) s rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Brdski travnjaci bogata su staništa s više od 40 vrsta bilja po četvornom metru. Tako ovdje nalazimo tridesetak vrsta europskih orhideja, globalno ugrožene leptire plavce (Maculinea p.) i mnoge druge vrste, koje su svojim načinom života vezane upravo uz ova staništa. Životinjski je svijet bogat vrstama tako da tu žive medvjed, vuk, 11 vrsta šišmiša, 110 vrsta ptica, kao i brojni endemski špiljski organizmi. 
Jesenje boje šume
Lokacija: Krvavi kamen, Trdinov vrh, Gorjanci 
Brezici u okolici Pećnog, Žumberačka gora
Lokacija: Kanjon Slapnice
Lokacija: Budinjak
Lokacija: Bajokova košenica, Gorjanci
|
Lokacija: Krvavi kamen, Trdinov vrh, Gorjanci
Lokacija: Budinjak
Lokacija: Budinjak
Boje ogoljelog stabla
Lokacija: Trdinov vrh, Gorjanci 
Lokacija: Kod Miklavža, Gprjanci
Lokacija: Kanjon Slapnice
|
Zaštita prirode
Na hrvatskoj strani je 1999. godine osnovan Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje, dok je na slovenskoj strani predviđeno da se središnji dio Gorjanaca zaštiti kao krajinski park.
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Prirodne značajke Gorjanaca pojačane su raznolikom prošlošću naseljavanja još od prapovijesti do danas. Upravo je čovjek svojim aktivnostima, kao što su krčenje šuma i košnja livada, doprinio većoj krajobraznoj, a time i biološkoj raznolikosti.
Područje obilježava suživot pograničnog slovenskog i hrvatskog, odn. uskočkog stanovništva. Na slovenskoj strani, uz Gorjance je vezana bogata narodna tradicija koju je literalno obradio Janez Trdina.
Gospodarsko iskorištavanje prostranih šuma Gorjanaca počelo je 1838. godine, kada je izgrađena pilana kod Dolža, a intenzivnije nakon Prvog svjetskog rata pilana kod Fabrike (žaga pri Fabriki), do koje je vodila šumska željeznica.
Duž hrpta Žumberka prolazi državna granica Hrvatske i Slovenije.
Područje obilježava suživot pograničnog slovenskog i hrvatskog, odn. uskočkog stanovništva. Na slovenskoj strani, uz Gorjance je vezana bogata narodna tradicija koju je literalno obradio Janez Trdina.
Gospodarsko iskorištavanje prostranih šuma Gorjanaca počelo je 1838. godine, kada je izgrađena pilana kod Dolža, a intenzivnije nakon Prvog svjetskog rata pilana kod Fabrike (žaga pri Fabriki), do koje je vodila šumska željeznica.
Duž hrpta Žumberka prolazi državna granica Hrvatske i Slovenije.
|
Selce Žumberačko
Naselje u kojemu su 2021. godine stalno prebivalište imala samo tri stanovnika dok ih je 1910. godine bilo čak 48, a 1971. njih 37. |
Naselja
Kulturno-povijesna baština
Pećno, crkva Uspenija Presevete Bogorodice
Budinjak. Pretpovijesno nalazište u Budinjaku (10.– 6. st. prije Krista), zajedno s onim iz rimskoga vremena u obližnjim Brateljima (1.– 2. st.), dio je Arheološkoga parka kroz kojeg je najbolje prošetati slijedeći "Stazu kneževa".
Gradina Tuščak. Važno arheološko nalazište. Na visini od 585 m nalaze se ostatci dviju kula koje su 20-ak metara udaljene jedna od druge. Dublje u šumi nalazi se manja kula u kojoj su postavljene klupe i stol za odmor. Gradina je podignuta na prijelazu iz 12. u 13 st. na tadašnjoj granici Njemačke i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva.
Dvorac Mokrice ili Grad Mokrice kako se danas službeno zove; srednjovjekovni dvorac jugoistočno od Brežica, smješten na brežuljku u sjevernom dijelu naselja Rajec u Gorjancime, blizu hrvatske granice. Prvi put se spominje 1444. godine, a obnovljen je u 16. stoljeću i 1941. godine. Dvorac je pripadao mnogim plemićkim obiteljima, među kojima su najznačajnije Erdődy i Auersperg.
Samostan Pleterje, kod Šentjerneja
|
Stojdraga, crkva sv. Jurja
Dvorac Mokrice (slo. Grad Mokrice)
|
Travišča na Gorjancih označujemo z imenom košenice
Lastniki košenic na Gorjancih vedo povedati, da so šli kosit v Gorjance takoj za tem, ko so v dolim pospravili pšenico in ječmen, torej konec junija. Zaradi počasne ročne košnje in veliko delovne sile so si kmetije pomagale med seboj v obliki skupne košnje Na večjih košenicah je košnja trajala tudi več dni in v teh primerih so kosci spali kar na košenicah. Kljub temu, da je bilo delo zelo naporno, so lastniki košenic še danes zelo navezani na to območje. S postopnim prihodom mehanizacije (kosilnice, traktorji) se je predvsem skrajšal čas, potreben za košnjo. Do slabše dostopnih območij so lastniki vse težje dostopali, saj poti niso bile redno vzdrževane in se niso prilagajale novi mehanizaciji. Poleg slabega in oddaljenega dostopa do košenic so raziogi za postopno opuščanje košnje industrializacija širšega območja (Novo mesto, Šentjernej), odseljevanje in staranje prebivalstva ter strukturne spremembe v kmetijski politiki.
Lastniki košenic na Gorjancih vedo povedati, da so šli kosit v Gorjance takoj za tem, ko so v dolim pospravili pšenico in ječmen, torej konec junija. Zaradi počasne ročne košnje in veliko delovne sile so si kmetije pomagale med seboj v obliki skupne košnje Na večjih košenicah je košnja trajala tudi več dni in v teh primerih so kosci spali kar na košenicah. Kljub temu, da je bilo delo zelo naporno, so lastniki košenic še danes zelo navezani na to območje. S postopnim prihodom mehanizacije (kosilnice, traktorji) se je predvsem skrajšal čas, potreben za košnjo. Do slabše dostopnih območij so lastniki vse težje dostopali, saj poti niso bile redno vzdrževane in se niso prilagajale novi mehanizaciji. Poleg slabega in oddaljenega dostopa do košenic so raziogi za postopno opuščanje košnje industrializacija širšega območja (Novo mesto, Šentjernej), odseljevanje in staranje prebivalstva ter strukturne spremembe v kmetijski politiki.
Travnjaci na Gorjancima se nazivaju košanicama
Vlasnici gorjanskih košanica (sjenokoša) znaju reći da su na Gorjance išli kositi odmah nakon što su požnjeli pšenicu i ječam u dolini, odnosno krajem lipnja. Zbog spore ručne košnje i puno rada, gospodarstva su se međusobno ispomagala u vidu zajedničke košnje, na većim sjenokošama košnja je trajala i po nekoliko dana, a u tim slučajevima kosci su spavali upravo na sjenokošama. Unatoč tome što je posao bio vrlo naporan, vlasnici košanica i danas su vrlo vezani za ovaj kraj. Postupnim dolaskom mehanizacije (kosilice, traktori) vrijeme košnje se uglavnom skratilo. Vlasnici su sve teže dolazili do teže pristupačnih područja, jer se ceste nisu redovito održavale i nisu se prilagođavali novoj mehanizaciji. Uz loš i udaljen pristup košanicama, razlozi postupnog napuštanja košnje su industrijalizacija šireg područja (Novo mesto, Šentjernej), iseljavanje i starenje stanovništva te strukturne promjene u poljoprivrednoj politici.
Vlasnici gorjanskih košanica (sjenokoša) znaju reći da su na Gorjance išli kositi odmah nakon što su požnjeli pšenicu i ječam u dolini, odnosno krajem lipnja. Zbog spore ručne košnje i puno rada, gospodarstva su se međusobno ispomagala u vidu zajedničke košnje, na većim sjenokošama košnja je trajala i po nekoliko dana, a u tim slučajevima kosci su spavali upravo na sjenokošama. Unatoč tome što je posao bio vrlo naporan, vlasnici košanica i danas su vrlo vezani za ovaj kraj. Postupnim dolaskom mehanizacije (kosilice, traktori) vrijeme košnje se uglavnom skratilo. Vlasnici su sve teže dolazili do teže pristupačnih područja, jer se ceste nisu redovito održavale i nisu se prilagođavali novoj mehanizaciji. Uz loš i udaljen pristup košanicama, razlozi postupnog napuštanja košnje su industrijalizacija šireg područja (Novo mesto, Šentjernej), iseljavanje i starenje stanovništva te strukturne promjene u poljoprivrednoj politici.
AUTOR FOTOGRAFIJE: BORIS OREL (POHRANJENA JE U SLOVENSKOM ETNOGRAFSKOM MUZEJU)
Narodna baština
Tradicionalni radovi
|
Košanice (livade košanice), hrv. / košenice, slo
Za krajobrazni i ekološki izgled Žumberka značajne su livade košanice (sjenokoše), odn. košenice na slovenskom jeziku, s rijetkim biljnim i životinjskim vrstama. Livada je tip travnjaka nastao nakon uništenja šuma, djelovanjem redovite košnje (košanica) radi dobivanja krme za stoku, za razliku od pašnjaka, koji se održavaju ispašom. Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje karakteriziraju mozaični krajobrazi u kojima se dinamično izmjenjuju šume s travnjacima. No danas su travnjaci zapušteni i polako se pretvaraju u šume. Time nestaju i vrste koje o njima ovise. Kako bi se travnjaci očuvali Slovenija i Hrvatska provode zajednički projekt. |
Bajokova košenica, Gorjanci
|
Slapnica, Draganov mlin
Draganov mlin, sagrađen 1870. g., jedini je sačuvan od 3 mlina u dolini potoka Slapnice. U funkcionalnom je stanju, ali se u njemu više ne melje. Na njegovom bočnom pročenju nalazi se drveni nadlijevni kotač je pokretao dva mlinska kamena - za pšenicu i kukuruz. |
Tradicijska arhitektura
Staničići Žumberački
|
Slapnica
Potok Slapnica izvire u podnožju glavnog hrpta Žumberačke gore, između sela Kalje i Višći vrh, južno od Mrzlog Polja. |
Kanjon Slapnice
|
Dolina Slapnice (u lokalnom govoru Slapnička draga, ili jednostavno Slapnica) je duboka potočna dolina strmih strana kroz koju protječe istoimeni potok. Nalazi se u središnjem dijelu Žumberačke gore, na granici općina Žumberak i Krašić. Ime duguje mnoštvu slapova koji većinom nastaju zbog procesa taloženja sedre. Veći dio doline je 1964. zaštićen kao značajni krajobraz, a od 1999. postaje dio Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje.
Potok Slapnica izvire u podnožju glavnog hrpta Žumberačke gore, između sela Kalje i Višći vrh, južno od Mrzlog Polja. U njega utječu potoci Kalovka, Jarak, Duboki potok, Drenovac, Vranjački potok, te mnoštvo manjih potoka koji često presušuju. Većina pritoka dolazi s istočne strane doline iz područja koje se naziva Pećno, po istoimenom selu. Kao i većina potoka na Žumberačkoj gori, i Slapnica oscilira u količini vode između velikih voda u proljeće do ljeta kada većina manjih pritoka presušuje, pa značajno pada razina vode. U samoj dolini izmjenjuju se područja gdje potok teče mirnim ili bržim tokom. Na područjima gdje je tok brži nalazi se većina slapova. Ti su slapovi uglavnom manje stepenice, najčešće visine do jednog metra, nastale taloženjem sedre ili zbog prirodnih prepreka (kamenje, srušeno drveće). Među slapovima su najznačajniji Vranjački slap sa svojim sedrenim barijerama i špiljom u sedrenoj stijeni, te slap Brisalo. Oni su ujedno i najveći, s visinom oko petnaest metara. Zanimljivo da se ni Vranjački slap ni slap Brisalo ne nalaze na samom potoku Slapnici, nego na pritokama, Vranjačkom potoku i Dubokom potoku. IZVOR Dolina Slapnice. Wikipedija (hr) |
Kanjon potoka Slapnice u proljeće i kasnu jesen bogat je vodom te pruža jedinstven doživljaj netaknute prirode. U rano proljeće bogat je cvijećem od zaštićenog crnog kukurijeka, božikovine, do običnih visibaba i jaglaca. Nerijetko se može vidjeti i pokoja divlja životinja poput srna, divljih svinja, te ostalih manjih šumskih životinja. Neki dijelovi puta kroz kanjon nešto su zahtjevniji zbog klizavog terena, ali se svakako isplati izdvojiti više vremena i truda.
|
Slap Vranjak
|
Vranjački slap se ne nalazi unutar granica zaštićenog krajobraza.
|
|
|
Slap Brisalo
|
Slap visok 15 m predstavlja pravi mali gorski amfiteatar. Zajedno sa Vranjačkim slapom i Zidanim pećinama daje dodatnu ljepotu kanjonu Slapnice. Pristupačan je i neplaninarima jer je moguće doći automobilom na 10-ak minuta hoda od slapa. Od Medven drage kreće se kroz kamenolom, uz ribičku kuću do natpisa "Brisalo" na desnoj strani (oko 7 km). Slap je kontrolna točka Jaskanske planinarske oblaznice; Žig se nalazi pričvršćen na stijeni desno od slapa.
|
|
|
|
Dubok potok
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Slapnica
|
Draganov mlin
Draganov mlin, sagrađen 1870. g., jedini je sačuvan od 3 mlina u dolini potoka Slapnice. U funkcionalnom je stanju, ali se u njemu više ne melje. Na njegovom bočnom pročenju nalazi se drveni nadlijevni kotač je pokretao dva mlinska kamena - za pšenicu i kukuruz. |
Detalj gospodarskog objekta nasuprot Draganovog mlina
|
Staničići Žumberački
Zidane pećine
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je: Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je: Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
|
|
|
|
Pećno
Uspenija Presevete Bogorodice
|
|
Čučići
Kanjon potoka Jarak
|
|
Sošice
Ponikva Japage
PROČITAJ VIŠE BUZJAK, Nenad; BUZJAK, Suzana; OREŠIĆ, Danijel Orešić: Florističke, mikroklimatske i geomorfološke značajke ponikve Japage na Žumberku (Hrvatska). Šumarski list 135, br. 3-4 (2011): 127-136. (PDF)
Sažetak. Urušna ponikva Japage nalazi se u zapadnom dijelu Žumberka. Istraživanjem je utvrđeno da je oblikovana u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Svojim dimenzijama ističe se kaonajveća takva pojava na području Žumberka. Volumen ponikve je oko 54 000 m3. Mjerenjima mikroklimatskih parametara u Japagama (s prekidima od 2007. do 2009. godine) dokazana je temperaturna inverzija u toplom dijelu godine. U vege tacijskom periodu 2007. i 2008. godine na području Japaga istraživana je i flora. Popisivane su vrste koje rastu na različitim dubinama i ekspozicijama. Ukupno je zabilježeno 59 svojti biljaka. Od vrsta svojom nazočnošću prevladavale su paprati i to posebice u donjem dijelu ponikve i na dnu gdje je smanjena osvijetljenost i povećana vlažnost zraka i tla u odnosu na rub ponikve. Zabilježene biljke podvrgnute su i analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.
PROČITAJ VIŠE BUZJAK, Nenad; BUZJAK, Suzana; OREŠIĆ, Danijel Orešić: Florističke, mikroklimatske i geomorfološke značajke ponikve Japage na Žumberku (Hrvatska). Šumarski list 135, br. 3-4 (2011): 127-136. (PDF)
Sažetak. Urušna ponikva Japage nalazi se u zapadnom dijelu Žumberka. Istraživanjem je utvrđeno da je oblikovana u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Svojim dimenzijama ističe se kaonajveća takva pojava na području Žumberka. Volumen ponikve je oko 54 000 m3. Mjerenjima mikroklimatskih parametara u Japagama (s prekidima od 2007. do 2009. godine) dokazana je temperaturna inverzija u toplom dijelu godine. U vege tacijskom periodu 2007. i 2008. godine na području Japaga istraživana je i flora. Popisivane su vrste koje rastu na različitim dubinama i ekspozicijama. Ukupno je zabilježeno 59 svojti biljaka. Od vrsta svojom nazočnošću prevladavale su paprati i to posebice u donjem dijelu ponikve i na dnu gdje je smanjena osvijetljenost i povećana vlažnost zraka i tla u odnosu na rub ponikve. Zabilježene biljke podvrgnute su i analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.
Kostanjevac
PROČITAJ VIŠE
SEKULIĆ, Sanja: Nakit i ukrasni predmeti iz kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih grobova oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku. Diplomski rad. Zagreb, 2018. (PDF1; PDF2)
SEKULIĆ, Sanja: Nakit i ukrasni predmeti iz kasnosrednjovjekovnih i novovjekovnih grobova oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku. Diplomski rad. Zagreb, 2018. (PDF1; PDF2)
- Sažetak. U okviru obnove crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku, smještenom sjeverozapadno od mjesta Kostanjevac, od 2006. godine provode se arheološka istraživanja pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda koja su pokazala da je riječ o građevini s dugom poviješću i kontinuitetom korištenja. Crkva je izgrađena vjerojatno polovicom 13. stoljeća, a uz nju je do kraja 18. stoljeća funkcioniralo i groblje, koje je potom premješteno u neposrednu blizinu, a koje tamošnji stanovnici koriste i danas. Istraživanjima unutarsame crkve utvrđene su četiri razine poda koje ukazuju na najmanje četiri povijesne obnove crkve.Arheološkim istraživanjima provedenim od 2006. do 2014. godine na groblju oko crkve sv. Nikole biskupa u Žumberku, otkriveno je 149 grobova. U grobovima, alii oko njih, kao posljedica prekopavanja i opetovanog pokapanja pokojnika na istome mjestu, zatečeni su nabožni predmeti, dijelovi nošnje i nakit koji svjedoče o pogrebnim običajima, načinu života i izgledu nošnje žumberačkog stanovništva u kasnom srednjemi novome vijeku. Okosnicu ovoga rada predstavljaju nakit i ukrasni predmeti otkriveni u grobovima tijekom arheoloških istraživanja provedenih od 2006. do 2014. godine. U radu je obrađeno ukupno 111ukrasnih predmeta -prstenje koje predstavlja najbrojnijuskupinu nalaza te igle, ukrasi za glavu i broševi.
- Sažetak. Crkva sv. Nikole biskupa u Žumberku izgrađena je u srednjem vijeku, vjerojatno polovicom 13. stoljeća, u gotičkom stilu. Uz crkvu je do kraja 18. stoljeća funkcioniralo i groblje, koje se potom premješta na obližnju lokaciju, gdje se nalazi i koristi do današnjih dana. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja crkve započela su 2004. godine, a 2006. godine započinju arheološka istraživanja groblja, koja su od 2010. godine sustavna. U ovom radu obrađeni su nabožni predmeti pronađeni u arheološkim kampanjama provedenim od 2011. do 2014. godine. Nabožni predmeti ili devocionalije su predmeti religijske namjene, koji potiču ili proširuju pobožnost. Među njima se svojom brojnošću ističu medaljice, a slijede ih križevi, krunice i brevari. Ukupno je u ovom radu obrađeno 70 nabožnih predmeta, većinom iz grobnih cjelina, dok ostatak čine slučajni nalazi. Sve vrste medaljica (osim jubilejskih) su zastupljene s barem jednim primjerkom. Brojnošću se ističu svetačke medaljice, među kojima dominiraju medaljice sv. Benedikta. Slijede ih hodočasničke, a s najviše primjerka je zastupljen Mariazell. Značajan je nalaz trsatske medaljice, prve pronađene u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Od ostalih nabožnih predmeta trebalo bi izdvojiti tri velike nanizane krunice i ovalni brončani brevar unutar kojeg su ostali sačuvani brojni predmeti, uključujući i fragmente papira s tekstom. U radu su dani mnogobrojni podaci o zastupljenosti nabožnih predmeta po spolovima pokojnika, njihovoj dobi u trenutku smrti i o načinu ukopa. Sve je popraćeno grafovima i tablicama. Na kraju rada nalaze se table i katalog sa svim predmetima, potanko opisanima.
SVETA GERA
Sa svojih 1178 m predstavlja najviši vrh Žumberačke gore, Gorjanca i panonske Hrvatske, ali i granicu Hrvatske i Slovenije. Osim naziva Sv. Gera nosi ime i Sv. Ilija po grkokatoličkoj kapelici. U blizini je i Slovenska rimokatolička kapelica Sv. Gere. Slovenci koriste naziv Trdinov vrh prema književniku Janezu Trdini, dok su Hrvati prihvatili ime Sv. Gera. Vrh je širok valoviti proplanak dug 300 m smjera istok zapad, na kojem se nalazi stup visok 15-ak metara sa ljestvama kojim se može uspeti na vrh. Sveta Gera je izdaleka prepoznatljiv po visokom TV tornju koji se nalazi stotinjak metara od stupa na vrhu.
Vrh je kontrolna točka HPO, Karlovačke obilaznice (KO) i Planinarski put Žumberkom (PPŽ). Žig HPO se nalazi na vrhu.
Vrh je kontrolna točka HPO, Karlovačke obilaznice (KO) i Planinarski put Žumberkom (PPŽ). Žig HPO se nalazi na vrhu.
PLIJEŠ
Iznad planinarskog doma Vodice na 977 m, na zapadnoj strani Sošičke doline, prostire se vrlo pristupačan vrh Pliješ. Najzastupljenija je šuma bora, breze, bukve i ariša. Južna padina prilično je strma, dok se s druge strane prostiru livade. S vrha se pruža širok vidik na okolicu. U blizini se nalazi glasovita jama Jazovka kod koje su sredinom 1945. ubijeni bolesni hrvatski vojnici pokupljeni iz bolnica, te bačeni u nju. Pliješ je kontrolna točka: HPO i Karlovačke obilaznice (KO).
JEČMIŠTE
Ječmište (976 m) je dugačko travnato bilo ispruženo u smjeru zapad – istok. Sam vrh ne ističe se osobito s vršne zaravni, ali je vrlo zanimljiv. U proljetno doba cijelo je Ječmište prekriveno prekrasnim cvjetnim sagom.
SVETA GERA / TRDINOV VRH
Pogled od Japetove košenice na Trdinov vrh / Svetu Geru i okolne vršne grebene
|
Telekomunikacijski toranj sagrađen je na Trdinovom vrhu 1987. godine.
Pogled na Trdinov vrh / Svetu Geru od brda Ljuben u slovenskoj Dolenjskoj
|
KUMIČEVAC
Pogled od Drmića na Kumičevac (771 m)
|
|
|
|
Poklek
|
|
|
|
KIČER I BJELINJE
Vrh Kičer (613 m)
Kičer (613 m)
Kičer (lijevo) i Bjelinje (648 m), desno
U pozadini Veliki Cirnik |
Drmići (Poklek)
Drmići i vrh Grandovica (670 m) u pozadini
|
GRANDOVICA
Grandovica (670 m)
|
|
Stojdraga
|
|
Crkva sv. Jurja
|
Brdo Bjelinje, pogled iz smjera Stojdrage
|
|
Milenijski križ postavljen je na ulazu u mjesto iz smjera zapada
|
|
|
|
|
Bajokova košenica
|
|
|
|
|
|
Japetova košenica
|
|
|
|
|
|
|
|
SLJEME
|
|
|
|
RAVNA GORA
|
|
|
|
|
|
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Planinarski put Žumberkom
|
Planinarski put Žumberkom je planinarska obilaznica koja se proteže od Slavetića (Jastrebarsko), preko najvišeg vrha Žumberka, Svete Gere, do Sošica. Obilaznica prolazi kroz predivan kanjon Slapnice, gdje se nalaze dva od četiri velika slapa Žumberka, stara sela od povijesnog značaja, te kroz predivne krajolike Žumberačke gore. S trase puta se pružaju predivni vidici na doline rijeke Kupe, Jastrebarsko, Karlovac i slovenska sela, a za vedrih dana vidik se proteže do Velebita, te se naročito lijepo vidi Klek. Obilaznica vodi kroz 12 kontrolnih točaka, među kojima su planinski vrhovi, domovi, slapovi… Obilaznica je linijska, ali se točke mogu po želji obići bilo kojim redom. Za dobivanje priznanja potrebno je obići sve kontrolne točke, što se dokazuje utiskivanjem žigova u dnevnik obilaznice. Ako žiga nema, posjet se dokazuje fotografijom ili ovjerom od matičnog društva u slučaju organiziranog obilaska. Ako se obilaznica prolazi odjednom, za njezin obilazak je potrebno dva do tri dana, a prenoćiti se može u planinarskim domovima "Vodice" i "Boris Farkaš", uz prethodnu najavu. Trasa puta označena je slovom "M". Za uspješno prijeđenu obilaznicu se dobiva lijepa spomen značka i priznanje.
Planinarski put Žumberkom je obilaznica kroz Žumberačko gorje osnovana od strane planinarskog društva "Monter" (danas "Trešnjevka-Monter") 1990. godine. To je druga obilaznica na Žumberku nakon Karlovačke obilaznice, a duga je 75 kilometara. Obilaznik koji se odluči za ovu obilaznicu će proći kroz poznate, ali i malo popularne dijelove Žumberka, te se upoznati s raznovrsnom florom, prekrasnim vidicima, gorskim sedlima, napuštenim selima, ali i kulturno-povijesnim dijelovima Žumberka i njegovom slavnom uskočkom poviješću. Na umu treba imati da je za vrijeme jakih kiša moguće je teže kretanje kroz kanjon Slapnice zbog povećanja vodostaja, te prilaz slapu Zeleni vir. Trajanje puta: 20 sati |
Kontrolne točke:
|
|
|
"Schengenski" izleti
Ulazak Hrvatske u Schengenski prostor 1.1.2023. godine omogućio je neometan prolazak granične slovensko-hrvatske linije i općenito, slobodnije kretanje graničnim područjem. Time su se otvorile brojne mogućnosti za aktivnosti na otvorenom, kao što su neprekinute pješačke i biciklističke rute koje prolaze teritorijama obje države.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Izleti po Gorjancima uz granicu s Hrvatskom
Rekreativni i brdski biciklizam
|
BORAVAK
|
IZVORI I LITERATURA
|
BUZJAK, Nenad: Geomorfološke i speleološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa. 2006. (PDF na zahtjev)
BUZJAK, Nenad: Speleološke pojave u Parku prirode "Žumberak – Samoborsko gorje". Geoadria, Volumen 7/1 31-49, Zadar, 2002 (PDF)
|
