|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > ŽUMBERAČKO GORJE / GORJANCI > Žumberačka gora /Gorjanci
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gera / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
|
|
UvodŽumberačka gora, Žumberačko gorje, odn. Samoborsko i Žumberačko gorje, ili Gorjanci na slovenskom jeziku, je niža planinsko-brdska grupa koja se smjestila na rubnom dijelu Dinarskog gorja, na području dodira s predalpskim i panonskim prostorom, dijelom u jugozapadnoj Sloveniji, i većim dijelom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dugačko je oko 50, a široko oko 20 km. Protire se između rijeka Krke na sjeverozapadu, Save na sjeveru, Kupe na jugu, te gradova i naselja Samobora, Jastrebarskog, Brežica, Kostanjevice, Novog Mesta, Metlike, Ozlja i Krašića. U slovenskoj Dolenjskoj, prema zapadu nastavlja se masiv Kočevskog Roga od kojega ga dijeli Črmošnjička dolina. U Hrvatskoj se ono većim dijelom nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Dio gore, koji teritorijalno pripada Zagrebačkoj županiji, područje je podijeljeno između grada Samobora, grada Jastrebarskog i grada Ozlja te općina Žumberak i Krašić.
Iako se radi o dinarskom pobrđu, Žumberačko gorje proteže se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, poput nekih nizinskih-otočnih planina jugozapadnog dijela Panonske nizine (pr. Medvednica iznad Zagreba). Dakle, ono se proteže okomito na klasični dinarski smjer (SZ-JI), za razliku od susjednog (prema zapadu) brdsko-planinskog masiva Kočevskog Roga u Sloveniji. Razlog takvom smjeru Žumberačkog gorja je tektonika, jer se ono nalazi u prijelaznoj zoni, na dodiru odn. sudaru dviju velikih sustava: dinarskog i alpskog. Vukomeričke gorice, koje se nalaze jugoistočno od Žumberačkog gorja, poširok su i nizak ogranak žumberačke orografske cjeline. Osobitost ovoga gorja je spoj predalpskog, dinarskog, krškog i panonskog svijeta. Smjer joj je uglavnom alpski (točnije, predalpski), tektonika dinarska, karakter krški, a biljni pokrov i prema prema panonskoj ravnici pomaknuti položaj podsjeća na druge osamljene gore, poput Medvednice. Najviši vrh je Sveta gera (1178 m), odn. na slovenskom Trdinov vrh. Iako njegovi vrhovi nisu visoki, područje ima planinski karakter, šumovita područja, blage pitome livade i male kanjone okružene strmim brdskim grebenima. Po najvišem grebenu, kojime ide i razvodnica porječja rijeka Krke i Kupe, prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Žumberačko gorje obično se dijeli na Žumberačku goru (slov. Gorjanci; Sveta Gera/Trdino vrh, 1178 m) i na Samoborsko gorje (Japetić, 879 m). Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom te vodom, zanimljive su značajke te planine. Nekada su se koristila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak poznat; osobito su se vadili bakar i, u manjim količinama uz bakar, zlato te željezo. Žumberak je nastanjen autohtonim slovenskim (u Gorjancima) i hrvatskim stanovništvom, kao i potomcima uskoka, doseljenika s juga koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da štite Austriju, Kranjsku i Hrvatsku od Turaka. Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike, posebno zbog bizine velikih gradova Zagreba, Novog Mesta i Karovca. U Hrvatskoj je veći dio gore zaštićen kao Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. ENGLISH SUMMARY: Žumberačka gora (Žumberak mountain) / Gorjanci
- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
|
Gorjanci
Pogled na Gorjance - slovensku stranu Žumberačkog gorja, s grebena brda Ljuben u Dolenjskoj u Sloveniji. Na grebenu Gorjanaca uočava se bijeli telekomunikacijski toranj na Trdinovom vrhu / Svetoj Geri. |
Ime
|
Slovenski naziv za Žumberačku goru je Gorjanci, a stari nazivi na njemačkom su Sichelgebirge ili Uskokengebirge, odn. Uskočka gora na hrvatskom. Osim za morfološku cjelinu Žumberak je istovremeno i naziv za hrvatsku mikroregiju, koja obuhvaća hrvatski dio gore, bez Samoborskoga gorja.
Pretpostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras je u svojoj glasovitoj Topografiji upotrebljavao za goru naziv Sichelburg Gebrige (Sichel, njem. znači srp, a berg/gebirge znači brdo/gorje), vjerojatno prema srpastom izgledu gorja. To je također bilo i ime starog grada koji je nekada stajao na vrhu brežuljka istočno od današnjeg zaselka Stari Grad (Kekić Draga). U popisu župa Akvilejske patrijarhije iz 1296. navedena je žumberačka župa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio današnji hrvatski naziv Žumberak, (Poljak, 2001.). Klaić Vjekoslav Klaić, hrvatski povjesničar, pisac, rektor zagrebačkog Sveučilišta, književnik i muzikolog, u svojoj knjizi iz 1880. godine zapisao je slijedeće o Žumberačkoj gori i Gorjancima: Gore medju Savom i Kupom nisu tako prostrane, kano što netom opisane. One zapremaju daleko manje prostora, te počimaju na medji kranjskoj visokimi Gorjanci, koji se šire po Žumberku. Najviši vrhunac u Gorjancih jest sv. Gera (1175 met.), koji je u obće najviši vrh u sjevernoj Hrvatskoj. Gorjance nastavlja Samoborska ili Okićka gora (najviši vrh Plešivica 781 m.), a iza Jaske nižu se veoma nizke Vukomerićke gorice, koje se prema Sisku gube u ravnicu. IZVOR Vjekoslav KLAIĆ: Opis zemalja u kojih obitavaju Hrvati. Zagreb, 1880 . |
Naslovna fotografija
Livade podno vrha Ječmeništa |
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Reljef
|
Dinarsko gorje i prijelazno gorje prema Alpama i panonskom području povezuje u srednjem porječju Kupe srednje-visoka Žumberačka gora, koju neki s obzirom na njezinu osobitu planinsku složenost nazivaju Žumberačko gorje. Slovenci taj planinski skup na državnoj razmeđi Hrvatske i Slovenije nazivaju Gorjanci.
Ova niska planina, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru do Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, a na sjeveroistoku ga kanjon Gabrovice, u blizini Bregane, dijeli od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u Belokrajinsku kršku zaravan. 
Pogled na Gorjance s padina brda Ljuben
|
Trdinov vrh / Sveta Gera
|
Vode
Potok Slapnica
|
PRIRODA
Lokacija: Budinjak
|
Lokacija: Budinjak
Lokacija: Budinjak
|
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Naselja
Kulturno-povijesna baština
Dvorac Mokrice (slo. Grad Mokrice)
|
Narodna baština
Kanjon Slapnice
|
Dolina Slapnice (u lokalnom govoru Slapnička draga, ili jednostavno Slapnica) je duboka potočna dolina strmih strana kroz koju protječe istoimeni potok. Nalazi se u središnjem dijelu Žumberačke gore, na granici općina Žumberak i Krašić. Ime duguje mnoštvu slapova koji većinom nastaju zbog procesa taloženja sedre. Veći dio doline je 1964. zaštićen kao značajni krajobraz, a od 1999. postaje dio Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje.
Potok Slapnica izvire u podnožju glavnog hrpta Žumberačke gore, između sela Kalje i Višći vrh, južno od Mrzlog Polja. U njega utječu potoci Kalovka, Jarak, Duboki potok, Drenovac, Vranjački potok, te mnoštvo manjih potoka koji često presušuju. Većina pritoka dolazi s istočne strane doline iz područja koje se naziva Pećno, po istoimenom selu. Kao i većina potoka na Žumberačkoj gori, i Slapnica oscilira u količini vode između velikih voda u proljeće do ljeta kada većina manjih pritoka presušuje, pa značajno pada razina vode. U samoj dolini izmjenjuju se područja gdje potok teče mirnim ili bržim tokom. Na područjima gdje je tok brži nalazi se većina slapova. Ti su slapovi uglavnom manje stepenice, najčešće visine do jednog metra, nastale taloženjem sedre ili zbog prirodnih prepreka (kamenje, srušeno drveće). Među slapovima su najznačajniji Vranjački slap sa svojim sedrenim barijerama i špiljom u sedrenoj stijeni, te slap Brisalo. Oni su ujedno i najveći, s visinom oko petnaest metara. Zanimljivo da se ni Vranjački slap ni slap Brisalo ne nalaze na samom potoku Slapnici, nego na pritokama, Vranjačkom potoku i Dubokom potoku. IZVOR Dolina Slapnice. Wikipedija (hr) |
Kanjon potoka Slapnice u proljeće i kasnu jesen bogat je vodom te pruža jedinstven doživljaj netaknute prirode. U rano proljeće bogat je cvijećem od zaštićenog crnog kukurijeka, božikovine, do običnih visibaba i jaglaca. Nerijetko se može vidjeti i pokoja divlja životinja poput srna, divljih svinja, te ostalih manjih šumskih životinja. Neki dijelovi puta kroz kanjon nešto su zahtjevniji zbog klizavog terena, ali se svakako isplati izdvojiti više vremena i truda.
|
|
|
Slap Vranjak
|
Vranjački slap se ne nalazi unutar granica zaštićenog krajobraza.
|
|
|
Slap Brisalo
|
Slap visok 15 m predstavlja pravi mali gorski amfiteatar. Zajedno sa Vranjačkim slapom i Zidanim pećinama daje dodatnu ljepotu kanjonu Slapnice. Pristupačan je i neplaninarima jer je moguće doći automobilom na 10-ak minuta hoda od slapa. Od Medven drage kreće se kroz kamenolom, uz ribičku kuću do natpisa "Brisalo" na desnoj strani (oko 7 km). Slap je kontrolna točka Jaskanske planinarske oblaznice; Žig se nalazi pričvršćen na stijeni desno od slapa.
|
|
|
|
Dubok potok
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Slapnica
|
Draganov mlin
Draganov mlin, sagrađen 1870. g., jedini je sačuvan od 3 mlina u dolini potoka Slapnice. U funkcionalnom je stanju, ali se u njemu više ne melje. Na njegovom bočnom pročenju nalazi se drveni nadlijevni kotač je pokretao dva mlinska kamena - za pšenicu i kukuruz. 
Draganov mlin
Gospodarski objekt nasuprot Draganovog mlina
|
Detalj gospodarskog objekta nasuprot Draganovog mlina
|
Staničići Žumberački
Zidane pećine
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je: Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je: Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
|
|
|
|
Pećno
Uspenija Presevete Bogorodice
|
|
|
|
Čučići
Kanjon potoka Jarak
|
|
Sošice
Ponikva Japage
PROČITAJ VIŠE BUZJAK, Nenad; BUZJAK, Suzana; OREŠIĆ, Danijel Orešić: Florističke, mikroklimatske i geomorfološke značajke ponikve Japage na Žumberku (Hrvatska). Šumarski list 135, br. 3-4 (2011): 127-136. (PDF)
Sažetak. Urušna ponikva Japage nalazi se u zapadnom dijelu Žumberka. Istraživanjem je utvrđeno da je oblikovana u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Svojim dimenzijama ističe se kaonajveća takva pojava na području Žumberka. Volumen ponikve je oko 54 000 m3. Mjerenjima mikroklimatskih parametara u Japagama (s prekidima od 2007. do 2009. godine) dokazana je temperaturna inverzija u toplom dijelu godine. U vege tacijskom periodu 2007. i 2008. godine na području Japaga istraživana je i flora. Popisivane su vrste koje rastu na različitim dubinama i ekspozicijama. Ukupno je zabilježeno 59 svojti biljaka. Od vrsta svojom nazočnošću prevladavale su paprati i to posebice u donjem dijelu ponikve i na dnu gdje je smanjena osvijetljenost i povećana vlažnost zraka i tla u odnosu na rub ponikve. Zabilježene biljke podvrgnute su i analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.
PROČITAJ VIŠE BUZJAK, Nenad; BUZJAK, Suzana; OREŠIĆ, Danijel Orešić: Florističke, mikroklimatske i geomorfološke značajke ponikve Japage na Žumberku (Hrvatska). Šumarski list 135, br. 3-4 (2011): 127-136. (PDF)
Sažetak. Urušna ponikva Japage nalazi se u zapadnom dijelu Žumberka. Istraživanjem je utvrđeno da je oblikovana u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Svojim dimenzijama ističe se kaonajveća takva pojava na području Žumberka. Volumen ponikve je oko 54 000 m3. Mjerenjima mikroklimatskih parametara u Japagama (s prekidima od 2007. do 2009. godine) dokazana je temperaturna inverzija u toplom dijelu godine. U vege tacijskom periodu 2007. i 2008. godine na području Japaga istraživana je i flora. Popisivane su vrste koje rastu na različitim dubinama i ekspozicijama. Ukupno je zabilježeno 59 svojti biljaka. Od vrsta svojom nazočnošću prevladavale su paprati i to posebice u donjem dijelu ponikve i na dnu gdje je smanjena osvijetljenost i povećana vlažnost zraka i tla u odnosu na rub ponikve. Zabilježene biljke podvrgnute su i analizi ekoloških indikatorskih vrijednosti i životnih oblika.
SVETA GERA
|
Sa svojih 1178 m predstavlja najviši vrh Žumberačke gore, Gorjanca i panonske Hrvatske, ali i granicu Hrvatske i Slovenije. Osim naziva Sv. Gera nosi ime i Sv. Ilija po grkokatoličkoj kapelici. U blizini je i Slovenska rimokatolička kapelica Sv. Gere. Slovenci koriste naziv Trdinov vrh prema književniku Janezu Trdini, dok su Hrvati prihvatili ime Sv. Gera. Vrh je širok valoviti proplanak dug 300 m smjera istok zapad, na kojem se nalazi stup visok 15-ak metara sa ljestvama kojim se može uspeti na vrh. Sveta Gera je izdaleka prepoznatljiv po visokom TV tornju koji se nalazi stotinjak metara od stupa na vrhu.
Vrh je kontrolna točka HPO, Karlovačke obilaznice (KO) i Planinarski put Žumberkom (PPŽ). Žig HPO se nalazi na vrhu. |
|
PLIJEŠ
Iznad planinarskog doma Vodice na 977 m, na zapadnoj strani Sošičke doline, prostire se vrlo pristupačan vrh Pliješ. Najzastupljenija je šuma bora, breze, bukve i ariša. Južna padina prilično je strma, dok se s druge strane prostiru livade. S vrha se pruža širok vidik na okolicu. U blizini se nalazi glasovita jama Jazovka kod koje su sredinom 1945. ubijeni bolesni hrvatski vojnici pokupljeni iz bolnica, te bačeni u nju. Pliješ je kontrolna točka: HPO i Karlovačke obilaznice (KO).
JEČMIŠTE
Ječmište (976 m) je dugačko travnato bilo ispruženo u smjeru zapad – istok. Sam vrh ne ističe se osobito s vršne zaravni, ali je vrlo zanimljiv. U proljetno doba cijelo je Ječmište prekriveno prekrasnim cvjetnim sagom.
ZEČAK
Zečak, s najvišim vrhom 795 m n.v. je prostrana travnata zaravan u istočnom dijelu Žumberka. Spada pod najljepše vidikovce Samoborskog gorja. S vrha se pruža odličan pogled na Žumberačku goru, Japetić, Noršić selo, Sv. Geru, Vodice i td. Greben Zečaka nastavlja se na jug i predstavlja razvodnicu Save i Kupe. Vrh je kontrolna točka: HPO, Jaskanskog planinarskog puta (JPP), Samoborskog planinarskog puta (SSP).
Tuščak
Gradina Tuščak predstavlja važno arheološko nalazište. Na visini od 585 m nalaze se ostatci dviju kula koje su 20-ak metara udaljene jedna od druge. Dublje u šumi nalazi se manja kula u kojoj su postavljene klupe i stol za odmor. Gradina Tuščak podignuta je na prijelazu iz 12. u 13 st. na tadašnjoj granici Njemačke i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. S vrha pruža se lijep vidik na Stojdragu. Hrptom se može doći do vrha Tuščak (602 m) koji je obrastao šumom, te nema vidika. Gradina je kontrolna točka: HPO i Samoborske obilaznice (SO). Žig HPO nalazi se na ostacima gradine.
SVETA GERA / TRDINOV VRH
Pogled od Japetove košenice na Trdinov vrh / Svetu Geru i okolne vršne grebene
|
Telekomunikacijski toranj sagrađen je na Trdinovom vrhu 1987. godine.
Pogled na Trdinov vrh / Svetu Geru od brda Ljuben u slovenskoj Dolenjskoj
|
KUMIČEVAC
Pogled od Drmića na Kumičevac (771 m)
|
|
|
|
Poklek
|
|
|
|
KIČER I BJELINJE
Vrh Kičer (613 m)
Kičer (613 m)
Kičer (lijevo) i Bjelinje (648 m), desno
U pozadini Veliki Cirnik |
Drmići (Poklek)
Drmići i vrh Grandovica (670 m) u pozadini
|
GRANDOVICA
Grandovica (670 m)
|
|
Stojdraga
|
|
Crkva sv. Jurja
|
Brdo Bjelinje, pogled iz smjera Stojdrage
|
|
Milenijski križ postavljen je na ulazu u mjesto iz smjera zapada
|
Potok Jarak
Pogled na dolinu potoka Jarka
Lijevo je Tušćak. Najviši i najbliži vrh na desnoj strani je Bjelinje (648 m) iznad Stojdrage. |
Bregana (rijeka)
|
Rijeka Bregana, pritoka rijeke Save je u dijelu srednjeg i donjeg toka granični vodotok između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, dok gornjim tokom teče kroz hrvatski teritorij. Duga je 26,92 km.
Rijeka Bregana nastaje spajanjem 9 potoka odprilike 18 km uzvodno.To su Jaruška Bregana, Lipovačka, Pavlanska, Brezovačka, Golubićka, Delivukova, Šimračka, Tisovačka i Siječevačka Bregana. Glavni pritoci Bregane s hrvatske strane su: Rakovac, Dobri potok, Jarak, Velika Draga, Škrbotnik i Breganica, a sa slovenske: nekoliko manjih pritoka, Sevškov jarek i Kamenjak. Bregana sa svojim pritocima tvori dobro razgranatu hidrografsku mrežu u porječju lepezastog oblika površine 92,1 km2. Porječje Bregane obilježava u većem dijelu šumski pokrov i strmi obronci, što su faktori koji daju relativno veliko bazno otjecanje u Bregani sa srednjim protokom od 1,36 m3/s te posljedično rezultiraju izraženim erozijskim procesima. Manji dio površine sliva otpada na poljoprivredna zemljišta i naselja. Bregana je s gledišta zaštite prirode zaštićena i važna za očuvanje više vrsta riba (Direktiva o staništima) što značajno utječe na način upravljanja vodama Bregane te vodnim dobrom i priobalnim zemljištem. Na rijeci Bregani, na hrvatskoj strani, nasuprot (nekadašnjeg vojnog) Remontnog zavoda (nalazi se na slovenskom teritoriju), 1952. g. postavljena je vodomjerna stanica. Naselje Bregana ime je dobilo po rijeci. IZVORI / PROČITAJ VIŠE JELENIĆ, Janko: Nešto iz prošlosti našeg kraja – kanjon Bregana. Udruga Žumberčki uskoci, 14.8.2014.; Bregana. Frisco-Project 
Izletište Biopark Divlje vode u dolini rijeke Bregane
|
|
GORJANCI - SREDIŠNJI DIO
Kostanjevica na Krki
Grad Kostanjevica na Krki - karta okolice
Izvor: Mapy.cz, 2023. 
Grad Kostanjevica na Krki - plan naselja (stari dio naselja na otoku)
Izvor: Mapy.cz, 2023. 
|
Kostanjevica na Krki; crkva sv.
Miklavža, odn. Nikolaja (hrv. sv. Nikole) i Južni kostanjevički drveni most
Kroz grad Kostanjevicu na Krki prolaze dvije paralelne ulice, Ulica talcev i Oražnova ulica (na fotografiji).
Kostanjevica, Ulica talcev
Cerkev sv. Jakoba (hrv. crkva sv. Jakova)
|
|
Znamenitosti. Glavne znamenitosti u Kostanjevici na Krki su župna crkva sv. Jakoba, drveni hrastovi mostovi, Lamutov likovni salon ili Kostanjeviški dvorac, Oražnova kuća i crkva sv. Nikole, a u okolici su Kostanjeviški grad i Kostanjeviška jama.
|
|
|
Cerkev sv. Jakoba (hrv. Crkva sv. Jakova)
Župna crkva sv. Jakoba (hrv. sv. Jakov) najstarija je građevina na kostanjevičkom otoku. Crkva se nalazi na zapadnoj strani naselja koje je sa svih strana okruženo rukavcima rijeke Krke.
Crkva se sastoji od pravokutne lađe s dva bočna aneksa, prezbiterija i masivnog zvonika s raskošnom baroknom kapom. Sagrađena je u 13. stoljeću, na prijelazu iz romanike u gotiku, a ponosi se jednim od najljepših romaničkih portala u Sloveniji. Povijesni pregled. Prvi put se u pisanim izvorima spominje 1220. godine, za svećenika Adalberta. Kako svjedoče ostaci romaničkih prozora u potkrovlju, crkva je u početku bila kasnoromanička građevina s pravokutnom lađom i ravnim četvrtastim prezbiterijem. S vremenom je dobila elemente iz drugih razdoblja, a svoj konačni oblik dobiva u 18. stoljeću. Portali. Najveća posebnost crkve su zapadni i južni romanički portal. Dva portala sadrže kapitele u nastajanju, koji ukazuju na dolazak gotičkog stila. Glavni ulaz u crkvu ukrašen je bogatim romaničkim portalom langobardskog tipa. Sa svake strane ima po šest vitkih stupova s bazama i kapitelima, koji se postupno povlače u strehu i na vrhu završavaju polukružnim lukovima. Kapiteli su ukrašeni stiliziranim listovima koji se još nisu u potpunosti razvili iz pupova na vrhu i simboliziraju buđenje u život. U luneti su još sačuvani ostaci nekadašnje galerije slika. Bočni portal na južnom zidu je iste izvedbe, osim što ima samo dva para stupova. Gornji mu je dio sav oslikan, a u luneti je dobro očuvana freska Krista patnika koji stoji do pojasa u sarkofagu (tipa imago pietatis, rad furlanske ili goričke slikarske radionice iz druge pol. 15. stoljeće). Velika freska sv. Kristofora s anđelima i donatorom, koja je nekoć krasila južno pročelje[2], danas je prekrivena žbukom. Na južnom pročelju sačuvana su i dva prozora u romaničkom stilu. Bogatstvo portala crkve može se objasniti samo činjenicom da ih je izradila radionica koja je paralelno gradila samostansku crkvu u susjedstvu. Unutrašnjost. Unutrašnjost crkve pretežno je barokizirana. U baroku je drveni strop u lađi, koji je prije bio ravan, zamijenjen svodom od opeke. Budući da su srednjovjekovni zidovi bili preslabi, lukovi su oslonjeni na dodane unutarnje nosače. Prezbiterij, koji je prije bio gotički (što se i danas dobro vidi u potkrovlju), gore je odrezan i barokno presvođen. Sačuvan je trijumfalno lučni zid s polustupom s lijeve strane koji ima kapitel s biljnim motivom sličan stupovima na portalima. Bogati barokni glavni oltar iz 1854. godine ukrašen je kipom zaštitnika sv. Jakova, uz koju su kipovi sv. Petra i sv. Pavla, sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja, a na vrhu je sv. Trojstvo. Mramorni bočni oltari iz sredine 18. stoljeća doneseni su iz obližnje samostanske crkve nakon raspada cistercitskog samostana; njihove oltarne pale rad su slikara Valentina Metzingera; lijevo je oltar sv. Antuna Padovanskog s kipovima sv. Roka i sv. Notburge, a desni oltar sv. Franje Ksaverskog s kipovima sv. Katarine i nepoznatog sv. U sjevernoj bočnoj kapeli renesansne arhitekture nalazi se oltar sv. Antona Pustinjaka s kipovima sv. Antuna, sv. Bernarda, sv. Franje Asiškog, sv. Stjepana i sv. Katarine Sijenske. Oltar je jedan od ranih primjera oltarne arhitekture 17. stoljeća. Križni put, prikazan na oslikanim gipsanim reljefima, datira iz 1910. godine. Na oltar sv. Antona Padovanskog, župljani svake godine donose koljenice i ostale suhomesnate proizvode s molbom za kvalitetne proizvode. IZVOR Cerkev sv. Jakoba, Kostanjevica na Krki. Wikipedija (sl)
Kostanjevica, markacija Europskog pješačkog puta E-7 uz ogradu crkve
|
Freska Jezusa Trpina (Muka Isusova) u luneti iznad bočnog ulaza
Avtor: Ježofska – lastno delo; licenca: CC0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=26089395 
Unutrašnjost crkve s glavnim oltarom
Avtor: Pandrej – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=83256547 
Oltar sv. Antuna Padovanskog sa slikom Fortunata Berganta
Avtor: Pandrej – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=83256549 
Oltar sv. Franje Ksaverskog sa slikom Fortunata Berganta
Avtor: Pandrej – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=83256548 
|
Kostanjeviški dvorec (hrv. Kostanjevički dvorac) ili Ministerialni dvorec (Stari farovž)
|
Kostanjevički dvorac najstarija je svjetovna građevina na kostanjevičnom otoku. Sagrađen je u 16. stoljeću - nakon razaranja kostanjevičkog kaštela u bitki između Celjskih grofova i Habsburgovaca. Posebnost dvorca je konzolni stup na spoju zgrade u obliku slova L. Unutra objekta se nalazi kapela sv. Ane iz 18. stoljeća. Danas se u južnom dijelu dvorca nalazi Lamutov likovni salon koji ugošćuje izložbe i jedna je od dvije dislocirane cjeline Galerije Božidar Jakac.
Kostanjevički dvorac
|
|
|
|
|
Rodna kuća Ivana Oražna
U Oražnovoj ulici jednoj od dvije ulice na kostanjevičkom otoku, nalazi se rodna kuća (kućni br. 4) slovenskog ljekara Ivana Oražna (1869.-1921.), ispred koje je postavljena njegova bista. 
Ivan Oražen
Kostanjevica, 8.2.1869. - Ljubljana, 11.3.1921. Bio je slovenski ljekar, patriot i jedan od osnivača i prvi predsjednik Sokolskog pokreta Kraljevine Jugoslavije. Životopis. Rođen je kao izvanbračno dijete u Kostanjevici na Krki, u kući broj 24 (broj prema tadašnjoj regulaciji). S majkom Ivanom (r. 1843.) živio je u kući Oražnova, pod krovom ujaka Franca. Otac, bogati sudac nije želio niti čuti za njega. Prema priči sluškinje Tonke, kada je već bio odrasla osoba jednom je oca sreo u Ljubljani, gdje mu se otac obratio, ali ga je Ivan odbio, rekavši da otac nije pitao za njega kada je to bilo potrebno, a sad on ne želi da zna za oca. Između 1875. i 1879. godine, u svom rodnom gradu je završio osnovnu školu i bio među najboljim đacima. Gimnazijske godine započeo je u Ljubljani, u Carsko-kraljevskoj državnoj višoj gimnaziji, gdje se snalazio kako je znao i mogao, jer od siromašne majke nije mogao očekivati veliku pomoć, a nije bio ni socijalno poželjan njegov status izvanbračnog djeteta. Međutim, bogati građani Ljubljane pomagali su siromašnim studentima financijskom podrškom, stanovanjem ili im davali hranu. Tako je Ivan od svoje 11. godine dobijao ručak u bogatoj ljubljanskoj kući pivara Auera. Tu je upoznao i buduću ženu Evgeniju (Ženi) Auer, kćerk poduzetnika Georga Auera, vlasnika nekoliko pivovara i kuća u Ljubljani. Zbog negativnih ocijena se 1888. g. prepisao u gimnaziju u Novom Mestu, gdje je 28. 6.1889. maturirao. Kako su studiji i internat teologije bili besplatni, majka je željela da on postane svećenik, ali je Ivan slijedio svoje sklonosti i želje te odlučio da studira medicinu u Beču, gdje se upisao u jesen 1889. Tu se izdržavao raznim privremenim poslovima. Oražen je studirao 11 godina, 5.2.1900. g. usjpešno je diplomirao u Grazu. Nema dovoljno podataka zašto je Oražen tako dugo studirao i zašto se prepisao iz Beča u Graz. Vjerojatno je imao ekonomske i političke razloge: mučilo ga je ugnjetavanje slavenskih naroda i družio se sa studentima iz Slovenije, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Prema neprovjerenim podacima bio je čak i predsjednik Studentske akademske asocijacije Slovenije. Također je vjerojatno da je u ovim godinama služio obavezni vojni rok. Nakon što je diplomirao, 31-godišnji dr Ivan Oražen zaposlio se u Državnoj bolnici u Ljubljani kao pomoćni ljekar i ubrzo napredovao jer se pokazalo da je vrlo vješt kirurg i akušer (liječnik-specijalist za porode. Kao aktivni član Sokolskog društva bio je vrlo zgodan čovjek s tamnom kosom i plavozelenim očima. S Evgenijom Auer (r. 1876), ljepoticom i tada mladom udovicom oženio se 1902. Oni su živjeli u Wolfovoj ulici, u Ljubljani, gdje je Oražen također imao privatnu praksu nakon staža u državnoj bolnici. Usprkos velikoj ljubavi između Ivana i njegove supruge, u braku je bilo dosta problema: žena je bolešljiva, nisu mogli imati decu, a šurjaci Jurij i Pavel nisu bili naklonjeni Oražnu. Sudbina je htjela da sva tri Auera umru prije Oražna, tako da je on bio jedini nasljednik bogatog imanja. Pivovaru su još prije suprugine smrti prodali zbog finansijskih problema pivovari "Union" 1909. godine, bez profita, jer je firma bila u dugovima. Na kraju su se preselili na imanje izvan grada, na Dolenjskoj cesti, gdje je supruga bolesna od, tada neizlječive tuberkuloze, na imanju "Zeleno brdo" mogla da izlaziti direktno iz kuće u šumu. Gospođa Ženi je voljela životinje. Na Dolenjskoj cesti imali su nekoliko pasa, papagaja i Ženi se voljela voziti kolima, u koja je upregla kozu. Dio toga je opisao Janez Milcinski, advokat i ljekar, kao dijete obiteljski prijatelj Oražnova. Ženi je umrla od tuberkuloze 1919. godine. Kao politički aktivan Ivan Oražen je imao dosta poteškoća s tadašnjom austro-ugarskom vlašću. Bio je 1908. poslanik u narodnoj skupštini. Bio je član Narodne napredne stranke, a 1912. g. se pridružio antiaustrijskom pokretu „Preporod“. Tijekom Balkanskog rata 1912. Ivan Oražen je kao dobrovoljac sedam tjedana radio u Niškoj bolnici i memoare je opisao u jedinoj objavljenoj knjizi 1913. "Među ranjenom srpskom braćom". Po završetku Balkanskog rata je Oražna odlikovao kralj Petar I Karađorđević ordenom Sv. Save 3. stupnja. Zbog svega toga bio je osumnjičen i pod policijski nadzorom, a tijekom Prvog svjetskog rata premješten je u Graz kao "slovenski agitator". Poslije Prvog svjetskog rata bio je aktivan u Jugoslavenskoj demokratskoj stranci. Također je bio jedan od najistaknutijih članova Sokolskog društva i 1919. godine osnovao Jugoslovensko sokolsko društvo i bio njegov prvi predsjednik. Bio je veliki Jugoslaven, ali je u jugoslavenskom sokolskom društvu postao razočaran zbog nacionalnih podjela. Oražen je s ljekarima Lojzom Krajgerom i Alojzom Zalokarjem jedan od inicijatora osnivanja Medicinskog fakulteta u Ljubljani, a kasnije i njegov najveći donator. Umro je kod kuće na "Zelenom brdu" 11.3.1921. godine. Teško mu je pala ženina smrt. Iako je bio odličnog fizičkog zdravlja, bio je duševno skrhan teškim životom, političkim razočaranjima i gubitkom najbliže osobe, te je uzeo preveliku dozu barbiturata nekoliko dana nakon 19-godišnjice vjenčanja. Njegovoj sahrani su nazočile narodne mase, uključujući i dr Baltića, dr Ribnikara i generala Rudolfa Majstera. Samo tri takve pogrebne povorke do tada je Ljubljana doživjela: godine 1881, kada je sahranjen dr Janez Bleiweis, "otac slovenske nacije"; 1917. godine, kada je umro Janez Evangelist Krek, "Otac majske deklaracije" i 1921. godine, na Oražnovoj sahrani. Za ilustraciju koliko je bila veličanstvena ova sahrana možemo navesti da je na njoj bilo prisutno 3.000 jugoslavenskih sokola. Kasnije je 1.000 sokola svečano obilježilo i Oražnovu rodnu kuću u Kostanjevici. Prvi jugoslavenski svesokolski slet je održan u Ljubljani kolovoza/avgusta 1922, a počeo je povorkom tisuća sudionika Oraženovom grobu. Skoro svu svoju imovinu Oražen je oporučno ostavio Medicinskom fakultetu u Ljubljani s ovlaštenjem da se osnuje Oražnov studentski dom, koji je prve stanare primio 1925. godine i od tada neprestano vrši svoju misiju: u njemu je od tada živjelo blizu 1.000 studenata medicine i stomatologije. U svom testamentu napisao je: u Oražnovom domu pripada besplatno stanovanje na prvom mestu izvanbračnim, siromašnim medicinarima slovenskog, srpskog i hrvatskog plemena koji studiraju u Ljubljani. Oražnovci ponosno tradicionalno njeguju sjećanje na svog dobrotvora testovima znanja o Oražnu na brucošijadi i povremenim okupljanjima u Kostanjevici. Medicinskom fakultetu je također ostavio dragocjenosti obitelji Auera: zlatni i srebrni nakit i druge dragocjenosti, takozvano "Oražnovo blago" iz kojeg su kasnije izrađene insignije koje dekan Medicinskog fakulteta nosi na svečanoj dodjeli diploma. Arhitekta Bogica Pogačnik je u stvaranju insignija uspjela očuvati autentičan izgled većine dragocjenih predmeta. Medicinskoj znanosti je Oražen oporučno ostavio i svoje tijelo. IZVOR Ivan Oražen. Wikipedija (sr) |
Rodna kuća Ivana Oražna (ljevo) u istoimenoj ulici
Bista Ivana Oražna
|
|
Cerkev sv. Miklavža, odn. Nikolaja (hrv. crkva sv. Nikole)
Godina izgradnje crkve je je nepoznata, a prvi puta se ona spominje 1581. godine. Prvotno je bila dio gradske bolnice, a nakon napuštanja postaje filijalna crkva. Gorjela je 1683. i 1744., ali je oba puta obnovljena. Prezbiterij je sagrađen u 17. stoljeću i opremljen kasnobaroknim oltarom koji je uklonjen 1931. godine. Te je godine gotički prezbiterij oslikao domaći slikar i kipper, mještanin Jože Gorjup, koji je tako stvorio jednu od najuspjelijih crkvenih slika u Sloveniji u 20. stoljeću. Tada je uklonjena i drvena oltarna pala, a na oltarni stol postavljeno je Raspelo (slo. Križani) - rad Jože Gorjupa. Godine 1954. uklonjeni su i drveni dodaci bočnih oltara. Sada su u crkvi restaurirani kipovi i slike iz ove crkve, i freske skinute s nekih porušenih kuća.
|
Zvonik crkve sv. Miklavža
|
|
Drveni mostovi: Sjeveni i Južni kostanjevički most
Jedan od prepoznatljivih znakova Kostanjevice na Krki upravo su drveni mostovi. Oni su građeni od starog hrasta iz obližnje Krakovske prašume (slo. Krakovski pragozd). Pristup otoku moguć je preko tri mosta. Dva od njih (sjeverni i južni) pogodni su za promet, a posljednji, najmanji, Tercijalski most, na jugozapadnoj sztani otoka, pogodan je za prijelaz biciklom i pješice. U Sloveniji je najviše drvenih mostova i pješačkih mostova upravo preko rijeke Krke u Dolenjskoj. Na rijeci Krki navodno postoji osam tipskih drvenih mostova, od kojih je pet u Posavju, dok se Kostanjevica na Krki diči s dva mosta. Vertikalnu nosivu konstrukciju drvenih mostova u Dolenjskoj čini nekoliko drvenih stupova, koji su blago stožasto postavljeni od riječnog dna prema rasponskoj konstrukciji. Na mjestima potpornih stupova svi su, kao i većina drvenih mostova, bočno ojačani horizontalnom vezom koja se u obliku trokuta proteže preko hodne površine. Drveni mostovi, kako bi mogli očuvati svoj izvorni oblik stoljeće i više, zahtijevaju i očuvanje obrtničkog umijeća. U prošlosti su se stupovi zabijali ručno - taj su zanat savladali kostanjevički majstori. Oba kostanjevička mosta su bila već jako dotrajala, zbog čega su u drugom desetljeću 21. sotljeća obnovljeni:
Kostanjevica na Krki, Sjeverni drveni most
Kostanjevica na Krki, Rijeka Krka i sjeverni drveni most
Južni drveni most
|
Kostanjevica na Krki, Sjeverni drveni most
Kostanjevica na Krki, Sjeverni drveni most
|
Karta znamenitosti u okolici Kostanjevice na Krki na informativnom panou postavljenom u središtu naselja
Kostanjeviški grad
|
|
|
Galerija "Božidar Jakac" i FORMA VIVA - Međunarodni simpozij kipara u Kostanjevici na Krki
Međunarodni simpozij kipara Forma viva u Kostanjevici na Krki održava se od 1961. godine i smatra se najstarijim kiparskim simpozijem u svijetu koji još uvijek djeluje. Zasnovali su je slovenski kipari Janez Lenassi i Jakob Savinšek, po uzoru na simpozij u St. Margarethenn u Gradišću u Austriji. Prvi simpozij održan je 1961. godine u dvije radionice, u Kostanjevici na Krki i Seči kod Portoroža. Godine 1964. osnovana je radionica u Ravnama u Koruškoj, a 1967. godine u Mariboru. Za svaku od tih radionica odabran je materijal tipičan za pojedino područje. Za materijal u Kostanjevici na Krki korišteno je hrastovo drvo, u Seči kod Portoroža kamen, u Ravnama na Koroškem čelik, a u Mariboru beton. Na jednomjesečnom simpoziju u Kostanjevici na Krki, koji se od 1998. godine održava bienalno, sudjeluju kipari iz cijeloga svijeta. U Parku skulptura Forma viva, koji obogaćuje okruženje Galerije Božidar Jakac i grada Kostanjevice na Krki, izloženo je više od 100 skulptura nastalih u sklopu simpozija. 
|
Drvene skulpture izložene na otvorenom podložne su utjecajima okoline i prirodnom propadanju, što je i ideja simpozija koja je utjelovljena u nazivu Forma viva (lat. živi oblik). Redovitim održavanjem parka u Galeriji Božidar Jakac brinu se o usporavanju procesa propadanja. To se stalno mijenja jer starija djela s vremenom ustupaju mjesto novima, naime svake dvije godine u parku se postave tri nova rada.
Posjetitelji su zamoljeni da ne diraju niti se penju na skulpture. 
Informativna ploča Forma Vive
|
|
|
Kostanjeviška jama (hrv. Kostanjevička špilja)
|
Kostanjeviška jama dio je istočnog niskog slovenskog krša i najistočnija je krška jama u Sloveniji. Nalazi se 1 km južno od Kostanjevice na Krki u podnožju Gorjanaca uz izvor Studene. Gorjance karakterizira razveden krški teren s krednim vapnencima iz kojih kišnice, podzemne vode i tektonski pokreti stvaraju ovu špilju karakterističnih cik-cak oblika.
Otkrivena je za vrijeme velike poplave 1937. godine, kada su nabujale vode otvorile današnji ulaz u špilju. Od tada špilju istražuju kostanjevački speleolozi uz pomoć udruga speleologa iz Novog Mesta i drugih speleologa. Prije 1969. godine zvala se Jama iznad izvora Studene ili Studena jama. Godine 1971. u špilji je uređena električna rasvjeta i uređena tristotinjak metara duga staza za turistički obilazak najatraktivnijih dijelova špilje. Ukupno je špilja duga oko dva kilometra, a cijeli špiljski prostor još se istražuje. Dio namjenjen za turizam prohodan je i za starije osobe i djecu. Najatraktivniji dijelovi špilje vidljivi su upravo u turističkom dijelu. Prosječna temperatura u špilji je 12 °C. Danas je špilja istražena u ukupnoj dužini od 2 km, ali taj dio nije dostupan javnosti. Špilja je otvorena od 15.4. do 31.10. vikendom i praznikom u 10, 12, 14, 16 i 18 sati uz vodstvo. Tijekom ljetnih mjeseci (7. i 8. mje.) svaki dan u naznačenim terminima održava se vođena turakoja obično traje oko pedesetak minuta. Za veće grupe izleti su mogući tijekom cijele godine uz prethodnu najavu. IZVORI I INFORMACIJE Kostanjeviška jama (službena stranica) Kostanjeviša jama. Wikipedija (sl) Milan Eržen: Kostanjeviška jama. Naše jame 1964. broj 6, str. 17-19 (PDF) 
Tlocrt i nacrti Kostanjeviške jame
Izvor: Naše jame, 1964. broj 6
|
Kostanjeviška jama, detalj
Avtor: Sl-Ziga – lastno delo; licenca: Javna domena; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=4464033 |
Veliko Mraševo
|
Šentjernej
|
Kartuzija Pleterje
|
|
Javorovica
|
|
Javorovica (prijevoj)
Napad na Javorovicu 1944. godine
Godine 1944. na Gorjancima su boravile jake partizanske jedinice; zadaća im je bila stalno uznemiravati neprijateljske predstraže u dolini rijeke Krke i sprječavati prolazak Nijemaca i domobrana preko Gorjanaca u Žumberak, Belu krajinu i Hrvatsku. Na Javorovici je 3.2.1944. bila smještena 4. bojna Cankarove brigade, koja je tamo zamijenila bataljun Gupčeve brigade. Bataljon je osnovan 9.5.1943. godine, od boraca iz cijele Slovenije, ali većina je bila Belokranjaca i Dolenjaca. Brojao je oko 300 boraca. Zimi 1943. - 1944. na Gorjancima je padao snijeg do koljena, hladnoća je sezala do kostiju. Borci su se smjestili među mještane Javorovice, misleći da po ovakvom vremenu nitko neće doći za njima. U dolini se pak snijeg u veljači počeo brzo topiti. Nijemci i domobrani s kostanjevičke postaje shvatili su da je došlo vrijeme za napad na partizane na Gorjancima. Prvi napad ostvaren je 18.2.; partizani su se povukli, a neprijatelj je iznenadio dolenjske terence u Vrhpolju, koji više nisu imali vremena za povlačenje. Trojica su ubijena, a četvrti je zarobljen. U popodnevnim satima istoga dana partizani su se vratili na Javorovicu, zadovoljni što su otjerali napadače natrag u dolinu. Previdjeli su da je ovaj napad bio samo zasljepljujući manevar, jer su napadači na Javorovicu htjeli su saznati na koju će se stranu partizani povući tijekom napada. Većina boraca na Javorovici bili su prekaljeni partizani koji su već vodili mnoge bitke; desetak je bilo došljaka, odn mobiliziranih. Prvih dana ožujka dvojica mobiliziranih pobjegli su u domobransku postaju u Kostanjevici i odali dosta podataka. Domobranski poručnik je s tom informacijom otišao u Ljubljanu kod generala Rössenera i zajedno su skovali plan napada na Javorovicu. Dana 15.3.1944. u Novom Mestu okupljena je borbena skupina 14. SS policijske pukovnije koja je brojala oko 400 naoružanih ljudi, a pridružilo im se oko 200 domobrana. Zapovjedništvo je preuzeo Nijemac. Dana 16.3.1944. u jedan ujutro njemački kamioni dovezli su dio vojske cestom uz lijevu obalu Krke do Drage, gdje je bio most. Neprijatelj se razvio u formaciju dugog marša. Nad kartuzijom Pleterje se jedinica razdvojila u dva stupca; plan je bio formirati čvrsti prsten oko Javorovice, ispred koje - budući da je u planinskom lancu bilo dosta snijega, a zapovjedništvo očito nije znalo da je u dolini on već okopnio - partizani nisu postavili dovoljno straža. Jedna okružujuća kolona napala je partizansku zasjedu, koja je bila potpuno iznenađena kada je neprijatelj otvorio vatru na nju; mnogo je boraca palo, samo pet-šest ih se nakon cjelodnevnog gonjenja vratilo na Javorovicu. Druga opkoljujuća kolona približavala se Javorovici sa sjevera i zapada. Pošto je bila magla, lako su onesposobili prvu stražu i ušli u selo. Odbjegle poluodjevene partizane istjerali su iz kuća na čistinu. Unatoč velikoj pomutnji, zapovjednik je uspio pripremiti prepad i juriš na neprijateljske položaje; ali je selo opkoljeno. Posljednji spas bila je crkva sv. Ožbolta, gdje je u unakrsnoj vatri palo više od pedeset partizana. Iz vatrenog obruča pobjeglo ih je samo devet. Četiri teška ranjena borca uputila su se u partizansku bolnicu Kira nad potokom Pendrijevka; nekoliko boraca pobjeglo je preko vrha Gorjanaca, među njima Josef Grabner, Nijemac koji je pobjegao Nijemcima negdje u Notranjskoj i stupio u Cankarov bataljon; ranjen je ispred crkve i odglumio da je mrtav pa je zavarao napadače koji su mu samo izuli cipele i uzeli dio odjeće. Nakon povlačenja neprijatelja, krenuo je prema Žumberku, gdje je ponovno naišao na partizane. Kad su borbe na Javorovici završile, domobrani su okupili zarobljene partizane kod crkve, otjerali ih u jarak ispod nje, tamo postrojili trideset i tri zarobljenika, naredili im da skinu cipele i strijeljali ih iz brzometnih pušaka. Zatim su se povukli natrag u selo, a potom zajedno s Nijemcima napustili Javorovicu. Kao rezultat uspješnog pohoda na Javorovicu, general Rössener je predložen za visoko priznanje, Zlatni križ. U obrazloženju stoji da je 4. bataljun Cankarove brigade potpuno uništen; da je imao 132 mrtva. Domobransku četu su drugovi u Novom Mjestu slavili kao pobjednike, koji su do posljednjeg čovjeka potukli Cankarevu bojnu, iako su kasnije morali priznati da se nekoliko partizana ipak spasilo. Naime, na Javorovici je palo 113 partizana, a preživjelo ih je šesnaest. Danas se uz ruševine crkve na Javorovici nalazi spomen-hram, gdje je na ploči ispisano 113 imena poginulih. IZVOR JAVOROVICA – Območje bojev Cankarjeve brigade in Spominski hram borcem 4. bataljona NOV brigade Ivan Cankar. Spomeniki.blogspot. 1.5.2012. 
Spomenik poginulim borcima na Javorovici
Prvi (skromniji) spomenik borcima Cankarovog bataljuna otkriven je 1.11.1946., umjesto njega 10.7.1966. podignuto je novo spomen obilježje. Spomen kapelica s kriptom i pločom sagrađena je 1983. godine. Spomenik ima oblik cilindričnog obeliska sa zvjezdastim vrhom, koji je prekriven metalom na niskoj, maloj, šesterokutnoj platformi. Dana 3.2.1944. na Javorovici je smještena 4. bojna brigade Ivan Cankar. Bataljon je osnovan 9.5.1943. godine, borci i borkinje bili su iz cijele Slovenije, najviše je bilo Belokranjaca i Dolenjaca. Na Javorovici je poginulo 113 partizana, a šesnaest ih se spasilo. 
Javorovica - Spomen kapela (slo. Spominska kapela), pogled na kapelu s južne strane
Mala zgrada od cementnog kamena i krova od crvenog crijepa. U unutrašnjosti iza željezne ograde nalazi se kameni oltar i nekoliko kamenih ploča s crvenim natpisima. |
Nekadašnja kapelica posvećena svetom Ožboltu, koja se nalazila na ovome mjestu, danas je pretvorena u spomen na poginule partizane.
Svake godine u spomen na ovaj tragični događaj iz 1944. godine, 1. svibnja na Javorovici se održava svečani zbor na koji dolaze i planinari iz svih krajeva Gorjanaca.
|
|
PIRČEV HRIB
Pogled s Pirčevog hriba u smjeru Trdinovog vrha (sv. Gere)
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Bajokova košenica
|
|
|
|
|
|
Japetova košenica
|
|
|
|
|
|
|
|
SLJEME
|
|
|
|
RAVNA GORA
|
|
|
|
|
|
|
|
Jasenski jarek
|
|
STRMEC
|
|
Mirčev križ
|
|
Polom
|
|
Štembuh
|
|
OPATOVA GORA
PROZORAC I STRIČANICA
"Schengenski" izleti
Ulazak Hrvatske u Schengenski prostor 1.1.2023. godine omogućio je neometan prolazak granične slovensko-hrvatske linije i općenito, slobodnije kretanje graničnim područjem. Time su se otvorile brojne mogućnosti za aktivnosti na otvorenom, kao što su neprekinute pješačke i biciklističke rute koje prolaze teritorijama obje države.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Treba podsjetiti kako je i prije ulaska u Schengen ovo područje bilo proglašeno zajedničkom turističkom prekograničnom zonom "Po Sutli i Žumberku", koja je mogućavala kretanje između dviju država, ali uz određene uvjete. Nakon ulaska Hrvatske u schengensko područje prelazak granice je potpuno neometan.
Pionirski projekt zonom "Po Sutli i Žumberku" osnovan je u rujnu 2003. godine na inicijativu Zagrebačke županije, a u sklopu projekta Uspostavljanje turističkog klastera u Zajedničkoj turističkoj Zoni po Sutli i Žumberku, financiranog sredstvima Europske Unije (CARDS "Local Development of Border Regions"). Zona je utvrđena kao zaokružena prostorna i gospodarska cjelina a obuhvaća pogranične dijelove teritorija Hrvatske i dijelove Republike Slovenije. Osnovna je ideja projekta bila napraviti zajedničku ponudu hrvatskih i slovenskih pograničnih mjesta koji bi pružili autentičan kulturni, gastroenološki i avanturistički proizvod nezavisan od službene granice, odnosno međunarodnih graničnih prijelaza.
Izleti po Gorjancima uz granicu s Hrvatskom
|
Gorjanci - istočni dio
Pogled od Kostanjevice na Krki |
GORJANCI - ISTOČNI DIO
Čatež ob Savi
|
|
|
ŠENTVIŠKA GORA
|
Bitka s Turcima kod Brežica na Savi 24.8.1475. godine Godine 1475. Ludvika Kozjaškog zadesila je ista sudbina kao još dvojicu Kozjaških koji su godinu dana ranije pali u tursko sužanjstvo. Sredina 15. stoljeća vrijeme je masovnih upada Turaka u Korušku, Štajersku i Kranjsku. Kad su Turci u kolovozu/avgustu te godine po treći put stigli iz Bosne i opustošili južnu Štajersku, u Štajerskoj i Koruškoj je izvršeno brzo novačenje pod vodstvom koruškog kapetana Jurija Schenka, koji je prvi uspio zaustaviti malu tursku diviziju u prelasku preko Drave. Preko 200 Turaka je posjekao, ali je ostale potisnuo do Save kod Brežica, gdje su se Schenku pridružili Kranjci pod vodstvom Ludvika Kozjaškog. Jurij Schenk preuzeo je zapovjedništvo nad združenim snagama od 450 ljudi. Međutim, Ahmed-paša se neočekivano pojavio na terenu s dodatnih 2000 konjanika. Dana 24.8. došlo je do sukoba između dva protivnika - Ahmed-paše, koji se želio osvetiti za prethodni poraz i brojčano daleko manjih jedinica Jurija Schenka. Schenkove snage su počele bježati pred oko 2000 Turaka, a oko 400 ih je ubijeno ili zadavljeno, a ostali su završili u zarobljeništvu. Ludvik Kozjaški je zarobljen, kao i zapovjednik Schenk. Posječeni su ili zarobljeni mnogi plemići i vitezovi iz Kranjske i Štajerske: Kristof Radovljiški, Gašpar i Krištof Lamberg, Nikolaj Ravbar i Jurij Ravbar, Janez Gradenecker, pali su jedan Mindorfer, dva Mordaxa. Zarobljenici su odvedeni u tvrđavu Zrinj, gdje su držani dvije godine. Za njih su tražene visoke otkupnine: za Jurija Schenka 4000 guldena, za Ludvika Kozjaškog 2000, za Jurija iz Himmelberga 2000, za Viljema Galloa 1000, za Martina Ditrichsteina 500, za Ludvika Mordaxa 800, za Andreja Hohenwarthera 600. Ludvika i Schenka otkupili su mještani u roku od godinu dana. Oni za koje nisu uspjeli brzo skupiti visoku otkupninu odvedeni su u zarobljeništvo u Istanbul. Takvu su sudbinu doživjeli Sigmund von Polheim, Andrej Gutensteiner, Matej Mindorfer i Henrik Prüeschenck koji su također umrli u zatvoru. IZVOR Ludvik Kozjaški. Wikipedija (sl) |
Sveti Vid
|
|
Gornja Straža
|
|
Cerina
|
|
Žejno
|
Sobenja vas
|
Nova vas pri Mokricah
Grad Mokrice
|
|
|
|
|
|
Velika Dolina
|
|
|
Ponikve
|
|
Sveti Jakob
|
|
Žakovec
|
Škarice
|
|
Laze
|
|
Koritno
|
|
CIRNIK
Prostorni pogled na Veliki Cirnik (desno), Mali Cirnik (ispred, lijevo) i Šentvišku goru (pozadi, lijevo)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Prostorni pogled iz smjera sjeverozapada na Veliki Cirnik (u pozadini), Mali Cirnik (u pozadini, desno) i Šentvišku goru (u prednjem planu)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Veliki (Goli) Cirnik
|
Goli Cirnik (621 m), zvan i Veliki Cirnik, leži u istočnom dijelu Gorjanaca, smješten između ušća Krke u Savu na sjeveru i slovensko-hrvatske granice na jugu, duž koje velikim dijelom prolazi rječica Bregana. Veliki Cirnik je također najviša točka Brežičkog planinarskog puta (slo. Brežiška planinska pot) koji se može prijeći za 4-5 sati umjerenog hoda. Krajolik je pogodan za šetnju, bez strmih uspona i spustova.
Iako nosi i naziv "goli" s vrha nema vidika jer je njegov zaravnjen vrh obrastao listopadnom bukovom šumom. Pogledi s pružaju s pojedinih padina Cirnika, i to na Kršku kotlinu s Krškim i nuklearnom elektranom te Bizeljskim brdima u pozadini. Na vrhu je od 2000. godine postavljen mali bivak, ispred kojeg su klupe za izletnike. Naziv skloništa je zavetišče Vesela Micka, odn. "Pri veseli Mici". Prilazi vrhu:
Pogled na Cirnik iz smjera juzogapada
Pogled s vrha Glavica, odn. Siljevec 
|
Bivak na Golem Cirniku - Zavetišče Vesela Micka
Datum objave: 1.5.2015. Autor: Jure Senegačnik Opis: Bivak, ki stoji na hribu, imenovanem Goli Cirnik ali Veliki Cirnik se imenuje tudi Zavetišče vesela Micka. Postavilo ga je PD Brežice 
|
|
Brežiška planinska pot (Brežički planinarski put)
Brežiška planinska pot je kružna planinarska staza, na obroncima Gorjanaca, južno od Brežica. Najvećim dijelom prolazi obroncima brda Cirnik. Polazna točka Brežičke planinske staze je kod gostionice "Les" (KOORDINATE 45.89005,15.60398) u Čatežu na nadmorskoj visini od 185 m. U gostionici možete dobiti dnevnik planinarske staze i kontrolni žig. Putokaz na stupu ispred gostionice nas asfaltnom stazom usmjerava do stubišta, koje nas vodi do označenih markacija u smjeru Sv. Vida. Nakon 50 metara skrenite desno (ravno ide dulji put do Sv. Vida pokraj Cerine) prema zapadu, prijeđite preko travnate površine i dolazite do staze koja u smjeru juga vodi u šumu i dalje prema Šentviškoj gori. Nakon 25 minuta dolazimo do račvanja na Šentviškoj gori. Ovdje se može popeti na prekrasan vidikovac kod crkve Sv. Vida na nadmorskoj visini od 386 m. Uživamo u pogledu na grad Brežice, bližu i dalju okolicu, Krško polje, obronke Bohora i Orlice, vrhove Hrvatskog zagorja. Nakon pogleda i odmora vraćamo se na račvanje i nastavljamo pješačenje gotovo ravnom šumskom stazom do prvih vinograda na Šentviškoj gori, a odatle makadamom do prvog oštrog zavoja gdje prelazimo šumski put. Nakon oko 200 m gotovo ravne staze dolazimo do ruba šume, zatim se spuštamo, prelazimo asfaltnu cestu Žejno - Straža, spuštamo se kroz šumu do asfaltne ceste Čatež - Žejno - Sobenja vas - Globočice. Nakon njega nastavljamo pješačenje do Sobenje vasi. Pruža nam se pogled na polja između Sobenje vasi, Globočica, Mrzlave vasi i Žejna te obližnje vinograde na Straži i nešto dalje na Vitovec, Malenški vrh i Stankovo. Put od Šentviške gore do Sobenje vasi može se prijeći za 45 minuta. Usred sela markacija i strelica na betonskoj litici nas usmjeravaju na jugoistok kroz selo do putokaza za Veliki Cirnik koji kaže da do vrha imamo još dobrih sat vremena hoda. Šumska cesta je dobro markirana i vodi nas sve do raskrižja Veliki Cirnik - Mali Cirnik. Na ovom mjestu dolazimo iz šume na livadski plato s kojeg se pruža pogled na Planinu i hrvatske planine. Ovamo se vraćamo na povratku s Velikog Cirnika. Nastavljamo šumskom stazom prema vrhu. Prilično strm dio staze prelazi u blaži uspon pored lovačke kuće do račvanja Veliki Cirnik - Stojdraga. Široka staza vodi do cilja. Na vrhu Velikog Cirnika (630 m n.v.) u listopadnoj šumi nalaze se klupe sa stolovima uz sklonište Zavetišče Vesela MIcka ("Pri veseli Mici"). Na vrhu se nalazi upisna knjiga i kontrolni žig. IZVOR Brežiška planinska pot. Planinarsko društvo Brežice |
Karta Brežičkog planinarskog puta
Izvor: PD "Brežice" POVEZNICA
Dnevnik brežiške planinske poti |
|
|
POKOVC |
NADMORSKA VISINA 618 m
|
|
|
PLANINSKA GORA
Planinska gora, pogled iz Gadove Peči
Pogled na greben Planinske gore iz podnožja brda Kumičevac
|
Powered by Wikiloc 
Livade u istočnom podnožju Planinske gore (greben u pozadini)
|
Vrh Planinske gore
|
Tjeme Planinske gore je zaravnjeno i bez razgleda, a sam vrh, visok 844 metara, nije obilježen, niti do njega vodi planinarska staza. Na tjemenu, koje je podijeljeno slovensko-hrvatskom granicom, nalazi se mali proplanak (lovačka čeka) okružen bjelogoričnom šumom s južne hrvatske strane i mješovitom bjelogorično-crnogoričnom na sjevernoj slovenskoj strani granice - gdje su stabla crnogorice koncentrirana uz sam vrh (ona točka koja je obilježena na kartama).
|
Vrhi
|
Crnkasta sasa; slo. navadni kosmatinec (Pulsatilla nigricans)
Cvjeta u travnju/aprilu. U Sloveniji je zaštićena ugrožena vrsta. Crnkasta sasa (Pulsatilla pratensis( L.) Miller ssp. nigricans (Störck) Zam.) je vrsta vezana uz suhe kontinentalne travnjake razreda Festuco-Brometea koji su nastali krčenjem šuma, te subpanonske stepske travnjake na šljunku i pijesku sveze Festucion valesiacae koji su većinom prirodnog postanka, a koji su nekada služili kao košanice ili za ispašu stoke. Zbog napuštanja sela i tradicionalnog načina gospodarenja ti su travnjaci postajali sve zapušteniji, zbog čega su pojedine vrste koje rastu na tim staništima danas ugrožene. Crnkasta sasa je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća imala u Hrvatskoj status regionalno izumrle vrste – RE jer je nestala s jedinog poznatog nalazišta na Đurđevačkim peskima. Ponovno je pronađena 1990. godine u okolici kapele sv. Vuk na Vukovoju, Ravna gora (Kranjčev, Šincek), te danas ima status kritično ugrožene vrste – CR i strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Vrsta je kasnije pronađena na još nekoliko lokaliteta u Varaždinskoj županiji, zatim u Istri, na Žumberku, u Međimurju i Baranji. IZVOR: PRIRODA VARAŽDINSKE ŽUPANIJE 
|
Glavica (Siljevec) |
NADMORSKA VISINA 757 m
|
Kumičevac (771 m), pogled s Glavice
Pogled s Glavice u smjeru Cirnika
U prvoj liniji nalaze se vrhovi Kičer (lijevi) i Bjelinje (desni). Cirnik je iza njih (desni) s lijevo od Cirnika je Šentviška gora. A skroz desno na horizontu je Medvednica. |
|
Planina v Podbočju
Planina v Podbočju
|
Planina v Podbočju (685 m) je naselje u općini Krško, jugozapadno od Brežica, u neposrednoj blizini državne granice s Hrvatskom. Naziv naselja promijenjen je iz Planina u Planina v Podbočju 1953. godine. Njemačko ime nasleja bilo je Fiesberg in Heiligenkreuz.
Između 14. i 15.9.1942. godine, tijekom Drugoga svjetskog rata, selo je spaljeno do temelja, a ustaše su u obližnjoj šumi pogubili 34 muškarca. U selu se nalazi spomenik s imenima poginulih. To je kameni blok s kipom partizana na vrhu, otkriven 1953. |
GOLI VRH
|
|
Trašljikovina
|
|
Gradec
|
|
Trebelnik
Vinogradi Trebelnika; pogled na Završe
|
|
Brezovica v Podbočju |
Brezovica v Podbočju; pogled iz Trebelnika
|
|
Premagovce
|
|
Prušnja vas
NADMORSKA VISINA 478.1 m
|
Prušnja vas (njem. Pruschendorf) je naselje u Općini Krško u istočnoj Sloveniji, nedaleko od granice s Hrvatskom. Prušnja vas se nalazi u pokrajini Dolenjskoj i statističkoj regiji Donjoposavskoj.
Stanovništvo. Prema popisu stanovništva iz 2002. godine Prušnja vas je imala 44 stanovnika. 
Pogled na Prušnju vas
|
Jama Prušendorf
Članovi "Jamarskog kluba Brežice" osiguravaju ulaz u jamu (slo. brezno) Prušendorf (listopad/oktobar 2023.), nedaleko od Prušnje vasi u Gorjancima. "Novonastala" jama otvorila se na šumskoj cesti u blizini naselja, uslijed oborinskih voda koje su se slijevale i izrovale šumsku cestu. Za vrijeme velikih oborina u ulaz jame slijevaju se velike količine oborinskih voda, a speleologe je još više iznenadio beskrajni tok padajućeg kamenja. Prvi silasci u jamu izvršeni su u svibnju/maju 2023. godine. Duboka je najmanje 45 metara (do sada istraženo; stanje 2023. godine). PRIBLŽNI POLOŽAJ: 45.834656385849726, 15.484098746660397 
Spust u jamu Prušendorf
Izvor: Facebook stranica "Jamarskog kluba Brežice" |
Frluga
NADMORSKA VISINA 481.7 m
Pogled na Frlugu od Trašljikovine
Pogled na Frlugu
Crkva sv. Katarine (slo. cerkev sv. Katarine)
Filijalna crkva. Jednostavna jednobrodna crkva s polukružnom apsidom. Oblik apside pokazuje romaničke elemente, koji su se u udaljenijim krajevima očuvali kao arhitektonska tradicija sve do 14. stoljeća. Današnji objekt potječe iz druge četvrtine 17. stolječa (1647.). 
Frluga, crkva sv. Katarine (slo. izv. cerkev sv. Katarine)
|
Bočna strana crkve sv. Katarine
|
|
Pogled preko granice
Pogled s padina Velikog Cirnika u smjeru Samoborskog gorja u Hrvatskoj |
JUŽNI GREBENI
Jama Pečenjevka
|
Iznad naselja Krašnji vrh (kod Metlike) i kod sela Keseri u Hrvatskoj, smještenih na jugoistočnom rubu Gorjanaca, odn. jugozapadnom dijelu Žumberačke gore, u dolini potoka Jamnika otvara se ponor (slo. brezno) jame Pečenjevka (također Pečenevka).
Više od 15 metara široki i 50 metara duboki vertikalni ulazni jamski kanal, nastao je na lokalnom rasjedu u dolini potoka, u gornjojurskim svijetlosivim vapnencima. Ulaz se nalazi na nadmorskoj visini od 427 metara. U ponor se za visokih voda obrušava više od 50 m visok vodopad. Ponor je dio ponornog kontaktnog krša - ovdje se susreću nepropusne stijene s propusnim. Zidovi ulaznog ponora potpuno su prekriveni velikim površinama mahovine, a dno je posuto urušenim stijenama i krhotinama. Na jugoistočnoj strani ponora otvara se pri dnu više od 5 m visok prolaz do nastavka jame. Ovdje se uz prijelom također razvijaju rovovi i odavdje se na ulazni kanal pod nagibom nastavlja špiljski kanal dulji od 200 m, koji doseže ukupnu dubinu od 98 metara. Sredinom ponora prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Jamu su 1941. godine su otkrili i evidentirali članovi ljubljanskog Društva za istraživanje jama (Društvo za raziskovanje jam Ljubljana), ali su prvi nacrti ponora napravljeni tek 1985. godine, kada su ulazni dio ponora istražili članovi belokranjskog Jamarskog kluba Črnomelj. Od 2005. godine članovi Jamarskog kluba Brežice, Speleološkog kluba Samobor, Jamičkog kluba Kostanjevica na Krki, još nekoliko su puta obišli ponor i izradili nacrt špilje. 
|
Potok Jamnik
Sam potok Jamnik izvire iz slojeva gornjokrednog fliša i pri niskom vodostaju ponire u Mliniško brezno (hrv. Miliška jama), a pri visokim vodama može oteći do Pečenjevke, kada voda pada preko kamene stepenice stvara slikoviti slap visok 50 metara, najveći takve vrste u Sloveniji. O snazi vode za vrijeme velikih kiša svjedoče zaglavljena suha debla. Pečenjevka 12.02 2014.
Datum objave: 12.2.2014. Autor: natrixnatrix100 Opis. Nakon obilnih kiša Jamnik ponire u Pečenjevku. Pečenjevka 12.02 2014. |
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Planinarski put Žumberkom
|
Planinarski put Žumberkom je planinarska obilaznica koja se proteže od Slavetića (Jastrebarsko), preko najvišeg vrha Žumberka, Svete Gere, do Sošica. Obilaznica prolazi kroz predivan kanjon Slapnice, gdje se nalaze dva od četiri velika slapa Žumberka, stara sela od povijesnog značaja, te kroz predivne krajolike Žumberačke gore. S trase puta se pružaju predivni vidici na doline rijeke Kupe, Jastrebarsko, Karlovac i slovenska sela, a za vedrih dana vidik se proteže do Velebita, te se naročito lijepo vidi Klek. Obilaznica vodi kroz 12 kontrolnih točaka, među kojima su planinski vrhovi, domovi, slapovi… Obilaznica je linijska, ali se točke mogu po želji obići bilo kojim redom. Za dobivanje priznanja potrebno je obići sve kontrolne točke, što se dokazuje utiskivanjem žigova u dnevnik obilaznice. Ako žiga nema, posjet se dokazuje fotografijom ili ovjerom od matičnog društva u slučaju organiziranog obilaska. Ako se obilaznica prolazi odjednom, za njezin obilazak je potrebno dva do tri dana, a prenoćiti se može u planinarskim domovima "Vodice" i "Boris Farkaš", uz prethodnu najavu. Trasa puta označena je slovom "M". Za uspješno prijeđenu obilaznicu se dobiva lijepa spomen značka i priznanje.
Planinarski put Žumberkom je obilaznica kroz Žumberačko gorje osnovana od strane planinarskog društva "Monter" (danas "Trešnjevka-Monter") 1990. godine. To je druga obilaznica na Žumberku nakon Karlovačke obilaznice, a duga je 75 kilometara. Obilaznik koji se odluči za ovu obilaznicu će proći kroz poznate, ali i malo popularne dijelove Žumberka, te se upoznati s raznovrsnom florom, prekrasnim vidicima, gorskim sedlima, napuštenim selima, ali i kulturno-povijesnim dijelovima Žumberka i njegovom slavnom uskočkom poviješću. Na umu treba imati da je za vrijeme jakih kiša moguće je teže kretanje kroz kanjon Slapnice zbog povećanja vodostaja, te prilaz slapu Zeleni vir. Trajanje puta: 20 sati |
Kontrolne točke:
|
IZVORI I LITERATURA
|
BUZJAK, Nenad: Geomorfološke i speleološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa. 2006. (PDF na zahtjev)
BUZJAK, Nenad: Speleološke pojave u Parku prirode "Žumberak – Samoborsko gorje". Geoadria, Volumen 7/1 31-49, Zadar, 2002 (PDF)
|
