|
|
SJEVEROISTOČNI POJAS DINARSKOG GORJA > PLANINE SLOVENSKE DOLENJSKE I SREDIŠNJE HRVATSKE > ŽUMBERAČKO GORJE / GORJANCI > Žumberačka gora /Gorjanci
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gora / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
Države: Slovenija, Hrvatska
Najviši vrh: Sveta gora / Trdinov vrh, 1178 m
Koordinate najvišeg vrha: 45.7597, 15.3160
O planini
|
|
UvodŽumberačka gora, Žumberačko gorje, odn. Samoborsko i Žumberačko gorje, ili Gorjanci na slovenskom jeziku, je niža planinsko-brdska grupa koja se smjestila na rubnom dijelu Dinarskog gorja, na području dodira s predalpskim i panonskim prostorom, dijelom u jugozapadnoj Sloveniji, i većim dijelom u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Dugačko je oko 50, a široko oko 20 km. Protire se između rijeka Krke na sjeverozapadu, Save na sjeveru, Kupe na jugu, te gradova i naselja Samobora, Jastrebarskog, Brežica, Kostanjevice, Novog Mesta, Metlike, Ozlja i Krašića. U slovenskoj Dolenjskoj, prema zapadu nastavlja se masiv Kočevskog Roga od kojega ga dijeli Črmošnjička dolina. U Hrvatskoj se ono većim dijelom nalazi u Zagrebačkoj, a manjim u Karlovačkoj županiji. Dio gore, koji teritorijalno pripada Zagrebačkoj županiji, područje je podijeljeno između grada Samobora, grada Jastrebarskog i grada Ozlja te općina Žumberak i Krašić.
Iako se radi o dinarskom pobrđu, Žumberačko gorje proteže se u smjeru jugozapad-sjeveroistok, poput nekih nizinskih-otočnih planina jugozapadnog dijela Panonske nizine (pr. Medvednica iznad Zagreba). Dakle, ono se proteže okomito na klasični dinarski smjer (SZ-JI), za razliku od susjednog (prema zapadu) brdsko-planinskog masiva Kočevskog Roga u Sloveniji. Razlog takvom smjeru Žumberačkog gorja je tektonika, jer se ono nalazi u prijelaznoj zoni, na dodiru odn. sudaru dviju velikih sustava: dinarskog i alpskog. Vukomeričke gorice, koje se nalaze jugoistočno od Žumberačkog gorja, poširok su i nizak ogranak žumberačke orografske cjeline. Osobitost ovoga gorja je spoj predalpskog, dinarskog, krškog i panonskog svijeta. Smjer joj je uglavnom alpski (točnije, predalpski), tektonika dinarska, karakter krški, a biljni pokrov i prema prema panonskoj ravnici pomaknuti položaj podsjeća na druge osamljene gore, poput Medvednice. Najviši vrh je Sveta gera (1178 m), odn. na slovenskom Trdinov vrh. Iako njegovi vrhovi nisu visoki, područje ima planinski karakter, šumovita područja, blage pitome livade i male kanjone okružene strmim brdskim grebenima. Po najvišem grebenu, kojime ide i razvodnica porječja rijeka Krke i Kupe, prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Žumberačko gorje obično se dijeli na Žumberačku goru (slov. Gorjanci; Sveta Gera/Trdino vrh, 1178 m) i na Samoborsko gorje (Japetić, 879 m). Bogatstvo biljnim i životinjskim svijetom te vodom, zanimljive su značajke te planine. Nekada su se koristila i rudna bogatstva po kojima je Žumberak poznat; osobito su se vadili bakar i, u manjim količinama uz bakar, zlato te željezo. Žumberak je nastanjen autohtonim slovenskim (u Gorjancima) i hrvatskim stanovništvom, kao i potomcima uskoka, doseljenika s juga koji u Žumberku žive još od poziva cara Ferdinanda 1530. da štite Austriju, Kranjsku i Hrvatsku od Turaka. Danas je Žumberak prvenstveno turistički kraj koji privlači mnogobrojne planinare i izletnike, posebno zbog bizine velikih gradova Zagreba, Novog Mesta i Karovca. U Hrvatskoj je veći dio gore zaštićen kao Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje. ENGLISH SUMMARY: Žumberačka gora (Žumberak mountain)- |
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI:  Klikom na logo direktno pronađi smještaj na širem području ove planine Search directly for accommodation in the vicinity of this mountain Oglašavajte ovdje:
|
Ime
|
Slovenski naziv za Žumberačku goru je Gorjanci, a stari nazivi na njemačkom su Sichelgebirge ili Uskokengebirge, odn. Uskočka gora na hrvatskom. Osim za morfološku cjelinu Žumberak je istovremeno i naziv za hrvatsku mikroregiju, koja obuhvaća hrvatski dio gore, bez Samoborskoga gorja.
Pretpostavlja se da je ime Žumberak nastalo zamjenom imena Schönberg u Shumberg. Franjo Fras je u svojoj glasovitoj Topografiji upotrebljavao za goru naziv Sichelburg Gebrige (Sichel, njem. znači srp, a berg/gebirge znači brdo/gorje), vjerojatno prema srpastom izgledu gorja. To je također bilo i ime starog grada koji je nekada stajao na vrhu brežuljka istočno od današnjeg zaselka Stari Grad (Kekić Draga). U popisu župa Akvilejske patrijarhije iz 1296. navedena je žumberačka župa pod imenom Sichelberch, pa postoji i pretpostavka da bi to mogla biti osnova iz koje se razvio današnji hrvatski naziv Žumberak, (Poljak, 2001.). |
Naslovna fotografija
Livade podno vrha Ječmeništa |
ZEMLJOPIS / GEOGRAFIJA
Reljef
Dinarsko gorje i prijelazno gorje prema Alpama i panonskom području povezuje u srednjem porječju Kupe srednje-visoka Žumberačka gora, koju neki s obzirom na njezinu osobitu planinsku složenost nazivaju Žumberačko gorje. Slovenci taj planinski skup na državnoj razmeđi Hrvatske i Slovenije nazivaju Gorjanci.
Ova niska planina, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru od Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, a na sjeveroistoku ga kanjon Gabrovice, u blizini Bregane, dijeli od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u belokrajinski plato.
Ova niska planina, zauzima najveću površinu ove planinske grupe. Proteže se na sjeveru od Krškog polja tj. dolina rijeke Krke i Save, a na sjeveroistoku ga kanjon Gabrovice, u blizini Bregane, dijeli od Samoborskog gorja. Istočno i jugoistočno od Žumberačke gore nalazi se Pokupski tj. Karlovački bazen. Južna granica ide sjeverozapadnim dijelom karlovačkog Pokuplja, od Vivodinskoga pobrđa, Pribića, Krašića, Slavetićkoga vinogorja. Na zapadu se spušta u belokrajinski plato.
Vode
Potok Slapnica
|
PRIRODA
|
|
Po planini i po kraju
Kanjon Slapnice
|
Dolina Slapnice (u lokalnom govoru Slapnička draga, ili jednostavno Slapnica) je duboka potočna dolina strmih strana kroz koju protječe istoimeni potok. Nalazi se u središnjem dijelu Žumberačke gore, na granici općina Žumberak i Krašić. Ime duguje mnoštvu slapova koji većinom nastaju zbog procesa taloženja sedre. Veći dio doline je 1964. zaštićen kao značajni krajobraz, a od 1999. postaje dio Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje.
Potok Slapnica izvire u podnožju glavnog hrpta Žumberačke gore, između sela Kalje i Višći vrh, južno od Mrzlog Polja. U njega utječu potoci Kalovka, Jarak, Duboki potok, Drenovac, Vranjački potok, te mnoštvo manjih potoka koji često presušuju. Većina pritoka dolazi s istočne strane doline iz područja koje se naziva Pećno, po istoimenom selu. Kao i većina potoka na Žumberačkoj gori, i Slapnica oscilira u količini vode između velikih voda u proljeće do ljeta kada većina manjih pritoka presušuje, pa značajno pada razina vode. U samoj dolini izmjenjuju se područja gdje potok teče mirnim ili bržim tokom. Na područjima gdje je tok brži nalazi se većina slapova. Ti su slapovi uglavnom manje stepenice, najčešće visine do jednog metra, nastale taloženjem sedre ili zbog prirodnih prepreka (kamenje, srušeno drveće). Među slapovima su najznačajniji Vranjački slap sa svojim sedrenim barijerama i špiljom u sedrenoj stijeni, te slap Brisalo. Oni su ujedno i najveći, s visinom oko petnaest metara. Zanimljivo da se ni Vranjački slap ni slap Brisalo ne nalaze na samom potoku Slapnici, nego na pritokama, Vranjačkom potoku i Dubokom potoku. IZVOR Dolina Slapnice. Wikipedija (hr) |
Kanjon potoka Slapnice u proljeće i kasnu jesen bogat je vodom te pruža jedinstven doživljaj netaknute prirode. U rano proljeće bogat je cvijećem od zaštićenog crnog kukurijeka, božikovine, do običnih visibaba i jaglaca. Nerijetko se može vidjeti i pokoja divlja životinja poput srna, divljih svinja, te ostalih manjih šumskih životinja. Neki dijelovi puta kroz kanjon nešto su zahtjevniji zbog klizavog terena, ali se svakako isplati izdvojiti više vremena i truda.
|
|
|
Slap Vranjak
|
Vranjački slap se ne nalazi unutar granica zaštićenog krajobraza.
|
|
|
Slap Brisalo
|
Slap visok 15 m predstavlja pravi mali gorski amfiteatar. Zajedno sa Vranjačkim slapom i Zidanim pećinama daje dodatnu ljepotu kanjonu Slapnice. Pristupačan je i neplaninarima jer je moguće doći automobilom na 10-ak minuta hoda od slapa. Od Medven drage kreće se kroz kamenolom, uz ribičku kuću do natpisa "Brisalo" na desnoj strani (oko 7 km). Slap je kontrolna točka Jaskanske planinarske oblaznice; Žig se nalazi pričvršćen na stijeni desno od slapa.
|
|
|
|
Dubok potok
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Slapnica
|
Draganov mlin
Draganov mlin, sagrađen 1870. g., jedini je sačuvan od 3 mlina u dolini potoka Slapnice. U funkcionalnom je stanju, ali se u njemu više ne melje. Na njegovom bočnom pročenju nalazi se drveni nadlijevni kotač je pokretao dva mlinska kamena - za pšenicu i kukuruz. 
Draganov mlin
Gospodarski objekt nasuprot Draganovog mlina
|
Detalj gospodarskog objekta nasuprot Draganovog mlina
|
Staničići Žumberački
Zidane pećine
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je: Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
Špilja koja je u Drugom svjetskom ratu stanovništvu služila kao sklonište. Nalazi se nedaleko od sela Staničići i kanjona Slapnice.
Kontrolna točka je: Jaskanskog planinarskog puta; Žig se nalazi pričvršćen za stijenu na ulazu.
|
|
|
|
Pećno
Uspenija Presevete Bogorodice
|
|
|
|
Čučići
Kanjon potoka Jarak
|
|
SVETA GORA
Sa svojih 1178 m predstavlja najviši vrh Žumberačke gore, Gorjanca i panonske Hrvatske, ali i granicu Hrvatske i Slovenije. Osim naziva Sv. Gera nosi ime i Sv. Ilija po grkokatoličkoj kapelici. U blizini je i Slovenska rimokatolička kapelica Sv. Gere. Slovenci koriste naziv Trdinov vrh prema književniku Janezu Trdini, dok su Hrvati prihvatili ime Sv. Gera. Vrh je širok valoviti proplanak dug 300 m smjera istok zapad, na kojem se nalazi stup visok 15-ak metara sa ljestvama kojim se može uspeti na vrh. Sveta Gera je izdaleka prepoznatljiv po visokom TV tornju koji se nalazi stotinjak metara od stupa na vrhu.
Vrh je kontrolna točka HPO, Karlovačke obilaznice (KO) i Planinarski put Žumberkom (PPŽ). Žig HPO se nalazi na vrhu.
Vrh je kontrolna točka HPO, Karlovačke obilaznice (KO) i Planinarski put Žumberkom (PPŽ). Žig HPO se nalazi na vrhu.
PLIJEŠ
Iznad planinarskog doma Vodice na 977 m, na zapadnoj strani Sošičke doline, prostire se vrlo pristupačan vrh Pliješ. Najzastupljenija je šuma bora, breze, bukve i ariša. Južna padina prilično je strma, dok se s druge strane prostiru livade. S vrha se pruža širok vidik na okolicu. U blizini se nalazi glasovita jama Jazovka kod koje su sredinom 1945. ubijeni bolesni hrvatski vojnici pokupljeni iz bolnica, te bačeni u nju. Pliješ je kontrolna točka: HPO i Karlovačke obilaznice (KO).
JEČMIŠTE
Ječmište (976 m) je dugačko travnato bilo ispruženo u smjeru zapad – istok. Sam vrh ne ističe se osobito s vršne zaravni, ali je vrlo zanimljiv. U proljetno doba cijelo je Ječmište prekriveno prekrasnim cvjetnim sagom.
ZEČAK
Zečak, s najvišim vrhom 795 m n.v. je prostrana travnata zaravan u istočnom dijelu Žumberka. Spada pod najljepše vidikovce Samoborskog gorja. S vrha se pruža odličan pogled na Žumberačku goru, Japetić, Noršić selo, Sv. Geru, Vodice i td. Greben Zečaka nastavlja se na jug i predstavlja razvodnicu Save i Kupe. Vrh je kontrolna točka: HPO, Jaskanskog planinarskog puta (JPP), Samoborskog planinarskog puta (SSP).
Tuščak
Gradina Tuščak predstavlja važno arheološko nalazište. Na visini od 585 m nalaze se ostatci dviju kula koje su 20-ak metara udaljene jedna od druge. Dublje u šumi nalazi se manja kula u kojoj su postavljene klupe i stol za odmor. Gradina Tuščak podignuta je na prijelazu iz 12. u 13 st. na tadašnjoj granici Njemačke i Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva. S vrha pruža se lijep vidik na Stojdragu. Hrptom se može doći do vrha Tuščak (602 m) koji je obrastao šumom, te nema vidika. Gradina je kontrolna točka: HPO i Samoborske obilaznice (SO). Žig HPO nalazi se na ostacima gradine.
GORJANCI - ISTOČNI DIO
Čatež ob Savi
|
|
|
ŠENTVIŠKA GORA
|
|
Sveti Vid
|
|
Gornja Straža
|
|
Cerina
|
|
Žejno
|
Sobenja vas
|
CIRNIK
Prostorni pogled na Veliki Cirnik (desno), Mali Cirnik (ispred, lijevo) i Šentvišku goru (pozadi, lijevo)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Prostorni pogled iz smjera sjeverozapada na Veliki Cirnik (u pozadini), Mali Cirnik (u pozadini, desno) i Šentvišku goru (u prednjem planu)
Izvor: Google Earth, 2021.
Izvor: Google Earth, 2021.
Veliki (Goli) Cirnik
|
Goli Cirnik (621 m), zvan i Veliki Cirnik, leži u istočnom dijelu Gorjanaca, smješten između ušća Krke u Savu na sjeveru i slovensko-hrvatske granice na jugu, duž koje velikim dijelom prolazi rječica Bregana. Veliki Cirnik je također najviša točka Brežičkog planinarskog puta (slo. Brežiška planinska pot) koji se može prijeći za 4-5 sati umjerenog hoda. Krajolik je pogodan za šetnju, bez strmih uspona i spustova.
Iako nosi i naziv "goli" s vrha nema vidika jer je njegov zaravnjen vrh obrastao listopadnom bukovom šumom. Pogledi s pružaju s pojedinih padina Cirnika, i to na Kršku kotlinu s Krškim i nuklearnom elektranom te Bizeljskim brdima u pozadini. Na vrhu je od 2000. godine postavljen mali bivak, ispred kojeg su klupe za izletnike. Naziv skloništa je zavetišče Vesela Micka, odn. "Pri veseli Mici". Prilazi vrhu:
|
Bivak na Golem Cirniku - Zavetišče Vesela Micka
Datum objave: 1.5.2015. Autor: Jure Senegačnik Opis: Bivak, ki stoji na hribu, imenovanem Goli Cirnik ali Veliki Cirnik se imenuje tudi Zavetišče vesela Micka. Postavilo ga je PD Brežice 
|
|
Brežiška planinska pot (Brežički planinarski put)
Brežiška planinska pot je kružna planinarska staza, na obroncima Gorjanaca, južno od Brežica. Najvećim dijelom prolazi obroncima brda Cirnik. Polazna točka Brežičke planinske staze je kod gostionice "Les" (KOORDINATE 45.89005,15.60398) u Čatežu na nadmorskoj visini od 185 m. U gostionici možete dobiti dnevnik planinarske staze i kontrolni žig. Putokaz na stupu ispred gostionice nas asfaltnom stazom usmjerava do stubišta, koje nas vodi do označenih markacija u smjeru Sv. Vida. Nakon 50 metara skrenite desno (ravno ide dulji put do Sv. Vida pokraj Cerine) prema zapadu, prijeđite preko travnate površine i dolazite do staze koja u smjeru juga vodi u šumu i dalje prema Šentviškoj gori. Nakon 25 minuta dolazimo do račvanja na Šentviškoj gori. Ovdje se može popeti na prekrasan vidikovac kod crkve Sv. Vida na nadmorskoj visini od 386 m. Uživamo u pogledu na grad Brežice, bližu i dalju okolicu, Krško polje, obronke Bohora i Orlice, vrhove Hrvatskog zagorja. Nakon pogleda i odmora vraćamo se na račvanje i nastavljamo pješačenje gotovo ravnom šumskom stazom do prvih vinograda na Šentviškoj gori, a odatle makadamom do prvog oštrog zavoja gdje prelazimo šumski put. Nakon oko 200 m gotovo ravne staze dolazimo do ruba šume, zatim se spuštamo, prelazimo asfaltnu cestu Žejno - Straža, spuštamo se kroz šumu do asfaltne ceste Čatež - Žejno - Sobenja vas - Globočice. Nakon njega nastavljamo pješačenje do Sobenje vasi. Pruža nam se pogled na polja između Sobenje vasi, Globočica, Mrzlave vasi i Žejna te obližnje vinograde na Straži i nešto dalje na Vitovec, Malenški vrh i Stankovo. Put od Šentviške gore do Sobenje vasi može se prijeći za 45 minuta. Usred sela markacija i strelica na betonskoj litici nas usmjeravaju na jugoistok kroz selo do putokaza za Veliki Cirnik koji kaže da do vrha imamo još dobrih sat vremena hoda. Šumska cesta je dobro markirana i vodi nas sve do raskrižja Veliki Cirnik - Mali Cirnik. Na ovom mjestu dolazimo iz šume na livadski plato s kojeg se pruža pogled na Planinu i hrvatske planine. Ovamo se vraćamo na povratku s Velikog Cirnika. Nastavljamo šumskom stazom prema vrhu. Prilično strm dio staze prelazi u blaži uspon pored lovačke kuće do račvanja Veliki Cirnik - Stojdraga. Široka staza vodi do cilja. Na vrhu Velikog Cirnika (630 m n.v.) u listopadnoj šumi nalaze se klupe sa stolovima uz sklonište Zavetišče Vesela MIcka ("Pri veseli Mici"). Na vrhu se nalazi upisna knjiga i kontrolni žig. IZVOR Brežiška planinska pot. Planinarsko društvo Brežice |
Karta Brežičkog planinarskog puta
Izvor: PD "Brežice" POVEZNICA
Dnevnik brežiške planinske poti |
POKOVC |
NADMORSKA VISINA 618 m
|
|
|
PLANINSKA GORA
Planinska gora, pogled iz Gadove Peči
|
Powered by Wikiloc |
Vrh Planinske gore
|
Tjeme Planinske gore je zaravnjeno i bez razgleda, a sam vrh, visok 844 metara, nije obilježen, niti do njega vodi planinarska staza. Na tjemenu, koje je podijeljeno slovensko-hrvatskom granicom, nalazi se mali proplanak (lovačka čeka) okružen bjelogoričnom šumom s južne hrvatske strane i mješovitom bjelogorično-crnogoričnom na sjevernoj slovenskoj strani granice - gdje su stabla crnogorice koncentrirana uz sam vrh (ona točka koja je obilježena na kartama).
|
Vrhi
|
Crnkasta sasa; slo. navadni kosmatinec (Pulsatilla nigricans)
Cvjeta u travnju/aprilu. U Sloveniji je zaštićena ugrožena vrsta. Crnkasta sasa (Pulsatilla pratensis( L.) Miller ssp. nigricans (Störck) Zam.) je vrsta vezana uz suhe kontinentalne travnjake razreda Festuco-Brometea koji su nastali krčenjem šuma, te subpanonske stepske travnjake na šljunku i pijesku sveze Festucion valesiacae koji su većinom prirodnog postanka, a koji su nekada služili kao košanice ili za ispašu stoke. Zbog napuštanja sela i tradicionalnog načina gospodarenja ti su travnjaci postajali sve zapušteniji, zbog čega su pojedine vrste koje rastu na tim staništima danas ugrožene. Crnkasta sasa je početkom 90-ih godina prošlog stoljeća imala u Hrvatskoj status regionalno izumrle vrste – RE jer je nestala s jedinog poznatog nalazišta na Đurđevačkim peskima. Ponovno je pronađena 1990. godine u okolici kapele sv. Vuk na Vukovoju, Ravna gora (Kranjčev, Šincek), te danas ima status kritično ugrožene vrste – CR i strogo je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode. Vrsta je kasnije pronađena na još nekoliko lokaliteta u Varaždinskoj županiji, zatim u Istri, na Žumberku, u Međimurju i Baranji. IZVOR: PRIRODA VARAŽDINSKE ŽUPANIJE |
Glavica (Siljevec) |
NADMORSKA VISINA 757 m
|
Kumičevac (771 m), pogled s Glavice
|
|
Planina v Podbočju
|
Planina v Podbočju (685 m) je naselje u općini Krško, jugozapadno od Brežica, u neposrednoj blizini državne granice s Hrvatskom. Naziv naselja promijenjen je iz Planina u Planina v Podbočju 1953. godine. Njemačko ime nasleja bilo je Fiesberg in Heiligenkreuz.
Između 14. i 15.9.1942. godine, tijekom Drugoga svjetskog rata, selo je spaljeno do temelja, a ustaše su u obližnjoj šumi pogubili 34 muškarca. U selu se nalazi spomenik s imenima poginulih. To je kameni blok s kipom partizana na vrhu, otkriven 1953. |
Gradec
|
|
Trebelnik
Vinogradi Trebelnika; pogled na Završe
|
|
Brezovica v Podbočju |
Brezovica v Podbočju; pogled iz Trebelnika
|
|
Premagovce
|
|
|
Pogled preko granice
Pogled s padina Velikog Cirnika u smjeru Samoborskog gorja u Hrvatskoj |
Radoha
|
Visoravan Radoha (slo. planota Radoha), koja doseže najvišu točku u vrhu Pešćenik (846 m) je produžetak gorja Gorjanci između prijevoja Vahta (615 m) i Rožnodolske doline, gdje se padine postupno strmo spuštaju prema Uršnom Selu i Novom Mestu. Ovdje dominiraju jurski i kredni vapnenci te manjim dijelom dolomiti, što se prirodno odražava i na oblik površine. To je snažno okršeni, stjenovit i razveden teren s mnoštvom vrtača. Površinskih voda nema, vidi se samo nekoliko povremenih bunara. Dobar dio vrtača je nastao kolapsom svoda podzemnih dvorana (slo. udornega nastanka). U okršenom vapnencu su razvijeni brojni speleološki objekti.
|
PROČITAJ VIŠE
LADIŠIĆ, Borivoj: Raziskave na Radohi. Dolenjski kras, broj 5. Novo mesto, 2007. str. 36-41 (PDF) HUDOKLIN, A.: Jamarske raziskave širšega območja Radohe. Dolenjski kras-Bilten, 1989. str. 15-18, JK Novo mesto, 1990. KULOVEC, D.: Radoška jama-Librenica. Dolenjski kras, 61, JK Novo mesto, 1982. LADIŠIĆ, Borivoj: Speleološke in hidrografske raziskave prispevnega območja izvirov Težke vode. Naše jame, 28, str. 26-31. Ljubljana, 1986. (PDF) LADIŠIĆ, Borivoj: Predalnica in Brezno nad Predalnico. Naše jame 43, str. 101-106. Ljubljana, 2002. (PDF) LADIŠIĆ, Borivoj: Speleološke raziskave na planoti Radoha v letu 2005. JK Novo mesto, 2006. RUKŠE, Miha: Presenečenje v Mihovski jami. Dolenjski kras, 3, str. 19-21. Novo mesto, 1992. (PDF) |
JUŽNI GREBENI
Jama Pečenjevka
|
Iznad naselja Krašnji vrh (kod Metlike) i kod sela Keseri u Hrvatskoj, smještenih na jugoistočnom rubu Gorjanaca, odn. jugozapadnom dijelu Žumberačke gore, u dolini potoka Jamnika otvara se ponor (slo. brezno) jame Pečenjevka (također Pečenevka).
Više od 15 metara široki i 50 metara duboki vertikalni ulazni jamski kanal, nastao je na lokalnom rasjedu u dolini potoka, u gornjojurskim svijetlosivim vapnencima. Ulaz se nalazi na nadmorskoj visini od 427 metara. U ponor se za visokih voda obrušava više od 50 m visok vodopad. Ponor je dio ponornog kontaktnog krša - ovdje se susreću nepropusne stijene s propusnim. Zidovi ulaznog ponora potpuno su prekriveni velikim površinama mahovine, a dno je posuto urušenim stijenama i krhotinama. Na jugoistočnoj strani ponora otvara se pri dnu više od 5 m visok prolaz do nastavka jame. Ovdje se uz prijelom također razvijaju rovovi i odavdje se na ulazni kanal pod nagibom nastavlja špiljski kanal dulji od 200 m, koji doseže ukupnu dubinu od 98 metara. Sredinom ponora prolazi državna granica između Slovenije i Hrvatske. Jamu su 1941. godine su otkrili i evidentirali članovi ljubljanskog Društva za istraživanje jama (Društvo za raziskovanje jam Ljubljana), ali su prvi nacrti ponora napravljeni tek 1985. godine, kada su ulazni dio ponora istražili članovi belokranjskog Jamarskog kluba Črnomelj. Od 2005. godine članovi Jamarskog kluba Brežice, Speleološkog kluba Samobor, Jamičkog kluba Kostanjevica na Krki, još nekoliko su puta obišli ponor i izradili nacrt špilje. 
|
Potok Jamnik
Sam potok Jamnik izvire iz slojeva gornjokrednog fliša i pri niskom vodostaju ponire u Mliniško brezno (hrv. Miliška jama), a pri visokim vodama može oteći do Pečenjevke, kada voda pada preko kamene stepenice stvara slikoviti slap visok 50 metara, najveći takve vrste u Sloveniji. O snazi vode za vrijeme velikih kiša svjedoče zaglavljena suha debla. Pečenjevka 12.02 2014.
Datum objave: 12.2.2014. Autor: natrixnatrix100 Opis. Nakon obilnih kiša Jamnik ponire u Pečenjevku. Pečenjevka 12.02 2014. |
Praktično
AKTIVNOSTI
Pješačenje i planinarenje
Planinarski put Žumberkom
|
Planinarski put Žumberkom je planinarska obilaznica koja se proteže od Slavetića (Jastrebarsko), preko najvišeg vrha Žumberka, Svete Gere, do Sošica. Obilaznica prolazi kroz predivan kanjon Slapnice, gdje se nalaze dva od četiri velika slapa Žumberka, stara sela od povijesnog značaja, te kroz predivne krajolike Žumberačke gore. S trase puta se pružaju predivni vidici na doline rijeke Kupe, Jastrebarsko, Karlovac i slovenska sela, a za vedrih dana vidik se proteže do Velebita, te se naročito lijepo vidi Klek. Obilaznica vodi kroz 12 kontrolnih točaka, među kojima su planinski vrhovi, domovi, slapovi… Obilaznica je linijska, ali se točke mogu po želji obići bilo kojim redom. Za dobivanje priznanja potrebno je obići sve kontrolne točke, što se dokazuje utiskivanjem žigova u dnevnik obilaznice. Ako žiga nema, posjet se dokazuje fotografijom ili ovjerom od matičnog društva u slučaju organiziranog obilaska. Ako se obilaznica prolazi odjednom, za njezin obilazak je potrebno dva do tri dana, a prenoćiti se može u planinarskim domovima "Vodice" i "Boris Farkaš", uz prethodnu najavu. Trasa puta označena je slovom "M". Za uspješno prijeđenu obilaznicu se dobiva lijepa spomen značka i priznanje.
Planinarski put Žumberkom je obilaznica kroz Žumberačko gorje osnovana od strane planinarskog društva "Monter" (danas "Trešnjevka-Monter") 1990. godine. To je druga obilaznica na Žumberku nakon Karlovačke obilaznice, a duga je 75 kilometara. Obilaznik koji se odluči za ovu obilaznicu će proći kroz poznate, ali i malo popularne dijelove Žumberka, te se upoznati s raznovrsnom florom, prekrasnim vidicima, gorskim sedlima, napuštenim selima, ali i kulturno-povijesnim dijelovima Žumberka i njegovom slavnom uskočkom poviješću. Na umu treba imati da je za vrijeme jakih kiša moguće je teže kretanje kroz kanjon Slapnice zbog povećanja vodostaja, te prilaz slapu Zeleni vir. Trajanje puta: 20 sati |
Kontrolne točke:
|
IZVORI I LITERATURA
BUZJAK, Nenad: Geomorfološke i speleološke značajke Žumberačke gore i geoekološko vrednovanje endokrškog reljefa. 2006. (PDF na zahtjev)
BUZJAK, Nenad: Speleološke pojave u Parku prirode "Žumberak – Samoborsko gorje". Geoadria, Volumen 7/1 31-49, Zadar, 2002 (PDF)
BUZJAK, Nenad: Speleološke pojave u Parku prirode "Žumberak – Samoborsko gorje". Geoadria, Volumen 7/1 31-49, Zadar, 2002 (PDF)
- Sažetak. Članak daje pregled dijela speleoloških istraživanja na teritoriju Parka prirode "Žumberak-Samoborsko gorje". Uz pregled osnovnih značajki krškog reljefa i hidrografije, obrađene su značajke 51 speleološke pojave (spilje i jame). Prema nagibu kanal određene su vrste speleoloških pojava, zatim morfološki tipovi, analizirane dimenzije (duljina i dubina), hidrološke značajke, hidrogeološka uloga, vrste sedimenata, te utjecaj geološke građe terena na značajke istraženih spilja i jama.
- Opis; Tematsku izložbu Seoska arhitektura jugoistočnog Žumberaka, koju je pripremio Zavičajni muzej Jastrebarsko (autor izložbe je etnolog Dragica Cvetan), u dvorcu Pribić otvorila je 25. studenog 1987. godine mr. Aleksandra Muraj, koja se bavi proučavanjem načina života i kulture Žumberčana, posebice tradicijske arhitekture i stanovanja. Za potrebe Zavičajnog muzeja prikupljena je po selima jugoistočnog Žumberka bogata etnološka građa: 200 crno-bijelih fotografija i pedesetak dijapozitiva naselja, okućnica, kuća i njihova unutrašnjeg uređenja koje ilustriraju stanje zatečeno u proljeće 1985. godine. Ova građa uspoređena je s građom iz starije literature da bi se lakše pokazale nastale promjene. Istraživanjem su bila obuhvaćena sela: Tihočaj, Višoševići, Grabarak, Golubići, Pavkovići, Brezovac, Povlanci, Jelenići, Delivuki, Šmiraki i Tisovac. Sva su naselja podignuta na nadmorskoj visini do 700 metara. Bez obzira što su, nakon dugotrajne izoliranosti ovog kraja, izgrađene dobre ceste, naselja jugoistočnog Žumberaka su i danas ostala van svih životnih tokova i komunikacija. To je razlog što je do danas uvelike sačuvana tipična tradicijska arhitektura iz ranijih vremena kao i tradicijski način življenja u njoj. Sela ovog dijela Žumberka karakterizira zbijenost kuća što se objašnjava oštrijom gorskom klimom, a kako je to bilo granično područje u obrani protiv Turaka, očito je da su se Žumberčani osjećali sigurnije okupljeni na jednom mjestu. Današnja slika naseljenosti tog dijela Žumberka rezultat je naseljavanja iz prve polovice 16. stoleća. Izložba prikazuje fotografije tipičnih primjeraka seoske arhitekture 20. stoljeća u Žumberku kao i način Žumberčana čiji se identitet održava u njihovom životnom prostoru. Razmotrene su (na izložbi i u katalogu) vanjske karakteristike kuća i gospodarskih zgrada, unutarnja dispozicija prostora te tipične karakteristike unutarnjeg uređenja (predmeti iz kućnog enterijera), od samog početka 20. stoljeća pa sve do današnjih dana, pri čemu su korištena kazivanja mještana ovih sela, etnološka literatura i etnološka građa iz rukopisnih izvora, te, k tome, građa iz muzejske dokumentacije Etnografskog muzeja u Zagrebu i dokumentacija Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu. Izdan je ilustrirani katalog na tridesetak stranica i rezimeom na engleskom jeziku. Među etnološkim radovima na znanstvenom skupu Hrvatske i slovenske etnološke paralele, koji je održan početkom studenog 1987. godine u Dolenjskim Toplicama, prezentirana je i ova tema o seoskoj arhitekturi Žumberka. Isti skup popraćen je izložbom - izborom fotografija evidentiranih stambenih i gospodarskih objekata seoskog graditeljstva jugoistočnog Žumberka koje je snimio Mladen Tomljenović za potrebe jastrebarskog Muzeja. Proučavanjem materijalne kulture Žumberka dan je doprinos sagledavanju cjelokupne kulturološke slike starinskog načina života u ovom kraju. To je ujedno pokušaj da se širu društvenu zajednicu potakne na očuvanje ovakve spomeničke arhitekture, na način da se pokuša zadržati ono malo ljudi koji su ostali u žumberačkim selima. Postoje i druge mogućnosti iskorištavanja ovog parka prirode, npr. razvijanje etno-turizma koji bi upravo u ovom gorskom kraju mogao biti primjenjiv. Tokom istraživanja otkupljivani su i različiti predmeti iz enterijera seoske kuće. Značajan broj sličnih predmeta poklonio je Milan Burek iz Zagreba, vikendaš iz Sopota.
- Sažetak. Većina etnosa sastoje se od manjih "etnografskih" grupa ili subetnosa među kojima se, s obzirom na suživot na zajedničkim prostorima, zamjećuje bliskost u najrazličitijem kulturnom stvaralaštvu. Tipičan je primjer hrvatska etnička zajednica koje se bogatstvo i raznolikost u kulturnom stvaralaštvu ogleda i u postojanju mnoštva subetničkih grupa. Autorica u ovom radu govori o genezi jednoga takvog subetnosa u Hrvata počeci kojeg sežu u 16. stoljeće a označen je regionalnim imenom – Žumberčani. Kao bitne odrednice ove subetničke skupine autorica iznosi jako izraženu svijest o pripadnosti hrvatskom etnosu, čvrstu povezanost za svoje uskočko porijeklo (koje se danas doimlje kao mit), grkokatoličanstvo i veoma sačuvanu tradiciju. U radu se također ukazuje na vrlo izražen proces depopulacije žumberačkog područja koji bi mogao dovesti i do nestanka ove subetničke grupe u Hrvata.
- Sažetak; Područje Žumberka je posljednjih godina izloženo izrazito negativnim demografskim trendovima (starenje stanovništva i raseljavanje) usprkos prirodnim ljepotama i turističkom potencijalu kraja. Seoski vrtovi, kao dio kulturne tradicije i baštine, nestaju zajedno sa selima. Na taj se način gube biološka i krajobrazna raznolikost, a zajednica osiromašuje. Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje i udruge građana pokušavaju očuvati dio bogate tradicije, a prilikom potencijalne obnove sela za turističke namjene, potrebno je voditi računa i o tradicionalnom izgledu okudnica. Ciljevi ovog rada bili su utvrđivanje biljnih svojti koje su se tradicionalno uzgajale na okudnicama, koja je bila njihova namjena te zapisati njihove lokalne nazive. Inventarizirale su se hortikulturne svojte na okudnicama, napravile taksonomske analize te namjena uzgoja, dat je prijedlog mjera obnove tradicijskih vrtova kao mjesta očuvanja starih svojta. Iz provedenog istraživanja zabilježene su ukupno 44 biljne vrste, iz 34 porodice. Najzastupljenije biljne vrste koje su pronađene u vrtovima su: Rosa sp., Syringa vulgaris, Vitis vinifera, Iris germanica, Juglans major i Hylotelephium spectabile. Na svim okudnicama najzastupljenija je porodica Asteraceae.
